Page 1


Klub Brbljivica

Bili su zakleti neprijatelji, sve dok se slučajno nisu sreli. Znao je tko je ona i znao je da bi trebao da nema kontakt s njom ali njena ljepota ga je začarala. Njena pamet osvojila , postajući njen vječiti zarobljenik. Bila je domaćica, majka, sestra i najbolja drugarica svojoj braći. Bila im je jedini izvor smjeha, ljubavi. Bila je njihova sreća. Hrabrost ili ludost nije ni ona znala, ali u jedno je bila sigurna . Tristan McGregor je bio bitanga, zavodnik žena a ona je bila zavedena. Odbijajući da shvati kako nešto osjeća za njega, pokušavala je da mu na sve načine napakosti. Ali ono što ih je razdvojilo, napokon ih je i spojilo jer ljubav pobjeđuje sve, čak i prošlost. ****

Drage naše ovo je drugi nastavak serijala Deca magle i nadamo se da će te uživati u njemu kao i u predhodnom delu. Ovu knjigu prevela je naša Robela, slike Sexy , a obradu radila Prstić. Voli Vas vaš KLUB BRBLJIVICA : Zvončica, Šefica, Sexy i Prstić


Klub Brbljivica

UVOD Svi znamo kako bi Tristan pobjedio da se nije ono dogodilo. Nitko ga ne moţe prestići. Robert Campbell - Jedanaesti Grof od Argylle, okrenuo se prema njegovom nećaku koji je sjedio pored njega, te se nasmijao i namignuo. Sjedeći preko puta njih u grofovoj privatnoj odaji, Callum MacGregor nezadovoljno promumlja. - Da, zato mu je onaj gad Fergusson postavio nogu i izazvao tuču. Trebao je njegov nos biti slomljen, a ne moga sina. - Uspio sam mu zadati solidan udarac u vilicu, oče. - Tristan se branio. - Uostalom, više me ne boli. - Podignuo je prst prema svome ozljeĎenom nosu. Još uvijek je strašno boljelo, ali MacGregori nisu cvilili niti plakali zbog potrganih kostiju. - Teţe će se oporaviti čast Alexa Fergussona. - Dobro rečeno. - ujak ga je pohvalio, tapšući ga po ramenu. - U sebi imaš viteške krvi te ćeš stasati u časnog muškarca. Tristan je bio strašno ponosan. - SviĎa mi se kako se malo krivi na sredini. - Kate MacGregor je prekinula vezenje kako bi svom sinu uputila voljeni osmijeh. - Sada još više sličiš na svoga ujaka. Je li tako, Anne? Robertova prelijepa ţena podigla je pogled sa svoje igle te se slozila. - Jednako je lijep kao i prije. Čak i sa tim masnicama oko očiju. Tristan se zacrvenio i trknuo svoju sestru ramenom čim mu se nasmijala. - Bojim se da će njegov nos morati pretrpjeti još par lomova prije nego što bude sličan mome. Robert Campbell je primio nećakovu ruku, savio mu prste u šaku te ju preklopio svojom.- Zapamti, blokiranje je jednako vaţno kao i brzina tvog udarca. Točeći pivo pored vatre, Graham Grant, najbliţi prijatelj MacGregora i Campbella od Argylle, udario je vrhom cipele gleţanj starješine MacGregora. - Callum, ne dozvoljavaš valjda Robbiju da uči tvoga sina o umjetnosti borbe prsa u prsa, jel tako? - Sumnjaš u moje vještine, - rekao je Robert, - to samo potvrĎuje da si ti loš učitelj, Graham. - Priznajem kako su se tvoje vjestine pod mojim vodstvom dosta poboljšale tokom godina. odgovorio je Graham razigrano. - MeĎutim, da sam ja učio Tristana, mladom Alexu Fergussonu bi sada falilo par zuba, a moguće i noga, ruka ili dvije. Robert se nasmijao i pogledao prema Tristanu dok su se ratnici oko njih sloţili kako će se jednoga dana mladi problematični Fergusson nabosti na nečiju oštricu - po mogućnosti Tristanovu. - Zapamti još nešto, - sagnuo se kako bi ga samo Tristan mogao čuti - postoji mnogo trenutaka u ţivotu muškarca kada njegovi izbori odreĎuju i njegovu sudbinu. Tristan je kimnuo glavom. Shvatio je da iako ratniča krv teče njegovim venama, nije uvijek nuţno teško povrijediti svoga protivnika - činjenica kako se njegov otac nije uvijek slagao sa njegovim mišljenjem Tristan je poţeleo da mu je grof otac umjesto starješine. Pomislio je o svom izboru da se potuče s Alexom. Nije očekivao tako brzi udarac. Jedino čega se prisjećao nakon Alexovog udarca je okus krvi u ustima te njegovog i Alexovog oca kako viču jedan na drugoga. Nakon toga majka mu nije više dozvolila da se natječe u ostalim igrama - od kojih bi tri sigurno dobio. Uistinu je promjenio svoju sudbinu, te je došao kući sa krvavim nosom i ničim više. Iznenadni udarac na vratima digao je muškarce na noge. Od glasnih povika postavili su ruke na drške svojih mačeva. - MacGregore! - netko je izvan odaja urlikao. - IzaĎi van i suoči se sa mnom, ako imaš hrabrosti! Nećeš vrijeĎati mene i moju obitelj i preţiveti ovu noć! Tristan je jedva čuo svog oca kako nareĎuje ţenama i djeci da idu gore. Promatrao je, problijedevši, kako Graham i njegov ujak odlaze prema vratima. To je bio otac Alexa Fergussona. Došao je ubiti njegovog oca radi dečje svaĎe? - Tristane, odlazi! - naredio mu je otac, meĎutim Tristan se nije mogao pomaknuti. Jedva je mogao disati. To je sve bila njegova pogreška. Muškarci će se boriti: otac bi mu mogao poginuti i to


Klub Brbljivica

sve radi njega. Ispruţio je ruku, kao da je htio zaustaviti oca koji je pojurio prema vratima. Nemoj ići! Htio je viknuti, ali je iz usta izašlo tiho poput šapata. Imao je tek deset godina i četiri mjeseca tko bi njega slušao. - Pokaţi svoje lice, Fergussone! - Callum je povikao, prolazeći pokraj svog šogora i najboljeg prijatelja otvarajući teška vrata. - Pokaţi svoje lice i ponovi ću ti da si sin od svinje! Uslijedilo je još vikanja, ali je Tristana omela majka koja ga je povukla za ruku. Dok su ga odvodili u sobu iznad stepenica, pogledao je preko svog ramena baš na vrijeme da vidi kako su Graham i njegov ujak izašli iz prostorije. - Trebao bih biti s njima. - Tristanov najstariji brat se pokušao progurati pokraj majke, ali je ona blokirala vrata svojim tijelom i podignula ruku da ga zaustavi. - Otac će ti biti dobro, Rob. Sjedni sa svojom braćom. Molim te, sine.

Oh, Bože, daj da bude dobro, Tristan se molio. Osjećao je nelagodu u trbuhu i laganu vrtoglavicu od svog tog straha. Sestra mu je plakala u naručju Lady Anne. Od zvuka njezinih jecaja Tristan je htio odjuriti van. Hoće li Alexov otac otići ako mu se ispriča? Sve ce napraviti... Sve samo da ta bol u njegovoj glavi, trbuhu i srcu nestane. Ako se išta njegovom ocu dogodi... Ţalostan urlik prekinuo je njegovo razmišljanje i utihnulo sve zvukove u sobi. Grahamova ţena je probljedila i izvukla svoj mač. - Idem dole. - Bez čekanja na nečije odobrenje, otvorila je vrata i potrčala prema stepenicama. Njezini vapaji proširili su posvuda strah čak u srca svih koje je ostavila iza sebe. Tristan nije bio prvi koji je izašao iz sobe. Kada je izašao, poţeleo je da je ostao i zakračunao vrata, kako nikada više nebi mogao izaći. Bojao se za očev ţivot. Nije mu palo na pamet da bi netko drugi mogao umrijeti. A on, on nikako. - Umrijet će radi ovoga! - čuo je očev vapaj negdje duboko iz grudi. - Svi će umrijeti. Tristan se toliko sporo spustao po stepenicama da se činilo kako se uopće ne pomiče. Sve je izgledalo.... nestvarno. Moralo je biti. Ovo ne moţe biti mlitavo tijelo njegovog ujaka kojeg su drhtave očeve ruke polegnule na pod, sa strijelom u prsima. Robert Campbell ne moţe biti mrtav. On je strašno jak, hrabar i častan da bi ga samo tako ubili, radi dečjeg lošeg izbora. Previše uţasnut da bi plakao i još uvijek očajan i pun griţe savjesti da bi nešto učinio osim da u tom groznom trenutku samo ukočeno stoji, gledao je majku i Ann kako padaju na koljena te kako njihovi bolni krici ispunjavaju svaki ugao Cambellove tvrĎave. Čovjek kojeg je volio više od ičega na svijetu je ustrijeljen u srce te je nestao u samo jednom trenutku. Trenutku koji je izmjenio smjer toliko drugih ţivota. Najviše Tristanov i djevojke koja će ga jednog dana spasiti.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 1 - Arogantna budalo! - Ulazeci kroz teška drvena vrata u ogromano privatno dvorište Whitehall Palace iz usta Isobel Fergusson izašlo je nekoliko teških otrovnih riječi. Nakon jedanaest godina otkako joj je majka umrla i deset otkako je njih sedmero otac ostavio, teret koji je pao na nju da se brine o svojoj obitelji potpuno ju je slomio. Radi njezinog brata Alexa svi će umrijeti. Zašto su morali doći u Englesku? Prokletstvo, već ako su i trebali prisustvovati krunidbi Vojvode od Yorka uz nju je trebao biti njezin najstariji brat Patrick, nasljednik njezinog oca Starješine Fergussonovih, a ne Alex. Trebali su samo ostati tjedan ili dva, meĎutim kad je budući kralj pozvao sve svoje goste da ostanu u Whitehallu cijeli mjesec, Alex je pristao. Udarila je nogom u kamen ispred sebe i ponovno opsovala. Kako je mogla odgojiti tako nerazumno i ne promišljeno derište? Nije istina da Isobel nije dojmio luksuzan pernati madrac u Whitehallu, njegove veličanstvene galerije sa svodovima gdje su čak i najtiši šapati elegantnih lordova i dama, napudranih da izgledaju kao ţive skulpture, odzvanjali hodnicima. Sve je bilo tako... neobično i interesantno na neki čudan način. MeĎutim Alex je pristao znajući da će MacGregori od Skya biti ovdje! Kako je mogao? Što je zaboravio mrţnju izmeĎu njihovih klanova ili ostavljeni trag mrtvog Starješine Fergussona radi smrtne osvete prije deset godina? - Dragi Boţe, - preklinjala je, zastajući pokraj velikog kamenog sunčanog sata na sredini dvorišta, - daj mi snage i mome nerazumnom bratu pameti prije nego što započne novi rat! Vidjevši da se nešto miče desno od nje paţnja joj se usmjerila na visoke brončane kipove koji su sjajili na Suncu. Kada se jedan od njih pomaknuo, Isobel se uplašeno pomaknula unazad i udarila bedrom u suncani sat. - Polako, djevojko. To nije bio nikakav kip već muškarac - iako je njegovo lice mogao izraditi isti onaj kipar koji je napravio sva ova remek djela u dvorištu. Isobel ga je promatrala od glave do pete dok je prolazio pokraj zlatnog kipa koji je podsećao na Arkandela, s krilima zauvijek u letu dok slijeće na postolje. Nosio je englesku odoru, ali bez svih onih ukrasa... i perike. Kestenjasta kosa prošarana zlatnim pramenovima slobodno mu je padala po ramenima, oči su mu imale skoro istu boju. Nosio je lanenu krem košulju obavijenu pojasom na njegovim vitkim kukovima. Otkopčanog okovratnika izgledao je više kao bitanga nego kao otmjen tip. Bio je visok i vitak sa dugim mišićavim nogama prekrivenih uskim hlačama i crnim čizmama. Dok joj je prilazio koraci su mu bili lagani ali promišljeni. - Nisam vas mislio preplašiti. - visoki tonovi glasa odavali su da je Škot, čak moţda i gorštak. - Mislio sam da ste moja sestra. Beskrajno sam zahvalan što sam pogriješio. - osmjeh mu je bio sasvim bezazlen, osim one zaigrane rupice na jednom obrazu, te topao i primamljiv kao ono boţanstveno tijelo smješteno iza njega. MeĎutim njegove oči, kako su promjenile boju od smeĎih u svjetlucavo zlatne, kao sokol koji je spazio svoj plijen, navješćujući nešto daleko primitivnije iza njegovog ugladenog šarma. Na trenutak nije imala nimalo kontrole, Isobel se nije mogla pomaknuti dok je odmjeravala svaki dio njegovog upečatljivog lica. Osim lagane krivine na sredini nosa, nos mu je bio klasičnog oblika, baš onakav koji ţenu totalno ostavi bez riječi, uključujući i njezin zdrav razum. Zaobišla je sunčani sat, instinktivno drţeći razmak od sile koja joj je pomutila zdrav razum i oteţala disanje. Prokletstvo, morala bi nešto izustiti prije nego što on pomisli tačno što je ona - tačno što je svaka ţena sa dva zdrava oka u glavi kada gleda u njega - nemoćna budala. S trzajem brade


Klub Brbljivica

koji je sugerirao da ona nije ničija budala prebacila je kestenjastu pletenicu preko ramena i rekla, - Sestra ti takoĎer misli da si arogantna budala? - Da, - odgovorio je širokim osmijehom koji je bio potpuno nevin ali u isto vrijeme zavodljiv. - To i još mnogo gore. Kao da ţeli dokazati istinitost njegove tvrdnje, nenadana kretnja usmjerila je Isobelin pogled prema kipovima. Pogledala je baš na vrijeme da spazi dio safirno plave suknje i svijetlo ţutih kovrdţa koje su ţurile prema plači. - Po mom mišljenju, - Isobel je promrmljala, vireći iza njega kako bi gledala djevojčino udaljavanje, - to bi mogla biti tvoja sestra. - Zasigurno je, - sloţio se, ne trudeći se pogledati iza sebe. Intonacija njegovog glasa se produbila s osmijehom. - Iako nisam baš toliko očajan. Radije nego da se raspravlja sa tako očitom bitangom kada bi trebala razmišljati kako da uvjeri Alexa da se vrati s njom i Cameronom, Isobel je sumnjivo podigla obrvu te se okrenula da ode. - Gospodine, koliko god to bilo teško za vjerovati morat ću vam povjerovati na riječ. Ugodan dan. Disanje joj se ubrzalo tog trenutka kada je neznanac došao do nje te se nagnuo do njezinog uha. - Ili bi mogla provesti poslijepodne samnom i sama doznati. Njegova blizina ispunila je zrak toplinom i poznatim mirisom vrijeska. Definitivno je gorštak, moţda iz klana Gordona ili Donaldsona, iako nije nosio karirano. Htjela ga je pitati za ime, ali je odlučila da neće. Mogao bi to shvatiti kao zanimanje za njega i prihvatanje njegove ponude. Nije mogla dopustiti pomutnju svojih osjećala kako bi provela cijelo poslijepodne s njim kada je sigurnost njezine obitelji u pitanju. - Hvala vam gospodine, ali imam drugog posla. - Ubrzala je korak, ali se njega neće tako lako riješiti. - Da li to ima veze sa vašim budalastim bratom za koga ste se molili? - Zašto? - Isobel je upitala, pokušavajući zvučati iskreno kao da ju to njegovo bestidno praćenje ne smeta. - Da li se brineš da on ne preuzme tvoju titulu? Nije bila pripremljena na njegov smijeh, niti na način kako je prostrujio njezinim venama, grubo i ravnodušno. Većina muškaraca bi se naljutila na njezine optuţbe, iako je to rekla samo da mu pokaze nezainteresiranost, ali ovom karizmaticčnom strancu to je bilo smiješno. Svidalo joj se što ima dovoljno samopouzdanja za smijeh, čak samome sebi. - Zašto braća moraju biti toliko komplicirana? - Sloţila se sa smeškom i nastavila hodati uz njega. - Istina, ako postoji titula budalastog brata, on ju je već osvojio. - Osjećala se pomalo krivom što tako priča o Alexu s čovjekom kojeg niti ne pozna, ali moţda joj je i radi toga lakše. Trebao joj je netko s kime bi podjelila svoju dilemu. Ne, ono što njoj stvarno treba je trenutak ili dva da o tome ne razmišlja. Ovaj čovjek ju je nasmijao, a to nije učinila cijelo jutro. Sagnuo se da pokupi kamen te ga bacio u malo jezero nedaleko od njih. - Šta je tvoj brat tako loše napravio? - Odbija otići iz Whitehalla i krenuti kući. - Ah, neoprostivo. Isobel ga je pogledala i primjetila kako joj se smjeska. - Ti to ne razumiješ. Podignuo je svoju tamnu obrvu i čekao da nastavi.


Klub Brbljivica

- Dobro, ako već moraš znati, naši najgori neprijatelji su nedavno došli da odaju počast kralju. Moj brat je arogantan i preponosan i ako ostanemo ovdje, vjerojatno će ih uvrijediti i ponovno će nam ti barbari puhati za vratom. Kimnuo je, vodeći je oko jezera. - Sada jasnije razumijem. Ali zašto ti razmišljaš toliko o tom problemu? - upitao je, okrećući se prema njoj. - Gdje je tvoj otac kada njegov sin odlučuje o stvarima koje dovode u opasnost njegovu obitelj? - Mrtav je. - Rekla mu je Isobel, mrko gledajući prema vratima dvorca i zvjerima koje negdje po njemu šeću. - Ubijen od ruku tih istih neprijatelja. Kunem se, da samo mogu jednog dobiti nasamo, odrezala bi mu grkljan i vratila ga vragu koji ga je stvorio. Malo se iznenadila pogledavši u njega i pronašavši obostrano saosećanje i zabavu na raznjeţenom licu neznanca. - Meni se čini kako se tvoji neprijatelji trebaju više bojati tebe nego ti njih, djevojko. Isobel je zatresla glavom. - Ja nisam nesmotrena kao moj brat. Neprijatelji su nas ostavili na miru, te ja ţelim da tako i ostane. - Mudro. - rekao je, a Isobel je bilo drago što mu je sve ispričala. Sloţio se s njom da je u pravu što ţeli otići. - Mogao bih popričati s njim ako ţeliš, moţda ga uspijem malo urazumiti. Isobel se nije mogla suzdrţati a da mu se široko ne osmijehne. Kao da je slušao njezine misli. Trebala joj je pomoć i u ovom trenutku bi je prihvatila od bilo koga, čak i od stranca. - To je stvarno lijepo od vas, ali ne bih se htjela nametati.... - Ne namećeš se. Ţelim ti pomoći ako ikako mogu. Zastala je i pogledala u njega. - Ti me i ne poznaješ. Zašto mi ţeliš pomoći? Rupica u licu mu se još više izoštrila, zajedno sa nijansom meda njegovih očiju. - To je ono što ja radim najbolje . Nakon što je djevojkama krao poljupce i tko zna šta još iza kipova u dvorištu? Ovaj je bio vješt, ali neizmjerno simpatičan. - Kako galantno od tebe. Lagano se nagnuo i nakrivio usta, od čega joj je srce podivljalo. - Vidiš? Još uvijek ima nade za mene. - Po tvojoj sestri baš i ne, a ona te najbolje zna. - Šta bi ţelela znati? - Ponudio joj je svoju ruku koju je ona ovaj put prihvatila. - Imam samo nekoliko trenutaka.... - Oh, onda postavi jako dobro pitanje. Prstom je potapšala po bradi dok su hodali po prostranom travnjaku. - U redu, imam ga. Zašto tvoja sestra misli da si arogantna budala... uz sve ostalo? - Jako dobro. - pohvalio ju je te se pomalo zabrinjavajuće lagano namrštio. - Pametna si i lijepa. Stisnula je oči i podarila mu razigran smješak. - Kao i ti. Skoro je ostala bez zraka od svoje smjelosti, ali zbog njegove ljubaznosti se osjećala ugodno. - Kako da ti iskreno odgovorim na pitanje kada si mi rekla da sam zgodan? Odaberi drugo pitanje. Nasmijala se i to je bio prekrasan osjećaj. - Ne moţe. Isto pitanje, molim te odgovori. - Dovraga, da vidimo. Pa, misli da sam stalno neodgovoran. - Jesi li? - Ne, samo se manje zabrinjavam sa posljedicama. - Onda si stvarno neodgovoran.


