Kraljevstvo snova „Tvoj otac ti je dao sve, a meni ništa nije ostavio,“ prosiktao je Lucas. „Nisam ovo htio!“ „Ali svejedno si ga uzeo, jel da?“ „Hej,“ pukla sam, svjesna da obadvojica su izgledala pribrano da bi u svakom trenutku se mogli prebaciti preko stola i prema vratu onog drugog. Ogledavajući okolo, izgleda nismo privlačili pažnju u praznom prostoru vani, ali kad bi se razgovor produžio, to bi se promijenilo. „Jel se možemo vratiti temi?“ pitala sam tihim glasom. Obadva muškarca su mi uputila ljutit pogled i na trenutak sam pomislila da će se udružiti protiv mene. I kao šlagvort, pojavio se konga-vlakić iz bara, raspršujući napetost na stolu. Ponovo su se sjeli, još zureći jedan u drugog, a ja sam izdahnula sa olakšanjem. „Šta sad?“ Lucas je pogledao mene, a onda ponovo Jeremiahu. „Jel imate svoje putovnice kod sebe?“ Odmahnula sam glavom, a nakon trenutka oklijevanja isto je učinio i Jeremiah. Lucas je klimnuo. „Trebalo bi biti lako nabaviti vam zamjenske, pod pretpostavkom da,“ i onda je pokazao prema Jeremiahi, „nisi još prognanik.“ Na moj zbunjeni izraz, Lucas se nacerio. „Mediji trube vijest da naš zlatni dečko ovdje, je pobjegao iz zemlje, iako nitko još izgleda ne zna zašto. Nadležnima nije drago, ali zasad nije izdana nikakva potjernica za hapšenje.“ Pogledao je prema Jeremiahi. „U pravu sam, jel da?“ Jeremiah je maknuo pogled, jasno uznemiren ovim razgovorom. Nagnula sam se prema naprijed da bih stavila ruku na njegovo koljeno, ali sam se zaustavila na vrijeme. I pored svih mojih pokušaja, bolilo me srce za ovog krupnog muškarca. Jeremiah Hamilton je napredovao na osnovi kontrole i ako je njegov brat stvarno uzeo svu opremu za komunikaciju, onda je on izgubio dodatnu pomoć. „Večeras se odmaramo.“ Lucas je raširio ramena. „Sutra, odlazimo u Dubai.“ Možda sam se već trebala naviknuti na čudni preokret u svom životu do sada, ali ipak sam zatreptala na neočekivane vijesti. „Dubai? Onaj u Arapskim Emiratima?“ „Jedan od najbogatijih.“ Lucas mi je namignuo.
20