***
Nakon što smo se mama i ja sabrale i popile naš slatki čaj, ona se dotjerala i krenula u B&B. Pokušala me nagovoriti da idem s njom, ali zaista nisam bila raspoložena da budem na bilo kojoj vrsti pozornice večeras, bile u pitanju karaoke ili samo općenito izlaženje u javnost. Osim toga, trebam malo vremena da se prilagodim koji se đavo dogodio danas popodne, i emocije teku sirove kroz mene. Pa sam protekli sat pretakala ih u tekst za tekstom, osjećajuć da je ova pjesma istrgnuta iz moje duše i nekako je zakrpala u isto vrijeme. Već je odavno mrak i blizu je sedam kada novo kucanje dolazi sa vrata. Ko je sada? Ozbiljno ne mogu podnijeti više iznenađenja. Čekala sam par trenutaka, i kada kucanje nije došlo ponovo, moje uzlupalo srce vratilo se u normalu. Buka dizel motora kako ubrzava uzburka moju radoznalost, i ja se podignem i odem do vrata. Gurajući ćipkane zavjese na stranu, pogledam van i ne vidim ništa. Kada sam zakrenula glavu na drugu stranu, uhvatim zadnji kraj smeđeg kamioneta kako se odvozi. Ups. Nakon što sam otključala vrata, otvorim ih, i vidim, paket veličine kutije za cipele kako stoji na ljubičastom trijemu. Nasmijem se. Crey. Je li ovo razlog zašto me je zvao ranije? Ja je zgrabim i odem unutra prije nego što odem u kuhinjski nož i razrežem otvarajući je. Tu je poruka zaglavljena u foliju. Moje srce počinje udarati iz sasvim drugog razloga ovaj puta.