Klub Brbljivica

Kimnuo je i podigao prst. - Ne stalno. Rekao sam da se manje zabrinjavam ne da sam nezainteresiran. Tako sam i mislila, uţivajući u njegovom lukavom podsmjehu. - Da li si manje zabrinut ili nezainteresiran sa posljedicama za damin ugled ako ona pobjegne natrag u plaču sa spuštenim kovrdţama po njezinom zarumenjenom licu? Malo se okrenuo, kao da se upravo sjetio jedne koju je sakrio iza skulptura. - Ako ona ţeli staviti svoju reputaciju u moje ruke nakon poznanstva od samo jednog dana, - rekao je, smeštajući pogled ponovno na Isobel, - onda bih bio sklon reći manje zabrinut. - Tako znači. Barem si iskren. - Nastavi. - zadirkivao ju je. - Radije bih slušao kako nabrajaš moje vrline nego da ti govorim o svojim manama. - Ima li ih još dosta? - To ovisi o onome koga pitaš. - Mislim da bih u ovom trenutku ţeljela sama procijeniti. - To je dobro za čuti. - Izgledao je iznenaĎeno i kao da mu je iskreno laknulo pa se u tom trenutku Isobel zapitala koliko u stvarnosti ovaj čovjek ima problema. Trebala bih se vratiti unutra i naći svoju braću, ali prokletstvo, stvarno je uţivala. Šta se loše moţe dogoditi ako samo šeću zajedno? Nije da ćemu dozvoliti da ju poljubi iza slijedeće skulpture na koju naidu, iako bi mogla razumjeti neke ugladene, inace ustogljene dame na dvoru kako odbacuju svoju reputaciju za nekoliko ukradenih trenutaka s njim. Što ga je više gledala to joj je sve više bio neodoljiv. Nije bila sigurna da li je to od njegovog osmjeha ili što su njegove oči upijale svaki dio njezinog lica kada joj je podario svu svoju pozornost koja je prevarila njezinu zdravu pamet. U ovom trenutku nije ju bilo briga. Svidalo joj se kako ju gleda, kao da je više od majke, dadilje i kuharice svojoj braći. Iako joj nije smetalo biti sve to. Voljela je svoju obitelj više od ikoga na ovome svijetu, meĎutim lijepo je na trenutak zaboraviti svoje duţnosti, naročito sada kada zna da ce joj on pomoći s Alexom. - A šta je s tobom? - upitao ju je dok su se pribliţili zapadnom ulazu. - Šta bi tvoj brat rekao o tebi? - To ovisi kojeg brata pitaš. - Nasmijala se, razmišljajući o onima koje je ostavila kod kuće s Patrickom. - Imam ih šestoro. - Okrenula je očima i kimnula, sloţivši se s njegovim uţasnutim pogledom. - Trojica najmlaĎih bi se poţalila da im zadajem previše kućanskih poslova, ali to bi bila neistina, jer se više igraju nego što rade. Cam bi ti mogao reći da sam pre blaga, dok Patrick misli da sam tvrdoglava kao nas bik. - Vaš bik? - upitao je, ironično se nasmijavši. - Ima li baš neki specifičan na koga ga podsjećaš? - Imamo samo jednoga i taj nam je sasvim dovoljan pošto imamo samo dvije krave. Čim je izgovorila tu rečenicu zaţalila je, pošto mu je smešak malo izbljedio. Njemu se po odjeći moglo vidjeti da nije siromašan, da li će ju sada s visoka gledati jer ona nije? - Tvojoj majci mora biti jako teško odgajati sve te sinove s tako malo stoke koje bi trebale donositi novce u kući? - Rekao je, dokazujući da nije nimalo više zabrinut sa njihovim stanjem od ljubljenja dama u javnosti. - Majka mi je umrla do je radala Tamasa. Zaustavio ju je kada su se pribliţili velikoj kamenoj klupi kod ulaza. - Znači da si ih sama odgojila? - Patrick i ja. Još uvijek ih odgajamo. Tamas ima tek deset godina. Bilo je teških vremena, ali i prekrasnih podjednako. - Nasmijala se kad joj je ponudio da sjedne prije nego što je on sjeo.


Klub Brbljivica

- Jeste li bili gladni? - Zabrinutost u njegovom izrazu lica bio je toliko njezan sada kada zna 'što radi najbolje - Spremi svoj sjajan oklop, viteţe. Nije potrebno da nam nudiš svoju pomoć. Patrick je uvijek osigurao dovoljno hrane na stolu. Vratio se njegov karizmatičan osmijeh i zabljesnuo njezin pogled, uvjerivši je još jedanputa da niti jedna ţena u cijeloj Škotskoj ili Engleskoj mu ne bi mogla odoljeti. - Oklop je previše nezgrapan za obući ionako bi moj bio hrĎav. - Moţe se ispolirati. Nije se pripremila na njegov njeţan pogled ili na tišinu koja je uslijedila. - To je tačno. - rekao je nakon duţe stanke od čega joj se dah zastao u grudima. - Čudno je što mi pričaš o takvim stvarima. - Pretpostavljam da nitko prije nije. Prije nego joj je odgovorio podjelili su izmeĎu sebe tajanstvene osmjehe. - Ujak mi je stalno pričao o vitezovima i njihovim viteškim djelima. Nisam se prisjetio njegovih priča već duţe vrijeme. - Onda znaš priču o Arthuru Pendragonu? - Naravno. Ţeliš li da ti ju ispričam? Stvarno nebi trebala. Alex i Cameron je već sigurno traţe. - Zelim. Nekoliko trenutaka koje je Isobel htjela provesti sa zgodnim strancem pretvorio se u sate, ali tek kada se sunce počelo spuštati shvatila je koliko je bila odsutna. - Moram ići. Braća su mi sigurno zabrinuta. - NaĎimo se sutra. - Uhvatio ju je za ruku kad se ustala s klupe i krenula. - U dvorištu pokraj sunčanog sata. Zatresla je glavom, svjestna kako su se njegovi prsti odvajali od njezinih dok se odmicala. - Ne bih smjela. Ne znam ti niti ime. - Tristan. - rekao joj je. Zaigrano se nasmijala, osjećajući se vedrije nego zadnjih mjeseci... godina. - Ne znam priču o onom vitezu. - viknula je dok se razdaljina izmeĎu njih sve više povećavala. - Ali moţeš me zvati Guenevere. - Ne, - nasmijao se. - Iseult je Tristanova dama. Okrećući se prema dvoru, Isobelin se osmijeh sirio. - Tim bolje.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 2 Tristan ju je gledao kako odlazi, uţivajući u ljuljanju njezinih bokova dok je sve više odmicala. Dovraga, tko je ona? Sigurno Lowlander. Nakratko je razmišljao kojem klanu ona pripada. Usprkos izbljedjele boje šafrana njezine haljine i činjenice da ima samo jednog bika, pozvali su je na krunidbu, tako da ne moţe biti pučanka. Tko god da je bila, njemu je bila divna. Siguran je da tako zelene i velike oči nikada prije nije vidio. Bila je lijepa kao i neke druge ţene na dvoru, meĎutim Tristanu su njezine pjegice na nenapudranom nosu i uţarena narav kada je pričala da će neprijatelja vratiti natrag vragu bile dosta zabavne. Njegova prva pomisao bila je, kao inače kada je ugledao djevojku koja mu je zaintrigrirala maštu, kako ju najbrţe svući. Nakon toga više o njoj nije razmišljao. Većinu ih nije bilo briga. Par lijepih osmjeha i dobro smišljenih komplimenata bilo je dovoljno da dobije što ţeli. Ali ova ga je zainteresirala s pametnim pitanjima i brzim odgovorima skoro kao što su i njegovi. Nije mu nudila laţne osmjehe sa svojih prirodno koralnih usana. Njeţno crvenilo njezinih obraza bilo je prirodno i nezaštićeno. Znala je da je on bitanga, zahvaljujući Eleanor Hartley koja je napustila skrovište i otrčala u plaču, ali začuĎujuće ona se nije bavila mojim nedostacima već je isticala moje vrline. Ustajući s klupe nasmijao se samome sebi. Bila je nevinašce tako da je pomisao da ju zavede za njega bio veliki izazov. Ali prokletstvo, nazvala ga je galantnim. Nitko ga tako nije nazvao, niti imalo slično u svih ovih deset godina. Govorila je o sjajnom oklopu od kojeg su mu se uzburkale uspomene koje je zaključao na mjesto koje je mislio da više nikada neće posjetiti. Sada nije ţelio ići tamo. Što god je htio postati još kao dječak uništio je dan kada se potukao s Alexom Fergussonom. Namjestio je pogled prema Banket kući gdje se vjerojatno sada sluţila večera. Njegova obitelj će sjediti za gostinjskim stolom i smijati se uz medovinu ili pivo, prepričavajući neku staru bitku ili će raspravljati o novostima koje im je jučer donio roĎak Angus o Tristanovom bratu Robu koji je spasio opaticu iz gorućeg samostana. Ni tamo nije htio ići. Iako je on mogao koristiti mač jednako dobro kao i Camlochlin ratnici, nije ţelio pripadati obiteljskom zakoniku gorštaka o ponosu, drskosti i osveti. Radije bi razoruţao muškarca - ili ţenu - svojim humorom nego svojom oštricom. To je bila razlika, nekada na moje duboko ţaljenje, koja ga je odvojila od oca, razlika koju je usprkos svemu usavršio, sve dok više nije bilo naklonosti koju nije mogao osvojiti niti njegovog mišljenja kojeg nije mogao izmijeniti - ako je tako odlučio. Na trenutak je stajao sam, uhvaćen izmeĎu dva svijeta koja je odbacio. Misli su mu se vratile na djevojku... Iseult... i način na koji mu se nasmijala kada joj je ponudio pomoć. Mogao je zauvijek ostati u tom trenutku. MeĎutim, bila je u krivu u vezi s njim. Trebao joj je reći istinu i natjerati ju da mu povjeruje. Bio je bezosjećajna bitanga koji ju je samo htio odvesti u krevet i ostaviti je prije nego što se ona uspije vezati za njega. Ili gore, prije nego se on veţe. Napokon odlučivši na koju stranu krenuti, okrenuo se na peti i baš kad je htio napustiti Whitehall kroz zapadna vrata milozvučan glas mu je prozvao ime. Okrenuo se i vidio Lady Pricillu Hollingsworth, tamnokosu ljepoticu koja mu je zapala za oko čim je stigao u palaču. - Nedostajao si mi u Banket kući,- rekla je, ţureći se prema njemu. - Jesi li sam? Pogled mu je prelazio preko njezinih ustiju pa onda niţe do nabujalih napudranih bijelih grudi cvrsto stegnutih u duboko rezani dekolte. - Srećom nisam više. - Polako je podizao pogled prema njezinom te se nasmijao. - Lijepo.- Usta su joj se lagano nakrivila baš kao i njemu. - Idemo se prošetati, moţe?Bez da je pričekala njegov odgovor primila ga je pod ruku. - Lady Hartley mi je rekla da si ti gorštak. Čula sam mnogo uzbudljivih priča o gorštacima.


Klub Brbljivica

- Ne više od onih priča koje sam ja čuo o engleskim damama, u to sam siguran. Zahihotala je, preuveličavajući uzbuĎenje. - Oh, oboţavam tvoju intonaciju u govoru. Divlji i graciozan u isto vrijeme. Baš kao i tvoj izgled. Prokletstvo, baš je ţeljna. Ova nije trebala lijepe riječi, već je ţeljela nešto divlje. Kao stot je ranije tvrdio, pomaganje damama je ono što on radi najbolje. - Nemoj da te moja odora prevari, damo. Ono što je unutra je potpuno ţivotinjski. - Oh, gospodine MacGregor!- Stavila je ruku na prsa laţno se uvrijedivši. - Ja sam dama! Nakon što je naglo pomaknula ruku sa svojeg mliječnog dekoltea, pomislio je da bi mogla otitci jedan korak dalje u toj svojoj igri mačke i miša te ga stvarno ošamariti. Umjesto toga je pritisnula svoje njeţne dlanove na njegova prsa te ga odgurnula dublje u sjenu. - Ali molim te,- osjetio je njezin topli dah u grlu - nemoj da te to zaustavi. Obavljajući ruke oko nje, povukao je njezine kukove na svoje te joj šapnuo preko usta prije nego što ju je poljubio. - Ne bih na to niti pomislio. - Pricilla!- Povik muškarca zaledio im je krv u ţilama. - Dovraga,- Tristan je opsovao ispuštajući je iz ruku. - To je moj muţ! Mrko ju je pogledao krenuvši se suočiti s njim. - Nisi mi rekla da si udana. - Nisi me pitao. Istina, i nije. - Oh, Lord Hollingsworthe. Ja...- Sagnuo se kad je debeli drzavnik prilično spretno izvadio mač iz korica te ga zamahnuo prema Tristanovom grkljanu.- Nema potrebe za tim,rekao je, izbjegavajući novi ubod u trbuh. - Spustite svoj mač i razgovarajmo kao... Dovraga, ovo je bilo blizu. Pokušati na svoj način uvjeriti ovog ljutitog čovjeka sigurno neće proći. Prihvatio bi udarac kao kaznu što je poljubio njegovu ţenu, ali zasigurno neće umrijeti radi ovoga. Četvrti zamah prošištao je iznad Tristanove glave trenutak prije nego što je njegova šaka završila na Hollingsworthovom mesnatom obrazu. Od slijedećeg udarca u bradu, plemićeva koljena su se zatresla te je Tristan iskoristio priliku da mu oduzme oruţje. Bacio je mač na cestu preko ograde te se ljutito okrenuo prema Lady Hollongsworthovom suprugu. - Ako ikada više podignete mač na mene, ubit cu vas s njim. Razlog ţeninog preljuba traţite u sebi, a ne u meni ili sljedećem muškarcu s kojim ju naĎete. Odjurio je prema izlazu, otvorio teska vrata te nestao po Kingovoj ulici, ostavljajući Hollingsworthov mač gdje ga je i bacio. Prošao je pored desetaka ţena koje su stajale u sjeni, nudeći mu uzitke koje si ne moţe niti zamisliti. Nije stao niti jednoj. Nije ţelio drustvo, niti bijede prste koji se hvataju za njegovu odjecu niti molbi da se vrati kada je znao da neće. Noćas nije ţelio da ga podsjectaju na ono što je postao. Tristan je digao pogled prema popodnevnom nebu pa u čudu pogledao sunčani sat. Kako dovraga netko moţe znati koje je vrijeme ako gleda u strijelu na kamenoj ploči? Moţda i bolje pitanje je, kojeg vraga on radi ovdje čekajući djevojku s pjegicama na nosu i zvučnosti njezinog smijeha? Cijelu noć je razmišljao o njoj, a kad je došlo vrijeme da legne u krevet bio je ljut na nju što ga ne moţe ostaviti na miru. MeĎutim ovoga jutra ţelio ju je ponovno vidjeti. Na ţalost, jedan od nedostataka u palači sa tisuću petsto soba je taj da je ljude teško naći. Drago mu je da su se večer prije dogovorili gdje da se naĎu. - Pozdrav, Sir Tristane. Nije ju čuo kada je dolazila ali se usprkos sebi nasmijao na to kako ga je prozvala. Okrenuo se prema njoj i uzeo joj ruku. Iznenadio se i pomalo ga je dirnulo što je osjetio ţuljeve na njoj.


Klub Brbljivica

- Lady Iseult.- Spustio je glavu i poljubio joj ruku. - Jesu li vam se braća zabrinula jučer kao što ste se bojali? Zatresla je glavom, a on je gledao kako se sunce igra na njezinim bogato crvenim i tamno zlatnim pramenovima. - Paţnja im je bila usmjerena na dvije francuske dame koje su večer provele smijuljeći se riječima za koje sam sigurna da nisu razumjele. - Kaţu da za ljubav nisu potrebne riječi.- Tristan je savio ruku te se iznenadio kako je ostao bez daha kada ga je toplina njezinih ruku dodirnula. - Ja kaţem da su prave riječi ukras istinske ljubavi. - Znači dosta znaš o istinskoj ljubavi?- upitala ga je sa humorom u svojim zelenim očima. - Nista ne znam o tome,- priznao je, odvodeći je od mnoštva ljudi na travnjaku. Pomislio je na Lorda i Lady Hollingsworth. -Ali ne trebaš biti jako inteligentan da znaš kako dama koju voliš uţiva kada joj kaţeš da sve što je njegovo je i njeno. Njegovo tijelo, um i srce. Da je ona vladarica svega. - Da,- sloţila se, pomaknuvši se bliţe njemu. - Mislim da bi to bilo lijepo za čuti. Ali kako znaš tajnu što ţena ţeli kada toliko drugih to ne zna? - Sir Gawain,- odgovorio je, sretan što se prošle večeri prisjetio priče. - Dao je riječ da će se oţeniti sa starom babom, Dame Ragnell, nakon sto je Kralju Arthuru pruţila odgovor na vječno pitanje te mu spasila ţivot. - Da li je odrţao svoju riječ? - Naravno da je,- Tristan joj je rekao. - Bio je...- zastao je, osjećajući se prilično uznemirenim s onim što joj je trebao reći, a stari osećaji su navrli na površinu. - Bio je čovjek od časti.- Brzo je promjenio temu.- Imaš li muškarca koji te čeka kod kuće, lijepa Iseult? Mozda muţa?- Ovoga puta će prvo pitati. - Ne.- Blago se nasmijala. - Nema nikoga tko bi mi dopustio da vladam njegovim srcem. - Znači budale. Pogledali su se i nasmijali. Ona, izgleda da vidi dalje od njegove lakomislene odlučnosti te dira u mjesto koje je on čuvao deset godina. On, vidi ţenu, moţda jedinu ţenu koja moţe srušiti njegovu obranu. Maknuo je pogled, ţeleći da sretno preţive u svijetu u kojem se on rodio. - Vidjela sam ga prosle noći u Banket kući. - Koga?- upitao je, ponovno se okrećući prema njoj. Ţelio ju je poljubiti - dokazati samome sebi da to moţe,a da i dalje ostane nedirnut. - Vraga koji mi je ubio oca. Nisam mu nikada zaboravila lice. Kada sam ga ugledala, nisam mogla podnijeti da ga dugo gledam. - Znači vidjela si ga da čini to nedjelo?- Tristan je upitao, srce mu se pomalo drapalo radi nje. On je vidio čovjeka kojeg voli mrtvog na podu. To nije stvar koju netko moţe zaboraviti. - Gledala sam sa svojeg prozora dok je mačem probio srce mojeg oca. Dovraga. Prestao je hodati i podigao prste do njezinog obraza kao da ţeli obrisati suze koje je zamislio da je imala tog groznog dana. - Nisi mi rekla zašto je ta zvijer ubila tvog oca. Oči su joj se na trenutak zatvorile od njegovog njeznog dodira. - Vjerovao je da je moj otac ubio Grofa od Argylla za vrijeme prepada. Tristanova ruka se zamrznula, zajedno sa njegovim srcem. - Grof je bio njegova obitelj,- nastavila je nemilosrdno. - šogor vraga MacGregora, rečeno mi je. Ako je bio imalo nalik svojih barbarskih roĎaka, onda je zasluţio smrt.


