Klub brbljivica greh

Page 1


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PREDGOVOR

On je nju ukrao..Ali ona je njega oslobodila.. Zvali su ga Sveštenik. Možda zbog njegove bujne crne odore I gvozdenog raspeća koje je visilo oko njegovog vrata. Ili je to možda zato, što oni koji su ga upoznali bili primorani da se mole. Ali Duncan MacKay je bio sve osim svetca. On je bio grešnik-plaćenik. Sve dok nije sreo nju, I zbog nje poželeo da se promeni. Lejdi Heather Sutherland, nikada nije bila primorana da prati pravila. Ali ovog puta, ona je otišla predaleko. Prateći stope svoje braće I rođaka , odabrala je da se pridruži borbi za slobodu Škotske – I biva oteta od strane zgodnog , nestašnog ratnika, čiji je dodir slatki greh. Duncanova dužnos je bila jasna – oteti Heather iz Dunrobin zamka. Ono što nije očekivao je da bude očaran njenim duhom I potresen njenim vatrenim poljubcima. Sada, on je ne želi isporučiti onima koji su ga unajmili, već je želi zadržati za sebe.

Dragi naši ovo je zadnja knjiga iz ovog serijala, nadamo se da ćete uživati I u njoj . Prevod je radila Čarobnica,slike Sexy I obradu Prstić. UŽIVAJTE VAŠ KLUB BRBLJIVICA


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PROLOG Zamak Dingwall. 1277 Visija, Škotska

V

riska je odjekivala od zidova, skačući sa jednog kraja dvorca na drugi kao ranjeni

duh. Mladi Duncan Makaj

skupljen iza oltara porodične

kapele koja se nalazila iza velike dvorane, bio je prestrašen. Danas je bio dan njegovog rođenja. Sedma godina. Ali prema zvucima

koji su se čuli, proslave ove večeri neće biti.Noćne more bi trebale da se dešavaju samo noću, budeći one koje sanjaju u hladnom znoju sa suzama koje im se spustaju niz užarene obraze. Ali Duncan nije spavao. Ne, bio je veoma budan. I nije bio totalni mrak. Nekoliko sveća je gorelo, stvarajuci senke koje su skakale od njihove svetlosti. Bilo je sat posle zore, I sišao je dole kao što je I trebao za jutarnju misu pre nego njegova porodica krene na doručak. Jedina stvar je bila u tome da je on bio jedini koji je stigao. Niko od njegovih sestara, braće, roditelja, ni njegova ujna I ujak koji su bili u poseti sa svoje četvoro dece. Nije imao nikoga od njih da ga uteši u ovom teroru koji nije hteo da prestane bez obzira koliko je jako stiskajući zatvarao svoje oči I blokirao buku svojim rukama. Jedini ko je bio prisutan je bio njihov porodični sveštenik, njegov učitelj, otac Bernard. Jak prasak koji se čuo negde u dvorcu naterao ga je da poskoči, I udario je svojom glavom u drvenu poprečnu gredu oltara. Ali nije zaplakao. Ratnici nikad ne plaču. Dokazaće svima njima da je vredan takve titule. -

Ne pomeraj se. - otac Bernard je prošaputao, stavljajući malo ali debelo srebrno

raspeće u Duncanovu ruku.- Vratiću se pre nego što izrecituješ Jezekilja 33. Duncan je želeo da dohvati ruku oca Bernanda, I da mu kaže da ne ide, da ne želi da ostane sam. Ali to bi bilo kukavički, ionako je prouzrokovao dovoljno nevolja za danas.Krici bola bili su njegova krivica.

Sine covječji,govori sinovima naroda svojega,I kaži im: kad pustim na koju zemlju mač,ako narod one zemlje uzme koga između sebe,I postavi ga sebi za stražara:I on vidjevši mač gdje ide na zemlju zatrubi u trubu,I opomene narod…” Duncan je mahnitno ponavljao reči iz Biblije , istovremeno se moleći da se otac Bernard vrati pre nego što završi. On je samo želeo da ubere najlepši žuti šeboj za svoju majku. Danas je bio I njen rođendan takođe. Kruna od žutog šeboja bi izgledala prelepo na majčinoj mekoj plavoj kosi,


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

za večernju proslavu koju je otac planirao. Sada kada je imao sedam godina, on će napustiti negovaonicu sledeće godine , I želo je da se pobrine da majčina proslava bude specijalna. Probudio se ranije, pre svih u kući,da ode I pronađe cveće.Ali je sve upropastio. Jezivi vrisci naterali su Duncana da zatvori oči tako jako da ga je čelo zabolelo.Stegao je krst, pritisnuo ga uz usne I nastavio da recituje.

Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um,I mač došavši pogubi ga,krv će njegova biti na njegovoj glavi.Jer ču glas trubni, I ne uze se na um,krv će njegova biti na njemu;da se uze na um,sačuvao bi dušu svoju.” Da se samo Duncan nije iskrao na bočnu kapiju,ostavljajući je otvorenu pomoću kamena kako bi mogao kasnije neprimetno da se vrati. Zorom,vojnici su menjali smenu, I Duncan je primetio da je stražar koji bi stajao na bočnoj kapiji uvek nestajao na petnaest minuta.Taman dovoljno vremena da sakupi cveće.I očigledno dovoljno vremena da tajni neprijatelj podigne opsadu zamka.Čuo je očev glas kako zavija iz velike dvorane I zadrhtao je. Otac će popraviti ovo, I onda iako se sakrio, Duncan će rado prihvatiti batine. Iza vrata kapele, otac je uzviknuo nešto o izdajničkom kopilanu koji ga je ubo u leđa. Duncan nije bio siguran šta kopile znači, ali je zvučalo užasno dolazeći iz očevih usta, a na osnovu galame koja je dolazila sa svih strana ,bili su užasna čudovišta.Da su barem ostali kući u dvorcu Verik kao što je majka želela. Ali otac je rekao da je ovaj sastanak sa Sutherlandovim klanom značajn, da će ojačati njihov klan. Sastali su se ovde sa bratom lorda Sutherlanda.

“ Ako li stražar vidjevši mač gdje ide ne zatrubi u trubu I narod ne bude

opomenut,a mač došav pogubi koga između njih,taj će poginuti za svoje bezakonje,ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve.I tebe,sine covječji,tebe postavih stražarem domu Izrailjevu: slušaj dakle riječ iz mojih usta I opominji ih od mene.” Zvuci bitke čuli su se sve bliže. Duncan podiže kolena do brade ,I zakopa svoje lice u njih. Pokušao je da uspori disanje , da smiri sebe ohrabrujućim mislima da će otac popraviti sve. Da njegova majka ne vrišti. Da on nije sam. OH, kakav je kukavica samo bio,krijući se kada ljudi umiru oko njega. Umiru! On je možda bio mlad, ali nije bio glup, I zvuke koje je čuo bili su zvuci ljudi u mukama, ljudi koji su nestajali iz ovoga života u sledeći.

“Kad rečem bezbožniku:bezbožnice,poginućes; a ti ne progovoriš I ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali cu krv njegovu-“ Vrata kapele se polako otvoriše,I dok su gvozdene šarke škripale protestujući,žmarci su prošli od njegovih gležnjeva do vrha njegove glave. Odjeci čizama čuli su se na kamenom podu , odjekujući u Duncanovoj glavi. Nisu to bili koraci oca Bernarda. Niti ohrabrujući


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

pokreti njegove majke, ili stalni, odmereni koraci njegovoga oca. Ovo su bili koraci neprijatelja. Ako uđu unutar kapele,onda su završili sa svima ostalima u Dingwallu. Otac nije pobedio.Otac je bio- Ne. Nije mogao to ni da pomisli. Duncan stavi svoj krst u levu čizmu I dohvati dršku crnog noža koji mu je otac dao,koji se nalazio u njegovoj desnoj čižmi. Stegao ga je čvrsto, drška se zarila u dlan,dlan za koji je njegov otac obećao da će izrasti veliki kao njegov. Duncan je zadržao dah, moleći se da ko god ide prema njemu ne čuje otkucaje srca, jer mu je jako tuklo u ušima.. Zvuk škripanja prolomi se vazduhom, kao da je mač bio namerno povučen preko kamena, Duncanovi zubi zacvoktaše. Stegao je vilicu jače,odbijajući da ova noćna mora zavlada njime. Škripa je trajala nekoliko trenutaka ,utapajući se sa zvucima koraka, I zaustavljajući se baš ispred oltara. Definitivno nije prijatelj. Da li je znao da se Duncan krije ovde, nadajući se utočistu.? Stegao je mali nož jače, zaklinjući se da će ga upotrebiti ako ga neprijatelj otkrije. Samo sedam leta, ali ipak on je bio ratnik, pravi ratnik, zaštititi će čast svoje porodice, čak iako je jedini ostao.Duncan je osećao da mu pluća gore jer je zadržavao dah.Neće moći da ga zadržava još dugo. Vrata kapele su se naglo otvorila,udarajući u zid, baš kad je I on ostao bez vazduha,zatim je ponovo udahnuo. -

Ti ne pripadaš ovde.- Glas oca Bernarda je bio miran ali jak kad je progovorio.

-

Izlazi odavde, Svešteniče.Nemoj me naterati da ubijem čoveka u odori. - Čovek.

Zvučao je kao Sutherland sa kojim su njegovi roditelji večerali veče pre. -

Ti to ne bi uradio. Takav postupak bi te prokleo zauvek. - otac Bernard se pobunio,

njegov glas je još uvek bio miran. Jeziv smeh je došao od ratnika koji je stajao samo na korak od njega. -

Ooo Sveštenice, moj lični sveštenik oprostiće mi sve grehe koje sam počinio danas.

-

Iskreno sumnjam da je on želeo da vi počinite te grehe danas. - Ton glasa oca

Bernarada imao je oštrinu koju Duncan do sada nikada nije čuo. -

Nije važno šta je on mislio. Vi ste deo klana MacKay. Svi MacKay umiru danas.

-

Da li je ovo bio plan tvoga poglavara ??

Ratnik se nasmeja okrutno. Sutherlandovi su ih izdali. Duncan je stegao usne da ne bi ispustio kakav zvuk. Ako preživi ovo danas, neće se smiriti dok ne izvrši osvetu nad njima. -

Nikada ne bi ni bilo saveza.- Otac Bernard je zvučao utučeno.

Trenutak kasnije,začuo se zvuk mača koji seče vazduh , a zatim grleni gušeći jauk I zvuk tela koje pada na pod.Bez gledanja, Duncan je znao šta se tačno desilo. Ratnik je izneverio


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

svog sveštenika. Otac Bernard je bio mrtav.Stežuci svoj crni nož tako da su mu zglobovi pobeleli, Duncan je skočio iz svog zaklona ,ispuštajući borbeni krik svoga oca. Ratnik se okrenuo, dok je krv sveštenika još uvek kapljala sa njegovog mača. Iza ratnika na podu bio je sklupčan otac Bernard. Suze su se pojavile u Duncanovim očima, trepnuo je da bi ih oterao I naterao sebe da gleda u ratnika koji mu se okrutno osmehivao. Izgledao je ogromno kao planina I okrutno kao sam đavo. -

Zašto si ga ubio?- Duncan ga zapita.

Čovek nije odgovorio. Bio je stvarno Sutherlandov rođak. Kosa tamna I ošišana kratko, sa dugom bradom

prošaranom sedim vlasima. Njegove oči su bile tamne kao noćna

mora,košulja I pled prekrivene krvlju. -

Da li si ubio…? - Ali nije mogao da završi svoje pitanje, nije želeo da zna da li majka I

otac leže na podu velike dvorane. -

Da li si ti MacKayev sin ? - ratnik ga upita,okrećući svoj mač u ruci, stvarajući veliki

krug. Kapi krvi poprskaše Duncanov obraz. Žmarci prođoše Duncanovom kožom. Znao je da ako kaže ovom čoveku da je on sin poglavara MacKaya da će umreti, ali ipak, želeo je šansu da pogleda u oči ovog čoveka I kaže mu ko je pre nego što zabode svoj nož u njegov tanak vrat. -

Prihvatiću tvoje ćutanje kao da.- Ratnik je otegao, dok su njegovi prsti stezali dršku

mača. Duncan je kopirao njegove pokrete. -

Da li ćeš se boriti sa mnom, momče?

Duncan pokaza zube, ali još uvek nije bio u stanju da pronađe svoj glas.Ratnik je prebacivao mač iz jedne ruke u drugu, izazivajuci Duncana. -

Ajde momče, pokušaj da me ubodeš sa tim slabim nožem.

Bes se raširi kroz Duncana, ali čovek ispred njega je bio pet puta veći . Kako je mogao da pobedi takvog džina? -

Pogledaj , ovamo. - ratnik mu reče sa osmehom. -Spustiću mač I pustiću te da

zamahneš na mene dok sam nenaoružan .- Bacio je mač

iza njega, metal je daleko

zazveketao dok je klizao po podu. Duncanove šanse su bile malo veće. Ali još uvek , mršave. -

Hajde sad. Ti si poslednji u tvojoj liniji. Zar ne želiš da odeš boreći se kao što su tvoji

mama I tata uradili?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

To je bila poslednja kap, potvrda da su njegovi roditelji stvarno bili mrtvi , njegova cela porodica uništena. On nije mogao da dozvoli da ovo kopile prođe sa tim.Duncan nasrnu na velikog ratnika, pružajući ruke ispred sebe. Ratnik ga uhvati oko pojasa I izbi mu nož iz ruke. -

Dobar pokušaj. - čovek mu reče sa okrutnim osmehom.

-

Ti si zao. - Duncan povika.

-

Ne, samo sam lojalan, a sada..- ali rečenicu je završio groktajem, dok je zakoračio

napred I ispustio Duncana na pod. Iza ratnika otac Bernard je uspeo da ustane. Krv je natapala ruke i prednji deo njegove sive odore. Držao je dršku mača , njegov kraj zariven u leđa ratnika.Otac Bernard zaklima glavom prema Duncanu, dok je tuga ispunjavala njegove oči. -

Idi. - požurivao je Duncana hrapavim glasom. - Idi u Pluscarden opatiju, momče.

Potraži utočište kod moje braće. Duncan klimnu glavom, stegnutog grla I očiju punih neprolivenih suza. Otrčao je prema vratima koja su vodila u veliku dvoranu, ali poslednje reči koje je izgovorio otac Bernard umirućem ratniku , ostale su mu u ušima. “I

učiniću na njima veliku osvetu karanjem greha, I poznaće da sam ja Gospod kad izvršim osvettu svoju nad njima.”


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PRVO POGLAVLJE

Zamak Dunrobin, Škotske Visije Leto, 1300

K

ameni pod je najverovatnije najneprijatnije mesto za odmor kolena.Lejdi Heather, mlađa sestra moćnog lorda Sutherlanda , klečala je ispred oltara porodične kapele. Čak I sa zaštitom slojeva tkanina između kostiju I poda, mogla je da oseti kako joj se stvaraju žuljevi na kolenima.Promaja u

dvorcu još uvek nije stigla do ovih kula, I kao rezultat toga,znoj je kapao nimalo damski sa njenih obraza I slivao joj se niz kičmu.Šta bi dala da se malo ohladi , ali nije želela da pomera ruke koje su bile fino sklopljene u molitvi. Ako je jutro bilo ikakav pokazatelj, današnji dan će biti veoma sparan. A pošto je Heather imala averziju prema toploti, onda je više nego verovatno da će biti u lošem raspoloženju. Težina mnogih slojeva odeće koje je imala na sebi nije pomagalo situaciji.Ni ono što će da uradi.Kapela je bila tamna, osim sveće koju je upalila. Sunce je tek trebalo da se pojavi, I tri uska prozora, skoro nameštena sa vitražima,nisu propuštali ni malo srebrnog odsaja mesečine.Heather je dolazila da se moli svakog jutra, pre nego što porodica ustane. Najviše zbog toga što je imala više da ispovedi od svih njih. Bila je prva da prizna da nije lako sa njom, posebno njenom starijem bratu Magnusu. Ni njenim tetkama, ni njenim rođacima,braći I sestrama I posluzi . Mogla je čak I da prizna da samo ona svojim prilozima pomaže bogatstvu njihovog sveštenika,tako što je stalno stavljala novčiće u njegovu torbicu kao pokoru ili da bi dobila blagoslov.Ali danas je bilo drugačije. Na ovaj dan, promeniće svoju budućnost zauvek. Škotska pobuna je još uvek bila u jeku, uprkos užasnom gubitku u bici kod Falkirka.Heather je želela da bude deo toga. Zašto njena braća I rođaci mogu da se sami zabavljaju? Pre nego što ostali iz kuće ustanu da se pomole, Heather planira da bude daleko na putu da pronađe Viliama Valasa. Čovek je zakoračio korak unazad u ratu za slobodu. Posle njihovog velikog gubitka, ratnik se oseća izgubljeno,tako da je predao upravljanje drugome. Ona je nameravala da ga pronađe I da ga ubedi da ustane još jednom , da se bori za ono što je mislio da je ispravno, za ono što je znao da je u pravu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Robert Brus još uvek nije bio kralj- iako su se čule glasine da se udružio sa Engezima, Heather nije želela da veruje u to. Nakon svega, Brus I Red Comyn su sada nadgledali pokret otpora , ali im je nedostajalo srce Walasa. Na način na koji je Heather to videla, Valas je mogao pastira da pretvori u ratnika, I možda čak imao I moć da pretvori i Engleza u Škota- poslednje je bilo malo izvan domašaja , ali to je bilo samo da dokaže koliko veruje u njega. Škripanje sa njene leve strane uzdrma Heather iz molitvi. Sela je unazad na svoje pete,dok joj je ruka pala pored kuka gde joj je stajao dvanestno inčni bodež u koricama. -

Ko je tamo ?- Njen glas je odjeknuo kroz kapelu.

Senka fugure pomerila se pored klupa u uglu gde su bile odaje sveštenika.Izgledajući poput crnog kostura.Da je bila više sumljiva, pomislila bi da je đavo konačno došao da je poseti kao što joj je tetka Fiona uvek pretila. -

Oče Hurli?- Obrisla je znoj iz očiju. –Da li si to ti? Izađi iz mraka.

Drhtavica straha spustila joj se kičmom I poput kamena zustavila joj se u stomaku. Senka se nije pomerila. Heather je progutala stah I ustala. Ispravila ramena koliko je mogla, stežuci vilicu. -

Izađi na svetlost, odmah.- naredila je.

Senka se pomerila pored zida prema prednjem delu kapele. Pratila ga je očima.. To nije bio đavo već čovek. I to sigurno ne otac Hurli. Bio je viši i širi čak za stopu . Njegova crna odora se talasala oko , njegovih zglobova sa svakim korakom, šapat straha je stizao do nje sa svakim njegovim pokretom. Srebrni lanac oko vrata klatio je veliko raspeće poput klatna. Napred I nazad. Čovek u odori? Kosa joj se nakostrešila. Izgledao je kao smrt koja je došla da je uzme.Heather je zurila u krst, u čoveka u odori, hipnotisana njegovim

nečujnim,

proračunatim pokretima , oči su joj bile velike i nepokretne. Konačno je trepnula kada su je zabolele od suvoće. -

Da li si ti nov u Dunrobinu?- zapitala je, odbijajući da veruje da bi mogao biti žetelac I

pitajući se zašto joj niko nije rekao da imaju novog sveštenika. Zaustavio se nekoliko koraka od nje, baš na liniji izvan svetla sveća. -

Ne.- Njegov glas je bio dubok, mračan, I kliznuo je preko njenoga tela sramno, na

način na koji je poželela da ga čuje da govori ponovo. Gospode pomozi njenoj nepromišljenoj prirodi.Heather se prekrstila. -

Nisam te videla do sada.- Blago drhtanje njenog glasa je je naljutilo..


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nije odgovorio. Usledila je duga pauza ćutanja, osetila se neprijatno. Koža joj se naježila. -

Gde je otac Hurli? Šta ti radiš ovde?- Pitanja su se kotrljala sa njenog jezika.

Čovek je pokazao prema vratima sveštenikove sobe. -

On je tamo.Spava.

Ponovo taj glas. Zašto joj se sviđao toliko? -

A ti? Šta ti radiš ovde? Ja.. Ja se molim. I želim privatnost.- Podigla je bradu još

malo, nadajući se da će je čudni sveštenik ostaviti, I da nije primetio blago zamuckivanje u njenom glasu. Kada vidi svog brata Magnusa, rećiće mu za ovog čudnog sveštenika I kako joj je neprijatno pored njega. Dođavola! Neće dobiti priliku pre nego što ode… Danas počinje njen novi život. Poruka onda. Rećiće Magnusu u poruci. -

Žao mi je ali nećete imati nikakvu privatnost, moja lejdi.- Njegove reči su bile

samouverene I klizile su preko njene kože na poročan način. -

Ne bi trebao da razgovaraš sa mnom na takav način.- Bez obzira koliko se trudila ,

zvučala je mrzovoljno a ne kao neko ko je pod kontrolom. -

A ti bi trebala da držiš jezik za zubima, ti drska devojko.

Heather uzdahnu, prebledevši. Spustila je ruku na grudi I povukla se korak unazad u šoku. -

Šta?

-

Čula si me.- Njegov glas je odao da se zabavlja.

Naravno da ga je čula, ali niko, nikada, nije razgovarao sa njom na taj način. -

Kako se usuđuješ ?- Razmišljala je, stežući prste oko svog bodeža,ali šta bi mogla

da učini sa njim, nije imala pojma. Ubiti čoveka u odori bi bio greh iz kog se nikada ne bi mogla da se izvuče plaćajući novcem. -

Prestanite pretiti moja lejdi. Potrebno je da pođete sa mnom.

-

Da pođem sa tobom? Neću uraditi tako nešto.- Odmahnula je glavom žestoko I

povukla se još jedan korak unazad.Još samo nekoliko koraka I moćiće da pobegne prema vratima. Možda danas nije dan da pobegne.Nikada nije razmišljala o opasnosti koja je čeka izvan do sada. Samo je pretpostavila da će moći da stigne do Valasovog kampa nepovređena. Sa svojim bodežom, lukom I strelama, mogla je da se zaštiti. Krijući se u žbunju I pazeći da ne bude uhvaćena.Ali to je bilo pre nego što se suočila sa ovim čovekom zbog kog se osećala


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

…uplašeno I topla svuda. Sada je samo želela sigurnost I mir svoje spavaće sobe . Kako je bila naivna kada je pomislila da je njen plan dobar. -

Moja lejdi. - rekao joj je svojim mirnim, glatkim glasom. - Moraš.Nemaš izbora po

ovom pitanju. -

Ili šta?

Polako, otvorio je jednu stranu svoje odore, a ona je zatvorila oči, ne želeći da vidi šta je otkrio. -

Otvori oči-, zapovedio joj je.

Zavrtela je glavom, I ugrizla usnu. Ali kada je čula odjek njegovih čizama po podu,njene oči su se otvorile. Prestao je da se kreće,možda nekoliko koraka od nje I sklonio je kapuljaču sa glave. Ispod njegove odore, imao je belu košulju,kožni prsluk I čvrsto skupljen plejd tamnih boja.Ali ono od čega nije mogla da skloni svoj pogled bila je borbena sekira okrutnog izgleda pričvršćena za njegova prsa nekakvim kožnim kajšem. Sekira je zasvetlucala kada je dotakla svetlost. Imala je srebrne ureze na dršci. Nije to bila obicna oštrica , već izdužena, zakrivljena tamo gde bi trebala da bude ravna I trouglasta. Heather podiže oči prema njegovim. Stajao je dovoljno napred tako da je svetlost sveća osvetlala njegovo lice koje nije više bilo prekriveno kapuljačom. Jaka brada I nos. A njegove oči, obasjaše je poput plave munje, spreman da joj oduzme život jednim treptajem.Njegova kosa je bila povučena unazad u perčinu,ali obrijana sa strane što mu je davalao izgled divljaka.Njena ruka je krenula prema grudima I spustila se brzo na njeno ustreptalo srce. Shvatajući šta je uradila , Heather je spustila ruku nazad, ne želeći da stranac zna kako je uticao na nju. Dotakao je svojom jakom rukom dršku sekire. -

Nemoj me terati da je upotrebim , devojko.Ne bih voleo da pokvarim tvoje lepo lice.

Milsli da je lepa? Za malo je iskrivila glavu I dala mu jedan od svojih stidljivih osmeha, dok stvarnost je nije udarila I opet je naterala da shvati ko je on u stvari. Stranac koji pokušava da je otme. Sveštenik ratnik, divljačkog izgleda koji joj je pretio da će je poseći tom groznom oštricom. -

Moja porodica će biti ovde svakog trenutka. Moj brat Magnus , lord, neće biti

zadovoljan onim što pokušavaš da uradiš. Predlažem ti da odeš sad, I ja neću vrištati. Možeš da odeš, I ovo će sve biti samo plod naše mašte.- Heather je pomislila da su njeni razlozi sasvim razumni I bila je više nego šokirana kada je stranac zavrteo svojom glavom jedno ne.Okrutan osmeh se pojavio na njegovim usnama,njegove oči su posvetle. -

Oo, tvoj brat. - Dotakao je sekiru. - Nadam se da će doći..Nadam se da će upravo


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sada doći.. Hoćeš li da vrištiš za mene? Požuri ga? Hladnoća straha koja je naterala da drhti pretvorila se u hladni čvor terora. Ovaj čovek želi da ubije njenoga brata. Nada se da će ona uznemiriti domaćinstvo I na taj način prizvati Magnusa da utrči ovde tako da bi on mogao da uglavi svoju odvratnu sekiru u grudi njenoga brata. -

Šta ti želiš?- upitala ga je, više ne brinući o podrhtavanju svoga glasa.Samo je želela

da on ode. Magnus se brinuo o njoj od kada zna za sebe.Ona je imala samo nekoliko leta kada su im roditelji bili ubijeni. Sada u devetnestoj , još uvek se ugledala na njega, iako je planirala da ga ne posluša tako što će se priključiti pobunjenicima. Heather nije želela da bude razlog smrti svoga brata. -

Kao što sam I rekao. Želim tebe.Potrebno mi je da kreneš sa mnom.

Zbunjeno je protresna glavom.- Ali zašto ja. -

Nemoj da postavljaš pitanja na koja ne želiš odgovor?

Od ovih se reči ohladila. - Ali ja želim odgovor. Čovek se približio nekoliko koraka. Bio je skoro za stopu viši od nje, I Heather je zatekla sebe kako podiže glavu unazad da bi mogla da mu pogleda u lice. Da nije bio toliko zao,pomislila bi o njemu da je neverovato zgodan, na neki grub, opasan način.Uvukla je vazduh kada joj je prišao još jedan korak bliže, sada je bio samo nekoliko inča od njenih stopala. Bio je ogroman u visini. Nikada se nije onesvestila ali sada je bila na ivici da to učini.Čovek je odabrao odoru sveštenika kako bi sakrio strašnu sekiru. Spustio je ruke na njene nadlaktice, I zagledao se u nju čudno.Naravno mogao je da oseti koliko slojeva haljina nosi. Podigla je ramena još više I zagledalal se u njegove oči. -

Skloni svoje ruke sa mene. - rekla je kroz skupljene zube.

To je nateralo ovog čoveka samo da se nasmeje još više. -

Ti si brzopleta jedna , vidim.- Povukao je bliže , tako da su njene grudi udarile u

njegove. Ona ispusti jauk I poče da se mrda, ali je on gvozdenim stiskom držao njene ruke,I sproveo svoju volju nad njom. Alarmantno, iznenada toplota je počela da se širi u njenom stomaku, pa sve do mesta gde su njene grudi bile naslonjene na njegove. -

Nisam ti dala dozvolu da me dotakneš.- Njena borba je bila uzaludna protiv ove

mase misića. -

Meni nije potrebna dozvola. Vodim te odavde, I učinuću šta god želim da učinim.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Samo moram da se uverim da te predam živu. -

Predaš me?- Gde I kome on mora da je preda? Dragi Bože… -Ti si ...

-

Nije važno šta sam ja. Jedino što treba da znaš je, da ako uradiš šta ti kažem,onda

ćeš stići nepovređena. Heather je ugrizla svoju usnu. – I..sa netaknutom čašću? Čovek se nasmeja. -To ne mogu obećati. Strah, hladan I težak, spustio joj se u dno stomaka. Zašto je misao kako joj ovaj zao čovek uzima nevinost poslala uzbuđenje niz njene vene? -

Moj brat platiće ti duplo od onog koliko si plaćen.

-

Nema sumnje da bi.

-

Da!- Klimnula je glavnom. – Platiće. Obećavam.

-

Ovo nije samo zbog novca, devojko.- Spustio je svoj nos na njenu kosu iznad obrva I

duboko udahnuo.. Heather je zadržala dah. Nikada pre nije bila zagrljena od nekog muškarca na ovaj način. Nikada ni jedan nije udahnuo miris njene kose. Bilo je muškaraca sa kojima je igrala na proslavama, čak I nekoliko koji su ukrali brzi poljubac od nje, ali nikada nije bila nekome ovoliko blizu. Ovaj čovek je bio njen otmičar. Trebalo bi da povraća dok je on ovako čvrsto drži, ali umesto toga, njeno telo je izdalo, osećala je zagrevanje I peckanje. Ovo ne bi trebalo da se dešava. Ne bi trebala da mu dozvoli da se on ponaša na ovaj način prema njoj, I ne bi trebala da dozvoli sebi da joj se ovo sviđa. Ovo je besmisleno ,odgurnula ga je ali ništa nije mogla da uradi protiv njegovog čvrstog držanja. -

O čemu se radi?- zapitala je , umesto da zahteva da je pusti. Izgledao je kao čovek

koji nije navikao da mu se zapoveda. -

Nista čime bi ti mučila svoju lepu glavu.

Heather je odlučila da ignoriše njegov snishodljiv odgovor. Biti nazvana lepom ali u isto vreme opisati njenu glavu kao malu, nazivajući je na taj način glupom, nije joj baš leglo najbolje. -

Uveravam te , moja mala lepa glava je stvarno zabrinuta.

Šta god da će biti njegov odgovor , nije imala izbora već da krene sa njim. Ako odbije, isećiće je tom užasnom borbenom sekirom. Barem je živa, imaće prilike da pobegne. Osim toga, ona je ionako planirala da ode danas. Barem odlazeći sa njim, imaće zaštitu protiv svega što je čeka napolju. -

Ajde devojko,razgovaraćemo o tome uz put. Najbolje bi bilo da krenemo. Kao što si I


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

sama rekla, tvoja porodica bi mogla biti ovde svakog trenutka i vaš sveštenik bi se mogao probuditi. -

Kako si se ušunjao ovde?- zapita ga , gledajući okolo.

-

Na isti način na koji ćemo i otići-. Povukao je da ga prati, ali Heather je okrenula

svoja stopala I odbila da krene.Ovo je bilo rizično, da , ali imala je osećaj da je ne bi rasekao sekirom zbog toga.Čovek se okrenuo na nogama I uputio joj upozoravajući pogled,onaj koji joj je poručio da ako ne pokrene svoju zadnjicu, da će je prekinuti od njenog tela.Hmm.Nije uopšte sumnjala u to.Ipak je on sve to skovao. -

Neću poći dok mi ne kažeš svoje ime.- Odugovlačila je I on je to najverovatnije znao,

ali nije mogla samo pobeći sa njim a da ne ostavi neku poruku svojoj porodici , neki trag, da im kaže gde je pošla, ali nije mogla da smisli šta. -

Sveštenik.

-

Sveštenik?

Klimnuo je glavom, njegova usta razvučena ljutnjom. -

Zar ne vidiš odoru?

-

Božiji ljudi ne uzimaju dame za njihove zarobljenike.

-

Možda ja nisam Božji čovek?- Njegov izraz lica bio je nečitljiv.

Heatherine obrve su se naborale zbunjeno. -Ali ti si sveštenik. -

Da.- odgovorio je suvo.

-

Ne razumeme.

-

Dobro po tebe, razumevanje I nije bilo deo plana. Ajdemo.- Povukao je za ruku,

njegov veliki dlan je progutao njen, ali Heather je povukla nazad. -

Gde me vodiš?- zahtevala je .

-

Južno.

-

Gde južno?- Gospode, on ju je tako ljutio.

Umesto da pokuša da je povuče , čovek se okrenuo, njegovo lice na inč od njenog I njegov topli dah prešao je preko njene kože . Mirisao je na mentu I zemlju. -

Ako ne pokreneš svoje noge I zatvoriš usta, vezaću te I zapušiću ti ih.

Nije zvučao kao da blefira. Heather je klimnula kao odgovor. -

Hajdemo.

Krenula je napred, I shvatila da joj je veoma teško da hoda sa tolikim hajinama na sebi. -

Sačekaj. - rekla je stajući.

Sveštenik se okrenuo, ljutito je posmtrajući.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Upozorio sam te.- Izvukao je konopac ispod svoje odore.

-

Ne!- Ispružila je ruke zustavljajući ga. –Nema potrebe, ne pokušavam da te

zaustavim, ićiću sa tobom.Samo zaboravila sam svoju torbu. Sveštenik se nasmejao kao da je upravo rekla neku dobru šalu. -

Koliko glup misliš da sam , devojko.? Neću ti dozvoliti da odeš I spakuješ se za naše

putovanje. Zar ti ne razumeš? Ja te otimam. Heather je protresla glavu I spustila ruku na njegovo rame, prsti su joj zadrhtali od tog dodira. Njegovi mišići su se nazirali ispod košulje I odore,I imala je ludi nagon da skloni nazad slojeve odeće I spusti dlan na njegovu kožu. -

Već sam spakovana . Moja torba je tamo.

Heather je pokazala na klupu pored oltara gde je stajala njena kožna torba napunjena novćićima I nekim njenim stvarima. -

Ne. - rekao je, posmatrajući je kao da je tražila da je vuče nedelju dana.

-

Molim te, potrebna mi je.

Protresao je svoju glavu. –Ne. I neću da čujem ni jednu reč više. Heather je ugrizla unutrašnjost svog obraza. Sveštenik je pogledao mrkim izrazom lica. -

Vreme je da pođemo.

-

Ako moja porodica vidi moju torbu, znaće da sam se spremala za bekstvo ali da

nisam otišla sama . Znaće čim siđu na jutarnju misu da sam oteta. Nećemo stići ni jednu milju da pređemo a oni će nas sustići. Sveštenik zareža, I na svojim prstima , Heather je osetila kako se nervoza širi njegovim mišićima. -

Dobro onda. Ali ja ću je nositi. Ne bih želeo da pokušaš I zabiješ mi nož u leđa.- Dok

je govorio ove reči, povukao je do klupe, uzeo torbu a zatim joj otrgao mač iz korica I stavio ga unutra. –Idemo.Još jedna reč sa tvoje strane I vezaću te I zapušiti ti usta. Heather klimnu, ne želeći da mu odgovori I na taj način ispita njegovu odlučnost. Zaista nije imala izbora po tom pitanju.Možda će biti bolje ovako. Imala je pratioca na neki način. Iako je on bio njen zarobljivač,on neće dozvoliti da je bilo ko odvede.Jedan njen deo je bio uzbuđen. Ovo je bila avantura koju je tražila. Da, bilo je opasno, jer čovek je bio polulud za sigurno,I njegovo oružje je bilo zastrašujuće. Ali ona

će otići iz Dunrobina I od njene

porodice. I to sama, nije važno što je bila sa poremećenim sveštenikom. Biće puno prilika za bekstvo , I ako naleti na kamp pokreta otpora još bolje po nju. Jer nije bilo načina, čak ni u


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

paklu, da će ona završiti tamo gde je ovaj tvrdoglavi Gorštak nameravao da je odvede, ili iseckana od njegove sekire.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DRUGO POGLAVLJE

D

uncan osmotri devojku neprijateljski. Samo je klimnula. Nije rekla ni reč.Sve to tog trenutka, imao je puno toga da kaže.Šta se promenilo? Najverovetnije ne njegova pretnja da će je vezati i zapušiti joj usta,dođavola,pretio joj je on i više.

Heather Sutherland je imala neki plan. Gledajući iz koje familije je bila,ne bi bio ni malo iznenađen.Satrelandovi su bili lažovi.Izdali su svakog ko je položio svoje poverenje u njih,bez obzira koliko su pokušavali

da izgledaju spolja dobro.Zar se nekoliko njih nije

oženilo Engleskim devojkama? Heather nije izgledala onako kako su je opisali.Iako je njen stav bio upravo onakav kakav su mu rekli da će biti.Tvrdoglava i razmažena.Oni koji su mu platili da je otme upozorili su ga na njenu divlju lepotu i niski stas.Ova devojka je bila divlje prelepa sa neukroćenim plavim uvojcima,kože boje breskve,velike lučne obrve,i roze usne. Oči su joj bile boje Heathera(Vresa) dostojno ime za nju.Ali nije bilo tačno da je bila gipka. Iako linije njene vilice,i dužina njenog vrata su to nagovštavali, bila je malo zaobljena u sredini,sa rukama debelim kao u štitonoše,ali ne tako definisanim.Isprva, nije bio siguran da je to ona. Kapela je bila mračna.Što je bliže prilazio, njegov predosećaj mu je rekao da je to ona. A kada je otvoriila usta, sve sumnje su nestale.Nije važno.Nije ga bilo briga kako ona izgleda,sve dok ne ispuni svoj zadatak i isporuči je u ruke onih koji su ga unajmili i odšeta sa vrećom punom srebrnih novčić. Tipično on je voleo žive devojke.One koje su znale to da iznesu. Koje su imale samopouzdanje.Koje se nisu plašile da započnu svađu.Jedino izuzeće tom pravilu je bilo kada je on nameravao da ih otme.Tada su morale da se pokore.Svima je bilo bolje kada bi uradile kako im je rekao.Sarađuj i živi, stalno je ponavljao. Bori se protiv mene i umri.Zašto mu je onda njeno suprostavljanje toliko smetalo? -

Svešteniče,hoćeš li me odvesti? Ispružila je svoje ruke prema njemu,spojenih ručnih

zglobova kao da očekuje od nje da je odvede u tamnicu. -

Da.- Duncan je uhvati za ruke,meke,tople i male.Pojačao je stisak kako bi

zatupio sećaj koji je osetio dok je držao njene ruke. -

Kada. - zapitala je podižući obrvu.

Glupost! Nije mogao da misli pored nje. -

Zar ti nisam rekao da zatvoriš usta?- zarežao je.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather slegnu ramenima i preteranim pokretom stisnu svoje usne zajedno.Duncan je morao da se suzdrži da ne poviče.Bila je vatrena u to nije bilo sumnje.Klimnuo je glavom. Žena koja ga je unajmila da je otme imaće pune ruke posla sa njom.A za dva dana, on će biti bogatiji i slobodan od Sutherlandove devojke. Duncan

je

poveo

Heather

pored

sveštenikove

odaje

,

vrata

su

bila

malo

odškrinuta.Provirio je unutra da bi bio siguran da se sveštenik nije još probudio.Devojka je ispustila uzdah,on se okrenu da bi je video kako viri iza njegovog ramena. Čovek je još uvek ležao na leđima pored svog kreveta.Otvorenih usta, hrkao je kao stotinu čekića u kamenolomu. -

Da li si ga ubio?

-

Ti to ozbiljno pitaš? - Pogledao je kao da joj je izrasla druga glava.- On hrče. Samo

sam ga udario malo po slepoočnici. Heather slegnu ramenima.- Ja..uhh...nisam primetila.Nema veze.- Zamahnula je rukom u vazduhu.-On je blag čovek i nije zaslužio da ga udaraju po glavi. -

Ustaće sa glavoboljom. Ništa više.

Namrštila se na Duncana,i skupljenih očiju počela da ga procenjuje. Gospode, njene trpavice su baš duge. I zašto bi on primetio takav detalj ? -

Da li si ti okrutan čovek?

-

Neko bi rekao da jesam. - njegov glas je zazvučao oštrije nego što je želeo,ali još

bolje jer mu je to odvuklo pažnju od uglova njenog hipnotišućeg lica.Osim toga nije bilo potrebno da je laže.Oni koji su umrli od njegovoga mača rekli bi da je bio okrutan,nemilosrdan.Ali on je uvek imao razlog iza svakog zadatka koji je prihvatao. I nikad nije ubio nevine. Kao plus, svima njima je dao poslednje obrede pre nego što bi ih ubio. -

Da li ćeš me ubiti? - Prvi put oseti pravi strah u njoj.Video je trzaje svetlosti sveće u

očima boje lavande,njen pogled prikovan za njegov,i imao je poseban osećaj da ona može da pročita laži u njegovim očima. -

Ne.

-

A da li će me oni ubiti?- prošaputala je.

Duncan je oklevao i odlučio da joj kaže istinu. - Ne znam. -

Otećeš me i predati u zle ruke a da ne znaš njihove planove?

-

Nije me briga.

Heather je iznenadilo njegovo priznanje.To je bila istina, nikada nije brinuo o takvim stvarima pre.Ali iz nekog razloga, sa njom , tu je bio mali bljesak zabrinutosti koji se probijao prema njegovom srcu. On ga uništi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Dosta priče.- Zvona će uskoro pozvati njenu porodicu na jutarnju Misu pre doručka. Trebali bi da požure, inače celi njegov plan će poći naopako.

Duncan je povukao Heather koja je počela da se supleće prema uglu gde su bila vrata koja su vodila ka uskim kružnim stepenicama u zvoniku kule.Na vrhu stepeništa je bio usnuli dečak koji bi trebalo svakog trenutka da se probudi i zazvoni zvonima.Naniže je bio izlaz. -

Šššš.- upozorio je.Ako bi probudili dečaka,mogao bi da podigne uzbunu i vojnici bi ih

čekali u podnožju stepeništa.Heather klimnu glavom,malo previše popustljiva za njegov ukus. -

Mudra odluka. - Duncan je upozori, mada nije trebao, ali stepenice su bile baš uske, i

čini se da je devojka imala problema dok je hodala. -

Moje suknje mi prave problem.- reče gunđajući.

-

Bio bi srećan da ih uklonim ako će nam to pomoći da se krećemo brže,- ponudio se.

Ona uzdahnu a on zadrza osmeh. - Ne bi se usudio! -

Oh devojko,nemoj me izazivati .Uvek sam spremam za izazov,i videvši devojku bez

suknje bio bi užitak za muškarca u zoru.- Bilo je teško reći kako bi izgledala bez suknje. Činilo se da ogromna količina odeće pokriva njene donje ekstremitete. -

Nitkove.

Duncan se nasmeja.Zadirkujući je o njenim suknjama uspeo je da je omete dovoljno tako da je sišla niz stepenice bez incindenta.Podigao je drvenu letvu pažljivo da ne bi proizveo nikakav zvuk koji bi se čuo u kuli. Spustivši letvu na zenlju, otvorio je vrata jedan inč i pogledao napolje. Vrata su vodila u bašte zamka i pošto je bila zora niko nije brao trave ili se šetao.Otvorio je vrata i povukao je napolje u zamračeno jutro. Zatim je gurnuo vrata tiho ih zatvarajući. -

Ostani na mestu. - promrmljao je. Pogledao je okolo, i pronašao kamenu klupu

nekoliko koraka odatle.Podigao je tešku klupu stavljajući je da drži vrata na mestu. -

Šta to radiš?- prošaputala je.

-

Usporavam svakog ko bi pokušao da te spasi.

Nije sačekao njen odgovor, već je došao pravo do nje, uhvato je oko struka i prebacio je preko ramena,iznenađen da nije teška onoliko koliko je izgledala. -

Spusti me! Mogu da hodam. - povikala je zadihana.

-

Da, ali ne mozeš da ideš onoliko brzo koliko ja to želim.A treba da požurimo. A zada

zaćuti ili ćeš privući nekoliko ljudi svoga brata u sigurnu smrt.- Udario je po zadnjici i bio je nagrađen ogorčenim uzdahom.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan je otrčao noseći je do kraja bašte i zaustavio se kod dvadeset stopa visokog kamenog zida gde je spustio na tlo. Pogledao je okolo i ustanovio da ih izglada niko nije uočio.Čuvari na kulama najbliži njima gledali su u more. Bilo je četiri stražara koja su čuvala stražu iza ovog zida ,ali se on pobrinuo za njih kada se penjao na zid u tri sata ovoga jutra.Nikome još uvek nisu nedostajali. Duncan je imao čist prolaz. -

Drži se za moja leđa. - naredio joj je, okrećući se i gledajući je preko ramena. –

Omotaj svoje noge oko mog struka , a ruke oko mog vrata. Pogledala ga je nepoverljivim pogledom, koji je pokušao da ignoriše.Okrećući se prema zidu, proverio je konopac koji mu je poslužio da se spusti. Još uvek je bio siguran. Odlično. -

Šta? - prošaputala je.-Ne misliš valjda..

Presekao ju je jednim izneviranim pogledom preko svog ramena. - Uveravam te, da je

moguće, i da mislim.- Duncan joj je ponovo okrenuo leđa. –Uhvati se .Odmah. Heather nije oklevala,hvala Bogu, spustila je ruke na njegova ramena i skočila ,omotavši noge oko njegovog struka i strahovito ga stegla oko vrata.Duncan proguta i povuče njene ruke. Da nije znao bolje, pomislio bi da pokušava da ga ubije. -

Ne toliko jako,inače ću ostati bez daha i pašćemo.

Heather je popustila stisak oko njegovog vrata ali ga jače stezala nogama oko struka.Duncan je morao da se obuzda da ne uzdahne. Devojka je podiga suknje tek toliko da bi se lakše držala za njega.Njena mlada koža očeša njegov lakat. Mo chreach... može je ispustiti. Bilo je mnogo bolje kada je zamišljao njene noge kao njegove. -

Gde su čuvari?- zapitala je.

-

Otišli.- Nije objasnio već je počeo da se penje.

Ruka preko ruke, noge koje stežu konopac. Povlačio ih je naviše , ustaljenim ritmom, njegovi mišići su vukli dodatu težinu. Znoj se pojavi na njegovim leđima,i rukama. Njegovi dlanovi su brideli ali nije usporavao. Heather se držala čvrsto za njega.Šapućući molitve, moleći oproštaj za svoje grehe,i želći da ne umre. Duncan je zadržavao svoj smeh,i na kraju stigli su do ivice. -

Pusti ruke sa mog vrata i izvuči se na vrh.- Nogom se nežno odgurnuo od zida,

okrećući se tako da je Heather sada bila naslonjena leđima na zid. -

Mislim da neću moći.- Strah se osećao u njenom glasu dok je govorila.

-

Da, devojko, možeš.- Duncan joj odgovori uveravajući je. - Hajde. Udari to sada.

Heather je ispustila dah koji je zadržavala,topao pored njegovog vrata, a zatim pustila jednu ruku. -

Tako je Heather.Uhvati se za zid.- Pustio je konopac jednom rukom , i podvukao je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ispod njenih butina, stežući zube kada je dotakao njenu kožu. Nije znao šta je bolnije,držati njihovu težinu na konopcu jednom rukom ili dodirivati mekoću njenih butina. -

Držim te. Možeš ti to.

Osetivši njegove ruke na sebi dobila je smelost i sigurnost i pustila je i drugu ruku, podižući sebe na zid. Duncan se brzo podigao i povukao konopac za njima. Proćiće dosta pre nego što dođe smena stražara.Vezao je konopac ponovo spremajući se da isto ponove samo sa druge strane. -

Penji se. - Spustio se na kolena, i Heather se ponovo popela na njegova leđa.

-

Da li imaš naviku da te žene jašu?- zapitala je.

Duncan se uguši svojim jezikom. Dragi Bože,da li zna šta je uopšte pitala? Sa nestašnim osmehom, okrenuo se i pogledao je preko ramena. -

Da, devojko, onoliko često koliko mogu.

Čak i u ovo mračno jutreo video je kako njeno lice poprima crvenu bolju jagoda. Samo da bi je naterao da pocrveni još više, namignuo joj je, zadovoljan kada je ispustila blagi uzdah.Kada se uverio da je prostor ispod zida čist, stegao je konopac i prešao na drugu stranu zida. Pažljivim pokretima spustio ih je niz zid. Spuštanje je uvek bilo lakše od penjanja.Kada su bili na zemlji, Heather se spustila na noge.Okrenuo se i video je kako spušta svoje suknje. -

Nemoj biti skromna zbog mene, tvoje noge su bile opkoračene oko mene,tvoje gole

butine ispod mojih prstiju. Ona ispusti jedan ogorčeni uzdah.-Ali da me nisi držao, pala bih. On se zakikota. –Možda. Ili sam samo želeo da iskoristim situaciju. -

Ti si zver.

Duncan se pokloni. - Zahvaljujem ti . -

To nije bio kompliment.

-

Dosta ćaskanja.Moramo ići.

Dunrobin plaža je bila na stotinu metara dalje, talasi su lagano udarali u obalu, ne sluteći da je jedna od lejdi njihovog moćnog zamka, tako lako oteta. -

Šta ćeš uraditi? Otploviti sa mnom?- zapitala je.

Odmahnuo je glavom i još jednom je prebacio preko ramena. -

Ne, devojko. Ništa tako romantično.

Duncan je otrčao prema drveću, pažljivo gledajući čuvare Dunrobina.Kada je bio u zaklonu šume,našao je svog konja, Bleda, baš tamo gde ga je i ostavio, i spustio je Heather. -

Gde je moj konj?- Heather ga zapita.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ooo kako si ti razmažena devojka.- Duncan joj uputi jedan zamišljeni pogled.- Ovo je

otmica u slučaju da se ne sećaš.Neće biti konja za tebe. Ne , pa da na taj način pobegneš. Jahaćeš sa mnom. Heather prekrsti ruke preko grudi, podiže bradu koliko je mogla i odmahnu glavom. -

Ne. To nije pristojno.

Duncan se iznenađen nasmeja. - Zaista? Misliš da mi je stalo do pristojnosti i tvoje časti.

Ja te otimam. Da li je devojka bila glupa. Zar nije razumela šta znači otmica?A zar joj on do sada nije popuštao.U tom trenutku poželeo je da je vezao i zapušio usta krpom. Barem ne bi morao da sluša ove gluposti. To je bila njena taktika odugovlačenja. Morala je biti. -

Znam.- rekla je, njen glas sada mekši,kao da je mislila o nečemu sasvim drugom.

Pogledao je prema njoj, proučavajući je. Gledala je u zemlju, dok je ukrštala prste. -

O čemu se radi?- zapitao je nestrpljivo, iznenadivši samog sebe da je uopšte i pitao .

Ne bi trebalo da brine. -

Ništa.- rekla je prebrzo, pogledavši u njega zamućenim očima.

-

Sumljam u to.- promrmljao je.Kako je do sada imala uvek nešto da kaže od trenutka

kako su se sreli, znao je da će se požaliti na nešto vrlo uskoro.Ali nije želeo da čeka da sazna o čemu se radi. Iznenadio se da još nije čuo povike iz zamka.I kao po komandi glasan žvizduh se začuo iz tog pravca. Možda su novi stražari pronašli tela onih kojih se oslobodio, ili su samo primetili da ih nema. Nije važno. Imao je malo vremena sada.Heather je čula žvizduh takođe. Okrenula je glavu oštro i posmatrala zamak,njena donja usna bila je uvučena u usta. -

Penji se na konja.- naredio joj je.

Heather se okrenu od zamka i priđe Bledu.Prelako. -

Šta si smislila, devojko? - zapitao je, približivši joj se,vazduh oko njih bio je ispunjen

tenzijom. Da li će pobeći? -

Zašto me to stalno pitaš.Ništa nisam smislila.

Nije bio uveren. Suzivši svoj pogled pažljivo je posmatrao. Njeno lice je bilo nevino, ali gledajući iza lepote njenih očiju boje vresa bila je čista inteligencija koju da je video u očima nekog čoveka uplašila bi ga. Heather podiže ruke na kukove i pogleda ga žestoko. -

Možda ja treba da upitam šta tebe muči? Ali ti si moj otmičar , i ja ne sme da

postavljam tebi pitanja.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Kako je lako uzela stvar u svoje ruke. - Ako baš moraš da znaš, mislim da si nešto

smislila. Ni jedna žena koja je oteta ne ide tako dobrovoljno kao ti. Devojka je imala smelosti da slegne ramenima. -

Ako želiš da se borim, boriću se. Ali radije ću poći bez konopca i zapušenih usta.

-

Pokušaćeš da pobegneš ako dobiješ priliku?

-

Zar to ne rade svi?

-

Da. Ali imala si puno prilika do sada da pobegneš ili da vrisneš, ali nisi učinila ništa

od toga. -

Možda ja želim da napustim Dunrobin.

Nasmejao se i to jako. – Princeza zamka, razmažena, naređuješ svima, i želiš da odeš? -

Verovao ti ili ne, ja nisam toliko razmažena koliko ti misliš.- Njene reču su bile

izgovorene smireno,sa hladnom notom zbog koje je zastao. -

Beži onda. Želeo bih da te uhvatim.

Heather nije oklevala. Počela je da trči ali ne nazad prema zamku već u suprotnom pravcu. -

Šta, dođavola?- Duncan zamuca.

Žena je podigla svoje suknje, otkrivajući izvajane gležnjeve,i atletske noge, i uputila se preko brda.Ovo nije očekivao. Hvatajući Bledove uzde, podigao se u sedlo i dao u poteru.Nije mogao da ostavi konja, posebno što je ona trčala u pravcu u kom je i on želeo da idu, a i Sutherlandovi vojnici uskoro će bit za njima. Duncan se spusti nisko na grivu svog ratnog konja, prateći devojku.Nije gledala

iza sebe, već je trčala ustaljenim

tempom.Tempom koji bi svaki muškarac smatrao zastrašujućim, trčala je punom snagom, bez usporavanja, kao da je uživala u tome i da je stalno to činila.Ali bez obzira koliko je dobro trčala , nije mogla da nadmaši konja. Bled je gurnu po sredini leđa svojom njuškom i dok je padala unapred, Duncan je okrenuo svog konja sa njene leve strane, spustio se, uhvato je oko struka , i podigao na konja, spustajući je na svoje krilo. -

Imam te.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

TREĆE POGLAVLJE

T

oplota je prošla kroz Heather kao da je bila bačena u kipuću vodu.Ali to nisu bile bolne opekotine.Žudela je za lepezom da stvori hladni povetarca po svom licu

i

vratu.Želela

je

da

se

sklupča

u

čvrsto

i

toplo

telo svog

otmičara.Sramotno, stvrno.Temperetura je bila niža ispod drveća

gde je

sunce imalo poteškoća da se probije kroz obilno lišće.Hvala Bogu zbog toga jer bi se sigurno istopila do sada. Jahali su sada skoro više od pola sata, njene butine pritisnute uz njegove,njena leđa naslonjena na njegove grudi,njena zadnjica dodirujući... nešto dugačko i čvrsto.Više je volela da misli da je to njegovo oružje, i bilo je na neki način, ali ovo je bilo napravljeno od ljudskoga mesa. Sveštenik.Bila je to laž u koju nije poverovala. Pročistila je grlo, mrdajući pokušala je da se povuče napred, nadajući se da pobegne od njegove čvrstoće,ali ti pokreti su pokrenuli čudna peckanja na mestima na kojima nije znala da može da pecka.Počela je da žudi za ...nečim.Uglavnom, želela je da pobegne od njega. Da odgurne njegove tanke ruke sa svog stomaka. Da ukloni jaki stisak kojim je držao njen kuk. Da skoči sa njegovog velikog konja i pobegne. Daleko. Da pronađe Škotski ratni logor.Vilijama Valasa.Da bude korisna svojoj zemlji i da se njena porodica ponosi njome. Njen brat Ronan je bio tamo sa svojom ženom Julianom, ženom ratnikom. Juliana bi videla zasluge u Heatherinom planu da se bori za svoju zemlju. Ona je ne bi izbegavala i zabranjivala kao što su njena braća Magnus, Blejna i Ronan uradili.Oni su mislili da to nije mesto za ženu.Kada im je Heather iznela činjenice da je Juliana desna ruka budućeg kralja,muškarci su počeli da gunđaju o tome kako je ona trenirala od rođenja i kako ima kraljevu krv u sebi. Dobro,sa tri odrasla brata Heather je praktično trenirala od svog rođenja.Sa svojom starijom sestrom Lornom, igrala se ratnika u njihovoj spavaćoj sobi,kada su bile deca,sa izmišljenim štitovima i mačevima, kada bi ih majka stavila na spavanje,kasnije tu igru je nastavila i sa dadiljama.Borba je bila u njenoj krvi.I zbog toga nije želela da je neka zabrana spreči u tome..Heather je videla velike stvari u njenoj budućnosti.Velike stvari za Škotsku,i znala je da mora biti umešana u to.I pošto nije dozovlila da je njena porodice omete u njenim planovima,onda neće dopustiti ni jedom Gorštaku obučenom kao sveštenik da takođe omete njene planove. -

Možemo li stati uskoro?- zapitala je,pokušavajući da bude krotka, mada je to loše


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

uticalo na njen stomak. Prema većini muškaraca žena bi trebala da zna svoje mesto, i nebesa znaju,njen porodični sveštenik je propovedao o tome dovoljno.Možda ako obuzda svoj jezik,ovaj đavolji sveštenik će biti blaži,i možda će dobiti šansu za bekstvo. -

Ne.- Veoma ozbiljno.Da li je naslutio njene namere.

-

Ali moram da idem..- Bože, njena koža se zacrvenela još više na pomen da treba da

se olakša nego kada je zadirkivao što dopušta ženama da ga jašu. -

Uzdrži se.- naredio joj je surovo.

-

Ali.

-

Devojko , nećemo stati. Prate nas.

-

Prate?- To je poslalo jezu niz kičmu.Nije želela da bude spašena. Ne još u

svakom slučaju.I ako neko treba da je spasi , ona bi želela da to bude Vilijam Valas ili Robert Brus.Njena avantura je tek počela. -

Da.Zato ućuti i uzdrži se.

Podstakao je svog konja da ide još brže,jadna životinja je bila prekrivena znojem dok je on podsticao brže i jače.Sveštenik se nagnuo još više napred,pritiskajući joj leđa sa svojim mišićavim grudima i prisilio je da se približi još više vratu konja. Njegova griva je bolno grebala njene obraze,i ona je čvrsto zatvorila oči da ne bi gledala zemlju kako juri ispod njihovih nogu.Heather je obgrlila rukama konjski vrat i molila se da uspeju a da pritom niko od njih ne padne.Sveštenik skrenu oštro nadesno. Sekundama kasnije, pored mnogih odlomljenih grana oni se probiše kroz drveće i potrčaše preko uspona i padova vresišta. Sunce je sijalo dole na njih, i imala je osećaj kao da joj gori teme glave.Zašto,zapitala se po stoti put tog dana,zašto je izabrala da nosi toliko prokletih slojeva odeće? Pratili su prljavi krivudavi put.Heather ga je veoma dobro poznavala jer je njime jahala kada je posećivala svoju tetku i rođaka Daniela i Bler zamak. Prepoznala je stene koje su imale urezline od borbi divljih mačaka, neke jedne sa drugima, a neke borbe ljudi sa njima,neke sa jelenima, i odatle ime Put divljih mačaka.Njihovi progonitelji još se nisu pojavili, i ona se molila da se i ne pojave.Ovo je bila njena šansa da uhvati san koji je sanjala godinama,a koji je tek pre nekoliko meseci uspela da krene da sprovodi u delo. Načula je razovor svog brata Magnusa i njegove žene Arabele,da je Robert Brus izdao Vilijama Valasa u bici kod Falkirka, i da je od tada Valas izgubio želju da se bori,iako je otplovio za Evropu da zatraži pomoć od Francuza i Rima u podršci Škotskoj. Izgleda da je ipak ostala neka iskra volje u njemu. Magnus je govorio o Valasovom povratku u Škotsku prošlog meseca, i da se nastanio u svom domu u Eldersilu blizu Glazgova. Magnus i Arabela planirali su da posete Valasa na svom putu ,kada krenu da posete Lornu na jesen za


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

proslavu dana svih svetih.Heather je trebala da pomaže oko njihove mnogobrojne dece. Ona je veoma volela svoje nećake i sestriće, ali gledajući ih kako trče okolo kao pilići bez glava, prekriveni blatom kao mali prasići i da je vuku kao mali psići, jednostavno ona nije tako zamišljala svoje večeri.Radije bi uživala pored vatre u ukusnoj hrani i piću, i plesu. Da sačeka nekoliko meseci da razgovara sa Valasom bi bilo mučenje. Ona nije imala strpljenja za to. Sveštenik uspori konja kako bi lakše prešao preko zaobljenog grebena koji je imao istureno oštro kamenje.On se iskrivi nalevo dok su skretali udesno, povlačeći i nju sa sobom.Dragi Bože , molila se da ne padnu sa konja.Jer bi ih taj pad zasigurno ubio. Bled je bio najmanje dvadeset ruka visok.Najviši kog je do sada videla. Viši od svih konja njenog brata.Očigledno, krađa devojaka je unosan posao.Kada su se ponovo ispravili na konju, njena bešika je vrisnula jer je morala da je isprazni ubrzo. -

Da li nas još uvek prate?- zapitala je moleći se da kaže ne.-

Možda...hhmmm...napravim nered na tvom konju.- Više nije mogla da izdrži. Čovek zaškripa zubima i ubrza konja preko puta, i zaustavi se u poslednjem trenutku pored osušenog drveca odvojenog od šume. Skočio je sa konja i povuka je za sobom. -

Idi.Tamo.- Pokazao je prema jednom drvetu.

Bedni izgovor za drvo i lišće.Tanko stablo bi jedva sakrilo polovinu njene zadnjice. -

Nema dovoljno zaklona. - rekla mu je.

-

Ako se pomokriš po mojoj odori izudaraću te na živo ime.- Okrenuo joj je leđa.

