Drugo poglavlje
Holly
Rekla sam sebi da neću ići dok sam se zavlačila pod čiste plahte svog starog kreveta i nisam postavila alarm. Rekla sam sebi da neću da idem dok sam ignorirala piskavo zvono zvonceta u sedam i četrdesetpet. Rekla sam sebi da neću da idem kada sam pokrila glavu sa jastukom da priguši lupanje koje dolazi od vrata. Rekla sam sebi da neću ići... dok Logan Brantley nije stajao u dovratku moje spavaće sobe. Zapanjena, ja se ispravim na krevetu. „Koji đavo? Kako si dospjeo ovdje?“ „Rekao sam ti da dolazim u osam. Predpostavio sam da nećeš biti spremna, pa sam poranio. Sada diži dupe iz kreveta. Imamo mjesta za obići večeras.“ „Koji dio moga ignoriranja tebe u zadnjih petnaest minuta ti nije bilo jasno u činjenici da ne idem?“ On ušeta u moju sobu kao da je kod kuće i nagne se na lila štampane tapete. „Došla si ovamo sa razlogom. Prepoznajem nekoga ko je došao da se sakrije i liže rane, ali to ne pomaže puno.Vjeruj mi. Ja znam.“ Gurnem prekrivač prema dolje, srećom da sam se odlučila da spavam u mojoj majici i nekim taicama. „Stvarno ćeš me izvući odavdje?“ „Udaraj i vrišti, ako moraš. S obzirom da će tvoja slika završiti negdje na internetu, možda bi željela popraviti šminku.“ Moja čeljust se otvori, i ja trepnem na njegovu očiglednu iskrenost. „Isuse, bilo bi pravo čudo da imaš djevojku. Imaš nula taktike.“