Klub Brbljivica

Ne! Tristanov um se borio da odbaci sve što je čuo. Ova draga, zivahna djevojka radi koje je razmišljao o stvarima na koje se natjerao da ih zaboravi ne moţe biti kćer Archibalda Fergussona! Nije mu upravo rekla da je njegov ujak zasluţio smrt! Spustajući ruku prema sebi, odmaknuo se od nje. Ţelio je njezinu obitelj prokleti u Had, ali kako da to učini kada je ujakova smrt bila njegova greška? Bila je u krivu za Roberta Campbella, ali je bio previše ljut na njezine optuţbe da joj to kaţe, previše zapanjen da učini nešto osim da gleda u nju. - Moram ići. - Što?- Izgledala je iznenaĎeno te posegnula za njim. Odmaknuo se od njezine ruke. - U čemu je problem? Trebao bi joj reći tko je, da je on zasluţan za sve loše u njezinom ţivotu. MeĎutim nije imao srca niti hrabrosti da to učini. - Upravo sam se sijetio da sam obećao pokazati sestri kraljevo kazalište. DoviĎenja.Otišao je bez riječi i bez da se okrenuo. Ona je bila Fergusson, te za njezinu sigurnost, zaboraviti će da ju je ikada upoznao.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 3 - Malo na desno će te vidjeti Apoteozu Charlesa I. Tristan je pogledao prema oslikanom stropu Banket kuće gdje je Henry de Vere, sin Grofa od Oxforda rekao Mairi da pogleda. Tristanu je bilo pomalo ţao svoje sestre, natjerana da radi rasporeda sjedenja pridaje paţnju engleskom plemiću. Tristana nije nimalo interesiralo preuveličavanje mrtvih kraljeva - ili ţivih kad smo kod toga. MeĎutim slušajući čovekovo konstantno baljezganje zaboravio je na kćer Archiea Fergussona. Ţelio ju je potpuno izbaciti iz glave, ali zadnjih šest sati otkako ju je napustio ostala mu je konstantno u mislima. Zašto? Zatsto ona? Prije nikada nije imao problema zaboraviti djevojku onoga trenutka kad ju je ostavio. Čak i one koje je obljubio nikada ga nisu mučile kao gospoĎica Fergusson. Njezini prekrasni osmjesi, ţuljevi na njezinim rukama, sva ta njezina prokleta priča o galantnosti i njezinom teškom ţivotu od čega se htio ubaciti u njega i spasiti je od svega. Što je dovraga mislio? Nije on vitez iz knjige o kojima su mu majka i ujak znali čitati. Odustao je pokušavati biti jedan od njih, a čak i da nije, kako bi spasio Iseult od mrţnje njegove obitelji? Neko vrijeme on nije krivio njezinog oca za ono što se dogodilo, ostatak MacGregora je. - To je zajednica Engleske i Škotske,- Oxford je nastavio, pokazujući prema gore i na lijevo. Tristan je spustio svoje vino i pokazao posluţitelju da donese još. Ovo će biti duga noć s dosadnjakovićem posjednutim izmeĎu sestre i njega. Nakratko je pomislio pobjeći za stol Lady Eleanor Hartley. Neko vrijeme bi uţivao u njezinim prekrasnim grudima, ali bila je pametna koliko i rub stola za kojim sjedi. Prije nego li ga je uspio zaustaviti, pogled mu je pretrazivao dvoranu za nekim poznatim licem. Neko lice bez pudera i promišljenosti. - To je jako interesantno, milorde. Srećom, sestrin glas mu je maknuo misli od obiteljskog najvećeg neprijatelja. - IznenaĎena sam vašim ogromnim znanjem o povijesti Whitehalla,- rekla je praktički pjevnim tonom. - Voljela bih čuti više. Tristan je pogledao prema gore te se nemirno vrpoljio u stolici, pripremajući se na još jedno predavanje od sat vremena o povijesti Whitehalla. Baš kada je pomislio da bi trebao otići prije nego li uvrijedi Oxforda i sve ostale prisutne Engleze, dosadni plemić se ustao sa stolice. - I čućete više, moja damo,- Oxford je izgovorio. - Prije toga morao bih porazgovarati s Lordom Huntingtonom, kojeg sam upravo vidio da je došao na večeru. Ispričao se. Tristan je malo pogledao prema gore. - Reci mi istinu Mairi,- rekao je, okrećući se prema sestri. - Ne misliš li da je njegova lekcija o povijesti ovog mjesta toliko dosadna kao i njegov oţiljak od oka do čeljusti? - Njegov oţiljak mi je baš fascinantan.- Mairi je iskrivila svoja usta u dvosmislen smiješak podiţući šalicu prema ustima. - A da imaš i malo svijesti u toj svojoj lijepoj glavi, znao bi da moţeš puno naučiti od čoveka sa brzim jezikom. - Sestro,- Tristan uzdahnu, znajući što je mislila s tim, - tvoja ţelja da naĎeš saveznike me pocinje zabrinjavati. Da ne spominjem sijede vlasi na ocevoj glavi u zadnjih godinu dana. On jos uvijek nije uvjeren da ti nisi imala nista sa pobunjenom vojskom koja je ubila ona cetiri Cameroniana izvan obala Skya proslog proljeca.- Znaš da ne mogu trpjeti izdajice Škotske,- rekla mu je njeţno kao mačka koja prede. Ali nikada ne bih upotrijebila mac protiv covjeka.-


Klub Brbljivica

Tristan ju je lukavo pogledao bas kao i ona njega, znajuci da negdje u naborima njezine haljine ima skrivena barem pet bodeza koje moze upotrijebiti jednako dobro kao i onaj u njezinim ustima. Bas kad joj je htio reci da bude oprezna u svojim nastojanjima da spasi Skotsku od politickih i religioznih neprijatelja ugledao je gospodicu Fergusson kako stoji na ulazu sa dva muskarca cekajuci da ih najave. Izgledala je nervozno i nelagodno medu svim tim dostojanstvenicama, prekrasnim damama na dvoru. Dovraga, glup je ako misli da nije lijepa kao i ostale. Bila je krasna kao i druge. U stvari, ljepsa od vecine, sa svojim dugim crvenkastim kovrcama koje su slobodno padale po njezinim ramenima, dok je ocima upijala svu ljepotu oko sebe. Nije nosila nikakve ukrase oko prstiju ili oko vrata. Nije joj niti trebalo. Besprijekoran alabaster njezinog dekoltea iznad smaragdno zelene haljine privlacio je vise pogleda nego bilo koji skupi ukras. - Tko je ona?- Mairi je ispitivala, prateci njegov prodoran pogled. Momak desno od nje mora biti Alex Fergusson. U ovih deset godina koliko je proslo, Tristan nije zaboravio one prodorne plave oci ispunjene prijetnjom. - Ne znam tko je ona. Nije nitko bitan,- dodao je i maknuo pogled s ulaza. Oni su neprijatelji. Neka djevojka misli sto hoce o njegovom ujaki. O njoj vise nece razmisljati. - Lijepa je,- Mairi je komentirala, odmjeravajuci je. Da, je. Tristan ju je opet pogledao, primjetivsi kako ona gleda ravno u njega. Nasmijala mu se kad su je prozvali. Isobel Fergusson i njezina braca Alex i Cameron. Isobel. Njezino ime je Isobel. - Fergussoni!- Mairin pogled je postao hladan. - Dovraga, sto oni rade ovdje?Tristan joj je mogao dati desetak logicnih odgovora, ali dok je gospodica Fergusson s bracom prilazila njihovom stolu jedino sto mu je padalo na pamet je da zasto joj prijepodne nije rekao tko je on. - Jel me oci varaju ili oni stvarno dolaze za nas stol?- - Mairi- Tristan je napokon maknuo pogled s Isobel, - ne izazivaj novo krvoprolice. Dovoljno su propatili. Nista ne govori i pusti ih da odu svojim putem.Mairi je nepovjerljivo podigla obrvu. - Znas li ju, Tristane?- - Dobra vecer, moje dame i gospodo,- gospodica Fergusson ih je pozdravila s postovanjem zbog njihove plemicke titule. Proklet bio, trebao joj je reci i postedjeti ju uvreda koje ce uslijediti. - Nadam se da ce te mi oprostiti na nametanju gospodine, medutim htjela sam da upoznate bracu o kojoj sam vam pricala.- Osmijeh joj je postao malo veseliji dok je sjajnim pogledom pokazala na starijeg brata pored nje. Da nije mislio kako bi netko od njihovih obitelji mogao izvuci oruzje, Tristan bi se nasmijao njezinoj prepredenoj molbi za pomoc ali bi je kasnije i prihvatio. Medutim, nakon sto je njegova obitelj ucinila njezinoj vjerojatno ne bi nista prihvatio. Ali kao i uvijek, Alex mu je uputio oprezan pogled ispod svojih tamnih nezadovoljnih obrva. - Isobel, ti poznajes ovog gada?- S njom si jutros razgovarao?- Mairi je u isto vrijeme zahtjevala odgovor, pa se okrenula prema Alexu. - Pazi koga nazivas gadom, ili cu...- Tristan je polozio ruku na Mairinu, zaustavivsi je prije nego sto kaze nesto sto ce svi kasnije pozaliti.- Gospodice Fergusson,- rekao je njezno se okrecuci prema njoj, - zasto se ne biste...- Maknuli od naseg stola,- Mairi je zavrsila umjesto njega ustajuci se na noge. Tristan se ustao s njom te ju pogledom pokusao upozoriti da ne nastavlja, sto ona nije primjetila, kada se Lord Oxford vratio za njihov stol i stao izmedu njih. - Cuo si sto je dama rekla,- podrugljivo ce Oxford, nadmeno odmjeravajuci otrcani tartan Alexa Fergussona. - Odmakni se prije nego sto te odvede kraljeva straza.-


Klub Brbljivica

Tristan ga je pogledao. Nije vjerovao u hladnokrvno ubojstvo, medutim to ga nije zaustavilo da pozeli izbiti svaki zub iz Oxfordove samodopadne njuske. Nazalost to bi samo dokazalo gospodici Fergusson da je on uistinu bitanga. - Izvinjavam se sto sam otisao,- Plemic se okrenuo osjecajuci Tristanov pogled na sebi. Vratio sam se sto sam brze mogao.- Srecom za nas.- hladan osmijeh mu se pojavio na licu te se razvio u nesto manje prijateljski. - Sjednite se sada.Oxford je trepnuo, a Tristan je strpljivo cekao bilo kakav odgovor kojeg bi plemic mogao smisliti u toj svojoj glupoj glavi. Nakon sto nije nista mogao smisliti, Oxford se samo sjeo. Okrecuci se prema Isobel, oprezno je zakacio nogu oko Oxfordove stolice i povukao je unatrag par centimetara. Nakon sto su im se pogledi sreli osmijeh mu je bio iskreniji, dok je Oxfordovo plemicko dupe udarilo u pod. - Brate jesi li lud?- Mairi je zahtjevala odgovor dok joj je njezin sampion teturao pod nogama. - To su nasi neprijatelji!Njezno crvenilo sa Isobelina nosa je nestalo, ostavljajuci njezinu kozu blijedom a oci pune nemira. - Ti...- na trenutak je ostala bez zraka te nastavila. - Vase pravo ime, molim vas milorde?Znao je zasto joj ga prije nije rekao. Isti razlog kao i sada. Dovraga, njegov otac ubije njezinog i to pred njezinim ocima. Sto bi joj mogao reci da nakon toga promjeni misljenje o njemu? Zasto ga uopce i zanima sto ona misli? - Oprostite mi sto se ranije nisam predstavio. Ja sam...- Zastao je pogledajuci u oca koji je prilazio njihovom stolu, u njegova siroka ramena opasana tartanom kao i prije dvadesetak godina kada je Vrag izasao iz magle trazeci osvetu prema Cambelovima... a kasnije i Fergussonovima. Prokletstvo, moze li biti gore od ovoga. - ...Ja sam Tristan MacGregor.Gledao je strahovitu istinu na Isobelinom licu dok mu je otac zastao iza stolice odmjerivsi Alexa, sto je njezin pogled, ionako vec punim mrznje, ispunio potpunim uzasom. Instinktivno se pomaknula i stala ispred Alexa te uputila ostar pogled pun prezira prema Tristanu. - Ispricavam se,- rekla je, stiscuci svoja prsa jednom rukom te gurajuci Alexa unazad i izvan dometa maca drugom rukom. - Strasno sam pogrijesila.Dovraga. Tristan ju je gledao kako odlazi, povlaceci rukave obojice brace kako bi ih ubrzala. Sada s njim vise nikada nece pricati. Ne moze joj to uzeti za zlo, ali nacin na koji ga je pogledala, kao da je on najvece smece na koje je ikada nabasala. Zelio joj je reci da je u krivu - kao sto je bila u krivu za njegovog ujaka. - Sto su radila djeca Archibalda Fergussona za nasim stolom?- - Djevojka je mislila da zna Tristana,- Mairi je odgovorila na ocevo pitanje. - Jucer sam ju upoznao u dvoristu,- Tristan ju je ukoceno ispravio. - Nisam znao tko je ona, niti je ona znala mene.- - Zato si od mene napravio budalu, radi nje?- Callum je provirio iznad Tristanovih ramena u zbunjenog plemica namjestajuci periku na glavi. - Tko je ovaj covjek?- upitao je, nezadovoljno ga odmjeravajuci pokraj Mairi. - Lord Oxford, Grofov sin,- odgovorio je nezainteresirano Tristan. - Netko tko ne treba moju pomoc da ispadne budala.Otac je uputio Oxfordu pogled koji mu je govorio da bolje suti i da ode dok jos uvijek moze. - Ne vjerujem Englezima,- rekao je Callum, gledajuci kako plemic bjezi. Vratio je svoj opasan pogled prema Tristanu te mu se namrstio. - Jos manje volim Fergussone. Znas tko je ona sada. Ovdje ima dovoljno drugih zena. S onom vise neces razgovarati.I to sto nece. Tristan je radio sto je htio bez obzira na posljedice. Zbog toga je dobio, zahvaljujuci polovici oceva u Skayu, zasluzenu titulu vrazje bitange. Nije ga bilo briga sto su


Klub Brbljivica

drugi mislili o njemu. Vecina je bila u pravu. On je ionako bio Vrazji sin... te u tvrdavi punoj ratnika, lakse je biti nemaran nitkov nego... Pogled mu se zaustavio na Isobelin stol na drugom kraju dvorane.... galantan vitez. Ali dovraga, nije bio nikakav barbarin i to joj je namjeravao reci. - Znate li sto me najvise smeta u nacinu na koji razmisljate?- rekao je prvo ocu a onda Mairi. - Covjek kojeg ste osvetili tim krvoprolicem to ne bi nikad dopustio. Robert Campbell nije isao uokolo i nabio na kolac sve one koji su ga izazvali.- Nisam samo njega osvetio, Tristane,- rekao mu je otac, okrecuci glavu prema svojoj zeni koja se vratila s njim te se sjela nasuprot njega. Da, Tristan je znao sto su Fergussoni oduzeli njegovoj obitelji. Kada je izgubila brata njegova se majka, Kate MacGregor, prestala smijati i to toliko dugo da je Tristan pomislio kako vise nikada niti nece. Zena Grofa od Argylla, Lady Anne, skoro je poludjela od tuge te je napokon pronasla utjehu u jednom samostanu u Francuskoj. Od tada je nisu vidjeli. A on, necak koji je izgubio toliko vise nego samo ujaka. Izgubio je zelju da postane ono sto ga je njegov ucitelj ucio da bude, posten covjek. Castan covjek. Moze li covjek naci cast u prisustvu onih koje je najvise povrijedio? On to ne moze. Promjenio je svoju sudbinu u samo jednom trenutku te umjesto da postane ono sto je sanjao da ce biti, Tristan je postao ono sto je bilo najlakse biti. Bezosjecajna, bezobzirna bitanga. Da, shvacao je ljutnju i patnju, ali Archibald Fergusson je mrtav. Trebaju li njegova djeca ispastati za oceve grijehe? - Napravio si od njih sirocad.Otac ga nije pogledao. - Tada to nisam znao.- Da li bi to ista promjenilo?- Dosta, Tristane!- majka je viknula na njega. - Razumijem nacin na koji razmisljas, mozda bolje od ikoga za ovim stolom. Nije niti tvoj ujak nikada sumnjao u odluke tvoga oca. Neces niti ti.- U redu,- Tristan je tiho rekao, a sjaj Isobeline crvenkastosmede kose mu je obuzeo svu paznju. - Onda se nece sumnjati ni u moje.- Sto se god dogodilo izmedu vas,- Callum je rekao prateci sinov pogled, - bilo bi ti pametno da ju zaboravis.Da, bilo bi. Ali Tristan, kao sto bi se svi koji ga poznaju slozili, nikada nije radio sto je pametno.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 4 Stisnuvši snažno srebrnu žlicu u šaci Isobel je buljila u svoj tanjur. Osjećala je kako joj se steže prsni koš, ostavljajući je bez daha sve dok nije osjetila vrtoglavicu. Prokletstvo, nije imala napadaje tri godine a bogme neće niti sada! Ruke su joj drhtale. Oči su joj se zamaglile od suza srama i ljutnje koje je odbijala ispustiti. Htjela je vrisnuti. Otići natrag do MacGregora i ugurati Tristanu žlicu u oko. Željela je da je mrtav. Ne, željela je da umire tako da može gledati. Dragi Bože, nazvala ga je galantnim! Smijala se s njime, govorila o ljubavi s njime! Podjelila je njezine strahove o Alexu. Oh, bio je prava vještica i zla zmija. Vjerojatno je od početka znao tko je ona. Napravio je budalu od nje, dopuštajući joj da priča o svojoj obitelji, njezinom životu, njezinom ocu! Gad! Oh, sigurno je umro od smijeha čuvši kako mu govori o mrtvom ocu. Koliko bi joj dugo dopustio da baljezga o tome? Šta je još čekao da ispriča? Da li je Vražji MacGregor sumnjao što ona i njezina braća znaju o grofovoj smrti? - Tvrdiš da sam ja ne promišljen, Isobel - Alex se nagnuo da joj šapne u uho, - ali ti si bila ta koja se držala s našim neprijateljima. Što si mu rekla? - Ništa!- Isobel se kunula. Zakašljala se i proklela svoje tijelo dok je pokušavala udahnuti. Zatvarajući oči opustila se prije nego što je nastavila. - Nisam znala tko je on. Mislila sam da je plemenit gospodin. - Tristan MacGregor gospodin?- Brat joj se nasmijao. - Ovdje je tek nekoliko dana, a već se po hodnicima može čuti o njegovim veštinama s djevojkama. Stvarno sestro, morala bi dobro naćuliti uši ako nas misliš spasiti od svakog zla. - Pomogla bi mi u tome tvoja pomoć,- istaknula je okrenuvši se prema njemu.- Alex moramo otići odavde kada okrune Jamesa, više nego ikada. - Što bi željela da odbijemo poziv od kralja? - Da!- rekla je bez oklijevanja. - Nisi li vidio Vraga MacGregora, ili mržnju u njegovim očima kada te pogledao? Još uvijek te krivi da si započeo smrtno neprijateljstvo. Alex je slegnuo ramenima te približio žlicu ustima.- Nisam ja ubio grofa. Dragi Bože, onesvijestit će se. - Alex- šapat joj se ispunio panikom i preklinjanjem, Molim te , ne pričaj o tome. - Ne možemo se pretvarati kao da se ništa nije digodilo, Bel. Isobel je zatvorila oči od Cameronove nježne zamjerke. Najdraži Cam. Od šestorice braće, on je bio najtiši, duh onoga što je nekada bio, neprimijećen i nečujan. Imao je samo osam godina kada im je otac ubijen te se nikada nije potpuno oporavio. - Ne možemo se pretvarati.- Isobel se nasmijala, glumeći hrabrost radi njega. -Ali možemo pokušati zaboraviti. Moramo ići kući, Camerone. Moram vas obojicu bezbjedno dovesti kući. Sjena se nadvila nad njegovo prekrasno lice, zagušujući njegov taman zelen pogled iza crvenkastosmeđe kose. Kimnuo je te više nije izustio niti jednu riječ. Zadovoljna što barem jedan od braće ima malo mozga u glavi, Isobel je zagrabila žlicom juhu i stavila je u usta. Nekako će nagovoriti Alexa da se s njom vrati kući, ali kasnije, nakon što - pogled joj se zaustavio na Tristana nekoliko stolova od nje. Svjetlost vatre je prelazila preko njegovog lica omekšavajući grube crte njegove čeljusti, definirajući prirodno senzualnu rupicu gornje usne. Nakon njegovog brzog odlaska danas prijepodne, očekivala je da će ga naći oduševljenim u društvu desetaka hihotajućih žena koje se natjeću za njegovu naklonost. Umjesto toga naišla je na MacGregora sa mračnim raspoloženjem i osmijehom