Odlična prilika za bekstvo. Ali kao da je naslutio da je to pomislila, okrenuo je leđa unazad , njegova omiljena odora kao oblak crnog dima oko njega. -

Nemoj da pomišlješ da pobegneš . Siguran sam da nas tvoj brat prati. Ne bi želeo da

ostane bez svoje dragocene mlađe sestre. Heather nije mogla da se uzdrži. Isplazla je jezik prema čoveku a zatim se okrenula na petama i uputila prema drveću. Nije bila dovoljno hrabra da podigne svoje suknje dok ne proveri da li se sveštenik ponovo okrenuo.Hvala nebesima jeste.Skakutala je koliko je imala potrebu da se olakša, dok je podizala suknje, čučnula je i obavila posao. Ili čovek ima predosećaj ili oči na temenu glave jer čim je završila sve i namestila suknje okrenuo se prema njoj. -

Možeš li da mi dobaciš moju torbu? Imam vodu u njoj a želela bih da operem ruke.-

Čudan zahtev, znala je , ali neophodan u isto vreme. Živeti u kući punoj muškaraca dovelo je do toga da veoma ceni čistoću.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sveštenik joj uputi čudan pogled ali nije ništa zapitao već je izvukao iz njene torbe vreću sa vodom. I dodao joj. Ali ruke su joj se tresle , nervoza je stigla tek sada. Vreća joj iskliznu iz ruku i pade na zemlju. -

Pažljivo.- Sveštenik reče nežno.

Heather ga pogleda, ubeđena da je rasipanje vode bila njegova greška.Dobacila mu je praznu vreću za vodu i on je vrati nazad u njenu torbu. -

Hvataj.

Podigla je pogled uvis u trenutku kad joj je dobacio jabuku.Heather podiže jednu ruku i uhvati voće veoma lako. Hvala Bogu, njeni reflekisi su se izgleda povratili. -

Sreća.- reče joj.

Ona se maršti. Neka misli tako. Druga stvar koju je naučila u dvorcu punom muškaraca je ta da ih uvek pobediš na kraju u njihovim igrama. -

Krenimo dalje.

Heather se pope na konja, a njen otmičar iza nje.Hvala nebesima, više nije bila na njeogovom krilu, ali ipak, njegovo čvrsto telo je dodirivalo njeno na način zbog kog se zamalo onesvestila. -

Koje je tvoje ime?- zapitala ga je, misleći pošto su ovako blizu,i on zna njeno

ime,mogla bi i ona da zna njegovo. -

Sveštenik.- Njegov ton je bio tup i odsečan. Nije želeo da ga ona dalje zapitkuje.

Ali ona nije obraćala pažnju na to. -

Želiš da te zovem Sveštenik? Radije bih te zvala tvojim pravim imenom.- On ispusti

uzgah i potera konja u galop prema pravcu iz kog su došli.- Šta to radiš? Idemo u pogršnom

smeru?- On zaškripa zubima.- Da li si ti divljak? Govoriš samo groktanjem i šištanjem? -

Ja nisam divljak, ali možda pomisliš i da jesam kada ti zapušim usta tvojom suknjom.

Ovog puta Heather zaškripa zubima.Zagruzla je sočnu jabuku.Prošli su već sati kako se probudila, i ovo je bilo prvo što je pojela još od juče. Dok joj je slatkoća jabuke zagolica jezik. Ovo bi mogla da bude najukusnija jabuka koju je ikada pojela. Bila je srećna što ih je ponela. -

Hoćeš li jabuku? - Zapita ga, shatajući da joj je dao jabuku a da nije uzeo jednu za

sebe. -

Ne. Ne još.

Bacila je sredinu jabuke u grmlje pored kog su prošli kada je skrenuo i uputio se prema uspravnom grebenu. -

Da li si se izgubio?

-

Nikada se ne gubim.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Onda, imaš plan?

-

Uvek imam plan.-Čovek je zvučao tako uveren u sebe da je dobila poriv da ga udari,

ili da mu nanese neki drugi bol i sve je to došlo u trenutku neplanirano. Pokazati mu da on ne kontroliše toliko situaciju koliko on to veruje. -

Dosta sa pitanjima.

Heather je učinila kako joj je naredio, bojeći se , iako nije to uradio do sada, da bi mogao da je veže i zapuši joj usta.Ali javio se sada drugi problem , jer pošto nije mislila na pitanja koja je želela da ga pita, počela je misli o drugim stvarima. Kako su jake njegove grudi, i kako je bilo lepo imati njegove ruke oko svoga struka. I kako sa ritmom konja , njihovi kukovi skladno kretali, skoro kao da plešu. I kako od tog plesa njeno telo počinje da je pecka i ne može da prestane da se mrda. A onda je njen um počeo da luta po drugim mestima, kao, kako bi bilo kada bi je sveštenik poljubio, dotako je ponovo po njenim golim bedrima,kretao se sa njom na način... Bogohuljenje!Biće prognana u pakao zbog takvih grešnih misli o čoveku u odori.Čak iako je bio varalica, bio je neverovatan greh pomisliti na to. A ona je ionako već imala puno toga da ispovedi. Dodajući pohotne misli na listu bi bilo dovoljno da izludi oca Hurlaya.Možda bi predložio Magnusu da umesto da poseti tetku Fionu,gde su je uvek slali kada bi njen brat pomislio da je prešla neku granicu , da je možda pošalju u manastir.Ona tamo ne bi mogla da živi. Čista dosada i potreba da se pobuni protiv svakog pravila i striktne satnice dovelo bi do toga da bi monahinja Heather bila savijena preko kolena ili išibana po leđima više puta, ili šta god tamo rade da bi ih kaznili.Heather sigurno nije materijal za monahinju.Zatvorila je oči i počela je da se moli za oproštaj.Obećavajući da će od sada pokušati da živi bez grehova ako joj samo Bog oprosti ove nevaljale misli. Heather se namršti. Davala je obećanja koja možda neće moći da ispuni. Bilo je nemoguće da zabaoravi komešanje koje joj se stvaralo u stomaku. Zevnu,shvatila je kako je uljuljkuje ritmičko kretanje konja i njegovo ljuljanje. Ako zaspi barem bi prestala da se bori sa mislima i osećanjima koja su se pojavila u njoj. Mogla je da malo zaboravi na sve . Da zaboravi njega.Ali dok je polako počela da tone u san, mali glas u njenoj glavi upozorio je da ne čini to. Ako bi zaspala, ne bi mogla da vidi kuda idu, i ne bi mogla da uspostavi kontakt sa Škotskim pobunjenicima ako bi naišli na njih. Spavanje nije dolazilo u obzir. Jedini način da ostane budna bilo je da priča.I tako, pripremila je još jednu turu pitanja za sveštenika. -

Koliko su te platili?

-

Već sam ti rekao ranije nije reč o novcu.

-

Čula sam te kada si rekao, ali nijedan čovek ne rizikuje svoj život za džabe. Svako


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ima svoju cenu. -

Osveta.- Reč je došla uz oštro režanje.

Heather je progutala strah, i ispravila ramena. -

Da se radi o osveti, uzeo bi me za sebe.

On zaškripa zubima, i ona se ponada da mu nije upravo dala ideju. I kao da joj se ruga, on pogura kukove napred , pritiskajući taj imtimni deo sebe uz njenu zadnjicu. Skoro se udavila u kombinaciji kašlja i zgrožavanja. -

Koja šteta će biti ako mi kažeš?- Povukla se napred,dalje od njega.

-

Ima malo srebra u svemu tome.

-

Srebra. Hmm..

-

Nemoj pokušavati da dupliraš. Neću se pogađati oko toga.- Sveštenik je povuče

unazad,čvrsto posadi njenu zadnjicu između svojih butina.-Osima ako mi ne ponudiš neku

drugu nagradu? Molim te Bože, neka joj ne naudi i to u zamenu za njenu slobodu. -

Ne srebro?

-

Mmm hmm.- Pomerio joj je kosu,spusito usne na školjku njenog uha, poslavši

bele tople drhtaje svuda po njoj. Šta to on radi? Zašto to radi? Ne, zašto ona uživa u tome? -

Šta mi možeš dati da je bolje od srebra? -

Ja, ja ne zna šta želiš. - poče da zamuckuje, glumeći nevinost ,mada je njegova

poruka bila dovoljno jasna. -

O, da , znaš ti.- On rukom steže njen kuk jako a zatim je podiže do njenih grudi.

Heather jeknu i uzdrmana povuče se napred,ali malo previše. Zadrža se za grivu konja kako ne bi pala preko njegove glave. -

Vidim da razumeš.

-

Da. Ali ti to neću dati.

Čovek je imao smelosti da se osmehne. Da li je on to nju zafrkavao svo ovo vreme.? -

Bogohuliš svoju profesiju.- Trebala bi da bude besna, umesto toga zatekla je sebe

kako je zaintregirana čovekom koji je takođe sklon prevarama poput nje. -

Da li?

-

Čovek u odori sa tako pohotnim mislima.- odgovorila mu je.

-

Ali ja sam samo čovek, a ti si lepa, gipka devojka.- Stegao joj je kukove kao potvrdu.

Heather nije znala da li da se oseća uvređeno ili polaskano. Možda malo od oboje. I to je najviše i uplašilo. -

Reci mi ovo devojko,više si zabrinuta sa onim što će doći nego sa onim što se već


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

desilo. Nemaš straha. Ili si izuzetno glupa ili preterano neiskrena.- Heather otvori usta iznenađena,ali pre nego što je mogla da odgovori on je nastavio.- S obzirom da se moliš u

kapeli svakog jutra pre Mise, neko bi pomislio da si pobožna i čestita dama. Ali ja mislim da ideš svakog jutra, poslušno, da bi platila pokoru za svoje grehe. Koje to grehe imaš devojko? Bilo joj je teško da zatvori usta posle ovih njegovih reći.Kako je dođavola znao? Ugrizla je usnu da ne bi odgovorila nešto što nije dostojno jedne dame, i umesto toga odgovorila mu. -

Izgleda ne toliko koliko ih imaš ti, Svešteniče.

U grudima mu je zatutnjalo od smeha. -

Šteta što se nismo upoznali pod drugim okolnostima.

-

Zato što bi sveštenik i svojevoljna devojka bili dobri prijatelji za večeru?- Heather mu

reče sarkastično. -

Ne, devojko, ne drugovi za večeru. - reče joj tiho uz uvo.

Njeno lice se opet užari dok joj je jeza išla niz telo. Čovek je imao talenat da joj podigne temperaturu za deset stepeni samo sa nekoliko prošaputanih reči. -

Mislim da bi radije želela da mi zapušiš usta.- Sveštenik se nasmeja opet.

Heather je zatvorila svoja usta,zaklinjući se da neće progovoriti ponovo za.. dobro, koliko dugo nije znala.Ali jedna stvar je bila sigurna, morala je da prestane da podgreva misli o tome da je ovde bilo nečega više od toga da je jedan loš čovek oteo plemkinju.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ČETVRTO POGLAVLJE

O

lakšanje ispuni Duncana čim su prošli usku dolinu, i napušteni zamak se pojavio u njegovom vidnom polju. Bio je ovde i ranije. Nebrojeno puta.Sunce je počelo da zalazi iza crenih oblaka koji su počeli da se gomilaju. Približavala se

letnja oluja. Ne bi se začudio ako bi počela i pre nego što stignu da podignu kamp u zidinama zamka koji se raspada. Ali sudeći prema izgledu možda kiša pređe u finu maglu. -

Skoro smo tu. - reče, samo iz učtivosti prema devojci. Mučila ga je pitanjima još od

zore, ali poslednji sat je bila tiha, osim njnog stomaka koji je krčao. -

Oh.- Pročistila je grlo i uspravila se, još viša.

Lejdi Heather je bila kruta ali ne čvrsta kao čelik.Sedela je uspravno, ukočeno i pravilno kroz celu vožnju, i kad god bi je povukao unazad ona je uspevala da se polako neprimetno vrati napred..Ako bude sedela jos usparvnije slomiće se na dva dela.Žena je mislia da je on dotiče namerno neprimerno, iako je to delom bila istina, bilo je takođe veoma teško da ješe dok njegov saputnik sedi skoro na vratu konja.Bled je stalno vrteo svoju glavu nezadovoljan.Hvala svecima pa će za nekoliko trenutaka sići sa leđa jadne životije i sigurno sklonjeni između zidina zamka. -

Ko živi tamo?- zapitala je.

Mogao je reći da se trudi da zvuči jako,ali u njenom glasu je osetio tračak straha.Njen strah je podstakao

osećanje u njemu koje nije često doživljavao,empatiju. To je bilo

uznemirujuće. -

Niko.- Barem niko od kada je on bio rođen.Izgledao je kao da je bio pod opsadom ,jer

nije bio dovoljno star da bi se raspao sam.Cela jedna strana utvrđenja se srušila,ostatak je padao deo po deo kako su godine prolazile. Ali ne toliko da je mislio da će biti nesigurno spavati unutra. -

Zašto onda pravimo kamp unutra?

-

Zato što niko nije tu.- Duncan se trudio da sakrije ogorčenost u svom glasu. Ona još

uvek traba da shvati da je on kidnapovao i da postoji potreba da se skrivaju zbog toga.- Da li

si očekivala gozbu punu gostiju koji bi molili za malo tvoje pažnje? Heather gurnu lakat unazad. Duncan se povuče baš na vremem da izbegne udarac.Dok se ona pravila kako pokušava da se namesti u sedlu, mrdajući se, on je imao utisak da je ona ustvari pokušavala da ga udari laktom.Stegao je vilicu da se ne bi nasmejao. Duhovi desetine ljutitih devojaka bilo je u ovoj devojci zasigurno. -

Nisam očekivala tako nešto.- zastala je na trenutak, njene misli viseći skoro vidljive u


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

vazduhu.- Samo sam se pitala da li ovo možda nije mesto gde ćeš napraviti zamenu za

svoje srebro. I pravo je pucala u srce problema. -

Ah, vidim.Ne ove noći. Noćas pravimo kamp.

Klimnula je, a njena ramena su se malo opustila u olakšanja. -

A sutra?

Duncan je gurnuo taj čudan osećaj koji se javio u njemu. Zaboravljajući ko je on, kakav je njegov cilj, moglo ga je samo dovesti u nevolju.Ženski problem je poslednja stvar koja mu je potrebna. -

Jašemo.

-

Južno?

Neće joj reći ni jednu prokletu stvar. Inače bi mogla da napravi plan bekstva, incident koji je spreman da izbegne. -

To ti neću reći.

-

Da sretnemo tvoga poglavara?

Duncan se ukoči. Ideja da neko vlada nad njim ostavila je gorak ukus u njegovim ustima. -

Ja nemam poglavara.

-

Svaki čovek se ugleda prema nekome.

-

Ja ne.

-

Čak ni prema Bogu?

Steglo ga je u grudima,vraćajući ga unazad u vreme kada je mislio da je Bog na njegovoj strani. Ali onda mu je sve oduzeto. Čak i oni koji su ga uzeli nisu bili nista više osim učitelja.Ne porodica.Ljudi u odori.Duncan je bio sam. Iako je nosio odoru, on je bio sve samo ne crkvenjak. Njegova viša sila je sama zemlja, zadovoljstva koja Majka priroda ima da ponudi i novčići koje je mogao da zaradi svojim veštinama kao borac. -

Čak ni Bog.-Gorčinu koja je osetila u njegovom tonu mogao je da spere samo dobar

viski i spremna devojka koja bi zajahala njegove butine, ali bilo je izlgeda moguće da dobije samo jedno od toga noćas. Duncan je pazio da li ih neko posmatra. Kružili su oko zidina. Našao je da je nekoliko kamena palo otkako je poslednji put bio ovde i da je trava porasla oko ivica zamka,sa nekoliko ugaženih krugova, najverovatnije od životinja koje su tu spavale.Prošetao je Bleda oko zidina zamka i uverio se da su sami,a zatim ih poveo nazad gde je nekada stajao drveni zid koji je sada trulio. To je najverovatnije bio prvi problem poglavara ovog utvrđenja. Trebao je da sazida zid od kamena a ne od drveta.Svako je mogao da spali, ili iseče drvo.Bilo je lakše za osvajanje, trebao je poglavar više pažnje da


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

posveti odbrani onoga što mu je bilo važno, a ne njegovom ulepšavanju. Budalasto.Kameni dvorac okružen drveni zidinama je bio beskoristan u Duncanovim očima.Gubljenje vremena i truda,a krajnji rezultat je bio napuštanje mesta koje je jednom zračilo lepotom. Dvorište je takođe izgledalo kao i spoljašnjost dvorca, trava je izrasla tamo gde je pretpostavo je nekada bio prljavi, blatnjavi

put.Spoljašnje zgrade su se srušile ,neke

izgorele i pretvorene u pepeo. Napuštena polomljenja kola. Ništa što bi moglo da se iskoristi. Svaka osoba koja je došla u dvorac uzela je nešto što joj je trebalo.Duncan je poveo Bleda pravo perma levoj strani od ulaznog stepeništa,desna strana se urušila nekako. Nije bio siguran ali svaki put kada bi posetio ovo mesto, činio je istu stvar i vodio je svog konja unutra. Nema šanse da ostavi svog pastuva napolju.Unutra je bilo mračnije, mada su prozori u obliku strela i delimični nedostatak krova pružali nešto svetla zalazećeg sunca. -

Zašto..

-

Šhhh...- Duncan je prekide. Samo zato što nije video nikoga izvan to nije značilo da

nema posmatrača unutra. Izvukao je svoj mač, spremam da poseče svakog ko ih napadne. Stežući dršku i posmatrajući okolinu, Duncan se najavio. -

Izađite napolje, vi pokvareni gadovi.

Iznad njih, nekoliko krila zapljeska dok su ptice koje se tu gnezde ispuštale nekoliko uplašenih cvrkuta i prekinule tišinu.Jedno jadno stvorenje se izgleda uplašilo previše jer je gnezdo poletelo i palo na zemlju a pritom su se polomila sva jaja koja su bila u njemu.Pacov sa njihove desne strane požuri prema jajima. Tapiserija veoma jadnog izgleda visila je poput zavese samo sa jednog ugla,sa druge strane odavno se otkačila i pala.Nije bilo nikakve druge buke. Nisu se čula stopala u žurbi da se sakriju, ni uzdaha ni šoka.Ni zvuka uzvlačenja mača iz svojih korica. Samo nekoliko ptica i pacova su bili njihovo društvo. Ipak, Duncan je bio oprezan. Napušteni zamci su bili odlična mesta za odmor za svakog ko je putovao.Ne baš najsigurnije mesto zbog zidova koji se ruše kao i mogućnost da skoro svako naleti na njih, ali sigurnije nego šuma. Posebno ako se spremala kiša. Delimičan krov je bio bolji nego da nema krova uopšte.Vrato je mač na mesto na svojim leđima i onda sjahao,njegove čizme su gazile ostatke nečega što je trulilo po podu. Hvala svecima, miris toga što je trulilo je nestajao, samo se osećao blagi miris ustajalosti i to je bilo sve. Heather je pogledalal dole na njega , velikim uplašenim očima. Mali, strani ubod krivice, pogodi ga.Odveo je od svega što joj je bilo poznato, iako nije pokazivala strah,znao je da devojka mora da je prestrašena.Nije mogla da zna šta joj se sprema, i iskreo, nije znao ni on. Lejdi Ross je insistirala da otme Heather. Niko drugi u kući ne bi odgovarao,i na način


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

na koji su se odvratna žena i njeno štene od supruga smejali i pogledavali sa gladnim interesom svaki put kada bi pomenuli ime jadne devojke nateralo je Duncanov stomak da se preokrene.Podigavši ruku, uhvatio je Heather po sredini. Ispod slojeva imala je tanak struk.Zašto ih je nosila, nije imao pojma. Možda da prevari ljude poput njega da je veća. Zadržala je vazduh dok je spuštao dole, zadržavajući je pored sebe malo duže nogo što je bilo potrebno.Zagledao se u njene oči,diveći se njihovoj boji.Njeni kukovi pritisnuti uz njegove,i ako bi je povukao nekoliko inča bliže, njeni grudi bi se očešale o njegove. Prokletstvo.Zašto je on morao da nosi toliko slojeva? Jedva je mogao da oseti njenu mekoću. -

Imaš lepe oči.- Reči su izašle pre nego što je mogao da ih zaustavi preko njegovog

jezika.Sad joj deli i komplimente? Da li mora da podseća samog sebe da je ovo otmica a ne zavođenje? Heatherine usnice se rastvoriše i njen ružičasti jezik pređe preko donje usne a zatim i preko gornje , ne na seksualni već na nervozni način. Ali nije bilo važno, jer to što je uradila bilo je veoma erotično. -

Hvala ti. - rekla mu je.

On steže vilicu, želeći veoma jako da poljubi ta usta i da otkrije da li je slatka kao što je mirisala. -

Neću dopustiti da ti se nešto loše desi.- Obećanje koje neće moći da ispuni ako je

preda Lejdi Ross. - Ne , dok si sa mnom.- iako je dodao to odricanje , nije se osećao nimalo bolje.Postao je svestan da je još uvek drži oko struka, kada je ona spustila svoje ruke na njegove podlaktice i pritisnula palčevima njegove laktove. -

Obećanje kojem se nisam nadala od otmičara. - reče mu tihim glasom.Njeno lice se

oboji malo, i on primeti da se njene grudi podižu ubzanije, disala je brže.Da li joj se sviđalo da je dodiruje? Pakao, da li je želela da je poljubi kao što je on to želeo?Postoji samo jedan način da to sazna. Pre nego što je Duncan mogao sebe da odgovori od toga,spustio je svoje usne polako prema njoj.Meke, tople i savitljive. Prešao je usnama preko njenih,udišući ženski miris kada je njegov nos dotakao njen obraz.Devojka se opirala, gurajući njegove grudi. Ali samo nekoliko trenutaka. Onda se nagnula prema njemu.Bio je u pravu. Želela je da je on poljubi onoliko koliko je on želeo da poljubi nju. Pomislio je da joj je neprijatno dok je istraživao. Heather je povukla ruke sa njegovih podlaktica na nadlaktice stežući ih. Zadržao je svoj dah još uvek u neverici. Zašto mu je uzvraćala poljubac? I zašto je brinuo oko toga? On samo treba to da iskoristi dok još može.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan je držao ruke još uvek na njenom struku jer nije želeo da istražuje dalje, osim njenih usta. Nije bio siguran da li je to zato što se bojao kako bi to što je dodiruje uticalo na njega, ili da bi to nju uplašilo i nateralo je da prekine jedan od najslađih poljubaca koji je iskusio do sada. Naterao je njene usne da se otvore i u isto vreme se pitajući šta to do đavola radi. Ovo uopšte nije bio deo plana.Iako nije bilo nečuveno da otmičari siluju svoje žrtve, Duncan nije bio silovatelj.Ne, on je uživao u ovom poljubcu,ovoj igri njegovih usana preko njenih,i ljubiće je sve dok ne postane miltava u njegovim rukama. Dotakao je jezikom njenu usnu, i dobio rekaciju kojoj se nadao, šokiranom uzdahu koji je naterao njegov stomak da se zategne a krv pojuri pravo u njegove prepone.Duncan gricnu njenu usnu, ne želeći da je uplaši previše prodorom svog jezika u njena slatka usta. Ali Heather je bila odvažna devojka. Podigla je svoje ruke naviše , oko njegovog vrata,zavlačeći prste u njegovu kosu, povlačeći ga bliže,kriveći glavu koso u stranu.Prirodni položaj za poljubac.Neće je izneveriti.Njegov jezik se topio u somotu njezinih usana,trljao je, probao ,uzimao.Ovim poljubcem on je potvrđivao da su njena usta njegova,želeo je kada bi mogao da je uzme celu.Da ona nije bila samo zadatak koji je imao da izvrši , našao bi mesto između zidina ovog razrušenog zamka gde bi mogao da je položi na zemlju na svoj plejd i obožava je od glave do pete. Heather nije bila tip žene koju bi ljudi koristili da zadovolje sebe. Svojim impulsivnim duhom donela bi zabavu u spavaćoj sobi.Puna strasti i života. Uhvatila je ritam njegovog jezika, pritiskajući svoje telo uz njegovo.Bez obzira koliko je slojeva nosila to nije bilo dovoljno da spreči toplotu njenog tela da je on oseti,ni gipkost njenih krivina.Ne mogavši da se obuzda, Duncan je spustio svoju ruku do njenih kukova,stežući ih i masirajući dok je išao dalje rukom prema njenoj zadnjici. Ni ovoliki slojevi nisu mogli da prikriju zaobljenost njene pozadine. Kako je zahvatio njenu pozadinu rukama, Heather uzdahnu, i po prvi put prekinu njihov poljubac. Poskočila je unazad. Njene ruke još uvek zamršene u njegovoj kosi počupale su ga. Kožna trakica koja je držala njegovu kosu vezanom, pala je na zemlju iz njenih prstiju. Istrgnuvši svoje ruke unazad, pokušala je da ga udari,ali Duncan je uhvatio njenu ruku samo inč ispred svoga lica.Ispustio je zvuk svojim jezikom. -

Sramota devojko. Pomisliću da nisi uživala u tom poljubcu.

Bes ispuni njeno lice. Da oči mogu da bacaju noževe, bacila bi već desetine na njega. -

Nisam uživala.

Duncan steže rukom njen struk i povuče je nazad do sebe. -

Ne bih se baš složio.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Iznervirana počela je da se mrda, pokušavajući da se oslobodi. -

Tvoje oči su crnje od požude. Usnice otekle od ljubljenja. Koža ti je zajapurena.-

Spustio je ruku na njene grudi,osjećajući ubrzani puls njenog srca. -Srce ti lupa ubrzano, kao

što i dišeš.- On očeša svoju bodljikavu vilicu preko njenog obraza i spusti usne na njeno uvo. -Tvoja usta mi mogu reći da ti se nije svidelo, ali tvoje telo ne laže. Heather vrisnu od besa, skočivši od njega, njene nežne ruke skupljene u pesnice pored tela.Duncan joj se zločasto osmehnu i namignu joj, a ona zbog toga postade još ljuća. -

Kako se usuđuješ da razgovarš sa mnom na taj način? Da li ti uopšte znaš šta si

uradio? Granica do koje si otišao i gnev koji će moja porodica spustiti na tvoju glavu.? Duncan ispusti kratak gorak osmeh. -

Oh, devojko, ne razumeš ti to.- Prišao joj je bliže,dok mu je osmeh nestajao sa lica,

zagledan u njene ljubičaste oči pune mržnje. - Nije me briga za tvoju porodicu ni šta će oni

uraditi. Vidiš, tvoja porodica je i glavni razlog zbog koga ovo radim. I samo da se zna, tačno dobro znam šta sam uradio. Ovo. Bez da zatraži dozvolu,ne čekajući njen odgovor,Duncan je uhvatio Heather iznad laktova u zagrljaj i podigao je u vazduh, spustajući svoja usta na njena istovremeno.Okupirao joj je usta i nije uopšte bio nežan kao prvi put.Ne, ovaj poljubac je bio dokazivanje da je poseduje, prestava o moći,način na koji joj je pokazivao svoj bes prema njenoj porodici,i na taj način joj dokazujući da joj se dođavola svidelo.Devojka se borila u početku,otimala se njegovom zagrljaju,šutirajući nogama njegove potkolenice. Ali ubzo pošto je njegov jezik dotakao njen, sve njene borbe su prestale,i gladno mu je uzvratila poljubac.Duncan je polako spustio na tlo, a zatim zamotao ruke oko njenog struka i podigao je ponovo, naslanjajući je na kameni zid,držeći je zarobljenu. Ipak, kada su njena leđa dotakla zid a njegove grudi se zabile u njene, znao je da mora da stane.Ovo je samo moglo da vodi pravo u smrt za koju nije bio spreman, onu telesne prirode. Pakao, mogao je ljubiti celog dana. Da nije bila Sutherland, već bi je uzeo.Činjenice ipak ostaju, da Lejdi Heather nije bila njegova da je ubere, bez obzira koliko bi uživao da joj podigne suknje i otkrije meke , vlažne latice njene ženstvenosti.Ali on nije bio silovatelj. Postojala je velika razlika između njega i ostalih plaćenika,Duncan je imao moral.Čak i ako je imao pregršt grehova. -

Prokletstvo. - zarežao je i odgurnuo se od njenog toplog i spremnog tela.

Heather preblede, njeno lice postade za nekoliko nijansi svetlije. -

Skloni se od mene.- uspela je da izgovori.

Žena je bila pogođena njihovim poljubce kao i on. Duncan se okrenu od nje, ne brinući da je mogla da izvuče skriveno oružje i napadne ga.Njegovo koplje je bilo tvrdo kao stena i


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

pravio je šator od njegove odore na način na koji je znao da će privući njenu pažnju i muku. Njegova seksualnost je bila njegov neprijatelj. Čovek od odore nije trabao da oseća ono što je on osećao , niti da radi stvari koje je on radio.Duncan je morao da prizna istinu.Možda je uzeo zavete jednom ali odavno ih je napustio.Kao što je trebao da napusti ovu ludu privlačnost koju je osećao prema svojoj zarobljenici. Bratanici svog neprijatelja, Lejdi Heather Sutherland.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PETO POGLAVLJE -

Vreme je za spavanje. - sveštenik joj reče namrgođeno,skupljajući sa poda kožnu

trakicu koju je izvukla iz njegove kose .Provukao je ruke kroz kosu, povlačeći je u nazad i vezao je ponovo trakicom. Heather je gledalal u sveštenika ratnika, još uvek u stanju šoku jer je bila pritisnuta uza zid. Njena usta mučena njegovim nevaljalim jezikom.Način na koji je obžavao,pomerajući svoje telo preko njenog.. Bila je potpuno sigurna sada da je njegova odora u stvari bila samo paravan njegove prave prirode-ratnik zavodnik devica. Nekoliko poljubaca koje je primila u životu nisu se mogli ni uporediti sa onim što se upravo desilo između njih.Još uvek je mogla da oseti njegovo tvrdo,vruće telo naslonjeno tako intimno uz njeno,njegov somotski jezik kako grubo klizi i prelazi preko njenog. Njegove ruke koje joj stežu kukove.. zadnjicu. Njegov miris-muška mešavina otvorenog,konja i nečega ljutog.Dragi Bože , da se nije odgurnuo od nje , ona bi dobrovoljno podigla svoje suknje možda samo da bi saznala da li je njego dodir izvrstan kao njegovi poljubci.Shvativši to prestrašila se. -

Dođi ovamo.- otišao je udaljenom zidu velike dovrane gde je ognjište još uvek

stajalo neporušeno u centru. Polomljeni nameštaj i odbačene sitnice prekrivale su pod, i morala je pažljivo da prelazi preko njih.Izgleda da je odavno iz dvorca izneto sve ono što je vredelo. -

Sedi.

Heatherino srce je poskočilo na ton njegovog glasa. Zapovednički, okrutan, hladan. Bez strasti koja je samo pre nekoliko trenutaka vladala između njih. Dokaz da ono što im se desilo uticalo je više na nju nego na njega. Ako išta barem je bio ljut zbog toga. Ne zbunjen kao što je ona bila. Zbunjena zašto joj se toliko svidelo i kako da natera svoje usne da prestanu da peckaju. Napući usne a zatim ih stegnu jako jednu uz drugu,pokušavajući da natera sebe da prestane da misli o njihovom poljubcu. Ratnik šutnu ruševine do zida, čisteći prostor,a zatim joj pokaza na pod. Heather klimnu glavom i pođe napred, mrzeći što je bila tako pokorna.Ako je mogao da bude tako okrutan sa poljubcem,nije mogla da zna koliko bi daleko otišao ako bi ga razbesnela.Njen stomak zareža. -

Gladna sam.- reče mu tiho dok je prilazila.

On se ukruti. -Sedi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather se namršti i posluša ga,ispravljajući suknje ispod sebe i moleći se da ni jedan pacov ne dođe da gricka njene prste na nogama kada totalni mrak nastupi i ne bude svesna da dolaze. Čovek poče da pretura po torbi izvlačeći nekoliko ovsenih kolača i ostataka komada sasušenog mesa. -

Evo.

-

Hvala ti.- zašto mu je zahvalila nije znala. Nije to zaslužio,posebno kada joj je bacao

ostatke kao da je kuče. Bio je grub, bezobrazan i praktično je zlostavljao-nije važno što joj se sviđao- oteo je od njene porodice i nameravao je da je preda u ruke nekog zlog poglavara za nekoliko novčića.Nije imala šansu za bekstvo još uvek, ali čim zaspi, ona će ukrasti njegovog konja i pobeći će.Heather zagrize kolač od ovsenih pahuljica , mrzeći njegov ukus u ustima. Progutala ga je i zagrizla opet. Hrana je bila snaga, a ona će je trebati za nekoliko sati. Gledala je spuštenih očiju kako je sveštenik obrisao svoga konja, nahranio ga jabukom i šaputao mu u uvo. Brinuo se o konju bolje nego o njoj. Nije je to uopšte iznenadilo. Mnogi ratnici su to činili. Njihovi konji su bili njihovi stalni pratioci. Ako se nisu lepo ponašali prema njima, konji bi postali buntovni.Buntovni konj bi bio opasan,ponekad i smrtonosan za ratnika.Misterija je okruživala njenog otmičara. Nosio je odoru sveštenika,raspeće oko njegovog vrata stvaralo je auru religije,ali način na koji ju je poljubio nije bio nimala svet. Ko je bio on? Koja je bila njegova priča?Nije trebala da ima ni nagoveštaj radoznalosti u vezi njega.On na kraju krajeva pokušavao da osujeti njenu želju da se sastane sa Viliamom Valasom.Ali nešto u vezi njega primorava je da se zainteresuje. Mršteći se zagrizla je suvo meso, i za malo polomila zub. Bilo je baš tvrdo. Morala je da zagrize nekoliko puta da bi odlomila malo parče.Zadrhtala je od ukusa.Nije bilo baš ukusno. Imalo je više ukus kao sasušeno parče sveštenikovog pojasa a ne mesa. Heather ga je čak ponovo pogledala da bi videla šta jede. Hmm. Ne. Definitnivno suvo meso.Ali najgore koje je do sada jela. -

Budi srećna što te ne izgladnjujem, princezo.

Heather otkinu još jedno malo parče suvoga mesa i pogleda u sveštenika ratnika. Kako je znao da joj je obrok tako grozan? Nije je čak ni gledao. Koliko zna.. Ovaj je bio lukav kao lisica. -

Zašto prosto ne skineš tu odoru i pokažes svoje pravo lice?- povikala je.

Iskezio se na način koji nije bio sasvim ispunjen humorom. -

Volela bi to, zar ne? Zato što ne nosim ništa ispod.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Gadiš mi se.- kako samo može da kaže stvari koje govori? Kako može da je natera

da se oseća ovako. Čovek je bio obučen ispod odore, videla je njegovo ratničko odelo kada joj je pretio sekirom,ali to nije bilo važno. Pomisao kako ne nosi ništa ispod te odore nateralo je žmarce da krenu uz njene ruke. Želela je da ode do njega i udari ga nekoliko puta-sve dok je pesnice ne zabole. -

Gadiš se sama sebi.

Heather ispusti krik besa. –Ne! -

Huh..- I to je bilo sve što je rekao pre nego što je seo na stolicu čija leđa su bila

polomljena pa je sad ličila na tronožac. Zagrizao je svoje meso sa lakoćom čak nekoliko puta, da se zapitala da li joj je namerno dao najgore parče. -

Šta si hteo time da kažeš?- pitala je ne mogavši da odoli njegovom mamcu.

-

Čime? - Pitao je nezainteresovano dok je mljackao.

Oh, mogla je da oseti bes kako počinje da ključa u njenim venama.Umesto da kaže nešto zbog čega bi posle zažalila, zagrizla je kolač od ovsenih pahuljica. -

Dobro? Hoćeš li da pojasniš svoje pitanje ili imaš naviku da ignorišeš ljude? - Način

na koji je sve ovo rekao naterao je da pomisli kako pokušava da je naljuti. Namerno. -

Ti nisi osoba.

Podigao je obrvu, i zavukao ruku u svoju odoru. Njeno srce zalupa jače. Šta je sad smislio? Da li je nekako uspeo da svuče svoje odelo i ostane go, dok nije gledala? Ali kada je izvukao samo malu pljosnatu bocu ,nije bila sigurna da li joj je laknulo ili je bila razočarana zato što nije ispunio svoju pretnju i pokazao joj šta ima ispod odore. Osetila je. Tvrd, debeo i dug. Žena njenih godina i položaja trebalo bi da bude uplašena da je osetila tako intimne delove nekoga muškarca.Ali ne i Heather. Ona je bila intenzivno radoznala. I to opasno.A mrzela je čak i zemlju na kojoj je sedeo. -

Ako nisam osoba, onda šta sam?

-

Dobro pitanje.

Ona se namršti a zatim obliza usne dok je posmatrala pljosnatu bocu. Jezik je bio suv,i iznenada je obuzela neviđena žeđ. -

A ti kao obrazovana plemkinja iz kuće Sutherlanda sigurno imaš odličan odgovor,

siguran sam u to.- Njegove reči su bile protkane sarkazmom. Ovaj je čovek toliko iritirao, da je zaškripala zubima. Krajevi njegovih usana se podigoše dok je posmatrao. Debele, stvorene za poljubce.Heather odbaci ostatak svog osušenog mesa nekoliko koraka od nje. -

Upravo si pozvala sve pacove iz okoline da se goste tim mesom a zatim i tvojim


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

slatkim nogama. Smatrao je da su njene noge slatke? Toplota se odjedom raširi njenim butinama.Bog ga blagoslovi, zbog ovog čoveka je zaboravila sve

što je želela, trebala. Zbog njega je

zaboravila svoju dužnost prema Škotskoj i pravi razlog zbog kog je i otišla – zato što će pobeći od njega i naći Viliama Valasa. -

Ti si nitkov.To si ti. I nemaš čak ni ime.

-

Imam ime.-Obrisao je palcem kap tečnosti sa svojih usana.

Heather je prekrstila ruke preko grudi, delom zbog tvrdoglavosti a delom da bi prekrila da su joj bradavice očvrsnule u bezobrazne pupoljke. -

Onda mi reci koje je?

Povukao je još jedan gutljaj iz pljosnate boce posmatrajući je,izgledajući kao da proučava svaki ugao njenoga lica pre nego sto joj je konačno odgovorio. -

Duncan.

-

Duncan.- Heather ponovi.

-

Da.

-

Otac Duncan.?

On zaklima glavom. –Od krvi i mesa. -

A šta....- Zaustavila se. Nije mogla da izgovori reči a da joj se pritom ne sapletu na

jeziku. Želela je da ga upita u vezi njihovog poljubca. Kako čovek od odore može da poseduje takvu strast i da rukuje tako vešto tom veštinom.Heather obliza usne i povuče se napred. –Imaš li nešto protiv da podelimo to piće?- Ne pitanje koje je želela da pita, njena žeđ je postajala neodoljiva. Duncan se nagnu napred dodajući joj bocu. Njihovi prsti su se dotakli dok je uzimala, i drhtavica je zatrese.Dragi Bože, kako može da je u trenutku obori sa nogu, i to tako lako? Trebalo bi da ga mrzi. Mada jeste. Ali ipak- kada je dotakao-i to vrhovima prstiju-dok joj je dodavao piće, potreba da preživi-ona je drhtala. -

Hvala ti. - promrmljala je.

Podiže ivicu boce uz usne i zabaci glavu unazad da bi pila. Znala je da to nije voda, ali je ipak bila iznenađena jačinom tečnosti koja je počela da stvara opekotine po njenom jeziku poput požara.Sklonila je bocu i počela da pljuje ispred sebe tečnost koja joj je ostala u ustima, kašljući pritom. -

Šta je ovo?- uspela je d aizgovori.

-

Viski. I uzalud si potrošila dosta.- Zgrabio je bocu iz njene ruke, i preteranim


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

pokretom vratio čep nazad na mesto. -Zaboravio sam da si ti dete.- Hvatajući vreću sa vodom sa mesta gde je stavio svoje stvari, dobacio joj je. Imala je dobre reflekse i igrala se hvatanja dovoljno dugo tako da je veoma lako uhvatila vreću sa vodom u vazduhu. Duncanove oči se raširiše iznenađeno. -

Da li si se nadao da ću je ispustiti?- zapitala je malo jetko.Možda je smatrao da je

njeno hvatanje jabuke danas bila čista sreća. Duncan se nasmeja. - Ne. Nadao sam se da će te oboriti. -

Hmph. Potrebno je malo više od vreće sa vodom da me obori.-Udarila je čep i

povukla iz vreće vodu koja je bila blago penušava,topla. I ponovo počela da pljuje i kašlje , nimalo damaski. - Gde si ovo našao? Duncan slegnu ramenima. – Ja ne pijem vodu. -

Koliko je ovo staro?- zapita ga, skupljajući oči zabrinuto, njen stomak je već počeo da

se prevrće. On ponovo slegnu ramenima.O Bože, samo da nije prosula svoju zalihu vode. Heather baci vreću sa vodom na pod i potrča prema vratima, želeći da izbaci ljigavu ko zna kakvu vodu.Ali Duncan je zaustavi, njegove ruke stvoriše omču oko njenog struka. -

Gde misliš da si pošla? - Zapita je.

Ovog puta njegov dodir nije poslao drhtavicu da prođe njenim telom,bila je previše opterećena potrebom da povrati. -

Pusti me!- zavrištala je, pokušavajući da se oslobodi njegovog stiska. –Moram da... –

Ali pre nego što je mogla da završi,već je pojurilo iz nje. Natopljen kolač i suvo meso sada su bili samo nekoliko inča od njenih cipela. -

Bolje? - uitao je.

Oh, kako je želela da vrišti, da mu iskopa oči. Niko je nikada nije video u ovako lošem stanju a on je još pitao da li joj je bolje. Namerno je odugovlačio njen odlazak na neko osamljeno i privatno mesto.Zaborvi ono da ga ne mrzi. Prezire ga svakim delom svoga tela. -

-Ti si kopile, sin kurve. - promrmlja dok je rukavom brisala usta.

Duncan se ukoči iza nje. – Imaš veoma prljava usta moja lejdi. Gde si naučila da govoriš

tako? Možda bi ti trebao dati pokori što govoriš takve stvari čoveku u odori. -

Ti nisi..- Njegova gruba ruka pokri njena usta, gušeći njene reči.

Povukao je prema svojim grudima i približio se njenom uhu. -

Ovo će biti upozorenje za tebe.Sledeći put kada budeš razgovarala sa mnom na taj

način,nazivajući me imenima,saviću te preko kolena i izudarati tvoju lepu zadnjicu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather zadahta, ali nikakve reči ne izađoše iz nje.Bila je previše šokirana.Niko do sad nije razgovarao na takav način sa njom. Niko.Bukvalno nikada. Čak ni njeni roditelji pre nego što su umrli. Ni njena starija braća i sestre. Ni njene tetke,stričevi,i rođaci.Čak ni njihov porodični sveštenik. Ali ovaj čovek.Ovaj sveštenik.. Zbog ovih reči izgubila je volju da se bori,jer ona očajnički nije želela da bude prebačena preko njegovog kolena, njena gola zadnjica vidljiva njegovim očima dok je udara. To bi bio vrhunac mučenja. A ona nije posumljala ni za trenutak da ne bi to uradio. -

Da te pustim sada? Bićeš poslušna princezo?

Heather klimnu glavom dok su joj suze pekle oči.Duncan polako skloni ruku sa njenih usta a zatim drugu oko njenog struka. Polako se udaljavao od nje, i kad je osetila da se njegovo telo odbija od njenog i udaljava, ispavila je leđa ali nije mogla da se okrene. Suze koje su bile na obodu očiju više nije mogla da zadrži i sada su joj se slivale poput potoka niz obraze. Bila je previše postiđena da bi ih obrisala,ili da se okrene prema njemu i tako je stajala tamo,okrenuta prema izlazu.Njenoj slobodi. Duncan joj nije rekao ništa, kao da je osetio da je ranio njen ponos. Nije bilo naredbi da se vrati na svoje mesto.Čula ga je kako se okreće okolo iza nje.Njeno grlo je bilo stegnuto,a ramena su joj se malo tresla od suza. Prošlo je izvesno vreme tako u tišini , i bila je sigurna da je zbog vremena koje joj je trebalo

on znao da je plakala.To što joj je dao

prostora,omogućivši joj malo privatnosti, taj ljubazni gest samo je naterao da želi da ga mrzi još više. -

Neću paliti vatru. Privukla bi pažnju,ali sa pledom da se pokriješ, neće ti biti previše

hladno noćas ovde. Heather proguta,diskretno obrisa ostatke suza i klimnu glavom. Polako uzdahnu i pokuša da se smiri, i dovede sebe u red. -

Dođi i legni.- To nije bio zahtev, izrekao ga je tiho, ali ga je ona ipak dozivela kao

takvog. Još uvek ne mogavši da govori,bojeći se da joj glas ne zazvuči čudno od plakanja, Heather je spustila glavu i okrenula se, videla je da je Duncan raširio pled na pod i stavio drugi preko. Dovoljno veliki za dvoje. Napravio im je krevet. Ne za nju.Za njih. Za jastuk urolao je njegovu odoru. Sa druge strane nije bilo ničega. -

Pošto na sebi imaš nekoliko haljina možeš jednu iskoristiti za jastuk.

Još uvek je bila zatečena-gledajući u crnu odoru pažljivo urolanu. Nije se usuđivala da ga pogleda. Rekao je ranije da je bio go ispod svoje odore. Da li je i sada stajao go nekoliko koraka od nje i takav nameravao da spava pored nje u tom krevetu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Evo.- Pružio joj je štapić. –Zvaći to i ukus bljuvotine nestaće ti iz usta.

Heather je uzela ponuđeni štapić drhtavim prstima i stvila ga u usta. Cimet ekplodira u njenim ustima, i uopšte nije bio sladak kao kada je na rolnicama,već gadan.Potpuna podvala s obzirom na njegov miris. -

-Sledeći put kad se poljubimo biće “dvostruko slatko“.

Sledeći put? Njen stomak se okrenu u oščekivanju a njeno disanje se ubrza. -

Ja..- Nije mogla da završi.

-

Skini haljinu i legni Heather.

Oh nebesa... Nema načina da ovo izbegne. Osim...ako je go neće moći da trči za njom. Heather se okrenu na petama, spremajući se da krene. Ali pre nego što je napravila tri koraka, njegova ruka se spusti oko njenog struka, povlačeći je u nazad. -

Nemoj ni da pomišljaš.

Spustila je pogled i videla da je njegova ruka prekrivena belim platnom. Nije bio go. Imao je barem košulju na sebi. -

Da li treba da te vežem dok spavaš?

Heather zavrte glavom, misao da bude držana zarobljenom na taj način bila je zastrašujuća. -

Mislio sam da će ležanje pored tebe biti dovoljno da otera tvoje misli o bekstvu,ali

vidim da možda to neće biti dovoljno ipak. Imam neki konopac kojim mogu da te vežem.Pročistila je svoje grlo. – Ne. Ne, to neće biti potrebno.- Čudesno njene reči su izašle jake i čiste. – Lećiću. -

Da li ti treba pomoć da skineš haljinu?

Toplota ispuni njene obraze dok je slika njega iza nje kako joj odvezuje i oslobađa haljunu preko ruku ispunila misli. -

Voleo bi to, ali ne.

-

Neću te lagati, devojko. Ideja je primamljiva.Ali sam samo pitao da bi ti pomogao.

-

Ne, hvala ti.- Heather je krenula od njega i iznenadila se kada je nije zustavio. Držeći

svoja leđa okrenuta prema njemu, rukama je dohvatila čvor na leđima i odvezala ga,čvor koji je uspela da sama zaveže nakon što se uvukla u haljinu bez pomoći služavke.Kada je skinula haljinu osetila se lakše. Skinula je još dve haljine i tri potkošulje. -

Mogla bi da razmisliš da nosiš samo jednu haljinu sutra. Mora da ti je uzasno vruće.

Heather se okrenu da bi pogledala Duncana, želeći da mu uputi nekoliko reči,ali njegova pretnja o udaranju i pogled na njega kako leži na pledu u platnenoj košulji i ostala je bez


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

reči.Nije imao više kožni prsluk i groznu sekiru.Nije bilo tragova sveštenika, već mišićavi,poražavajuće zgodni ratnik koji joj je ukrao dah i zbog koga joj je srce skočilo u grlo.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ŠESTO POGLAVLJE

N

eki nepoznati osećaj

prolazio je njegovim telom. Zaledio se,gledajući

devojku kako pokretom ruke dohvata svoje trake na leđima i povlači ih. Mada je znao da je prekrivena sa nekoliko slojeva tkanina,pomisao na nju

kako se skida ispred njegovih očiju bio je dovoljan da poželi da padne na kolena i moli je za još. Moli je da skine svaku haljinu i potkošulju.A Duncan nikada nije molio za ništa. U samo nekoliko sati , Heather Sutherland ga je imala. Okrenula se, njegova osećanja su se videla u njenom izrazu dok ga je posmatrala bez svešteničke odore. Stajao je ispred nje u odeći , ali ideja o samo jednom poslednjem sloju odeće činila se veoma jakom. Odoje su bili opijeni time. To shvatanje dovelo je do toga da mu krv brže i jače prostruji kroz telo.Zajedno su bili otrovni.Haljina koju je nosila bila je zimzelene boje od lake vune.Ova je bila više boje žalfije.Obe haljine su joj bile šire i nije bio siguran da li je to namerno uradila zato što je nosila više slojeva ili to uopšte nije bila njena odeća.Ovo sigurno nisu bile moderne haljine koje bi se videle na bogatim ženama. -

Ne oblačiš se kao sestra jednoga Lorda.- Njegov glas je bio prigušen i gledao je sa

poluspuštenim kapcima. -

Brineš da imaš pogrešnu devojku?- iskrivila je glavu, izazivajući ga, dokaz o njenom

duhu isplivao je na površinu uprkos njegovim pretnjama da će je kazniti. Prišao joj je jedan korak bliže. –Ne. Ja znam ko si ti. -

Kako?- Heather je oklevala trenutak pre nego se povukla jedan korak unazad.

Nije želeo da joj odgovori. Lejdi Ross mu je opisala Heather do poslednjeg detalja. Kada se ušunjao u dvorac da bi istražio njegove ulaze i mesta za bekstvo,špijunirao je. Pretvarajući se da je stariji i osakaćen sa kapuljačom povučenom preko skoro celoga lica, potražio je ali nije bio siguran da je devojka koju je video stvarno Heather. Nosila je korpu naslonjenu na struk punu jabuka a nekoliko malih dečaka i devojčica su uzimali jabuke iz njene korpe. Uspravila se , i izbacila bradu napred. -

Kako?- Ovog puta je bilo neke snage iza njenog pitanja.

-

Dame nisu drske kao što si ti.- Pokušao je da se namršti.

-

Šta ti znaš o tome kako dama treba da se ponaša?- Spustila je ruke na

kukove. -

Više nego ti.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ovo je netera da poludi. Heather je zadržala dah i pojurila prema nameštenom krevetu koji je napravio za njih dvoje. Skupila je svoju haljinu u loptu i bacila je dole, a ona je sletela na prostirku i otvorila se uopšte ne ličeći na jastuk. -

Budimo jasni oko jedne stvari Duncane. Ti možda misliš da me znaš, ali u stvarnosti

to nije tako.Niko ne zna pravu mene, i neka budem prokleta ako dopustim da mi neki paganin govori kako trebam i ne trebam da se ponašam. Ova žena je posedovala neku tajanstvenu veštinu od koje bi se njegova koža naježila od iritacije.U isto vreme želeo je da stavi ruke oko nje i protrese je i tako dozove pameti. -

Mislim da sam bio voma jasan u vezi toga da neću trpeti da me vređaš.

Ukočila se, pokušavajući da prikrije podrhtavanje donje usne, ali video je. Imala je hrabrosti, i to joj je morao priznati. Voleo je žene koje su bile jake, psihički-kada ih nije otimao. -

Da li ćeš ispuniti svoje pretnje? Saviti me preko kolena i povrediti me? - Strah se

pojavio u njenim očima,dok mu se podsmevala uvijenim usnama. Duncan zareža, prevrćući očima. -

Da nisi dama, predložio bih ti da se pridružiš putujućim pozorišnim grupama. Tvoja

gluma je odlična. Možda joj je i pretio da će je izlupati po zadnjici, i uživao bi u pogledu, ali ne bi je povredio na taj način , bez obzira koliko bi ga naljutila. -

Idi u krevet, pre nego što se predomislim.- reče joj.

Ni sekunda nije prošla a Heather je skakala između pledova koji su bili na zemlji,stavljajući ćebe ispod svojih pazuha. Prekrstila je svoje nepokrivene ruke preko struka naslanjajući laktove pored tela.Izgledala je kao leš ležeći tako. To je bilo uznemirujuća pomisao. Zarežao je prema njoj misleći da će otvoriti oči ali nije.Uhvato je sebe kako gleda njene grudi da vidi da li uopšte diše. Disala je. -

Moram da pregledam okolinu. Da vidim da li smo još uvek sami ovde.

Heather klimnu glavom ali još uvek ne otvori oči.Da li ga je ona to namerno izbegavala? -

Imaš Bleda kao zaštitu.

Nasmejala se ali nije otvorila oči i pogledala u njega. -

Puno će mi konj pomići.

-

Nemoj da ga podcenjuješ. Bled je dobro istreniran.

Nasemjala se još više, ovog puta posmatrajući ga kao da mu je izrastao rep.Zaustavio se i pogledao je, ponašala se kao da je malo pripita, možda je ipak nekoliko kapi viskija dospelo


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

do njenog želuca. Bled možda nije pas čuvar, ali njegov konj neće razmišljati dva puta o podizanju sebe na zadnje noge i udarajući napasnika prednjim kopitam. -

Vratiću se.

-

Čekaj! - pozvala ga je veoma piskavim šapatom.

Duncan se okrenu podignute obrve. Ona se uspravi i ispruži ruku molećivo. -

Da, princezo.

Prevrnula je očima, iznenada promena u njenom uznemirenom izrazu. -

Stvarno bi želela da prestaneš da me zoveš tako.

Ah, barem je sad znao na koji način može daj joj preomeni raspoloženje. -

A ja bi želeo da prestaneš da se ponašaš kao jedna.

Heather pređe preko njegove uvrede. -

Recimo da vaš fantastičan konje nije u stanju da me zaštiti ako neko opakiji od vas

napadne. Kako da se zaštitim? -

Vrišti.- Duncan se okrenu i krenu prema izlazu velike dvorane. Proveriće prvo sve

spratove zamka a zatim napolje... -

Vrišti? Da li se ti to šališ sa mnom?- Žena je zvučala kao da joj je rekao da ide da

skoči u obližnje jezero i uhvatim im ribu za večeru golim rukama. Duncan se hitro okrenu, spremam da joj zapuši usta ovog trena.Dosta je bilo pretnji. -

Dođavola,šta hoćeš od mene,ženo? Treba li možda da ti dam svoj mač?

Ona klimnu glavom ozbiljna. –Da, to bi bilo dobro. Оzlојеđеnоst nije mogla da promeni,teške udare,vatrenih osećanja u njemu. -

Devojko,hoćeš li biti u stanju da rukuješ mojim mačem? - Reče misleći dvosmisleno.

Heather napući usne,i drsko diže nos. -

Rukovala sam mačem i ranije.

-

A ja sam čuo tu rečenicu bezbroj puta.

Njeno lice pocrvene.Ili je razumela njegovo dvostruko značenje koje joj je upućivao ili je stvarno znala da rukuje mačem i počela je da se ljuti na njega zato što sumnja u nju.I on je iskreno naginjao tome da to bude prvi razlog. -

Ozbiljna sam.

Dođavola, ipak je bio drugi. -

Neću ti dati oružje.- Okrenu se nazad,rešen da ignoriše nova prekidanja.Morao je da

izvidi njihov kamp pre nego što dnevno svetlo potpuno nestane. Živeli su u opasnim vremenima. Ne želi da bude uhvaćen nespreman i sa ženom koja ga zadržava. -

Da li stvarno misliš da bi Lord Sutherland dozvolio da njegova sestra ne trenira da bi


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

umela da se zaštiti.?- reče mu gledajući dok odlazi. Duncan joj odgovori preko ramena,ne usporavajući korak. -

Ovde si , zar ne? Neka to bude odgovor na tvoje pitanje.

Bio je siguran da šta god je promrmljala iza njegovih leđa bilo je gore od kopile,sine od kurve i pagana. Duncan se nasmeja, morajući da stane kako ne bi počeo da žvizduće.Bilo je nešto u toj devojci što je dovodilo njegovu krv da ključa.Ili je goreo od ljutnje,bio topao od požude ili se smejao. Biće teško kada bude trebao da je preda Lejdi Ross. Onaj njegov deo koji je počeo da sumnja u ovaj zadatak bivao je sve jači. -

Nema šanse.- promrmlja.Neće dozvoliti da se ta đavolja klica,što mu ne da

mira,razvije I pronađe put do njegovih misli. Dopustiti joj da ga natera da promeni svoje mišljenje bila bi njegova propast.Duncan je bio usamljenik. I ostaće takav dok ne dođe do svog kraja, najverovatnije smrti dostojne svakog ratnika. Izlazeći iz velike dvorane, Duncan je pazio da stane tiho nogom na kamenje i odbačene otpadke. Ako je neko odlučio da napravi kamp u dvorištu dok su oni bili unutra nije želeo da ih upozori da je tu.Tokom dana koliko god ih dolazio u ruševine malo njih se odlučivalo da kampuje ovde.Pričalo se da je dvorac pun nemirnih duhova i demona. On nikad nije naleteo na nekog duha,i jedini demoni kojih je bio svestan su bili njegovi.Stajući pažljivo,prikrao se glavnim vratima. Nekada su se tu nalazila velika drvena vrata okovana gvožđem, ali više ne, jer jedna su odavno pala i trunula na zemlji. Druga su visila na šarkama. Jedini razlog zašto ih nikada nije popravio je zato što bi time privukao pažnju na ovo mesto i da je on tu. I na taj način bi pozvao i neželjene goste da tu potraže zaklon takođe. Pogledao je po dvorištu i ustanovio da je prazno. Izgleda da nije bilo nikoga da prilazi koliko je mogao da vidi kroz polomljenu kapiju, ali to nije moralo da znači da su sigurni na svom mestu. Ovaj dvorac je bio izgrađen na livadama gde je raslo busenje i gledao je na doline koje ga okružuju,ali nije bio zaštićen jezerom, ili morem čak ni liticama. Potpuno izložen na otvorenom, nije ni čudo da je tako lako osvojen. Sunce je brzo zalazilo, i oluja koja se već neko vreme pripremala na nebu izgleda da je velikom brzinom dolazila.Neće ovo biti jednostavna sitna kiša kako je prvo pretpostavio. Majka Priroda nije se najbolje slagala sa njim na ovom zadatku.Ali on je odbio da veruje u sujeverje, koje mu je govorilo da sve što ovde radi je pogrešno.Tamni oblaci su već prekrivali sunce , skrivajući njegovo svetlo, žestoki vetar je počeo da duva sve jače,savijajući travu i korov koji su rasli u izobilju tamo gde je nekada bilo uredno sređeno dvorište. Ne, on se neće predomisliti.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Oluja koja je dolazila značila je i to da će neko sigurno potražiti utočište u dvoricu bez obzira na duhove i demone. Duncan je strčao niz stepenice i uputio se oko dvorca ne bi li ugledao bilo kakav trag nekih uljeza ili onih koji bi se vratili.Postojale su dobre šanse da ih ovde niko neće uznemiravati.Vratio se nazad u dvorac kroz vrata koja su vodila u kuhinju, i počeo pažljivo da proverava svaku sobu,skladišni prostor,kutak, udubljenje i skrivena vrata za koja je znao.Dok je stigao do trećeg sprata bio je uveren da će ovde provesti barem neko vreme u miru.A onda je Heather vrisnula. Jeziv krik je svaku dlaku na njegovom telu naterao da se podigne, dotrčao je do najbližih stepenica a zatim preskačući po tri odjednom se kružno spustio držeći se rukom za zid.Na kraju stepeništa izvukao je svoj mač. Kada je Duncan stigao do velike dvorane, Bled je već uveliko jurio uljeza a Heather je uspela da se popne na stoličicu na kojoj je on ranije sedeo,u ruci je držala polomljenu nogu stolice i uspaničeno se okretala. -

Šta se dođavola ovde dešava?- Duncan povika.

Heather poče da brblja ,pokazajući svojom slobodnom rukom u zemlju po kojoj je Blejd gazio od besa. -

Govori ženo.- naredi joj.

-

A...A..

Pacov veličine mačke skoči ispod gomile stvari koje su počele da trule, i zašišta.Njegove prednje noge ispružene,tanki beli zubi spremni da ugrizu meso, ali Bled je napadao životinju i nije posustajao. Zgazio je tri puta i taj treći put konačno je uspeo da zdrobi opasnu životinju svojim kopitama dok se čulo krckanje kostiju. -

Spremao sam se da vičem na tebe zato što si vrisnula zbog prokletog pacova , ali to nije bio normalan pacov.

Heather protrese glavu, drhteći od straha toliko da se skoro tresla. -

To je bio demon glodara.

-

Bio je.- Velikim koracima Duncan se uputi prema njoj i polako izvuče nogu od stolice

iz njenog smrtnog stiska. Bacajući nogu u stranu, spustio je ruke oko nje i povukao je sa stoličice.Hteo je da je spusti ,ali

se ona naslonila na njega , omotala čvrsto ruke oko

njegovog vrata i zadrhtala kao list na vetru. Duncan je počeo da joj miliuje leđa i šapuće utešne reči u uvo. -

Sve je u redu devojko. Stvor je mrtav.

-

Ali..ali moglo bi da bude drugih.-Zamucala je.

