Klub brbljivica slomljena krila

Slomljena krila To je jedino fer, s obzirom da moja cijela porodica zna koliko dugo on nije.

- Ne,- kaže jednostavno. - Ali želim da te poljubim.

Hmm. Nisam sigurna kako to da shvatim, ali mi nije do analiziranja njega, ne kad je praćeno sa takvom izjavom.

- Onda me poljubi,- kažem.

Prsti mu ostaviše moje i uhvati me za obraze, držeći me I dalje.

- Nadam se da ponovo imaš ukus narandže.

Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest,sedam.

Brojim riječi u posljednjoj rečenici, a onda tražim mjesto u glavi da pohranim tih sedam riječi zauvijek. Želim da ih sakrijem u umu u vidu fioke i etiketiram kao - Stvari koje treba izvući i pročitati kad mu glupo pravilo broj dva postane tužna i usamljena sadašnjost.

Miles mi je na usnama. Ponovo me napada usnama. Zatvorila sam fioku u umu, izašla iz glave i vratila se njemu.

Napadni me, napadni me, napadni me.

Mora da imam ukus narandže, jer on definitivno djeluje kao da uživa u ukusu. Moram uživati probajući ga, takođe, jer ga vučem, ljubim i trudim se infiltrirati ga samo sa Tate.

Zastao je da uhvati vazduha kaže:- Zaboravio sam kako je ovo dobar osjećaj.

On me poredi. Ne volim da me poredi bilo s kim, s kim se osjećao ovako dobro.

- Želiš li da znaš nešto?- kaže.

Da. Želim da znam sve, ali iz nekog razloga , biram ovaj trenutak da se revanširam za onu jednu riječ koju mi je uputio.

- Ne.- Povukla sam ga nazad na moje usne. Ne ljubi me odmah, jer ne zna šta da misli o tome što se upravo desilo. Mada, njegove usne hvataju prilično brzo moje. Mislim da je mrzio moj odsječan odgovor, koliko sam ja mrzila njegov, a sad koristi svoje ruke da dobije vlastiti revanš.

Ne mogu da kažem gdje me dira, jer čim me dodirne u jednoj tački , ruke seli na drugu.

Dodiruje me svukud, nigdje, ne sasvim, odjednom. Moj omiljeni dio ljubljenja Milesa je zvuk. Zvuk njegovih usana kad prekriju moje. Zvuk naših uzdisaja koje progutamo jedno drugom. Volim način na koji on uzdiše kad se naša tijela udruže.

Momci obično imaju tendenciju, da zadrže svoje zvukove, više nego što to cure rade.

Ne i Miles. Miles me želi i želi da ja to znam, a ja volim to. Bože, ja to volim !

- Tate,- mrmlja mi na usnama. - Idemo u moju sobu.

Ja klimam, pa se on povukao sa mojih usana i posegnu preko pulta da dohvati pakovanje kondoma.

Krenuo je sa mnom do svoje spavaće sobe, ali se brzo vrati do kuhinje i zgrabi sok od narandže. Ramenima mi je pokazao put ka njegovoj sobi i namignuo. Način na koji je jedan mali mig učinio da se osjećam, ostavio me prestravljenu kako ću se tek osjećati kad jednom bude u meni. Ne znam da li ću moći preživjeti to.

Kad smo se našli u njegovoj spavaćoj sobi, moja zabrinutost počinje da raste.

Uglavnom, zato sto je to njegovo mjesto i cijela ova situacija je prilično po njegovim uslovima, a ja se osjećam u malo nepovoljnijem položaju.