Klub Brbljivica

vješca, podjednako opasnim. Dragi Bože, na jedan trenutak, odmah nakon što je Engleski plemić koji je uvrijedio njezinu braću pao na guzicu, skoro pa ju nije bilo briga tko je njezin kavalirski stranac iz dvorišta. Sada je odmaknula pogled, mrzeći ga još više od ostalih. Neće više razmišljati o njemu. Uživat će u kraljevoj gozbi i svim različitim mirođijama koje su krasile njezino nepce. Pokušavala ih je sve imenovati i zapamtiti koje da doda u svoj vrt, međutim to nije bio jednostavan zadatak, ignorirati vuka unutar stada ovaca. Znala je da je bitanga čim ga je srela. Kako je mogla dopustiti njegovom blistavom osmijehu i duhovitim riječima da ju prevare? Kako je mogla pomisliti da je plemenit, obazriv te uzbudljiviji od bilo kojeg muškarca kojeg je do tada upoznala? Više puta nego ih je uspjela zaustaviti, oči su joj bežale prema njegovom stolu. Promatrala je, rastrgana između nevjerice i građenja, dok su tijekom večere četiri različite dame pronašle praznu stolicu između Tristana i njegove sestre, sjele i pričale s njim. Razgovarao je s njima ali im je dao i više - potpunu pažnju i onaj brzi osmijeh protkan neozbiljnošću koji ga je začudo napravio još primamljivijim. Dame su sve otišle smijuljeći se kao nestrpljive šiparice. Pa, Isobel je pomislila otrgnuvši svoj kruh, ona nije ničija glupa ovca. Tačno je znala kakav se čovjek krije iz onih širokih, pobjedonosnih osmijeha. Pogled je pomaknula na Tristanovog oca. Oni su MacGregori te su svi isti : gnjusni, nemilosrdni, ubojiti gadovi. Svima im je željela istu smrt. Nakon što su se stolovi raščistili i muzičari uzeli svoje instrumente, Isobel je stajala na kraju Banket kuće gledajući kako plesači zauzimaju podij. Nije se imala namjere priključiti kraljevim elegantnim gostima. Nije znala plesati, iako da je i znala, radije bi gledala nego sudjelovala. Nikada nije vidjela ovako prekrasne haljine te se zapitala da li bi ikada mogla sašiti nešto takvo da ima potrebne materijale. Očarale su je prekrasne boje haljina svih tih prelijepih dama dok su prolazile kroz redove elegantnih muškaraca uz muziku od koje je potpuno zaboravila na različit život koji vodi. Srce joj se rastopilo kada se Lady FitzSimmons, upečatljiva mlada francuskinja, zarumenjela - ili je to samo bio kontrast njezinog crvenog ruža na bijelom tenu - radi Cameronovog vatrenog osmijeha kada ju je primio pod ruku. Isobel je uživala u bratovom zadovoljstvu, jer to baš i nije nalazio kod kuće. Iskreno, mrzila je što mu želi uskratiti vrijeme provedeno ovdje. Čak bi se složila da ostane s Alexom da MacGregori nisu ovdje. Cameron je jedini brat koji ne bi posegnuo za svojim mačem radi nekog krivog pogleda. Međutim nije vjerovala da njihovi neprijatelji ne bi pregazili bilo kojeg brata samo da bi zadovoljili svoju žeđ za osvetom. A ako bi ikada otkrili istinu... Dragi Bože, nije mogla o tome niti pomisliti. Niti neće. Ne sada kada zvukovi lutnje i harfe ispunjuju zrak. Nasmijala se Cameronu dok je plesao oko svoje partnerice te proklela trenutak kada je ugledala Tristana kako se mašući probija kroz mnoštvo. Trbuh joj se stisnuo shvativši da budala hoda prema njoj, nezabrinut što će ih oboje dovesti u opasnost. Pogled joj se usmjerio prema Alexu, moleći Boga da joj brat s pripremljenim mačem ne krene prema njoj. S olakšanjem što je vidjela da je on zauzet s jednom kraljevom gošćom usmjerila je svoj nervozan pogled prema Tristanu. Nije bilo greške gdje ide. Progurao se pored plesača sa grabežljivom namjerom, ignorirajući koketne poglede dama. Oči su mu bile fiksirane samo na nju, kao da je ona jedina osoba uz njega u cijeloj prostoriji. Vuk među ovcama. Što želi od nje? Isobel je uzdahnula, privlačeći prste prema stezanju u njenim prsima. Usprkos tome tko je on, nije mogla osporiti njegovu pravu mušku ljepotu ili nježan dodir njegovih prstiju na


Klub Brbljivica

njezinom obrazu kada mu je rekla da je vidjela očevu smrt. Izgledao je iskreno žalostan radi nje. Ali to je sve bila laž. Neće ponovno biti tako naivna. Baš kad joj je trebao prići, okrenula mu je leđa. - Htio bih s vama razgovarati, gospođice Fergusson,- šapnuo joj je na uho stojeći iza nje. Ramena su joj se ukočila, zajedno s kralježnicom. -Kako bi me ponovno ' pridobio ' svojim lijepim riječima? Niti govora! Zvuk njegovog smijeha imao je ludački efekt na njezine živce pa je zatvorila oči, zadržavajući samu sebe da se ne okrene i da mu ne iskopa oči. - Idi dovraga, MacGregore,- izgovorila je prije nego se uspjela zaustaviti. Zadnje što je htjela napraviti je dati povoda bilo kojem divljaku da traži osvetu, čak i radi uvrede, iako je to zasluzio svojom bestidnošću. - Pođi sa mnom u dvorište, Isobel. Da li je lud, ili možda glup? Ili je imao neki drugi opakiji plan u glavi? - Jesi li odlučio započeti novu zavadu? - Nisam.- Dah mu je nježno sletio na uho, topao kao zvonki ton njegovog glasa. Predložio sam ti da odemo, jer ako ovdje zaplešemo noževi će letjeti. Zaplešemo? Isobel je stisnula šake te ga pogledala preko ramena. - Da li stvarno misliš kako bi ti ikada više dopustila da me dotakneš? U iskušenju je bila da ga dotakne svojom šakom preko lica, ali misleći na svoju braću primirila se. - Uvjeravam te, MacGregore,- rekla je, primirujući svoj glas. - Radije bi da mi odrube glavu u dvorištu nego da plešem s tobom. Sada mi se molim te makni s očiju.- Okrenula se, vraćajući pozornost na plesače. - Ako je tako onda mi oprostite,- nastavio je, ignorirajući njezinu molbu. - Mislio sam da mi želite zahvaliti što sam razgovarao s ocem u korist vašega brata... Zahvaliti mu? Zahvaliti mu što je rekao svom ocu sve što sam mu ja naivno povjerila o Alexu? Oh, željela ga je ubiti i dovraga s posljedicama! Toliko se naglo okrenula da je zatvorio usta te zakoračio unazad. - Ne približavaj se mojoj braći, Tristane MacGregore, jel ti inače obećavam da ću ti izvaditi srce i izložiti ga ispred vrata kao upozorenje ostatku tvoje vražje obitelji. Njezino oklijevanje da prolije njegovu krv bilo je na bolnom testu, kada joj je podario blistaviji osmijeh nego prije. - Za nekoga tko tvrdi da se boji moje obitelji, hrabro zboriš. - Nikada nisam tvrdila da se bojim,- uvjeravala ga je, gledajući ga pravo u oči da dokaže tvrdnju. - Rekla sam da ih mrzim. - E to je za mene neprihvatljivo,- rekao joj je, potpuno neuznemiren njezinim oštrim odgovorom. - Obije obitelji su krive za isti zločin. Htio bih da... - Naši zločini nisu isti!- Skoro je uzviknula, pa pogledala uokolo, moleći se da upravo nije privukla pažnju svakoga u dvorani. Zadovoljna što nije, vratila je pogled prema čoveku ispred sebe. - Tvoja obitelj nam je oduzela oca. - Znam, a tvoj otac je oduzeo mog ujaka,- odgovorio je bez stajanja. - Međutim nitko od nas neće ništa vratiti tako što se mrzimo Proklet bio, Isobel je pomislila, pogledavši u njegove guste, čađave trepavice obavijene oko očiju boje topaza. Bio je ljepši nego što bi svaki zakon smio dopustiti. Koje tračenje na hladno, lakomisleno MacGregorovo srce.


Klub Brbljivica

- Izgleda da nisi dovljno volio svog ujaka ako tako lako možeš zaboraviti na njegovu smrt. - Nitko nikada neće znati koliko sam ga volio, osim sada tebe. Bio mi je... kao otac. Isobel je okrenula glavu od njegovog ustrajnog pogleda. Njegov ujak - onaj koji mu je pričao priče o vitezovima. Znači oboje su propatili radi ponosa. Nisu zbog toga bili jednaki. To će ih i dalje činiti neprijateljima i ništa više. Ako je uistinu volio svog ujaka, onda joj je žao što ga je izgubio, ali neće mu dati ništa više od toga. Koliko je još želio? Zašto je stajao ovdje, odlučan da priča s nekim koga mrzi i riskira slijedećih pet, šest godina novih svađa kada bi mogao provesti zabavnu večer s lepšim damama od nje? Koja mu je bila svrha zavođenja da bi joj se svidio? - Što želiš od mene?- upitala ga je, utapajući se u dubokom i tihom uzdahu, bojeći se da želi doznati istinu za koju bi ona prije umrla nego da mu je kaže. - Šetnju.- Njegove dugačke trepavice spustile su se prema dolje dok se primicao prema njoj. - Osmijeh, šansu da opet pridobijem tvoju naklonost. Isobel je zatresla glavom, odmičući se od njega. - Onda vjerojatno misliš da sam luda kao i ti. - Daj mi samo trenutak svog vremena i reći ću ti šta mislim o tebi. Neće dopustiti da ostane bez daha od njegovog dubokog glasa ili od načina na koji se njegov pogled topio nad njom, dajući joj do znanja već tada što o njoj misli. Divila se njegovoj iskrenosti, ali sada je sumnjala da postoji istine u tim riječima. Bio je inteligentan i riječit u svakom pogledu zavođenja. Ali iskreno, da li je mislio kako će pridati naklonost jednom MacGregoru? Ako je, onda je najarogantniji muškarac kojeg je ikada upoznala. Od toga je zadovoljstvo odbijanja bilo još interesantnije. - Ništa mi ne možeš reći što ja želim čuti. Izgledao je kao da želi još nešto reći, ali mu je osmijeh postao uvežban i uljudan. Lagano joj se naklonio i rekao, - U redu gospođice Fergusson. Doviđenja. Isobel nije odgovorila već je gledala kako sam napušta Banket- kuću. - Doviđenja gospodine MacGregor, i ne vraćajte se više.- Kada je vratila pogled prema Cameronu kako privodi ples s Lady FitzSimmons kraju, natjerala je osmijeh na lice. Ovako se očajno nije osjećala već duže vrijeme.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 5 - Što misliš o sutrašnjoj krunidbi?- Lady Margareth Ashley je upitala Tristana dok su šetali kroz Kamenu Galeriju Whitehalla s pogledom na Temzu. - Tristane?- Povukla ga je za rukav. Pogledao je u njezine lijepe pomalo mutne plave oči, pa onda u usta. - Da? - Krunidba? Sutra ćemo imati katoličkog kralja. - Imat ćemo, da. - I što misliš o tome? Nije ga bilo briga. Jedino što mu je bilo na pameti su usne Lady Ashley. Bilo je dovoljno teško i bez njezinog trabunjanja o politici, fokusirati se na poljubac s njom, a ne nekom djevojkom oštrog jezika i pjegicama na nosu. Znao je prošle noći da će biti teško razgovarati s Isobel. Mrzila ga je, za što ju on nije krivio. Međutim, zbunjivalo ga je što je još uvijek potpuno opsjednut njome. Nikada nije pokušavao pridobiti djevojku koja ga mrzi. Dovraga, nije znao niti jednu djevojku koja ga mrzi. Radovao ga je taj izazov. - Uopće me ne slušaš.- Lady Ashley je napućila svoje tamno crvene usne i zaigrano ga pljusnula. Kakav bi okus Isobeline psovke imala na njegovim usnama? - Moj otac kaže da gorštaci nedostatak pameti zamjenjuju svojom nemilosrdnošću. Što ti misliš o tome? Tristan joj je uputio naduti pogled i podignutu obrvu. Možda ova engleska dama ipak posjeduje neku iskru. - Mislim da je to istina za svakog muškarca kojem nedostaje pamet. Gorštaka ili Engleza. - Hmmm.- Ispustila je slatki mali zvuk te mu se nasmijala, podajući mu se i prije nego što su se upustili u strasti. - Da li si ti nemilosrdan, Tristane? Dovoljno nemiliosrdan da je vratim kući tako da ne može hodati... ili da ne može normalno sjediti barem jedan dan. Razmišljao je što bi rekla o tome? Vjerojatno bi mu pala u naručje, željni sudionik u njegovom ozloglašenom naslijeđu. Tek je nekoliko dana bio u Engleskoj a već zna koliko mu malo treba da odvede te fine, napudrane dame u krevet ciljevi koji su ga ostavljali praznijim nego svi u Whitehallu zajedno. Mogao bi obljubiti Lady Ashley upravo ovdje, uz ogromnu sliku Olivera Cromwella koji predvodi svoju vojsku prema Škotskoj. Prije mjesec dana bi vjerojatno dok ubacuje svoj dio tijela u neku englesku kći, dobacio Cromwellu podrugljiv osmijeh, ali nakon Isobelinog ostrog odbijanja, osjećao se kao lav kada bi mu gazela umjesto da počne bježati pala mrtva ispred njega. - Tristane..- Lady Ashley je zastala i napućila usne prema njemu. - Ako želiš, možeš me sada poljubiti. Bolje da ne. Ali kako da joj to kaže a da ju ne uvrijedi? - Znam da bih trebala vežbati svoju razboritost,- gugutala je, stavljajući mu ruke oko vrata. - ali me očaravaju glasine o tvojim veštinama u spavaćoj sobi. Tristan se oslobodio od njezinog stiska. - Nažalost, lijepa Margaret.- Podigao joj je ruke ka svojim usnama te ih poljubio kako bi ublažio odbijanje. - Bojim se da će moja reputacija nemilosrdnog bitange nestati pod tvojim svilenim prstima.- Kada se zarumenila i nasmijala ispod tih blijedih zlaćanih trepavica, u sebi je uzdahnuo. Ne od olakšanja, jer nije imala pameti da uzme u obzir dublje značenje mojih riječi, već od žaljenja - iz istog razloga. Odjednom je krajičkom oka primjetio Isobel. Instinktivno se okrenuo kako bi pogledom pratio lijepu gospođicu Fergusson dok je hodala prema Shield Gallery.