-

Sredićemo i njih.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Nemoj da me ostavljaš samu ponovo.- Heather nasloni čelo na njegovo rame i

udahnu nekoliko brzih uzdaha. -

Neću.- Bilo je to obećanje za koje je bio siguran da ga neće moći ispuniti, u stvari

znao je da će morati da ga prekrši. –Dođi, ajde da se odmorimo. Približava nam se oluja,

koja će nam putovanje sutra učiniti još težim.Trebaće nam snaga. Heather klimnu svoju saglasnost i dopusti Duncanu da je spusti na noge. Uzeo je za ruke, skidajući ih sa svoga vrata, i poveo je prema njihovom napravljenom krevetu, sada je to bila zbrka pledova, haljine i odore. Po izgledu ličilo je na ljubavno gnezdo da je neko sa strane posmatrao. Ali ovde nije bilo golih tela, niti ljubavnika. I on nije bio stranac koji posmatra već čovek koji ustvari živi kroz ovaj čudan splet okolnosti. -

Možeš li molim te da zapališ vatru? Ili baklju ili nešto drugo? Mislim da neću moći da

spavam u mraku. Duncan isparvi pledove i umota njenu haljinu u jastuk. -

Devojko ako zapalim vatru, dim i svetlost privukli bi skoro sve grabljivce na dve noge

dokle god oko vidi. Baklja može da učini isto. -

A sveća?- Njene oči su ga molile.

Čak i sada, prostorija je postajala siva.Jedini razlog što nije bila potpuno crna je zbog punog meseca koji je sijao kroz veliku rupu na krovu iznad. -

Zapaliću sveću.- Toliko je mogao da uradi za nju. Čim bude zaspala ugasiće je da bi

sačuvao vosak. Izgledajući zadovoljno, Heather se spustila na kolena, legla, sklupčala se u loptu , okrenuvši se od njega.Duncan pretraži svoju torbu za svećom. Zapalio je fitilj i postavio ga u improvizovani držač koji je napravio od komada drveta. -

Hvala ti.- rekla je tiho.

-

Nema na čemu.- Posmatrao je, ležala je tako ranjivo, ramena uvučena. Kao da je

sva njena snaga napustila. Jadna devojka.To je bio on, koji je oteo, ukrao,i osećao je sažaljenje zbog toga,saosećao je sa njenim neprilikama. Ali njemu nije bilo samo žao nje.Dotakla je nešto duboko u njemu.Nikada nije reagovao sa bilo kojim drugim zarobljenikom onako kako je reagovao sa njom.Heather nije bila prva lepa ,svadljiva žena za koju je bio plaćen da je otme.Bilo je nešto drugačije u vezi nje. Uvijanje njene obrve ili kako se njene usne vragolasto uviju kada se osmehne. Iskra vatre u njenim očima veoma neobične boje. Kako je bila voljna da se bori sa njim, uprkos njegovim pretnjama,i način na koji je prihvatila svoju otmicu skoro kao neku avanturu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Čudno, stvarno, da je to protumačila na taj način.Ali sve to je dovelo do toga da joj se on divi još više.Duncan se spusti na pled, i natera sebe da prestane više da gleda u nju, laktove savi i stavi ruke iza glave.Zurio je u grede, gledajući kako mali plamen sveće pravi velike pokretne senke na starom drvetu.Za jedno godinu dana, šta je ostalo od krova najverovatnije će pasti. Na zidovima su bili tragovi čađi, pretpostavio je od vatre,ali nije mogao biti siguran da li je to od opsade ili je to neko zapali vatru koja je otrgla kontroli dok je kampovao ovde. Nešto ga je privlačilo ovde još od doba adolescenta.Bio je u lovu sa ostalim monasima iz Pluscardena koji je trajao skoro nedelju dana, kada je naišao na ovo mesto. Oni stalno polaze na takva putovanja, tražeći novo bilje i životinje koje ne žive u blizini njihovog manastira.Starešina manastira je bio radoznao, skoro kao naučnik,mada on je verovao celim svojim srcem da je Bog veliki izlečitelj svega- takođe je verovao da im je Bog podario puno toga što im može pomoći da i sami napreduju i razvijaju se.Ali starešina nije išao u avanturu sa njima tada. Mlađi, sveštenik ih je vodio, koji je bio više avanturističku nastrojen.Duncan je bio veoma uzbuđen kada je pronašao ove ruševine, one su mu postale opsesija.Od tada, kad god bi napustili manastir , Duncan se trudio da obiđe ovo mesto. Neki su smatrali ovo mesto zlokobnim, on je našao utehu između ovih zidina.Kao da je ovo bio dom. Ali to nije bilo moguće.Njenog dom je bio daleko na severu odavde. Pored njega, Heatherino disanje postade usporenije i ujednačajnije. Nije joj trebalo dugo da se uspava.Bio je iznenađen.Većina njegovih otetih ostajala je budna

čitave noći

razmišljajući i brinući šta će im se desiti kada dođe jutro.Heather mora da je bila veoma iscrpljena-ili je verovala da će je čuvati.Šala ako je ikada i postojala..Kako je mogla da mu veruje kada je on bio njen neprijatelj? Duncan se podiže na lakat i ugasi sveću.Okružio ih je miris fitilja koji je upravo ugasio. Skinuo je svoju košulju ali je pled ostavio na sebi.Kada se ponovo spustio na leđa. Heather je nešto promrmljala u snu i okrenula se prema njemu,prebacila svoju toplu nogu preko njegovih butina,a ruku spustila na njegove grudi zakačivši pritom njegovu bradavicu.On se zgrči od njenog dodira, ali ona promrmlja još nešto nerazumljivo i uzdahnu. Ovo nije bilo pretvaranje. Ona je zaista spavala.Dođavola. Ovo će biti, duga, duga noć.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

SEDMO POGLAVLJE

H

eather se probudi drhteći iz noćne more, pacov je ludački skočio prema njenom grlu.Znoj je kapala sa njenog čela natapajući uvojke kose koje su joj okruživale lice.Ali kada se probudila shvatila je da je stvarnost

strašnije od pacova kog je upravo sanjala. Bila je okružena sa svih strana čvrstim, muškim telom. Ležela je na jednoj strani,nogama zapletene sa Duncanovim mišićavim butinama, oštre dlake golicale su njene butine i donji deo nogu. A ruka je bila spuštena tako slobodno preko njegovih golih grudi, kao da pripada tu, raširenog dlana preko njegovog srca koje je tuklo ravnomerno. Podigla se polako na lakat, i primetila da je Duncan budan,gledao je čudnim pogledom koji nije mogla da odgonetne. Posmatrao je. Koliko dugo oni leže ovako, i zašto on nije pokušao da je pomeri, da je skloni? -

Konačno si budna.- promrmljao je,dok mu je glas bio veoma čvrst.

-

Da.- Heather uzdahnu, pažljivo sklanjajući sebe sa njegovog prelepog tela. A zatim

se zagleda u njega,bio je go od struka naviše i samo je ćebe od pleda pokrivalo njegovu donju polovinu.-Bio si obučen.- Njeno srce ubrza lupanje. -

Još uvek sam obučen.- povukao je naniže ćebe otkrivajući da je imao još uvek na

sebi svoj tartan opasan oko struka. Hvala Bogu što je bio makar poluobučen.Pročistila je grlo. -

Gde ti je košulja?

Podigao je obrvu i pronašao je pored sebe. -

Evo je ovde.Bilo mi je vruće. Zar nikad nisi videla muškarčeve grudi?

Ne takve koje bi je dovele da bulji, niti da oseti vrućinu koja je peckala... Velika ramena. Debeli, prugasti mišići.Crne kovrdžave dlake na grudima. -

Naravno da jesam. - odgovorila mu je. – Ja imam tri brata.

Duncan poče da se diže pri čemu mu se zgrčiše stomačni mišići. Da je imala lepezu, sada bi mahala najbrže što može. Heather otkri kako su joj usta odjednom suva, a srce joj ubrzano kuca kao da je videla pacova ponovo. Ali ovo nije bio pacov, daleko od toga, nešto više grešno, njen otmičar je počeo da joj se sviđa.Šta očekuje... Šta? Poljubac?Heather skoči iz improvizovanog kreveta, i stavi ruke na svoje bokove. -

Zašto si me dodirivao?- Nije želela da prikrije optužbu u svome glasu.

Duncan klimnu glavom i nasmeja joj se kao da je luckasto dete.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Oh, devojko, zar nisi videla da si ti dodirivala mene? Ja sam samo ležao i uživao u

pažnji. -

I ti si to dozvolio.- Skupila je svoje očne kapke dok nisu postali dva mala proreza i

skoro da nije mogla ni da vidi kroz njih, ali se nadala da će on konačno shvatiti ozbiljnost situacije. Duncan se nasmeja. –Izgledaš kao budala kada želiš da izgledaš ozbiljno. Heather uzdahnu, sklanjajući ruke sa kukova i prekrštajući ih preko grudi,pokušavajući na taj način da sačuva sebe od njegovih napada na njen ponos. Čovek je bio pun gluposti i imbecil do čizama. Ona šmrknu. -

Ja nisam budala.

-

Onda priznaj.- Njegov iskrivljeni kez je počeo da je iritira neizmerno.

-

Da priznam šta? Upravo sam ti rekla ja nisam budala.

Duncan ustade, dok su njegovi mišići prikazivali surovu mušku moć,ostala je bez glasa. Njene ruke su pale sa grudi. Činilo joj se svaki put kad bi pogledala njegove izložene grudi njen dah se ubrzavaoPogled joj je šetao preko njegovih širokih grudi, prugastih mišića ramena i grudi.Nije se usuđivala da pogleda niže, jer je postojala zavodnička linija dlakica i mišića koja se izgleda sužavala baš ispod početka njegovog pleda. Nagon joj je govorio da ako pogleda tamo, to će samo da vodi do nečega drugog.A šta je to drugo, ona uopšte nije bila sigurna , ali to je najverovatnije uključivalo ljubljenje , a to nije bila dobra ideja, jer su oboje tako odlučili. -

Priznaj da si ti dodirivala mene.

Heather podiže pogled prema gredama, jednim delom jer se molila za strpljenje , a drugim jer je morala da skloni pogled sa njegovih grudi. -

Obuci košulju.- brecnu se na njega.

-

Prvo priznaj.

Ona ogorčena raširi svoje ruke. –Dobro! Ja sam tebe dodirivala.Ali neću priznati da sam

to uradila namerno. Najverovatnije sam se u snu preokrenula i dotakla te slučajno. -

Ako ti tako kažeš. Ja kažem da si se sklupčala pored mene i prela cele noći.-

Namignu joj. Polako. Taj mali pokret njegovog očnog kapka poslao je drhtaj uzbuđenja kroz njeno telo,koji je odmah zatim brzo zamenio prepoznatljivi bes. -

Ti si nitkov!

-

Ah,ah,ah!- upozori je dok je napredovao prema njoj svojim grabljivim koracima.- Da li


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

se sećaš šta sam ti rekao da će se desiti ako me zoveš takvim imenima? Heather zareža frustrirana i skoči unazad , pažljivo izbegavajući stvari koje su bile oko njih. -

Ne sviđaš mi se Svešteniče.

On se samo prigušeno nasmeja ali nastavi da se kreće prema njoj. -

Pa. Princezo, onda nas je dvoje.

Osetila je iznenadni bol u grudima.Zašto je brinula o tome šta je on misli, i zašto je zabolelo kada je čula da mu se ne sviđa? Heather zaškrguta zubima. Ne bi trebalo da joj to bude bitno. Oboje su izgledali neodlučno, gledali su jedno u drugo kao da bi u narednim sekundama mogli jedno drugo napasti. -

Spakujmo se onda,tako da me što pre možeš predati . Potrebno mi je da pobegnem

od tebe kao što izgleda i ti želiš da pobegneš od mene.-Dohvatila je svoj napravljeni jastuk i odvila ga, počela je da oblači haljinu preko glave i odmah osetila kako se podiže temperatura oko nje.Da ga je poslušala da skine nekoliko slojeva haljina značilo bi njen poraz.-Osim toga, zar se ne raduješ da grickaš srebro koje ćeš dobiti? Duncan dohvati košulju koja je ležala sklupčana pored njegovih stopala. -

Ne radujem se samo srebru. Istina je da ga ima dovoljno da preživim. Ali izraz na licu

tvoga brata kada sazna da te ja imam e to će biti zadovoljstvo. -

Ali ti me nećeš imati. Imaće me osoba koja te je unajmila.- ispravi ga.

Okrutno se osmehnuo,poslavši na taj način jezu straha niz njene udove. -

Veruj mi, poželećeš da to budem ja.

-

Da tebi verujem, to će mi biti poslednja misao.

Duncan zaškrguta zubima i navuče košulju, uvlačeči je grubo u svoj pled a zatim ugura svoje ruke u omiljenu crnu odoru. Ovo nije bila baš vizija sveštenika kakvom je zamišljala, i bilo joj je

žao kada je ponovo prekrio svoje telo.. Dopadao joj se pogled, iskrena da

bude.Heather zagrize usnu dok se savijala da pokupi njihov krevet. Pokušavala je da ignoriše da joj je on povredio osećanja, ali ona su nastavila da se bune u njoj. To je bilo smešno, ona je dopustila da čovek poput Duncana uspe da je povredi,da svaka njegova ružna reč zaboli a lepa navede njeno srce da zaleprša.Mrzela ga je, a u isto vreme i ne. Zbunjujući miks emocija kovitlao se u njenom mozgu s njim u mrtvom centru svega toga. Kako je ona uopšte mogla da svlada sve to?? Da li je savladavanje bilo uopšte moguće?? Skupivši njihov krevet, okrenula se i videla Duncana kako sprema njegovog konja za


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

polazak.Pokornim koracima, uglavnom želeći da izbegne novog pacova,ali pre svega jer su je braća naučila da ne požuruje muškarce,prišla mu je i dodala ćebe. -

Hvala ti.- on progunđa.

Heather je iznenadilo to njegovo zahvaljivanje.Očekivala je da istrgne ćebe iz njenih ruku i stavi ga na konja pre nego što dohvati i nju i baci je na leđa životinje. Ispod njegovog hladnog lika , bio je čovek sa srcem. Da nisu bili u ovoj situaciji u kojoj su se našli, pomislila bi da je ona žena koja će mu pomići da otkrije to svoje lupajuće srce. Ali pošto nisu bili ona svakako , nije bila žena za njega , niti on čovek za nju. -

Nema na čemu.- Heather mu reče nerado, mrzela je što je njena tetka usadila te

manire u nju tako da je osetila potrebu da ih saopšti čak i ovom đavolu . Kako je izgledalo smešno da tako svetovna razmena reči znači mnogo više.Oboje su sudelovali u tome,oboje su bili srdačni , mada je to u njihovoj situaciji bila poslednja stvar koju biste očekivali.Uglađenosti će uskoro doći kraj,jer za Heather jedna stvar je bila sigurna, ona neće biti prisutna na njenoj razmeni između otmičara i osobe koja mu je platila za to. Mada morala je da prizna , postojali su i veći demoni od zavodljivog ratnika. Bila je uglavnom sigurna da će moći da pobegne, ali postojala je mala mogućnost da neće. Misao da završi u rukama ljudi koji će biti okrutni prema njoj... bila je zastrašujuća. Nema veze. Ona neće dopustiti da se to desi. -

Da li će biti porebno da te vežem?

Heather proguta, osećajući se izloženo,kao da je Duncan mogao da joj pročita misli. Zadržala je pogled na njemu i odmahnula glavnm. Govorila je poluistinu. Nema potrebe da je veže,jer bi to samo odložilo njenu nameru da pobegne, što pre to bolje. -

Dobro. Sačekaj ovde dok ja proverim da li je dvrište prazno.- Duncan krenu prema

vratima velike dovrane koja su vodila u dvorište. Heather požuri, hodajući pored njega. -

Idem i ja.Rekao si da me nećeš ostavljati samu ovde. A pored toga..Imam potrebu za

privatnošću.- Nije ni pokušavala da potraži posudu iz spavaće sobe koju bi mogla da iskoristi. Priroda je bila njen najbolji izbor u ovom trnutku.Kao žena ratnog logora, trebala bi da počne da se navikava na to. Duncan zaškripa zubima ali ništa ne reče. Samo je ubrzao korak kao da pokušava da je se otrese, ali Heather nije dopuštala da zaostane. Mada joj je trebalo dva koraka za jedan njegov i možda je on hodao dok je ona praktično trčala, ali je ostajala pored njegove strane, ili skoro iza njega .


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Tvrdoglavi švrća.-progunđao je.

Ovo natera Heather da se nasmeje,i da malo zažali za kućom. Koliko puta je samo čula tu rečenicu od strane svog starijeg brata?Kad god bi postala veliki problem svome bratu Magnusu, poslao bi je kod tetke Fione i molio je da nauči nekoliko stvari iz njihovog stoičkog odnosa. Govorio je da je u njenom život potrebna i žena a ne samo njena starija braća. Stvari su se malo promenile kada je oženio prelepu Arbelu. Engleska plemkinja je prihvatila Heather raširenih ruku bez obzira na njeno poreklo. Heather je pretpostavila da je Arbela u srcu Škot,jer kako bi se drugačije njen brat zaljubio u nju. Pošto je Arbela bila na njenoj strani to je uveliko pomoglo Heather da pređe preko toga da ona ima krv neprijatelja u venama. Arbela ima slatku narav, ljubazna je i inteligentna i ima duhovitu stranu za koju je Heather otkrila da je zarazna.Ona je ubrzo postala majčina figura, i Heather je bila slata kod tetke Fione samo onda kada je Arbela bila previše bolesna zbog deteta da bi uspela da je spase. Ali te posete nikada nisu bile duge, jer čim bi Arbela saznala da je Magnus poslao Heather, naterala bi ga da je vrati i kupi nešto lepo, kao novi par vezenih čarapa ili češalj za kosu.Porodica treba da bude zajedno. U domu. Tako je Arbela govorila. Da Heather ne treba slati kada je nevaljala i kada se ponaša loše, već da ona treba u krugu svoje porodice da nauči da se ponaša dobro.Tetka Fiona je spadala u porodicu,ali ona nije bila odgovorna za Heatherin uzgoj kao što je to bio Magnus.Ali priča je počela da se menja poslednjih meseci od kako je napunila devetnest godina. Priče o braku. Priče o toma kako Heather treba da nauči da postane gospodarica svoga doma. Od tih priča joj je bila muka.Te priče su je navele na akciju. Tražila je izgovor da napusti dom, i saznavši za brak i Valasov povratak u Škotsku dobila je podsticaj koji joj je trebao da bi planirala svoju sudbinu. Ali onda je naišla na oca Duncana, ili kako se već zove. Previše dobro da bi bilo istinito,njen plan da ga iskoristi kao pratioca joj se obijao o glavu. Došunjali su se do ulaza u dvorac,mirno i tiho, dok su se njihovi uzdasi odbijali kao eho u masivnim ruševinama. Duncan proviri kroz otvorenu rupu gde su nekada bila zakačena vrata, a onda se okrenu prema njoj i klimnu glavom. Bila je pogođena kako je njegova blizina, njegova pažnja prema njoj, naterala da zadrhti. -

Nema nikoga, obavi svoj posao.

Tihim korakom se spustila niz stepenice i zašla za ugao dvorca daleko od njegovog pogleda, i baš kada se spremala da čučne on se pojavio iza ugla. -

Šta to radiš?- zapitala ga je,ogorčena, spuštajući svoje suknje i ustajući.

-

Ne smem da te ostavljam samu. Sećaš se?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather se namršti i frustrirano zareža.- Okreni se onda. Duncan se zacereka ali je posluša. Kada je završila čula je kako govori. -

Sada se ti okreni.

-

Zašto?

Podigao je obrvu,a ona je osetila kako je toplota obojila njene obraze. -

Oh! - ona uzdahnu i okrenu se pola kruga na svojim petama okrećući se od njega.

-

Gotov sam.- reče joj kada je završio.

Heather klimnu glavom,dok je pritiskala svoje usne jednu o drugu,nadajući se da uguši iznenadni osećaj koji je osetila na njihovoj površini, sećanje na njegov poljubac. -

Onda nemoj da odugovlačimo u mom predavanju u ruke okrutne dame koja te je

unajmila. Duncan se namršti. – Kakva dramatika. Da li si imala tutora da te nauči tome ili je sve to

prirodno Heather Satreland? Namrštila se na njega.- Ništa u vezi mene nije dramatično, i jemčim ti da je sve ovo moja

prava priroda. Pokušao je da priguši osmeh ali bezuspešno. –Tvoj muž će imati pune ruke posla sa tobom. Njegovo pominjane muža je bilo kao da je neko udario pesnicom u stomak i to iz više razloga. -

U slučaju da si zaboravio, vodiš me ljudima koji će me najverovatnije ubiti. Ako me

ne ubiju, moja reputacija će biti dovoljno ukaljana, da jedini čovek koji će želeti da se oženi sa mnom posle ovog fijaska, biće najverovatnije neki stariji, slep i unakažen kome će moja braća platiti da bi me se oslobodili.- Povukla se unazad, osećajući po prvi put bol zbog budućnosti koja je očekuje. –To je ono što mi ti daješ. Tako da si u pravu. Moj muž,ako ikada

budem imala jednog, imaće pune ruke posla sa mnom,zato što sam sigurna da ću biti jedna od najnesrećnijih mlada koje je ovo kraljevstvo ikada videlo. Osetila je suze kako joj peku oči.Da je makar stigla do Valasa, imala bi slavu koja bi išla uz njeno ime, i možda bi je neko od ratnika oženio kada bi ona odlučila da je vreme da se uda. Ali ako Duncan uspe u svojoj misiji, patnja je jedina sudbina kojoj se može nadati.Oduzeće sebi život pre nego što dopusti da to bude njena sudbina,a ona stvarno nije volela ideju o umiranju. Postojao je samo jedan način da reši ovaj problem,u stvari dva.Njeno bekstvo mora biti uspešno, ili moraće da ubije Duncana. Ubiti čoveka u odori najverovatnije će je prokleti do pakla,još jedna sudbina koju nije želela da vidi da se obistinjuje. Heather ispravi ramena.Mora da mu pobegne.Danas.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bilo je dosta snage skriveno ispod slojeva razmažene princeze. Duncan je to morao da prizna.Nije mu se svidelo ispravljanje njenih ramena.Niti način na koji su njene usne postale prave i zategnute, a ne oble i spremen za poljubce. Do đavola. Misli na njene plišane usne donele su mu i sećanje na kremaste noge dok je podizala svoje suknje oko kukova. Dragi gospode, bila je to slika koju je sačuvao u svojoj glavi još od kada je prvi put ugledao...A to je trebao da zaboravi. Nije bila žena za njega. Ne u ovom životu,ili sledećem.Šta je sad smislila? Isplanirala? Bio je siguran da to neće saznati od nje,ali ako išta,misli da će pokušati da pobegne.I, ironično , nije mogao da joj zameri. Jedan njegov deo je želeo da ona uspe u toj svojoj nameri.nije zaslužila sudbinu koja je čekala. Niko od nevinih ne bi trbalo da je ima.Njena porodica je bila njegov neprijatelj, a ona je bila sredstvo da sprovede osvetu. Ne baš pošteno, morao je da prizna sebi, ali od kada je on brinuo o poštenju? Danas, izgleda. Duncan je uhvati za nadlakticu i to ne baš nežno i povede je nazad prema svome konju.Bio je malo i iznenađen kada se nije usprotivila i pokušala da se izvuče iz stiska. Devojka je smislila nešto.Nije bila ovoliko poslušna još od kako je video na kolenima u kapeli. -

Ideš gore.- Obuhvatio je njen struk svojim rukama , zadržavajući dah dok je

dodirivao, i popeo je na konja. Bez pauze popeo se iza nje.Upravo sada rado bi dočekao veliku zimsku oluju,da ga ohladi od kombinacije letnje vrućine,velikog broja slojeva odeće na njemu i toplog,gipkog tela njegove zarobljenice. Način na koji su se spojili zajedno u sedlu, njena zaobljena zadnjica postavljena pravo na njegovu muškost, a već je bila čvrsta.I njemu i njoj bi više odgovaralao kada bi ona sedela iza njega, ali nije želeo da rizikuje i dobije nož u leđa, ili da ona namerno padne sa konja i krene da beži. On bi je stigao, ali bi ona na taj način samo odložila ono što je ne izbežno. -

Koliko dugo?- njen glas je bio poput predenja i tiho je milovao svaki njegov nerv.

Lukava je ona. -

Još jedan dan.- Dan koji će najverovatnije trajati večnost.

Klimnula je glavom ali ništa nije rekla. Duncan je suzio pogled, gledajući joj u potiljak. Šta je sad smislila?Šta god da je moraće da pripazi. Heather Sutherland mu nikada neće pobeći, inače će sam prekinuti svoj život. Ako omane u ovom,nikada ga više niko neće unajmiti.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Sudbina koja bi ga proklela na više načina.Jedna bi značila da bi morao da se suoči sa svojom prošlošću.A prošlost je najbolje ostaviti sahranjenu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

OSMO POGLAVLJE

S

tali su negde oko podneva,u podnožju uvale, bezbedno skirivene u udubljenju planine vodopadom. Voda koja juri prskala je I padala u vrelo ispod,pre nego što je odjurila prema svom konačnom kraju u neko jezero u

blizini. Kapljice vode skakale su odbijajući se od stene u malom udubljenju kvaseći porube Heatherine haljine I vrhove njenih cipela. Zagledala se u vodu dok je padala,način na koji se sunce odbijalo od nje stvarajući bezbroj boja. Pružajući ruku, dotakla je prstima vodu koja pada,osećajući snagu iza vode koja prolazi. -

Ukvasićeš se. - Duncan joj reče sa velikom sigurnošću u glasu.

Od kad su krenuli iz ruševina bio je tih, i s vremena na vreme kada bi se povukla u sedlu dalje od njega, on bi je povlačio nazad prema sebi. -

Ja sam odrasla žena. Mislim da mogu da podnesem malo vode. - odgovorila mu je.

Nije bilo potrebe da skiriva svoj temperament pred njim. Ionako se neće još dugo poznavati. Duncan zaškrguta zubima. - Evo.- Pružio je jabuku u njenom pravcu koja je videla I bolje dane.Na mestima gde je udarena, njena jednom glatka zelena kora bila je vidljivo pocrnela I sa nekoliko zareza preko. -

Ne,hvala ti.- promrmljala je.

-

Pojedi.

Heather je dohvatila jabuku iz njegove ruke. – Mogu li dobiti svoj nož nazad?- Nije videla svoj nož od kada ga je uzeo, a želela je da odseče istrule delove jabuke da bi mogla da je pojede. Duncan uze jabuku iz njene ruke I u sekundi iseče istrule delove I posekotine, ostavljajući nešto što je samo ličilo na jabuku.Ali bez obzira na sve , bilo je to ljubazno sa njegove strane. -

Hvala ti. - promrmljala je dok je grizla jabuku.

Uprkos tome što je jabuka izgledala užasno imala je veoma prijatan ukus. -

To nije bila trula jabuka,devojko. Samo se ugruvala u torbi. Nisam toliko okrutan da

te hranim trulim voćem. Progutala je zalogaj I nije mogla da izdrži a da mu ne odgovori. -

Ne, ti ćeš me samo predati zlikovcima.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nije joj odgovorio,ali je njegov pogled poslao bodeže u njenom pravcu dok je ljuštio svoju jabuku. Imala je osećaj da je želeo da je njena glava umesto jabuke.Heather je nakrivila glavu na stranu otkrivajući svoj vrat. -

Zašto me ne ubiješ odmah I da završimo sa tim?

-

Dosta glume. - Duncan povika. –Pojedi I ovo.

Dobacio joj je kožnu torbu. -

Šta je to?- Zamislila je otrovne pećurke ili smrtonosno bilje skriveno u torbi. Umesto

da je poseče gledaće kako krvari iznutra. -

Bademi.

Heather je volela bademe, ali ovo je ličilo na neki trik. -

Zašto bi mi dao svoje bademe?

Duncan je smrknuto pogleda.- Zato što ne želim da mi kažeš kako te zlostavljam. -

Onda bi trebao da me pustiš. Ne želim tvoju dobrotu u obliku hrane.- Bacila mu je

kožnu torbu nazad I Duncan je uhvati u vazduhu. Bacio joj je odmah nazad, uhvativši je nespremnom.Nije očekivala da to uradi, tako da je promašila I nije uspela da je uhvati, a torba je udarila ispod leve dojke tupim udarcem. -

Ouč!

Pogledala ga je oštro,stežući torbu gde je pala u njeno krilo.Nije je bolelo puno, ali ju je veoma iznenadilo I ponos je bio povređen.Pokušavao je da se ne nasmeje. -

Nisam želeo da te udarim.

Ona je baci nazad prema njegovoj glavi. - Ali, jesi. Duncan se savi,podiže ruku I uhvati torbu izbagavši udarac u glavu.Heather je bilo žao što je promašila.Osećala bi se bolje da ga je torba pogodila pravo u čelo. Da ostavi crveni otisak koji bi se vremenom pretvorio u modricu.Duncan je držao torbu između njih. -

Primirje?

-

Da li to znači da ćeš me pustiti?- zapitala ga je dok je podizala obrvu sarkastično se

osmehujući. On zavrte glavom,a tuga se pojavi u njegovim očima koju do sad nije videla. -

Ne, ovoga puta.

Ovoga puta.. Kao da će biti sledećeg? -

Pa ne želim da me ti gojiš svojim bademima samo da bi kasnije bila ukusnija tim

čudovištima koji će me pojesti.- Heather preksrsti ruke preko grudi ,dok joj je pogled lutao preko male uvale.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Hrabrost je zadržavala od pucanja,mada je iznutra osećala kako bi svakog trenutka mogla da pukne. Gospode, bila je naivna kada je pomislila da bi ovo moglo da krene kako je ona želela.Srećom neće se zadržavati ovde dugo. Mogla je da rizikuje I da skoči kroz vodopad u vodu. Ali nije mogla da bude sigurna kolika je dubina,ali je mogla da pliva I to bi joj dalo blagu prednost u bekstvu, bez obzira da li bi on skočio za njom.Namrštila se. Jer je postojao jedan mali problem u tom njenom planu,još uvek je nosila slojeve odeće na sebi.Tkanine bi brzo upile vodu I njihova težina bi je povukla na dno.Bila bi srećna da pokrene udove uopšte, pre nego što se udavi.Skakanje kroz vodopad ovog puta neće biti izvodljivo.Sve što ima veze sa vodom ovog puta mora da zaboravi.Osim…Osim ako ne gurne njega u vodopad.Imaće dosta vremena da pobegne dok voda još bude prskala oko njega I njegovo odelo napunjeno vlagom. -

Kakav to plan smišljaš sada?- Duncan je zapita.

Heather okrenu pogled na njega. Zašto mora da bude tako prokleto zgodan? Stajao je naslonjen na zid uvale, jedna noga ispuružena druga savijena u kolenu,ruku je odmarao na njemu,dok je torba sa bademima visila iz nje, dražao je dugim mišićavim prstima. -

Šta? - zapita ga.

-

Pitam te šta to smišljaš u svojoj glavi.Nestala si na nekoliko minuta,gledajući u vodu.

Heather odmahnu glavom odbijajući njegove optužbe. -

Nisam smišljala ništa,ti..- Zaustavila je sebe pre nego što bi ga nazvala nekim

pogrdnim imenom,da ne bi ispunio neku od svojih pretnji ili je izudarao ili vezao. – Samo

sam se izgubila u sećanju…- Bila je u pravu da je odlutala,dobre uspomene je želela da sačuva. Gurajući Duncana kroz vodopad bi bila slatka uspomena za čuvanje kada bi to uradila. Skočivši na noge, očistila je suknju od lišća I prašine koja se nakupila na njoj dok je sedela na podu pećine. -

Hoćemo li nastaviti put?

Duncan se zagleda u nju suzivši svoje oči. Posmatrao je na način koji je naterao Heather da pocrveni.Prekrstila je ruke preko grudi,želeći da je on ne gleda tako. -

Onda?- zapitala je ne želeći da skriva dosadu u glasu.

-

Zašto tolika žurba odjednom?- Užasavajući čovek povuče vezice na torbi I istrese

nekoliko badema na svoj dlan.Bademi su izgledali veoma ukusno.Sveži. Stavi ih u usta I pogleda je,čekajući njen dgovor. -

Zašto iznenadna potreba da se opustiš? Do sada si bio u žurbi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan se prigušeno nasmeja, I ti zvuci iz njegovih grudi nateraše Heather žmarce niz telo I probudiše joj nerve, tako da je u tom trenutku poželela da prisloni grudi uz njegove. Zašto,nije imala ideju, ali shvatila je da je to veoma nervira. -

Imao sam osećaj da nas neko prati. Najbolje bi bilo da se sklonimo na kratko vreme.

-

Prate nas.Još uvek? - Okrenula se, očekujući da njihovo malo mesto za skrivanje

bude otkriveno svakog trenutka. Mada kada su jahali danas nije čula nikoga, videla nikoga. Kako je moguće da ih neko prati? Provirila je napolje,posmatrajući šumu ali nije videla nikoga. -

Da.-

-

Ali ko? I zar oni neće videti tvog konja?

Duncan slegnu ramenima I istrese još badema na svoju ruku. -

Ne znam ko,I ako vide mog konja pomisliće da je napušten.

Heather je gledala u njega u neverici. Zvučao je tako prizemno, kao da razgovaraju o bojama jesenjeg cveća a ne o bezbednosti njegovog cenjenog konja. -

Onda će ga najverovatnije ukrasti.

-

Mogu da probaju.- Pouzdani osmeh iskrivi njegove usne.

Heather spusti ruke na kukova. – Zašto si tako siguran? -

Postoji puno razloga.

Čovek je bio razdražljiv. Heather je zurila u njega, želeći da on pogleda bilo gde osim u bademe u svojoj ruci. -

Želiš li da mi ih kažeš?

-

Ne naročito.- Pogledao je u nju kratko a zatim opet u svoje bademe.

-

Arogancija je greh.

-

Ja, od svih to znam najbolje.

Prekrstila je ruke preko grudi. – Sveštenik ne bi trebao da bude arogantan. Duncan pogleda u nju ozbiljno,ali ne iz radoznalosti. Mogla je to da vidi u njegovim očima. Čovek je posmatrao, i proučavao njenu reakciju kao i njene reči. –Što da ne? -

Zato što je to greh. - reče mu razdraženo.

Njegove oči zaplesaše od veselja. –Ne u mom slučaju. -

A šta to tebe čini tako posebnim?

-

Mi smo svi posebni u Njegovim očima.

Heather progunđa svoje gađenje.Pričajući sa ovim čovekom bilo je kao igrati na tankom konopcu. Sa kog je bilo lako pasti na bilo koju stranu sa koje vetar duva. -

Ti si nemoguć.- Okrenula mu je leđa,posmatrajući usku stazu kojom su došli do tog


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

mesta.Bila je strašna,hodajući po uskoj stazi i držeći se za stranu planine.Jedini drugi način je bio da plivaju,ali nisu želeli da se ukvase. Isti način ih je čekao i pri povratku. -

To je možda istina devojko,ali si ti ipak zaglavila sa mnom.

Heather nije znala zašto ali ta njegova izjava je poslala sa granice iritacije do toga da je ključala od besa.Okrenula se i krenula prema njemu,udarivši đon njegove čizme. -

Ne mojim izborom.- Njen glas nije odzvonio ali je zazvučao veoma tiho jer je

vodopad prigušio njenu viku. Duncan ispusti zvuk ućutkivanja.šššš. -

Ako nastaviš da praviš takvu buku privućićeš goste da nam zakucaju na vrata.- Nije

se pomerio,jednostavno je zurio u nju,spuštenih kapaka. – Da ti nezapušim usta. Progutala je svoj odgovor.Jer to nije želela. Njeno obećanje da će biti dobra tako da ne mora da je veže i zapuši joj usta nestalo je pred naletom besa,ali je uspela da povrati razum nazad.Bekstvo je bilo na prvom mestu njenih prioriteta, i ako nastavi da viče na njenog otmičara to će ga još više razljutiti.Nije želela Duncana iznerviranog. Želela je da on bude opušten. Malo više opušten. -

Imaš li još onog viskija?- zapitala ga je dodajući malo zavodljivosti svome glasu.

-

Oćeš da me napiješ ?

Heather odmahnu glavom, i napravi poslušno lice i to teško zato što je bila sve osim poslušna. -

Ne, Duncane.- pustila je da njegovo ime teče glatko preko njenog jezika, nadajući se

da će ga zavesti kao što je to radila sa drugim muškarcima. –Samo sam žedna. Promena u njemu je bila odmah vidljiva, a Heather se trudila da ostane smirena.Ustao je, oči su mu potamnele dok je posmatrao. Nije više brinuo za bademe. O ne, sada je sva njegova pažnja bila usmerena na nju. -

Šta si sada smislila?- Bio je sumnjičav. Nije bila iznenađena.

Heather ga je gledall ispod trepavica. – Ništa. Predajem se. -

Predaješ se. Ti?-

Klimnula je glavom. –Sad ako nemaš ništa protiv, viski molim te.- Da je samo znao koliko je mrzela kiseo ,gorak ukus viskija,možda bi cenio njene granice do kojih je bila rešena da ide. Duncan je odmahnuo glavom polako, posmatrajući je sa ne poverenjem. -

Jednu stvar koju mi je lejdi koja me je unajmila rekla je da si ti lukava.I da te ne

podcenjujem. Heather se ukoči. Ko je zna? Ko mu je rekao sve o njoj? Ko je izdao Sutherlande?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Kompliment, bez sumnje,ali kunem se,- prekrstila se,- da ne pokušavam da te

prevarim. Kako je lako lagala. Otac Hurli kazniće je zbog ovoga, bila ona oteta ili ne.Duncan joj se približi, a njegov miris je okruži. Instiktivno,poželela je da mu se primakne bliže,ali je znala da je to loša ideja. Heather se povukla unazad,ali inč po inč on se prlibližavao,sve dok nije morala da spusti ruku iza sebe na kameni zid da ne bi pala. -

Ti si jedna mala lažljivica.- njegov glas zatreperi,svilenkast na ivici kao što je i njen

bio. – Ali ti dajem zaslugu za pokušaj. Sad samo treba da smislim kako.. Žvizduk koji im je proparao uši začuo se kroz vodopad,od kog su Heather i Duncan zastali.Progutala je knedlu u grlu bojeći se da diše. Njen stomak se zavezao u čvor. Pronašli su ih.Zagledala se u Duncana, očiju razgoračenih da su je zabolele,ali on nije gledao u nju,bez obzira što je pokušavala snagom volje da ga natera na to.Njegova pažnja je bila usmerena iza vodopada.Ukočenog tela, izgledao je napravljen od stene.Začuo se još jedan žvizduh,ali ovaj je bio drugačiji. Dvojica? Više od dvoje? Kako dođavola da znaju? Bože da li će imati ikakvo upozorenje pre nego ih napadnu,pre nego što mačevi probiju dijamansku vodu vodopada i zariju se u njihova srca? Heather pogleda prema vodopadu,očekujući svakog trenutka da vidi bljesak metala dok neprijatelji nasrću na njihovo skriveno mesto.Srce joj poskoči od iznenadne nade. Šta ako to nisu bili neprijatelji, već njena braća? Ili još bolje,ljudi iz pokreta otpora? Šta ako je spasu? Pokušala je da se seti zvuka žvizduka u svojim mislima,ali je bio drugačiji,nepoznat. To nije značilo da je nada izgubljena. Zvuk vodopada je mogao da ublaži ton žvizduka tako da joj bude teže da ga prepozna.Čak i sa tim mislima, stomak je počeo da joj se okreće. Jer bila je sigurna da njena braća, njena nada za spasavanjem,nisu bila sa druge strane vodopada. -

Nemoj da si napavila ni zvuk.- Duncan prošaputa.

Sačekao je da klimen glavom a zatim je klimnuo i on.Polako je izvukao mač.Jedva da je čula da se pomerio.Bio je nečujan , kao što bi i trebao da bude,kao što je i bio kada se ušunjao u zamak Dunrobin.Dok se Duncan približavao ivici malog otvora njihovog skloništa,Heather se polako podigla uz zid. Ako bude potrebno,mogla je da potrči prema vodopadu,skidajući svoje haljine uz put.Duncan je bio na savršenom mestu sa kog je mogla da ga gurne u vodu i da pokuša da pobegne,ali to bi samo privuklo pažnju onoga ko je sa druge strana vodopada.A to nije želela.Još jedna izgubljena prilika za bekstvo. Oh, kako je želela da kune sudbinu zbog prilika koje je izgubila,ali sad nije bilo vreme da žali sebe.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Gde je njen nož? Trebala bi barem da zaštiti sebe.Duncanova torba je bila na nekoliko koraka od nje. Nije bilo naznaka da je nož u njoj, ali je Heather bila sigurna da je videla Duncana da ga je stavio u torbu.Polako se približila torbi držeći leđa uza zid,dok se Duncan polako približio ivici kojom su došli.Nije obraćao pažnju na nju,bio je usresređen na događaje izvan njihovog skloništa.Kada je stigla do torbe,pogledom je pretražila unutrašnjost,pažljivo da se ne pomera,u slučaju da se on okrene i vidi je. Sijajući na vrhu raznih potrepština bio je njen nož-ista pozlaćena ručka.Mora da je njen. Gledajući Duncana, savila se i dohvatila nož a zatim se polako ispravila,držeći ručku noža u ruci. Metal je bio hladan i utešan u njenom vrelom dlanu.Ako ništa ne bude,ipak je imala svoj nož nazad.Heather se polako vrati na mesto gde je pre stajala ne skidajući pogled sa Duncanovih leđa.Nemoj da se okreneš,ponavljala je u glavi,pokušavajući da ga snagom volje natera na poslušnost njene tihe komande. Sreća je bila na njenoj strani.Gurnula je nož u rukav pridržavajući ga prstima. Trebalo joj je mesto za skrivanje oružja.Njena čizma je bila najbolje mesto za to.Pažljivo da ne bi privukla njegovu pažnju na sebe,podigla je nogu i ugurala nož u čizmu,praveći se pri tom kako češe nogu.Bila je okupirana svojim zadatkom tako da nije čula da li je bilo još žvizduka napolju.Duncan je stajao mirno na ulazu,ali njegovo telo više nije bilo kruto i spremno na borbu. -

Da li je bezbedno?-prošaputala je.

Pogledao je natrag prema njoj i namrštio se, stavljajući prst na usne tihim gestom rekavši joj da bude tiha.Pretpostavila je da još nije sasvim sigurno.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DEVETO POGLAVLJE

K

opilad su čekala.Duncan nije više mogao da čuje žvizduke ili ubrzane korake,ali je mogao da ih oseti,da oseti njihovo uzbuđenje dok ga čekaju da izađe iza vodopada. Topao,blagi povetarac je dunuo,prebacujući vlasi

trave i rogoza na visoku obalu vodopada.Ljudi nije bilo na vidiku.Najverovatnije su videli Bleda i pretpostavili da tako rasan konj ne bi bio ostavljen da luta sam.Najverovatnije su očekivali da vlasnik takvog konja ima lepu kesu,punu novčića.Dođavola. Trebao je da smisli bolji način da sakrije svog konja,da ga namaže blatom i na taj način sakrije njegovu sjajnu dlaku.Skinuo je sedlo, i sav pribor ali izgleda da to nije bilo dovoljno. Bledov kraljevski stav govorio je mnogo o njegovom uzgoju i poreklu. Ljudi koji su ih čekali ispred vodopada razumeli su se u konje,ali su takođe razvili i sistem komuniciranja preko žvizduka.To je značilo ili da su profesionalni kriminalci ili ratnici. Molio se da za ovo drugo nije u pravu, i da to nije Heathernina porodica koja je došla po nju.Osetio je čudan osećaj u stomaku kada bi pomislio kako je odvode od njega, a to nije bio dobar znak.Duncan nije mogao, ne bi trebao, da brine o njoj. Čak ni malo. Osećao se bolje misleći da je taj osećaj nastao jer je znao da ako ga Sutherlandovi uhvate ubiće ga. Nije se plašio smrti. Nije se plašio Sutherlandovih.Brinuo je da ako umre neće uspeti da sprovede osvetu nad onima koji su ga uništili. Poslednjih dvadeset godina svoga života posvetio je planiranju kada će jednog dana konačno osvetiti svoju porodicu.Sad kada je imao Heather, taj plan se polako počeo ostvarivati,i neće dopustiti nekim pohlepnim odmetnicima da mu sve to upropaste. Heather se nasloni na njegova leđa , praktično se bacivši na njih. Osetio je da je to bilo od straha. Blagi trzaj prođe joj kroz telo.Plašila se onoga što je bilo napolju-ili se plašila šta bi on mogao da im učini. -

Mislim da to nije moj brat.- promrmljala je.Zašto bi mu to rekla?

-

Razlog?- Posmatrao je spoljašnost koja je okruživala pećinu prateći boje kretanja.

-

Nisam prepoznala dozivanja.- Pritisla je svoje prste na njegovim leđima,nesvesni

potez koga nije bila svesna, pretopstavio je. -

To ne znači da nisu oni.- Duncan istače očigledno.Njen brat je mogao da promeni

svoje dozivanje iz kaprica,ne da bi na to nešto moglo da ga nagoni,osim ako njegovo drugo dozivanje nije bilo prepoznato. Razumejući to, ipak je ideju da je to njen brat opet uzeo u razmatranje.Možda su promenili dozivanje da ga Heather ne bi prepoznala i upozorila ga.Nežni pokret iza njegovih leđa moga bi biti da je ona slegnula ramenima.Duncan uhvati


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

vazduh i polako se približi još malo otvoru,nadajući se da uhvati neko kretanje gde je voda bila malo razređena.Heather se povuče zajedno sa njim. Nije imao srca da joj kaže da se povuče nazad-najviše što mu se sviđalo da je oseća. Pronašao je udobnost u njenoj bliskosti. Želeo je da je zaštiti. Začulo se glasno zujanje,i oštar dah vetra dodirnu mu obraz.Heather vrisnu dok strela udari u pukotinu zida pećine nekoliko inča od njegovog lica i lupi uz zveket na zemlju ispred njih.On posegnu iza sebe i dohvati prvu stvar koja mu je bila pod rukom u ovom slučaju to je bio njen kuk. Savitljiv,zaobljen.Ne sada! Sada kada su napadnuti. -

Povuci se nazad.- povika joj.

Heather odskoči iz njegovih ruku i pojuri nazad u udubljenje pećine.Voda se podeli dok je druga strela uletala kroz centar vodopada ali je pala pre nego što je udarila u nešto, njen let je bio skraćen težinom vode. -

Prepoznaješ li strele?- zapita je. Sumnjao je da može. Bile su grube, kao da ih je

neko napravio nožem nekoliko minuta pre nego što ih je iskoristio. Umesto metalnog vrha imale su kamen vezan kožnim kanapom.Mogle su da iseku kožu, da naprave štetu,ali je postojala nada da ovako loše strele mogu da se odbiju od čovekove kože nego da prođu kroz nju,da ubodu umesto da ubiju.Heatherino lice je prebledelo, i posmatrala je strelu,odmahujući glavom. -

Ne.

-

Dođavola.- Odmetnici su bili za njima. Odmetnici su bili najgori od svih. Zlobni,

očajni,ubijali bi za jabuku ili parče hleba,ali pre nego što bi smirili svoje nemirne stomake,ispunili bi pohotne apetite blagom koje leži između Heatherinih nogu.Od te misli Duncanov bes je postao vreliji od pakla i prostrujao mu je krvotokom. Dohvatio je Heather za ruku i povukao je u najudaljeniji deo male pećine. -

Ostani ovde. Klekni dole.

Heather ga je brzo poslušala,sela je i obgrlila kolena rukama. -

Hoće li ući ovde?- Mada je njen glas podrhtavao ,zazvučao je veoma jako.

-

Ne znam, devojko.Ostani iza mojih leđa,i ja ću se pobrinuti da budeš bezbedna.

Klimnula je glavom. Želeo je da može da učini više da je uteši,da ublaži njen strah. Ali nije mogao. Duncan neće da je laže, da joj govori kako će sve biti u redu,kada,činjenica je, mogu oboje umreti danas za neke sitnice koje banditi žele da uzmu iz njihove torbe. On nije bio takav. On jeste bio plaćenik,ali je bar bio jedan od poštenih-dobro,u većini slučajeva.Heather podiže pogled prema njegovom,njene oči su bile velike od straha dok ga je proučavala.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Znam da ćeš me spasiti samo zbog novčića koje ćeš dobiti za mene,ali želim da

znaš da sam ti ipak zahvalna. Bio je to nizak udarac.Bio je kopile,a ona mu je to upravo i rekla.Duncan steže svoje usnice u pravu liniju i posegnu za njom,i pomilova zalutali pramen kose joj, skalanjajući ga dalje od njenoga lica.Pomilovao je obraz svojim palcem,diveći se mekoći njene kože. -

Spasiću te bez obzira na sve. Ja nisam toliko kopile za koje me ti smatraš.

I nije lagao. On bi je zaštitio,jer je postojalo nešto što je raslo između njih iako je pokušao da se bori protiv toga,taj mali deo nikada mu ne bi dopustio da gleda kako je neko povređuje.Mali deo za koji je Duncan osetio da će porasti u veći probem sa onima koji su ga unajmili ako ih izvuče iz ove nezgodne situacije.Kajanje je počelo da plete svoj put ka njegovoj savesti.Oteti Heather je bio njegov zadatak,ali dođavola,neki delovi njega nisu razmišljali o tome da je zadrži za sebe. -

Dokaži mi to.- izazvala ga je,pogleda prikovanog za njegov.Bilo je tu one borbe koju

je video već jednom u njoj.Surova tigrica koja je bila spremna da se suprostavi opasnim plaćenicima, čak i da im izda ultimatum.Duncan je shvatio tek tada kako je mrzeo da je vidi uplašenu.Njegova krv prostruja sa obnovljenom snagom. -

Hoću.

Pošto ni jedna strela više nije prostrujala kroz vodu,Duncan dopuza nazad do ivice pećine i do puta kojim su došli.Jedan od plaćenika je koristio stazu stežući spoljni zid pećine i polako se približavao ulazu.Kopile je izgledalo prestravljeno.Njegova odeća je bila prljava,kosa lepljiva, masna,rukama i svoj ostaloj izloženoj koži bilo je potrebno jedno dobro pranje.Duncan se nasmeja.Odmetnike je mogao da sredi. Oni nisu bili obučeni kao što je bio on. -

Dobar dan.- Duncan reče čoveku.

Duncanov glas je izgleda prestrašio odmetnika,nije čak ni pogledao u njega već je pokušavao da se zadrži za stenu koju je ispustio trenutak pre.Zario je ruke u stenu,dok je prstima grlio ivicu. -

Da smo mogli bar još malo da porazgovaramo.- Duncan je mučio budalu,koja

napokon pade unazad. Mašući rukama i nogama, vrisnuo je kada je njegovo telo udarilo u vodu i ubrzo zatim ga je odnela struja. Ali nije bio sam. Čuli su se povici sa obale. Dva odmetnika su skočila iz svojih skrovišta iza vodene trave,jureći za svojim prijateljem ali ni jedan ne želeći da skoči za njim da ga spase.Dok su njih dvojica jurila za prijateljem koji se davio,nekoliko njih krenu prema ivici sa koje je njihov prijatelj upavo pao.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Budite pažljivi. - Duncan ih upozori,okrutno im se smeškajući.- Klizavo je.

-

Platićeš što si ubio Hamiša.- jedan od njih povika.Njegov pled nije bio toliko prljav

kao prvog odmetnika,niti mu je koža bila toliko prljava. Vođa možda. Duncan pomisli da li to znači da je malo pametniji ili isto tako glup. -

Drage volje ako možete da dođete do mene.- Duncan vrati svoj mač u korice,osloni

se nemarno na zid pećine,prekrsti ruke preko grudi i stade da posmarta čoveka koji se držao za usku ivicu. Duncan je prešao usku ivicu bezbroj puta,više nego što bi mogao i da izbroji.Čak je uspeo da prevede i Heather preko, samo jednom je uhvativši za ruku kada se okliznula.Ono što ovi idijoti nisu shvatali je da je Duncan iznad njihovih glava isklesao rukohvate kada je shvatio da bi ovo mesto moglo da mu posluži kao utočište.Ali sada će ovo biti poslednji put da je došao ovde, pošto je mesto otkriveno. Čovek je prešao skoro pola puta kada se okliznuo,ali njegova ravnoteža je bila bolja od njegovog prethodnika,i uhvatio se za zid, grudi su mu se podizale i spuštale ubrzano dok je disao. -

Dobro si se uhvatio.- Duncan primeti. –Ko zna možda i uspeš.

Čovek zaškrguta zubima.Sa obale njegovi prijatelji su ga bodrili ,ali zver okrenu svoju glavu prema njima i naredi im da zatvore svoja usta. Duncan se zakikota. Čovek je bio na ivici živaca.Bilo bi bolje po njega da jednostavno padne. -

Šta se dešava?- Heather poršaputa iza njega. –Sa kim to pričaš? Da li je blizu? Šta ćeš da uradiš?

Duncan se nije okrenuo.Neće skidati oči sa ove budale ni za trenutak. -

Ćuti.- bilo je sve što joj je rekao.

Iza sebe je začuo nezadovoljan uzvik.Najverovatnije ga je nazvala i nekim pogrdnim imenom,ali oprostiće joj ovaj put. -

Da li je Hamiš bio tvoj strelac?- Duncan ga zapita jer nijedna strela više nije bila

upućena u njegovom pravcu. Čovek je stegao svoje zube,dok je režao ,pljuvačka mu se pojavi na ustima. On je klizio sve bliže,ruku raširenih i grudi pripijenih uza zid. -

Da li misliš da bi poslao mog jedinog strelca?

Duncan se nasmeja. –Ne sigurno. Čovek je sada bio udaljen samo nekoliko koraka.Ako ovako nastavi, najverovatnije će uspeti.Duncan je ponovo izvukao svoj mač i spustio njegov vrh na pod pećine. Sa dva prsta


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

na balčaku on ga okrenu,stvarajući škripave zvuke dok se čelik vukao po kamenom podu pećine. Zvuk je privukao pažnju odmetnika i prestade da se kreće. -

Ubošćeš me kada stignem do tebe. -odmetnik izjavi.

Duncan se opet nasmeja. –Želiš li da napravim korak unazad i dozvolim ti da spustiš nogu

unutra pre nego što te ubodem? -

Kako plemenito od tebe.- Čovekov ton je bio pun sarkazma.

Duncan se osmehnu. –Trudim se.- Iskrivio je vrat na jednu a zatim na drugu stranu.-I šta

će biti? Da li želiš da budeš uboden tu gde stojiš ili da ti dopustim da priđeš bliže pre nego što te pošaljem u smrt? Heather uzdahnu iza njega,i Duncan se trudio da to ignoriše,ali crv mora da je to čuo.Njegove oči se raširiše,i požuda zameni strah u njima. -

Mislim da bi voleo da dobijem svoju zemlju.

Duncan je mogo da pretpostavi što. Kopile je najverovatnije pretpostavilo da će moći da ubije Duncana i da posle siluje Heather. Odmahnuo je glavom i namrštio se na čoveka,dajući mu pogled koji mu je govorio da je njegova sudbina zapečaćena. -

Ne bih ti savetaovao, ali ako insistiraš.- Duncan mu reče i slegnu ramenima.

-

Insistiram.- Odmetnik pređe nekoliko poslednjih koraka ,i baci se u pećinu prema

Duncanu. Laganim korako udesno Duncan se skloni od zveri,koji se nadao da će sudar njihovih tela ublažiti njegov pad.Umesto toga on polete napred,spotače se na svojim nogama i pade dočekavši se na ruke i kolena. -

Oh..ne baš srećan početak. - Duncan ga izazva.- Da li da sačekam da bar ustaneš?

Čovek zareža i podiže se na noge. On poče da se okreće u krug,njegov gladni pogled zadrža se na Heather pre nego što se okrenu prema Duncanu sa uzdahom. On praktično istrže njegov grubi mač iz omče na njegovom kuku. Držeći okrenut vrh prema Duncanu i zamhnu. -

Ja sam najbolji mačevalac u mojoj družini.Spremi se da se oprostiš sa devojkom. –

Otpadnik je klimnuo suosećajno, stvarno verujući u ono što govori. -

Dobro, ne mogu da kažem da me je neko nazvao najboljim u borbi mačeva,ali nikada

nisam otišao kao gubitnik.- Duncan okrenu svoj mač u krug još jednom pre nego ga podiže i dotače svojim vrhom vrh mača otpadnika. Odmetnik od tog poteza stegnu svoje zube,ali ispod njegovog velikog gneva on nije mogao da sakrije podrhtavanje njegovih ruku,svoja prava osećanja i slabost.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan spusti vrh svog mača na zemlji i pokretom druge ruke pozva čoveka prema njemu. Kružili su jedan oko drugog.Kada je Duncan došao u položaj da ponovo vidi ivicu primetio je da drugi ljudi iz družine kreće da je prelaze. Nema šanse da opet okrene leđa prema njima.Krenuo je napred,podižući mač i udarajući ga u tupi mač otpadnika.Udarac prestraši čoveka.Možda se nije nadao da dođe tako iznenada ili da bude tako jak.U svakom slučaju on je parirao. Duncan ga odgurnu nazad prema ivici i njegovim prijateljima.Nisu mu trebale ni upola njegove veštine da bi sredio bezumnu budalu. Jednom kad su stopala drugog čoveka dotakla ivicu pećine,Duncan se osmehnu zločesto i pogura.Čovek je pao unazad,udarajući svoje prijatelje,trojica od njih poletela su u vodu ispod sa njim.Jedan se još uvek držao. -

Svi tvoji prijatelji su otišli druže. Možda bi mogao da razmisliš o bežanju.- Duncan

polako spusti mač na svoje rame. Pacov je drhtao u svojim oronulim čizmama ali je ipak odmahnuo glavom. -

Stvarno?Samo ću te baciti u vodu.

-

Čovek pogleda u Duncana,a zatim okrenu svoj nervozni pogled na vodu ispod. I sa

šokantnim pokretom on skoči u vodenu struju. -

Šta do đavola?- Duncan promrmlja gledajuči kako čoveka nosi voda prema njegovim

prijateljima. -

Šta se desilo?- Heather zapita.

-

Kopile je skočilo.- Duncanov glas je bio ispunjen zbunjenošću i iznenađenjem da je

čovek radije skočio u smrt nego se sukobio sa njim. Nasmejala se zvučeći kao da je na ivici histerije. -

Izgleda da je borba protiv struje bila bolja opcija za njega nego borba protiv tebe.

-

Mislim da je ipak on bio pametan.Možda najpametniji od svih ostalih u grupi.

Duncan je zagledao za grupom koja je nestala nekoliko trenutaka duže i tek onda se okrenuo prema Heather. Stajala je uza zid, još uvek bleda u licu ali njene oči više nisu bile pune straha. -

Hvala ti. -reče mu, njene trepavice su zalepršale kada je pogledala prema zemlji a

onda opet prema njemu. Duncanov stomak se zateže.Dopadala mu se malo previše. Vreme je da to izbaci iz svoje glave. -

Samo sam spašavao svoju zadnjicu. - zarežao je.

Heather se trže, mali osmeh koji je počeo da se stvara na njenim usnama stvorenim za ljubljenje pretvori se u besno mrštenje. Bože. Kada je počeo da razmatra da je zadrži za


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

sebe radije nego da je preda,Duncan je znao da će napraviti nered ,znajući da njegova osveta neće biti ispunjena. -

Pravilan odgovor kada ti neko zahvali ,je nema na čemu.- odgovorila mu je.

Duncan pojuri napred.Nekoliko inča od nje, spusti lice tako da im oči budu u ravni, i pogleda je pogledom koji je čuvao samo za one od kojih je očekivao poslušnost i pokornost.Heather se samo uspravi više,pokušavajući da uveća svoja prokleta ramena. -

Ja nisam jedan od dobrih.- on izgovori.

-

Primetila sam.- Heather izgovori zadihanim glasom, kao da nije mogla da dođe do

daha.Pogled joj je odlutao prema njegovim usnama i znao je zašto je ostala bez daha.Kada je on pogledao u njene usne,mogao je da misli samo na jedno-pljubac. Samo je čeličnom voljom zadržao svoj pogled zalepljen za njene oči. -

Oh, da li ti to pokušavaš da me zavedeš?- Njegov glas se spustio poput zareza,dok

je borbena bes žurila njegovim venama.Želeo je da je podigne uza zid i da se iživljava nad njom, da je kazni sa poljubcima i nečim više. Koliko daleko bi ga ova brzopleta mala devojka pustila da ode? Heather se povuče od njega,videvši kako mu potreba zatamnjuje oči.Duncan je povuče nazad gde i pripada-pravo na njega. -

Možeš da mi platiš što pazim na tebe,poljubcem.

-

Ja nisam bludnica. Neću platiti tvoje usluge svojim telom.- Njene reči su govorile

jedno a njeno telo sasvim nešto drugo dok mu se približavala. -

Dobro, onda mi pokloni poljubac kao znak zahvalnosti što sam te sačuvao.

Jedino odgovor koji je dobio bilo je krivljenje njene glave,znatiželjni pogled, i onda su njene usne dotakle njegove. Ona je ljubila njega.Da, želeo je to,ali se mogao kladiti u svoj život da ona to nikada ne bi uradila.Ukočio se jer nije bio siguran šta da uradi.On nije navikao da žena iskoristi priliku i postane agresor.Heather se nasloni još više na njega, njene drhtave ruke su se naslonile na njegove grudi,stežući svešteničku odoru. Da li ona može osetiti nepravilan ritam njegovog srca?I još uvek nije mogao da joj uzvrati poljubac. Izgledao je kao da nikada nije bio poljubljen od žene u svome životu,nevini sveštenik kakav je i trebao da bude.Ali pre nego što se povukla,trgao se iz šoka u kom se našao. Spustio je ruke oko njenog struka,jednu šaku raširio preko njenih leđa i podigao je uvis. Duncan je pritisnuo svoje usne uz njene,gurajući je da iskrivi glavu i rastvori usne za njega. Posesivno joj je uhvatio usne, pokazujuć joj šta je pravi poljubac.Njegov jezik je kliznuo preko njenog,i osetio je ukus jabuke koju je pojela.Bila je slađa od voća,i ukusna poput pakla. Nije bio siguran da li će moći da prestane da je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ljubi.Sirova i snažna,njihova strast je bila prava.Nijedna druga žena ga nije nikada poljubila sa tako divljom razuzdanošću.Heather je uložila celu sebe u poljubac i on je bio spreman da joj pruži sve, takođe.Ali ovakvi poljubci vodili su samo prema jednom-i pre nego što je zakove za pod i podigne joj haljinu,Duncan se povukao.Dahćući, intezivno su posmatrali jedno drugo u oči,dok su im srca ubrzano lupala. -

Grešni poljubac od čoveka u odori.- Heather promrmlja.