Klub Brbljivica

- Ispričajte me.- Odmaknuo se od Lady Ashley gledajući u svoj plijen. - Moram nešto obaviti. Iako je usporio kako bi održao dovoljnu razdaljinu između njih, Tristan je znao kako mu želja da ponovno popriča s njom ima manje veze sa obranom sebe ili svoje obitelji nego što bi to htio na glas priznati. Već mu je nedostajala jednostavnost njihovog razgovora, inteligentan sjaj u njezinim smaragdnim očima, njezina sposobnost da vidi najbolje u njemu kad nitko drugi nije nikada niti pokušao. Gledao ju je kako hoda po dugačkom hodniku, prolazeći pored galerije bez zastajanja. Odmjeravao ju je i nagnuo glavu od ljuljanja njezinih bokova. Iako joj je rub haljine bio malo otrcan, uzdignute glave je prošla pokraj nekoliko veličanstvenih dama. Taj njezin ponos ga je ostavljao bez riječi. Baš kada se trebao odlučiti na koji način da joj priđe ona se odjednom okrenula, uputivši mu ljutit pogled. - Misliš li me cijelo vrijeme pratiti, MacGregore? Podižući pogled sa njezine okrule zadnjice, nije mogao izdržati a da se ne nasmije njezinom zajedljivom tonu i velikim, nepovjerljivim očima. Bila je kao nekontrolirani ulazak svežeg zraka u njegova pluća, i nije želio da to prestane. - Sada kada sam uživao u pogledu iz tako dobre perspektive, gospođice Fergusson,- tiho joj se primaknuo, - priznajem, vjerojatnost je velika. Nije mu promaklo kako se zacrvenila i kako se tresla od napora da ne skine jedan od starih mačeva sa zida i da zamahne prema njemu. - Sada bih se trebala onesvijestiti kao i sve tvoje ostale ovčice?- upitala ga je, oslanjajući se na svoj oštar jezik.- Možda misle da si ti ovan, ali ja znam šta si ti uistinu. Nitko to nije znao pa niti on, Tristan je pomislio dok se njegova mala igrica uživanja u njezinoj naravi naprasno zaustavila. Izvana je mogao biti svašta, mijenjao se zajedno sa okolinom kao kameleon. Međutim, nigdje u njemu nije bilo hladnokrvnog ubojice. - Tristane? Netko ga je pozvao. To je bio Mairin glas. Dovraga. Ostatak njegove obitelji bi mogao zanemariti njegov interes prema Isobel, verujući da neće dugo trajati i znajući da ne mogu ništa napraviti osim da ga negdje zatvore, ali Mairi je imala sklonost prema nasilju. - Nađimo se u ponoć u privatnom dvorištu,- rekao je brzo, razmišljajući kako će ih sestra ubrzo vidjeti zajedno, - te mi dopusti da ti dokažem kako si u krivu. Isobel je izgledala kao da će se nasmijati, te je na trenutak pomislio da odustane od svega kako bi to i vidio. - Moj odgovor,- odgovorila je strogo, - je isti kao i zadnji puta kada ste me pozvali da prošetamo. Ludi ste ako mislite kako ću se potajno naći sa svojim najgorim neprijateljem, gospodine MacGregore. Potpuno ste ludi. Morao se složiti s njom. Običan interes je bila jedna stvar. Pokušaj da osvoji naklonost kćeri Archibalda Fergussona je druga. Mogao bi biti izbačen iz Camlochlina za takvu izdaju. Nije mu bilo jasno zašto mu otac to već ranije nije učinio nakon svih problema koje je stvorio svojoj obitelji. - Molim te, onda barem radi dobrobiti tvoje braće.- Dodao je osmijeh svojoj ludoj molbi te ju ostavio da gleda za njim. **** Četiri sata kasnije, Isobel je ogrnula plašt oko svojih ramena te opsovala dok je izlazila u privatno dvorište. Što je radila sama u mraku čekajući da se nađe s Tristanom? Mora da je


Klub Brbljivica

bila luda kao i on, ali za braću će učiniti sve. Oh, koji gad! Da li su njegove riječi bile prijetnja neke opasnosti ili obećanje njegove zaštite? Ne, sigurno ne zaštite. Nije bio čovjek kakav je isprva mislila da je. Zašto bi neki MacGregor obećao Fergussonu zaštitu? Nikoga od Tristanove obitelji nije bilo briga što se dogodilo s njom ili njezinom braćom nakon što su im ubili oca. A zašto i bi? MacGregori nisu imali razumijevanje za ono što su istinski oduzeli od djece Archibalda Fergussona. Mislili su kako su bili milostivi što su ostavili djecu na životu, vjerovanje u koje je Isobel godinama sumnjala da je ispravno. Lagani povjetarac otpuhao joj je kosu na nos. Odmaknula je pramen malim prstom i pogledala uokolo. Ispod mliječnog sjaja mjeseca kipovi su izgledali kao sablasni stražari, poslani da čuvaju privatan Raj Whitehalla. Kako joj se vid prilagođavao prigušenoj svjetlosti, proučavala je svaki kip, iščekujući da se Tristan pojavi iza jednog od njih. Nije smjela doći. Tristan MacGregor je bio preopasan, ne samo za njezinu braću već i za nju. Nije mogla poreći njegov opasno karizmatičan izgled koji je privlačio žene na njega kao insekte na plamen - uključujući i nju, prije no što je doznala njegov pravi identitet. Skoro je uzdahnula od olakšanja shvativši da neće doći. Izgledalo je da ima više pameti od nje. Vratiti će se u palaču, natrag svojoj obitelji i zauvijek izbiti Tristana MacGregora iz glave. - Isobel. Njegov dubok glas igrao se s njezinim živcima. Možda je to ipak čula svoje srce kako munjevito lupa u njezinim ušima. Mrzila ga je što je s tolikom nežnošću izgovarao njezino ime, takvom prisnošću da je imala osećaj kao da ju dodiruje iako to ne radi. Podsjetilo ju je na osjećaj smirenosti koji je imala kada ga je upoznala. Na način kojim je njegov pogled prelazio preko njezinog lica, kao da ga je njezino obično lice usrećivalo. Te noći je legla u krevet razmišljajući kako ga želi bolje upoznati, kako se želi zauvijek izgubiti u zvuku njegovog smijeha. - Čak si ljepša na mesečini. Da to su bili otkucaji njezinog srca. Dlanovi su joj bili važni a dah težak. Spontano sijećanje na osmijehe koje su dijelili, dražestan zvonki ton njegova glasa kada joj je pričao priču o Arthuru i njegovim hrabrim vitezovima prohujao je njezinim tijelom, oslabljujući njezina koljena. Koji gad. Imao je šarm i manire riječitog plemića, ali ovi osmjesi imali su namjeru potpaliti strastvene odgovore, kao kad se mačka igra sa svojim plijenom. Zašto se odlučio nastaviti igrati sa mnom, to je pitanje. - Radi čega trošite te slatke riječi na mene, kada je u palati barem stotinu žena,- napokon se okrenula prema njemu, -a možda i koji muškarac, koji bi uživao slušajući ih? Iskeni osmijeh mu se provukao po ustima dok su mu oči prelazile preko nje kao sunce, zagrijavajući svaki dio preko kojeg su prošle. - Jer me ne zanima njihov užitak, već moj. Zato sam radije tu s tobom nego s bilo kim drugim. Sumnjičavo ga je pogledala. Bio je riječit, to sigurno - riječi su mu bile ispunjene tvrdim gorštačkim naglaskom od čega je bio još više jedinstven. Njezina obitelj je bila odgovorna za smrt njegovog ujaka. Sigurno ju mrzi. Želi nešto od nje. Sada je sigurna u to, te skoro sigurna u ono što želi. Šta ako osveta njegove obitelji neće stati samo na ubojstvu moga oca, ako to nije dovoljno? Što ako se nakon deset godina vratilo njihovo zahtijevanje pravde te ako žele dokaz kako je ubojita strijela odapeta sa očevog luka? Bila je prisutna kada je starješina MacGregora ubio njenog oca. Čula je što je očev najbliži prijatelj Kevin Kennedy viknuo trenutak prije nego što joj je otac ubijen. Sigurna je i kako je Vrag MacGregor isto


Klub Brbljivica

tako čuo. Da li je poslao sina da otkrije istinu? Zašto bi je inače Tristan proganjao po palati? Nije trebala doći. Dragi Bože, mogao je svakoj ženi promjeniti njezina čak najtvrdoglavija uvjerenja. A ona se morala čvrsto držati svojih. Ispravljajući leđa, Isobel se molila za snagu volje. MacGregorovi pokušaji da dođu do istine, koliko god bili odlučni u tome, neće uspjeti. - Prošetaj sa mnom.- Približio joj se. Toliko blizu da su joj prsa dodirivala njegova. Odmaknula se od njega pokušavajući najbolje što može ignorirati miris vrijeska na njemu. - Ne, moram se vratiti braći. - Onda ću te otpratiti do njih.- Primio ju je ispod ruke i čekao da pristane. Gledala ga je dok su joj se obrazi ispunjavali čistim bijesom. - To želiš, jel tako? Skoro je ostala bez daha kada su mu se oči zalijepile na njezine grudi. - Želiš dati mojoj braći razlog da se potuku s tobom. Vraćajući pogled natrag na njezin, rekao je, - Samo uz tvoje odobrenje, jedino je Alex dovoljno glup da pokuša otvoriti stare rane. Ja samo želim prošetati s tobom , a ako te moram odvesti natrag unutra da to dobijem onda dobro. - Što želiš reći,- optuživala ga je, prekriživši ruke preko prsa, - da nemam drugog izbora. - Ne, imaš dva izbora,- ispravio ju je. Začudo, u njegovom se tonu glasa nije osjetila pobjeda. -Možeš birati da budeš sa mnom nasamo ili među mnoštvom ljudi. Što se mene tiče, meni se više sviđa prva opcija. Riskirati ću isto koliko i ti ako nas netko od moje obitelji vidi. - Sumnjam.- pogledala je prema palati pa natrag u njega, pokušavajući odlučiti što da učini. Da li ce ju stvarno pratiti do sobe? Nije trebala mučiti glavu s time niti sekunde. Naravno da bude. Ovo je čovjek koji je pred svima izmaknuo engleskom plemiću stolicu da bi pao na guzicu. - Mislim da je tvoj otac do sada jako dobro upoznat s tvojim gluparijama da ne očekuje najgore od tebe. Izraz lica mu se tako brzo promjenio da je Isobel ponavljala svoje riječi u glavi tri puta nakon što ih je izgovorila, pokušavajući shvatiti od čega je postao tako hladan. - Vjerojatno si u pravu,- priznao joj je nakon dugog trenutka u kojem je izgledalo kao da je odustao od šetnje s njom. Osmijeh mu se vratio na lice, ali ovoga puta prepreden i neiskren. -Ali noćas želim biti nepredvidljiv. Okrenuo se ostavljajući palatu iza sebe te joj ponovno ponudio svoju ruku. Isobel ju nije prihvatila ali ga je pristala slijediti prema dvorišnoj stazi. Što je drugo mogla učiniti. - Biti će gore ako nas pronađu ovdje same,- rekla je, ubrzavajući svoj korak kako bi mogla slijediti njegov ležeran hod. - Istina, ali od tog uzbuđenja krv teče brže u žilama, nije li tako?- nakrivio je lice dovoljno da mu primjeti zaigranu rupicu na licu. - Znači sve ovo za tebe je samo to?- pokazivala je prstom na sebe pa na njega. Uzbuđenje? Okrećući se sada potpuno prema njoj osmijeh mu je postao širi, od čistog zadovoljstva. - Zašto nastavljaš vjerovati da želim biti s tobom radi nekog besmislenog razloga kao što je osveta ili uzbuđenje? - Jer većina MacGregora ne misli da je osveta besmislena. - Ja nisam kao većina MacGregora. I u to je sumnjala. - Onda zašto? Morala je znati zašto čovjek koji može imati bilo koju od prekrasnih žena na dvoru odabere nju.


Klub Brbljivica

- Radi čega taj interes za mene, Tristane MacGregore? Tvrdiš da si iskren, onda mi reci istinu. - Zapravo, ti si ta koja je ukazala na moju iskrenost. - Tako dakle,- naježila se, ali se odbijala uloviti u zamku. -Zašto si spomenuo da se nađemo radi dobrobiti moje braće? Naše obitelji su zakleti neprijatelji. Tvoja obitelj moje ime pljuje s prezirom, kao i moja tvoje. Moj otac je čovjek koji je ubio tvoga ujaka, a tvoja obitelj se osvetila. Nema ništa više. Onda, reci mi zašto? Sudeći po njegovom pogledu, kao da je napokon ostao bez riječi, Isobel je pomislila kako niti jedna žena nikada nije sumnjala u njegove motive. Ali onda je njegov pogled prešao preko njene kose, pa preko nosa zaustavljajući se na njezinim usnama. - Ti si plamen, Isobel,- rekao je podižući pogled ka njezinom. -A plamen je primamljiviji od gomile žara. Oh, nije trebao tražiti uzbuđenje, Isobel je rekla samoj sebi, pokušavajući usporiti disanje. On je savršen primjer toga. Dragi Oče Svemogući, pomozi mi da ne uzdišem kao zaleđena budala. Jadna, jadna Lady Ashley, i svaka druga dama na koju je on bacio oči. Riječi su mu bile začarane kao i tračak ranjivosti ispod onog prekrasnog osmijeha. Da nije MacGregor možda bi došla u iskušenje da ponovno popusti njegovom pametnom zavođenju. Toliko je bilo snažno. Ali on je bio MacGregor, a ona nije zaluđena budala pa je umijesto toga stavila ruku na bok te ga pogledala. - Dobro si se izvježbao u ovome. Osmijeh mu se zadivljeno raširio - vjerojatno zbog činjenice da se nije samo bacila na njega. - Uistinu jesam,- priznao je, te ispružio ruku kako bi ju zaustavio da ne ode.- Inače nisam mario da li netko vjeruje mojim riječima. Zašto bi ga bila briga da li mu vjeruje? I zašto još uvijek nalazi njegovu iskrenost tako razoružajućom... tako prokleto simpatičnom? Pomozi joj Bože. Morala bi ubrzati ovu šetnju kako bi se mogla vratiti u svoju sobu i biti daleko od njega. - Što je onda s mojom braćom? Zašto si htio pričati sa mnom radi njihove dobrobiti? - Htio sam ti dati riječ kako nisam izdao tvoju vjeru sa onim što si mi ispričala o Alexu. Kada sam ocu objasnio da ti je brat nakon pada s konja malo poblesavio, on se složio da ga neće ozbiljno shvaćati dok je ovdje. Tako da se više ne moraš bojati ako Alex ovdje ostane. Isobel se jedva natjerala da mu se osmijehne što je on i očekivao od nje. Nazvati ga blesavim je uvreda, ali ako će ga to spasiti, neka MacGregori misle što hoće. - Zahvalna sam ti radi toga.- Osmijeh mu se smekšao. - Nema na cemu. Kntrolišući svoje disanje, oslobodila se njegovog stiska. Koji dio njega je bio opasniji? Njegova uređena privlačnost, njegova iskrenost ili lakoća kojom je svačime upravljao? Nije htjela doznati. - Pa.- Pokazala mu je da krenu. -Želeli ste šetnju. Hajdemo je privesti kraju. - Samo ako ćemo je ponoviti,- odgovorio je, nepovrijeđen njezinim očitim odbijanjem. Želio sam i osmijeh. Isobel bi mu se nasmijala u lice da je vjerovala samoj sebi kako neće pasti pod njegov utjecaj. - Nećeš dobiti nijedno. Slegnuo je ramenima, ne baš uvjeren. - Ovo je veliko dvorište.


Klub Brbljivica

Znala je da treba odmah otići, kada je osjetila kako joj se na ustima stvara smiješak. Trebala bi otrčati svojoj braći, ali se nije mogla pomaknuti. Negdje duboko u njoj, nije bila sigurna da li to uopće i želi. - Sada ti imaš moju zahvalnost. - Za što?- Isobel mu je poklonila samo dijelić svoje pažnje, ostatak je podjelila sa fenjerima koji su im osvjetljavali put. - Samo si vidio ogorčenje na mome licu. Kao kada se netko moli Bogu da mu dade strpljenja. Mislim da si zamjenio ono što si vidio s nečim što nije. Osjetila je njegov dozivajući pogled na sebi. - Ti si potpuno osveženje za mene, Isobel. Nikada nisam upoznao nekoga kao ti, i ja... Začula je korake, ali nije imala vremena shvatiti da više nisu sami. Trebala je pobjeći. U jednom trenutku joj je pričao primamljivo kao zmija Evi, a u slijedećem mu je bila u naručju, lagano sagnuta preko njegovog lakta prema natrag gledajući ga u lice - koje je bilo jako blizu. Odgurnula se i otvorila usta da zatraži od njega da ju pusti, ali su njegove usne progutale njezine riječi. Isprva užasnuta, Isobel je pokušala šakama lupati u njegova prsa, ali njezini pokušaji da se oslobodi samo su pojačavali njegovu žar. Povlačeći je bliže, stisnuo ju je uza se, proždirući je poljupcem koji joj je oduzimao dah iz drhtećeg tijela. Usne su mu se topile s njezinim i izazivale. Jezik mu je prelazio i kušao svaki dio nje sve dok njezina volja za odupiranjem nije nestala. Kada se napokon odmaknuo, Isobel je teško disala. Nasmijao se, izgledajući zadovoljno samim sobom usprkos svom teškom disanju i zadimljenim ostacima goruće strasti u očima. - Ovo je bilo bli... Ostatak njegovih riječi naprasno je prekinuo brzi šamar preko lica. Međutim Isobel nije bila zadovoljna pa ga je još jedanputa ošamarila. Gledala ga je dok je podizao prste prema užarenom obrazu. Ne verujući samoj sebi ništa nije izgovorila. Nije čak bila sigurna da bi joj drhtave usne mogle formirati psovke koje je zaslužio čuti. Napokon je tada otrčala, nije zastala dok nije došla do svojih odaja te zaključala vrata iza sebe. Oh dragi Bože, poljubio ju je. Tristan MacGregor ju je poljubio i bilo je veličanstveno.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 6 Tristan je ljutito otišao od Lady Elizabeth Sutherland. Ljutit na sebe, iako je Isobel bila kriva za njegov iznenadan - i pomalo zastrašujuć - manjak interesa za drugi spol. Nije važno što ga je nakon poljupca izbjegavala kao kuga koleru, potpuno ga ignorirajući na jučerašnjem okrunjenju. Proganjala ga je u svakom trenutku budnosti, ali jednako i u snovima. Zašto? Možda radi osvježavajućeg otpora kojeg je pružala njegovim najiskusnijim poduhvatima, što je još više pobuđivalo njegov interes? Ili od njezinog sočnog jezika koji ga je ostavio u bolnoj spoznaji da želi još? Kada je te noći čuo korake u dvorištu i kad je shvatio tko je, povukao ju je k sebi te ju poljubio da je sakrije od braće. Da ga nije ošamarila priznao bi joj. Lice ga je boljelo dva dana, ali je vrijedilo nakon što ju je okusio. Možda je to od njegovog zaboravljenog puta kojeg je primjetio u njezinom pogledu, iskušavajući ga da se ponovno vrati tamo. Pokazala je na njegove vrline za koje do sada nije niti mislio da ima - sitni ostaci njegove davne želje duboko ukorijenjene u njemu, da su bile kao njegova druga narav. Radi toga se nije latio mača osim ako nije bio natjeran na to, zato je uvijek govorio istinu, osim ako nije bila previše surova, i radi toga je uvijek pomagao djevojkama, kako god da je ona tražila. Njegova lijepa Iseult pokazala mu je put prema časti. Međutim, želi li ga ona još uvijek? Može li on još uvijek biti častan? Pokušao je s time ne razbijati previše glavu. Umjesto toga, shvatio je da se tijekom dana često smeška, prisećajući se Isobeline muke oko odabira nje a ne neke druge dame. Dovraga, optužila ga je za sve osim za pravi razlog. Kao da nije bila svjesna svoje ljepote - što ga je još više tjeralo da joj dokaže i govori koliko je. - Tristane! Misli o Isobel su mu izblijedile od visokog tona glasa koji mu je prilazio. - Lady FitzSimmons.- Tristan se nasmješio, žurno nastavljajući hodati dalje. - Gdje ste krenuli?- gugutajući ga je uhvatila za ruku, trepćući svojim crnim trepavicama nudeći mu više od samog druženja. - Prema dvorištu,- odgovorio je pokušavajući se odvojiti od nje te razmišljajući što to dovraga nije u redu s njim. - Obitelj me tamo čeka. - Oh?- pogledala ga je s interesom.- Znači takmičite se? Nikada prije nisam vidjela gorštaka u borbi. - Ne, samo promatram. - Ja isto idem tim putem. Možete me otpratiti, ako želite. - Naravno.- Ponudio joj je blag osmijeh, želeći je se ubrzo riješiti. Šetnja prostranim terenom Whitehalla pokazala se dosadnom kao što je Tristan i mislio. Poznavala je većinu ljudi oko njih te mu je govorila njihova imena i sve tračeve koje je od njih čula. Kojih je bilo jako puno. Razveselio se napokon ugledavši svoju obitelj kako promatra natjecanje iza niske ograde. Izmaknuo se iz kandži svoje obožavateljice brzopletim zbogom. - Tražila te Lady Hollingsworth,- rekla mu je Mairi praveći mjesta između nje i njihovog oca. - To je njezin muž na terenu.- Pokazala je preko ograde na čovjeka kojeg je Tristan već poznavao, naslonjenog na stup kako oštri svoj mač. Tristan ju je mrko pogledao. - Mairi tvoja zabrinutost za mene je dirljiva. Ne zanima me Lady Hollingsworth niti tko je njezin suprug. - Tristane, zašto se ti ne natjećeš?- Majka mu se nasmjesila. - Graham je već ostavio svoj trag.


Klub Brbljivica

- A ti, oče?- Tristan ga je pogledao. -Nećeš iskoristiti ovu priliku da razbiješ par engleskih glava? - Da se prava glava pojavi, možda i bih. - Sigurno nećeš!- Kate MacGregor je štipnula suprugovu ruku. - Ovo je prijateljsko natjecanje a ti, moj najdraži, se ne znaš pristojno boriti. Tristan se okrenuo prema dvojici boraca na terenu. Bez bijesa od pronalaska svoje žene u naručuju drugog muškarca, Lord Hollingsworth je bio dosta nespretan sa svojim mačem. Iako je nakon nekog vremena snaga njegovih zamaha umorila protivnika. Dosada. Tristanov pogled skenirao je mnoštvo lica okruženih oko terena; većina ih se nasmijala. Mogao je imati skoro svaku ženu ovdje uz pravi šarm i pravilno izabrane riječi koje su mu dolazile po čistom instinktu. Ali odkada je upoznao Isobel, svaki izveštačen smešak dobiven od tih dama koje je prije nalazio tako privlačnim, stopio se sa neinteresantim napudranim, beživotnim licima. Sveci pomozite mu, ali kako da nađe zadovoljstvo u istim kada je pored sebe imao tako primamljivu damu? Čak i gore, kako ga želja za jednom djevojkom spriječava da želi druge? Najavili su slijedeće natjecatelje, te čuvši sestrinu psovku, vratio je pozornost na teren. Alex Fergusson ga je promatrao iza velike ograde, dignutih rukava i ubojitog pogleda. - Imam jednu molbu!- povikao je, dignuvši ruke da ućutka mnoštvo.- Želim se boriti s nekim drugim. Isti tren je Tristan zatvorio oči, znajući što slijedi. - Tristan MacGregore! Završimo danas, ovdje na poštenom terenu, ono što si jednom davno započeo. Da li je pijan? Tristan se nasmijao i zatresao glavom. - Već smo završili Alex. Ti si pobjedio. Slomio si mi nos.- Krajičkom oka ugledao je Isobel kako užurbano hoda prema ogradi. Dovraga. - Opet ću ti ga slomiti ako imaš hrabrosti ući u teren. - Alex!- viknula je na njega. Jedina što joj je uputio je brzo i ljuto upozorenje da ćuti. - Hajde, kukavico. Ili da pozovem ubojicu od tvog oca da se bori sa mnom? Da vidimo koliko je vješt bez svog mača. Tristan je zakoračio prije svog oca. -U redu,- rekao je okrenuvši se prema njemu misleći kojom bi brzinom Alex pao i vjerojatno umro da im Tristan dopusti da se bore. Zakoračio je unutar ograde te ugledao Isobelin uplašen pogled. Proklet bio što dopušta da prolazi kroz sve ovo. - Bez mečeva,- rekao je dužnosnicima pa pogledao prema svom protivniku.- Završit ćemo kako smo i započeli. Alex je kimnuo i krenuo šakama na njega. Tristan je relativno lako blokirao tri udarca te se sagnuo da izbjegne četvrti. Na trenutak su se odvojili pa je Alex ponovno krenuo na njega. Tristan se mogao boriti sa svakim oružjem, zahvaljujući očevom treningu, ali za borbu šakama i laktovima zaslužan je bio njegov ujak. Jedan udarac uputio je u Alexov nos, pomalo zadovoljno gledajući kako krv šiljka na sve strane. Otac mu je zapljeskao dok je Isobel prekrila lice rukama. - Zahvalan sam ti što si mi dopustio da izjednačim rezultat, Alex,- Tristan mu je rekao okrenuvši se da ode. - Ne još,- Alex je povikao izvlačeći mač iz promatračevih korica. - Ne budi budala,- Tristan mu je zaprijetio. - Prestani dok još uvijek možeš uspravno držati glavu.


Klub Brbljivica

Alex je zavitlao mačem ispred njega, izgledajući čudno i neizvježbano. Tristan je pogledao u nebo i zatresao glavom. Isobelin brat nije krenuo s toliko mržnje na njega kao Lord Hollingsworth. Zamasi su mu bili sporiji, ali mu je oružje dalo odvažnost. Callum mu je dobacio mač te pokupivši ga s poda začuo je Isobelino zazivanje njegovog imena. Nije imao namjeru ubiti budalu. Nikada mu to ne bi oprostila. Samo ga je htio zaustaviti prije nego što se ozlijedi. Za razliku od njegovog protivnika, Tristanova oštrice je plesala u njegovim rukama i sjajila pod suncem. Obojica su u isto vrijeme zamahnuli a Alex je od siline Tristanovog zamaha izgubio ravnotežu. Tristan je strpljivo čekao da se podigne i ponovno pripremi. Čim je to napravio Tristan je zamahnuo svojim mačem tako da su iskre frcale na sve strane. Alex se uopće nije trebao braniti. Nebrojeno puta ga je Tristan mogao zarezati ali to nije htio napraviti. Umjesto toga, bacio je Alexa ispred sebe na koljena, mačem snažno upirući u njegov, dok mu jednim spretnim okretom ručnog zgloba nije odvojio prste od drške te je mač pao na travu. Ljudi su pljeskali, dok je nekolicina vikala da završi borbu prolivenom krvlju. Tristan je tada pogledao u Isobel te se lagano naklonio pokazavši joj da je milosrdan radi nje. Otišao je izvan ograde i vratio svome ocu mač. - Vrlo dobro,- starešina obitelji reče, lupivši ga po leđima. Tristan je bio zadovoljan ali isto tako dosta iznenađen što njegov otac nije bio među onima koji su zahtjevali krv. Pogledom je pronašao Isobel kako na drugom kraju stoji uz svog brata s krvavim nosom. Nije mogao čuti što mu ona govori, ali je izgledala dovoljno ljutito da mu ispravi nos te ga onda ponovno polomi. Poslala ga je natrag u odaje s Cameronom te se okrenula prema Tristanu. Kimnula je glavom kao da mu želi zahvaliti što nije povrijedio Alexa, te otišla. - Evo Lady Hartley,- Tristan je rekao svojoj obitelji i odjurio prije nego li je itko od njh uspio pogledati. Održavao je lagan korak dok Isobel nije stigla do aleja. Čim je bio izvan dometa njihovih obitelj sustigao ju je. Njezini koraci su bili brzi i laki, njezin zeleni pogled fiksiran prema naprijed, bez namjere da ga pogleda. Nije htio na to pristati. - Pozdrav, gospođice Fergusson.- Stao joj je na put, blokirajući je da nastavi.- Pomislio sam da ste jutros otišli bez pozdrava. Kada ga je pogledala, pogled mu se spustio na njezina prsa koja su pulsirala u ritmu njegovog kontroliranog disanja. Želio ju je okusiti upravo sada. - Braća me očekuju. Pusti me da prođem, molim te. Pogledao ju je bez kajanja i pustio da prođe. -Još uvijek si ljuta što sam te poljubio?upitao je, hodajući pokraj nje. -Napravio sam to samo da... - Imaš moju zahvalnost što nisi ubio mog glupog brata, ali nikada više da nisi spomenuo poljubac jer će inače moja šaka završiti na tvojem licu. - Pobogu, nisam mislio da je bio toliko loš.- Pokušao je zadržati osmijeh koji mu se stvarao na usnama baš kad se ona okrenula prema njemu, zelenim gorućim pogledom. - Koliko tačno misliš da je bio loš? Ah, evo one vatre koju je priželjkivao. Kukavica bi se sad izvukla iz ove glupe svađe pristojnim naklonom, ali Tristan je nastavio dalje, privučen njome kao žedan putnik koji pronađe oazu usred pustinje. - Posmislio sam kako vam je to bilo prvi puta pa je shvatljivo da mu nešto malkice nedostaje.


Klub Brbljivica

Podigla je bradu, njezine punašne lijepe usne površno su udahnule od čega su joj se stisnula ramena. Dok je podsećala Tristana na nepripitomljenu kobilu koja se nikada neće predati on se izgubio u njezinoj ljepoti. - Biti će mi zadovoljstvo, vjerojatno i više nego što bih mogao podnijeti, da ti pomognem da budeš bolja u tome. Da su njezini grimizni obrazi bili ikakav pokazatelj, primjetio bi kako ga je željela ošamariti, možda čak i ispuniti obećanje te ga udariti šakom. - Radije bih da me uguraju u bačvu s kipućim katranom nego da ikada više osjetim tvoje usne na mojima. Nije mi se sviđao onoliko koliko i tebe mrzim, MacGregore. - Moje ime je Tristan,- reče joj, želeći da ugleda čovjeka kojeg je vidjela kada su se prvi puta upoznali. -Da nas nisu prekinuli onu večer, rekao bih ti kako se ne slazem s onime što je moja obitelj učinila. Nasmijala se, iako je taj zvuk ostavio samo ljutnju u zraku. -Ti si Vražji sin. - Mene je odgojio drugi muškarac. Nije ga čula, ili možda je ali ju nije bilo briga. Podsmjehnula se. - Koju god lošu namjeru imaš da pridobiješ moje povjerenje, odmah da to rešimo ovdje; nikada nećeš uspjeti. Tristan je znao da je u pravu. Trebati će više vremena nego sto ga oni imaju u Whitehallu da ju odvuče u krevet. Sada je shvatao zašto ju toliko želi. Želio je osjetiti njezinu strast ispod sebe, neprijateljsko i goruće nad njim te kako prede dok ga jaše. Njegova loša namjera? Istina, to mu je uvijek bio cilj kada je god ugledao prelijepu djevojku. Isobel nije bila ništa drugačija. Ali je. Mrzila ga je radi onoga što je on, ne radi onoga što šapuću o njemu. Po prvi puta nije siguran da bi mogao promjeniti nečije mišljenje o njemu, ali odlučio je pokušati. - Isobel- primio ju je za ruku kada se okrenula da ode, - da li je želja da te uvjerim kako nisam nikakav divljak kao što ti misliš loša namjera? - Je, kada se upitam zašto me želiš na bilo šta uvjeriti,- odgovorila mu je. -Mi smo neprijatelji. Što god da ti kažeš ili napraviš neće promjeniti tu istinu. - Možda hoće,- progovorio je prije nego li je uspio razmisliti što reći; -Možda smo nas dvoje oni koji će napokon zaustaviti svu tu mržnju i bol. Pogledala ga je začuđeno. -Opet nudiš svoju pomoć. - Da,- uzviknuo je. - Želiš me uvjeriti da ti je stvarno stalo do toga? Stalo mu je i to iz više razloga nego što bi joj mogao reći. -Vjerovat ćeš mi ako mi dopustiš da ti dokažem. Nasmijala se i izvukla ruku. -Tako što bi postali ljubavnici? Ovoga puta joj je dopustio da se odmakne od njega. -Tako što bi postali prijatelji. Zastala je, kako se okretala Tristan nije znao koja će joj biti reakcija. Pripremio se na sve. Na zlaćanom svjetlu koje je prolazilo kroz krošnje, stajala je okovana valovima sjajne vatre i zacrvenjenih obraza. Ali ta vatra je imala ledenu srž. - To bi zahtjevalo određenu vjeru, a moju nikada nećeš imati. Naime...- zakoračila je prema njemu stisnutih šaka, -...ta ideja da misliš kako možeš me vrijeđa. To mi dokazuje kako ne razumiješ što je tvoja obitelj oduzela mojoj.- Kada je otvorio usta da progovori odmah ga je prekinula. -Govoriš o mržnji i boli, ali ti nisi trebao gledati brata kako kopa rupu dovoljno veliku da polegnemo oca u nju. Tvoja sestra se nikada nije trebala brinuti što će joj


Klub Brbljivica

braća iz dana u dan jesti, ili noćima biti budna u strahu za njihovu sigurnost kad ih je tvoj klan napustio ostavivši ih s dečakom kao Vođom klana. Koliko puta su neprijateljski klanovi, znajući da nemaš mogućnost obrane, napali tvoj dom i uništili ono što su tvoje ruke krvavo stvorile? Tvoja obitelj nije samo uzela život moga oca. Oteli su moj i moje braće. Što još želite? Odgovor mu je bio brz i iskren, što je ponudio samo nekolicini prije nje. - Oprosti mi. Moje namjere nisu da podcijenjujem tvoje gubitke, nego da ti dokažem kako postoji MacGregor koji drugačije misli. Kada joj se htio približiti zakoračila je unatrag. - Ako govoriš istinu, onda si time izdao svoj klan puno više nego s time što pričaš sa mnom. Zašto bih ja željela 'prijatelja' koji nije privržen svojoj obitelji? Nije čekala na njegov odgovor već se okrenula podignuvši svoju haljinu i odjurila prema stepenicama za gornju galeriju. Po prvi puta u svom životu, ostao je bez riječi; pravih, krivih, bilo kojih riječi. Kako li je dovraga postao sloj prljavštine na njezinim đonovima? Ne da već nije bio. Htio je poći za njom, da joj kaže kako je u krivu. Nije izdavao svoj klan. Ako ikoga, onda je izdavao samoga sebe tako što je stalno pokušavao poreći za što je rođen da postane. Želio joj je maknuti sliku njega kao onoga koji kasapi nemoćne, smijući se dok krv žrtava natapa zemlju. On nije bio takav. Njegova obitelj nije bila takva. Mogao bi je uvjeriti samo da ima još nekoliko tjedana s njom, možda mjesec. Bilo bi teško, znao je te se nasmijao prema galeriji. Koja potraga za čast je ikada bila laka?


Klub Brbljivica

PPOGLAVLJE 7 Umijesto da direktno ide do odaja svoje braće, Isobel je ušla u Banket kuću. Neka se Alex brine sam o sebi. Ovoga puta je pretjerao. Što je želio da još netko od njihove male obitelji pogine? Čekaj samo da kaže Patricku što je učinio. Da li da uopće i kaže Patricku? Imao je dosta posla kod kuće nego da se još brine o naglom i nemarnom bratu. Dok je zamišljeno klela Alexa zabila se u jaku mišićavu ruku. - Ti si sestra Patricka Fergussona? Isobel je pogledala u zakrvavljene oči i gustu crvenu bradu prošaranu ostacima hrane. Njegova velika prsa blokirala su joj pogled na trećinu kraljevih gostiju. - Ja sam John Douglas,- rekao je, stavljajući svoju mesnatu ruku oko njezinih ramena i odvodeći je na mjesto s manje ljudi. -Vidio sam te s Patrickom u dućanu u Dumfriesu. Je li on ovdje? - Žao mi je ali nije.- Isobel se pristojno nasmješila te se izmakla iz njegovog stiska. -Ali moj drugi... - Duncane!- krupan čovjek ga pozva, uhvativši je za lakat da ju zaustavi.- Gledaj tko mi je upravo pao u ruke.- Dok mu je prijatelj prilazio, John Douglas je ponovno stavio ruku oko nje te joj se unio u lice. -Bolje da Duncanu kažeš svoje ime, djevojko. Čekat će da ga sutra podsjetim, siguran sam u to. Isobel je zakašljala od smrada pive u dahu gospodina Douglasa dok se nadvio nad nju. Kosa na njezinom potiljku se uzdignula dok ju je čvršće stiskao, držeći je bliže sebi. Preplavio ju je osjećaj straha. Instinktivno je pogledala uokolo tražeći pomoć. Nijedan od kraljevih gostiju nije bio zainteresiran njezinom nevoljom, a i da jesu, vjerojatno nitko od njih ne bi riskirao borbu s ovom dvojicom. Douglas i njegov kompanjon su vjerojatno toliko pijani da ne bi mogli precizno baratati svojim mačem, ali bili su ogromni da bi njihove šake sigurno lomile čeljusti. - Odgovori, malena.- Duncan joj se polagano primakao. -Ne grizemo. Isobel je buljila u njegovo krezubo cerekanje. Iskreno, nije htjela započeti nešto što bi njezina braća morala završiti, ali isto tako nije mislila dopustiti toj dvojici neodgojenih svinja da vide kako se boji. - Ne sumnjam u to.- Odmičući Douglasovu ruku odmaknula se od njih. - Ispričajte me... Prsti su se obavili oko njene ruke, ponovno je zaustavivši. Ovoga puta je snažno povučena na Douglasova prsa. - Ne, mislim da neću. Što ti misliš Duncane?- upitao je okrenuvši se prema svom kompanjonu. - Hoćeš li ispričati lijepu gospođicu Fergusson? Duncan je zatresao glavom, gladnim pogledom prelazeći preko njezinih grudi. - Možda ju možemo nagovoriti da dođe u naše odaje. - John Douglas! Isobelin otmičar se okrenuo, povlačeći je sa sobom do Tristana. Nije bila sigurna da li je sretna što ga vidi. Nije htjela biti. Željela ga je nastaviti mrziti, ali svaki puta kada joj je došao u pomoć bilo je sve teže. Previše je izgubila radi njegove obitelji, te ju je ljutilo što je mislio da ako oni postanu prijatelji kako će sve biti oprošteno. Onaj poljubac joj je skoro poljuljao mišljenje o njemu, ali ta sećanja je maknula s uma. Barem je pokušala. Tristanova usta nisu bila stvar koju možeš tako lako zaboraviti. Meka punoća njegovih usana na njenim, glad njegovog jezika, kidali su njezinu odlučnost na komadiće sa jednim jednostavnim lizom.