Duncan se nasmeja. – A ti si jedna opaka razuzdanica ,a ne plemenita devica kako mi je

rečeno. -

Možda malo i jedno i drugo.

-

Kao sveštenik ,shvatiću to kao ispovest. A sad za tvoju kaznu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DESETO POGLAVLJE

H

eatherina pluća su prestala da rade, nije mogla da udahne vazduh bar jedno stotinu otkucaja svoga srca.Ili joj se samo činilo. Izgubila je broj koliko puta je do sada otkucalo.Jer je osećala i čula samo zvuk krvi kako

joj juri kroz telo, i kako je svaki nerv podrhtava.Ona je poljubila njega.Ne obrnuto.Ovog puta ona je potražila njegove usne. Jedina uteha je bila u tome da je to bila njegova ideja na početku.Njegova pretnja uveliko se nadvijala u njenim mislima. Kao sveštenik shvatiću to kao ispovest.A sad za tvoju kaznu. Pokajanje je bilo posladenja stvar na koju je pomislila sada.Pluća su joj gorela,i napokon je uspela da udahne uzdah svežeg vazduha. -

Mislim da je razumljivo da pošto si i ti kao sveštenik zgrešio, da kažemo da smo kvit.-

Heather se povukla jedan korak unazad,pitajući se kako će shvatiti njene hrabre reči.Duncan se nasmeši. Tome se nije nadala. -

Reci mi devojko, da li si uživala?

Ona se namršti,povlačeći se još jedan korak unazad pri čemu je preksrtila ruke preko grudi pritiskajući ih da bi sakrila dokaz o uzbuđenim bradavicama. -

Jedva.

Duncanov osmeh se proširi, otkrivajući rupice na njegvim obrazima. Šta mu je dođavola bilo smešno? -

Onda ćeš mi dozvoliti da ponovim. Ako ćemo da zgrešimo onda neka bude

zadovoljavajuće za oboje. Nema svrhe grešiti ako nije dobro. -

Kakav si ti to sveštenik?

-

Ne baš dobar.- Namignu joj.

Taj mali pokret poslao je jezu kroz njene kosti u isčekivanju. Sramotno! Njena braća su je upozorila da će dovesti sebe u nevolju...i evo je,očijuka sa svešteikom. Ne-gore! Ljubi sveštenika i želi da je on dodiruje na neprimeran način.Dragi Bože.. Bila je gora od svoje sestre Lorne. Heather se trgnu. To nije bilo lepo od nje da pomisli.Lorna je bila divna, inteligentna osoba. Nije bila njena krivica što je bila zavedena od strane Lorda Montgomerija kada je došao da kupi ovce od njihovog klana. Nije bila njena krivica što je prokleti Lord usadio seme u njen stomak i na taj način začeo dete.Heather neće dopustiti da sveštenik


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ostavi seme u njenom stomaku. Protresla je glavu, a Duncan je podigao obrvu znatiželjno. Njeno razmišljanje mora da se delimično odrazilo i na njenom licu. -

Suzbijaš demone?- upita je, glasom koji je bio na granici zadirkivanja.

-

Postoji samo jedan demon ovde a to si ti.

Čovek je imao odvažnost da zabaci svoju glavu unazad i da se grohotom nasmeje. Spustio je ruku i držao se za stomak, kao da je to bila najsmešnija stvar koju je čuo u svom prokletom životu. -

Nije baš toliko smešno. - Heather progunđa. Ali njena izjava naterla ga je da se još

više smeje.-Prestani.- Njen glas je imao određenu notu komande koji je čula od dadilje, koja je čuvala njene sestriće i sestričine.Ali to natera Duncana da se smeje još jače,brišući suze koje su se pojavile u uglovima njegovih tamnih očiju. Heather je ključala od besa.Mrzela je kad bi joj se ljudi smejali.Ali ovo je bilo gore neko kada su joj se smejali kad je pala ili kada su je zadirkivali za ukrase za kosu.Ovo je bio on koji se smejao njoj.Zaslepljena besom, reagovala je impulsivno,ispružila je ruke prema Duncanu i pogurala ga je,ali je naišla na zid mišića,i ruke su joj se vratile unazad,čineći da joj celo telo izgubi ravnotežu. -

Oh. - povika, posrćući unazad.

Prekasno je Duncan video šta se dešava. Splet događaja koji niko nije mogao da spreči,i sve je bilo njena krivica. Poletela je unazad , dok joj je glava padala ispod vodopada,voda je brzo padala po njoj, i povukla je sa sobom.Heather ispruži ruke, hvatajući se za bilo šta,osetila je vrhove Duncanovih prstiju ali on nije bio dovoljno brz. Stopala joj skliznuše i nije uspela da povrati tlo. Kao da je večno padala kroz vazduh, tako joj se činilo, voda je prskala oko nje, a onda je uz veliki pljusak upala u reku. Struja joj je povukla odeću, uvlečeći je u hladne vodene dubine. Zamahala je rukama, turdeći se očajnički da dođe do površine,ali vodene ninfe su želele njenu pažnju na dnu vrela.Bilo je dublje nego što je Heather mogla i da pretpostavi.Njena stopala još uvek nisu dotakla dno iako joj je celo lice već bilo pod vodom.Začula je nešto poput eksplozije sa svoje leve strane.Duncan? Da li je to čula njega kako zaranja u vodenu struju?Strah je natera da zamahuje rukama jače. Pluća su je pekla kao da je neko zapalio vatru u njima. Nemoj da dišeš.Nemoj da uvučeš vodu.Heather je trepnula ispod vode,nadajući se nekako da će se mutnoća izbistriti i da će moći da vidi da li je to Duncan upao ili je to samo čula


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zvuk udara vode u stene. Jak udarac na gore , i njena glava je izbila na površinu. Udahnula je vazduh pre nego što je struja zahvatila ponovo njene haljine i povukla je nazad u dubine. Ovako znači izgleda davljenje.Ovako izgleda kada se umire.Voda je bila hladna dok joj je dodirivala kožu,umirujuća,ali ipak njeni opaki trzaji i kovitlanje doveli su do toga da njeni udovi postanu slabi i iscrpljeni. Ponovni proboj na površinu.Drugi udah vazduha, i ponovo nazad u dubine.Jedini način da spasi sebe bio bi da skine haljine. Pomahnitalim povlačenjem pokušala je da povuče vezice na leđima.I baš kad je pomislila da ih je dobro uhvatila,one su joj iskliznule iz njenih već obamrlih prstiju. Spustila je ruke na grudi nadajući se da će moći da pocepa haljinu sa tela sa te strane,ali haljine su bile natopljene vodom i spojile su se jedna za drugu neraskidivom vezom.Sve što je probala propalo bi.Prevazilaženje ovog preoblema izgledao je nemoguće.Heather je želela da vrišti razočarana, ali to bi samo značilo da bi progutala još više vode a to joj u ovom trenutku nije trebalo.Nemoj odustati.Ali izgledalo je beznadežno.Heather nije mogla da pobedi vodenu struju. Veliki broj haljina vukao je na dno.Davila je njena tvrdoglavost. Nemoj odustati!Ne još... Ne dok ne bude mrtva.Heather je pokrenula noge ponovo,zamahala rukama još jednom i skoro izbila na povšinu. Ali umesto da bude povučena nazad ponovo našla se u Duncanovom zagrljaju. -

Dragi Bože devojko.- začula je njegov glas pun straha i olakšanja.

-

Duncane.- ona zakrešta, njen glas je bio slab,a grlo je bolelo.Nakašljala se. Pluća su

joj gorela.Kašalj joj zaljulja telo, dok je voda izlazila na njena usta jer su pluća izbacivala nepozeljnog gosta. -

Da bi imali šansu da stignemo do obale moraću da skinem barem jednu tvoju

haljinu.Udavićeš nas oboje zbog kraljevskog snabdevanja kojeg imaš ovde. Heather je uspela da se nasmeje njegovoj šali.Ali voda koja je udarala u lice sprečila je njen odgovor.Duncanove jake noge pokretale su vodu iza nje,dok je jedna njegova ruka bila oko njenog struka,druga je krenula da odvezuje vezice na haljini. -

Moraću da ih pesečem.Premokre su da bi ih mogao odvezati.

Heather klimnu glavom,više nije brinula za haljine, samo je želela da izađe iz ove proklete vode.Bila je umorna..tako umorna.Duncan se pomeri iza nje,a onda je osetila povlačenje na svojim leđima dok je sekao haljinu. Nije se plašila da će joj iseći kožu, samo se nadala da mu je nož dovoljno oštar kako bi mogao da obavi posao.Proklinjao je njenu haljinu tiho,šapućući reči zbog kojih bi se u normalnoj situacii nasmejala,ali je bila previše icrpljena da bi uživala u njima. A iako bi otvorila usta dozvolila bi vodi da uđe.Sečenje je izgleda


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

uspelo jer je sad vukao njene rukave,povlačio i trzao. Držala je ruke ispržune, nadajući se da će to pomoći,ali su joj udovi bili tako teški,bio je to veliki podvig podići je čak nekoliko centimetara u vodi.Duncan kao da nije primećivao njeno obamrlo stanje.Radio je svoj posao kao da je suva kao vazduh i da nije teža od pera.Jedna haljina je bila skinuta,odmah se osetila lakšom. -

Skinuću još jednu.

Njegove reči nisu izazvale njeno protivljenje,ona se slagala sa tom idejom,nije više brinula ni ako izađe iz ove vode potpuo gola. Samo da izađe.Iznad njihovih glava,oblaci zagrmeše,postajući tamniji,možda ljuti što Duncan pokušava da je oslobodi. Da li je Bog bio ljut što se nije udavila? Da li je na ovaj način kažnjavao jer je bila nezahvalna? Zato što je napustila svoju porodicu?Za njenu tvrdoglavost? -

Oluja.- prošaputala je.

-

Nemoj da misliš o tome.- Još jednom postala je lakša.Duncan je ušao u ritam

sečenja i skidanja njenih mokrih haljina, ovog puta je to uradio brže.- Ovo bi trebalo da je

dovoljno. Hvala nebesima. Ostala joj je samo jedna haljina i tri podhaljine. Videla je svoju haljinu kako pluta nekoliko koraka od njih a onda nestaje ispod površine vode kada je bila uhvaćena u vodenu struju, kao da je besna struja rešila da uništi haljinu jer se nije dokopala njenoga tela. -

Nasloni se na mene.

Heather uradi kako joj je Duncan naredio,spuštajući glavu na njegovo rame. Počeo je da pokreće noge i više nisu stajali uspravno u vodi već su plutali pod određernim uglom. -

Pokreći svoje noge, polako i ravnomerno.

Heather natera snagom volje svoje noge da se pokreću,imitirajući Duncanove pokrete. On je držao jednu ruku oko njenog struka a druga mu je služila da ih pokreće kroz vodu i odvuče do obale.Kako god das u napredovali,voda ih je vraćala nazad. Obala je bila blizu.Nekoliko koraka udaljena,ali izgledalo je kao da nikada neće stići,prokleti da ponavljaju ove pokrete večno. -

Hajde sad princezo, možeš ti to. Veruj da možeš, ne predaj se.

Heather se molila u sebi, ili naglas , nije bila više sigurna. Ono što je znala je bilo da je tražila od Boga da ne dopusti da se udave.Stegla je Duncanovu ruku oko svog struka kao da joj život zavisi od toga.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Na kraju su stigli do obale,ali je bila visoka nekoliko koraka.Moraće da se penju.To ne bi bio problem u normalnim usovima,ali voda je i dalje bila veoma duboka,a Heather je bila iscrpljena.Duncan je dohvatio rukom koren jednog drveta koji je virio iz zemlje, i zadržao ih na taj način u mestu. -

Potrebno mi je da budeš jaka, devojko. Uhvati se za koren.

Heather je progutala vatru koja joj se stvorila u grlu i klimnula glavom.Polako je odvojila prste od njegove ruke,okrenula se u njegovom zagrljaju i dohvatila koren drveta. Pogledao je u njeno lice,obrve su mu se skupile jer je brinuo i pokušavao da se skoncentriše. -

Poguraću te naviše. Drži noge sa strane nasipa.Drži se rukama za koren,noge sa

strane i kada se osetiš udobno polako se izvlači naviše preko obale. Udobno? Bila je sigurna da se tako neće osećati uopšte. Odlučna,da. Voda je kapala iz njegove kose,preko njegovih obrva, čak i sa vrha njegovoga nosa. Ima li nešto da Duncan ne može da uradi? -

Da li si me čula,Heather?

Njegov glas je trgao iz buljenja.-Da. -

Uradi to odmah.

Heather stavi noge sa strane obale, moleći se da zmije nisu tu napravile svoj dom u udubljenjima koja su se nalazila pored korena drveta. Ako su i bile tamo, molila se da ne obraćaju svoju pažnju na nju.Duncan je sklonio ruku sa njenog struka i ona je vrisnula u strahu. -

Penji se.- spustio je ruke na njenu zadnjicu i pogurao je, njegove ruke su bile

dovoljne da krene u akciju. Koren je bio klizav,ali je ona uspela da se zadrži,i da nastavi da se povlači naviše. Pokušavala je da ne misli na zmije i na bol i na tople ruke na njenoj zadnjici. -

Još malo i stigla si.- Duncanov glas je zvučao napregnut.

Šuma se pojavila u njenom vidokrugu, i na trenutak je uspaničila, očekujući da vidi horde neprijatelja koji je čekaju ali šuma je bila prazna,osim nekoliko veverica i ptica.Heather je udahnula veliki, nepokolebljivi dah i pustila koren jednom rukom da bi se uhvatila za suvi koren drveta iznad zemljišta. -

Držim koren drveta.- reče mu.

-

Dobro. Podigni svoje koleno preko ivice obale, a ja ću te gurnuti.

Heather je pokušala da podigne koleno, ali je bilo zamotano u mokre krajeve njene haljine.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ne mogu!

-

Da, devojko,možeš.Uradi to.

Heather steže zube ,i sa svom snagom,podiže koleno i prebaci ga preko ivice. Svaki mišić u telu je vrištao od tog poteza. pluća su gorela i ona poče da se bori za vazduh,gurajući se kolenom i otkotrlja se ostatak puta preko obale. Uspela je.Nije umrla. I dok je ležala tako hvatajući vazduh za malo je zaboravila -

Duncan!

Heather se naže preko ivice obale i skoro udari glavu u Duncanovu. Izgleda da njemu penjanje nije bila tako teško kao njoj.Spusti se na zemlju pred nje teško dišući. Okrenuo je glavu prema njoj i nasmejao se. -

Mislim da tvoje haljine teže po cetiri kamena svaka.

Heather se nasmeja.-Možda si i u pravu.- Njegov pogled je susreo njen i nekoliko trenutaka je prošlo u tišini,dok su samo posmatrali jedno drugo. -

Žao mi je.

-

Zašto?

-

Zato što sam te gurnula. Sve je ovo moja krivica.Mogla sam nas ubiti.

Duncan pruži ruku i dotače joj čelo svojim prstima i reče joj. -

Oprošteno ti je.

Heather skloni njegovu ruku sa strane. - Ne treba mi oproštaj grehova od tebe

Duncane.Želim da se izvinim tebi. Ukočio se. -Meni? Heather zakoluta očima.- Da.Zamalo sam te ubila. -

Da li je to bila tvoja namera?

Ona zavrte glavom,razdraženo. –Ne, budalo.- Ali se pokajala čim je izgovorila te reči. –

Žao mi je što sam te nazvala tako. -

Svi se naljutimo devojko. A ti, to je bilo izuzetno glupo što si uradila,ali ti nisi imala

nameru da padneš unazad,niti da te ja spašavam.Ja ću sada biti svestan u budućnosti da si ti besmisleno plahovita princezo. Heatherina usta se otvoriše u šoku. Da li je on to stvarno upravo nju uvredio? Pošto se ona izvinula? -

Dobro, mislim da to zaslužujem. - promrmljala je. Ipak je bio u pravu. Da li se njegove


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

reči razlikuju od drugih koje je do sad čula? Zar nije upravo priznala koliko?Heather pogleda prema krošnjama drveća iznad nje,prebacajući ruku preko čela i trudeći se da umiri otkucaje srca i uzdahe. –Ipak ti zahvaljujem što si mi spasao život. Duncan zaškruguta zubima.Odgovor za koji je trebala da pomisli da je nije spasio samo iz svog ličnog koristoljublja.Kroz granje drveća, nebo je još uvek bilo sivo. Udar groma pratio je odsjaj munje. -

Bolje da pronađemo Bleda i napravimo novo sklonište pre nego što oluja stvarno

udari.- Duncan joj reče. -

Ali ona je već tu.

-

Da.Ali prema izgledu crnih oblaka koji dolaze sa ove strane biće još jača.

Heather pogled u pravcu u kom je Duncan pokazivao preko mutne vode.Nebo je veoma brzo postojalo crno sa olujnim oblacima,sa vetrom koji će se najverovatnije pojačati do te mere da će moći nositi ljude i ovce. Duncan ustade pored nje i pruži joj ruku.Ona je uhvati osećajući njegovu snagu dok je povlačio naviše.Njene noge su drhtale od napora dok je stajala.Svaki mišić je bio bolan, iscrpljen.Šta bi sad dala za toplu kupku i svoj krevet u Dunrobinu.I tada je primetila Dakanovu odeću tj. nedostatak iste. Nosio je samo lanenu košulju koja je sad bila natopljena vodom i pri tom providna, ocrtavajući svaki mišić i crne dlake na grudima.Heather proguta,pokušavajući da ne gleda ispod njegovog struka. -

Gde ti je odeća?- zapita ga.

-

Skinuo sam je pre nego što sam skočio. Nije bilo potrebno da oboje potonemo.-

način na koji je govorio tako prirodno,kao da je svakodnevno šetao skoro go okolo.Okrenula je pogled prema nebu,trudeći se da se ne divi njegovoj sirovoj raskošnoj muškosti. -

Onda bi bilo najbolje da prvo pronađemo tvoje odelo, pre nego što pronađemo konja.

-

Zašto?- Osetila je notu izazivaja u njegovom glasu.Čovek je voleo da je muči kad

god je imao priliku za to. -

Nisi pristojan.

-

Ni ti nisi puno bolja.

Heather pogleda sebe. Tri podhaljine i haljina nisu učinile mnogo da sakriju linije njenoga tela.Njena natopljena haljina slepila se uz nju poput druge kože,a njene bradavice su bile vidljive,kao dva tvrda kamena gurala su njenu haljinu.Pročistila je grlo,shvatajući da i on,poput nje posmatra njene grudi. -

Hvala ti što si me spasao. - rekla je ponovo,nadajući se možda drugačijem odgovoru


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ovoga puta,ili je jednostavno imala potrebu da skrene paĹžnju sa njenih tvrdih bradavica. -

Nema na Ä?emu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

JEDANAESTO POGLAVLJE

D

uncan steže Heatherinu malu ruku. Prsti su joj bili ledeni, i najverovatnije se neće uskoro ugrejati.Vetar koji je počeo da duva odneo je svu toplotu leta, i mogao je da oseti kako Heather drhti kada bi vetar zaduvao.Moraće da

požure da pronađu sklonište, i neće praviti grešku da se ponovo skriva iza vodopada. Postoji velika šansa da se njihovi prethodni napadači vrate ako su uspeli da se dokopaju obale,i potraže osvetu.Duncan stavi dva prsta u usta i zažvizda. Zvuk koji je probijao uši,zatalasa se kroz šumu i kao odgovor dobi rzanje u daljini.Hvala Bogu na njegovom divnom konju. Životinja je bila mrzovoljna na sve osim na Duncana.Bled bi pre dozvolio da ga ubiju nego da ga neko drugi uzjaše. -

Moj konj je siguran.Skoro smo stigli.-Duncan joj reče okrećući se iza sebe i gledajući

u svoju prelepu unezverenu zarobljenicu. -

Dobro.- rekla mu je skoro šapatom.

Heather je postajala sve slabija.Njene usne su bile plave,lice bledo kao sneg na planinama i njene oči su se polako sklapale. Tresla se bez prestanka,i da je imao nešto osim mokre košulje već bi joj dao.Ali pošto nije,sumnjao bi da bi rado prihvatila mokru košulju sa njegovih leđa,i njegovu golu pozadinu.Krupne kapi kiše počele su da dobuju po lišću i prskaju po zemlji i njihovim glavam i ramenima.Poslednja stvar koju su sada trebali je bilo još vode.Duncan je očekivao da začuje Heather svakog trenutka kako počinje da se žali,ali ona nije ispustila ni zvuk.Devojka se trudila svim svojim silama da bude hrabra,da prebrodi njihovo stradanje-njeno,u stvari.Skoro su se udavili,ali bar nije bila predata strancima na srebrnom poslužaoniku-još uvek.Krivica ga je izjedala.Onaj njegov deo koji nije želeo da je preda rastao je iz sekunde u sekundu i postajao sve jači.Kada je video kako pada u vodopad,nije bilo ni pitanja da je pusti da se bori sama za sebe.A takođe nije skočio ni za kesu srebrnih novčića . Svojevoljno je skočio u opasnost da bi je spasao, jer je duboko u sebi Duncan znao da mu se ona u stvari dopada, ova neustrašiva žena. Silno. Dođavola! Kako se to desilo?On nije bio slobodan da se zaljubi u nekoga,da mu se dopadne žena. On nije bio svoj čovek, za sve namere i svrhe, on je pripadao crkvi, klanu koji nije znao da on postoji,i onima koji bi ga platili.Ali pre svega , on je pripadao đavolu u paklu za sve grehe koje je počinio,bez obzira koliko puta mu je bilo oprošteno.Duncan se okrenu i pogleda Heather još jednom.Nije bilo naleta mržnje zbog toga ko je njena porodica.Niti potrebe da je baci vukovima,umesto toga tu je bila silna želja da je obavije rukama u zagrljaj i nikada je više ne pusti.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Opet,sudbina je intervenisala kada je tražio

da ispuni svoju osvetu prema prokletim

Sutherlandima.Nekoliko godina ranije, bio je u crkvi,čekajući Sutherlandove da stignu kako bi mogao da ih ubije. Nije očekivao da venča dvoje od njih.Da im poželi radost i veselje.Kada im je davao blagoslove želeo je da ih ubode u srca.Ali , umesto toga, pustio ih je da odu. Bio je kukavica.Drugu priliku je propustio kada se ušunjao u dvorac Magnusovog rođakaBrandona Sinklera ,ponovo da potraži osvetu,i nije mogao da je sprovede.Čovekova žena Lejdi Mariana,je sedela sa dve prelepe bebe u svojim rukama,nevini životi koje nije mogao da uzme. Duncan je verovao da je sudbina uplela svoje ruke u većini slučajeva.Nije mogao da sprovede osvetu nad Sutherlandima u oba slučaja zbog žena, jer lejdi Marian nije bila kriva, niti deo te osvete prema toj porodici.Takođe sudbina je želela da čeka do sada, dok ne nađe Heather.Oh, sudbina ga je proklela.Sudbina je igrala igre sa njegovim umom.Kako je mogla da ga muči tako? Da mu se svidi njegov neprijatelj...Duncan protrese glavu.Na taj način on bi

počinio

izdaju

prema

svojoj

porodici,

na

sećanje

na

njih,

prema

svom

životu.Nemoguće.Udarci po zemlji ispred njih prenuše Duncana iz njegovih misli.Prokletstvo. Obično nije bio ovako pomućenog uma,ali devojka je pravila nered u njegovoj glavi.Povukao je prema drvetu,naslanjajuće je na njega,i pokrivajući je svojim leđima. -

Nemoj ispustiti ni glasa.

Nije mogao da zna da li konj koji im prilazi ima jahača ili je to Bled.Molio se da je to njegov konj.Bilo bi teško da se bori bez svog mača, i samo sa košuljom kao zaštitom.Nije čak imao ni svoje čizme na nogama za ime Boga. Mo chreach,ni svoj mač.Težina oružja bi ih samo povukla na dno reke .Barem je imao još uvek nož zakačen za svoj ručni zglob kojim je prerezao Heatherine haljine.Duncan je dohvatio nož, spremajući se na najgore a moleći se za najbolje. Ljuti režaj konja zazvučao je kao Bled. Provirio je sa strane drveta, i ugledao svog konja kako prilazi dok je magla jurila za njim.Stvarno, nadolazeća oluja će biti surova. -

Hvala svecima. - promrmljao je. Odmah je proverio pogledom okolo da njegov konj

nije bio praćen, ali nije bilo nikog u blizini. –Stigao je naš prevoz. Heather je naslonila male ruke na njegova ramena,dok je virila. -

Stvarno, hvala svecima.

-

Požurimo da skupimo stvari koje sam ostavio kod vodopada i onda nastavljamo svoj

put.Znam pećinu u blizini gde možemo napraviti vatru dok oluja ne prođe.- Duncan podiže Heather na konja i uzjaha iza nje,osećajući toplinu konja, tek tada je shvato da je i njemu bilo hladno. Bio je obuzet sa Heather tako da nije primetio da se i on smrzavao.Poterao je konja napred,dok je prstima stezao grivu konja. Tanka kosa grive sekla mu je prste. Truckali su se


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

dok su jahali kroz šumu,leđa konja su mu grebala golu kožu.Otplutali su dalje nego što je mislio.Kada su stigli do vodopada,kiša je već uveliko padala po njima,a crni oblaci su zaklonili sunce.Duncan je pokušavao da sačuva Heatherino lice stavljajući svoju ruku ispred,ali se plašio da to nije značilo ništa zato što joj je kosa već bila mokra. -

Sačekaj ovde na Bledu. - reče joj kada su stigli do ivice koja ih je odvela u pećinu.

-

Pazi se. Možda je klizavo zbog kiše.-reče mu.Njihove reči su bile prigušene olujom

dok su klizile sa njihovih usana. Duncan klimnu glavom.Pomazio je svoga konja po glavi i prošaputao mu. -

Pričuvaj lejdi.

Bled klimnu glavom tresući je. Možda je to bio odgovor a možda je samo pokušavao da izbaci vodu iz očiju.Duncan nije trošio vreme. Nije bilo smisla čekati da vidi da li će se kiša malo smiriti.Kako je izgledalo, neće.Bili su na otvorenom na ivici šume.Približio se ivici, dok su njegova stopala zaranjala duboko u blato.Stopala prekrivena blatom neće učiniti njegovo pentranje ivicom pećine sigurnijim.Pogledao je u nebo,moleći se za sigurnost i snagu dok je voda gađala njegovo lice,a onda je zakoračio svojim prvim korakom neodlučno dok je centrirao svoju težinu.Duncan se naslonio na mokru stenu,osećajući kako je klizava ispod njegovih prstiju i stopala.Probao je korakom napred da odredi klizavost uzbočine.Nije tako loše kao što je mislo da će biti.Polako,napredovao je napred, dok su mu grudi bile zalepljene za zid stene,a leđa okrenuta ljutoj struju ispod.Blokirao je sve zvuke iz njegovog okruženja,koncentrišući se na svoje disanje i otkucaje svoga srca,izmerene korake koje je morao da napravi da bi stigao do pećine,gde bi sakupio njihove stvari pre nego se vrati ovim opasnim putem opet.Duncan je ispustio uzdah kada je pećina bila dovoljno blizu da je mogao skočiti. Skočio je u sigurnost ali se okliznuo kada su njegove blatnjave mokre noge dotakle suvi pod pećine.Skupio je njihove stvari,skinuo mokru košulju,opasao pled oko kukova i natukao crnu odoru preko ramena,vezujući je oko vrata.Nazad u odelo u kome se osećao sigurno,smirenije. Skriveno.Poslenja stvar na spisku. Gurnuo je jednu nogu pod vodu vodopada i oprao blato sa nje a zatim i drugu da bi obuo čarape i čizme.Bio je spremam za šetnju ivicom Prvo je proverio Heather podižući ruku prema njoj. Podigla je svoju u odgovoru, pre nego što je spustila glavu skrivajući se od oluje. Biće srećna ako se ne razboli od ovoga.Duncan je navikao da bude napolju po nevremenu, ali je sumnjao da je Heather ikada bila.Dame normalno beže u skloništa čim vetar promeni svoj pravac, na sigurno,pre nego što prva kap kiše uopšte i padne.Dok mu je ta misao prolazila kroz glavu, sumnja se uvukla. Izgledala je kao neko ko je sklon avanturama.Možda je devojka ostajala da igra u


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

bezobzirnim krugovima dok je Majka Zemlja hranila kišom svuda oko nje.Na ovu kišu je tek trebala da se požali.Ali ona to još nije učinila, možda što joj je bilo toliko hladno da nije mogla ni da govori, ova misao izazvala je nemirna osećanja u njemu.Mora je što pre skloniti sa ove kiše u pećinu.Sa Heather u svojim mislima,vratio se preko ivice i pored nje pre nego što je i shvatio da je iskoračio na opasnu ivicu. Zbog ove žene se gubio. Opasno. Samo to što je bio u njenoj blizini stavljalo ga je u nemoguću situaciju. Na brzinu je spustio sa konja, stavljajući Bledu sedlo i uzde a zatim je vratio i uzjahao.Ne bi se toliko mučio da osedla Bleda posebno po oluji ali noseći sedlo preko nogu dok jašu bilo bi preteško.Očekivao je da čuje od nje neki domišljatu rečenicu o tome kako je opet obučen,ali nije rekla ništa,samo se naslonila unazad na njegove grudi, drhteći.To je bilo suprotno od onoga što je radila svaki put dok su jahali zajedno.Devojka je bez pogovora bila bolesna.Oluja nije pokazivala znake smirenja,već samo upozorenje da gore vreme tek dolazi.Duncan pritisnu jače Bledove bokove,terajući svog konja u galop preko vlažnog blata i kroz pljusak. -

Kratak je put do tamo.- reče,tešeći Heather,konja i sebe.

Svakog minuta koji je prolazio osećao je kako se Heather sve više i više naslanja na njega.Nije bila ona stara. Heather koju je znao sada bi bila skoro na glavi njegovoga konja pokušavajući da pobegne od njega.Dođavola! Može se razboleti od ovoga. Ali on to neće dozvoliti.Pećina se pojavila u vidokrugu ,u stvari prepoznao je njeno okruženje. Ulaz je bio sakriven iza preraslog zbunja koji je sam posadio i veoma visokog hrasta koji je tu najverovatnije već jedan vek najmanje.Duncan nije bio jedini koji je pronašao ovu pećinu.Ponekada kada bi došao nalazio je ostatke hrane ali nikada nije naišao na nekoga u njoj.Možda danas bude drugačije zbog vremena. -

Ne moj ispustiti ni glas.-prošaputao je,iako ona već neko vreme nije govorila

ništa.Usporio je Bleda na najsporiji hod i dok su se kretali kroz drveće izgledalo je kao da neko izliva kofe vode sa njegovog lišća, a kiša kao da je izbegavala drveće i slivala se po njihovom licu. Nije bilo načina da sa sigurnošću tvrdi da nikoga nije bilo u skloništu.Nije želeo da ih pozove pozdravom.U blatu nije bilo otisaka stopala, ali kiša je bila veoma jaka tako da je mogla da opere sve tragove ako je neko uopšte i stajao tu. Nije bilo konja u blizini. Ali to nije dokazivalo ništa. Duncan je planirao da Bleda uvede u pećinu kako bi se životinja osušila i ostala na suvom.Samo jedan način postoji da sazna, i ništa mu nije pomagalo to što je stajao napolju i smišljao šta dalje.Heather je trebala toplotu i sklonište što pre.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Poveo je Bleda napred,oko divljeg hrasta i grmlja prema uskom putu koji se nalazio između njih i ulaska u pećinu.Nije osetio dim, niti čuo glasove ljudi.Možda im se posreći pa pećina bude pusta.Pre nego što su stigli do ulaza, Duncan je usporio konja i predo uzde Heather.Otvorila je usta u protestu ali je on stavio dva prsta preko svojih usana dajući joj do znanja da želi da ostane tiha.Kada je klimula glavom, sjahao je. Izvukao je mač iz korica sa svojih leđa i obuhvatio ga rukama dok se polako prikradao ulazu.Ili nije uznemirio one koji su bili unutra svojim prisustvom ili su on i Heather stvarno bili sami, jer niko nije izbacio svoje glave da vidi ko se to približava. Stao je sa jedne strane ulaza i povukao, ”Feasgar math“.Odgovorila mu je tišina i niko nije izašao da proveri ko je došao,provirio je polako u pećinu. Mrak je ispunjavao unutrašnjost.Hvala svecima bila je prazna. Ispustio je dubok uzdah olakšanja.Dohvatio je Bledove uzde i povukao je konja u pećinu.Odmah je huk oluje otupeo, kao da su zakoračili u drugu oblast. Zvuci vetra i kiše su bili tiši sada dok oluja više nije napadala njihova tela.Duncan je ispružio ruku prema Heather,ali ona kao da ga nije više primećivala. Praktično je pala u njegov zagrljaj dok je klizila sa sedla.Obuhvatio je rukama i poneo prema zidu pećine. Spustio je naslonivši je na zid i kleknuo ispred nje. -

Da li si dobro, devojko?

Čak i pored prigušenog svetla mogao je da vidi koliko je bleda.Kosa joj je bila u haosu, zalepljena za obraze i vrat. Voda joj je kapala u rečicama preko čela,nosa i brade.Pogledala ga je i klimnula.Ali njen staklasti pogled je govorio drugu priču.Duncan se ukoči,potapša je čudno po ramenu i ustade. Skinuo je sve torbe sa konja a zatim i sedlo oslobađajući Bleda pre nego što krene na druge obaveze. Konj je učinio veliki posao dok ih je doveo ovde,stradajući više čak i od njih oboje. -

Ako bezbožnici nisu došli i uzeli moje namirnice, ostavio sam gomilu drveća u

pozadini pećine. Zapaliću vatru da te ugrejem. Heather zaškriputa zubima.Duncan izvuče krčag viskija iz jedne torbe i predade joj ga. -

Povuci nekoliko gutljalja ovoga dok ja ne skupim drva.- Osmehnu se na silu

pokušavajući da podigne raspoloženje i uništi svoj strah.- Pokušaj da ne ispljuješ ovog puta. Heather se jedva osmehnu dok je podizala svoju hladnu ruku,hvatajući krčag od njega i puštajući ga da joj padne u krila a da pritom nije povukla ni gutljaj.

-

Da li ti treba pomoć da piješ?

-

Ne. - zakreštala je.

Duncan je posmatrao dok je otvarala krčag i povukla iz njega,očiju zatvorenih dok je to radila.Ali je pustila krčag previše lako da se vrati u njeno krilo,posmatrao je nervozno jer je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

prosula sve po sebi.Zatvorio ga je i pogledao je još jednom. Bleda. Plavih usana. Staklastih očiju. Mokra. Trese se.Devojka je bila osuđena da se razboli od groznice u kratkom roku ako je on uskoro ne zagreje i osuši pored vatre.Spustio je ruku na poznati zid pećine i krenuo dok nije stigao do kraja levog ugla,gde je proveo skoro jedno celo popodne dok je ukopao udubljenje gde je spakovao suva drva za potpalu, skrivajući ih od onih koji bi tu potražili sklonište. Njegovi prsti su dotakli drva. Blagosloven da bude. Izgleda da je samo nekoliko grana nedostajalo.Onaj ko je delio njegovo sklonište dio je dovoljno dobar da ga napuni ponovo. Napunio je ruke granama i trupcima i poneo ih prema središtu pećine. Ukrstio je grane a zatim izvukao kremen iz njegove kesice. Trebalo je samo cetiri varnice da osvetle drva za potpalu.Topli plamen uze maha i trenutna toplota dotače mu vrhove prstiju. -

Dođi ovamo devojko.

Heather ostade da sedi.Njene oči su bile zatvorene.Duncan požuri ka njoj,podiže je u naručje,osećajući njeno telo uz svoje.Otvorila je oči, posmatrajući ga beživotno. -

Moraš da se ugreješ.- reče joj.

Ona klimu glavom i on je odnese do vatre, spustajući je ispred nje. Njene oči su posmatrale narandžaste i žute plamenove koji su skakali. -

Osećaj je dobar, zar ne?

Klimnula je i ispružila drhtave ruke prema toploti. Čak su i njeni nokti poplaveli.Iako je postajalo toplo od vatre, neće uspeti da se brzo osuše sedeći ispred nje. Niti će njeno telo povratiti toplotu. -

Bojim se da ću morati da te zapitam da skineš svoju preostalu haljinu i sve podhaljine

koje imaš na sebi.- Mrzeo je što je izgovorio te reči.Kako su razvratno zvučale njegovim ušima. Heather je pogledalal u njega,čak i u njenoj izmaglici,mogao je videti odsjaj besa u njenim očima. -

Ne u ovom životu,Svešteniče.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVANAESTO POGLAVLJE

D

a skine svoju odeću?Heather se već smrzavala.Trebala joj je sva snaga da ne cvokoće zubima.Koža joj je bila prekrivena žmarcima dok su joj prsti drhtali,prsti na nogama ukočeni, a kolena su joj podrhtavala čim bi prestala da

ih drži spojenim .Držeći kolena spojena i blizu grudi činilo se da pomaže da sačuva malo toplote. Da skine jedinu haljinu koju je imala na sebi nije izgledalo kao dobra ideja da bi se ugrejala.Ispružila je ruke bliže vatri,a zaim ih naglo povukla kada je osetila da joj je jedan prst ipak bio preblizu vatre. -

Moja lejdi, kunem ti se, da ne pokušavam ništa nedostojno.Trebamo samo da

položimo tvoju odeću da bi mogla da se osuši,a sada kako je mokra,može samo da dovede do toga da se razboliš.- Duncanov glas je bio miran, pun razumevanja. Sklonula je pogled sa njega.Jer gledajući ga došla bi u iskušenje da mu poveruje i da govori istinu,ali znala je da to nije istina.Sve to je neće naterati da promeni mišljenje.Nijedan je čovek do sada nije video golu-osim njene braće i oca kada je bila beba.Samo je njena dadilja videla golu kao odraslu ženu. Otac Duncan neće biti prvi odrasli mušlarac koji će je videti bez odeće.Ta povlastica je sačuvana za njenoga muža-kog do sad nije imala a neće ga imati ni najverovatnije u budućnosti. -

Ne.- reče mu,zadovoljna što joj je glas bio jak,bez obzira što se tada osećala veoma

slabo. -

Heather.

Njeno ime izgovreno njegovim usnama uzdrma je,i okrenula je glavu ponovo prema njemu. -

Duncane.

-

Nemoj mi se podsmevati devojko. Ja sam mrtav ozbiljan.

-

I ja sam takođe. Moraćeš da me oboriš na zemlju i pocepaš odeću sa mog hladnog,

mrtvog tela. -

Nemoj me terati da to i uradim.

Zmarci prođoše njenim telom ali ne od hladnoće. Njegov pogled je bio jak i nije bilo sumnje da bi je stavrno oborio na zemlju i pocepao odeću sa njenoga tela kao što je to uradio u vodi. -

Molim te Svešteniče. Nemoj me terati da skinem odeću.- Njena donja usna je

zadrhtala.Počela je polako da se lomi. Totalno poniženje,biti oteta,skoro mrtva a sad još i gola.. Heather je uvek sebe smatrala jakom,ali u ovom trenutku odjednom je bila sigurna da


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

je bila slaba kao beba.Duncan se okrenu i izvadi iz jedne od svojih torbi pled koji su koristili kao ćebe kada su spavali u srušenom zamku. -

Ja nisam čudovište. - reče joj, držeći ćebe. –Ovo je suvo.Sada se svuci i omotaj ga

oko sebe. Krivica se pojavi u njoj ali je ona uništi.Imala je svako pravo da odreaguje na način na koji je to učinila.Da nije, možda joj ne bi ponudio ćebe. -

Hvala ti.- Uzela je ponuđenu tkaninu i osetila kako je meka i topla u njenim

rukama.Ispuni je talas energije. Izvan pećine,oluja je nastavljala da divlja,preteći svakom živom stvoru na svom putubiljkama,životinjama ili ljudima. Ali prkoseći letnjoj buri izgledalo je u ovom trenutku mnogo lakše nego svući svoju odeću-jedinu zaštitu koju je imala - ispred čoveka.Posebno ovog čoveka.Više je brinula o svojoj reakciji nego njegovoj.Svaki put kada bi je pogledao,neki delovi njenoga tela su zalepršali i počeli da pevaju. -

Hval..

Pre nego je završila ,ona je skočila na noge i počela da beži,pored njega,zaobilazeći vatru , konja i njegove torbe. Mišići su joj vrištali od iznemoglosti, ali ona nije odustajala. Morala je da pobegne od jedinog čoveka koji je uspeo da izazove promene u njenom telu,potrebu da promeni ko je,šta je,i šta želi od života.Ona je zbog njega sada videla život drugačije, ali nije bila još uvek spremna da se odrekne svog sna da pomogne svojoj zemlji.Čak ni zbog svog dobro toplog uzbuđenja na ovom svetu. Iznenađenje se pojavilo na Duncanovom licu,i on krenu za njom,hvatajući je za rukav haljine.Heather se nije zaustavljala,i nije brinula kada je čula kako se tkanina njenog rukava cepa.Njena poslednja haljina.Nastavila je da trči.Tupi huk oluje udari je punom snagom kada se sagnula i izašla iz pećine i odmah je zasula kišom i naletima vetra koji su joj bacali kosu na sve strane. -

Stani!- čula je Duncana kako je zove ali veoma slabo.

Bila je sigurna da viče,ali je oluja prigušila zvuk.Poslednja stvar koju će učiniti je da stane. Ispružila je ruke ispred sebe,sklanjajući grmlje i upala u blato,padajući na kolena i ruke u meku zemlju. Uspela je da se izvuče i uspravi na noge,stezala je svoju haljinu blatnjavim rukama.Okruženje joj nije bilo poznato,morala je da pretpostavi kojom stranom da krene prema putu.Čak i ako bi ga pronašla i stigla do njega,nije znala na koju stranu kasnije da pođe.Nemoj dozvoliti da te takve misli uspore,tešila je sebe. Bilo je teško da ubrza jer je kiša pretvorila stabilno tlo u klizišta.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

A onda je Duncan obuhvatio oko struka i oboje ih oborio na zemlju.Borila se protiv njega,valjajući se napred nazad,šutirala je i udarala.Ali sve što je uspela da uradi je bilo da ih je oboje umazala u blato. Duncan je uspeo da obuhvati njene ručne zglobove i podigne ih iznad njene glave držeći ih rukama.Opkoračio je svojim ogromnim telom njeno, pritiskajući svojim buitinama njene. -

Skloni se od mene. -reče,njen glas slab od vrištanja.

Bes se pojavi na Duncanovom licu i protka njegove reči. -

Da li si gluva? Želiš da nas ubiješ oboje?

-

Ne.- ona zacvile. –Samo želim da budem što dalje od tebe.

-

Svaki vuk u ovoj oblasti je čuo tvoje smrtne krike i uputiće se ovamo da ubije.A ako

su i odmetnici čuli tvoje vrištanje,požuriće se u ovom pravcu da se posluže malo onim što imaš da ponudiš. Heather je odbijala da je njegove reči zaplaše,mada njeno srce je zadrhtalo od pomisli da bude pojedena živa bilo od životinje ili od ljudi.Umesto toga pomislila je na nešto dobro. -

Ako me neko traži,upravo sam ih obavestila gde se nalazim.

-

Baš si ponosna na sebe.- Žestoko mrštenje iskrivilo mu je čelo.

-

Da. -ona reče samozadovoljno.

Spustio se niže do nje, svojim nosem dotičući njen. -

Ali ipak mi smo ovde i ti si u mojoj milosti.

Situacija koju je pokušavala da izbegne. –Da li ćeš me silovati kao što bi to odmetnici

uradili? Oh, Bože,zašto je ta pomisao izazvala peckanje po njenoj koži? Iznenada, njene butine su osetile pritisak njegovih,težina njegovog tela pala je na njene kukove,i morala je da se natera da ostane smirena i nepomična, da se ne otvori i ne potraži njegovu toplotu,na način na koji je to želela. Njeno disanje se ubrzalo. -

Možda ti to i želiš.- Duncan joj reče. Pomerio je koleno koje je stajalo sa njene strane

i pritisnuo ga u njene butine ,polako gurajući njene noge da se otvore.I njene besramne butine su poslušale.Duncan je uklizao svoje telo između njenih nogu, i vruć nalet potrebe izbio je iz njenih spojenih butina. Oluja koja je besnela oko njih prosto je nestala, barem što se Heather ticalo. -

A možda to želim i ja.- promrmljao je,naslanjajući se dovoljno blizu da je mogla da

oseti njegov dah na svom vratu.On jezikom pređe preko školjke njenog uha.Istovremeno pokrećući svoje kukove uz njene.Nešto teško i dugo,protrlja se o njene tajne delove. -

Skloni se od mene. - rekla je krotko, previše pokorno. Slabašno je gurnula njegova


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ramena. To je dovelo do toga da on još jednom protrlja svoje telo, ovog puta jače , o njeno.Sada je jednom rukom držao obe njene iznad njihovih glava,dok je drugom dohvatio njen kuk i počeo polako da ga trlja. Kao da je imala svoju volju njena jedna noga se savila i podigla oko njegovog kuka, približavajući ga bliže tom osetljivom mestu koji je on budio.-

Da li stvarno želiš da stanem?- zapita je.

Podižući usta sa njenog uva,zagledao se u njene oči.Blato mu je prošaralo lice, imao ga je na nosu i čelu.Izgledao je dražesno,šarmantan i opasan u isto vreme.Teško pitanje.Da li je stvarno želela da on- ne, nije želela.Ali da li je bilo potrebno? Da. Definitivno jeste. -

Molim te pomozi mi da ustanem.- zadrhtala je, najviše zbog toga što se pomerio i taj

veliki deo njega je ponovo prešao preko njenog osetljivog dela tela,ali takođe i od straha i hladnoće jer je bila totalno mokra dok je kiša padala još uvek po njima.U jednom brzom čistom muškom potezu, on je skočio na noge i ispružio ruku prema njoj. -

Nikada te neću povrediti, devojko. - reče joj.

Heather se pravila da ne primećuje njegovu ruku i pokušala je da ustane,ali njeni udovi su bili slabi i ukočeni od njenog plivanja i pokušaja da pobegne,od rvanja u blatu,spremna je bila da pocepa haljinu i ponudi mu se. Pre nego ga je i zapitala za pomoć Duncan se našao pred nje,njegova ruka ne njenom laktu odmah joj je pružila utešnu toplotu.Podigao je na noge.Ali se nije zaustavio tu.Jednu ruku je spustio iza njenog vrata,a drugu ispod njenih klena,i podigao je,držeći je čvrsto uz sebe.Brzim korakom je krenuo nazad u pećinu dok je nosio,nije bila uopšte teška, skoro kao njegova vreća sa viskijem.Dok su stigli do ulaza u pećinu kiša je skoro sprala većinu blata sa njihove kože,mada je njena haljina,svetle boje, bila totalno uništena.Duncan je spustio na noge i strogo je pogledao dok joj je dodavao ćebe koje je ispustila ranije. -

Sada se skini.

-

Biću dobro.

-

Brojaću do tri i onda ću te sam svući.- Heather pogleda u njega mereći svoje

mogućnosti. Mogla bi ponovo da krene da beži,ali bi je on najverovatnije ponovo uhvatio. Bilo je glupo što je to pokušala i prvi put,očigledno nije bila bezumna da to učini ponovo. Stežući zube,udarila je nogom i okrenula mu leđa,pokušavajući da dohvati vezice na haljini. -

Da li ti treba pomoć da ih odvežeš?

-

Ne. - reče mu kratko,ali je bilo očigledno posle nekoliko trenutaka pokušavanja da

njeni prsti neće moći da obave taj zadatak. –Da.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan nije rekao ni reč,nije joj se rugao što je prvo odbila a zatim zatražila njegovu pomoć.Samo je odvezao haljinu a zatim sačekao da vidi da li joj treba još neka pomoć.Opet ona je bila pogođena saznanjem da se ispod spoljašnje oštre ljuske nalazio pravi i istinski čovek.On bi i trebao da bude takav zato što je sveštenik.Upravo zato ona ne bi trebala da dozvoli da je on poljubi i da krene na druge skandalozne radnje-čak i ako se tada osećala neverovatno.Leđima je bila okrenuta Duncanu,kada je počela da skida haljinu prvo sa jednog a zatim i sa drugog ramena,izvlačila je polako ruke iz mokrih rukava a zatim je haljina teška od natopljene vode pala u gomili pored njenih nogu.Čula je kako je ispustio dah, okrenula se pokrivajući se, iako je gledano još uvek bila obučena, jer imala je na sebi još tri podhaljine.Ali one su bile mokre, i kao i njegova košulja koja je bila providna, bila je sigurna i da su sada njene podhaljine u istom stanju, bez obzira koliko slojeva imala na sebi. Njegove oči su potamnele kada su im se pogledi sreli.Njegova usta su bila stegnuta u tanku liniju,kao da nije mogao da se odluči kako da odreaguje.Heather je osetila poznatu toplotu kako se širi njenim osetljivim delovima tela. Tako se osećala i kada je poljubio,i kada je dotakao. Ali zašto se osećala sada tako kada je on samo gledao? -

Okreni se.- naredila mu je,iako je to izašlo iz njenih usta više kao molba. Olizala je

usne, sećajući se gde je sve dodirivao na intiman način. Duncan se polako okrenuo. U pećini su odjekivali udarci njegovih peta od čizama dok se okretao,i sada je videla samo njegova leđa. U tom deliću sekunde poželela je da je nazad u mokroj košulji kako bi i ona mogla nesmetano da posmatra njegovo telo na nači na koji je poželela, bez da on zna da ona to čini. -

Požuri , devojko.

Zašto je želeo da požuri? Da li je i on bio znatiželjan takođe? Da li je i on osetio iskre vatre koje su pretile da zapale celo njeno telo?Heather povuče trake sve tri podhaljine oko svog vrata, i onda kao jednu skide sve tri odjednom, i izkorači iz bele gomile odeće.Uspravila se,drhteći još više,i nije bila sigurna da li je zbog hladnoće,jer je vatra već polako ugrejala njehovu malu pećinu,ili zbog toga što je samo nekoliko koraka od nje stajao čovek koji je previše privlačio a ona nije nosila ništa na sebi osim svoje kože. Njene bradavice se ukrutiše,roze,uzdignuti pupoljci,skoro kao da su posegnuli za njim,želeći da on.. Šta? Dotakne ih? Bože,kako bi bilo da ih on ....poljubi?Heather se zagrcnu, gušeći se.Duncan se okrenu.A ona vrisnu, bacajući jednu ruku preko svojih grudi a drugu spuštajući da pokrije kovrđe između svojih butina. -

Okreni se! Šta to radiš?- zavrištala je.

-

Pomislio sam...- Ali nije završio svoju rečenicu, samo je buljio u nju,proždirući je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

pogledom od kog su joj se bradavice još više ukrutile i slatki veo požude javi se u njenom trouglu prekriven dlačicama. -

Okreni se.- Zbog njene sigurnosti, molila se da je posluša,jer njen glas je bio sve

smao ne zapovedan. Duncan se nije okrenuo.Kreno je jednim korakom prema njoj.Njene oči se raširiše.Otvorio je usta, ali reči nisu izlazile. Umesto toga, on se ponovo okrenu nazad. Heather se brzo savi da pokupi ćebe i zavi ga oko sebe pazeći da joj se nigde ne vidi ni delić kože, čak ni vrhovi njenih prstiju na nogama. -

Pokrivena sam.- promrmljala je.

-

Hvala Bog. - odgovorio je.

Heather nije mogla da izdrži, i počela je da se smeje. Smejala se toliko jako da više nije mogla da stoji na svojim nogama.Pijana vrtoglavica je obuze, ali ona nije bila pijana.Uzela je smao jedan mali gutljaj viskija i jedav da je osetila njegovu toplotu u stomaku.Bila je pijana ili je ovo bilo sasvim nesto drugo u pitanju- olakšanje,stres,nešto. -

Da li si poludela?- Duncan je zapita.

Izraz njegovog lica natera je smao da se smeje još jače. Izgledao je istinski pogođen njenim stanjem. -

Možda bi bilo bolje da sedneš.- Njegovo mrštenje se pogoršalo dok je govorio i

pokazivao joj prema zemlji.Prišao joj je ispustio svoj dlan na njeno čelo. – Nemaš još uvek

groznicu.Ali šta ti se dešava? -

Zar nikada pre nisi čuo da se neko smeje?

-

Da, čuo sam puno njih da se smeju.Ali niko se nije smejao kao ti sada.Zbog čega se

smeješ toliko? -

Da li si ti bio u situaciji kao ovoj i pre?- Njen smeh se polako smirivao. Koliko njih je

on oteo i doveo ovde pre nje? Koliko njih je skinuo gole zbog kiše? Duncan provuče svoj prst preko njenog obraza, zbog čega ona zadrhta. -

Nemoj praviti gršku lejdi Heather, nikada pre nisam bio u ovakvoj situaciji.

Prestala je da se smeje dok je pogled vezala za njegov. Gledala ga je u oči tražeći ono skriveno iza njegovih reči,ali samo je našla bazen bez dna u koji je želela da skoči. Progutala je uzdah i liznula svoju donju usnu nervozno. -

Ako nikada nisi bio u sličnoj situaciji kao ovoj sada,onda kako znaš da ne bi trebali da

se smejemo? Živi smo ,zar ne? Da li nalaziš humora u tome? -

Ne.- njegove oči su bile na njenim usnama.

-

Čak ni malo?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Protresao je glavom. -

Šta vidiš onda? Zapitala ga je.

-

Prelepu ženu.

Heather udahnu,nije očekivala da to bude njegov odgovor. -

Nije ti dozvoljeno da to kažeš.

-

Zašto? Zato što sam sveštenik,ili što sam tvoj otmičar?- Duncanov glas je postao

niži, zavodljiviji, zbog kog su joj se prsti na nogama skupili. Ugrizla se za unutrašnjost svog obraza i promrmljala. –Oba. -

Možda ne želim da budem ni jedno.

-

Šta?- Nije razumela šta je govorio.Kako da ne bude ni jedno?

Provukao je dlan preko njenog obraza,topao i grub.Heather ugrize usnu da joj ne bi pobegao uzdah koji se spremao. Igrao se sa njenom mokrom pletenicom,i obavio je kraj oko svog prsta. -

Zbog tebe čovek zaboravi ko je?- Duncanov glas je postao dublji.

Gledala je dok je njenu potamnelu,mokru kosu navijao na svoj prst. Hiljadu leptira zaigralo je u njenom stomaku. -

Kako možeš da zaboraviš ko si?

-

Zaboravljam ko nisam.

-

Govoriš u zagonetkama.- Susrela je njegov tvrdoglavi pogled,ponovo pokušavajući

da vidi čoveka iza zagonetke.Duncanove usne se iskriviše na jednu stranu,praveći rupice na njegovim obrazima. Kako je očajno želela da ih poljubi. -

Sa tobom.. Želim da budem neko drugi. Neko koga sam sahranio.

-

Čoveka kog si ubio?- Hladnoća joj prođe kičmom.

On slegnu ramenima. – Pravo govoreći.On je bio ja. -

Zašto si .. mu to uradio?

Duncan protrese svoju glavu. – Nisam.Neko drugi je to učinio, ostavljajući me da pokupim

delove i napravim novi život. Ovaj život.- Gorčina je izlazila iz svake njegove reči dok je širio ruke i pokazivao po pećini oko njih. Duncan je bio slomljen čovek.A Heather je osetila iznenadnu potrebu da ga izleči.Izvukla je ruku iz ćebeta i dotakla mu grudi,osećajući otkucaje njegovoga srca. -

Ko je ovde unutra?

-

Niko.- Udaljio se nekoliko koraka od nje,govoreći joj bez reči da ne želi da ona


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

zabada nos u to.Ali Heather mu neće dozvoliti da se povuče.Krenula je prema njemu,popunjavajuči prostor između njih. Dotakla je svojim dlanom njegov obraz i meko progovorila. -

Sutra,ili dan posle,predaćeš me ljudima koji će me najverovatnije ubiti,a ako to ne

učine,biće kao da sam mrtva.Barem mi reci ko si ti zapravo. Proučavao je njeno lice nekoliko otkucaja srca,njegove usne u zategnutoj liniji,obrve skupljene. -

Ja sam Duncan.Iz klana MacKay.

-

MacKay? - Ime je bilo poznato. Mnoge priče su kružile oko tog klana,jedna vezana i

za njenu porodicu.Posebno jednog člana, njenog strica Nikolasa,on nije poslušao želje njenoga oca i ubio je poglavara MacKaya,njegovu celu porodicu i mnoge članove klana. Jedan deo klana se skoro vratio u svoj zamak i počeo iz početka.Da li je Duncanova porodica bila među onima koje je njen stric pobio? -

Nisi čula za nas?

Heather mahnu glavom i pogleda u pravcu zemlje,osećala je sram zbog onoga što je njen stric učinio. -

Čula sam.

-

Ja sam tvoj neprijatelj.- reče joj.

Pogledala je u njega mršteći se. –Ne. Ti nisi moj neprijatelj. Duncanov pogled se još više smrači dok je gledao u nju. -

Nisam tvoj neprijatelj?- ponovio je.

-

Ne.

Zaškripao je zubima,okrenuo se od nje i pronašao krčag sa viskijem koji je odbacio pre. Otvorio je čep i dobro povukao. Pružio je ruku sa krčagom prema njoj, ne gledajući je. Heather je uzela krčag i povukla mali gutljaj. Ovoga puta osetila je kako joj viski gori grlo, i zadrhtala je. Kada je pružila nazad,njihovi prsti su se dotakli,i poželela je da uhvati njegovu ruku - bio je to nalet želje kojoj je odolela. Duncan uze viski od nje,i između gutljaja,odveza svoju svešteničku odoru,otkrivajući preplanulo mišićavo telo.osećala se kao da je zakovana za zemlju, jednostavno nije mogla da se okrene.Bacio je voljenu crnu odoru u ugao pećine.Heatherine oči se raširiše, usta osušiše. Nosio je samo svoj pled na kukovima-bez košulje. Ono što je uspela da vidi ispod njegove mokre košulje nije bilo ništa sa onim što je videla sada kada je bio bez nje.Velika,mišićava ramena vodila su do neverovatno jakih i mišićavih


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ruku, koje su se pomerale sa svakim njegovim pokretom.Njegove grudi su..oduzimale dah. Nije mogla da skrene svoj pogled na bilo šta drugo. Mala količina tamnih uvijenih dlaka nalazila se iznad naboranih mišića i stomak koji je ličio na naslagano kamenje. Njegovo telo je bila njegova tvrđava.Heather je videla dosta jakih ljudi do tada. Njena braća, rođaci,ratnici njenoga klana...Ali niko nije mogao da se poredi sa njim. Niko od njih nije izazvao slabost u njenim kolenima, kao sada kada je gledala u njegove gole grudi. Toliko je bila obuzeta buljenjem da je na trenutak i zaboravila o čemu su pričali sve dok on nije progovorio. -

Nisam tvoj neprijatelj, devojko? Ako nisam tvoj neprijatelj, onda ko sam? Prosvetli me

molim te,zato što sam živeo poslednjih dvadeset godina verujući da je tvoja pordica puna demona i da sam ja đavo koji će ih sve pobiti. Heather ovlaži svoje usne, nadajući se da joj glas neće zaškripati.Njen usta su bila tako suva,a grudi stegnute.Nije želela da vode ovaj ozbiljan razgovor.Samo je želela da dotakne njegove mišiće,da proveri da li su tvrdi kao što izgledaju,da li mu je koža gruba ili meka. Plitko od nje, zar ne, jer čovek joj je otvarao svoju dušu i pokazivao šta leži unutra.Ali možda je to bilo baš to.Otkrivajući sebe, on joj je verovao,povlačio je unutra, iako su zapravo trebali da odgurnu jedno drugo daleko. -

Ne znam. -prošaoutala je.

-

Da li si ti poludela? Ukrao sam te od tvoje porodice.

Klimula je glavom. – Da uradio si to, ali si me onda spasio kada sam upala u vodopad.Da

li treba da te zovem mojim neprijatelje kada si mi spasio život? Uputio se prema njoj.Ona se povukla. Da, želela je da ga dotakne, ali što joj se više približavao, ta želja se pretvarala u realnost.Duncan je nastavio da joj se približava.Bliže.I bliže.A onda su njena leđa udarila u zid pećine.Stegla je ćebe oko sebe kao da joj život zavisi od toga.Sećanje na njenu sestru po braku Arabelu pojavi joj se u glavi.Razgovor koji su vodile u kome je Heather izjavila kako će ona sama izabrati svoga muža,i ako on ne bi želeo da bude njen muž,ona bi ga ipak uzela.Gospode,da su okolnosti bile drugačije... Učinila bi Duncana svojim zauvek,obmotala bi ruke oko njegovog vrata spremna na poljubac i pomogla bi mu da zaleči polomljeno crnilo u sebi.Ali u ovoj trenutnoj situaciji njena kolena su drhtala i stegla je ćebe oko sebe kao čauru od vune,jer to je bila jedina prepreka između nje i njega-jedina trunka pristojosti koju je još uvek posedovala. Duncan spusti svoju slobodnu ruku na zid iznad njene glave,pritiskajući je svojim kukovima uz njegovu površinu. Velika izbočina je pritisla između butina-njegov mač? Njegova.. muškost? Zagrizla je svoju donju usnu.A on je povukao dobar gutljalj viskija.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Zašto igraš igre sa mojom glavom? - reče joj tiho.Spustio je nos do njene mokre

kose i udahnuo duboko. –Ja imam dužnost. -

Ja ne igram nikakve igre. - tiho je prošaputala. –Ne sprečavam te da obaviš svoju

dužnost. -

Da, ali vidiš, - povukao je još jedan gutljalj –ti to radiš.