Klub Brbljivica

Nikada više. Nikada više neće pasti pod njegove muževne smicalice. Navikao je od žena dobiti što želi, i kao što je sumnjala, od nje je želio više od poljupca. Želio je njezino 'prijateljstvo', čak i povjerenje. Možda je želio i njezine tajne, ali njih nikada neće doznati. - Zadnje što sam čuo,- Tristan je razmetljivo rekao, približavajući se otmičaru, - je da te stari Martin MacRae upucao kada te uhvatio da se šuljaš niz prozor njegove kćeri. Douglas ga je ružno pogledao. - Tračevi se daleko čuju, MacGregore. Tristanova rupica na licu se pojačala. - Da, upravo tako. - Pogodio me u guzicu,- Douglas je napokon priznao, ne osjećajući se ugroženo Tristanovim veselim ponašanjem. - Znaš ti nas Douglase; brzo se mi dižemo na noge. Isobel je opsovala u sebi kada se Tristan nasmijao te tu životinju potapšao po ramenu. Trebala je znati da su ovi divljaci prijatelji. MacGregor nije došao da joj pomogne, već da se uključi u što god su imali u planu s njom. - Moja obitelj će biti zadovoljna kad to čuje!.- Tristanov pogled je prešao preko nje bez tračka prepoznavanja. - Piće.- široko mu se nasmijao. - Nazdravimo našoj snažnoj škotskoj fizičkogj građi. Prije nego je Duncan uspio odgovoriti <za šta je Isobel bila sigurna da bi bio jedan običan da> Tristan je podigao ruku prema najbližem poslužitelju te uzeo dvije čaše sa pladnja. Dodao je jedno Duncanu, a drugo Johnu Douglasu kojem je snažan stisak na Isobel malo popustio. Zadnju čašu je uzeo za sebe. - I za kraljevo dobro vino.- Tristan je podigao času nazdravljajući. Ostala dvojica su se zadovljno složila i popratili Tristana kada je nagnuo glavu i sasuo sadržaj cijele čase u usta. Zaista ga je bilo zanimljivo gledati, morala je priznati samoj sebi, dok je rukavom brisao svoja usta. Na trenutak su se pogledali baš kada je njegova časa dotakla usta. Ispod sjena njegovih dugih trepavica, oči su mu zasjale sa nekom namjerom i samopouzdanjem da to sprovede u djelo. Da li je njegova namjera da se napije s ove dvije budale i da je odvuče na neko osamljeno mjesto gdje nitko neće čuti njezino zapomaganje? Nije. Razmišljajući o njemu dok je ispijao piće, nije vjerovala u to. Od trenutka kada su se upoznali samo joj je nudio pomoć. Ipak, nije htjela vjerovati kako je najgalantniji čovek kojeg je ikada upoznala. Radije ga je gledala kao bitangu zmijskog jezika za kakvog su ga i druge dame držale. Međutim, bila bi glupa da ovoga trena ne prihvati njegovu pomoć, iako mu neće ponovno zahvaliti. - Savršenstvo. Hrapav ton njegovog glasa prešao joj je preko živaca kao intiman dodir, od čega su joj se zarumenjeli obrazi kao da je to rekao o njoj i direktno njoj. - Još jedna runda braćo!- čvrst ton se vratio. Uzeo je tri nove čase te ih podijelio. - Ovoga puta pijemo za kraljeve drage goste. Isobelino lice se zapalilo od bijesa. Osjećala je njegov pogled na svome dekolteu. Muškarci su ponovno ispili svoje čaše, a John Douglas se zaljuljao na svojim nogama okrećući svoj staklast pogled prema njoj. - Bit ćeš strašno razočaran što si potratio vrijeme nazdravljajući za ovu, MacGregore. Ona je sestra Patricka Fergussona. Tristanov je osmijeh napokon nestao, a Isobel se zaklela da će ga lupiti u koljeno ako išta kaže o njezinoj braći i onda dovraga s posljedicama. - Patrick Fergusson, kažeš?- Tristan je dodjelio dvojici zvijeri zabrinut pogled te se odmaknuo od nje. - Jao, Doglase, imas više hrabrosti nego ja što se petljaš sa sestrom tog gada.


Klub Brbljivica

Douglas se nasmijao, ali kada je progovorio glas mu je bio ispunjen strahom. - Zašto si to rekao? - Nisi čuo što je napravio Jamie Mackenziu nakon što ju je pokušao poljubiti? Tko je dovraga bio Jamie Mackenzie? - Znaš da se mi MacGregori nikoga ne bojimo,- Tristan je nastavio, gledajući oko sebe kao da očekuje da se Patrick materijalizira u mnoštvu, - ali nakon što je Fergusson podigao sjekiru na desetoricu Mackenzija dok su spavali.. - Dok su spavali?- Duncanov se glas povisio, gledajući praznim pogledom. - Sasjekao ih je na komadiće jer su si uzeli za pravo približiti joj se bez njegovog prisustva. Nije li bilo tako, gospođice Fergusson? Pogledala ga je oštrije nego ikada, što je on ignorirao. - Kladim se u tucet ovaca da vam nije rekla o tragu krvi i crijeva što su Patricka pratili do kuće te griješne noći. Je li vam ispričala kako je odrezao Jamie Mackenzieve usne te da ih drži u kesici oko vrata? Duncan, pomalo zelen, zatresao je glavom te se primaknuo bliže Tristanu. - John, bolje ju pusti na miru. John Douglas se počeo znojiti. Topla kapljica pala je na Isobelinu ruku, još uvijek pod stiskom njegovih prstiju. Pogledala je u nju, osjećajući i sama nelagodu. Ako ju ova zvijer ove sekundu ne pusti, izvući će bodež iz njegovog remena te mu ga zabosti u ruku. - Priznajem,- Douglas je drhtavo rekao, - malo sam je previše maltretirao.- Nove kapljice znoja su mu svjetlucale na čelu. - Misliš li da bi radi toga krenuo na mene? Sažalivši se nad njim, Tristan je polozio ruku na Johnovo rame. - Neće, ako učiniš što ti kažem. - Vratit ću ti uslugu, MacGregore. - Naravno. Kakav bi ja to bio prijatelj da dopustim da tvoga oca i majku, a najvjerojatnije i tvoje sestre, neki ludak raskomada u komadiće? Dok je Douglas razmišljao o tom jezivom činu, Tristan je postavio ruku oko Johnovog ramena da ga privuče bliže. U isto vrijeme, ispružio je svoju drugu ruku i izvukao Isobel iz snažnog stiska njezinog otmičara te ju povukao iza sebe. Sve je to učinio tako brzo i graciozno kao kad plesač izmjenjuje partnerice na podiju. - Ovo ćeš učiniti.- Dok je pričao primio je Duncana drugom rukom. - Napustite noćas palaču. Obojica, dok ne kaže svojoj braći što ste učinili, u redu? Super!- Nacerio se kada su obojica nervozno kimnuli te ih snažno potapšao po leđima, tolikom jačinom da su umalo izgubili ravnotežu na svojim već nesigurnim koljenima. - Sretan put momci! Primajući Isobel za lakat, odveo ju je prema mnoštvu, zadovoljan sam sa sobom. Nakratko je pomislila da uzme času sa pladnja te ju razbije o glavu svog spasioca.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 8 - Koliko god bi željela da te tvoj pametan jezik iznevjeri na prigovore moje braće,- Isobel je pokušala osloboditi svoj lakat iz Tristanovog stiska, - Ne bih htjela isto toliko propatiti ako se vrate i vide nas zajedno. - Idemo onda negdje gdje nas neće vidjeti.- Okrenuo se udesno prema ulazu u Banket kuću, povlačeći je za sobom. Isti tren se zaustavio i zaljuljao na svojim nogama, pa zatresao glavom kao da ju hoće razbistriti. - Isti si kao Douglas i njegov prijatelj,- Isobel je rekla kroz stisnute zube dok ju je vukao za sobom. - Vjerojatno i gori, ali mislim da si na to već i posumnjala. Ružno ga je pogledala u potiljak i kimnula dok ju je vodio van kuće. Koraci su mu bili brži i laki, a ona je dva puta pogledala preko svog ramena da vidi ako ju netko od njezine braće prati. - Pusti me! Radi tebe ćemo svi poginuti! - Glupost, ja...- ponovno je zastao te se snažno uhvatio za ogradu. Isobel je pogledala na podnožje stepenica i pomislila ga gurnuti niz njih. - Pijan si. - Žrtva koju sam bio spreman učiniti za tebe.- Namignuo joj je preko ramena i nastavio silaziti. - Nisam trebala tvoju pomoć. Ovoga puta je šutio, imajući dovoljno pristojnosti da joj ne opovrgne njezino uvjerenje ili da joj se ne nasmije u lice. Od očiglednih namjera u očima Johna Douglasa stisnuo mu se želudac. U nekom trenutku, prije nego što bi ju zvijer odvukla na skrovito mjesto, uz prisustvo svog slinavog kompanjona, morala bi pozvati u pomoć. Samo Bog zna šta bi se tada dogodilo. I nakon svega, odlazak s Tristanom u dvorište nije bilo ništa bolje. Zašto onda nije uplašena? Barem ne treba biti za svoju fizičku sigurnost. Nešto je želio od nje, kao što je prije nekoliko trenutaka i dokazao, nije trebao koristiti snagu ili prijetnje da dobije što želi. Trebala se bojati njegovog začaranog jezika, zaigranosti i tačka poniženja u njegovom griješnom osmjehu koji ju dovodi u iskušenje da joj se svidi, usprkos tome tko je on . - Evo,- govorio je nježno dok su izlazili na hladan zrak. Ruka mu je bila topla te puno veća od njezine kad se spustila prema njezinim prstima. Dodir mu je bio u isto vrijeme intiman i odvažan, zagrijavajući Isobelinu krv i narav. - Nije li ovo puno bolje nego biti zatvoren između četiri zida sa mnoštvom lica koje ne poznaješ? - Izgledalo je kako uživaš u mnoštvu,- rekla je ukočeno, povlačeći ruku i pažljivo skrivajući rezultat koji joj samoća s njim utječe na živce. - Ne stalno. Oh da, i onaj tračak ranjivosti koji je ponekad isplivao na površinu njegovog glasa, neočekivano kao ljetni pljusak... je li sve to dio njegove čarolije? Isobel je zabranila sama sebi da ga pogleda.


Klub Brbljivica

- Ako se samo usudiš ponovno me poljubiti, bacit ću te na koljena. - U to ne sumnjam.- Od njegovog osmjeha osjetila je leptiriće u trbuhu. - Okus tvojih usana me prošli puta skoro oborio. Ali imaš moju riječ da samo želim pričati s tobom. Prijedlog koji se pokazao jednako opasnim. - Nije me lako prevariti kao onu dvojicu, MacGregore. - Hvala Bogu da nije,- promrmljao je i ubrzao korake. Kako ga nije odmah slijedila, zastao je i okrenuo prema njoj, osmjehom zasljepćujućim na suncu.- Hajde djevojko. Sjedni sa mnom pored ograde, jer ako uskoro ne sjednem ponovno bih mogao slomiti nos, iako ovog puta u pijanom stanju. Kako ni tada nije krenula prema njemu ili na drugu stranu, krenuo je prema klupi sam, govoreći - Znam da se bojiš moje obitelji, ali mene se ne trebaš bojati. Podigla je suknju žurno prolazeći pored njega te promrmljala, - Ne bojim se MacGregora.- Kada je stigla do klupe okrenula se na peti i snažno spustila stražnjicu na kamen. Gledala je u njegov manje strastan pristup te okrenula glavu kad se sjeo pokraj nje. - Da razjasnimo,- rekla mu je ukočeno i pomalo bez daha,- moj brat Patrick nikada ne bi raskomadao nečiju obitelj u snu. To je bilo jako ružno. - Za ljude kao što su Douglas i njegov prijatelj,- rekao je naslanjajući glavu na ogradu iza njih, - strah stvara poštovanje. - Patrick nije onakav kakvog si ga opisao.- Pogledala ga je krajičkom oka.- On je drag i ozbiljan, te jako privržen našoj obitelji. Radi na našoj zemlji dan i noć te nas je održao na životnu svih ovih deset godina. - Zvuči kao moj brat Rob.- Izgledao je kao da ce još nešto reći ali je nekako pozelenio. Oblaci mi se okreću. - Možda bi ti pomoglo da ne gledaš u njih. Sputio je glavu i dodijelio joj zahvalan osmjeh. Isobel je pomaknula pogled. - Kakav je to gorštak koji ne podnosi piće? - Onaj koji preferira zdravu pamet. - A opet,- okrenula se da mu uputi oštar osmjeh, samo da ga podsjeti kako je sjeo radi toga što mu se zavrtjelo u glavi, - ovdje sediš tupo kao uvenula latica. - To bi trebalo nešto značiti, jel tako?- Zatvorio je oči i ponovno naslonio glavu. - Samo bih za tebe žrtvovao svoju zdravu pamet. Gledajući u njega, zatresla je glavu u nevjerici. Kako je uspjevao na svaku njezinu uvredu samo slegnuti ramenima, kao da mu je koža bila od kamena? Bila je u krivu. Nije bio uvela latica. Čak ovako smušen od pića, uspjevao je lijepo pričati. - Da li svakoj dami pričaš ovako lijepe riječi, ili i njih čuvaš samo za mene? - Govorim istinu, većinom,- odgovorio je zatvorenih očiju. - Osim ako je samilosnije da prećutim. - Kako dobronamjerno od tebe. Nasmijao se na njezin suhoparan ton ali nije odgovorio ništa. Dobivši priliku da gleda u njega kada on ne može primjetiti, Isobeline oči su prelazile preko profila o kojem je Michelangelo vjerojatno sanjao kad je klesao Davida. Pogled joj se lagano spuštao preko


Klub Brbljivica

ostatka njegovog tijela ispruženog na klupi kao kod malaksavog princa koji čeka da ga se posluži. Bože, toliko je toga bilo za pregledati... i diviti se. Prsa su mu se lagano pomicala ispod pomalo providne bijele košulje, sašivene da savršeno prati njegovu liniju tijela. Raširenih preko ravnog trbuha, prsti su mu bili dugački i mršavi oblikovani za njegovu spretnost. Pokrivene noge su bile ispružene ispred njega, daleko duže od njezinih. - Zašto ne nosiš tartan kao ostali?- upitala ga je prije nego što se uspjela zaustaviti. - Što nisi ponosan na svoje nasljeđe, iako si MacGregor?- Rekla mu je želeći da čuje gorak okus u njezinim ustima na taj spomen. - Sretan sam što sam ono što jesam, MacGregor i Campbell zajedno. Da bio je nećak pokojnog Grofa od Argylla. Skoro je zaboravila. Ne želeći da razgovor krene tim tokom, promjenila je temu. - Kakvo je to ime Tristan za jednog gorštaka? Po tvojoj priči o Kralju Arthuru, to je englesko ime. Otvorio je oči i nakrivio usta. -To je viteško ime. Sada je i ona njemu nakrivila usta. - Zašto ti ga je onda majka dala? Osmijek mu se raširio. Potpuno iritantno. - Ime mi je izvučeno iz Proze o Tristanu, istinitoj Maloryevoj priči o Tristanu i Izoldi iz Le Morte d'Arthur. To je bila majčina najdraža priča iz djetinjstva. Tu priču su mi često ona i ujak čitali. Želiš li da ti ju ispričam? - Ne želim,- rekla mu je okrećući glavu. Nebesa, stvarno je bio jedinstven. Kakva li samo bitanga, koja po svom priznanju ne brine za posljedice svojih djela, toliko poštuje viteška djela? - Niti malo me ne interesira,- lagala je. - To je priča o legendarnom vitezu i dami koju je jako volio te kako je izdao svog voljenog kralja.- Malo se uspravio, kao da mu se malkice razbistrilo u glavi. - Već se jako dugo nisam prisjetio te priče, iako me moje ime svakodnevno podseća na nju.- Nasmijao se samome sebi te joj tada, kao da se prisjetio da je ona s njim, namignuo. - Sada kada sam se prisjetio te priče,- rekao je nježno bez osmjeha, - mislim da ti se ne bi svidjela. Kraj je tragičan. Isobel je pomaknula pogled od zavodljive topline koja je zračila iz njegovih očiju, dolazila je iz nekog unutarnjeg žara koji je stalno tinjao - kako bi privlačilo insekte na sigurnu smrt. - Da se ikada zbližimo kao moj imenjak i njegova dama, to bi bila jako okrutna igra sudbine. Gospode Bože, kako je samo arogantan, jednako toliko interesantan. - Uvjeravam vas,- odgovorila je, - o tome se sigurno ne trebate zabrinjavati. - Budem, ako me nastavite opčinjavati svojim drskim jezikom. Zajedljivo ga je pogledala. Morala je priznati kako mu je jezik vjerojatno najbolje oružje. Zašto, pa nije se zamarao nošenjem mača oko pasa ili iza leđa. - Hoćete li me pokušati obmanuti, gospodine MacGregore, kao mali podsjetnik za naše kratke sastanke? Jer ako tako mislite, onda samo gubite moje i svoje vrijeme. Radije bih


Klub Brbljivica

izabrala vašu iskrenost, koliko god bila sirova. Ako me želite nesto upitati, prijeđite na stvar tako da napokon završimo s ovom šaradom. Na trenutak ju je samo zbunjeno promatrao. Nakon toga oči su mu se zatamnile spuštajući pogled na njezina usta. Isobel se pripremila na pitanje o smrti njegovog ujaka. Sumnjala je kako je to želio od nje od samog pocetka - nadajući se kako će ju zavesti da progovori. Nije se pripremila na pitanje o novom poljupcu. Zatvorila je oči te ponovno okrenula glavu od njega. Nije mu zeljela dopustiti da to učini, a da ga jos uvijek mrzi. Međutim, Tristan MacGregor ju nije pitao za poljubac. Ono što je tražio bilo je opasnije od toga. - Isobel.- Stavio je ruku na njezinu, od čega joj je srce ludacki lupalo. - Hoćeš li prihvatiti moju najiskreniju sućut za smrt tvoga oca? Nije se pomaknula. Nije mogla disati. Da li je stvarno bio iskren? Mali dio nje želeo je vjerovati u to. Nije li joj već danas rekao, samo nekoliko metara dalje, kako on ne razmišlja kao njegova obitelj te da se ne slaže s onim što su učinili? Ali on je pametan. Napraviti će sve da ga ona zavoli, da mu počne vjerovati. Što je toliko odlučan u svome zadatku da bi se ostavio svog šarma i lažnog kajanja kako bi je osvojio? - Bel? Poskočila je na noge od bratovog glasa. Cameron ih je vidio zajedno, neprijateljevu ruku na njezinoj. - Zabrinuli smo se kada se nisi vratila u odaje.- Pogledao je oštro u Tristana pa spustio pogled na zemlju. Isobel se uspravila, pokušavajući duboko udahnuti kako bi mogla bistrije razmišljati. Ali kako da mu objasni šta radi ovdje sama s MacGregorom? Naročito Camu? Da ih je barem Alex pronašao. Radije bi slušala njegov oštar jezik i okrutnu narav nego nevjericu i strah u Camovim očima. - Oprosti što sam vas uzrujala, Camerone. Ja sam... ja sam... - Zaustavio sam ju baš kada je krenula prema vama.- Tristan se ustao na noge, veći za glavu od Cama. - Ja sam kriv, tako da bih ja trebao zatražiti vaše... - Ne,- Isobel mu je zaprijetila. Neće baciti svoje vješte čari na Cama.- Idemo, Camerone,rekla je primajući brata za ruku, želeći ga odvesti što dalje od Tristana bez da više prozbore ijednu riječ među sobom. - Moramo se spakirati za sutrašnji odlazak. - Čekaj,- Tristan je izgovorio, zaustavljajući je. - Odlazite iz Whitehalla? Nezadovoljstvo u njegovog glasu natjeralo ju je da se okrene i da ga zadnji puta pogleda. - Da, idemo kući. Maknuo je pogled s nje, pažljivo štiteći ono što je čula u njegovom glasu. Cilj njegove namjere je propao, barem onaj s njom. - Gospodine MacGregore.- zakoračila je prema njemu. - Željela bih da mi ispunite jednu želju prije nego što odem. - Koju?