-

Kako?

Spustio je prste na ćebe oko njenog vrata i povukao ga po njemu. -

Time što si tako primamljiva.

-

Ja ovo nosim samo zato što mi je odeća mokra.

-

Mokra..- Klimnuo je glavom dok je posmatrao njene oči. Duncan zatim spusti

čelo na njeno, nosom ditičući njen.Da li će je opet poljubiti?Bože,želela je da je poljubi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

TRINAESTO POGLAVLJE

N

jene usne primamljive kao kolač od trešanja.Duncan je udahnuo Heatherin miris,pokušavajući da povrati ono malo kontrole koju je još posedovao. Ona je bila njegova zarobljenica. Ona je bila nevina. Ali je bila tako prokleto

primamljiva.Njegova muškost je besnela od potrebe da se zarije između njenih nogu,i svaki deo njega je vrištao da je odmota iz ćebeta koje je čvrsto stezala svojim prstima i otkrije lepotu njenog tela svojim očima. Video je na trenutak njeno telo kada je skidala mokru odeću- duge noge sa uskim tankim butinama.Zaobljeni kukovi.Somotne grudi.Dovoljno da zaboravi ko su oni u stvari bili. Dovoljno da ga natera da poželi da promeni pravac svoje sudbine. -

Dozvoli mi da te poljubim?- reče joj.

Njegova muškost je bila čvrsto pritisnuta na spoj njenih bedara, a on je želeo više od svega da pocepa svoj pled i njeno ćebe da bi mogao da oseti njene vlažne kovrdže svojom muškošću. -

Ne mogu.- prošaputala je.

-

Zašto?- Njihove usne udaljene smao nekoliko milimetara. Samo je trebao da se

nasloni na nju. -

Ovo je pogrešno.- Bila je u pravu,iako nije zvučala baš ubedljivo. Ali to ga neće

sprečiti da je želi. -

Postoji jedna stvar koju moraš znati o meni.- reče joj ,dok je povlačio usne

preko njene brade. Mekane kože... -

Šta?- Njen glas je drhtao.

-

Bio sam prinuđen da nosim odoru. Crkva nije moj izbor, moja sudbina.

Pod usnama je osetio kada je njeno grlo zadrhtalo dok je gutala vazduh. -

-Šta je onda?

Duncan povuče ćebe dovoljno da otkrije malu pukotinu između njenog ramena i vrata.Spustio je usne na ubrzani puls na njenom vratu,sisajući nežno njenu mekanu kožu.Heather ispusti kratki duboki uzdah.Kada je pogledao,ona je stezala usnice pokušavajući da stiša svoju reakciju na njega. -

Nisam više siguran.- odgovorio joj je iskreno.Ovoga puta je on bio taj koji je progutao

jako to što ga je stezalo u grlu. –Postao sam plaćenik da bi trenirao i učio za dan kada ću se

sresti sa svojim neprijateljima,kako bi mogao da sprovedem osvetu.- Odmahnuo je glavom.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

–Ali nisam siguran više ni u to.- Uputio joj je jedan oštar pogled,pitajući se da li je shvatila,videla u njegovim očima,koliko ga je promenila. Izvukla je bledu ruku ispod ćebetai, uzela viski i prinela ga ustima. Možda je i videla.Duncan je povukao ruku kroz svoju kosu.Sušila se malo brže od njene. -

Imala sam plan. - izbrbljala se.

Duncan je podigao obrvu. –Plan za bekstvo? Ona zavrte glavom, pa se umiri,pomerajući svoj nos dok je razmišljala. -

Da,ne možeš očekivati od mene da ti jednostavno dozvolim da me predaš

neznabošcima koji su platili za mene. Ali nisam mislila na to. -

Na šta si mislila?- Povlačio je prst po ivici njenog vrata,prateći svoj dodir poljubcima.

Popila je još jedan veliki gutljalj viskija.Duncan joj uze krčag,zatvori ga i baci kroz pećinu,pao je na njegovu odoru ne razbivši se. -

Dosta si popila. Reci mi na šta si mislila.- Povukao je njenu ušnu školjku zubima.

-

Heatherino disanje se ubrza. –Imala sam plan pre nego si došao u Danrubim. Uništio

si mi plan. -

A šta je bio tvoj plan?- nasmejao se, igrajući se sa krajevima njene kose ponovo.- Da

upleteš kosu u pletenicu i napraviš krunu od divljeg cveća? Heather prevrnu očima. – Šta ti misliš o meni. - promrmljala je. -

Isto što mislim o bilo kojoj princezi.

-

Ja nisam princeza.

-

Mogla bi da budeš.Reci mi o svom planu.

Ona napući usne. – Nije važno. -

Ali meni jeste važno. Veoma me interesuje da čujem kako radi tvoj mozak i za tvoj

veliki plan.- protrljao je ivicu ćebeta koja se nalazila u blizini njene ključne kosti, prsti su ga svrbeli da ga skloni. -

Kako znaš da je bio veliki?

-

Sve što ti radiš je veliko.

Nakrivila je glavu u jednu stranu i nasmejala je. –U pravu si. Bilo mu je drago kada je video da se radost vraća u nju i da više ne drhti.Njene oči su sad bile čiste,nije bilo više izmaglice u njima,i svaki trag bolesti koji se video na njoj sada je nestao.Nežno je povukao ćebe. -

Ako mi ne kažeš..

-

Ooo, nemoj da mi pretiš Gorštače. I čime? Ovim ćebetom?- Ona stegnu jače ćebe i

povuče ga do vrata. –Već si me video golu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Jeste,istina.. I pomen na to donelo je samo slatko sećanje među njegove misli. -

Ne govorim o ćebetu. - upozori je. Njegov pogled se spusti ma mesto gde su bile

njene grudi.Ispod vune, ruke su ih pokrivale jer su njeni dlanovi izvirivali iz sredine grudi.Mogao je smao da ih razdvoji i otkrije... toliko toga. -

Dobro. Rećiću ti o mom planu ,ali ne smeš mi se smejati.

-

Ne mogu ti obećati da se neću smejati.- namignu joj.

-

Onda ti neću reći.

-

Onda ću biti prinuđen da ti izvučem ovo parče ćebeta iz ruku tu gde stojiš i bacim ga

u vatru .Osim toga, smejala si se kao blesava pre nekog vremena,nadam se da je sad moj red. Heather napući svoje roze usne još više. Gospode, želeo je da zarije zube u njih,da poljubi svaki milimetar njene kože na telu a onda da to učini ponovo. Njegova muškost je već bila čvrsta kao stena i poskočila na njegove misli,pritiskajuće ga još više u nju.Njene oči se raširiše.Bila je svesna njegove uzbuđenosti bez pogovora,ali nije rekla ništa i ostala je potpuno mirna. -

Htela sma da nađem Viliama Valasa.

Nije mogao da se uzdrži.Smeh mu je pobegao u jednom trenutku,kratko, ali se onda proširio u manijačko smejanje koje je imala i ona. -

Da nađeš Valasa? Zašto?- uspeo je da je pita između kikota.

Heatherini obrazi se zacrveneše pretvarajući se u plamen. -

Ti si nemoguć!- Ona ga udari rukama, ali pri tom ispusti kraj ćebeta i ono otkri jedno

njeno kremasto rame. –Ovo je razlog što nisam htela da ti kažem. Ali Duncan se prestao smejati, jer je video njeno rame, a ona još uvek nije bila svesna da se ono vidi. Jedna pegica se nalazila u samom njegovom centru.Krenuo je napred prema njenom ramenu, spuštajuci poljubac baš na tu pegicu i udišući miris njene kože. Heather uzdahnu i pokuša da ga odgurne slabašno. -

Nemoj. - prošaputa.

Duncan pomeri svoje usne sa njene kože ne zato što je to želeo već zato što nije želeo da je uplaši. -

Valasa nije lako naći. - reče joj.

-

Da. Znam. Ali moj brat je rekao da se vratio u Glazgov.

-

Mi ne idemo u Glazgov.

-

Znam.

-

Da li si zato pošla tako dobrovoljno sa mnom ? Zato što si pomislila da te ja mogu


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

odvesti bliže Valasu?- Osetio je ubod ljubomore u stomaku. –Da li si zaljubljena u njega?Nije mogao a da ne oseti udar gadjenja. Valas je bio veliki i moćni čovek,bez obzira. Hrabar i srčan, baš ono što je ovoj zemlji trebalo u ratu protiv Engleza. Ali Duncan bi imao istu rekaciju kada bi saznao da ona voli bilo kog drugog čoveka.Osim njega. Đavo ga odneo! Duncan je želeo da Heather voli njega. Dođavola! Podigla je mali naborani nos i protresla glavom,dok su joj se oči sužavale. -

Ne,naravno da ne. Kako možeš pomisliti tako nešto?

-

Onda zašto želiš da ga nađeš?

-

Zato što želim da se borim.

Duncan proguta vazduh koji je zadržavao.Olakšanje koje je čuo kada je rekla da nije zaljubljena u Valasa je bilo jako,ali ipak njene reči da želi da se bori su ga potresle do srži i izazvale šok. -

Boriš? - Molio se daje nije čuo dobro.

-

Da.Želim da se borim za našu slobodu. Želim da ubedim Valasa da razmisli ponovo

o učešću za našu stvar.Da traži svoje mesto Čuvara Škotske nazad. Nikad nismo bili jači kao kada smo bili sa njim. Duncan se udalji jedan korak od nje,nekako uspevši da sačuva svoju ravnotežu,jer ga je ovim rečima baš uzdrmala. -

Ti si jedan mali politički švrća, zar ne?

Povukla je ćebe jače oko sebe,podižući ga. –Nisam mislila o sebi na taj način,ali moglo bi

se reći tako. -

Ne bi izdržala ni jedan dan.

-

Heather podiže svoju bradu,isturajući je napred pokazujući na taj način svoju

tvrdoglavost. - Kako se usuđuješ reći tako nešto? -

To je istina.Muškarci bi te pojeli živu.

-

Puno žena pre mene je imalo svoje mesto u politici. Žena mog brata Ronana,

Juliana,na primer. -

Bruceova sestra? Da li si je upoznala?- Ta žena je izazivala strah u njemu.

-

Naravno da jesam, ona je dragulj.

-

Dragulj?- Duncan frknu. – Crni dijamant,napravljen u obliku bodeža i zariven u muški

stomak. Heatherina reakcija je bila brza,žestoka i nije je predvideo. Približila mu se u jednom koraku i udarila ga u stomak. -

Nešto ovako? - Ona mu odbrusi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Od tog njenog udarca jedva da se malo savio. Ipak ga je osetio,ali nije mogla da izazove nikakvu veću štetu jer joj je ćebe sputavalo ruke. -

Zašto se ne oslobodiš ćebeta i pokažeš mi pravi udarac?

-

Neću ti pružiti to zadovoljstvo.

Duncan je uhvati za ruke i podiže od zemlje. –Mogao bi da te slomim, devojko. Da te

sravnim sa zemljom samo jednom rukom. Nemoj me izazivati da te kaznim. -

Učini to,izazivam te.

Nikada nije odustajao od izazova.Ali da je onesvesti od udarca nije baš to želeo od nje u ovom trenutku. Ne. Duncan je želeo da joj poljubcem oduzme vazduh.Povukao je prema sebi i učinio upravo to,udarajući njene usne svojim. Kažnjavajući je za sve što predstavlja i za sav bol koji je osećao godinama. Napao je njene usta hrabrim poljubcem zbog kog su oboje ostali bez daha.Heather je držala ćebe jednom rukom dok je drugu uspela da izvuče i obmota je oko njegovih rebara.Njene grudi su bile spljoštene uz njegove što mu je izazivalo vrtoglavicu. Nikada nije bio ovako opčinjen nekom ženom,sa velikom potrebom da je ima, da je poseduje. Svaki nerv je bio pun vatrene požude,zahtevajući da ispuni tu potrebu.Ali Heather nije bila žena koju možeš uzeti na brzinu. Ona je žena koju obožavaš, ona kojoj daješ

svoje

vreme.Shvatajući

to,usporio

je

svoj

poljubac,povlačeći

jezik

preko

njenog,upijajući telo u njeno,osećajući svaku njenu oblinu.Spustio je na noge,da bi jednom svojom rukom obuhvatio njenu okruglu pozadinu a drugom još uvek mokru kosu.Ovo je bilo pogrešno.Tako pogrešno.Ali to saznanje ga nije sprečilo da nastavi.Nije mogao

da

stane,želeo je više. -

Oh, Heather. - reči su mu pobegle pored njenih usana.

Odgovorila mu je mekanim uzdahom. -

Moramo stati. -reče joj. Glas razuma ga je upozoravao da je imala samo ćebe,i ako

nastavi da je ljubi samo još nekoliko trenutaka doći će u iskušenje da strgne tkaninu sa njenog tela i spusti je na zemlju gde bi vodio nežno ljubav sa njom sve dok oluja napolju besni. -

Da. - složila se. Drhteći u njegovim rukama , držala se čvrsto za njega kao da je on

može sačuvati od pada.Ali nije bio siguran da je i on sam mogao stajati uspravo,ne sa ovom čarolijom koju je bacila na njega.- Zašto se trudiš da budeš pošten kada ćeš da me predaš

nekom drugom?- Zagrizla je usnu i pogledala ga očima zamućenim od požude i znatiželje. – Zašto mi ne pokažeš šta je to zadovoljstvo pre nego me osudiš na život u paklu? Krivica ga obuze. Osuđivao je.Ali to je bilo neophodno.Ili barem je bilo. Sada više nije bio tako siguran.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ne. - odgovorio joj je,odbijajući da uzme ono što mu je nudila.On to nije

zaslužio.Njeno lice postade tamnije. -

Zar sam toliko odvratna,nemoralna? Ili je to deo za koji je plaćeno?

Duncan odmahnu glavom. –Ne. -

Ne,šta?

-

Nisi odvratna ili nemoralna.

-

Ali plaćeno je za moju nevinost.

-

Ugovoreno je da stigneš netaknuta.

-

Ali možeš da me ljubiš koliko želiš? Da gledaš koliko želiš? - Bes je ispunio njen

pogled,a njene usne su se spojile u liniju.- Onda gledaj. Heather je bacila ćebe u stranu,otkrivajući telo u svoj svojoj goloj lepoti. Ali, iz nekog razloga, kada mu se pokazala na ovaj način ,odbio je da pogleda. -

Zato što ovo nikada neće biti tvoje, Svešteniče. - Okrenula mu je leđa i uputila se

prema ulazu u pećinu. Osetio je bol u svojim grudima,koji se polako širio,kao da mu je neko zabio mač pravo kroz srce. Šta je taj osećaj? Krivica? Ne baš.Više je ličilo da mu se srce slama.Ali kako je njegovo srce moglo da se lomi kada nije ni bilo u jednom komadu već duže vreme? Bacio je pogled na njenu pozadinu,njen duga kosa koja je padala sve do početka njene zadnjice. Neki pramenovi njene kose još uvek mokri ,doticali su mesto koje je pre samo nekoliko trenutaka držao. Njena zadnjica je pravila savršeni oblik srca.Naslonila je stopalo za članak druge noge i naslonila se na otvor pećine.Da li je razmatrala da trči gola po kiši u svojoj žurbi da pobegne od njega? Bio je gori od podlaca.Gori od najpodlijih ljudi. Zadirkivao je. Izazivao je. Rugao joj se.Ona nikada neće znati koliko je on u stvari želeo da se njihove subine promene.Ali želje su bile samo to,a ne stvarnost i istina. Jedva je uspevao da sastavi delove svog života,još uvek bežeći i odbijajući da ode i prihvati svoju pravu sudbinu. Krio se ispod svoje svešteničke odore.Duncan podiže njeno ćebe i krenu polako prema njoj.Spustio je toplu vunu preko njenih ramena,a ona je prihvatila ćebe bez ijedne reči. -

Žao mi je , devojko.- promrmljao je.- Ja sam slomljen čovek,ti ne zaslužuješ da

krhotine moje tame padaju po tebi. Heather se nije okrenula, ali je progovorila dok je vetar napolju zavijao. -

Svi smo mi slomljeni na neki način. Možeš pronaći sebe ako si spreman da pokupiš

krhotine. Do sada nije čuo mudrije reči od ovih.Čak ni starešina i sveštenici iz Pluscardena nisu uspeli da mu daju bolji savet. Samo su ga savetovali da se moli, da ide dalje.Sve dok nije


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

sreo ovu pametnu ženu niko mu nije nikada rekao da mora da se suoči sa svojim uništenjem. Da se suoči direktno. -

U pravu si.

Heather se okrenu prema njemu sa molbom u očima. -

Odvedi me Valasu. Neću reći nikome da si me oteo. Molim te, samo me pusti da

ispunim svoju sudbinu,a ti možeš da odeš da ispuniš svoju. Duncan pogleda u ženu koju je oteo, ženu koja ga je naterala da preispita sve u svom životu,a poznavao je samo nekoliko dana.Odmahnuo je glavom. -

Ne mogu.

Bes se pojavi u njenim očima. -

Vidim.Nisi spreman da učiniš nikakve promene.Uvek ćeš biti zla kukavica. Nisi

dostojan da nosiš tu crnu odoru.- Progurala se pored njega i otišla da sedne pored vatre. Njen reči presekle su ga lakše nego bilo koji mač. Nije do sada shvatio koliko mu ona znači, koliko je njeno mišljenje važno.Nije želeo da ona misli da je on zao. Niti kukavica. Učinio bi sve da je zaštiti.Ali jedan čovek nije bio dovoljan da je zaštiti od celog jednog klana. -

Nije tako devojko. Ako te ne isporučim,krenuće na tvoju porodicu.

-

Prazna pretnja da bi me pokorio svojoj volji.- promrmljala je.

-

Govorim ti istinu.- Duncan joj reče. - Oni koji su me platili žele da unište tvoju

porodicu.Sve članove, mrtve.Ovo je samo početak.Pozivaju u rat. -

Reci mi ko su oni.

Više nije bilo potrebno da skriva to od nje. U ovo vreme sutra,ako im oluja dopusti, biće u krčmi gde će se oprostiti od nje. -

Lejdi Ina Ross.

Sva boja nestede iz Heatherinog lica kao da je videla duha i zna da joj je život gotov. -

Bože spasi me.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ČETRNAESTO POGLAVLJE

H

eather je znala da je potrebno čudo da se Gospod spusti sa nebesa I izmeni tok događaja koji se odigravao oko nje. Pošto je postojala samo mala nada da se to dogodi morala je da se osloni na jedno od tri rešenja.

Prvo,mogla se moliti I to baš jako da su njena braća uspela da pronađu njihove tragove I da su ih pratili do ove pećine. Ali u tom slučaju, oni bi ubili Duncana, a ona nije želela da se moli za njegovu smrt.Ako išta drugo želela je da mu ulije malo razuma. Da mu pomogne da pronađe svoj put,koji god to bio,I oh, kako bi želela da njegova budućnost bude povezana sa njenom, još jedna nemoguća stvar. Drugo rešenje je bilo čak više nemoguće nego prvo, a to je bilo da nekako uspe da ubedi Duncana da zaboravi svoj plan I pusti je. Rosovi nisu bili klan sa kojim se igralo. Znala je to. Ina Ross,ćerka mrtvog poglavara ,planirala je odmazdu nad klanom Sutherland od kada su joj ubili oca.A njen suprug- ironično Engleski plemić, sir Marmaduk Stuard? Takođe je čekao svoje vreme. On je bio veren sa Magnusovom ženom, Arabelom. Ali Magnus se dao u poteru I oteo je.To nije prijalo ponosnom glupanu.Oženio se Inom jer je video sličnu dušu,ali ne dobru.Njih dvoje su u proteklih nekoliko godina pravili nemire,tu I tamo,ali Duncan je bio u pravu kada je rekao da se spremaju za rat.Njena sudbina sa njima bila bi smrt. Nije sumnjala u to uopšte.Mogla je čak da se I ispovedi sada I moli se da smrt bude brza.Ostalo joj je samo treće rešenje, I činilo se najbolje do sada-ona sama. -

Onda znaš za lejdi Ross I njenog muža?

Heather ga je upitno pogledala. – Gde si ti bio Duncane? Izgledao je iznenađen njenim pitanjem ali joj ništa nije odgovorio. -

Oni su najveći neprijatelji moga klana.Svi u Visiji znaju to, čak I Bruce. Pokojni

poglavar Ross je naljutio Valasa I njegove ljude svojim udruživanjem sa Englezima. Ubili smo ga pre tri godine otprilike,a onda su njegova idiotska ćerka I njen glupi muž postali naš problem.-

Mislim da se sećam nekih problema sa Rosovim klanom pre nekoliko godina.-

Heather prevrnu očima I zapita ga ponovo. - Gde si ti bio? -

Bio sam zauzet.

-

Toliko zauzet da nisi preimetio šta se dešava u zemlji oko tebe? Zar nisi morao da

blagosloviš neke ratnike ili da daš poslednji pričest onima koji umiru? -

Blagoslovio sam nekoliko.

-

I sigurna sam da su ti se mnogi od njih zahvalili.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Šta želiš time reći?

-

Koliko znači blagoslov grešnika?

Duncanovo lice je prebledelo na trenutak ali je brzo uspeo da se povrati,a ona je u tom trenutku zažalila zbog svojih grubih reči. -

Žao mi je. - reče mu

-

Kada sam bio dečak,moja porodica je masakrirana od neprijateljskog klana,moj

sveštenik je posečen ispred mojih očiju.Moj dom spaljen, I jedino sklonište koje sam imao od mojih neprijatelja bilo je opatija. I moja jedina uteha je bila da prihvatim plaćeničke poslove sa namerom da steknem snagu da kada sretnem svoje neprijatelje budem spreman. Nije mi potrebno tvoje sažaljenje, niti želim da čujem još tvojih uvredljivih reči. Heather proguta. Noževi su leteli iz tog pogleda koji joj je uputio u njenom pravcu,poželela je da može da se spoji sa kamenom na kom je sedela. Pogled mu je bio zlokoban, pun besa ali na ivicama je primetila nešto što nije pripadala tu - kajanje. -

Koje je ime neprijateljskoga klana?

Mrzela je da čuje taj odgovor. Ali je morala da zna,skoro joj je rekao pre. Bio je toliko nepopustljiv da je otme, ali ako nije zbog novčića postoji samo još jedan razlog. -

Sutherland.

Heatherino srce preskoči jedan udarac. Njen vid se zatalasa. Pre nego je odgovorio,pomislila je da bi mogao reči baš to. Ali postojala je mala nada da će reći neko drugo ime,da ne optužuje njenu porodicu za uništenje svoje,iako su činjenice bile poznate.Bez obzira kolio je osetila snažnu povezanos sa njim, to se nije moglo uzvratiti. Čak I njegovi poljubci.. Šta su oni značili?Povukla je kolena bliže grudima,kao da bi ona mogla da je sačuvaju od razarajuče informacije koju joj je upravo rekao. -

Pogrešio si.-odgovorila mu je.

Duncan se zagleda u nju I polako odmahnu glavom. – Porekla bi mi istinu? -

Koju istinu?- Podigla je ramena I susrela njegov pogleda. –Šta bi ja to trebala

da znam? Šta bi trebala da ti kažem? Posmatrao je,I mogla je da vidi kako se sprema da joj odgovori I pre nego što je progovorio. Duncan je imao veoma ozbiljno lice,ono koje skriva svaku misao, ali emocije koje su harale njegovim telom u tom trenutku nisu mu dozvoljavale da se sakrije od nje. -

Duncane, žao mi je zbog svega što se deslio tvojoj porodici.Ali ja, - protresla je

glavu,- ja nisam bila deo toga.Nemoj to uzimati protiv mene.-

Postoje žrtve u svakom rat.

Od njegovog odgovora se naježila.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Zar ja treba da budem žrtva?- Slike njega kako je davi, kako joj seče vrat svojim

nožem pojaviše joj se u mislima. Setila se noža koji je sakrila u svojo čizmi. Kada bi samo mogla da ga dohvati.Mogla bi da ga uzvuče I upotrebi. Mogla bi barem da pokuša da se odbrani. Ako bi mogla da ga dohvati. On bi bez svake sumnje pobedio bez obzira imala ona nož ili ne. Ako dođe do toga ona će pokušati da ga prokletog pošalje đavolu. Stvar je bila u tome… posmatrala je njegove mišiće,način na koji se savijaju.Čista snaga. Ona nije bila građena da se bori protiv takve snage. Njen um je uvek bio njena prva odbrana. -

Odgovori mi.- Bila je poosna na sebe jer joj je glas zazvučao utvrđen, jak. Dopustiti

mu da vidi da se plaši nije dolazio u obzir. -

Ne mogu.

-

Ti si kukavica.

Duncan se iznenada povuče bliže, njegove ruke tako blizu plamena da je bila sigurna da ih je opekao. -

Jedna stvar koju nisam je kukavica.

Ali ona je mogla da vidi sumnju kako treperi u njegovim očima. Nije bio baš toliko siguran koliko je želeo da ona u to poveruje. -

Da li imaš neku dušu na svetu?- Nije želela to da pita, da ga podseti da je sam na

svetu.Misao se pojavila u njenoj glavi I poletela iz njenih usta pre nego što je imala vremena da razmisli. Duncan se povuče nazad. –Šta to treba da znači? -

Postoji li neko na koga možeš da računaš?

-

Imam kaluđere u Pluscardenu. Starešnu.

Heather odmahnu glavom. –Ali ti si izgnanik. Ne stvarno jedan od njih. Mišići se zategnuše na njegovoj bradi, a on provuče ruke preko lica ,prateći liniju svoje brade. -

Imaš bezobrazna usta devojko,I najverovatnije ću morati da ti ih zapušim.

Heather udahnu, prisećajući se koliko je stvarna bila njegova pretnja da će joj zapušiti usta. Bila je srećna da to nije do sada već učinio. Mali ubod bola pojavi joj se u stomaku. Mali deo nje je počeo da pretpostavlja kako je počela da mu se sviđa… Njihovi poljubci su bili tako strastveni,tako orginalni I počela je da preispituje stvari za koje je mislila da ih je odavno zakopala. Ideja da joj se Duncan samo podsmevao, ne želeći ništa više od nje smao osvetu za svoju porodicu,povredila je baš duboko. -

Ti si divljak.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan se nasmeja. –A ti si razmaženo derište. Oduprela se nagonu da isplazi jezik u njegovom pravcu,znajući da će to samo pojačati njegovo mišljenje o njoj,bez obzira koliko ono bilo lažno. Razmažena… Teško. Heather je uvek vodila računa da bude aktivan član svoje porodice. Zaradila je svoje mesto I nikada nije dobrovoljno sedela u svojoj sobi I izgubila dan u pričanju o haljinama I uređivanju frizure. -

Ti ne znaš ništa o meni,osim onoga što si čuo od Ine Ross,a ona je pouzdan izvor

kao što su I veverice koje trče oko drveća. -

Reci mi onda devojko, zašto misliš da nisi razmažena. Da li imaš lep topli doručak

svakog jutra, I u podne I opet uveče pre nego što odeš u krevet među tople čaršave sa vatrom koja je upaljena da ti ne bude hladno? -

Imati hranu da jedem I topli krevet ne čine me razmaženom.

-

Čine te,tamo gde sam ja odrastao sa parčetom hleba I vodom I sa kreveteom tako

hladnim da sam se budio sa injem svakog jutra na svom nosu zimi. Heather zadrhta. – Lažeš. Duncan zaškrguta zubima. - Ja nikada ne lažem. -

Lagati je greh.

-

Da.

-

A ti nisi grešnik?

-

Ne, na taj način.

Heather uzdahnu ne želeći da nastavlja ovaj razgovor. Nije ona bila kriva što je njen brat bio moćni poglavar,voljan da ispuni osnovne potrebe svoje porodice, I što je to bilo superiorno u pogledu Duncanovog vaspitanja. Ali šta je mogla još da kaže? Nije mogla da promeni njegovo razmišljanje. A nije nešto bila ni voljna da pokušava. Jaka kiša je još uvek padala napolju a vetar zavijao. Sreća po njih pa su drveće I nisko rastinje sprečavali vetar da uđe u njihovu toplu pećinu. Ali čim sve bude gotovo, Duncan će reći da krenu. Stomak joj se oglasi krčanjem ali ona nije obraćala pažnju na njega. Nije želela da ga pita za milost, za hranu. Njena natopljena haljina I podhaljine , još uvek su ležale skupljene na zemlji gde ih je ostavila.Prokletstvo, ako ih ne razvuče sada još uvek će biti mokre kada on odluči da krenu,a nije želela da rizikuje da je natera da krene gola.Gospode, možda bi to I učinio. Da pobegne gola nije se nalazilo u njenom planu.Uspela je da sedne na kolena. Njena leđa okrenuta Duncanu,uglavila je krajeve svog ćebeta ispod ruku da bi stajala na mestu,a zatim na tAnane počela da razvalči svoju odeću da se suši. Kada je završila poslednju podhaljinu,taj deo pećine je izgledao kao da ima tepih od belih podkušulja I traka. Bela bolja je bila uprljana blatom I njena nekada haljina boje lavande


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

sada je bila mutne sive boje. Okrenula se prema vatri, njeni prsti bili su hladni od mokrih tkanina. Duncan kao da je čekao. -

Sedi. - naredi joj.

Čim se spustila dole, dodao joj je komad suve govedite I ovseni kolač. Posmatrala je ponudu sa prezirom,sećajući se poslednjeg obroka kada je jela iste te stvari, koliko joj je bilo teško. -

Jedi.

Heather prevrnu očima,igorišući način na koji joj se obraćao,samo jednom rečju. Ako je želeo da deluje kao zver ona neće lupati glavu oko toga.Već joj je bilo dobro poznato da čovek ima grubu stranu.Preživela je ovo kratko vreme koje su zajedno,sklanjajući se. Ali misleći o tome da bude razdvojena od Duncana, iako ga je prezirala,nateralo je njen stomak da se okrene. NIje želela da ode od njega. Ako išta drugo, želela je da otrese tu namrgođenost I poljubi je ponovo. Kada je poljubio, osećala se uzvišeno,kao da može da uradi sve na ovom svetu. Bilo je moćno, opojno, I mrzela je da prizna da je želela još. Sve dok je raspirivao vatru u njenom telu,izazivao je I druge dublje emocije takođe. Osećanja za koja nije bila sigurna da ih može još dugo ignorisati. Preko puta Duncan je napao svoju suvu govedinu. On je prilično škripao

svojim

zubima,ali bi sa vremena na vreme bacio svoj pogled prema njoj. O čemu li je razmišljao? Pošto je bila tvrdoglava,odbila je da ga upita. Umesto toga I ona je zagrizla govedinu kao da bi propala bez nje. Kada je završila svoje parče, drugo joj se stvorilo u rukama. Ali kada je završila I to drugo Duncan joj je dobacio I treće ali ga je ona odmah vratila. -

Ne želim pojesti još jedno parče govedine,čak I da mi život zavisi od njega.- brecnu

-

Onda je pretpostavljam to dobra stvar što ne ideš da nađeš Valasa. Ljudi u ratnim

se.

logorima preživljavaju danima na govedini I ničemu drugom. -

To je podlo.

-

Kao i tvoj stav.- progunđao je.

-

Odvratni čoveče.

-

Pakosna devojko.

Heather uguši uzdah besa,skoči na noge i poče da se okreće u krug,tražeći nešto, bilo šta. Da joj posluži kao oružje.Želela je da ga udari po glavi sa tankim komadom drveta. Ali nigde u blizini nije bilo takvog drveta,a ako bi krenula prema zadnjem delu pećine gde su se drva nalazila znao bi šta smera.Sa uzdahom, sela je nazad. -

Kao što sam i rekao. Razmažena.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bes je ključao u njoj. –A kao što sam i ja rekla ti si najgori čovek kog sam srela u svom

životu. To ga je pogodilo ali se brzo povratio skrivajući svoju ranjivost čvrstim pogledaom. -

Dobro pa uskoro više nećeš biti u mojim rukama.

Heather je skupila svoje ruke u pesnice,njeni nokti su se zarili u osetljivu kožu dlanova. Kako je ovaj čovek imao takav uticaj na nju? Suze su pekle pozadinu njenih očiju,i trepnula je nekoliko puta da ih otera. Neće plakati ispred njega. Ne bi. Neće.Ali suze nisu brinule o tome kako se ona oseća. Skupljale su se dok joj nisu zamutile vid a onda su počela da rasipaju kapljice po njenim obrazima. Savila je glavu,gledajući u svoje krilo u nadi da će sačuvati svoju pretežno žensku,skoro detinju, rekaciju sakrivenom. Nije bilo potrebe da joj on još jednom kaže kako je ramažena. I evo je sada,toliko iznervirana što nije mogla da se iskontroliše,plače poput derišta.Ali dođavola! Imala je dobro opravdanje. Ne samo da je bila oteta,izgladnela,skoro se udavila,i ostala bez sna ovih nekoliko dana,ali njena osećanja su bila u temelju povređena, njeni snovi o obećavajućoj budućnosti su izgoreli poput žara u plamenu. -

Da li plačeš?- Duncanov glas je bio mekši,ne oštar ton na koji je bila naviknuta.

Nije obraćala pažnju na njega.Nije bilo razloga da on zna da li ona plače ili ne. Čak iako je bilo prilično očigledano.Ramena su joj se tresla,nos curio,oči je pekle.obrisala je besno svoje lice ćebetom.U tihoj pećini odjednom se začuo odjek njegovih čizama,a onda je bio pored nje,toplina njegovog tela grejala je sa te strane.Nije rekao ništa,nije je dotakao,samo je seo pred nje.Heather nije znala šta da uradi,kako da odreaguje.Da je to bio njen brat Magnus,naslonila bi mu se na rame i dopustila da je obuzmu jecaji toliko glasni koliko je potrebno da budu. Da je bio njen brat Blejn,ona bi ga molila da uzvrati onom ko je naterao da plače. Njen brat Ronan bi joj dozvolio da ga udara dok suza više ne bude,a njena sestra Lorna, dala bi joj najbolji savet. Ali njena porodica nije sedela pored nje.Ne, onaj koji je sedeo pred nje bio je i onaj koji je i rasplakao. I zbog toga nije ni znala šta da radi, osim da tiho plače u svoje krilo, dok se u sebi moli da prestane.Bilo je ponižavajuće za nju da on vidi koliko je uticao na nju,koliko je povredio.Bila je i zbunjena takođe,zato što ništa nije rekao. Još više je bilo zbunjujuće to što je stekla osećaj utehe iz njegove blizine.Kada su njene suze počele da se povlače, i kada je uspela da povrati svoj glas,rekla je. -

Pusti me.

Duncan je bio dobar prema njoj,a ona je isplakala svoje oči. Klan Ross neće biti tako dobar prema njoj,i pokazati takvu slabost ispred njih bilo bi još više ponižavajuće nego ispred Duncana.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ne mogu.- reče joj tiho i ona oseti žaljenje u njegovim rečima.

-

Zašto?- Heather okrenu malo svoju glavu,naslanjajući obraz na svoje kolene. –Zašto

ne možeš?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

PETNAESTO POGLAVLJE

K

rivica poče da izjeda Duncanov stomak. -

Moja porodica utrostručiće novce koje ti daju Rosovi. Oni mogu da

se brinu o sebi.

Dočekaćemo rat spremni. Obećavam ti.- Drhtanje koje je preostalo iz Heatherinog plača protka njene reči. Duncan protrese glavom I zagleda joj se u oči,koje su bile otečene,crvene I svetlo plave u tom trenutku.Uzdržao se od potrebe da joj obriše suze sa obraza. -

Nisu novci koji me zadržavaju.- Imao je puno toga zakopanog u zidinama opatija.

-

Rekla sam ti da ja nemam ništa sa pokoljom tvoje porodice, a da sam I imala, učinila

bi sve da to sprečim. -

Ti čak možda nisi bila ni rođena.- Pretpostavio je da bi trebalo da joj ispriča svoju

slabost.Lejdi Ross ga je držala u šaci. –Vidiš, ako te ne predam,spaliće moju opatiju,I sve

koji se nalaze u njemu. -

Heather zadrhta. – Kako mogu? To će ih svakako sve osuditi na pakao.

Duncan zaškriputa zubima. -

Izgleda da oni ne brinu o tome. Zaslepljeni su besom I ne razmišljalju o putu kojim će

ići posle ovog života već samo o ovom sada. -

I ti si pravi čovek da sprovedeš njihovu osvetu. Razborit,dobro obučen,I želiš osvetu

nad mojom porodicom. On zaškriputa opet. Imala je pravo.To su bili razlozio zbog kojih je pristao,ali ne I koje će izneti do kraja.Mada su ga kaluđeri I starešina ponekada ljutili,nije želeo da gleda kako pate.Primili su ga kada nije imao nikoga. Podigli su ga I odrhranili,dali mu utočište,obukli ga,obrazovali ga.Duncan nije bio ljut zbog hladnih zimskih noći I tvrdog hleba da bi poželeo da ih povredi.Nikada.Ako ništa drugo on duguje crkvi svoj život.Oni su ga ojačali.Da nije bilo njih on bi nestao sa ostatkom svoje porodice. -

Svi mi radimo stvari za osobe koje volimo koje ne mogu uvek da se objasne.-

odgovorio joj je. -

Ljubav. - Heather mu reče,grizeći svoju usnu I skidajući pogled sa njega u

stranu. – Nešto što nikada neću upoznati ako me predaš tim čudovištima.Biću srećna ako

dočekam jutro.- Ogorčeno se nasmejala I nastavila. – Vidiš, čim odeš, oni će mi preklati grlo. Prenećeš poruku mojoj porodici da me imaju, jer nećeš znati ostalo, I ti si sveštenik kome


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

mogu verovati.Za to vreme ja ću trunuti u plitkom grobu,ako mi ga I daju,jer će biti zauzeti oštreći mačeve da pobiju moju porodicu. Želiš li moju zahvalnost sada,ili kada me predaš? Sa svakom njenom reči Duncanu je postajalo hladnije I hladnije, sve dok ga ukočenost nije opkolila.Slika nje kako leži mrtva u grobu,gledajući ga, beživotno,natera ga da zadrhti. -

Jedan život za stotinu -promrmljao je, mrzeći sebe.

-

Ja treba da budem žrtva.

On proguta,proklinjući sebe. -

Zar stotinu ljudi u odori u Pluscardenu treba da ode umesto tebe? Oni neće napustiti

svoju opatiju. Senka je prešla preko njenih očiju,I ona okrenu svoj pogleda od njega. -

Ne znam.

-

Smrt dolazi po sve nas princezo.- Reči su zazvučale tako hladno čak I njegovim

ušima,I bio je zgrožen jer ih je izrekao. -

Okrutan si.-reče mu,I to sa pravom. Heather se povuče od njega,bliže vatri,kao da bi

bilo bolje I da izgori nego da sedi pored njega. Dođavola, I on bi radije goreo nego da ponovi ono što joj je upravo rekao. On nije bio okrutan čovek,on nije bio od onih koji puštaju nevine da odu u smrt. Ali evo ga radio je upravo to.Empatija mu naredi da je moli za oproštaj,ali ponos je držao njegov jezik nepokretnim.Da je mogao,spasao bi je od sudbine u koju je vodio.Ali, iskreno,kako da spasi svoj opatiju od uništenja a da nju ne preda u ruke neprijatelju?Postojao je samo jedan način. I to je vodilo tome da Duncan mora oprostiti porodici koja je uništila njegovu.To je značilo odreći se svega za šta se borio celog svog života. To je značilo da mora prići svojim neprijateljima I moliti ih za pomoć.Duncan nije bio prosjak,I nije bio siguran da će moći da promeni sebe,čak i kad bi to značilo da će na taj način spsiti njen život. -

Odspavaj malo.Zorom jašemo , sa kišem ili bez nje.

Heather klimnu glavom, odbijajući da ga pogleda.Dobacio joj je još jedno ćebe za jastuk I posmatrao je kako leže,okrenuta leđima dok se skupljala u malu loptu. Ramena su joj drhtala. Plakala je opet.Mrzeo je sebe u tom trenutku,gledajući je tako ranljivu na podu,bila je samo senka žene koju je upoznao u Sutherlandovoj kapelici. On je uradio to. Slomio je. Duncan je morao da se natera da okrene glavu I gleda u drugu stranu, da se sakrije od štete koju je napravio. Odvukao se do ulaza u pećinu I naslonio na zid,prekrstio ruke preko grudi I zagledao se u šumu. Vetar je bacao kišu velikom silom u drveće, ali su listovi delovali kao sićušni štitovi,dajući sve što mogu da zaštite šumu.Ali vetar je bio jak,savijajući neke manje,slabije grane skoro do pola.Bled se došeta napred, gurajući Duncanovu ruku svojom


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njuškom.Konj izbaci razočarani dah,rastrgnutim nozdrvama.Da li je bio uznemiren zbog oluje ili je I on mislio da je Duncan okrutan čovek? -

Šta želiš da uradim?- Duncan ga zapita. – Da oženim devojku I proglasim rat klanu

Ross? Da se udružim sa svojim neprijateljima I nazovem ih braćom kada sam poslednje dve decenije zamišljao njihovu krv na svojim rukama? Konj frknu još jednom I pogura ga po ramenu malo jače,što izazva Duncana da se pomeri na svojim nogama.Pogedao je životinju,neverujući da mora da objašnjava svoje postupke zveri. -

Neću učiniti to. Imam dužnost prema dušama mojih članova porodice .Moj otac bi se

okrenuo u svom grobu. Duncan pogleda preko ramena. Heather je ležala mirno,ili je prestala da plače ili je san spasio od bola koji joj je Duncan izazvao. Dok je zamišljao to emotivno mučenje kroz koje je prošla zbog njega doživeo je novu navalu krivice koja je prošla njegovim srcem.Bio je iznenađen toplom dobrodošlicom koju je njeno društvo donelo- ali ne I iznenađen njenim brzopletim jezikom.Ali koliko je uživao da se nadmudruje sa njom, to ga je i potreslo.Kada ga je Lejdi Ross upućivala,očekivao je da će da mrzi ovaj zadatak,da će želeti da ubije devojku pre nego je preda,ali desilo se baš suprotno od toga.Da pretio joj je puno puta,ali pre svega jer je želeo da vidi njenu rekaciju,ne zato što je stvarno nameravao da sprovede bilo koju kaznu koja mu je pala na pamet do kraja. Razočarenje ga obuze, stežući ga oko stomaka, poput nekog konopca. Bio je nezadovoljan idejom da je mora pustiti od sebe,ko zna šta će taj zli par uraditi sa njom.Bio je razočaran idejom da sahrani svoju osvetu. Ali pojam da oženi Heather.. Seme je bilo posađeno u njegovim mislima I počelo je da pušta korenje,šireći se u njegovoj glavi,kroz njegov vrat I postajući jače iz minuta u minut.Okrenuo se od nje. Što je duže gledao u nju,bio je u većem iskušenju da je upita šta misli o toj ideji.Odgovor na to bi bio veoma jasan. Izvadila bi mu utrobu, to je sigurno, sa bilo kojom altakom koju bi našla, možda čak I sa jednom od gorućih grana iz žara.Bar je konj prestao da mu zanoveta. Duncan provuče ruke kroz kosu,zatežući vezice koje su je držale da mu ne padne u oči.On, je takođe bio preumoran. Ali je znao ako bi legao, san ga ne bi uhvatio.Kada zora dođe on mora doneti odluku. Lejdi Ross će ga čekati u podne u krčmi.To je bilo dogovoreno.Mogao je biti tamo, ili ne. Podsetila ga je da sa svakim satom koji kasni,novčići će se smanjivati u kesi,a ako zaksni jedan dan,uzeće neki život. On I Heather će morati da ustanu u zoru I poteraju Bleda u kas da bi stigli na vreme.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nije bilo vremena da umeša Sutherlandove u pregovore. Kako je mogao da spase I opatija I devojku?Sutherlandovi će zaštititi Heather u to Duncan nije sumnjao.Ali oni nisu imali nikakav podsticaj da sačuvaju I opatija.Oni nisu imali nikakvo učešće u njegovoj crkvi.Čak I ako zatraži pomoć od Brendona Sinklera, rođaka poglavara Sutherlanda,sa kojim je Duncan imao poslove u prošlosti,ipak ne bi bilo dovoljno vremena da se spasi bilo ko. Poznajući Rosove,oni već skupljaju grupu ratnika koja će opkoliti opatiju,čekajući otvorenih usta dok im pljuvačka curi na sve strane poziv za napad. Njihov klan je bio pakostan,više su bili kao životinje nego ljudi.Duncan se ne bi iznenadio kada bi saznao da su sklopili plan sa đavolom lično.Heather se zakašlja,zvuk se odbi od zidova pećine I prekide Duncana u razmišljanju. On se okrenu I u četiri koraka je već bio pored nje.Savijajući se u kolenu,spustio je ruku na njeno rame. -

Da li si dobro?

Heather lepršavo otvori oči I zagleda se u njega. – Dobro sam. -

Da li ti treba piće?

Odmahnula je glavom I zatvorila svoje crvene,otekle oči. Trebao je da je ostavi, da ode natrag prema ulazu u pećinu gde je I pripadao,ali Duncan nije mogao da natera sebe da to učini,nije mogao da natera svoje noge da ga podignu. Umesto toga izgledalo je kao da su izgubile svu snagu.Seo je dole pored nje. -

Odlazi.-promrmljela je. – Zaglavljena sam sa tobom u ovoj I od Boga zaboravljenoj

pećini,barem mi dozvoli da ne dišem isti vazduh kao ti. -

Znam da me mrziš, devojko. - započeo je ali ga je ona prekinula.

-

Da. A sada odlazi.

-

Ali ja ne želim da me ti mrziš. Ja sam te doveo u ovaj položaj u kom ne želiš da

budeš I ja to znam. -

Dobro, barem se slažemo u tome,a sada me molim te pusti da spavam.- Patnja u

njenom glasu rastera ostatak Duncanovih reči. Heather još uvek nije bila spremna da čuje njegove ideje,da mu pomogne da shvate kako da je iz ovoga izvuku živu.Klimnuo je glavom iako ona nije gledala u njega.Progutao je knedlu koja mu je zastala u grlu I počeo da ustaje kada je mala bela ruka krenula prema njemu I uhvatila ga za podlaktice,njena ruka na njegovoj goloj koži.Bockanje je krenulo iz tog mesta,jureći kroz njegovo telo. Iznenađujuće,iako je njegova muškost odreagovala na njen dodir,ali njen dodir je više uticao na njegove grudi. Nešto ga je steglo u njima,čineći disanje sve težim.Zastao je u polučučnju I spustio svoju ruku preko njene,osećajući kako je njena ruka mala u njegovoj.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Znam da ti tvoji ljudi puno znače. -reče mu. Njene oči su ostale zatvorene,možda je

mislila da ako ga ne vidi da će možda nestati. – I možda sam najsebičnija žena na svetu jer

sam uznemirena što ćeš moliti za njihove živote umesto mog.Žao mi je zbog toga. -

Oh, devojko,tražiti od ikoga njegov život je sebično. Nemoj kriviti sebe zbog načina

na koji si odreagovala,I kako si se u tom trenutku osećala.Ja sam tražio previše ali istini za volju,sačuvaću te u životu. Otvorila je svoje oči,oči koje su mu otkrile dubinu njenog očaja I ispunile Duncanovu dušu kajanjem. -

Nemoj govoriti o nečemu što se nikada neće dogoditi.

Da li je mogao da riskira I otkrije joj svoje misli?Ne, još ne. Duncan odmahnu glavom. -

Nikada ne govorim ono što ne mislim.

-

Dobronamerno nema mesta kada tvoji postupci njemu protivreče.

Uprkos njenoj nevinosti,njenom poletu za život, Heather je bila mudrija nego što je Duncan prvobitno mislio. -

-Ti si veoma pametna žena.- on se zamisli.

Okrenula se na drugu stranu,prekidajući kontakt sa njim. – Izgleda ne dovoljno. -

Uprkos tome šta ti misliš. - Duncan ustade I pokupi odbačeni krčag sa viskijem.-

Poštujem te, devojko. Iako mislim da si davež,ipak sam uživao u tvom društvu. Ona neodlučno progunđa. -

Reči čoveka koji je ispunjen krivicom zbog svojih postupaka.

Heather je bila u pravu,ali iako je pogodila pravi razlog zašto je to rekao,ipak nije morala da to izgovori naglas.Bila je onaj tip žene koja je uvek morala da ima poslednju reč,onu koja bode. Možda je bila takva jer je rasla sa trojicom braće koji su je mučili I povlađivali joj. Koji su je oblikovali da bude zanovetalo da stalno gunđa, a on se spremao da položi svoj život ispred nje,spreman da njegov ostatak provedu zajedno. -

Ti si jedna mala tvrdoglava devojka. - reče joj ali opusti svoj ton. Duncan je znao da

bi sad trebao da prestane. Da legne I pokuša da se malo odmori. Nastaviti pričati sada kada su oboje toliko umorni I iscrpljeni neće doneti ništa dobro. Odmor je bio bolji,jer će sutra biti jedan od najtežih dana u njegovom životu. Ali izgleda da nije mogao da natera sebe da ućuti. Nešto u vezi Heather ga je teralo da se bori sa njom. – Trebao bi da te odmah sada

odvučem kroz kišu pravo na Rosovu zemlju. -

Šta te sprečava?- Okrenula se I skočila na noge,dok joj se ćebe zaplitalo oko nožnih

zglobova,otkrivajući njena kremasta ramena. - Hajdemo! -

Udaj se za mene.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heatherina usta se otvoriše u jedno okruglo savršeno O. Stajala je nepomično,tiho, kao da je bila zamrznuta u vremenu. -

Udaj se za mene, I zajedno ih možemo spasiti sve.- Gospode, zvučao je tako očajno,

a možda je I bio,ali nije želo da stavi toliko života u opasnost,samo nekoliko, Sutherlande,a sad nije mogao ni njih. Konačno, kao da se povratila iz šoka u koji je stavio. -

Šta?- Zvučala je ogorčeno, zapanjeno, uvredljivo.

-

Ako se udaš za mene,svi će biti bezbedni.

-

Svi?- Podigla je obrvu.

-

Da.- Zastao je pokušavajući da diše normalno. – Ti, svi u opatijau, tvoja porodica.

-

I samo zato što me ženiš zaboravićeš godinama planiranu osvetu?- Protresla je

glavom. – Ne. Neću to uraditi. Pre samo nekoliko trenutaka si mi govorio da prihvatim svoju

smrtnu presudu sa osmehom. A sada mi nudiš život? -

Heather.- Duncan joj priđe. – Nisam ponosan na sebe. Mrzeo sam svaku okrutnu reč

koju sam izgovorio. Nisam tako mislio. Bio sam na gubitku. NIsam želeo da te predam Lejdi Ross.Veruj mi.Da se neradi o životima kaluđera u Pluscardenu,pustio bi te da pobegneš pre nego je oluja započela. Ali ja sam samo jedan čovek. Ne mogu se boriti protiv stotine.I na ovaj način ću spasiti tebe, njih,sve nas. Njene oči se raširiše. – Znači, oženićeš me da bi se moja porodica borila za tebe. Duncan odmahnu glavom. – Ne za mene. Sa mnom. Za nas. -

Za nas. - rekla je veoma polako, kao da je pokušavala da otkrije značenje tih reči.

Njen pogled je pao na zemlju gde je posmatrala svoje prste koji su se zgrčili a zatim opet ispružili. – Nemam želju da se udam.- Njen glas je bio tih, skoro nečujan. – Hoću da nađem

Viliama Valasa. Sada me pitaš da se udam za tebe da spasim svoj život,da spasim živote stotinu njih. To stvarno nije pošteno. -

Pomoćiću ti da pošalješ poruku Valasu.

-

Ne želim da šaljem poruku.- povkala je. – Želim da se borim.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ŠESNAESTO POGLAVLJE

D

uncan je uništio sve. A sada je pokušavao da joj uzme I budućnost. Stajao je u tišini, nekoliko koraka od Heather. Njegove usne razvučene u tankoj liniji,ruke spuštene na njegove uske kukove,a mišići gorenjeg dela tela su se

pokazivali u svoj svojoj lepoti,rugajući joj se,pokazujući tačno ono što bi bilo njeno ako bi rekla da.Da, ali nije sve bilo u telu,bez obzira koliko savršeno ono bilo,ili kako bi zbog njega njeno srce ubrzalo svoj ritam. -

Moja braća to nikada neće dopustiti. - rekla je pokušavajući da zvuči samopuzdano

koliko se to može biti kada si go ispod ćebeta. –Osim toga, ti si sveštenik. -

Odrećiću se svog mesta u crkvi, kao I mržnje prema tvojoj porodici.- Glas mu je

bio ravan I nije bilo nikakavih emocija na njegovom licu.Ništa što bi joj reklo da li je mislio ili ne to što joj je govorio. –Nikada nisam ni bio za taj život. -

Rekao si da nikada ne lažeš.

-

Ne lažem.

-

Lažeš sada. Jedne noći za večerom, zabošćeš svojim nožem za jelo moga brata u

grlo,I sve će to biti moja krivica. Duncan suzi svoj pogled,bacajući njihovu tamu pravo u njenu dušu. -

Nikada.

-

Ićićeš u pakao za tu neistinu.- Kako je mogla da mu veruje? Živeo je svoj

život,čekajući trenutak da osveti svoju porodicu, tako što će ubiti njenu. Žašto bi mu verovala? Zbog njegove reči? -

Ne devojko,ja želim da krenem tim putem ali to nije jedan od razloga. Ako se udaš za

mene,zakleću se da nikada neću ubosti tvoga brata mojim nožem za jelo. Heather nakrivi glavu. –Ili bilo kojim drugim oštrim predmetom. - reče mu suvo. –Moraš

da se zakuneš da nećeš ubiti ni jednog od moje braće ili rođaka,ili bilo koga koga volim. -

Dogovoreno.

-

I moraćeš da se zakuneš da ćeš me odvesti da vidim Vilama Valasa.

-

Urediću to.

-

Zašto si toliko prilagodljiv? - Sumnja poče da raste u njoj.

-

Želim da se udaš za mene.

Niko do sada joj to nije rekao a da je mislio. Želeo nju. Za celi život. -

Da životi kluđera nisu u pitanju, da li bi I dalje želeo da me oženiš?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Mrzela je I pomisao na njegov odgovor,iako je znala da neće biti negativan.Heather je počela da okreće pogled,osramoćena što je uopšte I pitala,ali kada je progovorio privukao je nazad njen pogled. -

Da.-Jednostavna, jaka izjava u jednoj reči.

Nepoverenje je ispuzalo iz onog njenog dela koji je želeo očajno da on stvarno misli tako. -

Da?

-

Da, bih.- Njegov pogled je bio jak,ozbiljam.

-

Zašto?

-

Kao što sam ti rekao ranije,uživam u tvoj društvu.

Heather se namršti. - Sigurno to nije jedini razlog.Zar nisi uživao u društvu nekih drugih

žena? Da li si želeo da oženiš sve njih takođe? Duncan ispusti osmeh. –Vidiš? To je razlog. Tvoj razum, tvoj šarm. Začarala si me,

devojko. Zašto nije bila ubeđena?Heather zagrize usnu. -

Udaću se za tebe da bi spasio svoje ljude.Da spasim sebe. Ali ne mogu ti obećati da

ću biti dobra žena. Skoro da nije bio iznenađen da čuje te njene reči. -

Šta možeš da obećaš?

Ona nabora čelo I poče da razmišlja. –Obećavam da ću biti odana I poštena. -

Ali..?

Kako je znao da će postojati ali ? –Ali ti se verovatno nikada neću pokoravati. Nasmejao se mekano. –Ne bi to od tebe ni očekivao. -

Stvarno?- Zašto je bila iznenađena njegovim odgovorom?

Duncan joj namignu. –Ti nisi ona koja se pokorava. Njen stomak je uradio mali okret,a svaki nerv se povećao. -

Šta ćeš uraditi kada ne budem želela da te u nečemu poslušam? Najverovatnije ću se

raspravljati sa tobom u vezi svega. -

Moraću da te ubedim da vidiš valjanost moje želje.

-

A kako ćeš to da uradiš.- Njena znatiželja se probudila.

-

Na bilo koji način.

Heather se ukoči. –Ucenjivaćeš me. -

Nikada.- Iako je pokušao da bude ozbiljan,nešto je zasvetlucalo u njegovim očima.

-

Zar to nije ono što radiš I sada


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ucenjujem te? Ne.

-

Ali rekao si da moram da se udam za tebe da bi bila slobodna I da bi spasila tvoje

kaluđere. Duncan klimnu glavom. –Da, ali to nije ucena. Imaš druge izbore. -

Koje?

-

Rekao sam ti I ranije,ti si pametna žena. Neću ti ja davati odgovore.

-

Šta ćeš raditi kada ne budeš sveštenik? Kako ćemo živeti?

-

Pretpostavljam da ćemo morati da obnovimo ono što sam izgubio.

-

Šta si izgubio?

On slegnu ramenima,ne baš voljan da joj pruži tu informaciju. Heather je čekala njegov odgovor,ali on je samo gledao u nju kao da je to već zaboravljena stvar. -

Nećeš mi reći?

Duncan odmahnu glavom. –To se tebe ne tiče. -

Tiče me se kada moj život zavisi od toga.

-

Nećeš imati potrebu da brineš za svoj opstanak, to ti obećavam.

-

Neću se udati za stranca.

-

Onda je dobro to što smo predstavljeni jedno drugom.

Igrao se sa njom znajući da će se udati za njega u svkom slučaju. Heather je mogla da preti sve dok ne postane plava u licu, ali Duncan je znao tačno koje dugme da pritisne da dobije šta želi. -

Kada ćemo to uraditi?

-

Sutra.

-

U zoru?

-

Da.Odjahaćemo u Pluscarden,I ja ću poslati odmah poruku tvome bratu Magnusu.On

će doći da zaštiti opatiju jer ćemo sledećeg dana najverovatnije imati posetu lejdi Ross I njenog muža. -

Šta ako moj brat ne dođe?

-

Doći će.

-

Šta ako ne stigne na vreme?

-

Ja sam obučeni ratnik. Pomoćiću ljudima u opatiji dok pomoć ne stigne.

-

Jedan čovek protiv stotinu. Teško da ćeš uspeti da pobediš.

-

Možda postaneš mlada udovica, ali ćeš barem spasiti opatiju I njene žitelje.

Uznemiravajući osećaj nemoći poče da pada oko nje. -

-Trebalo nam je dva dana da dođemo dovde. Moj brat neće stići na vreme.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Imaj vere devojko. Osim toga, prošli smo pored opatije juče dok si spavala u mojim

rukama. Ako tvoj brat jaše jako brzo,bićemo svi spašeni. Bacila je pogled prema dronjavoj haljini koja se sušila na podu pećine, nije to bila jedna od njenih omiljenih haljina od samog početka,ali sad je poželela da je barem čista I nepocepana. -

Pretpostavljam da ću nositi tu haljinu na svom venčanju.

Da je bila kod kuće, ona bi bila potpuno zgrožena da je morala da nosi tu haljinu bilo gde,a kamoli na svom sopstvenom venčanju. -

Bolje I to nego ćebe.

Heather se tada nasmejala, gledajući u Duncana. –Istina. Duncan joj priđe I ispruži svoju ruku prema njoj. Gledala je dole u nju,nesigurna šta da uradi. -

Rukujmo se.

Stegla je njegovu podlakticu,njena ruka obuhvati čvrste mišiće I jasne dlake. Duncan obmota prste čvrsto oko njene ruke I steže je. -

Za nas.-reče.

-

Za spašavanje života.- Heather mu odgovori.

-

Posebno tvog.

-

Imaš li još tog viskija? Mogla bi da povučem nekoliko gutljaja.

Duncan se nasmeja. –Takođe.- našao je krčag gde je ostavio I otvorio poklopac,ali pre nego što je povukao gutljaj dodao je njoj. -

Dame prvo.

-

Hvala ti.- Heather dohvati krčag,i prsti im se pritom dotakoše,poslavši talase

neželjenog zadovoljstva da zrače kroz njene udove. Kako je imao sposobnost da joj to uradi? Spustila je otvor do svojih usta I povukla iz krčaga. Duncan je posmatrao veoma pažljivo, tako da se osetila nelagodno I uzbuđeno u isto vreme. Traženje Viliama Valasa bilo je potreba za avanturom I šansa da služi svojoj zemlji. Udaja za Duncana biće avantura bez pogovora,ali kako da ga ubedi da služi njihovoj zemlji umesto da bude plaćenik? Bila bi glupa a da ne prizna da je bila malo zabrinuta oko toga kako će živeti. -

Da li imaš kuću osim opatije?- Ne bi bilo baš dobro da žive zajedno sa kaluđerima.

-

Da.

-

Gde?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Slegao je ramenima I uzeo krčag od nje.Gospode osećala se kao da igra igru sa pitanjima. -

Rekao sam ti, moja porodica je masakrirana.

-

I njihova tela su još uvek okolo? -Trebala bi da odgrize svoj sopstveni jezik.Ali

Duncan se nasmeja, mada je bilo tuge u uglovima njegovih usana. -

Ne. Izgorela su,bar mi je tako rečeno.

-

Da li poseduješ farmu? Da li je to malo poljsko dobro?

On se ponovo nasmeja. –Moglo bi da bude. Način na koji je govorio zbunjivao je. –Ili jeste ili nije. -

Mesto je najverovatnije gomila pepela I ruševina,tako da odgovor nije zaista

bitan,princezo.- Podigao je obrvu gledajući je. –Zar ti je veličina tvoje buduće kuće toliko važna? Odmahnula je glavom I pre nego što je razmislila o tom pitanju. -

Ne,naravno da ne. Samo bi želela da znam da li ću živeti u pećini ili ću podizati našu

decu ispod krova neke kuće. -

Decu.- Uplašeni pogled koji je prešao preko Duncanovog lica bio je zastrašujući kao

što se i ona osećala u tom trenutku na pomen dece. -

Nisam još spremna za decu. - priznala mu je tiho.

-

Nisam ni ja.

-

Onda ćemo sklopiti dogovor da nema nikakve dece neko vreme?

-

Može.

Osećaj olakšanja ispuni je. Volela je njegove poljubce,bila je u iskušenju preko svake mere kako se zbog njega osećala,ali sam fizički čin je plašio. Špijunirala je nekoliko ratnika I sluškinja dok su se spajali u tamnim uglovima hodnika a jednom je čak videla i svog starijeg brata I njegovu ženu dok su pravili veliku gužvu u podrumu. Niko od njih izgleda nije povređivao ovo drugo,ali.. Sve u svemu misao da čovekovo koplje probija joj utrobu ne izgleda previše privlačno. -

Drago mi je da se slažeš.- Dotakla je svoju bradu. –Uvek možemo da ubodemo moj

prst I razmažemo po čaršavima dokaz da smo konzumirali brak. Niko neće posumnjati u nas. -

Duncanove oči potamneše,I on se namršti. –Ne.

-

Želiš li onda da ubodemo tvoj prst?

-

Ne.- on zareža.

-

Ti stvarno nisi mnogo realan u vezi ovoga. Prst će brzo da zaraste.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ne, ženo.- Sa svakim trenutkom koji je prolazio on je postojao sve više uznemireniji.

-

Šta onda?

Duncan joj se približi. Spustio je prste na njenu bradu I podigao lice do svoga, njihove usne bile su samo dah udaljene. -

Postaćeš stvarno moja žena.

Heather uzdahnu. –Ali… Prekinuo

je

poljubcem.

Prevrući,onaj

koji

zateže

stomak,dok

srce

preskače

ritam,poljubac.Heather krenu prema njemu,mekoća njenih oblina stapala se sa tvrdoćom njegovoga tela. I ne shvatajući šta čini, spustila je ruke na njegove grudi- debeli mišići I oštre dlake zadirkivali su joj čula. ukopala je prste u njegove mišiće masirajući ih,osećajući njegovo srce kako lupa ispod kože.Ako je konzumiranje braka upola dobro poput njegovih poljubaca,možda I neće biti tako loše… Duncan prekinu njihov poljubac iznenada. –Da li se slažeš? -

Slažem sa čim?

-

Da budeš stvarno moja žena ? Neću te silom uzeti naše prve bračne noći.

Davao joj je izbor? –A šta je sa našim dogovorom da nemamo dece odmah? -

Postoje …načini da se to spreči.

-

Kako?

Da li je to samo zamislila ili su se Duncanovi obrazi malo zacrveneli? -

Objasniću ti kasnije.

-

Zašto ne sada?

-

Sa koliko si ljudi bila…intimna?- zapitao je.

Heather uhvati vazduh I povuče se jedan korak unazad. -

To je uvreda!

-

Reci mi.

Podigla je svoju glavu visoko. – To nije tvoja stvar. Duncan zaškriputa zubima. – Ti nisi nevina? Sada je bio njen red da pocrveni. Toplota ispuni njeno lice a obrazi su joj goreli kao da su u plamenu u dok si pucnuo prstima. – To je… -

Nemoj da kažeš da to nije moja stvar da znam zato što prokleto jeste.

Heather nije želela da prizna da je device. Bar ne Duncanu. Koliko sramno je to bilo, ona je htela da on misli da je ona iskusna.On je bio čovek koji je očigledno očarao mnoge žene,a ona nije imala pojma kako da ga zadovolji,ali ona to nije želela da on sazna. -

Ja…


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Dođavola Heather, ili jesi ili nisi.

Grizla je svoju usnu. Ova dilema bi se najlakše rešila kada bi mu samo rekla istinu. Poniženje bi bilo ništa u poređenju sa njegovim gnevom oko lažnog ljubavnika. -

Reci mi ime tog kopileta I ubiću ga.

Upravo toga se I bojala. Sa dubokim uzdahom,spusila je svoja ramena. -

Ja sam još uvek ..netaknuta.

Duncan ispusti uzdah olakšanja. – Da li te je neki čovek dotakao? -

Upravo sam ti rekla….

On zavrte glavom. – Na neki drugi način. -

Naravno, puno ljudi me je dotaklo.- Prevrnula je očima. –Kakvo smešno pitanje.

Duncan spusti ruke na svoje kukove,privlačeći njenu pažnju tom području. Mršavi kukovi I linija tamnih dlaka na njegovom stomaku koja je vodila prvo ispod njegovog pleda. Osetila je kako joj voda teče na usta od pogleda na njegov mišićavi stomak, I nije mogla a da se ne zapita kako izgledaju mišići koji su skriveni ispod tkanine. -

Hoćeš da mi kažeš kako si zadovoljavala mnoge muškarce?

Heather vrati pogled nazad na njegov. -

Još uvreda. Da li smatraš da sam kurva? Da li bi oženio takvu ženu?

-

Oženio bih te bez obzira na sve.

-

Onda, ne, nisam zadovoljila ni jednog muškarca.

-

Mladića?

-

O, za Boga miloga, zašto si takva zver?

-

Ko te je onda dotakao?

-

Duncane, stvarno… Poljubila sam nekoliko momaka na gozbi,proslavi.

Inače,potpuno sam nevina I ne znam ništa o tom činu,osim onog što sam videla. -

Videla?- Zvučao je ponovo ogorčeno. –U kakvoj si to kući živela?

-

Veruj mi, svi su pokušavali da budu diskretni.

-

Ali ipak, ti si ih pronašla. Ti mala prostakušo.

Njeno lice je sad već gorelo.Poželela je da podigne ruke ali tada bi joj se ćebe spustilo sa ramena. -

Imaš me. Ja sam mali podlac.

-

I to jedan znatiželjan.- Prišao joj je jedan korak bilže. –Da li ti se svidelo to što si

videla? -

Kakvo je sad pa to pitanje?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nežno je prešao svojim rukama preko njenih kukova,obuhvatajući ih I približivši je sebi.Heather se spotače,nije mogla da pronađe svoja stopala,njene misli su bile okupirane njegovim dodirom. -

Dakle,da li je?

Progutala je vazduh, I nije mogla da mu odgovori. Naravno da joj se svidelo. Ali on nije morao da to zna. -

Koliko puta si gledala?

-

Ti Svešteniče počinješ da postavljaš previše lična pitanja.

Njegov glas se polako spusti a njegove oči se suziše I potamniše. Gledao je opet tim pogledom.Onim zbog kog su joj kolena drhtala. -

Misli na ovo kao na ispovest.

Heather je pokušala da se izvuče iz ovog razgovora. -

Ali ti ćeš odbaciti odoru.

-

Ali nisam još.

Bio je u pravu. –Ne znam. -

Toliko mnogo?

-

Nisam brojala.Mozda sedam.

Njegove obre su se podigle. –Sedam? Heather se nasmeje lagano,njena sramota izvuče ono najbolje iz nje. -

Bar mislim. Možda je bilo I više puta.

-

Reci mi šta su radili?

Ona uzdahnu. –Ne! -

Ajde sad. - savio se prema njoj,pomerajući joj kosu u stranu kako bi mogao da joj

poljubi vrat,- reci mi. Da li su radili ovo? Heather uzdahnu dok je polako naginjala svoju glavu,sviđao joj se osećaj njegovim mekih,toplih usana na svojoj koži. Ona klimnu glavom. -

Ovo?- On izbaci svoj jezik i njime pređe preko njenog vrata na potiljku, praveći

krugove.Ponovo je klimnula. Nije bilo šanse da ga zaustavi, barem ne još uvek. Dopadalo joj se čak i previše.Duncan poče da miluje njene bokove,pomerajući ruke polako prema njenoj zadnjici. – Da li su dodorivali svoje žene ovako? -

Da. - ona uzdahnu.

-

Dodirni me kako su žene dodirivale svoje muževe.- Njegova prošaputana komanda

naterala je njen stomak da poskoči u njeno grlo.Polako ona ga pomilova rukama,podižući ih do njegovih nadlaktica,osećajući sirovu snagu a zatim krenu prema ramenima i njegovim


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

leđima.Svaki deo tela koji je dodirnula izazivao je još veću znatiželju da nastavi. Duncanov dah se ubrza,i on prebaci usne sa njenog vrata na njenu bradu,nežno joj grickajući vilicu. -

Da li ti se sviđa ovo?- zapta je.Heather klimnu. - Onda nemaš razloga da budeš

uplašena. -

Nisam uplašena.- Ona mu šapnu laž smelo u lice.

Duncan se nasmeja,prelazeći usnama preko njenih. -

Mogu da vidim strah na tvom licu kada govoriš o tome. Nisi želela da priznaš svoju

nevinost. Ali istina je ljubavi,da ja želim da budem jedini čovek koji će te dotaći na taj način. Želim da te naučim o svemu što postoji u vođenju ljubavi. Ljubav. Voditi ljubav.Da li je moguće?Progutala je pročišćavajući svoje grlo. -

Da. Ti ćeš biti jedini.

Duncan ostade bez daha dok je hvatao njene usne u dubokom poljubcu punom željne posesivnosti.Pređe jezikom preko nabora njenih usana, i kada ih je razdvojila,on uroni unutra da je okusi. Viski,plahovit i opojan. -

Reci da ćeš se udati za mene?

-

Udaću se za tebe.

-

Nazovi me mužem.

-

Mužu. - prošaputala je pored njegovih usana.

-

A ja ću tebe zvati mojom ženom.

Reč,toliko strana njoj, poslala je žmarce uzbuđenja da jure njenom kičmom, ili je to bilo od dodira njegovih prstiju koji su igrali po njenim leđima?Heather mu se približi,osećajući kako se njeno telo oblikuje prema njegovom kroz ćebe. A onda je on prešao prstima preko ivice gde se dve strane ćebeta dotiču,približavajući se svakim pokretom goloj koži njenog stomaka. Strast se razbukta u njoj. Želela je da on dotakne njenu golu kožu,da oseti kako je to imati čoveka koji uzdiše za njom,da joj šapuće u uvo i da ispušta uzdahe zadovoljstava. Radoznalost i želja savladaše njen strah od nepoznatog.Način na koji je odgovorio na njene poljubce,kako je ispustio uzdah kada mu je masirala mišiće na leđima, mora da je imala malo talenta,inače takav odgovor ne bi postojao. Barem se nadala da je tako. Duncan je ipak rekao to najbolje. Naučiće je. On će biti jedan i jedini.Njen muž. Pogurala je stomak njemu bliže,i na taj nači njegovi prsti su obuhvatili više njene gole kože oko sturka i na stomaku,ispod ćebeta.Njegova topla ruka na njenom stomaku krenula je prema struku. Dodir njegovih ruku na njenoj goloj koži je bio izuzetan. Jeknula je pored njegovih usana. Lepršao je prstima po njenoj koži i doveo je skoro do delirijuma tim jednostavnim dodirom.Milovao je kožu preko njenih rebara dok se nije zaustavio sa strane


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

grudi. Da li bi? OH, gospode..želela je to. Njene bradavice su bile čvrste,peckale su.Pogurala ih

je prema njemu,želeći više,pokušavajući

da olakša bol

u stvrdnutim

pupoljcima. -

Dodirni me. - prošaputala je.

Negde u uglu njenog mozga pojavilo se upozorenje da je ovo pogrešno. Da dopusti čoveku koji još nije bio njen muž da joj dotiče golu kožu na tako intiman način je bilo greh.Ali to upozorenje je bilo sklonjeno u stranu onim đavolskim u njoj koje je želelo da oseti dodir muškarca.Ta strana nje je podsetila da će sutra u ovo vreme on biti njen muž,tako da je imao svo pravo da je dodiruje,a ona svako pravo da uživa u tome. Mali anđeo u njenoj glavi,onaj koji je stvorila tetka Fiona,skočila je na svoje noge i povikala na njega da je prava mala varalica , da samo želi ono što većina muškaraca hoće,nagradu koju bi samo njen muž trebao da dobije. -

Želim te.- prošaputao joj je.Šta je to nekoliko časova kada će joj to raditi celoga

života?Oprez je izgubio. Heather je pustila ćebe,a da nije čula da li je palo oko njenih nogu na pod,čula je samo tupu huku krvi u njenim ušima i oluju koja je besnela napolju.Duncan ostade bez daha. -

Oooh, devojko. Zašto si to uradila?- Ali izgleda da mu iskreno nije smetalo. Prešao

je preko njene brade pa sve do njenog vrata svojim usnama,a zatim se povukao pridržavajući je još uvek svojim prstima oko kukova, dok su mu oči posmatrale šta mu je otkrila.Toplota pronađe svoj put preko njenih grudi i vrata do lica. Uz prigušeno svetlo pećine ona je mogla da vidi želju kako treperi u njegovim očima zajedno sa plamenom. -

Venčaćemo se. Zar ovo nije tvoje pravo? - Njen glas je odjednom bio tanak,odjekivao

joj je u ušima. -

Da ljubavi. Muževo pravo i privilegija.

Eto naziva je svojom ljubavi ponovo... Oh, kada bi samo. Talas strasti obavi se toplo oko njenog srca.Uzeo je vazduh ,duboko, i polako ga ispustio dok su njegov oči padale na njene grudi a onda na lokne između njenih nogu. -

Ali ovo je takođe i žensko zadovoljstvo.Ne želim da vodim ljubav sa tobom osim ako

ti to želiš.- Njegove oči se vratiše na njene,zenice raširene,a sumorni izraz je izravnao njegove usne.- Da li želiš to? Heather nije mogla da odluči šta je njegov sumorni izraz značio, da li je želeo njen pristanak ili odbijanje.Klimnula je polako. -

Da.Želim to.- Nije se pojavio osećaj žaljenja koji je očekivala. Samo pojačano

uzbuđenje.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Kada bih rekao da treba da se ugrejemo, - On se sporo osmehnu i namignu joj.-

sumnjam da bi mi poverovala. Heather se nasmeja. –Možda bi i poverovala.Čula sam da se ljudi gomilaju goli jedno

preko drugog kada ih uhvati mećava da bi sprečili da im se udovi smrznu. -

Ali ja ne želim da vodim ljubav sa tobom samo zbog toplote Heather.

-

Ni ja ne želim da to bude jedini razlog.- Ne, ona je očajno želela da to bude zbog

ljubavi,ali znala je da je to nemoguće. Za sada, bila je zadovoljna činjenicom da je on brinuo za njeno zadovoljstvo pitajući je za dozvolu,i pokazao joj na taj način svoju čast i lojalnost. Činjenica je bila id a joj je on spasio život. Nije bila prisiljena. Imala je izbor.A ona je izabrala njega. Ovo. Njih. Duncan pređe rukama preko njenih ramena,niz njene ruke, koža joj se naježi u svom buđenju. Zapleo je njene prste među svoje i podigao ih prema usnama,spuštajući male poljubce na svaki od njih. -

Video sam ljubav samo jednom, kada sam bio mali dečak,pre..- Njegov glas se

izgubio i na trenutak je izgledao kao da je otišao na neko drugo mesto.- Moji roditelji su voleli

jedno drugo. Njihov brak je bio ugovoren ,ali moj otac mi je uvek govorio kako je srećan jer se zaljubio u moju majku.Rekao mi je ako ja budem srećan,ako upoznam ženu koja mi odgovara na svaki način,možda i ja nađem ljubav. Heatherino grlo se steže, a um zatetura.Da li ovo može da bude istina? Da li je moguće da on jednog dana možda oseti makar delić onoga što ona oseća? Da li je taj stežući osećaj u njenim grusima bila... ljubav? Oni samo što su se upoznali. Da li je moguće. A ipak, dele toliko toga,naučili su toliko jedno o drugom. -

Ti mi odgovraš skoro u svemu.- Ovo je bilo nešto najbliže iskazu ljubavi i obećanju o

dobrim stvarima koje tek dolaze.Spustio je njene ruke na svoje srce. –Brinuću se za

tebe.Kunem ti se. Neću im dopustiti da te uzmu. -

Ti si častan čovek.- Naslonila se unapred i spustila poljubac na njegove zglobove.

-

Ti me činiš časnim.

Zatresla je glavom. –Ne. To si ti imao u sebi sve vreme. Samo ti je bio potreban razlog da

ga oslobodiš. Nasmejao se. –A ti si taj razlog. -

Sam si tako rekao.- Sve ovo je izgledalo toliko dobro da bi bilo istina.

-

Iskušenje nije moglo biti bolje.- Duncan je podigao njene ruke uvis, stavljajući ih oko

svog vrata.Uvila je prste u pletenicu kose koju je vezao pozadi,milovala je delove njegove glave koji su bili obrijani dok su joj meki izrasci kose golicali prste. Njeno telo se naslonilo na


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njegovo,vuna njegovoga pleda je golicala njene butine dok joj je kopča kajša pritiskala stomak.Njihovi pogledi spojeni dok su proučavali jendo drugo,dopuštajući jednom drugom da svako u svojoj glavi upakuje obećanje koje su doneli.Ali kada je prošlo nekoliko trenutaka, Heather nije želela da čeka više. Želela je da oseti njegove usne na svojima,da se oblikuje prema njemu, da oseti pritisak njegove muškosti na sebi. -

Možda sam ja devica,- sama ta reč joj natera vrućinu u lice,- ali verujem da postoji

nešto više u vođenju ljubavi osim pritiskanja mog golog tela uz tvoje. -

Da, i ja ći ti to pokazati.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

S

veta nebesa! Duncan je spustio usne na njene i na neki način ovaj poljubac je izgledao drugačiji od ostalih. Nežniji, strastveniji, jači. I ovoga puta je znala da se neće završiti tako što jedno od njih odgurne ono drugo.Igrao se

sa njenim ustima dok je prelazio rukam gore dole preko njenih leđa,zadirkujući njenu kožu svakim novim dodirom.. Drhtavica se pojavi u njenim udovima. Mesta na njenom telu kojih nije bila svesna ranije oživeše. Svaki pedalj tela počeo je da je pecka a duboka čežnja za nečim više poče da se koncentiše u grudima.Između njenih bedara pojavi se probadanje koje krenu spiralno prema spolja a zatim se kaskadno vrati unutra. Uhvati se za Duncanova gola ramena,povlačeći ruke preko njegove sjajne telesne snage,nalazivši radost čak i na prevoju njegovoga lakta i na mekoj koži njegovog prevoja.Kada je nežno pomilovao ispod grudi Heather uzdahnu,povlačeći se prema njemu.Dlan na njenim grudima topao i nežan dok je milovao a onda je povukao palac preko njene bradavice.Ona jauknu,prelazeći rukama preko njegovih grudi,znatiželjna da vidi

da li će on osetiti isto ako ga ona dodirne.

Duncanove bradavice su takođe bile čvrste. Manje od njenih. Zagolicale su joj dlan.Ovaj čovek će biti njen muž,moći će da ovo rade ...svaki dan. Možda i više od jednom dnevno. Vatra joj prođe kroz telo. Uzbuđenje, previđenje. Duncan pomeri svoje usne sa njenih i preko njenoga vrata ih spusti na jednu dojku. Gledala ga je dok je to radio,pronalazeći u tome izvesnu draž gledajući njegova usta na svojoj koži. Pogledao je prema njoj,i uhvatio njen pogled baš u trenutku kada je svoje usne pomerio prema centru dojke i liznuo bradavicu. Ona zadrža vazduh dok se njeno telo trznu.Poverenje iscure iz njega. Znao je da joj se dopada to što joj je radio,znao je da joj pruža zadovoljstvo.Uvukao je bradavicu u usta i zasisao nežno. Ali bez obzira koliko je bio nežan, njena reakcija je bila desetostruka. Ona uzdahnu i zari prste u njegovu kožu . Kada je ranije mislila kako joj ovo radi ,nije očekivala da bude ovoliko dobro.Duncan pokloni istu pažnju i drugoj njenoj dojci. Svo osećanje hladnoće je napustilo,i samo toplota je jurila njenim telom. Dok je zadirkivao njene grudi, Duncan je masirao put od njenog kuka do butina. A zatim do unutrašnje strane butine. Njegov prst je nacrtao primamljivu liniju od unutrašnje strane njene butine pa do samog centra. I zaustavio se tu, čekajući. Da li je čekao da ona keže da? Heather se pomeri napred, želeći očajno da on nastavi svoje


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

penjanje,ali se on povuče,povlaćeći se istim putem kojim je došao,a zatim se ponovo vrati naviše.Nikada ne dodirujući sam vrh njenih bedera, samo je lebdeo na ivici. To je bilo mučenje. Uksuna,razuzdana agonija. -

Dodirni me. - rekla je, odjednom se ne bojeći da zatraži šta želi.

Duncan uzdahnu, ispravljajući se i odvajajući se od njenih grudi,spustio je usne na njeno uvo. -

Devojko,unuštićeš me.- Ali je uradio šta je zatražila,pomilovao je njene nabore i

kliznu preko mekog dela, zbog tog njegovog dodira je poskočila i ispustila jecaj intenzivnog zadovoljstva u isto vreme.-Bože devojko.- Svaka reč je natera da zadrhti dok joj je njegov dah golicao kožu. – Mokra i spremna. Da mogla je da oseti koliko je glatka dok je on polako milovao,osećala je kako joj se telo zagreva i počinje da moli za nešto. Moli da se ovo osećanje nikada ne završi,a ipak je želela da ode i dalje. -

Osećam...- Nije znala šta, nije mogla da odgovori.

-

Reci mi.

Njeno disanje se ubrza kada on uvuče prst u nju. Nije mogla da mu kaže, jedva je mislila pored ovog osećaja. Uvukao ga je ponovo unutra, zatim polako izvukao napolje,i ponovo unutra. U isto vreme,trljao je vrhom svoga palca preko tog dela koji je varničio,taj deo koji je činio... -

Oh..- zaječala je. Heather se baci bokovima napred, ljuljaljući se na njegovoj ruci još

više kada otkri da to povećava osećaj.Njeni mišići se stisnuše,dok se držala za njega,sigurna da je vodi nekuda,ali onda on je iznenada napusti,odvajajući se od nje nekoliko koraka unazad. Otvorila je svoje maglom prekrivene oči,pokušavajući da ne padne jer su joj se noge tresle. -

Raširiću ćebe ,devojko. - rekao joj je. – Onda ću da te položim na njega. I skinem moj

pled. Svaka njegova rečenica stvorila je sliku u njenoj glavi, zbog koje je zadrhtala u isčekivanju. -

Kada legnem dole pored tebe,i popnem se na tebe.... Nema povratka.

Heather zagrize njenu donju usnu. –Znam. -

Moram da budem siguran da ti ovo želiš.Da želiš mene. Da ćeš sebe zvati mojom

ženom. -

Želim. I hoću.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Njegov pogled je bio sužen,a izraz na njegovom licu naterao je da poželi da sama ode i namesti ćebe. On je hteo nju, želeo je, bio je spreman da se odrekne toliko toga zbog nje. Kao što je i ona bila spremna da se odrekne nekih stvari zbog njega. -

Želim te.- rekla mu je ponovo.

Duncan klimnu glavom a zatim prostra ćebe,šireći ga. Prišao joj je uzeo za ruku i poveo. Baš kao što je i rekao da će uraditi,položio je na ćebe,dajući joj mekani poljubac u usta pre nego što je ustao.Dohvato je svoj kajiš i otkopčao ga,pustivši da se njegov pled odmota oko njegovih kukova i padne na pod. Pećina je bila mračna, ali čak i u tom polumraku mogla je da vidi koliko je uzbuđen, i njegovu muškost koja je bila isturena napred.Njene oči se raširiše, i ona zadrža vazduh. Stajao je ispred nje kao statua boga,i reče joj. -

Još možeš da se predomisliš.

Heather odmahnu glavom sigurna u jedno. Želela je da Duncan bude njen muž, bez obzira na posledice. Častan, bez straha odan ratnik, on je bio njena sudbina. -

Ne želim da se predomislim. Želim da nastavim.

U sledećem trenutku ležao je pred nje,privlaćeći je u svoj zagrljaj dok je ljubio. Dodir njegovog golog tela uz njeno poslalo je novo bockanje da klizi kroz njene udove. Zaječala je u njegova usta i zaplela jezik sa njegovim.Duncan je spusti na leđa i namesti se iznad nje, svojim butinama raširio je njene i smestio se između njih. -

Nikada nsiam bio sa devicom do sada. - priznao joj je. –Bojim se da ću te povrediti,

ali obećavam da ću ići polako. Bol.. Čula je za bol. Zna da će biti i krvi. Odjednom, strah je ispuni, i požele da promeni svoje mišljenje, požele da ga odgurne i da mu kaže da je ovo greška,možda da pokušaju neki drugi put.Ali tada je on poljubio ponovo, povlačeći svoje telo preko njenoga, njegova uzbuđenost pritisnuta uz to osetljivo mesto između njenih butina, i ona je odgovorila podižući svoju karlicu gore dole. Strah od bola je bio u senci zadovoljsta koji joj je davao na ovaj način.Duncan uvuče ruku između njihovih tela,mazeći njene nabore i ulazeći u nju ponovo,ovoga puta ne samo jendim prstom. Širio je,slabi udar koji je odmah bio zamenjen pulsirajućom potrebom.Kada je izvukao prste , osetila je da je zadovoljstvo nestalo. Podigla je kukove uvis,moleći ga da se vrati. I on jeste,ovoga puta se vratio sa svojom muškošću,vodeći ga prema njenim naborima. On ga pritisnu nežno na njen otvor i spusti ga na nju. Heather se stegnu dole dok joj se svi mišići ukrutiše. -

Šššš devojko, biće sve u redu. Čuo sam da je bol kratak.Obećavam da ću ići polako.-


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Poljubio joj je nos,obraze,usne. – Staću ako to zatražiš od mene, iako sam rekao da kad

počnemo nema povratka. Odmahnula je glavom. Čak i ako stane, pristaće da se uda za njega. Do ovog trenutka će dolaziti ponovo i ponovo. Koliko puta će uspeti da mu se odupre? Povukao je svoju muškost preko njenih osetljivih nabora ,i ona zaječa,jer joj se taj osećaj previše sviđao.Ovog puta kada se vratio, skliznuo je i ugurao jedan mali delić sebe u nju,dotićući granicu njenog devičanstva. -

Reci mi da me želiš,devojko.

-

Da, Duncane, da. -prošaputala je.

On se zaljulja napred i utonu dublje u nju a ona ispusti vrisak bola. Bolno lupanje je snažno tuklo u njenom donjem delu tela. Ispunio je do kraja.Prevelik. Želela je da se skloni i skine sa nje. Duncan je ostao miran, nije se pomerao. -

Tako mi je žao. - prošaputao je pored njenih usana,ljubeći je nežno a zatim je

obrisao suze koje nije ni znala da je prolila. - Da li boli previše? Odmahnula je glavom, bojeći se da ako se pomeri onaj oštri bol će se vratiti. Ali čim je Duncan spustio svoje usne na njene i poljubio je duboko uspela je da zaboravi neprijatnost. Dodir i kruženje njegovog jezika,klizanje njengovih kukova,i pritisak njegove težine na njenim grudima poslalo je zadovoljstvo koje je kalalo njenim udovima.A onda se pomerio,povlačeći se sporo

pre nego je nežno skliznuo ponovo unutra. Heather zadrža dah,uzbuđujuće

osećanje se vratilo ponovo. Bol je nestao,zamenilo ga je suptilno boluckanje koje je uskoro bilo prevaziđeno zadovoljstvom.Duncan je podigao njene noge oko svoga struka,i na taj način joj prišao još bliže,dublje ušao u nju.Držao je jedan ritam. Polako i duboko. Iznad nje, njegovo disanje je bilo skoro isto. Spustio je čelo na njeno,i spojio pogled sa njenim.Ostao je bez daha kada je ona uzadahnula,stisnuo je zube kada je ona zaječala. Bilo je očigledno da se trudi i da to teško postiže da ostane pod kontrolom. Heather nije imala takvu moć. Osećala se tako dobro da bi se uzdržavala.Držeći se za njegova leđa počela je da se pojkreće sa njim. Njeno telo se sudaralo sa njegovim. Mišići su joj bili napeti,i jedva da je mogla da pronađe svoj dah.Kada je Duncan usporio svoj ritam do granice mučenja,podigla je svoje telo prema njegovom i počela da moli. -

Molim te, molim te.

-

Ohh, ne mogu. - odgovorio joj je.

-

Moraš. - izgovorila je.

-

Ne. Ne želim da ostaneš trudna.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Kako je mogao da se seti takve stavri u ovom vremenu? Bila je na bezdanu , na ivici provalije,spremna da poleti i da padne duboko u ushićenje u koje je doveo. Umesto da ubrza svoj ritam, usporio je ali ulazio u nju dublje,izvijajući se sve više,njegova karlica je udarala u njenu. -

Oh!- vrisnula je,dok su se pojavljivali talasi nekog stranog senzacionog osećaja.-

Nemoj stati.- zahtevala je. -

Neću. Ne mogu.

Nastavio je da ulazi u nju,a Heather skroro nije mogla više da diše, a njene misli su bile fokusirane samo na to slatko zadovoljstvo koje je počelo da raste između njenih butina. Odjednom, udarilo je. Talas zadovljstva , kao oluja napolju,udario je i natapao.Divlji krik pocepa joj grlo. Vozila se na talasu, dok je pokušavala da uhvati dah. A onda je Duncan počeo da se pokreće brže,jače.Mislila je da će umreti od sudara. Druga oluja ekstaze je bila isred nje,odbijajući se nemilosrdno po njenoj unutrašnjosti.Iznad nje Duncan zastenja.Ispusti krik,i izvuče se iz nje iznenada,pritiskajući svoju muškost na njen stomak. Toplota se raširi prekeo njene kože dok je on padao na nju,njegovo čelo u udubljenju njenog ramena. Dahtali su zajedno, nepokretni, dok su im se samo grudi pomerale. -

Devojko.. to je bilo..- Pročistio je svoje grlo i pomerio se sa njenog ramena da bi joj

pogledao u oči. – To je bilo neverovatno. -

Prelepo. - prošaputala je.

-

I pobrinuo sam se da .. ne ostaneš trudna.

Heather klimnu glavom. – Hvala ti. -

Nemoj mi zahvaljivati , devojko. Ovo je bilo.. Bože, ne mogu da mislim.

Nasmejala se. – Ne mogu ni ja. -

Pusti me da te očistim.- Povukao se sa nje,ustajući. Podigao je jednu od njenih

podhaljina. – Možeš li da žrtvuješ jednu od ovih? -

Da.- Već je bila odlučila da kada krenu samo jedna podhaljina ide sa njom.

Duncan je pocepa na nekoliko traka i stavi ih ispod kiše. Vratio se do nje sa mokrom tkaninom,i obrisao jednom od njih njene butine, okrenula je glavu kada je videla krv. -

Nemoj se sramiti.- Pogledala je nazad u njega,videvši njegov zadovoljni osmeh. –

Bila si savršena, Heather. -

Imala sam najboljeg učitelja.

Duncan obrisa njen stomak a zatim i sebe i baci tkaninu u vatru. Spusti se pored nje,prebacujući svoj pled preko njihovih tela,i povuče je u zagrljaj.Toplota se raširi njenim


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

telom. Sreća.Njegovo telo pred njenog probudi ponovo čežnju, gladnu senzaciju kada je poljubio.Gospode,bila je razuzdana kada ga je ponovo želela. Ali.. -

Kada ćeš biti spreman.. da uradimo to ponovo? - Zapitala ga je.

Duboki smeh se začuo u njegovim grudima. – Oh,devojko, nemoj me izazivati. Već sam

spreman. -

I ja sam.

Duncan se uspravi, nešto ga je trgnulo iz sna. Pogeldao je po pećini,Bled je spavao pored ulaza,njegova glava je visila nisko,a Heather se skupila ispod ćebeta pored njega.Šta ga je to probudilo?Ustao je i protegao svoje stegnute mišiće. Dohvatio je svoj mač,koji je ležao pored njega,i polako se približio ulazu pećine. Bura je prestala i duvao je nežni topli povetarac, skoro kao da oluje uopšte nije ni bilo.Nije bilo napolju izglada ničega neobičnog,ni u šumi, ni odsjaja metala,ali iz daleka je mogao da čuje zvuke konja,pasa i zviždanja.Potera?Dođavola! Da li je moguće da su ih Saterlandovi pratili dovde? -

Ustaj moja lejdi. -pozvao je. Mrzeo je da je budi na ovaj način. Nakon noći vođenja

ljubavi trebao joj je odmor. Heather se uspravi sedeći,njena zlatna kosa u buntovnom neredu oko njene glave.Zadržao je svoj osmeh. -

Vreme je da pođemo. Odmah. Neko nas prati.

Otvorila je svoja usta da nešto kaže,ali je on prekinuo. -

Moguće je da je tvoja porodica,da,ali takođe može biti i klan Ross,ili gore, gladni

odmetnici. Heather se uspravi na noge, tražeći svoje podhaljine. - Okreni se. Podigao je svoju obrvu, spremajući se da je podseti na sve ono što su radili noć pre,ali kada je video da joj je lice pocrvenelo,odlučio je da je posluša.Duncan se okrenu na peti, tražeći svoju košulju,oblaćeći je preko glave,a zatim navuče crnu odoru. Vuna njegove svešteničke odore je bila topla,ali tkanje je bilo dovoljno tanko ,tako da je povetarac prolazio kroz nju.Osećao se kao varalica, noseći je sad.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Da li si spremna, devojko? Nemamo vremena za gubljenje.

-

Nemoj da gledaš.

-

Venčaćemo se.

-

Nemoj da gledaš.

Duncan zaškriputa zubima,i okrenut joj leđima poče da poakuje svoje stvari. -

Da li si gotova? Moramo da idemo.

-

Gotova sam. - promrmljala je.

Pled ga je udario po glavi i opet je morao da se suzdrži od smejanja. Devojka nije bila baš jutarnja osoba.Imaće dobar povod da je zbog toga zadirkuje u budućnosti,ali sada su morali da nestanu odavde.Nikada ni jedna potera nije došla ovako blizu njegove pećine. Ali instinkt mu je rekao da nisu tražili jelene.Osedlao je Bleda u rekordnom vremenu, i baš kada je bio sprman da napuste pećinu,začu je glasove veoma blizu. -

Dođavola. -promrmljao je. Možda čekaju svoju grupu. I molio se da ne vide njegovu

pećinu. Žbunje i drveće pretežno skrivaju ulaz u pećinu. Ako neko ne zna gde je može ostati sakrivena.Ali Sutherlandovi su poznati po svojoj temeljivosti,i Duncan se nije nadao da će mimoići pećinu. -

Šta se dešava?-Heather je pršaputala iza njega,dok je njena mala ruka počivala na

njegvim leđima jer se trudila da proviri iza njega. Duncan se pomeri u mestu,stavljajući sebe u njeno vidno polje kako ne bi mogla da vidi napolje,izvan pećine. -

Nisam siguran.

Iznenada, panika ga obuze.Ako ih njena porodica otkrije,Duncan će biti na njenoj milosti. Nikada nije bio u milosti neke žene. Bog i crkva su vladali njime. Surovi ljudi su tražili da ga savladaju.Novci su vladali njime do izvesne mere.Ali žena? Ne. I nije mogao biti siguran kojoj strani bi se priklonila.Da li bi voljno otišla nazad svojoj porodici dok bi ga oni ubijali? Čak i nakon onoga što su podelili? Boriće se kao đavo,povlačeći onoliko koliko može za njim. Ili će ga nazvati svojim mužem,iskoristiti svoj živahan duh koji poseduje da ubedi svoju braću da ga želi?To što nije znao šta bi učinila,izluđivalo ga je više od svega ostalog trenutno. -

Ostani pozadi. - prošaputao je. –Tvoja zlatana kosa upozoriće ih,bez obzira ko su.

Heather se povuče unazad, njena topla ruka više nije bila na njegovim leđima. Osetio je prazninu,i skoro je poželeo da može da joj kaže da je u redu da ga dotiče.Dva gorštaka su zaustavila svoje konje na samom ulazu u pećinu, ni jedan od njih još ne primećujući daje


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

tu.Duncan mahnu Heather da uđe dublje u pećinu,a on se spusti još niže,pokušavajući da čuje šta su govorili. -

Moramo da je nađemo.Večeras. - jedan povika na drugog.

Tražili su ženu. Nosili su pledove neutralnih boja,ništa nije moglo da oda iz kog su klana. -

Kako je dođavola došla dovde sama?-drugi zapita.

-

Nije sama.- Smrtno ozbiljan ton glasa, podseti ga na nekoga kog je upoznao ranije,i

Duncan je imao dobru ideju da je Magnus Saterland stajao nekoliko koraka od njega.Pogledao je iza sebe u Heather, ona nije izgleda čula ništa i gledala ga je zabrinuto. Odmahnuo je glavom i dopuzao nazad do nje. -

Lovci,bar tako mislim. Skrenuću im pažnju. Ti ostani ovde.

Heather klimnu glavom. Duncan se polako izvuče iz pećine. Zaobiđe veliko grmlje i naparavi se iznenađenim kada ugleda dvojicu teško naoružanih Gorštaka ispred njega. -

Moj poglavaru. - reče. - Kakvo iznenađenje.

Magnus skupi svoje obrve. –Takođe. Duncan prepoznade čoveka pored Magnusa , bio je to Blejn,njegov mlađi brat. -

Šta dovodi vas dvojicu u ove krajeve?

-

Mogu da upitam i ja isto?

Duncan se proteže. -

Ja sam na putu za opatiju. Jahao sam cele noći. Čuo sam da je klan Ross izdao

upozorenje starešini da mora da plati izvesnu sumu novac,porez,ili će ih napasti sutra u podne. -

Klan Ross?

-

Da. Lajdi planira da venča svog rođaka sa nekom mladom devojkom,i potreban im je

novac za miraz,pretpostavljam.- Laganje je bilo lako Duncanu.Još jedan od njegovih grehova. -

Mladom devojkom?- Magnusove oči se raširiše skoro neprimetno.

Duncan klimnu. Poglavar Saterland je zagrizao mamac. – Da. U Pluscarden opatiji. U

podne sutra. Dobar dan vam želim. Okrenuo se, spreman da se vrati nazad u pećinu. -

Sačekaj,Svešteniče.- Magnusov glas je bio zapovedan,neprijatnost prođe

Duncanovom kičmom. -

Da,moj poglavaru?-zapita.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Mi ćemo vas pratiti.

Duncan odmahnu glavom. - Bojim se da ne mogu da dopustim to.Moram putovati sam. -

Kako da ti verujemo?- Blejn ga zapita.

Duncan slegnu ramenima, i stegnu tanki krst koji mu je viso oko vrata. -

Služio sam vašoj porodici ranije a služiću i u budućnosti. Ne želim da donesem strah

mojoj braći kada dojašem sa vojskom pored sebe. Ako želite da dođete u opatiju učinite to, sutra pre podneva. Magnus zaškripa zubima. – Ako naiđete na devojku... -

Rossovu nevestu?

Magnus potvrdi klimanjem,izgledajući kao da želi da kaže još nešto. -

Moj gospdaru?- Duncan ga podstače.

Magnus stegnu svoje usne u pravu liniju. – Ništa. Blagoslov? Dva Gorštaka sjahaše i kleknuše na zemlju ispred Duncana.Kako je bilo lako da im okonča živote u ovom trenutku. Da im uzme ono što je njihova porodica uzela njemu. Da ih kazni kao što je to sanjao godinama kako čini.Pomisao na Heather ga smiri.Nije bila ni deset koraka udaljena,sigurna u pećini. Nije mogao da podigne mač na njenu braću. Dao joj je svoju reč da će biti sigurni od njegove osvete, i planirao je da je održi.Duncan spusti ruke na glave ratnika i izgovori molitvu za sigurno putovanje. U sebi izgovori molitvu da ostane na ovom svetu.Ljudi mu zahvališe,uzjahaše svoje ratne konje i krenuše kroz šumu,naređujući žvizducima dok su odlazili.Kada se Duncan okrenuo, kruna zlatne kose ga pozdravi. Heather je stajala tačno iza njega,sa rukama na kukovima i ubilačkim pogledom u njenim očima. -

Princezo...- on razvuče.

-

Ne zovi me tako.To su bila moja braća. - optuži ga. Heather otvori svoja usta da

vrisne,ali Duncan požuri i stavi joj ruku preko usta. -

Da.To su bila tvoja braća. Ali učinio sam šta sam učinio iz više razloga.

-

Oterao si ih. - promrmljala je kroz njegovu ruku.Njene oči su bile svetlije a njena koža

se zacrvenela od besa. Duncan potvrdi klimanjem glave. – Ako te pustim da li ćeš vrištati? Odmahnula je glavom i po pogledu koju mu je uputila znao je da tako misli. Duncan polako skloni ruku sa njenih usana,iznenađen što nije pokušala da ga ugrize u odmazdi. -

Zašto si do đavola uradio to?-

-

Pazi šta govoriš moja lejdi, nalaziš se u prisustvu čoveka u odori.

-

Čovek u odori, moja zadnjica.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan proguta osmeh i krenu prema njoj,ali ona se povuče unazad. -

Mislila sam da si odlučio da postupiš časno. - reče mu kroz stegnute zube.

-

A šta je to moja lejdi? Da te predam tvojoj braći?- Odmahnuo je glavom. – Da sam to

uradio onda oni ne bi pomogli u odbrani opatije od klana Ross. -

Možda bi pomogli. Sačuvao si me.

Duncan zaškipa zubima. – I nameravam da te čuvam sigurnom do kraja naših života. Gledao je kako joj je grlo zadrhtalo dok je gutala. – Kao moj muž.- To je više bila izjava nego činjenica,podsećala je sebe šta su jedno drugom obećali. Njeno lice se zacrvene,i mogao je da pogodi na šta je mislia,kako su vodili ljubav. On nije mogao da izbriše sećanje na to iz svog uma duže od nekoliko sekundi. -

Da. Da li ti je ta misao toliko odvratna?- Muški ego je mogao samo do izvesne

granice da izdrži. -

Ne. Ne odvratna.

-

Onda šta?

Ona slegnu ramenima,grizući svoju usnu. -

Trebaće mi malo vremena da se naviknem na to. Ja..- Provukla je ruku kroz svoju

kosu koja se malo smirila kako je ustala. – Ja želim da se udam za tebe. Šok prosturja kroz Duncana. Iz nekog razloga očekivao je da ga odbije. -

Dobro. - je bilo sve što je mogao da kaže. Trebao je da kaže nešto romantično,

podsticajno, ali on nije bio takav čovek, i plašio se da ako bi nešto pokušao da kaže to bi samo zazvučalo zbunjujuće i čudno. -

Dobro?

Dođavola. Trebao je da proba nešto romantično. -

Da,ljubavi. Želim da me želiš.

-

A šta je sa tobom? Da li sam tebi ja samo pogodna? Odgovor na tvoje molitve?-

Rugala mu se. Mrzeo je kada mu se neko rugao. Linija besa prosturja mu kroz čelo. – Šta da kažem? Da je to bila ljubav na prvu svađu? Prekrstila je ruke preko grudi.- I to bi bilo bolje od dobro. Duncan pođe prema njoj i povuče je iza grmlja pre nego što Sutherlandovi odluče da se vrate i provere šta radi. Spustio je svoj pogled na njen. -

Rećići ti ovo,neću oženiti drugu. Kada sam te video na kolenima u kapelici,kada si


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

priznala da si nevaljala devojka.. Nisam mogao da nađem bolju ženu koja mi odgovara. Ovo nije samo zbog opatije.- Zadržao je svoj dah,i rukama prešao preko svog lica,pokušavajući da nađe prave reči. –Sve se čini ispravnim sa tobom.Čak i kad se svađamo. Heather je stegla svoje usne,pokušavajuči da zadrži osmeh,ali je polako gubila bitku i njene usne se iskriviše. -

To je bilo puno bolje.

Duncan je uhvati za nos. -

Dobro. Idemo onda do opatije pre nego što tvoja braća stignu tamo. Inače , moraću

da povućem svoje obećanje da nikoga neću povrediti,jer im neću dopustiti da te uzmu od mene. Uzjahali su Bleda izvan pećine i krenuli u suprotnom pravcu od njene braće. Duncan je znao za prečicu do opatije koja će ih odvesti do tamo pre večerenjeg oborka,i ako sve ide dobro,venčaće se pre večere.Osećao se dobro držeći Heather,bez obzira koliko ga to uznemiravalo. Bila je ispravna njegova odluka da je oženi.Ali sada je morao da smisli kako će brinuti o njoj. Ne može je pitati da postane njegov partner, ne može da rizikuje da se povredi.Možda je sada vreme da zauzme svoje mesto na čelu klana Mekej. Da li će ga rado primiti iz mrtvih? Krivica mu probode stomak. Postoji velika verovatnoća da neće. Pakao, ali on je okrenuo svoja leđa njima. Mogao je da se vrati u bilo koje vreme za ovih proteklih dvadeset godina,ali ipak on se skrivao.Ali on pripada tamo. Toliko bar duguje svome ocu. Ako i je u mogućnosti da osveti njihove živote,barem može da vlada svojim klanom.Njihov prijem je rizik koji će morati da preduzme. I zajedno on i Heather ponovo će izgraditi njihov zamak,obnoviti njegov klan. Biće ona dobra gospodarica. Devojka već zna da zapoveda. -

Zašto želiš da se udaš za mene?- Nije je pitao do sada, i nije baš bio siguran da želi

da zna njen odgovor.Žene bi trebale da rade ono što im se kaže ,a on je njoj rekao da se uda za njega. Trebala bi da bude poslušna kao pripadnica slabijeg pola, ali znajući Heather ona će biti poslušna sve dok mu jednog dana ne otruje supu.Mora da postoji još neki jači motiv za nju. -

Da spasim sebe. Da spasim tvoje ljude.- Njen glas je bio blag, banalan.

-

Prihvatio bih takav odgovor bilo koje druge normalne žene, ali ti si mnogo više

komplikovanija.- Naslonio se napred,a miris njene kose mu je ispunio nosnice nošen vetrom. –Reci mi princezo,postoji li još neki razlog? Ona se naljuti.Da se nije držala za sedlo zbog ravnoteže,pretpostavljo je da bi sada prekrstila ruke preko svojih grudi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Dakle,postoji li?- podstaknu je.

-

Moj život pre tvoje avanture.- Slegnula je ramenima. –Želela sam više od života nego

da jurim za decom moje braće. Nisam želela da mi kažu za koga da se udam. Želela sam da izbor bude moj. Duncan se ukoči,gledajući dole u krunu od njene zlatne kose. -

Bojim se da sam te izneverio na poslednjoj želji.

Heather odmahnu svojom glavom. – Ne.Seti se, rekla sam ti da želim da se udam za

tebe.-

Zbog avanture? Ili da pobegneš iz ruku svoje braće. Da li zbog toga nisi izašla iz

pećine pre nego što su otišli? Kada je govorio, skoro je mogla da čuje osmeh u njegovom glasu. - Da. -

Verujš mi.- Ta činjenica ga veoma pogodi. Niko mu do sada nije verovao. Kaluđeri se

nisu računali. Njeno poverenje je bio poklon koji će negovati i truditi se da ga nikada ne uništi. -

Da,ratniče svešteniče.Verujem ti.

Duncan proguta.Upravo je dobio poklon i kletvu.Devojka je očekivala mnogo od njega a on se plašio da će je razočarati. -

Da li ti veruješ meni?- zapitala ga je.

-

Da.- Nije bilo pauze pre njegovog odgovora.Dokazala mu je to danas kaka je mogla

da se oslobodi. Njegov um je još uvek razmatrao kako to da razume. Heather mu je pokazala da je mnogo više komplikovana nego što je on to u početku mislio. Ne samo razmaženi nestaško,već jaka,pametna,pažljiva zavodnica. Njeni poljubci su bili dovoljni da čovek odbaci svoje svešteničke odore i padne na kolena ispred nje. I njeno vođenje ljubavi je bilo dovoljno da ga natera da moli za ulazak u njena nebesa svake sekunde svakoga dana.Sada je razumeo zašto ljudi čine ponekada i grozne stvari samo da bi bili sa ženom. Ali takvo saznanje natera ga da shvati da mora biti pažljiv. To što se zaljubio u Heather bilo je opasno iz neoliko razloga,i to što su verovali jedno drugom nije značilo da su ona ili njegova opatija još izvan opasnosti. -

Duncane. - započela je nervozno. – Da li će ti dopustiti da napustiš svoje mesto u

crkvi? Pročistio je svoje grlo.- Verujem da hoće. -

Zašto?

-

Zato što nisam još položio svoju konačnu zakletvu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Da li si ti stvarno sveštenik?

-

Da,ali još uvek nisam obećao svoj živt crkvi. Oni su znali ko sam ja,kada sam stigao

kod njih. Starešina Samuel nije želeo da se odreknem svega dok ne budem stvarno spreman. Ali sad mislim da je najbolje da povratim svoje ime. -

Svoje ime? Ko si ti u stvari.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

OSAMNAESTO POGLAVLJE

D

uncan nije odgovorio na njeno pitanje,jahali su već jedno određeno vreme I poprilično se udaljili od pećine. Skrenuo je sa puta,zaustavljajući konja pored čestera drveća.Bled je bio prekriven znojem,a Heather je pomislila da možda

neće stići do žbunja na vreme.Pored toga što je morala što pre da potraži skrovito mesto,njen stomak se pobuni I to veoma glasno. -

Odmorićemo se kratko ovde.A onda jahaćemo još malo do krčme gde ćemo naći

dobro jelo. Gledajući prema suncu bilo je skoro podne. Heather je klimnula i sačekala Duncana da sjaše. Podigao je ruke, obuhvatio je oko struka, I istog trenutka probudio njeno telo.Koje se setilo svakog dodira noć pre. Zagrizla je unutrašnjost obraza ,pokušavajući da odkloni u stranu osećaj koji se pojavio u njenom centru.Duncan je spusti na noge, pravila se da ne primećuje njegove ruke oko svoga struka pre nego se uputila iza debelog, mahovinom prekrivenog drveta. -

Nemoj da me gledaš!- povikala je.

Da li se on to smejao?Obavila je svoje potrebe a zatim mu se pridružila,davao je konju jabuku. -

Da li ti je poznata ta krčma?- zapitala ga je.

-

Pomalo.Imaju lep paprikaš od zeca.- Njegov glas je zvučao nekako udaljeno,kao da

je razmišljao o nekim dubokim mislima. Heatherin stomak se ponovo oglasi. A Duncan podiže obrvu. -

Nisam znao da si toliko izgladnela.- Uvukao je ruku u veliku torbu I izvukao

zelenu jabuku I dobacio joj. Heather je uhvati jednom rukom I zagrize je velikim grizom. –Mmmmm. Duncan se nasmeja. – Nikada nisam video ženu da uživa u jabuci toliko. -

Nikada I nisam.- Istina. Bila je izgladnela,žedna,a jabuka je pomogla u oba slučaja.

Uzjahali su Bleda I nastavili svojim putem. Vreme se nije oteglo kao u početku pre svega jer je pojela jabuku,ali njen stomak je I dalje negodovao. Pošto je probala malo hrane sada je želela još. Razvili su poprilični apetit svojim …noćnim aktivnostima. Razmišljala je o načinima na koji paprikaš od zeca može da se skuva.Sa šargarepom I krompirom ili bez njih. Sa malo žalfije I majčine dušice,ili više blago ljutkastog ukusa. Heather nije bilo briga kakvog će ukusa biti samo da bude vruć I da ima parče hleba pored njega. Ukočila se od te pomisli.Postojala je mogućnost da bude hladan I bez hleba.Pre nego je imalal priliku da u


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

mislima razmisli još o nekom načinu pripreme paprikaša stigli su do velike okućnice sa malom drvenim ambarom. Na Drvenom znaku zabodenom u zemlju ispred krčme pisalo je:

Crofters inn. Dok su jahali prema vratima,mladi dečak oko četrnest leta potrča iz ambara prema njima. -

Dobar dan, oče MacKay.- Savio je svoju glavu u Duncanovom pravcu.

-

Blagoslov tebi, moj dečače.- Duncan spusti ruku na dečakovu glavu a zatim

sjaha.Namignuo je Heather kada se okrenuo da je spusti sa konja. – Nadamo se da je tvoja

majka napravila malo njenog zečijeg paprikaša. -

Kao i uvek, ona čuva jedan lonac samo za vas. Dozvolite mi da odvedem vašeg

konja u našu štalu.- Dečak je povukao Bleda prema ambaru koja je izgleda bila i štala. Duncan je uhvatio Heather za lakat,i toplota se razleže njenim telom, i poveo je prema ulaznim vratima. Da li će doći vreme kada će je on dotaći a ona neće mislit na njih gole i na njegova usta na svojoj koži? Stariji gospodin i njegova žena izađoše im u susret praćeni barem desetinom dečaka i devojčica.Ovoliko dece u ovom domaćinstvu- Danrubin nije sada izgledao toliko loše. Heather se nasmeja svojim najlepšim osmehom,svesna da pored Duncana i njegove odore izgleda poput prosjaka. -

Oče MacKay. - žena se javi prva.- Blagosloveni smo vašim dolaskom.- Njene se oči

zatim prebaciše na Heather. -

Hvala puno.Uvek ste bili gostoprimljivi.- Duncan nije spomenuo Heather.

Osetila je kako joj se lice boji,pitajući se šta ti ljudi mogu da pomisle o njoj. Gledajući dole prema zemlji,ispitala je stanje svoje haljine i podhaljine. Izmazane blatom, pocepane. Stvarno je izgledala kao prosjak. Još bolje,ako bi njena braća došla i tražila je ovde,krčmar bi samo pomenu jadnu i bednu,tužnu devojku koja je putovala sa sveštenikom. -

Uđite unutra.Mora da ste izgladneli.- Žena je izgovorila to gledajući Heather ali je

poslednje reči uputila Duncanu. -

Da,gospođo,jahali smo dugo i jako.

Blago se osmehnula i pokazala im rukom da uđu.Prošli su pored dece čiji su obrazi bili crveni, kao da su ih istrljali krpom kada su videli da se neki jahač približava.Unutra, krčma je mirisala na buđ,prosuto pivo i znoj,ali pre svega toga osećao se miris paprikaša. Heather oseti miris žalfije,ruzmarina i biber. Izgleda da je krčmareva žena bila upoznata sa začinima, još bolje. -

Stalni će doći uskoro.Možda biste želeli da izbegnete njihovo grubijansko ponašanje.

-

Da.Imate moju zahvalnost. -Duncan reče


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Odvela ih je kroz drvena vrata u sićušnu sobu koja je izgleda bila mesto gde je porodica ručavala.Soba je bila udobna, privatna i slabo osvetljena malim prozorom koji je imao proste zavese koje su bile povučene sa strane.Duncan je zamračio prozor i upalio dve sveće na stolu.Seo je za mali sto sa tri stolice i pokazao na stolicu suprotnu od njega. -

Sedi,devojko.

Heather je klimula i povukla stolicu,pokušavajući da namesti svoju haljinu ispod sebe što je bolje mogla. Iako je namestila ona je izgledalal grozno,samo je mogla da se srami. -

Vratiću se sa paprikašem.- Žena ih je ostavila same, zatvarajući vrata tiho.

Duncan je gledao kao da je nosila najlepšu haljinu od svih i nasmejao se. -

Ješćemo i onda nastavljamo svoj put.

Heather povrati svoj osmeha a zatim prebaci pogled prema vratima. -

Da li poznaješ one koji su stalni?

Duncan ispreplete prste ispred svog lica. –Ne iza okršaja ili dva. -

Borio si se sa njima?- Blago se nasmejala. –Da li se boriš sa svima koje sretneš?

-

Oh, ne. Moram da sačuvam svoj ugled.Kasnije im uzmem ispovest.

To je natera da se nasmeje još više. -

Šta ljudi misle o tebi. Ispravan, častan čovek u odori a za to vreme,imaš mač koji je

dug kao tvoja noga i oštar kao smrt. -

Niko nije pitao u vezi toga. Čudno.- Gledao je njene usne, dok su mu se zenice

širile.Izgleda da nije bila jedina koja nije mogla da izbaci misli o prošloj noći iz svoje glave. - Možda misle da je to porodično nasleđe. To natera Duncana da se osmehne.- Sasvim moguće. Trenutak kasnije žena se vrati sa dve činije koje su se pušile. Spustila ih je na sto. -

Želite li malo alea?

-

Da,hvala. -Duncan joj odgovori.

Heather je gledala u svoju činiju i nije mogla da veruje.Skoro da je imala jedva dva zalogaja paprikaša u njoj dok je Duncanova bila skoro prelivala.Zašto je ova žena bila tako odbojna prema njoj?Duncan pogleda prema Heather. Video je da je imala čudan pogled i pogledao je u pravcu njene činije. -

E, to nije dobro tako. - promrmljao je. Povukao je njenu činiju prema svojoj i presipao

paprikaša iz svoje u njenu tako da su sad imali istu kolicinu jela i on i ona. - Bolje. Kada se krčmarica vratila,zastala je kada je videla šta je uradio. Heather je pocrvenela,od besa i poniženja. -

To je grh da osuđujemo druge i da im uzimamo ono što im s pravom pripada.-


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Izrekao je ovo gledajuću Heather, a zatim prema ženi podigao svoj sramni pogled.Žena ispravi svoje leđa i prekrsti ruke ispred sebe. -

Izvinite oče, ali ja...

Duncan podiže ruku.- Ova devojka zasližuje više od tvog odbijanja. Žena se ugrize za jezik.Gledali su se u tušini,Duncan ne želeći da posustane a takođe ni krčmarica,dok se napokon nije povukla. -

Da,Oče.- Prebacila je svoj pogled na Heather.-Izvinite.

Heather se blago nasmejala jer nije mogla da odgovori.Klimnula je glavom,želeći da može da potone u pod.Žena se okrenu a da nije ostavila krigle I napusti sobu.Nekoliko trenutaka kasnije,vratila se sa kriglama koje su bile prepune.Dečak je pratio noseći tanjir pun sveže nasečenog hleba koji se još uvek pušio. -

Na račun kuće.- rekla je mekano.

-

Blagoslovena bila.-Duncan joj reče sa osmehom.

Žena se povukla iz sobe gledajući u pod,puna žaljenja za svoje pređašnje ponašanje. -

Zašto je to uradila?- Heather ga zapita,jer je bila zbunjena zašto je bila ponižena na

taj mačin.Da li je prljava haljina značila da treba da gladuje. -

Ponekada ljudi sude o drugima na osnovu njihovoga izgleda a ne na osnovu

njihovoga srca. -

A šta su oni to videli u mom izgledu?

Duncan uze gutljalj alea. –Ne ono čemu si se ti nadala. Heatherine oči se raširiše,a njen stomak se prevrnu. –Oni misle da sam ..ja.. -

Da. Bludnica.

-

Zato što imam prljavu haljinu? Nekoliko suza?

-

Zbog toga I zbog toga što si lepa,I što putuješ sama sa sveštenikom.Misle da te ja

ispraćam u opatiju ili te vraćam tvojoj porodici. Njen stomak se pobuni I ona izgubi želju za hranom. – To je ludost. -

Ne princezo, uveravam te da nije.

Heather je odjednom osetila tugu zbog svake žene koja se osećala ovako I koja je samo zbog svog izgleda bila odbijena od nekoga.Nadala se da nikada neće gledati u nekoga I osuditi ga smao na osnovu njegovog izgleda.Ali ni ta misao je nije baš umirila jer je bila sigurna da je nekada u svom životu osudila nekoga smao na osnovu njegovog izgleda.Pogledala je u svoju činiju koja je sada bila skoro puna do vrha,Duncan je podelio svoju hranu sa njom. Koliko je ovako malih stvari učinio za nju da bi joj pokazao dobrotu svoga srca?Plaćenik po zanimanju,lažni grešnik, Duncan MacKay je ipak bio dobar


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

čovek.Heather je podigla pogled prema njemu I vedela da je posmatra intenzivno.Njen stomak zaleprša. -

Šta?- zapitala ga je nežno.

-

Hoćeš li da probaš?

-

Oh. Da.-Podigla je kašiku prema ustima I susrela se sa iznenađujuće divnim

ukusom.Iako je krčmarica ostavila gorak ukus u njenim ustima,nije bilo važno. Bogat,ukus paprikaša zapliva dobrodošlo preko njenog jezika. –Ukusno. -

Drago mi je što misliš tako. Kada sam dugo na putu,obično svratim ovde,samo da bi

pojeo nešto ukusno I dobro pre nego opet uzmem suvu govedinu. Heather se nasmeja I otkinu parče mirisnog hleba koji se još pušio. -

Kako možeš biti siguran da je ovo stvarno ovako ukusno , možda je ovo samo

proizvod naše mašte nakon nekoliko dana gladovanja? Duncan se osmehnu,uzimajući parče hleba koje mu je nudila. -

U pravu si. Ovo je možda najgori paprikaš u Visiji.

Nasmejali su se toj njegovoj izjavi.Heather je gledalala Duncana kako jede,volela je kako je uživao u svakom zalogaju,I bila je zatečena mišlju da je doveo u mesto koje je njemu veoma značilo. Sa svim tim ideja da će on još postati njen muž prestrašila se na trenutak. Znala je to. Pristala je na to. Ali tom saznanju je trebalo još malo vremena.Ona. Udata.Odmahnula je svojom glavom, I uzela još jedan zalogaj paprikaša I ugurala ga u usta, počela je da žvaće ne razmišljajući o ukusu.Udata.Reč se ponavljala u njenoj glavi u krug. Ona će biti užasna žena.I bila je namerna da sazna više o ovom čoveku za kog je trebala da se uda pre nego što kaže da.Oko Duncana je bila misterija.Krio se od svoje prošlosti. Krio se od svojih demona.Da li su bili toliko pakleni da je čak I on odbija da im se suprostavi? Pored njene braće,Duncan je možda za mrvicu više ,bio najstrašniji čovek koga je ikada upoznala. Zamisli da se takav čovek plaši nečega,ali bilo je jasno da je imao neke skelete ispod kreveta koji su ga držali noćima budnog.Heather je potegla svo ale,ali pre nego je progutala,začulo se lupanje na vratima. Pogledalal je sa vrata nazad u Duncana,čije usne su napravile pravu liniju,a oču mu se skupile.Skočio je iz svoje stolice i izvukao mač iz korica sa svojih leđa.I stao ispred nje. Štitio je.I čekao. Heather povuče svoju stolicu unazad,pokušavajući da dohvati nož iz svoje čizme.Bila je spremna za borbu.Možda je krčmarica rekla stalnima da je u krčmi kurva,a oni su sad krenuli porema vratima da je nađu.Zašto su ljudi takvi vukovi? Ta misao je izgledala previše smešno da bi bila istinita. -

Ostani iza mene. -Duncan je zahtevao.

Heather klimnu glavom I shvati da je on ne vidi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Dobro.-uspela je da izgovori jer joj je glas bio tih od straha. Podigla je haljinu u

jednu ruku,spremna da podigne podhaljinu I dohvati svoj nož ako je potrebno.Ali nije bilo drugog zvuka.Čak ni struganje čizama ispred vrata.Strah je rastao u njoj. Čineći da se paprikaš usiri u njenom stomaku a da joj usta peckaju. -

Šta se dešava?- prošaputala je.

Duncan joj nije odgovorio,ali je prešao nečujnim koracima do malog prozora sa navučenim zavesama.Spustio je mač na zemlju,držeći ga jednom rukom dok je drugom polako pomerio na stranu zavesu dok mali tračak svetlosti nije ušao I spustio se na pod.Mrštenje na njegovom licu se produbi, bore se ukopaše u njegovo čelo,a vilicu je stisnuo tako čvrsto da je mogla da mu vidi mišiće na njoj.Plašila se da progovori,plašila se šta bi moglo da bude napolju I da ih čeka. -

Plašim se da nećemo moći da završimo naš paprikaš,devojko. Dohvati

hleb.Odlazimo. Heather zadrža dah. –Šta si video? -

Nevolju.

Slika ratnika kako ih napadaju,lejdi Ross kako ih predvodi,pojavi se u njenim mislima. -

Kako ćemo otići? - zapita.

Duncan se okrenu u krug a zatim opet prema malom prozoru. -

Ovo je jedini izlazak van. Ne želim da rizikujem da idemo kroz kafanu.- Pogledao je

opet u nju,čvrstog pogleda. –Ponekad su novcici dragoceniji čak I od časti. Heather su progonile njegove reči. Ko je bio napolju? Šta se dešava? Osećala se slepa u sobu koja je gorela. Gde god bi se okrenula mogla se opeći. -

Dođi ovamo.- Njegov glas je bio zategnut,hrapav.Heather mu priđe na drhtavim

nogama.Njegove nosnice su se širile dok je teško disao.Ona izdahnu nesvesna da je do sada zadržavala svoj dah. -

Popećeš se prva. Otiđi do štala I nađi Bleda.

-

A ti? - Strah natera njena kolena da pokleknu.

-

Pratiću te.

Odmahnula je glavom. –Ne, treba da pođeš sa mnom. Duncan se osmehnu,povuče svoj prst preko njenog obraza.Nagnuo se prema njoj I spustio nežan poljubac na njene usne. -

Šta god da se desi ovde,znaj to da iako moje namere u početku nisu bile

plamenite,one su sada časne.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather klimu glavom.Njegov govor je bio zlosutan I posalo je strah zbog kog je zadrhtala na mestu na kom je stajala. -

Pričaš gluposti.- Starh je obuzeo celu I njeni zubi su počeli da cvokoću.Ali ta buka

koju su pravili njeni zubi,to kliktanje, izglad da je probudila. To nije bila ona.Sutherlandova rođena sestra I odgajana kao ratnica ,Heather je trebala da prestane da se ponaša slabo I da izvuče iz sebe snagu koju je posedovala. -

Govorim istinu.- Povukao je u svoj zagrljaj,spustio usne na njenu glavu I

pomirisao joj kosu. –Podićiću te čim se dvorište isparzni.Trči prema štali.Nemoj da

staješ.Nađi Bleda. Uzjaši ga. -

Ali..

-

Nema ali.- Odgurnuo je od sebe,njegov pogled bio je strog dok je gledao pravo u

oči.-Moram da znam da mogu da ti verujem oko ovoga. Heather klimnu glavom. Htela je da ga zagrli čvrsto ali je odustala, plašeći se da ako ga zagrli neće moći da ga pusti.Duncan skloni polako zavesu I pogleda ponovo dvorište. -

Ne znam koliko još vremena imamo.- Kleknuo je ispred nje. – Stavi svoje stopalo na

moje koleno. Kada je kleknuo njegova odora se otvorila po sredini,padajući sa strane I između njegovih nogu. Pojavi se njegovo golo koleno sa dlačicamam na njemu,koje je savio. Heather proguta,sećajući se da je obećala sebi da će od sada biti hrabra. Hrabra za njega.Za njegov narod.Za njih dvoje.Podigla je nogu I spustila je na njegovo koleno,osećajući njegovu stabilnost ispod svoje čizme. -

Stavi ruke na moja ramena.

Heather je učinila kako joj je rekao,hvatajući prstima njegovu vunenu odoru,I mišiće njegovih ramena. -

Podigni se.

Podigla je sebe stajući na njegovom kolenu. Prozor je bio mali ali dovoljno veliki za nju tako da je bila sigurna da će moći da se provuče.Hladan čvor zaveza joj se u stomaku. Duncan neće moći da se provuče kroz njega. Odgurnula je to saznanje u stranu. On će izaći napred. Njegova odora je bila štit. Zaštitiće ga. Sims prozora je imao iverice koje su trebale da budu izbrušene,I ona ubode svoje prste u drvo koje joj se zabode u meso.Trgnuši se zadrža krik bola,trudeći se jako da bude hrabra I jaka.Glasovi I odjeci čizama začuše se ispred vrata. -

Moraš da ideš odmah , devojko.- Duncan ustade ,gurajući je skoro celu kroz prozor.-


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ako te ne pratim za nekoliko trenutaka,idi u Pluscarden.nastavi da ideš na sever putem kojim smo došli,I naćićeš je. Heather ništa nije rekla, samo se trudila da izađe kroz prozor .Sa Duncanovom pomoću provukla se, a zatim pala na zemlju sa nekoliko koraka visine,dočekala se na kolena I ruke u gomili đubreta,očigledno je da su se osobađali gluposti kroz prozor.Hvatajući dah,podigla se na noge,obrisalal ruke u haljinu. Samo je videla decu u dvorištu,gledajući je upitno svojim malim očima.Heather im je mahnula I uputila osmeh dok je trčala prema štali.Dok je trčala pokušavala je da čuje da li se vidi borba u kafani.Da li je to bio Duncanov ljutiti glas?Stigla je do štale I utrčala kroz vrata,odjednom zaslepljena polumrakom,veliki kontrast suncu koje je sijalo napolju.U početku je mislia da je prazna,ali unutra je ugledalal oči dečaka koji je došao da ih pozdravi kada su stigli kako je posmatra, oči su mu bile ispunjene strahom. -

Dečače konja.Treba mi Svešenikov konj.

Pojavio se ispred nje.Uznemirenog glasa -

Oni traže vas.

-

Mene?- Okrenula se prema vratima.Njena braća. Oni su došli. A Duncan je želo da

ona pobegne a ne da im se suprostavi.Iritacija natera njene dlake na koži da se podignu. -

Da li ste vi lejdi Heather? - Dečak je zapita.

Olakšanje je ispuni.-Da.Moj Gospode našli su nas.- Trebala je da se vrati u krčmu,I da objasni svojoj braći da Duncan nije neprijatelj,da će on postati njen suprug. -

Cccc zar ti braća nisu rekla da ne pričaš sa strancima?

Heather se okrenu polako,taj grubi ženski glas bio je tako poznat.Plašeći se kome je pripadao, I nije se iznenadila kada je videla Inu Ross kako stoji ispred nje. Tamnu kosu je povukla unazad vezanu na vratu,oštre ivice njenih jagodica I braon oči oblika badema. Da nije bilo gorčine koja je bila vidljiva na njenom licu, možda bi bila čak I lepa. Ina je izašla iz štale u kojoj se dečak skrivao,ili bolje je rečeno u kojoj je bio držan kao taoc.Njena haljina je bila napravljena od meke vune,tamno plava dok je srebrenim vezom bila ukrašena kragna I porubi. -

Nikad ne ostavi muškarca da uradi ženski posao. - podrugljivo će ona.-Ostavi nas.-

Njen otvrdnuli, zao pogleda pao je na štalskog dečaka,koji je pobegao trčeći napolje.Iza nje, Bled je podigao svoju glavu preko ograde svog pregradka,njegove crne oči su sijale kao ugalj.Kada bi Heather samo mogla da prođe pored Ine,mogla bi da uzjaše ratnog konja I odjaše odavde.Duncan joj je rekao gde je opatija.Reko joj je da će se naći tamo,I tako joj Boga I hoće.Ako bude praćena od Rossovih ratnika, Sutherlandovi će srećom biti tamo na vreme da ih sve spasu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Oh! Duncan!Kako će proći pored Rossovih ratnika.? Njena sigurnost nije bilo pitanje u njenoj glavi. Želeli su nešto od nje I držaće je živom dok god im bude potreban I dok ona ne smisli plan bekstva.To je samo ako je ikada uhvate.Ali Duncan.. Koliko je ratnika video da hodaju dvorištem? Dovoljno za njega da donese odluku da ona pobegne. Stavio je sebe u opasnost.Nož u čizmi joj je pržio kožu,moleći je da ga pusti.Ina je oblizala svoje usne,I coknu zubima na kraju. -

Imala sam osećaj da će stavri ići loše sa sveštenikom.- Odmahnula je glavom

iskreno razočarana. –Znam kako se vi Sutherlandove bludnice ponašate. Kučka je imala slobode da namigne. -

Ti ne znaš ništa o mojoj porodici.

Ina otera njene reči pokretom ruke. –Znam dovoljno da navedem tog trapavka u vaš

zamak,dovoljno da te on ukrade I dovede ovde kod mene. Heatherine uši zazvoniše.Ovde? Trebao je da je dovede ovde? -

Oh ,draga, zar si mislila da će te osloboditi? On je trebao da se sretne ovde

Sa mnom,u podne. Heather odbi da odgovori,dok joj se mozak teturao,I već skoro svaren paprikaš krenuo da se penje u grlo. -

Nikad ne veruj mučkarcu kada su I novci umešani. Okrenuće se brže nego pacov

prema gomili sira. Krv napusti Heatherino lice.Ina Ross je upravo izrekla skoro iste reči kao I Duncan kada je poslao kroz prozor.Njegova predlog za brak… Njihovo vođenje ljubavi. Oh, osetila je muku u stomaku.Sve je to bilo da bi je doveo ovde.Da je dovede kod onih koji je žele. Onih koji su mu platili. Prevario je.Izmanipulisao je. Ukrao je njenu nevinost smicalicom da bi dobio njeno poverenje. Magnus.Blejn,oni su bili tu.Dovoljno blizu da je mogla da ih pozove,I oni bi se vratili,posekli Duncana I vratili je kući u sigurnost.Bolna šaka stegnu njeno srce dovoljno jako da je mislila da će pući.Njeno grlo oteče bolno, dok je pokušavala da zaustavi suze.Nije bilo važno.Bar ne više. Duncanovu izdaju oplakaće kasnije. Zla veštica ispred nje je bila druga priča.Heather je morala da pobegne od nje. -

Sad, gde smo ono stale…. Pre nego je tvoja duša bila skrhana polomljenim

obećanjima jednoh Gorštaka.- Ina je dotakla bradu prstom kao da je u dubokim mislima. Heather je mrzela u tom trenutku više od ikoga.Žena je izazvala njenom bratu Magnusu velike muke kada je odbila da prekine njihove ugovorene zaruke I sada je bila ovde da svali opterećenje na drugoga. Ovog puta neće uspeti u tome. -

Vodi me onda u tvoje leglo , veštice. - Heather joj reče rugajući se.- Oh. - spustila je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ruku na svoje srce.- Zahvalan sam ti,I moje se srce pretvorilo u prašinu na pomen

polomljenih obećanja.- Heather je bila ponosna kako je jako njen glas zazvučao. Bila je sigurna da će pući u svakom trenutku,dok je njeno srce stavrno bilo skrhano iza njenih rebara.Malo zaštite te kosti pružaju.Duncan se smestio duboko u njoj,I saznavši da je doveo ovde samo kako bi je predao njenim neprijateljima bilo je gore od bilo koje sudbine.Pružajući svoje ruke ispre,okrenula ih je premna Ini.- Nisam naoružana. Lako ti je da me podčiniš.

Oćemo li? Ina je gledala sumljivo. –Možeš pokušati nešto hrabro ako ćeš se bolje osećati,ali ja te

znam kakva si. Heather iskrivi glavu na jednu stranu. –A kakva sam to? -

Razmaženo derište.

Heather se nasmeja. –Možda I jesam.Ali zašto je to važno tebi? Nećeš me uzeti samo na

osnivu moga stava? Trebalo bi da kao zločinac budeš više praktična od toga. Ina stegnu zube I krenu jednim korakom prema Heather. –Ućuti. Sa puno preterivanja, Heather sklopi svoje usne. Držeći ih čvrsto stisnute zajedno,ruke su joj bile ispružene ispred nje,pogledala je po štali. -

Same smo. - izreče. –Da li si se skrivala u štali sa nadom da ću doći? Da li je to sve

bila prestava? Ili si se nadala da pokupiš sve zasluge za moje zarobljavanje? Ina proguta,pokazujući trenutke ranjivosti. -

Izgleda da nije ni važno. Možemo li ovo već jednom završiti?- Heather isprati svoje

reči dosadom. Ina krenu većim koracima prema njoj,stežući svoje zube,njeni obrazi crveni od besa. -

Rekla sam ti da zatvoriš usta.

Kada je Ina stigla do nje,nokti dugi kao noževi izgrebaše bolno Heatherine nadlaktice,ali nije dozvolila Ini da je uhvati. Umesto toga, izokrenula je svoje ruke I izmakala se u stranu. -

Moraćeš da se više potrudiš od toga.- Heather joj se naruga. Zašto da se malo ne

našali sa Inom pre nego što upotrebi odbrambeni potez koji je naučila Arabel jedne zimske večeri kada je kiša padala četiri dana I kada su obe bile umorne od veženja I sviranja laute. - Platićeš za ovo. -Ina joj reče,krenuvši opet prema njoj. Ovog puta je izvukla nož iz svog rukava ,tanki nož je krenuo prema Heatherinom srcu.Strpljivost izgleda nije bila vrlina koju je Ina Ross posedovala. Heather je natera da pomisli kako je u prednosti ali skoči sa njenog puta u poslenjem trenutku,podižući svoju ruku I udarajući donjim delom šake jako koliko je mogla u mesto gde se spajaju Inin vrat I ramena.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Ina

je

sipustila

tihi

krik,

a

zatim

se

srušila

u

gomilu

vunenih

sukanja.

Onesvešćena.Heather nije trošila vreme, pronašla je Beldovo sedlo i uzde. Začudo, dozvolio joj je da ga osedla,uzjaše I izvede iz štale.Poslala su jedno drugom,poslednji,bolni pogled prema krčmi,gde su se čuli ljutiti povici I krici bola. Da je Duncan samo nije izdao.Pogledala je dole u ratničkog konja Duncana MacKaya,onog koji nije dozvoljavao nikome da ga ješe osim njegovog gospodara. -

Imaš novog gospodara sada Blede. Nazovimo to cenom izdaje.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DEVETNAESTO POGLAVLJE

K

ako su ga do đavola pronašli!Duncan je rekao lejdi Ross da se sastanu u Fir Tree Inn,dobrih nekoliko sati jahanja odavde od Crofters Inn. Ali ipak, iako su trebali da budu razdvojeni miljama.Marmaduk Sturat je stajao

nekoliko koraka od njega,izvučenog mača I sa kapljicama pljuvačke na svojim usnama.Bili su okruženi sa ratnicima koji su ležali na zemlji I previjali se od bolova jer ih je Duncan već posekao.Mala sobica za ručanje je bila pretesna u tom trenutku. Čim su uleteli u sobu,bio je spreman za njih I svima bi izgovorio iste stihove koje je sad počeo da govori I kopiletu koje je stajalo ispred njega.

Sine čovečji,govori sinovima naroda svojega,I kaži im: kad pustim na koju zemlju mač,ako narod one zemlje uzme koga između sebe,I postavi ga sebi za stražara:I on vidjevši mač gdje ide na zemlju zatrubi u trubu,I opomene narod…” -

Usuđiješ se da govoriš te stihove meni. - Marmaduk mu reče,a bes oblikova njegove

usne. “

Ako se ko čuvši trubu ne uzme na um,I mač došavši pogubi ga,krv će njegova biti na njegovoj glavi.Jer ču glas trubni, I ne uze se na um,krv će njegova biti na njemu;da se uze na um,sačuvao bi dušu svoju.” -

Prekini! - Sassenach zacvile. Njegov mač se zetrese jer mu ruka poče drhtati.

Duncan se naceri.

“ Ako li stražar vidjevši mač gdje ide ne zatrubi u trubu I narod ne bude opomenut,a mač došao pogubi koga između njih,taj će poginuti za svoje bezakonje,ali ću krv njegovu iskati iz ruke stražareve.I tebe,sine čovečji,tebe postavih stražarem domu Izrailjevu: slušaj dakle riječ iz mojih usta I opominji ih od mene.” -

Ubi ga!- Marmaduk povika.

Duncan je bio spreman.Zamahnuo je svojim mačem u velikom luku,sečući oklop I rame još jednom ratniku,I za to vreme je nastavio svoju molitvu .

Kad rečem bezbožniku:bezbožnice,poginućes; a ti ne progovoriš I ne opomeneš bezbožnika da se prođe puta svojega; taj će bezbožnik poginuti za svoje bezakonje.” Marmaduk se zaustavi, drhteći u sviojim čizmama. On je bio mršav čoven , nije bio građen za borbu, Njegova kosa je bila istanjena i stvarala je krunu od resa oko njegove glave. -

Gde ti je žena?- Duncan ga zapita.

Čovek se odjednom ispuni poverenjem a podao osmeh uvi njegove usne. –U štali. I Duncan je tada tačno znao zašto je kopile uvereno .. Heather.Njena sigurnost je bila na prvom mestu u njegovim mislima,opasna situacija jer je u tom trenutku bio napadnut od


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

strane dvojice Marmadukovih ljudi. Nakon kratke pauze Duncan se vrati u akciju. Ljudi nisu prestajali da dolaze jer je Marmaduk nastavljao da izdaje naređenja.Kada su dvojica došla iza njih još dvojica su čekala,a ostali su izvlačili one koji su pali.I dok je sekao jednog a odbijao napad drugog mogao je samo da misli o Heather, samu u štali sa tom ludom ženom.Ina nije bila baš pri zdravoj pameti. Luda,osvetoljubiva i zla. Ako je pronađe samu,iznenadi je,Heather će biti uhvaćena.Bespomoćna.Pogura se napred, boreći se sada sa nekoliko njih. Njegovi mišići su ga boleli od iscrepljenosti,ali bes i panika su ga pokretali dalje. -

Pitaš se kako smo znali gde si? Ina je imala osećaj da ćeš je izdati.Pomislila je da je

bolje da dođemo ovde,znajući da ako smo pogrešili ti ćeš nas čekati u Fir Tree dan ili dva. Izabrati ovu krčmu je bilo jednostavno,stvarno.Poslali smo izviđače da obiđu sve krčme oko tvoje opatije i da se raspitaju gde si stalni gost.Trebalo bi stavrno da večeravaš tamo gde ne ogovaraju tako lako.Ali , nema potrebe da se borba nastavi. - Marmaduk mu se naruga.- Već je imamo.-Čovek prebaci svoj pogleda prema prozoru. –Kladim se da želiš da je vidiš vezanu napolju za stub.- Čovek obliza svoje tanke usne. – Kladim se u tvoju torbu srebra da ćeš želeti da gledaš kako moja žena reže grlo toj kučki. Bol formira opasnu oluju unutar Duncana a on zaurla svoj bes na grede Crofters Inn. Marmaduk je imao drskosti da malo odskoči u stranu kada se začuo Duncanov bojni poklič. -

Moj poglavaru! Lejdi je!

Marmadukovo lice je izgledalao pogođeno kada je začuo poziv jednog od svojih vojnika iza vrata. -

Moj poglavaru!

Duncan udari glavom poslednjeg čoveka koji je ušao u sobu, i ostade lice u lice smao sa Marmadukom. -

Hoćeš li da vidiš šta se desilo sa tvojom lejdi?- Duncan mu reče kroz stegnute

zube,približavajući svoje lice Marmadukovom. –Možda si govorio prerano. Čovek je jedva disao, polako sepovlačeći iz sobe,njegov pogled nije napuštao Duncanov.Čovek je bio previše kukavica da se povuče okrećući leđa Duncanu,bojeći se da će ga on poseći dok se povlači. Kopile. Duncan nikada ne bi napao čoveka koji mu okrene leđa. Suprostavljao se svojim neprijateljima u lice ,želeći da im vidi lice kada bi im uzeo poslednji uzdah i želeći da znaju da im je on to uradio.Ali to nije značilo da neće krenuti za kopiletom da bi video oko čega se podigla tolika buka.Da li je Heather uspela da pobegne? Da li je to moguće? Gospode, nadao se da jeste.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Obrisao je svoje krvave ruke u odoru,ignorišući njihovo podrhtavanje,obrisao je oštricu svoga mača ali ga nije vratio u korice. Rossovi ratnici su uvek bili raspoloženi da započnu borbu. Izašao je iz male privatne trpezarije i video da su gazda i njegova porodica nestali. Na njihovom mestu stajali su ratnici Rossovog klana posmatrajući ga kao gladni vukovi. Nekoliko njih krenulo je prema svojim mačevima,ali umiriše svoje pokrete kada ima Duncan pokaza svoje zube i nameru da uzvrati.Držeći svoje oči na ratnike i to ne smao na one koje su bili spremni da skoče već i na one mirne,pratio je Marmaduka prema vratima kafane a zatim i napolje.U dvorištu sa leve strane ulaznih vrata nalazili su se povređeni ratnici koji su krvarili od Duncanovog mača.Duncan napravi krst pokretom ruke, videvši koliko njih je stradalo od njegove ruke. Dužnost ratnika je išla sa određenom cenom, ona koja je teško padala preko njegove duše. -

Ina!- Marmadukov izbezumljen poziv prenuo je Duncana iz misli i on okrenu svoj

pogled prema centru dvorišta, gde se Ina odmarala na rukama velikog ratnika. -

Našao sam je kako se tetura izlazeći iz štale.

Duncan nije mogao a da ne oseti trijumf,koji je počeo da pumpa kroz njegovu krv mešajući se sa osvetom. Heather se izvukla. Prebila je Inu i pobegla. -

Šta se desilo,moja draga?- Englezov glas je bio cizdrav i odbojan.Kako je Ina mogla

da uživa u njemu ovih nekoliko godina dok su bili u braku? -

Ona..ona me je udarila.- Ina je spustila ruku na svoje čelo. –Tako mi se vrti.

-

Gde te je udarila?- Marmaduk je zapita,a onda se okrenu prema ratniku koji je

držao.-Da li krvari? Ne vidim krv nigde. Ratnik je izgledao isto tako zbunjen,Ina nije imala nikakvu vidljivu povredu. -

Budale. - Ina uspe da poviče,a onda sačeka jer je vika najverovatnije uzrokovala

glavobolju. –Nije me posekla. Udarila me je. I dok su se dva idiota raspravljala o njenoj povredi a njihovi ratnici ih gledali sa strastvenom fascinacijom,Duncan je uspevao da se povuče korak po korak do ivice dvorišta.Ako je potrebno da trči sve do Pluscardena uradiće to, jer Heather će biti tamo.Kada je zašao za ugao i niko od glupih ratnika Rossovog klana to nije izgleda primetio.Njihova gospdarica i njen suprug su bili uveliko u svađi,vrišteći jedno na drugo,dok su jadikovali. Dragi Bože,najverovatnije je život u njihovoj kući ličio na noćnu moru.Požurio je prema jednom kraju dvorišta,spremajući se da uđe u šumu,ali tada se krčmar pojavi ispred njega. -

Nemoj me terati da te povredim. -Duncan mu reče. –Skloni se u stranu.

Čovek je izgledao kao da se kaje.- Moja žena i moja porodica... Duncan mu odmahnu rukom.- Oprošteno ti je.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Krčmar odmahnu glavom. – Ne,oče,želimo da ti ponudimo našega konja u zamenu za pun

oproštaj što smo morali da te odamo. Lejdi je uzela vašeg konja. Hvala Bogu za to.Bled će dobiti dodatnu korpu jabuka kao zahvalnost.Duncan klimnu glavom. -

Siguran sam da si učinio samo ono što si smatrao da je najbolje za tvoju porodicu.Ali

ću ipak uzeti konja,Oprošteno ti je,svima vama,i blagoslov neka bude nad vašom kućom i dug i napredan život. Duncan se uhvati za dršku sedla i povuce se na leđa konja. Klimnuo je glaovm porodici koja ga je izdala,ostavljajući prošlost u prošlosti i zaklinjući se da se više nikada neće vratiti u ovu krčmu,a takođe odluči da se baci na ličnu potragu za boljim gulašem.Krenuo je galopom kroz drveće,putem za koji je pretpostavio da je pre njega otišla Heatheru pravcu opatije. Najverovatnije će stići tamo pre njega jer je jahala Bleda. Ni jendom nije čuo zvuk ratnika koji ga prate. Njihov idiotizam bi bio komičan da nije bio tako prokleto patetičan.Konj je sa mukom gazio kroz zelenu šumu kao da ga je Duncan zamolio da se popne na planinu za vreme ledene oluje. Nikako kliktanje,niti stezanje butinama ili petama nije pomagala da ova raga krene malo brže.Sa puno sreće,prokleti konj će stići na vreme, pre nego sto Sutherlandovi stignu i odvedu Heather od njega zauvek.

Bled kao da je znao gde treba da ide, ili se barem tako ponašao. Heather je bila totoalno izgubljena jer joj se činilo da već ćetvrti put prolaze pored jednog kamena prekrivenog lišajevima. -

Da li se ti to igraš sa mnom?-zapitala je konja kada ge je povukla za uzde i zaustavila.

Sama u šumi samo sa malim nožem i konjem kao zažtitom, Heather se trudila da je panika ne obuzme. Kada je imala pravac kojim je išla,osećala se bolje. Sada je bila izgubljena.Prvo je pratila drveće,ali put je išao kroz šumu i činilo se da je vodi u pravcu kojim je i trebala da ide. Ali to je bilo već poodavno.Kako se neko izgubi na putu? Za Heather je uvek bio izazov da pronađe pravac. Imala je sreće jer bi uvek kada bi išla u istraživenje jedan od čuvara njenog brata išao za njom i on bi je vratio nazad nakon što bi se izgubila hodajući u krug.Ali danas ovde nije bilo nikoga da joj pomogne.Bilo je puno strašnih stavri u šumi.Divlje mačke, divlje svinje, medvedi, odmetnici, englezi, otrovni pauci..


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bled poče da tupka nogama, strugao je kopitama prašinu puta,pokazujući crnu prljavštinu ispod. -

Nemoj da te ja nerviram.- reče mu. –Nisam bila u ovim šumama nikada.- Toliko je

barem znala. –Ti si najverovatnije bio ovde već.Odvedi me u opatiju. Ali konj je samo stajao,miran kao statua,njegove uši podignute unazad. -

Oh, ne..- Heather je zadržala svoj dah i pokušala da čuje.

Šta je konj čuo?Blagi povetarac je njihao lišće,a ptice su se dozivale. Veverice su se jurile. Ništa više. Osim –toga. Zvižduh,oštar zvuk u daljini.Da li ih je neko pratio?Heather poče da gura Bleda,povuče uzde,ali prokleta životinja nije htela ni da mrdne. Da li je želeo da i nju ubiju kao što je najverovatnije bio i njegov gospodar? -

Kreni,prokleti konju!

Ipak on ostade nepokretan.Heather nije mogla da rizikuje ida je Rossov klan pronađe. Sa tvrdoglavim ratnim konjem koji je stajao na sredini puta,njena najbolja šansa je bila da trči.Sjahala je,na veliku žalost konja. -

Pitala sam te da mi pomogneš,ali ti ne želiš,a ako se vratim u sedlo,ti ćeš

najverovatnije ostati samo da stojiš tu.Puno sreće i tebi. - I pošla je,podigla je suknju dok je trčala uz brdo sa leve strane puta pravo nazad u šumu i sakrila se iza debelog hrasta baš kad se zvuk nadolazećeg jahača začuo iza krivine na putu.Jahač je usporio a konj zarza. Nije se usuđivala da se pomeri u slučaju da onaj koji ih je preatio još nije primetio,ili samo tračak kretanje. -

Heather!- Duncanov glas se razleže kroz šumu, a njena kolena zaklecaše,a srce joj

skoči u grlo. Ona se uhvati za veliko deblo da ne bi pala i proviri iza drveta.Gledao je pravo u nju.Povukla je glavu unazad krijući se i proklinjala sebi u bradu,moleći se da je nije stvarno video,ali to je bilo uzaludno. -

Siđi odatle.Nije sigurno.

-

Ti si najopasnija stvar u blizini. -odgovorila mu je.

-

Verovatno ne. - reče joj on.

Imala je svoju priliku. Heather se okrenu i potrča dublje u šumu,njena stopala su gazila preko opalog granja stvarajući buku i klizala se na mahovini.Nevidljivost nije bila jedna od njenih vrlina.Stala je na trenutak,skakući na jednoj nozi da izvuče nož iz svoje čizme.Srećom po nju pa nije morala da ga upotrebi do sada,sačuvala ga je do sada za čoveka koji je ukrao njenu nevinost,njeno srce a onda pljunuo na njih.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Iza nje, Duncan je pozvao i začula je kako stiže rušeći šumu oko sebe poput medveda. Okrenula se na trenutak i videla da on stvarno ruši šumu na Bledu. Prokletstvo! Životinja će najverovatnije da je pregazi,posebno što je bila protiv njegovog gospodara. Ali, ona neće dopustiti da se to dogodi.Heather je pokušala da ubrza,ali nije bila dorasla ratnom konju,koji je pokušavao da je pregazi.Trenutak kasnije,bila je podignuta u vazduh i spuštena na snažne butine. -

Ne! - plakala je,udarala i šutirala,ali Duncan je bio imun na njeno zlostavljanje.

On je ubrzo stekao prednost, jakim stiskom držao je njena oba zgloba svojom jednom rukom. On zakači njene noge ispod jedne njegove. Zaglavljena, nepokretna, bespomoćna. Njeno grlo je gorelo od potrebe da vrišti i nazove ga svakim odvratnim imenom kojim se bude setila. -

Trebao sam da te vežem i zapušim ti usta,kada sam imao priliku za to.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESETO POGLAVLJE

K

ako se usuđuje? -

Pusti me,ti ljigavi kurvini sine!

-

Tu je devojka koju znam i vo...- utihnuo je.

A zašto ne bi? Ona je bila svesna da je njegova ljubav bila lažna. -

Dosta igara.Znam da si me izdao. I znam da ćeš uraditi ponovo.Trebala sam da

znam od samog početka da sveštenik sa svojim zlim sklonostima ne može stvarno biti dobar. Duncan je imao smelosti da izgleda zbunjeno,čak i povređeno njenim rečima. Stegao je jače.Žestoko se namrštio na nju. -

Utišaj te teške reči,princezo.

-

Ne slušam više tvoja naređenja. Ti nemaš pravo nadmnom.- Zašto su njene reči

zazvučale tako slabo? Pokušala je da se oslobodi njegovoga stiska migoljeći se ali je bilo bezuspešno.Držao je čvrsto,i toplota njegovog tela,njegova čvrstoća,privlačila je,naterala je da se oseća bezbedno,čak i ako joj nije davao nikakve naznake da se oseća na taj način. Savio je prste svoje slobodne ruke oko zadnjeg dela njennog vrata i približio njeno lice svome. Njegov miris okruži je,omamljujući je muškom opojnom snagom. -

Nemam prava?- zarežao je.- Postaćeš mi žena. Vodili smo ljubav prošle noći.Imam

svako pravo. Drhtavica pođe njenom kičmom. Žena. Njegova. Njegovo priznanje da je ukrao njenu nevinost izazva joj vrtoglavicu i unutrašnji bol. -

Nikada neću biti tvoja.

Bes je zatamnio njegove oči. Ispod svoje zadnjice i na vrhu svojih bedara osetila je kako se njegovi mišići trzaju. -

To nije pravi odgovor.

Najbolje što je mogla dok su joj ruke držane visoko, ispravila je svoja leđa,i pokušala da ispravi i ramena,i namestila vilicu. -

Ne u celoj večnosti.

Dankna se nasmeja, ali to nije bio srećan osmeh.Ne, ovaj je bio žestok , ljut. -

Pogrešno.Već sam te odveo u krevet,izjavio da želim da te oženim,i ti si učinila

isto.Ti si već moja žena u očima Boga. Njen dah se zaustavi u istini koju je on upravo izrekao. Reči koje njena braća moraju da čuju.Oni bi poverovali da je ona u braku.Ali to ne znači da ipak ne bi izazvali Duncana,i


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

napravili je udovicom pre mraka. Uprkos besu,bolnom srcu,pomisao na njega kako leži mrtav,njena braća koja sprovode kaznu,izazva kod nje buđenje.Mrzela ga je,prezirala svaki uzdah koji bi udahnuo,ali ipak,bila bi polomljena na komade ako bi ga ubili. -

Do kraja ovog dana poželećeš da nisi rođen.- Slala je pogledom noževe prema

njemu, dok su joj se oči punile suzama. Dragi Bože, zašto joj je toliko stalo? Zašto je morala da voli kopile? Približio je lice još više njenom. -

Oh, devojko,vidiš,ja žalim već celog svog života. - prošaputao je. Bol protka njegove

reči i ureza se u uglovima njegovih očiju. –Moraćeš da smisliš nešto bolje od toga. Njeno srce krenu prema njemu,a njen um je vrištao na nju da beži što dalje. Ona pokuša da se istrgne iz njegovog zagrljalja.Zašto je samo ne pusti? Heather nije bila sigurna da je mogla da se nosi sa onim u šta je on uvlačio.Da provede život sa njim... bio je to san. I da stavi sa strane sve ostalo što joj je važno..zbog njega. Previše je tražio od nje.I pre nego što nahrani vukove sa njom,dala bi dobrovoljno svoj život za njega. Duncan je to uništio. Duncan je promenio njihovu sudbinu.Duncan je bio krivac. Ne ona. -

Moja braća će ubiti za mene.- Ipak se molila da će ostaviti svoje mačeve ako

preklinje. -

Rizik koji sam spreman da prihvatim.- Bio je smrtno ozbiljan. Čovek je bio spreman

da rizikuje svoj život zbog nje, čak i posle njenih reči da želi da je mrtav? Koliko su duboka njegova osećanja prema njoj? Koliko je spreman da rizikuje da bi bio sa njom?Zašto je za ime sveta, on izdao? Pitanja su vrištala u njenoj glavi,ali tamo nije nalazila odgovore. -

Rizikovao bi svoj život za mene?- Zašto je igrao ove igre? Pometnja u njenoj glavi,

ratovali su bes i praštanje. -

Dokazao sam da bih, kada sam skočio u vodu da te spasim.I ponovo kada sam se

borio sa Rossovim ratnicima.Ponovo kada sam jurio za tobom.Ovde sam. Držim te uz sebe,zar ne vidiš to, da, ja bi rizikovao sve. Heather odmahnu glavom. -

Ali ti si ih doveo tamo,u krčmu. Rekao si im da se sretnete u podne.-Njen glas je

postao mek. Govorio je prave reči,i polako je zaboravljala bol i bes koji su grlili čvrsto njene grudi. -

Ne, devojko. Pogrešno si shavtila. Nisam ih doveo tamo.

-

Ali oni su bili tamo.Ne možeš to poreći.

-

Ne mogu to poreći.- Pustio joj je ruke i gledao u svoje dlanove. –Ne mogu poreći,ne.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Nije dozvolila svojim rukama da padnu u krila,Heather je spustila dlanove na njegove obraze, primoravajući ga da je pogleda.Pogledi su im se sreli,i svom voljom je poželela da gledajući u te tamne bazene,ne vidi mnogo čudovišta koji čekaju da probiju svoj put napolje. -

Onda prestani da me lažeš. -prošaputala je.- Prekini ovu igru koju igraš.Pusti me. Ina

Ross ti najverovatnije neće dati novčiće sada.- Mrzela je moljenje koje se čulo u njenom glasu, i sa svojim sledećim rečima,potražila je snagu unutra sebe da je ojača.- Već sam ti

dala dovoljno,Duncane. Ne traži mi i dušu. Njegove oči potamneše,odražavajući njena osećanja izdaje. Kako je mogao da je gleda tako? Kako je on mogao da bude taj koji pati? -

Ja nisam đavo a ni Bog. Tvoja duša je tvoja da je zadržiš.

Bolni trzaj stisnu je u grudima. – Onda nemoj se više pretvarati. Pusti me.-Njene ruke su pale u njeno krilo. Duncan ukočeno potrži njen pogled. – Reci mi da me ne voliš. Zašto je morao da traži to od nje? Njene laži su se lako čitale na njenom licu. Ako mu kaže da ga ne voli, lako će to moći da vidi. Čak i ako joj je slomio srce,nije mogla da skloni u stranu jake emocije koje su je obuzimale svaki put kada je mislia na njega,a još više kada je držao u zagrljaju.Heather stegnu svoje usne jače,formira reči u svojoj glavi a zatim ih izgovori,svaka reč je je zabadala suze u njeno srce. -

Ne voilm te svešteniče.

Ali Duncan se nasmeja,njegov osmeh je nervirao u svojoj veselosti. Video je kreoz nju. -

Trebalo bi da te kaznim zbog laži.

Ona zabaci glavu,pretvararajući se da sklanja pramen kose iz očiju, pogleda po šumi i vide prirodu u svojoj početnoj lepoti.Ali njene reči su bile ružne.Raočarajuće i okrutne. -

Ne lažem.Ne osećam ništa prema tebi. Pristala sam da se udam za tebe samo da bi

spasila tvoje glupe kaluđere i da sačuvam sebe iz ruku zla. Duncan raširi svoje ruke široko,pomerajući noge sa nje,sada je mogla da ga pogleda,i videla je kako nada sija u njegovim prelepim očima. -

Onda je ovo pretpostavljam tvoj srećni dan,zato što ja imam dve ruke i zao raspored.

Heather se zaledi,grizući vrh svoga jezika da bi zadržala nekoliko reči koje bi odzvonile oko njih.Duncan je paravio grešku-pustio je.Pomerajući ruke unazad, spremala se da ga udari isto kao Inu Ross a zatim skoči u slobodu,ali proklet nek je čovek,bio je brži od nje,i uhvatio je njenu ruku na pola puta. Stegao je i prineo svoje lice bliže njenom. -

Znaš li princezo u isto vremem kada želim dat e poljubim,takođe poželim i da spustim


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

svoje ruke oko tvoga lepog vrata i stegnem. Niko nikad nije učinio da se osećam kao što si to učinila ti.Zbog tebe sam ljut ali imam i potrebu u isto vreme da te posedujem.Zbog tebe poželim da sam bilo gde samo ne sa tobom,samo da bi mogao da pretražim celu zemlju tražeći te.Znaš li šta mislim? Uslovno je protresla svojom glavom,bez daha,njegve reči su ukrale sav vazduh iz njenih pluća i zaledile je sa strahom i potrebom. -

Mislim da je ovo prava ljubav.-trgnuo je.

Uzdah joj je pobegao sa usana.- Ti si lud! -

Lud za tobom,draga.-Duncan se osmehnu,njegove oči su sijale kao da je otkrio neku

duboku,tamnu tajnu.Da li je ovo istina da je tek sad shvatio šta oseća prema njoj?Pravo značenje toga?Ljubav poraste u njoj,a njeno srce poseže iz njenih grudi prema njemu,ali ona pogrbi svoja ramena pokušavajući da ga povuče nazad ali bez uspeha. -

Ne.- odmahnula je svojom glavom,pokušavajući da porekne ono što je rekao.On nije

mogao da je voli.Nije mogao da je natera da mu kaže kako ga ona voli toliko jako.- Ne. reče mu ponovo. -

Oh,da ljubavi. Nisam to shvatao dok ono kopile od Sasenka nije mi reklo da te Ina

čeka u štali.Pomisao da sam te poslao u smrt izazvala je kod mene muku i strah.Koliko ludo to zvučalo, ali ne mogu zamisliti da živim jedan dan bez tebe.Ni jednog trena.Ni jednog dana. Pomisao da možda nikada više ne osetim tvoje usne na mojima,ili da čujem da me nazoveš kopiletom,ravno je noćnoj mori.Dođavola,ja odustaje od celog mog života samo da bi bio s a tobom, princezo. -

Nemoj me tako zvati. - upela je da izgovori. Svaka pojedinačna reč koju je rekao

polako je rušila čvrsti omotač koji se trudila da sačuva oko svog srca od trenutka kada joj je Ina rekla one zle reči.-Ti si me hteo predati. Ne možeš govoriti o ljubavi,o tome kako me

želiš i kako sam ti potrebna,ako ćeš da me predaš. Duncan pusti njene zglobove i obmota ruke oko nje. -

Zar ne vidiš,devojko?Nisam te predao.Trebao sam da se stretnem sa Lejdi Ross u

krčmi miljama odavde.Ali kučka je bila pažljiva.Mora da je znala da neću ostati pri našem dogovoru onda kada te ugledam. -

Ne verujem u slučajnost.

-

Ni ja.Žena je poremećena.U svojoj glavi je znala da ću pasti na tvoje čari,i planirala je

da bude ovde kada i ja. -

Zašto.

Razumevanje je osvanulo u njenim očima.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Možda kada je videla tvoju bol,tvoj gubitak ljubavi bila je mala osveta sa njene

strane.Žena živi od bede drugih.Bol jednog Sutherlanda je bio dovoaljn.Poput mene.Bio sam spremam da ubijem bilo kog Sutherlanda da bi osvetio moju porodicu. Osveta nas čini ludim,bezumnim. Ne mogu objasniti bolje od toga.To je bez smisla, bez logike.Ali nije me briga zašto je to uradila,samo je važno da si pobegla.-Trepnuo je plako i progutao.-Nikada ne bih oprostio sebi da nisi ostala živa. Heather prebaci svoj pogeld na njegove usne a zatim ih opet vrati na njegove oči.Želela je da ga poljubi.Da oslobodi svu uzdržanu frustaraciju i strah koji su sedeli u njenim grudima. -

Drago mi je da nisi ubijen. - reče.-Kada sam čula povike i bitku..bila sam sigurna da

će te poseći.Bila sam tako uplašena.Razorena. -

Biće potrebno više od nekoliko loših ratnika da me srede.

-

A Ina kada mi je rekla da si me izdao,srce mi je slomila.

-

Ja nikada neću slomiti tvoje srce.

Dotakla je njegov obraz,trljaljući palcem nežno napred nazad. Bekstvo. Morala je da pobegne od onoga što se upravo desilo. Njenog bola i straha. -

Poljubi me.

-

Drage volje.

Privukao je bliže sebi dok je spuštao svoja usta na nju.Ali nežni dodir usana nije bio ono što je Heather želela. Želela je zapovedni, snažni.Njihov susret sa smrću je to zahtevao.Obavila je ruke oko njegovo vrata,i zarila svoje sprte u podnožje njegove glave i povukla ga unapred.Duncan zastenja,i ugura svoj jezik dublje u njena usta u trenutku kada ih je ostvorila za njega.Strah se raplamsa,okružena njihovon očajnom potrebom da budu jedno sa drugim.Pomisao da je stavr mogla da se odigra drugačije u krčmi,ili da je nije mogao naći na putu.Da nisu bili ovde zajedno i da je mogla da umre misleći da je on izdao..bilo je to sve nezamislivo.Heather se uhvati za Duncana,bojeći se da ga ikada pusti.Želela je da se stopi sa njim,da postanu jedno,i da ne dozvoli da ih nijedna duša više razdvoji.Držali su se jedno za drugo,šapućući reči obožavanja iz srca i potrebe dok su se ljubili,pokušavajući da utisnu ovaj trenutak jedno drugome u misli za uvek. -

Bože,ljubavi,potrebna si mi sada.- Duncan povuče svoje usne sa njenih,povlačeći

usne preko linije njene vilice prema vratu.-Očajno. -

Oh,da.- reče mu ,opijena strašću.

-

Upravo ovde...

Njen oči se naglo otvoriše.-Na konju? -

Da, neće se buniti. - Duncan razvuče.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Vrućina ispuni Heatherino lice. Jahanje konja neće više biti isto.Svaki neravnina na putu će doneti sećanje na ovaj trenutak,trenutak za koji se ne bi bunila da ga ponovi. -

Da,sada.-odgovori mu.

Duncan otvori odoru i skloni pled,otkrivajući svoju muškost koja je već bila ukrućena i posezala za njom.Heather je gledala dole

u njega znajući kakvo zadovoljstovo će joj

doneti.Nije ga dotakla do sada.Htela je da zna,želela je da oseti njegovu muškost u sovjim rukama. Povuka je ruku preko njega,osećajući mekanu,čvrstu kožu na svom dlanu i prstima. -

Oh,devojko..- zatežao je.-Mučiš me tvojim dodirom.

-

Nadam se na dobar način?- Nasmejala mu se.

Njegove oči su bile polusklopljene od zadovoljstva,i lagani, zloćesti osmeh iskrivi mu usne. -

Da,veoma dobro.

Duncan dohvati njenu haljinu i podhaljinu i podiže ih sve dok nisu bile oko njenoga struka. -

Da li da mučim i ja tebe?- zapita je,povlačeći prste preko njenih butina prema

naborima njenog međunožja. Oštro,prijatno

osećanje

je

prikova.

Heather

zajeca,podižući

svoje

kukove

naviše,pozivajući ga.Povlaćeći njenu haljinu,oslobodio je stvrdnute bradavice letnjem vazduhu i svom jeziku koji je čekao.Duncan dotače njenu bradavicu i povuče je napred nazad pre nego je uvuče u svoja usta i zasisa.Peckanje prođe njenim telom pogađajući baš prava mesta.Izvila je svoja leđa u luk,dok je podlegala magiji koju je izazvao. -

Spremna si. - rekao joj je privlačeći njena usta svojima.Usisao je njenu donju usnu. –

Više nego spremna. Podigao je dovoljno tako da je mogla da obavije svoje noge oko njega.Dok se spuštala u njegovo krilo,uveo je svoju muškost u njenu mekoću i zario se u nju,ulazeći žestoko,slatko.Oboje su vrisnuli na tu invaziju.Duncan ih umiri oboje,dopuštajući joj da se prilagodi gledajući u njene oči. -

Volim te, devojko. Mislim čak od momenta kada sam te video na kolenima kako moliš

za oprištaj jer si takva kakva si.Nikada neću tražiti da se promeniš,niti te primoravati da moliš za milost. Volim te takvu kakva jesi. Slatka muzika za njene uši. Heather se osmehnu,podižući svoje kukove uvis,oboje izgubljeni u trenutku slatke izvrsne senzacije. -

I ja volim tebe.Najverovatnije od trenutka kada si me naterao da se popnema na

tvoja leđa i suočim se sa svojim strahom. Niko me nikada nije razumeo kao ti, i prihvatio me. -

Moja si žena.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Da, dokle god sam živa.- Pritisla je usne uz njegove,gledajući u njegove tamne

oči na trenutak,pre nego je zatvorila svoje od zadovoljstva.Nije bila sigurna kako da se pokreće,tako da se prepustila instinktu i Duncanovim rukama na njenim kukovima da je vode,ljuljajući je napred nazad,gore, dole.Njiova usta su ostala spojena,gutajući uzdahe jedno drugog između nežnog štipanja i uvlačenja.Njegov ritam je bio ustaljen u početku ali je počeo da raste dok je ubrzavao prodore.Jedva da je mogla da diše.Osećanje se razbilo kroz nju poput oluje kroz koju su jahali prema pećini,lupajući je u ekstazi,i baš kada je pomislila da ne može više izdržati,drugi nalet čistog zadovoljstav bi je oborio. Držala se čvrsto za njegova ramena,glavu je zabacila unazad u jecaju dok je svaki njegov prodor dovodio bliže ivici osobađanja. Duncan se zarivao jače, prsti su mu čvrsto stezali njene kukove.A onda je bila tamo,vrišteći njeno zadovoljstvo da je cela šuma čula,i ne brinući ni o čemu već samo o zadovoljstvu koje su stvorili zajedno. -

Oh,Duncane!

Zatvorio je njene usne poljubcem,dok je upijao njene jecaje.Duncan se zari jače,energičano u svom naporu,dovodeći je do završetka punog kruga,dok se njeno ranjeno mesto ne zateže ponovo i iznenada oslobodi se još jednom.On je napusti iznenada,i sa teškim, muškim uzdisajem,on izli seme u svoju šaku.Čak i u ovo trenutku delirijuma,on se setio njene želje da ne ostane trudna. -

Hvala ti.-promrmljala je.

Spustio je svoje čelo na njeno,dok su se njihovi pogledi spajali,teško su disali,dok su im srca kucala zajedno.- Ja treba da budem taj koji se zahvaljuje. Heather se osmehnu,dotiče svojim prstima njegove usne i strese se. – Mi ugađamo jedno

drugome. -

Više nego što misliš.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET I PRVO POGLAVLJE -

Zar ne bi trebali da požurimo?- Heather ga zapita.

Duncan je držao čvrsto njenu ruku,osećajući nemerljivu udobnost u njenom malom stisku i saznanju da ona hoda pored njega. Poveo je malo dalje od puta u šumu,gde je mali,divlji potok presekao svoj put pored drveća.Povukao je komad tkanine iz jedne od njegovih torbi za koje je krčmar bio ljubazan i zakačio ih za sedlo.Savio se prema potoku i oprao svoje ruke a zatim potopio tkaninu u vodu i natopio je. -

Da,trebali bi da požurimo,ali prvo žlim da te očistim.-Pmilovao je Heatherin članak

svojom slobodnom rukom i pogledao u nju,osećajući kako ga emocije obuzimaju i stežu mu grudi. – Podgini svoju haljinu,moja damo. Njeno lice pocrvene, ali je uradila šta je zatražio,polako podižući haljinu preko njenih malenih nogu.Vizija u koju je mogao da gleda celi dan. -

Prelepo. - promrmljao je. – Voleo bi kada bi mogli da ostanemo ovde ostatak dana,i

po mogućstvu i sutra. -

To bi dovelo do naše smrti.

Klimnuo je glavom,znajući ozbiljnost njihovog rizika. – Jašemo odmah za Pluscarden.

Neću dozvoliti da te neko povredi Heather.- Duncan pomeri tkaninu prema unutrašnjoj strani butine i zaustavi se tačno na njenim mekim loknama.- Ali prvo želim da te očistim. -

Dobro. - ona uzdahnu.

-

Da smo sigurno smešteni u našim odajama, - spustio je mokru tkaninu niz drugu

butinu a zatim je ponovo potopio u potok,- okupao bih te u kadi sa mirisnom vodom. -

To zvuči božanstveno.Da li bi ja okupala tebe?

On se naceri gledajući je,najverovatnije svaka zločesta misao pokaza mu se na licu. -

Oh, da ,devojko. Opet,i opet.

-

Onda bi najbolje bilo da radimo na tome da imamo sobu i toplu kadu uskoro.- Žudnja

oboji njene reči a osmeh joj razvuče usne. -

Postaraću se da bude tako.- I,dođavola, ako je ne bude držao budnu cele noći čim

zatvore vrata. -

Da li ćemo iči i u tvoj dom?Drugi,ne ovaj u opatiji?

Duncan se ukoči. Njegov dom.Nije bio tamo skoro dvadeste godina.Još od onog dana kada se njegov porodica spakovala za svoj put u Digenvol. -

Moj dom. - rekao je skoro šapatom.

-

Da,Duncane. Još mi ništa nisi rekao o tome.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

On se zagleda u njene noge,koje su bile u braon kožnim čizmama. -

Ne,nisam.- Hladni kamen se spusti u njegov stomak.

-

Ako ćemo se venčati zar ne misliš da bi to trebao da podeliš sa mnom?

-

Možda je bolje o tome govoriti neki sledeći put.- On iscedi tkaninu.- Jer sada moramo

požuriti prema opatiji. Heather se ukoči i prekrsti ruke preko svojih grudi.Tvrdoglava devojka. -

Neću se pomeriti sa mesta gde stojim dok mi ne kažeš. Već sam pristala da se udam

za tebe.Volim te,Duncane. Ništa što kažeš neće me naterati da promenim mišljenje,niti me naterati da te prezirem. Duncan ostade da kleči na zemlji,gledajući u nju.- Toga se ne bojim. Heather kleknu,njena kolena dotakoše njegova,i uze njegove ruke u svoje.Duncan spusti pogled na njihove spojene ruke. -

Čega se bojiš?- zapita ga.

-

Bojim se da mi moj klan neće oprostiti.- Reči su izašle bez njegove dozvole.

Progutao je, i čuo vrištanje svoje porodice dok su ih ubijali članovi Heatherine porodice.-

Plašim se da me neće prihvatiti.Oni misle da sam mrtav ovih poslednjih dvadeset godina. -

Kakv si to užas učinio?- Nežno je spustila prste na njegovu bradu i naterala ga

da je pogleda. Nikada nije bio tako nepokretan,tako slab od straha,kao sada kada je mislio na taj dan. Ponovo je progutao i otvorio svoja usta da govori,ali reči nisu izašle.Bez obzira šta joj kaže,Heather će ga gledati drugačije sada.U to je bio siguran.Zbog te neizbežnosti mu je bilo teško da formira reči.Ne bi mogao da živi,ako ga ona ne bi volela. -

Njihove smrti.To je moj najveći greh.

Uhvatila je vazduh.- Ti si ubio.. ljude iz tvoga klana? Klimnuo je a zatim odmahnuo glavom.- Ne baš. -

Šta to znači?-Njen glas je bio mekan,moleći za objašnjenjem.

-

Njihove smrti su na mojim rukama.

Odmahnula je glavom.- Ali rekao si da je moj ujak.. Odmahnuo je na njene reči.- Da,to je bio njegov mač,ali ja sam im dopustio prilaz mojoj

porodici.Svima njima. Ostavio sam kapiju otvorenu,i neprijatelj se uvukao unutra. Razoran,hororom ispunjen izraz Heatherinog lica je bio previše za Duncana ,koji to nije mogao da podnese.Povukao je ruke i skočio na svoje noge. -

Zar ne vidiš? Ne zaslužujem tebe ni tvoju ljubav.Ne zasužujem ništa više od onoga

što jesam. Plaćenik.Čovek smrti,i čovek koji nudi pokajanje svima osim sebi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather takođe ustade na noge,izraz njenoga lica je bio dovoljan da se povuče unazad,ali zadržao je svoje noge na mestu. -

Ti si budala!

-

Zar ja. - spustio je ruku na grudi,udarivši se.

-

Ne,slušaj. Bio si dečak. To je bila nesreća što si ostavio kapiju otvorenu.Nije bilo

namerno. Čuvari su trebali da budu na svojim mestima.Trebali su da ih upozore da ljudi prilaze,i probijaju zidove.Zar se moj ujak nije našao sa tvojim klanom dobrovoljno? Tvoj poglavar i on nisu razgovarali o primirju?Kako je jedan dečak mogao da bude kriv za zlo starijih? Reči koje je izgovorila bile su tačne,imale su smisla, ali ipak,Duncan nije mogao da ih čuje.Odmahnuo je glavom. -

Nije bilo vremena.Provukli su se kroz vrata.

-

Onda možda ljudi tvoga poglavara nisu bili verni njemu.Možda su oni doveli ljude do

kapije? Ili možda druge kapije? Možda su s e čak ljudi i popeli preko zidina dok su čuvari tvoga poglavara okrenuli glavu na drugu stranu? -

Oni ne bih izdali moga oca!

Heather otvori usta,povlaćeći se korak unazad.- Tvoj..otac? Duncan je gledao u nju.- Da.- Poklonio se.- Poglavar MacKay na usluzi. -

Poglavar MacKay. - prošaputala je,očiju raširenih i usta blago otvorenih. – Ti..ti si

ppoglavar? -

Moje pravo samo po rođenju.- Dođavola.Nije imao nameru da joj kaže ovako,ne sa

ovim besom.Sigurno će poviti rep i pobeći. -

Tvoj narod...Oni misle da si mrtav?-prošaputala je.

-

Nestao.Pretpostavlja se da je mrtav.

-

Ko je zauzeo tvoje mesto? - Svakim pitanjem njen glas je bio jači.Šta je nameravala?

Duncan slegnu ramenima. -

Moj stric.

-

Moraš zauzeti svoje mesto.To je tvoje pravo.Tvoja dužnost.- Zahtevna Heather se

vratila. Duncan je posmatrao dosta dugo.Ona nije razumela situaciju,nije mogla,da je barem tako jednostavno. -

Oni me neće prihvatiti,znajući da sam ja pravi razlog iza smrti njihovog voljenog

poglavara. -

Ali moraće. Moraš im objasniti.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Prekrstio je ruke prkeo svojih grudi.- Ja to neću učiniti. -

Zar ne postoji neko ko može govoriti za tebe?

-

Jedini čovek koji je mogao da govori za mene spasio je moj život svojim poslednjim

udahom vazduha.Kaluđeri Pluscardena,oni znaju ko sam i,šta sam postao. Nikada ne bih mogao od njih da tražim da posvedoče za mene. -

Moraš pokušati.

Stegao je svoje zube iznerviran.- Zašto? Zašto bi trebao da postanem poglavar? Zato što

ti želiš da budeš princeza i živiš u zamku? Heather se udalji jedan korak od njega,njene usne razvučene u tanku,tužnu liniju. -

Ne, Duncane.Zato što je to tvoja dužnost.

-

Dužnost? Moja dužnost je bila da tada zaštitim moju porodicu,ali ja nisam

uspeo.Neće mi poverovati da sad mogu. -

Ti si kukavica. Ne veruješ sam da to možeš da učiniš. Ti sam sebe sputavaš.

Njene reči su pogodile pravu žicu.Bio je uplašen. Već joj je to i sam priznao.Da pogleda svoje ljude u oči i suoči se sa prošlošću.. Nije nikada to planirao uraditi.Plan je bio da samo osveti svoju porodicu i nastavi da živi svoj život sam.Ali Heather je promenila sve to. -

Zašto se moraš mešati u sve? - Progunđao je. – Neću uraditi to.Kraj rasprave.

Moramo krenuti pre nego nas pronađu. Nije rekla ništa,smao je klimnula glavom. -

Možeš jahati ragu.- Podigao je na konja.- Ostani blizu mene.

Ponovo , je klimnula glavom.Prokletstvo,želeo je da zna šta misli.Ali opet,plašio se da sazna njene mislim. -

Venčat ćemo se čim stignemo u opatiju.Onda možemo zajedno da se suprostavimo

tvojoj braći.- reče. -

Ne trebam te da me zaštitiš od moje braće.-reće mu.

-

Ne.- nasmeja se. – Ali ja ću možda trebati tebe da me zadržiš kada pokušaju da te

uzmu od mene. -

Oni me neće uzeti .- Zurila je pravo ispred sebe kada je govorila.

-

Pokušaće.- Stegao je uzde čvrsto,dok mu se koža usecala u dlanove.

Heather vrati svoj pogled na njega.- Neću im dopustiti. Uzvrato joj je pogled. – Neću ni ja. Duncan uzjaha Bleda i potera ga napred. Pratili su potok,prelazeći neko vreme a zatim jahali uz brdo kroz šumu. Nije planirao da se vrati na glavni put.Jašući kroz šumu bilo je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

sigurnije za njih oboje.Progoniće ih sa svih strana,pretpostavio je,od strane dva različita neprijatelja,od kojih jednog je morao da prihvati. -

Koliko još do opatije?- Heather ga je zapitala dosta kasnije.

Jahali su do samog vrha i u daljini ugledali ravnicu,a zatim i ruševinu dvorca gde su proveli prvu noć zajedno. Kako joj se divio tada. Način na koji mu se usprotivila,pokušala da pobegne,i popela se na drvenu stoličicu kada je pacov zapretio njenom životu.Voleo je čak i tada,slušajući kako se žali i naziva ga pogrdnim imenima.Od početka kada su oboje otvorili svoja usta i izmenjali reči bilo je nečega dubokog.Ona ga je mogla pratiti,razumeti ga.Dva mozga nisu mogla biti tako ista a ipak tako drugačija. -

Ne još dugo.Još neko vreme.- kada su kaluđeri i on išli pešaka,njihovo putoavanje bi

trajalo skoro celi dan.Na leđima konja,vreme je bilo skraćeno.-Stići ćemo sigurni. - obeća joj. Klimnula je glavom,još uvek izbegavajući veće razgovore sa njim.Bio je okrutan kada je optužio

da je ona htela da on zauzme svoje mesto poglavara samo da bi živela u

dvorcu.Koliko puta mu je več rekla da želi avanturu,da živi u ratnom logoru sa Valasom i njegovim ljudima? Optuižio je da je razmažena,a bilo je toliko načina na koji nije. Njena porodica je volela,ugađala joj,čuvala njen duh živim,i da,iako to nije bilo pravilno,njemu je bilo drago što su je razmazili na taj način.Jer ona onda ne bi bila žena koju je voleo da nisu to uradili.Ko je mogao da pretpostavi da će prateći naređenja naći ženu namenjenu njemu? Duncan umiri svog konja i dohvati uzde Heatherinog,povuče ih i zaustavi njenog konja.Približio je sebi sve dok se njihove butine nisu dotakle i mogao da obavije svoje ruke oko njenoga struka. Protrlja nosom njen vrat,i obavi jedan pramen njene kose oko svog prsta. -

Ne znam šta bih radio bez tebe, devojko. Ako želiš da zauzmem svoj položaj,učiniću

to. Heather obmota svoju ruku oko njegovog struka i stegnu ga. -

Ne želim da radiš ništa što sam ne želiš.- Ona uzdahnu.- Ako sam nešto naučiila od

svoje braće to je da čovek nije ceo , nije pravi,dok ne potraži sve ono što je njegovo.Nikada neću imati celog tebe,i ti nikada nećeš dati sebe celog.Uvek će biti rupa u tebi,potreba,pitanje,krivica.Ostaviti svoje strahove da trče za tobom,radije nego im se suprostaviti,boriti se protiv njih,pokoriti ih i ti si ništa osim zarobljenika. Oslobodi sebe.Pogledala je nagore,velike, oči boje bresa gledale su u nju.- Ja ću biti ovde bez obzira na

sve. Čekaću te da se izboriš sam ili ću poći sa tobom,stajati kraj tebe.Ali samo ti moraš izabrati. Tvoj klan će ti oprostiti. Ali ti sam moraš oprostiti sebi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Njene dubokoumne reči pogodiše ga duboko.Duncan se nagnu dole i poljubi joj ugao usana. -

Za ženu , ti si iznenađujuće pametna.

Ona se nasmeja i udari ga po ruci.- A za muškarca,ti si baš predvidljiv u svom licemerju. -

Baš zbog toga te i trebam uvek pored sebe.

-

Nikada te neću napustiti.- Pogledala je preko predela prema ruševinama.- Nikada.

Čak i ako te demonski pacov juri. -

Oh toga, može biti mnogo.

-

I već smo se borili sa nekoliko.

Emocije su stegle njegove grudi,i spustio je usne na njeno čelo,udahnuo je njen miris,nalazeći utehu u nečemu tako malom kao što je golicanje njene kose na njegovom nosu. -

Volim te.

-

Volim i ja tebe.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

B

lagi povetarac je duvao preko Kail Glen,dok su Duncan I Heather prilazili vratima opatije,trava I cveće su rasli pored kamenih zidova svetih objekata u opatiji. Staklo sa pričama iz psalama ukrašavali su prozore.Mir I tišina su

okruživali ovo mesto,pružajući blagostanje svakom posetiocu.Rešetke nisu blokirale ulazna vrata. Stražari nisu čuvali stražu na visokim zidovima.Opatija je bila tako drugačija od zamka.Nije bila izgrađena da zaustavi neprijatelja,najverovatnije jer se niko ne bi usudio da probije njene zidove od bojazni da ga Gospod sam ne pogodi.Ne, opatija je bila izgrađena da primi strance sa dobrodošlicom. Nekoliko ovaca,koza I krava, pasli su po poljima pored opatije,I nekoliko figura u braon ogrtačima savijeni obrađivali su useve.Čuli su se zvuci zvona na kapeli koje je nosio vetar. -

Večernja misa. - Duncan joj reče. – Neće biti nikoga da nas dočeka.- Dok je

izgovarao te reči kaluđeri sa polja krenuše jedan za drugim u liniji prema otvorenoj kapiji. -

Možda bi trebao da se popneš preko jednog od zidova kao što si to uradio u

Dunrobin. Duncan se iskezi. –Ne, devojko. Ostaviće kapiju otvorenu kao što to uvek I čine.Kaluđeri

su miroljubivi ljudi,I kuća Gospodnja je uvek otvorena za Njegovo stado. Heather zadrhta. – Onda bi bilo bolje da uđemo I zatvorimo je pre nego naši neprijatelji

stignu nepozvani. -

Da.- Duncan ubrza svoga konja niz brdo,dok ga je nekoliko kaliđera primetilo.

Nekoliko njih pogleda I zaklima glavama,dok je ostatak zadržao svoje poglede na brojanicama brojeći svojim prstima. -

Neko će nam pružiti dobrodošlicu,a drugi će dati sebi oduška u vašem prisustvu.Nisu

svi ljudi deca Gospoda u očima nekih stoičkih kaluđera. - Duncan joj reče. Vratila je sećanje unazad u krčmu kada je krčmarica naterala da se oseća niže I od prljavštine. – Onda se molimo da oni koji nas prihvate nisu uplašeni od onih koji se žale. Duncan se osmehnu. –Bojim se da je to lakše reći nego učiniti.- Klimnuo je glavom prema njoj.- Ajde,idemo. Heather potera lenju ragu pored Duncanovog konja.Raga se iznenada nagnu prema Bledovom pravcu,iako je stalno žurila da ga stigne brzo se umarala.Projahali su pored reda kaluđera,sjahali sa svojih konja I strpljivo sačekali ispred vrata dok I poslenji kaluđer nije ušao. Duncan joj klimnu glavom da ga prati dok je ulazio kroz glavna vrata.Zatvorio ih je za


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

njima,podižući debelo drvo I spuštajući ga u zagrade da zabravi vrata.Niko nije sumnjao u njegove poteze,jer je nekoliko puta I ranije zatvarao njihova vrata I niko se nije bunio. Uveo je kroz kameni luk a zatim su ušli u dvorište opatije. -

Sačekaj ovde.-Dakan joj reče. Uzeo je uzde njene rage I poveo je pored Bleda

prema malim štalama,I nestao unutra. Heather je spustila svoju glavu,gledajući u zemlju,osećajući se izuzetno samosvesna iznenada.Ako je krčmarica smatrala za kurvu,zar neće religiozni I pobožni ljudi da urade isto?Duncan je pomenu da nekoliko njih, možda čak I više, nemaju baš prihvatljivu prirodu. Njena haljina je bila još više prljava nego kada su stigli u krčmu tog dana,a bila je sigurna da joj je lice prekriveno prljavštinom od jahanja.Posmatrala je svoje ruke I nokte,poželevši mesto gde bi mogla da ih opere,ali jedino mesto sa vodom koje je primetila je bio bunar,ali nije želela da osudi ove ljude da piju prljavu vodu ako ona opere svoje lice tu. Duncan je izašao iz štale I krenuo prema bunaru ka centru opatije,i izvukao kofu. Voda se proli na stranu I u malu zdelu.Napunio je i ponudio da pije.Prihvatila je željno,srećna što to nije ona ljigava tečnost koju joj je ponudio ranije.Onda je posipao njene I svoje ruke vodom kako bi oprali prljavštinu,puštajući prljavu vodu da padne na zemlju. -

Otićiću na Večernju misu.Kada se završi pričaću sa starešinom o nadolazećoj

opasnosti I promeni u mom slučaju. Venčaće nas odmah. -

Ali šta ako Rossov klan stigne pre nego se venčanje završi?

Duncan pokaza iznad njene glave.Okrenula se da pogleda šta joj je pokazivao. -

Vidiš zvono? Pozvoni veoma glasno ako naiđu.

Heather proguta svoj strah,sećajući se kako je rekao da je nikada više neće ostaviti samu. -

Hoću.

-

Ja ću biti u zadnjem delu crkve ,stajaću na severnoj strani.Prvi udarac zvona i ja ću

biti pored tebe.-Izvukao je mač i predo joj ga. Metal je bio težak,i povuče joj ruke naniže svojom težinom. -

Jednom si me pitala za moj mač da bi se zaštitila.Dajem ti ga sada.

-

Ali..

Spustio je svoje dlanove na njene obraze.- Nemoj da brineš neće ti trebati. Heather klimnu glavom, moleći se da je u pravu. -

Biću unutra.

Želela je da ga poljubi,da ga stegne jako,da nekako nađe način koristeći magiju da Rossov klan zadrži što dalje odavde.Biće ovde danas.Večeras. Njena braća neće stići barem do podneva sledećega dana.Ako uopšte i dođu.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncan uđe u crkvu sa severnog ulaza i zaustavi se pored vrata,ruke je sklopio u molitvi,pognute glave. Starešina Samuel poče službu praveći znak krsta. Osećalo se kao da su sati prošli kada je završio sa Oče našim,ali kada je izgovarao Gospodnje molitve,njegove oči se susretoše sa Duncanovim,i on blago klimnu glavom.Starešina je bio u Pluscarden i pre nego je Duncan došao.On je bio jedini čovek u opatiji koji ga je dočekao dobrodošlicom,i tako je ostalo do današnjih dana. Duncanu je odavno prošao vreme kada je trebao da položi zakletvu i postane kaluđer,i mnogi monasi su se pobunili u vezi tog pitanja,smatrajući da bi Duncan trebao da napusti opatiju.Nikada nije razumeo zašto ga je starešina zadržavao tu,uvak mu je pružao reči utehe i krevet,ne uvek topao,ali je barem imao jedan. Ljudi polako krenuše da izlaze,ali Duncan osta iza,čekajući da svi odu.Starešina Samuel pozva ga prema unutrašljosti crkve. -

Bojim se da bi želeo da razgovaramo u hodniku, - Duncan reče.

Starešina se ukoči,a Duncan požuri da se izvini pognuvši svoju glavu. -

Ne bih tražio da nije veoma bitno.

-

Dobro onda.- krenuo je polako kroz prolaz prema Duncanu.Njegov hod je izgledao

nesigurnije nego ranije. Bio je skoro dva puta stariji od Duncana,i iako njegovo lice nije bilo išarano borama,njegova ukočenost je pokazivala da ga godine stižu. -

Hvala vam.

Starešina Samuel klimnu glavom i povede ih izvan u hodnik,nalazeći privatno mesto gde bi mogli da stoje.Heather je stajala ispod zvona,izgledalal je kao da je stavljena u ćošak po kazni.. -

Došao sam iz dva razloga.-Duncan je počeo.

-

Da li je ona jedan od njih?- starešina je klimnuo u pravcu Heather.

-

Da.Jeste.

-

Ko je ona?

-

Lejdi Heather. Mlađa sestra lorda od Sutherlanda.

Starešina Samuel klimnu glavom.- Žena vredna tebe,mada izgleda veoma loše zbog

odeće koju nosi.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Imali smo malih problema u putu.

-

A drugi razog zašto si ovde?

-

Da. Rossov klan se uputio ovamo,i imam razloge da poverujm da nameravaju da

zauzmu opatiju. -

Moramo se moliti za sigurnost.- starešina je izgledao skrušeno.

Duncan nastavi.- Sutherlandovi su pozvani da vas sačuvaju,ali nisam siguran da će stići

na vreme. -

Sećam se kada si prvi put stigao ovde dečače. Umoran,prljavština ti je prekrivala lice

i pun besa koji je bio toliko dubok da sam mislio da ćeš se pridružiti Ocu na nebesima pre tvojih dvanest godina. Izrastao si sa tim besom još uvek u sebi ali si uspevao da ga kontorlišeš.Svi mi ovde,čak i oni koji ne žele to da priznaju,duguju svoje živote tebi.Bez tebe,patili bi više od ludih ljudi nego sa tobom. Duncan pognu svoju glavu.- Dugujem vam svoj život. -

Ne duguješ mi ništa. – odgovori mu.

-

Učiniću sve što je potrebno da zaštitim tebe i opatiju.- Duncan kleknu ispred

starešine. -

Znam da hoćeš.- On spusti svoju ruku na vrh Duncanove glave. –Blagosloven bio

moj sine. -

Želeo bih da se oženim.

-

Kao novajlija,možeš da povučeš svoje zavete,moj poglavaru.- starešina nije izgledao

uopšte iznenađeno. U stvari zvučao je sasvim suprotno,kao da je čekao ovaj dan.- Ako je to

što želiš, onda ću vas odmah venčati,pre nego nas prekinu neki gosti.Imamo dovoljno svedoka. -

Hvala vam.- Olakšanje ispuni Duncana.Nije bio svestan sve do sada koliko se plašio

njegovog odgovora. -

Ustani Duncane, nemoj mi zahvaljivati.Čekao sam dvadest godina da čujem ove reči.

Ti nisi kaluđer.Ovo nije u tvojoj krvi.Ti si poglavar.Trudio sam se jako da te nateram da se vratiš svome klanu.Davao ti dodatni posao,Uzeo drva iz tvoje peći.Nadao se da te načinim jadnim kako bi napustio ovo mesto i vartio se tamo gde pripadaš.Tvom narodu,kojima si jako potreban,ali ti jednostavno nisi želeo da odeš. Duncan se nasmeja i ustade.-Bila je potrebna žena da mi kaže. Starešina se nasmeja.-Kao što sam i rekao,ti nisi kaluđer. -

Ne,ne mogu reći da sam ikada i bio.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Starešina Samuel klimnu glavom.- Dovedi devojku unutra.Dozvoli mi da vas povežem u

očima Boga i blagodlovim vaše spajanje. Duncan nije mogao da suzdrži osmeh koji mu se pojavi na licu.Potrčao je preko hodnika prema Heather,pri čemu su ga oči nekoliko kaluđera pratile. -

Venčaće nas odmah,- prošaoutao joj je sa uzbuđenjem.

-

Sada? - Heather preblede.Pogledla je u mač u svojim rukama.

-

Da, devojko.Sada.- Duncan uze svoj mač nazad.

-

Ali nisam oprala svoje lice. Ne mogu se udati za tebe sa prljavim licem.

-

Nije mi važno da li je tvoje lice prljavo.Oženio bih te čak i da si potopljena u blato.

Heather se nasmeja i spusti glavu,ali Duncan spusti dva prsta ispod njene brade,i podiže je da bi ga pogledala. -

Hoćeš li mi učiniti tu čast i postati moja žena?

-

Da. Hiljadu puta,da.- Njene oči su sjajile gledajući ga.

Duncan joj ponudi svoju ruku i povede je prema starešini Samuelu.- Čekaj.- reče on stajući. Odvezao je čvor ispod svog grla,i skinuo svoju odoru sa ramena pritom otkrivajući pravog sebe ispod,Gorštačkog ratnika.Poglavara. -

Neizmerno poboljšanje,- Heather reče. –Već sam počela da se osećam kao grešnik

jer sam ljubila čoveka u odori. -

Nije greh kada ljubimo jedno drugo.- Duncan prošaputa. – Ajde da izgovorimo naše

zavete pa možemo raditi i više od ljubljenja. Heather se zacrvene i pogleda u zemlju,dok je grizla svoju usnu. Duncan se nasmeja i povede je prema čoveku koji mu je bio mentor proteklih godina. -

Ovo je moja verenica,Heather Sutherland.

-

Oče.- Heather savi svoju glavu i nakloni se,i nije se podigla sve dok on nije spustio svoju

ruku na njenu glavu i prošaputao blagoslov. -

Da li neko od vas želi da se ispovodei pre nego što počnemo?

Heather pogled aprema Duncanu. –Verujem da smo se ispovedili pre nego što smo ušli

na vaša vrata. Duncanove grudi se stegoše. Dođavole ,vole je. - Da, jesmo. Starešina pozva nekoliko kaluđera da im se pridruže i povede ih sve u Daminu kapelu,gde je prišao oltaru i pokazao Duncanu i Heather da kleknu ispred njega. -

Moja lejdi,Heather Sutherland,da li si došla ovde svojom voljom i iskreno želiš da se

udaš za poglavara, Duncana MacKaya?


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Da.

-

I da li ti poglavaru Duncane MacKay,dolaziš ovde svojojm voljom i iskreno želiš da se

venčaš sa njenim gospodstvom ,Heather Sutherland? -

Da.

-

Onda nastavimo.

Posle nekog vremena,proglasio ih je mužem i ženom,i Duncan ne mogavši da odoli, savi Heather unazad preko svoje ruke i poljubi je grešno.Sklopila je ruke oko njegovog vrata i željno mu uzvratila poljubac,brišući svu sumnju. Bila je njegova, sad i zauvek. -

Kako se usuđuješ!- Kapela je odjeknula od gromkoga uzvika Magnusa Sutherlanda.

– Nitkove! Sklanjaj svoje ruke dalje od moje sestre! Duncan skoro ispusti Heather od šoka,ali je brzo povuče prema sebi i skloni je iza svojih leđa. -

Bez oružja u crkvi!- starešina Samuel povika,njegov glas se odbijao od krovnih

greda. Magnus promrmlja nešto u svoju bradu i napusti kapelu ali se vrati istog trenutka. -

Napolje. Odmah.

Duncan njie primao naređenja ni od koga i baš se spremao da to i podvikne kada se Heather provuče pored njega i krenu niz prolaz prema vratima. -

Ženo! Vraćaj se ovamo!.- Ali ona ga je ignorisala.

Otac Samuel stade pored njega.iznenda smiren jer je naoružani čovek naspustio kapelu. -

Ja nisam nikakav stručnjak na tu temu,ali mi se čini da ti sa njom u bilo kojem slučaju

zahtevi i naređenja nikako neće doneti ono što želiš. Duncan se naceri i krenu prema izlazu crkve kuda je njegova žena otišla,manje oduševljen,prema njegovom novom bratu po braku. U hodniku nekoliko desetina ratnika klana Sutherland je stajalo pod punom ratnom spremom.Svi kaluđeri su nestali,mnogi od njih su najverovatnije očekivali da se prolije krv. Magnus je stajao,gledajući u Heather,koja je govorila mirno i tiho. Duncan nije mogao da čuje šta je govorila sve dok nije stigao do njih. Čak i Magnusov pogleda da ostane udaljen nije ga sprečio u napredovanju. Magnus pokaza u njegovom pravcu,dok je pretnja izbijala iz njegovog stava.- Mrtav si. Duncan se naceri,ali ne sa humorom. – U stvari,sasvim sam živ. -

Ne,za nekoliko trenutaka nećeš biti.- Magnus izvuče svoj mač iz korica.

-

Magnuse! Stani. Duncan je moj muž i ja ga volim.- Iako je iznela novosti svome bratu


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

on izglad da nije brinuo oko toga.Čist bes ispunio je njegov pogleda,pokazujući Duncanu želju za borbom. -

Hajde sad, ženo,pusti ljude da se dogovore.

Magnus se žacnu na upotrebu reči ženo,a Duncan se osmehnu još više. -

Ja ću ovu sramotu od braka poništiti. Samo što si primila zavete.Nije bilo njegovog

konzumiranja.- Pogedao je u Heather. –Ideš kući sa mnom. -

Ukrao sam je od tebe jednom. Zašto misliš da to neću uraditi ponovo? Nikakva

zaključana vrata niti ćelije tamnice neće me zadržati od nje. Krenuli su jedan prema drugom,i zaustavili se kada je Heather skočila između njih.Spustila je ruke na grudi svakog od njih. -

Magnuse neću ići sa tobom. Mi smo u stvari konzumirali ovaj brak..dva puta već.

Ovo je izazvalo još veči bes kod njega. Duncan je držao svoj pogled mirno na njemu.Sa smrtonosnom namerom Duncan reče. -

Jedini način na koji je možeš uzeti od mene je preko mog krvavog, mrtvog tela.

Magnus zareža.- Onda počnimo.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE

O

vo će biti krvoproliće.Heatherino srce bilo je u petama.Njen stariji brat protiv njenog supruga? Srce joj je kucalo u grlu.Ni jedan od njih dvojice neće preživeti.Boriće se jedan protiv drugog i dok ne budu ležali kravih tela umirući

na zemlji . -

Zaustavite ovo!- povikala je,gurajući i jednog i drugog svojim rukama koje su je

zabolele.- Neće biti borbe! Starešina Samuel je pokušao da se umeša,ali njegov glas je bio ućutkan uvredama koje su Duncan i Magnus izmenjivali.Njen stariji brat je bio posebno namćorast u vezi toga što mu je neko oteo sestru,posebno jer je i Lorna bila zavedena od čoveka na taj način nekoliko godina ranije. Istinska ljubav,poput Heatherine. Pogledala je bratovo lice,njegove usne su režale a ubistvo se videlo u njegovim očima. -

Magnuse prestani. Volim ga. On me je spasao od Ine Ross.

To je privuklo njegovu pažnju.Njegovo režanje se utiša,a oči se raširiše dok je okretao svoj pogled na nju. -

Ina? O čemu to govoriš?

-

Ona je naredila moju otmicu.Iz kapele u Dunrobinu.- Namerno je izostavila podatak

ko je izveo otmicu. -

I kako si,- pogledao je u Duncana,- se onda udala na kraju za ovog pijanicu?

Heather se okrenula i stala ispred Duncana,gledajući svoga brata.- On me je spasio. -

Spasio te?- Magnus je pogeldao preko njene glave,sa sumnjom u glasu. – Kako te je

tačno ,on to spasio? -

Ja sam je oteo.- Dankna je izgovorio reči pre nego što je mogla da odgovori.

Prokletnik!To je izazvalo da se Magnus naljuti ponovo,i krene napred,jedva stajući na dodir i pritisak njene ruke. -

Bio sam u pravu.Ti si je oteo,ti crve!

-

Pošla je dobrovoljno.Ova devojka se spremala da sama napusti Dunrobin. Samo

sam joj pružio potrebna sretstva za njen odlazak. -

Prevarantu!- Magnus povika.

Heather se krenu prema svome mužu.- Molim te Duncane,pusti me da sredim ovo. Prokleti čovek jedva da je pogledao u nju. -

Oh! Čovek koji ne može ni da bude čovek.- Magnus poče da izaziva.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Duncanove oči potamneše, videla je isti bes koji je videla u očima svoga brata ranije. Prevrnula je očima i ponovo se okrenula Magnusu. -

Stvarno brate, ne bi trebao da izazivaš medveda.- Stavila je ruke na svoje

kukove,zauzela je isti stav koji je videla da njena sestra po braku koristi sa Magnusom . –

Sada je dosta.Udala sam se za čoveka.I ostaću udata za njega.Kako sam ga upoznala to nije tvoja briga.Samo znaj da je sa mnom postupao časno i da je sad povezan sa klanom Sutherland,i on te neće povrediti.- Naglasila je te poslendnje reči zbog njenoga muža,nadajući se da ih je čuo kroz povike osvete u svojoj glavi. -

Medved? Ovaj čovek je samo mladunče. Da li je on Englez? - Magnusovo

zadirkivanje je raslo svakim trenutkom. Heather je bila skoro sigurna da će ovo dovesti do eksplozije,bez obzira koliko je ona želela da ne dođe do toga. -

Kopile,- Duncan povuka.

-

Predajte mi vaše oružje. Sve.- Heather je zahtevala. Posegnula je prema maču na

Magnusovom kuku,i obmotala prste oko drške. – Vidim da se ni jedan od vas neće urazumiti

dok ne isprebijate jedan drugoga u prašini.Zbog toga, morate se odreći svoga oružja dok to ne završite.Neću sahraniti svoga brata i svoga muža istoga dana. Mislila je da će muškarci uvideti svoje greške i onda se rukovati,ali kao da su bili deca a ona im je upravo ponudila kolač, oba muškarca su rado predala svoje oružje, skrivene noževe i ostalo. Bacili su ih prema njenim nogama,praveći pravu buku svim tim metalom. Dok su se oslobađali jednog oružja za drugim, činili su to gledajući se u oči,kao da su merili ko ima duže mačeve a ko ima više noževa i ostalih prepredenih načina odbrane..Duncan je dobio tu bitku kada je otkačio đavolju sekiru koja je bila pričvršćena za njegove grudi. -

Zar je stvarno došlo do ovoga? - zapitala je očajna.

-

Skloni se sa puta.- Magnus joj naredi.

-

Ne govori tako sa mojom ženom,-Duncan zareža.- Ženo,skloni se u stranu.

Heather podiže svoje ruke u vazduh i okrenu se prema svome bratu Blaneu koji je stajao sa svojim prekrštenim rukama,posmatrajući napeto. -

Zar ste svi ludi?- reče mu.- Nateraj ih da prestanu.Ovo je glupost.

Blane prebaci svoj pogled na nju,spuštajući ruke na kukove,stisnutih usana,nervirajući je do iznemoglosti.- Ovo se mora uraditi. Zar su svi muškarci glupi? Za ime Boga,zar će samo proliti svoju krv ne brinući o njoj. -

Blane,- Magnus ga pozva.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Tada je Heather napravila grešku i okrenula se da vidi šta je njen stariji brat sad naumio.Okrenuta leđima prema Blaneu, prebacio je preko ramena.Vrištala je,udarala ga u leđa,šutirala,ali on nije odgovarao,samo je poveo prema gomili koja je već okružila dvojicu muškaraca. -

Da li želiš da gledaš ili da nađem mirno mesto gde ću te zaključati?-zapitao je.

-

Ti si grozan brat!- Bes je izazvala njene reči i jurila kroz njene vene. Sada je ona

želela da se bori. -

Ućuti devojko, muškarci samo što nisu počeli.

-

Spusti me dole.-Stegla je čvrsto svoje oči i udahnula duboko vazduh koliko je mogla

jer joj je stomak bio pritisnut njegovim ramenom,rekla mu je.- Želim da gledam. Njen pristanak je bio daleko od istine.Nije imala nikakvu nameru da gleda kako njen brat i muž povređuju jedan drugoga.Blane se okrenuo i spusti je na noge,držeći je čvrstim stiskom za lakat. -

Obećaj mi nešto? - zapitala ga je dok joj se strah smeštao u stomaku.

Duncan i Magnus su kružili jedan oko drugoga. -

Šta?- Blaneov glas je bio oštar sa iritacijom.

-

Ako dođe do toga da će ubiti jedan drugoga molim te da se umešaš i to sprečiš.

On samo zareža. -

Sada nije vreme za muške odgovore Blane.Zabrinuta sam.

-

Neće doći do toga.- Zar je pokušavao da je razuveri? Jer njegov glas je bio slab.

-

Obećaj mi.-zahtevala je.

-

Obećavam.

Pre nego je mogla da zahvali Blaneu,začula je pucanje koje joj je privuklo pažnju ponovo na dvojicu muškaraca. To je bio zvuk pesnice koja je udarila u meso. Magnus je udario njenoga muža. -

To će biti jedini udarac koji ću ti dopustiti,- Duncan reče ozbiljan i miran.- I samo zato

što je to tvoje pravo kao starijega brata i čuvara moje žene koji je predao. Zaslužio sam taj udarac. -

Prokleto jesi. - Magnus odgovori.

-

Ali nećeš me preći tako lako sledeći put.

Muškarci su nastavilia da prete svojim pesnicama,saginju se,bacaju i promašuju,udaraju svom snagom.Bilo je bolno gledati.Ali Duncan je ostao dostojan svojim rečima.Nije dozvolio Magnusu da ga udari a da pri tome nije izborio za to.Takođe je primetila da do sada nije


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

rekao njenome bratu ko je on ustvari i za svoju ličnu osvetu koju ima prema Sutherlandovima.Zašto? Ali nije mogla više da brine o tome,kao što nije mogla da zaustavi njihovu borbu. Svaki je krvario iz raskrvljene usne.Svako je imao po jedno oko udareno koje je polako počelo da otiče i modri i imali su već razkrvavljene zglobove na rukama. Heather je morala da se ugrize za obraz svaki put kada je želela da poviče na njih da prestanu. Duncan odskoči unazad,Magnus promaši,zamahujući u vazduh,i baš kada je njegova pesnica završila krug,Duncan zamhnu naviše,udarajući Magnusa u vilicu.Udarac ga natera da posrne unazad.Mislila je da će sigurno izgubiti tlo pod nogama,ali nije.Umesto toga, on promeni položaj i zatrča se u Duncana,koji podupre svoje noge,čekajući udarac.Magnus ulete u njega sa potezom koji bi trebao da sruši Duncana sa njegovih nogu,ali se njen suprug pripremio za to i dohvati Magnusa za leđa.Rvali su se na nogama dok nisu obojica izgubili ravnotežu u isto vreme,i nastavili da se valjaju po zemlji.Jedan preko drugog,udarali su ,odbijali udarce,osvetnički udarali. Bilo je bez prekida,brutalni napadi koji su izgledali da nikada neće biti prekinuti.Izgledalo je kao da je Heatherino srce davno prestalo da kuca a njen stomak se nastanio za uvek u njenom grlu.Jaki zvižduk privukao je pažnju svih,čak i dvojice koji su se tukli na zemlji. Svi su se okrenuli prema starešini Samuelu,koji je stajao pored glavne kapije. -

Vaši gosti su stigli.- reče im smireno.

Prateći njegovu objavu. Jako lupanje začu se na glavnim vratima. -

Nemojte da otvarate. - Duncan naredi.

Starešina Samuel klimnu svojom glavom. –Sačuvaj nas sigurnima,moj poglavaru. -

Hoću,- Duncan i Magnus izgovoriše istovremeno okrećući se da pogledaju jedan u

drugoga. -

Tvoj muž je poglavar? - Blane zapita.

-

Čiji poglavar?- Magnus zapita Duncana.

-

Poglavar MakKay.

Dvorište se utiša,osim lupanja koje se nastavi na glavnim vratima.Magnus se ukoči,obrisa krv sa svojih usana. Duncan učini isto. -

Da li sam dovoljno dobar za nju sada?- Duncan zareža.

-

Niko ,nikada neće biti dovoljno dobar za nju.Ali sad razumem zašto je bila zabrinuta

da ćeš nas povrediti.Poznata mi je tvoja prošlost. Duncan zaškripa zubima. –I? -

To je bio nesrećni slučaj jer moj stric nije ispoštovao naredbe moga oca. Istina. Od


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

strane moga klana,nudim ti uzvinjenje i zahvalnost jer ne tražiš osvetu.- Magnus pogleda u Heather. – Mada,ne mogu reći da si dobio bolji kraj pogodbe.- Namignu joj. Duncan se osmehnu.- Ona je buntovnica.Ali je moja. Magnus ispruži svoju ruku.- Brini se o njoj. -

Do mog umirućeg daha.- Duncan uhvati Magnusovu ruku.

Njen suprug.Njen brat. Ispravljaju pogrešno. Izgleda da je dobra borba bila sve što im je trebalo.Odlučila je tada i tu da kada su u pitanju izvesne stavri muškarci su malo glupi.Heather im je pritrčala,podigla se na vrhove svojih prstiju i zagrlila ih oko ramena. -

Hvala vam. - prošaputala je zadržavajući suze radosnice.- Sada izmite vaše oružje i

otarasite se napasti koje su postali Ina Ross i njen Engleski suprug. -

Postali?-Magnus se naceri.- Ništa se nije promenilo.

Duncan se osmehnu.- U tome si u pravu. Magnus

se

uputi

prema

kapiji,ostavljajući

Heather

trenutak

privatnosti

sa

Duncanom.Dobro,kolika privatnost je to mogla da bude jer su bili okruženi ratnicima. -

Šta ćeš učiniti? - zapitala ga je dok joj se briga ocrtavala na licu.

Duncan je povuče u zagrljaj.- Pokušaću ovo da rešim mirnim putem prvo.Nema potrebe

za prolivanjem još krvi na dan kada smo se venčali. -

A pošto si u sukobu sa Rosovim klanom,šta je tvoj plan u stvari?

-

Predvidljiv sam, zar ne? - zadirkivao je. –Otarasićemo ih se što pre.

Heather obrisa krv sa njegove unse,i primeti da se modrica vć stvorila ispod. -

Poljubi me za sreću.Nežno.

Duncan je privuče bliže sebi i sagnu se,dotičući svojim usnama njene. –Teško je poljubiti

te nežno, devojko,jer sve što želim je da prodrem u tebe i obuzmem te celu. -

Kada se vratiš.

-

Kada se vratim.

Heather ga je gledalal kako odlazi prema kapiji da se pridruži njenoj braći.Došli su ranije nego što ih je očekivala. Trebalo je Ini i Marmaduku samo malo vremena da vide da nemaju dovoljno ljudi da se bore protiv Sutherlanovih.Pomoglo je i to sto im je starršina Samuel rekao da oboje imaju kartu pravo za čistilište,i da će se pobrinuti da sveštenik njihovog klana bude obavešten o tome. Kao osiguranje, Inin rođak Padrig, koji je trebao da se oženi sa Heather poslat je u crkvu kao monah.Jedan pogrešan poteze od strane Ine i Marmaduka,i mladić bi bio predat Duncanu.Ina je brinula za svog rođaka i za svog naslednika i nije bila za to u početku,ali je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

znala da nema dovoljno ljudi da bi izdržala u borbi.Dogovoreno je da se može vratiti kod Ine kada napuni dvavdeseti pet godina. Sutherlandovi i MacKayovi imaće pet godina mira,najmanje, da se nadaju.Ali Heather nije mogla a da se ne zapitala koliko će trebati Ini da poklekne i zaboravi na život svoga voljenog rođaka samo da bi se osvetila. -

Hajde da večeramo pre Povečerja.- Duncan reče. – Monasi neće biti zadovoljni

videvši nas kako se šetamo dvorištem kada krenu na večernju molitvu. Sutherlandovi ratnici su postavili kamp iza zidina opatije,i samo su Heatherina braća Magnus i Blane ostali unutra. Starešina Samuel odveo ih je u javnu trpezariju,gde su jeli prosto jelo, supu od kupusa i braon hleb. Obrok je bio kratak i tih,i kada su ga završili,starešina ih je sačekao ispred trpezarije.Zvona su se čula kada je sunce zašlo i završilo taj dan.Hodnik je bio osvetljen sa nekoliko visećih fenjera,dovoljno da se osvetli put ali i tamno tako da sve ostalo osim puta nije bilo vidljivo.Magnus i Blane im poželeše laku noć i povukoše se kod svojih ljudi. -

Imamo malu kućicu za goste koja je slobodna za vas noćas.- sterešina im reče.- Ali

već sutra,morate otići. Dok ste se vi borili,poslao sam poruku tvome klanu da smo te čuvali sigurnim dok nije došlo vreme da se vratiš. Očekivaće te, moj poglavaru. -

Imate moju zahvalnost,- Duncan mu reče.- Za sve.

Duncan i Heather spustiše svoje glave i kleknuše ispred sterešine,koji ih blagoslovi oboje pre nego im požele dobru noć. Duncan uze Heather za ruku i povede je prema gostinjskoj kućici,maloj zgradi iza starešinove kolibe.To je bila mala ali prijatna kućica sa krevetom velikim za dvoje normalne visine.Čoveku poput Duncana noge će visiti najverovatnije sa ivice.Kada su ušli,Heather se zaledi. Vodili su ljubav i ranije,čak i spavali jedno pored dugoga.Ali večeras radiće obe te stvari ali kao muž i žena.Muž i žena.U braku.Duncan zapali tri sveće koje su stajale u svećniku na malom četvrtastom stočiću a zatim im sipa po pehar crnog vina. Predade joj pehar a prsti im se dotakoše,izazivajući novo i pojačano nervozno uzbuđenje.Pretpostavila je da je razlika između ovoga puta i onih prošlih taj da je do sada sve bilo pokrenuto emocijama,a ne običnom aktivnošću. -

Za nas.- Duncan dotače njen pehar svojim.

-

Za nas. - Heather odgovori i popi gutljaj. Namrštila je nos na gorčinu vina,ali je ipak

uzela još jedan gutljaj , nadajući da će joj on smiriti nervozu. -

Uspeli smo da preživimo dan samo sa malim krvoprolićem.

-

I blagoslovom moje porodice i crkve.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Uspešan dan.

Heather klimnu glavom,uzimajući još jedan gorak gutljaj.Smešna strana toga je bila da je svakim gutljajem vino gubilo tu svoju gorkost.Ili je vino bilo bolje, ili je njen jezik izgubio osećaj? Duncan joj priđe bliže,i obrisa kap vina sa njene usne sa jagodicom svog palca. -

Želim da znaš da si me usrećila danas.Skoro celog mog života sam tražio osećaj

potpunosti,i jednom kada sam našao tebe,ti si me učinila celim čovekom. Heather se osmehnu kada približi svoje usne bliže njenim. -

Sada mi dopusti da te poljubim dok oboje ostanemo bez daha.- On protrlja svoj nos

sa njenim,a onda je poljubi.Dodir njegovih usana je bio opijajući više i od samog vina,ispunio je toplotom i naterao joj vrtoglavicu.Podrhtavajući na svojim nogama,zakačila se za njega svojom slobodnom rukom,njeni prsti su pronašli njegovu kožu na mestu gde se njegova košulja otvorila.Duncan joj uze vino,ostavljajući njene usne na trenutak da bi spustio njihove pehare sa strane. -

Kao poglavar.. Znam da je tvoja dužnost da imaš naslednike,- rekla mu je nežno,

nervozno. -

Da.

-

Onda...noćas..

Duncan pomilova jednu stranu njenoga lica.- Devojko, moj klan je bio bez poglavara

dvadeset godina. Mogu da sačekaju još malo za naslednika. Ispustila je dah koji je zadržavala,olakšanje je ispunilo njene grudi i podiglo joj ramena. -

Hvala nebesima.

-

Nemoj da si tako zahvalna. Dobiću kompleks od tebe.Sada,dosta priče o pravljenju

dece.Ajde da smao uživamo jedno u drugom noćas.- Raširio je svoje prste preko njenog struka. – I da te izvučem iz ove haljine. Heather povuče kožne vezice i sa njegovog prsluka. – Možemo i bez ovoga takođe. Duncan se naceri. – Žena moga srca. Ali ti prva. Otiša je do posude za umivanje i sipao vodu u nju,zatim uzeo parče tkanine i umočio ga u vodu. -

Opraćemo jedno drugo dok se svalčimo.

Heather se obradovala toj izjavi. Osećala je sloj prljavštine na sebi.Duncan poče polako da je svlači, dok su njegove usne pratile trag čiste tkanine preko njenog vrata i ključne kosti. Povukao je haljinu preko njenih ruku,ljubeći joj golo rame pored tanke trakice podhaljine. -

Koža ti je tako mekana.- promrmljao je.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Njegovi prsti su klizili preko njene kože dok je skidao rukave haljine sa njenih ruku i kada su joj ruke postale slobodne povukao je haljinu preko njenih kukova i pustio je da padne. Uobičajno bi bilo da je osetila dodir hladnog vazduha ali ne i ovoga puta.Način na koji je doticao,ljubio, obožavao, dovelo je do toga da je gorela do strastvene groznice.Isto je uradio sa njenom podhaljinom,prao je,ljubio joj ruku sve dok nije stigao do njene šake,kada je spustio usne na njene zglobove,a zatim gricnuo njen mali kažiprst.Heather uzdahnu i povuče ruku.Ali taj pokret izazva da njena podhljina padne na zemlju.Gola kao dana kada je rođena,ona uzdahnu,a njen pogled se spusti na centar Duncanovih grudi.On uvuče vazduh a onda ga ispusti polako. -

Dragi Bože,devojko.. nisam imao pojma.

-

Šta?- Podigla je svoj pogled prema njemu,plašeći se da nešto nije u redu. Video je

golu i ranije.Šta se promenilo? Nije videla zabrinutost u njegovom pogledu,samo stahopoštovanje i sirovu požudu. -

Savršena si.- Dok je izgovarao te reči,približio joj se.Jednu ruku je spustio na njen

kuk a drugom je krenuo preko njenih rebara sa mokrom krpom. Osetila je žmarce na mestima gde je dotakao. Lagano,obrisao je deo njene dojke a zatim ispod nje,hladio je i uzbuđivao.Savršeno. Mislio je o njoj bez mana,ali pričao je kako ipak voli njenu vatrenu prirodu.Za njega,njene mane su je činile savršenom.Nasmejala se sebi,dok mu se još više približavala.Obuhvatio je njenu dojku,i lagano prešao svojim prstom preko njene naborane bradavice. Heather uvuče vazduh,trudeći se da ne dahće. Ali je bilo teško kontrolisati svoje disanje kad je on gledao u nju dok je doticao. Približio joj se još više,savio svoju glavu i zarobio njene usne nežnim poljubcem. Njihove usne se sklopiše jedne preko drugih, jezici se lagano dodirnuše a za to vreme on je i dalje milovao njene grudi dok je drugom rukom brisao njena leđa tkaninom. -

Tako željna.- promprmljao je pored njenih usana.

Duncan spusti svoje prste niže,u isto vreme i njegove usne su se spustile preko njene brade i vrata niže do njene ključne kosti. On zagolica njen stomak a zatim napravi krug oko pupka.U vreme kada je tkanina stigla do vrha njenih butina,njegove usne se spustiše na njene bradavice,jezikom pređe preko njenog zategnutog vrha dok je nežno u isto vreme prešao

tkaninom preko njenoga središta, zamenjujući hladnoću tkanine svojim prstima.

Prešao je preko njenih nabora i gurnuo ih je u nju. Nevaljao, predivan osećaj sa svih strana. Heather nije mogla da zadrži svoj krik zadovoljstva.Bilo je u isto vreme i previše ali ne i dovoljno.Poče da se migolji, pomerajući se. Zahtevala je više dok je svojim rukama stezala jako njegova ramena.A Duncan je nije razočarao. Šta više ,šokirao je.Hladan vazduh joj


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

obuze bradavice dok ih je napuštao i pravio put poljubcima prema njenom stomaku.Okružio je svojim jezikom oko njenog pupka a zatim je spusti svoju baršunastu toplotu niže.Kleknuo je ispred nje,ruke spustio ne njene kukove a usne u pravcu njenog ženskog centra.Tamne gladne oči gledale su u nju. -

Želim da te probam. - reče.

Heather obliza usne. Plašeći se da pomisli to što je on upravo izgovorio.Nikada nije pretpostavila da bi muškarac mogao...da poljubi ženu tamo,ali gledajući njega kako stoji blizu njene ženskosti naterla je njena kolena da zadrhte,i duboko u njenoj dubini stegne se od potrebe. Njen dah se ubrza. -

U redu.

Duncan joj se osmehnu,dok se vragolast osmeh polako ureza u ugao njegovih usana. Njihova toplota spusti se na njen centra,a zatim njegov jezik pređe preko tog njenog dela i ispuni je topao osećaj,poslavši udarce zadovoljstav kroz nju.Ovo je bilo mnogo više od običnog poljubca. Prsti su masirali njene kukove dok je njegov jezik masirao njen centar. Probajući,lizajući,grickajući.Povlačio je tu svoju baršunastu toplotu preko nje ponovo i ponovo.Sa svakim potezom, ona bi zaječala.Sa svakim potezom osećala je kako je noge polako izdaju,sve dok je Duncan nije držao sam. I nastavio da je muči,zapljuskujući taj mali vrh.Heather uzdahnu,pokušavajući da diše,ali nije mogla. Svaki udah vazduha bio je pokušaj,jecaj a on nije popuštao,samo je povećavao zadovoljstvo.U trenutku kada je pomislila da će izgubiti svest,jer je bilo tako jako osećanje koje je haralo njenim telom,neodoljiv vrhunac se javio,protresajući je celu.Njeni nokti se ukopaše u njegova ramena,kukove izbaci unapred,kolena je izdaše i ona ispusti krik,jašući talase zadovoljstav koji je on stvorio svojim jezikom. -

Predivno, devojko.- Duncan pređe svojim ustima preko unutrašnje strane njenih

butina,grickajući njenu osetljivu kožu. - Izvrsno. Heather se savi napred,njeno čelo pade na njegovo.- Predivno.-reče mu još uvek zadihana. Duncan ustade,i predade joj tkaninu. -

Hoćeš li me oprati,ženo?

Heather klimnu,jer je ostala bez glasa. Obuhvatila je mokru tkaninu prstima dok je posmatrala Duncana kako se osobađa prsluka i košulje.Pre nego je uhvatila vazduh,uhvatio je za ruke i spustio ih na svoje grudi.Radila je ono što je on radio njoj,čistila ga je polako,ali nije imala hrabrosti još uvek da spusti svoje usne na njegovu golu kožu.Kada se njeno disanje umirilo, on je skinuo svoj kajiš i pled je pao na pod.Ponovo, njeno disanje se


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ubrzalo.Oči su joj se raširile dok ga je posmatrala,gledajući njegova široka ramena i grudi,i isklesane mišiće stomaka.Pošto ranije nije mogla da ga pogleda ovako izbliza,ovoga puta je to uradila, pogled joj se spustio preko njegove muškosti koja joj je pružila toliko zadovoljstva. -

Želim da...- Odlutala je ,ne mučeći se da završi.Umesto toga približila mu se i i

kleknula isopred njega.Ako je on mogao da proba nju,ona će probati njega. -

Mo chreach,- Duncan uzdahnu.

Pogledala je u njega,iznenada se brinući da li je u redu ovo što radi.Njegov pogled je potamneo još više,a pogled koji joj je uputio govorio joj je da je i više nego u redu.Bio je željan nje.Heather ga je uzela u svoju ruku, diveći se kombinaciji čvrstog somota.Oprala ga je od korena do vrha,krećući se polako kako bi mogla da oseti celu njegovu dužinu.Zatim je bacila tkaninu.Radeći isto što je i on radio disala je u njegovu kožu,a zatim svojim jezikom dotakla njegov vrh i kružila oko njega.Zadirkivala ga je i mučila,spuštajući poljubce celom njegovom dužinom,ližući ga od vrha pa do korena.Duncan ostade bez daha ,pokrećući svoje kukove napred tako da je njegova erekcija klizala po njenoj ruci dok je ljubila. -

Oh..devojko..- Tražio je više, znala je.

Kao što je i ona htela više,želeći da dotakne taj trenutak oslobađanja.I želela je očajno da ga uzme u svoja usta. Da zasisa njegovu dužinu. Da li je to bilo ispravo? Da li će se on odupreti? Postojao je smao jedan način da to sazna.Heather je stavila svoje usne na njegov vrh a zatim otvorila svoja usta za njega.Duncan trže svoje kukove i uzdahnu glasno ali ipak gurnu u nju. -

Heather, - zarežao je.- Moraš stati.

Povukla se i pogledala ga.- Zašto? -

Zato što želim da vodim ljubav polako sa tobom.

-

Zar to nije ono što radimo?

-

Da.Ali..

-

Pusti me da završim.

-

Ne. Ovog puta.

Uzeo je njene ruke gde ga je držala,a zatim prešao preko njenih nadlaktica,povlačeći je da ustane ali ne puštajući ga. -

Želim da vodim ljubav sa svojom ženom , u krevetu,po prvi put. A ako nastaviš da me

ljubiš tako,neću izdržati do kreveta.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Heather se osmehnu,bila je ponosna na sebe jer ga je naterala da se oseća kao što se osećala i ona.Podigao je u ruke i poneo prema krevetu,gde je spustio.Drvo je zaškripalo,a oblak prašine se podiže od njihove težine. -

Moje nagađeanje je da je prošlo dosta vremena od dolaska poslednjih gopstiju.-

Duncan se osmehnu. -

Ako su ikada i bili.- Heather se nasmeja.

Ali nisu dozvolili da ih malo prašine i puckanje skrenu sa puta.Duncan je poče ljubiti ludački,a ona oseti da je treba očajno,osećanja koje se povećavalo sa svakim trenutkom.Rukama je prelazila svuda,i smestio se između njenih butina,podižući joj noge da bi mogla da ih obmota oko njegovih kukova.Ona je milovala njegova leđa svojim prstima, podižući svoje bokove naviše ,želeći da ga oseti u sebi.Ali Duncan joj je rekao da želi da vodi ljubav sa njom polako,i nije se povlačio,bez obzira koliko ga je podsticala. Kada su se oboje tresli od potrebe,konačno je ušao duboko u nju.Dok su se njihova tela oblikovala kao jedno, krevet se tresao i škripao,delovi drveta poleteli su prema podu,ali nijedno od njih nije brinulo o tome. Jednom u njoj, nije popustio ali je prešao preko jednog obećanja, nije išao sporo.Ulazio je u nju,nemilosrdan u svojoj potrazi da dostignu zadovoljstva. Heather je osetila taj poznati osećaj ponovo,onaj koji joj je govorio da će sukoro pasti sa ivice u oblake čistog zadovoljstva. Vrisnula je,savijajući svoja leđa,odgovarajući na njegove prodore ljuljanjem svojih kukova. -

Da li si blizu? - zapitao je.

Bez da pita,znala je šta joj govori i gde želi da je povede.- Da. - odgovorila je osećajući prve nagoveštaje svoga vrhunca.- Tamo sam.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE

N

edelju dana kasnije… - Kyle of Tongue,- Duncan reče pokazujući prema jezeru.- Pogledaj

tamo,na vrhu grebena.

Kameni zidovu izdizali su se prema nebu,debeo kameni zid okruživao je dvorac na najvišoj tački brda. -

Tvoj dom?- Heather zapita.

-

Da, devojko.Dvorac Varrich.- Duncan oseti olakšanje ali I strah dok je prilazio mestu

koje je ga je uvek podsećalo na bol I patnju. Ali dok je bio ovde,sećanja na boravak u ovom dvorcu su uvek bila dobra.Ali ako bi ikada posetio Dingwall,najverovatnije bi imao noćne more. Heather je jahala ispred njega,I spustila svoju ruku utehe na njegovu butinu.Odlučili su da ostave ragu u opatiji.Njihovo putovanje je trajalo duže nego sto je trebalo,jer su putovali sporije.Nešto poput medenog meseca.Proveli su sate kupajući se I plivajući u jezeru,vodeći ljubav u kanjonu. Klan Sutherland im je obećao da će se stresti u dvorcu Varrich,pratili su ih ali su im dali određeno rastojanje poštujući njihovu privatnost.U početku je Heather bila postiđena njihovom nezasitom potrebom jedno za drugim,pitajući se šta li će njana braća pomisliti. Duncan nije razmišljao ni o čemu osim o njegovoj prelepoj ženi. Ni jedan od njene braće nisu upali u logor da se raspitaju zašto putovanje traje toliko dugo,I posle dva dana,rekla mu je kako je sada shvatila zašto su njena braća bila toliko okuprana novim bračnim dužnostima kada su se oženili. -

Da li si spreman?- zapitala ga je nežno.

-

Da. Dugo je vremena prošlo. - Bio je spreman koliko je mogao biti.

-

Voleće te,kao što te I ja volim.- Heder se povuče unazad prema njegovim grudima I

pogleda ga.Oči su joj sijale veseljem I mirom. -

Hvala ti ljubavi.- Duncan joj poljubi čelo.Osećao se kao najsrećni čovek na svetu.

Sutherlandovi ratnici su se pojavili iz šume, ne iznenadivši ni Heather ni Duncana . Magnus I Blean klimnuše zaverenički glavama u Duncanovom pravcu,a Heather hvala Bogu to nije primetila. Jahali su u dve kolone putem koji vodi u zamku Varrich.Kao što im je I starešina Samuel rekao klan ih je očekivao.Čuvari su izdali naređenja I rešetka je bila podignuta ,a vrata kapije otovrena.Mesto je izgledalo potpuno isto kao kad ga je I napustio. Zauzeto,užurbano I


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

potpuno utvrđeno.Njegov stric se dobro brinuo o sigurnosti klana.Gospode,molio se da čovek nije bio uznemiren njegovim dolaskom. Unutra,članovi klana su klicali,muškarci,žene I deca. Duncan nije mogao da se pokrene od šoka u kojem je bio, oni su se radovali što ga vide. Sjahao je brzo,okrećući se prema svojoj nevesti. -

Moram da im kažem,- rekao je Heather dok joj je pomagao da sjaše.

Odmahnula je glavom. –Oni te prihvataju kao svog poglavara,svog vođu. Oni znaju šta se

desilo tvojoj porodici,tvojim ljudima. Znaju da si se plašio povratka, da si potražio utočište u crkvi.- Spustila je ohrabrujuće ruku na njegovo rame. - Moraš prvo oprostiti sebi a onda prihvatiti njihovo prihvatanje. Šta bi on radio bez nje? Nikada se ne bi vratio ovde,to je bilo sigurno. -

Da li sam ti rekao danas koliko te volim?

Heather se nasmeja,pokušavajući da savije glavu,ali Duncan joj nije dozvoljavao da se izvuče

tako

lako.Dotakao

je

njenu

bradu

I

spustio

svoje

usne

na

njene

u

zahtevnom,posesivnom vrlo temeljnom poljubcu. Gomila je klicala.Čak I Sutherlandovi uzviknuše neku nepristoju reč I uzvike zahvalnosti. -

Doborodšli kući poglavaru I lejdi MacKay!

Duncan okrenu Heather prema gomili,podižući njenu ruku u svojoj u pokretu pobede. –

MacKay!- povikao je. -

MacKay!- odgovorili su mu.

Stariji čovrek istupi napred,crte njegovoga lica bile supoznate Duncanu. -

Moj dečače,- reče, - dugo smo čekali tvoj povratak.Kada te nismo našli među ..dobro,

imali smo nadu. -

Striče Andrew!- Duncan požuri napred I zagrli starijeg čoveka.

-

Kako su godine prolazile naše nade su bledela.Bojali smo se da si mrtav.

Duncan spoji svoje usne,nedozvoljavajući tom danu da se povrati u njegovim mislima. –

Deo mene I jeste. -

Tvoj narod te voli, dečače.Uvek jeste I uvek će.- Način na koji je njegov stric

izgovarao ove reči kao činjenicu,bez pogovara,pogodi Duncana duboko u njegovim grudima. -

Hvala ti.

Stric Andrew klimnu glavom. – Nema na čemu.- Okrenuo je pogleda prema Heder. –A ko

je ova prelepa devojka? -

Lejdi Heather, moja žena. Mlađa sestra lorda Sutherlanda.- Duncan upozna

Magnusa I Blanea sa svojim stricem,koji nije mogao da skine svoje oči a ni ruke sa Heather.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Zadovoljstvo mi je upoznati vas,-reče sa šarmantnim osmehom na licu.

Duncan se osmehnu dok se pitao u sebi.Ova žena ga je zadivila. Šarmantna,svadljiva, zavodljiva,sve to u jednoj inspirativnoj osobi. -

Sada se gostimo!- Stric Andrew povika,praćen povicima odobrenja iz gomile.

Iznenada jedan drugi čovek se pojavi ispred njih,sa rukama sklopljenim na leđima. Viliam Valas. Duncan se odmah okrenu da bi video reakciju svoje žene.Heatherine oči se raširiše. Klimnuo je Sutherlandovim ljudima I predstavio se Duncanu.- Viliam Valas,moj poglavaru.Čuo sam puno o vama. -

Nisam baš siguran da želim da znam šta to.

Valas se osmehnu. – Priča za drugu priliku. Samo ću reći da si mi pomogao u nekoliko

prilika. Duncan se nasmeja I uze Valasovu ruku.- Drago mi je da si došao.Moja žena je čekala da

govori sa tobom.- Duncan je poslao poruku Valasu kada su stigli u opatiju.Starešina Samuel mu je rekao da je čovek posećivao saveznike na severu blizu Varrich. Valas vrati svoju pažnju na Heather. - Čuo sam da želite da pomognete sa pobunom. Heather je ostala bez glasa. Pogledala je u Duncana, oči su govorile da je pretpostavila da je to njegovo ispunjenje obećanja koje joj je dao,da će joj dozvoliti da razgovara sa Valasom. Duncan joj namignu. -

Da, sir Valase,želim.

Valas joj priđe.- Onda verujem da imam zadatak za tebe. Heatherini prsti su zadrhtali dok je tražila Duncanovu ruku.- Dobro. -

Mogu li da vam poverim brigu o našim zalihama?- Valas je zapita.

-

Na koji način?- Nikada nije pristajala na nešto dok nije znala sve činjenice.Čak ni kad

je njen san bio u stvarnosti ona je morala da zna. To je dovelo do toga samo da joj se Duncan još više divi. -

Ja ću ti poslalti spisak svih stvari koje su nam potrebne.Ti češ ih skupiti,ili zadužiti

nekoga da to uradi umesto tebe,I pobrinuti se za njihovu dostavu.Ne možemo preživeti bez zaliha.To je zadatak koji će vam omogućiti da budete ovde I istovremeno se brinete I za svoju novu kuću I muža. -

Da!Zadatak u kom ću uživati I dati sve od sebe.- Pogledala je u Duncana I

pocrvenal,a njegove grudi su se proširile od ponosa.Dođavola, voleo je više od života. -

Ljudi u pokretu otpora biće zadovoljni I to veoma kada saznaju da su njihove zalihe u

tako sposobnim rukama.- Valas joj reče.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

-

Ovo je velika čast,sir,zaista.- Heather izusti.

Duncan je bio I više nego zadovoljan što je Valas došao. Nije bio siguran da li će čovek primiti njegovu poruku , kamoli podleći željama njegove žene. Videvši kako se Heatherin san ostavruje njegovo srce je zadrhtalo.Učinila toliko toga za njega,I više nego što shvata.Ovo je bilo najmanje što je mogao da učini za nju. Valas se osmehnu,uze njenu ruku u svoju I prinese je usnama,poljubi joj nežno zglobove.-

Čast je naša. Duncan se namršti,pokušavajući da smiri ljubomornu zver u sebi. – Oh, sklanjaj svoje

zavodničke usne sa moje žene. Svi su počeki da se smeju Duncanovom izlivu besa,čak I Valas,koji se pravi kako povlači Heather u svoj zagrljaj,pre nego je brzo gurnu prema Duncanu nazad. -

Devojka je tvoja,poglavaru,mada to ne mogu reći da bi bio slučaj da mi je dozvolila

da joj se udvaram pre nego je tebe videla. -

Proveo sam previše vremena sa tobom Valase da bi dozvolio da se to ikada desi.-

Heatherin brat Blean povika. -

Da,ti zavodniče,- Magnus se naruga , najviše hvaljenom ratniku njihovog vremena. –

Ne u tvom životu.- Nakrivio je svoju glavu prema Duncanu. -A skoro ne ni u njegovom. -

Oh,vi ste samo budale koje se hvale,- Heather povika.- Idemo li na gozbu ili ćemo svi

stajati ovde dok vi odlučujete ko je najbolji među vama.? -

Eto je moja žena,- Duncan povika povlačeći je u zagrljaj. Spustio je svoj glas samo

da bi ga ona čula.- Ne bi se bunio da se gostim samo na tebi. - Prekasno je bilo kada je shvatio da ga nije čula smao ona. -

Primamljive reči moj poglavaru! Da li ćemo imati odlazak u krevet posle gozbe?- Stric

Andrew zapita. Duncan odmahnu svojom glavom , dok se Heatherino lice oboji bojom tamnijom od boje repe.Povukao je u svoj zagrljaj,grleći je na grudima. -

Hrana, - odgovorio je.Spuštajući svoje usne na njeno uvo,ovoga puta se pobrinuo da

ga samo ona čuje,- a onda krevet. Heather se nasmeja i obavi ruke oko njegovog vrata.- Možda mi ovog puta dozv… Duncan je prekinu pre nego je izrekal šta joj je bilo na pameti.Već je njegova muškost bila probuđenja I čvrsta kao stena. -

Ćuti,ili ću se predomisliti o redosledu.

-

Postoji jedna stavr oko koje nikada neću promeniti moje mišljenje.-rekla mu je


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

mekano. -

A šta je to?

-

Koliko te volim.

Duncan nije mogao da zaustavi osmeh koji mu je iskrivio usne. –Pa činjenica je, da te

volim svakim danom sve više I više princezo. -

Hmm.- Dotakla mu je bradu. –Upravo sam se setila još jedne stvari oko koje neću

promeniti svoje mišljenje nikada. -

Molim te kaži.- Duncan joj pomazi uvo.

-

Da mrzim kada me zoveš prinecezom.

Duncanova glava pade unazad kada se nasmejao. – Kako bi bilo da te zovem kolač

umesto toga? Heather je odmahnula glavom pretvarajući se da je zgrožena. –Samo ako želiš da te

zovem gade kopilski paganski. Ljubav se izli iz svakog njegovog dela.Bila je takvo zadovoljstvo, dah svežeg vazduha. -

Mislim da sam promenio mišljenje. Gostićemo s nakon što te odnesem gore i

podignem ti suknju.. -

Šššš.. Čućete.

-

Prekasno!- neko povika.

-

Uzivaću u nadmetanju sa tobom u ostatku mog života - Dunkan joj reče smejući se. –

Nikada nisam siguran šta ćeš reći sledeće. -

Da,zato bolje budi uvek spreman.

-

Sa zadovoljstvom. - Duncan je poveo prema stolici gde je njegova majka sedela,a on

je zauzeo mesto svoga oca. Pogledao je klan svojim očima,podigao čašu alea i ustao. -

Poslednji put kada sam video većinu vas bilo je jutro kada smo otišli za Dingwall. Vraćam vam se ovde kao promenjen čovek. Ne više dečak,već vaš poglavar. Podižemo se iz pepela naše prošlosti i počinjemo novi život. Neka Bog blagoslovi moju majku i mog oca.Neka Bog blagoslovi moje izgubljene sestre i braću.Bog blagoslovio naše izgubljene muškarce i žene.Bog blagoslovio klan MacKay! Uzvici odobravanja su stigli sve do krova velike dvorane. Čaše se sudariše i zazvečaše. Začu se udaranje čizama. A veliki se teret podiže sa Duncanovih grudi. Sve čega se plašio nestalo je.Mogao je da nastavi napred,da živi svoj život kako je trebalo da bude. -

Hvala ti Heather.- reče mada su njegove reči bile otupele od povika gomile.


Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Pogledala je uvis u njega,zadovljni osmeh joj je krivio usne.- Ne moraš da mi zahvaljuješ

Duncan. -

Ali moram da te poljubim.- I kada je to izrekao,potražio je usne svoje žene u

vatrenom poljubcu , znajući da od tog trenutka ostatak svog života provešće u savršenim trenucima,poput ovog.

KRAJ obrada i prevod : Klub Brbljivica


Obrada i prevod : Klub Brbljivica


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.