Klub Brbljivica

- Ne mogu nagovoriti Alexa da pođe s nama. Molila bih vas da se maknete od njega. Molim vas, ne pričajte s njim niti mu ništa ne učinite nažao, koliko god on nasilan postao. Hoćete li mi to ispuniti? Nije ju upitao zašto bi joj trebao išta ispuniti. Pošto nije mislila da će se složiti s njezinom željom, skoro mu se nasmijesila kada ju je pogledao i kimnuo. - Naravno, gospođice Fergusson. Nisam li vam to već i dokazao? - Jeste.- Kimnula je. - Ali ako će te htjeti razgovarati s njim... - S moje strane nema nikakve opasnosti za njega. Imate moje iskreno obećanje. Otišla je, osjećajući se malo bolje. Vjerovala mu je. Nije znala zašto, moguće da je bila najveća budala u Engleskoj. Međutim, vjerovala mu je.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 9 - Baš u vrijeme kad smo mi došli,- Colin MacGregor reče svojoj obitelji u privatnosti poglavarove gostinjske odaje, - Opatija St. Cristofera je nestala u plamenu. Tristanov najmlađi brat stigao je u Whitehall prije sat vremena sa zapovjednikom Connor Grantom i njegovom bandom engleskih vojnika. Njegov dolazak je isprva razveselio njegovog oca i majku, ali kada su shvatili da niti Rob niti itko drugi od njihovih nije putovao s njim postali su zabrinuti i uplašeni. Njegov ih uobičajeno smiren ton nije uvjerio da su Rob i ostali sigurni te da se vraćaju u Camlochlin, te je odmah nakon toga zahtjevao hitan razgovor s kraljem. Njegov zahtjev je bio odbijen, barem do trenutka kada je njegov otac čuo što se dogodilo od kada ih je Angus napustio. - Jahali smo prema Ayrshireu kako bi odveli Lady Montgomery kod časnih sestri u Courlochcraig, ali... Promatrajući Colina Tristan je pokušavao shvatiti šta li se to na njegovom bratu promjenilo od zadnjeg puta kada ga je vidio. Osim njegovog nekako otrcanog izgleda, bio je jednako smiren i samouvjeren mladić koji se odvojio od oca prije dva tjedna. Sada mu se nazirala nježnost ispod tog nepokolebljivog tona glasa kada je... - ...smo tada saznali da Davina... to jest, Lady Montgomery nije niti u Ayru sigurna. ...pričao o djevojci koju je Rob spasio. Tristan se nasmijao i razmišljao kako će kasnije zadirkivati Colina o njegovoj očitoj zaljubljenosti. Sada je samo zijevnuo na ovu dosadnu priču. Misli su mu bežale, kao i više puta nego što bi on htio priznati tijekom dana, na Isobel. Pokušao ju je zaboraviti od kako je prije tjedan dana napustila Whitehall, ali se vratila, mučeći ga kao dosadna kopriva u čizmi, uvijek tamo, uvijek nekako nedohvatljiva za izvući. Iskreno, nije znao zašto su mu dani bili manje interesantni bez nje. Jedva ju je znao, ali začudo izgledalo je kao da ju iščekuje cijeli svoj život. On se njoj sigurno nije sviđao niti bi se ona smjela sviđati njemu. Ali dovraga, sviđala mu se. Sviđao mu se onaj osećaj koji je dobivao kada joj je pomagao, a izgledalo je da joj treba dosta pomoći - najviše s bratom i onim pijanim gadovima. Međutim, imalo je tu još dosta posla ako je ono što je ispričala o svom životu istina. Nije ga samo njegovo malo otrcano viteštvo privuklo prema njoj. Volio je njezin vatreni temperament, ponos u koracima te činjenice da ju se ne može tako lako zavesti. Želio ju je slijediti, uloviti i uživati u njoj. Ali čak da ju je i bilo moguće nekako pridobiti pogledao je prema svojoj majci - to bi ga koštalo njegove obitelji. Kate Campbell nije nimalo diralo što ljudi misle o njezinom sinu ili o načinu na koji on živi. Nakon što ga je jednom tetka Maggie usporedila sa njegovim starijim bratom, rekla mu je kako njegova strast proizlazi iz drugih izvora te ga vodi sporednim putevima u potrazi za njom. Ali on uopće nije tražio. Izgledalo je kao da je taj put našao njega. Što bi majka mislila o njemu kada bi joj rekao da put za vraćanje njegove časti počinje s Isobel Fergusson? Da možda, iako ne može vratiti mrtve, može izliječiti žive i popraviti ono što je pomogao da se uništi.


Klub Brbljivica

Da, to je bio zadatak na koji bi njegov ujak bio jako ponosan. Tristan je započeo svađu između MacGregora i Fergussona. Želio je biti onaj koji će je i završiti. - Tko je ona?- Callum upita, trgnuvši Tristana iz njegovih misli. - Zašto bi kraljeve neprijatelje interesirao neki novak iz njihovih redova da bi zapalili Opatiju te ju lovili preko padina? Napokon nešto zanimljivo. Zainteresirano je pratio kako njegov najbolji prijatelj Connor upućuje začuđen pogled prema Colinu. Nekoliko trenutaka je prošlo u tišini iako su svi načulili uši na ono što slijedi. - Dao sam Robu svoju riječ da nikome ovdje neću reći tko je ona, uključujući i kralja,napokon je zapovjednik Grant izgovorio. - Ali vi ste njegova obitelj i morate znati u kojoj se opasnosti nalazi. Brinem se da dovodi u opasnost cijeli Camlochlin. Callum i Tristan su primaknuli stolice. Rob da dovodi Camlochlin u opasnost? Teško za povjerovati. Malo kasnije, nakon što su svi u svojim stolicama ostali zapanjeni saznavši pravi identitet Lady Montgomery, Callum se naglo ustao i rekao. - Pakirajte se. Vraćamo se kući. **** Nakon sto je Isobel pažljivo pregledala grm i shvatila da je neupotrebljiv odgurnula ga je s puta. Obrisala je rukom čelo i nastavila hodati rječnim koritom. Koliko je samo tražila taj najbitniji dodatak za svoj vrt? Četiri sata? Pet? Svake godine je bilo sve teže pronaći taj dragocijeni repuh. Morala je nastaviti jer će inače biti prekasno za presađivanje. Trebao joj je za čaj u zimskim mjesecima kada joj je bilo preteško za disati. Ono što je otežavalo njezinu usamljenu potragu je Tristan MacGregor, koji je bio s njom u svakom trenutku. Bio je u njezinim mislima tijekom dana i noći, bez obzira što je radila, bez obzira koliko ga je pokušavala istjerati. U Whitehallu ga se bojala - bojala se onoga što želi. Bojala se kako ju gleda, kao da je pod svaku cijenu želi posjedovati. Zašto bi je on želio? Zašto ne može njegov poljubac izbrisati iz svoje glave? Mrzila ga je jer ju proganja, a to mu je i često rekla u svojoj glavi. Ali on se na to samo nasmijao. Imao je vrlo neobičan osmijeh. Na dvoru, izgledao je kao da stalno odnekud vreba po njegovom licu, spreman da zasja i otme srce onoga tko gleda u njega. Ah, prva dva dana koja je provela s njim, prije nego li je saznala tko je on, bila su stvarno prekrasna. Od njegovog smijeha je sve zaboravila. Izgledalo je kao da uživa u životu - iako je ponekad bila sigurna da primjećuje naznake melankolije pažljivo sakrivene iza krivine njegovih griješnih usta. Koji je njegov unutrašnji nemir? Da li je mrzio samoga sebe što je bitanga, a ne jedan od onih vitezova iz priča? Skoro se nasmijala na pomisao kako mrzi samoga sebe. Naravno, znao je koliko je očaravajuć i prekrasan. Dakako za jednog MacGregora. To što ovih zadnjih tjedan dana nije s njim, uopće nije smanjilo njegov utjecaj na nju. Zapravo, nakon Patrickovog ljutitog govora kada se Alex nije vratio kući, sećanje na njegov


Klub Brbljivica

osmijeh je nalazila jako umirujućim. Bio je bezbrižan i nepokolebljiv, kao da ništa nije moglo upropastiti njegov dan - koliko god strašno bilo. Željela je posjedovati takvu odlučnost. Nakon što je pregledala jos četiri grma ubola se na bodljikavu biljku. Zašto je morao biti tako sretan? Psujući, podigla je krvavi prst prema usnama i izbacila po tisućuti puta Tristana iz svojih misli. Morala je ubrzo pronaći tu biljku. Patrick ju sigurno treba. Dovraga i s Alexom. On je odrastao čovjek te se nije željela zabrinjavati s njim. Ako je odlučio ostaviti svoju obitelj radi rizika i avanture, onda oni ništa ne mogu učiniti. Razdijeliti će između sebe njegove poslove i nastaviti bez njega. Da li bi Tristan zaustavio svoju divljačku obitelj od ubijanja Alexa? Da li je Alex upravo sada s Tristanom, dijeleći pivo i tajne s njim u jednoj od kraljevih velikih odaja? Dragi Bože, molila se da Tristan održi svoju riječ i da ne pokuša iskoristiti njezinog brata. Ti si plamen, Isobel. A plamen je primamljiviji od gomile žara. Lupkala je dlanovima po svojim obrazima te promrmljala psovku o Tristanovom lukavom jeziku. - Makni se od mene, nitkove.- Podižući haljinu iznad gležnjeva, prošla je kroz slijedeći red žbunja, odlučna da ga zaboravi. U daljini je ugledala gusto grmlje pa je ubrzala korak. Da sutra može nastaviti potragu, morala bi početi od ovog mjesta, satima udaljenog od njezine kuće. Kako je prilazila, jedan od grmova joj je izmamio smešak na lice. Evo je, njezine čudotvorne biljke. Majka joj je davala čaj od repuha od kada je bila beba. Ne previše niti nikada suhog jer joj može naškoditi jetri. Isobel nikada nije upitala majku kako zna o tim stvarima. Majke jednostavno znaju. Kako joj je samo nedostajala. Ali biljka je postajala sve rijeđom što je plašilo Isobel da zamišlja svoj život bez nje. Ivančica se može koristiti, ali repuh brže djeluje. Posegnula je da prijeđe prstom preko jednog srcolikog lista, većeg od njezine cijele ruke. Trebala bi iskopati...Misli su joj se naprasno prekinule na škljocanje pištolja negdje iza njene glave. - Šta radiš na mome posjedu, mlada damo? Isobel je zatvorila oči te se natjerala da ne vrisne. Tko bi je dovraga mogao čuti? Samo... Samo sam htjela... - Govori glasnije! Htjela je iskočiti iz kože pa se instinktivno okrenula prema njemu. Kada je vidjela cijev uperenu prema njezinom licu, udahnula je kao da joj je zadnji dah u životu. - Trebam vaš repuh,- rekla je pokušavajući kontrolirati svoje disanje. - Molim vas, spustite pištolj, gospodine. Bio je star, vjerojatno u svojim pedesetima. Koža mu je bila potamnjena i naborana. Kosa duga, rijetka i masna. Oštro ju je pogledao te okrenuo glavu i ispljunuo nešto. - Imam ... nekih problema- (majka ju je uvijek učila da nikada ne upotrebljava riječ bolest, jer drugi misle kako je zarazna) - pa mi repuh pomaže. Dugo sam ga tražila i jedino ga ovdje našla. Samo mi treba mali komadić da ga posadim u svome vrtu. Na trenutak je izgledao kao da će ju odbiti i upucati je između očiju.


Klub Brbljivica

- Uzmi je. Nakon toga odlazi i ne vraćaj se više. Znam da si sestra od ona tri crvenokosa, vražja Fergussona. Ako ih još jednom vidim u blizini moje kuće, upucat ću ih. Kasnije kada se Isobel vratila kući, nagnula se nad sveže izoranu zemlju u vrtu te se divila svojoj nagradi. Imala je žuljeve na nogama, izderane ruke te je gledala u cijev pištolja. Ali ipak ju je našla. Njegovat će ju dok ne izraste, baš kao što je učinila i sa svojom braćom. Kako se sumrak spustao nad kanjonom, obrisala je ruke i pogledala prema ljubičastim brdima. Ugledala je braću kako dovode poslijednje ovce i podignula ruku iznad glave. Braća su učinila isto na šta se nasmijala. Oni su joj bili sve na svijetu. Jedino što joj je bilo potrebno za sreću. Naravno, sve dok je više niti jedan muškarac ne poljubi kao Tristan u kraljevom privatnom dvorištu.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 10 - Nimalo ti ne sliči da si tako tužan.- Kate MacGregor je zauzdala svoga konja pored Tristanovog dok su putovali prema kući. - Zašto,izgledaš kao da ti je najbolji prijatelj umro. Tristan je pogledao prema majci. Nije joj mogao reći istinu o tome šta ga muči. Alex Fergusson mu nije bio najbolji prijatelj. Zapravo, Tristan nije nimalo mario za njega, ali to ga nije spriječilo da se boji za budalin život otkako su napustili Whitehall. - Razmišljao sam o Mairi i Colinu,- rekao joj je, izbjegavajući pravu istinu. Iako to baš i nije bilo daleko od istine. -Misliš li da je bilo pametno ostaviti ih u Engleskoj? - Mislim, otac ti vjeruje kako će za sada tamo biti sigurniji sa Connorom i ostatkom kraljeve vojske. Ako, ne daj Bože, kraljevi neprijatelji napadnu Camlochlin, tvoj brat i sestra bi bili prvi spremni za borbu. Tristan je kimnuo, znajući da je u pravu. Mlada braća i sestre su voljeli mač koliko je Rob volio zemlju. Nitko od njih ne bi dva puta razmislio da zakuca Alexa za jedan od zidova Whitehalla ako bi izvređao MacGregora u njihovoj prisutnosti. Dovraga, Isobel mu nikada to ne bi oprostila. - Trebao sam ostati s njima u Engleskoj.- Kada je shvatio da je to izrekao na glas, odmah je majci uputio osmjeh. - Connor ovako sam nema šanse protiv Mairi. Kate je zakolutala očima te se nasmijala, razvedrujući njegovo raspoloženje. - Mislim da se zapovjednik može brinuti za sebe bez tvoje pomoći. - Da, ali Mairi je njegova slaba tačka. - Istina,- majka se složila s njim.- Međutim, mene više zabrinjava Colin. Izgleda da se kralju jako svidio. Bojim se da bi mogao ostati u Engleskoj vojsci, kao Connor. - Zapovjednik nema previše izbora; ima Stuartove krvi. Tristan je podigao pogled i primjetio kako je njegov otac usporio dok ga nisu sustigli. - Colin je MacGregor,- Callum je nastavio čim su ga sustigli. Njegov zastrašujuć pogled prvo se zaustavio na Tristanu, ali se tada omekšao pogledavši prema svojoj ženi. - Nikada neće napustiti Camlochlin da bude uz Engleze. Tristanov graciozan osmijeh ispunio se sjenama iz djetinjstva, kada su obojica shvatili kako Tristan nije kao ostatak grubog i uvijek spremnog na borbu klana, već blag i onaj koji je nastojao oponašati drevne uzore o kojima je naučio iz knjiga. - Ja nemam namjeru stajati uz Engleze kada napustim Camlochlin, oče,- Tristan ga je po stoti puta podsjetio.- Samo želim živjeti svoj život. - U kanjonu Orchy,- Callum je izgovorio kao da Tristan to ne zna. Tristan je slegnuo ramenima. - Majčin dom je moj, naslijedio sam ga rođenjem. To je jedina stvar koja će vjerojatno ikada biti moja. - Naš klan je tvoj. Dovraga, pomislio je Tristan okrećući glavu. Zašto se otac toliko borio da ga zadrži kod kuće? Njegova neselektivna privlačnost prema nežnijem spolu dovela je toliko problema


Klub Brbljivica

zadnjih par godina u Camlochlinu koliko i Callum u svojim zločinačkim danima. Otac bi trebao biti sretan da ga se riješi. - Ti pripadaš svojem domu, Tristane. Da li pripada? - Campbell kula je jednako moj dom. Ljudi koji su mi pomogli obnoviti kulu mogli bi dovesti svoje obitelji i živjeti sa mnom. Callum je postavio svoj pogled prema sjeveru i ostao dovoljno dugo bez riječi kako bi Tristan mogao promisliti o težini svojih riječi koje je htio izgovoriti, ali nije mogao. - Ne razumijem zašto želiš otići,- napokon je izgovorio. - Priznajem, sada te još manje shvaćam. Da, Tristan je shvatao da je ta samoća što ga nitko u potpunosti ne poznaje, njegova pogreška. Uvijek mu je bilo lakše pogrešno uputiti i osporiti oca nego mu reći istinu - zato je kao dečak često želeo da mu je Robert Campbell otac. Ne zato što nije volio čoveka koji jaše pored njega ili da njegov otac ne voli njega. Bili su ista krv, što ništa ne može uništiti, međutim to je jedino što su imali zajedničko. - Volim Camlochlin,- Tristan je odgovorio, želeći mu negdje iz dubine duše dokazati da nisu tako različiti. - Ali ja pripadam u kanjon Orchy.- To je bila istina i jedina istina koju mu za sada može reći. Na vjetrovitom vrhu, Tristan je fiksirao svoj pogled na palatu isklesanu od tamnih planina iza nje, i njezinih zašiljenih kula kako probijaju maglu. Camlochlin. Neprobojna utvrda koju je izgradio pametni ratnik odlučan da sačuva svoju obitelj na sigurnom od neprijatelja. Da li bi izdržalo napad Danaca ako bi došli po svoju Lady Montgomery? Gledajući svoga oca kako trza svojom uzdom te velikom brzinom jaše prema dolini, Tristan se ražalostio na svaku vojsku koja ovdje dođe. Sažalio se i na svoga brata. Dovraga, on je možda poljubio Fergussona ali Rob je doveo Davinu Montgomery u Camlochlin, a možda i neprijateljsku vojsku sa njom. Nakon što ju je upoznao, nekoliko trenutaka kasnije, shvatio je Robovu nepromišljenu odluku da ju dovede ovdje. Bila je prekrasna, sa blijedim važnim uvojcima koji su joj padali preko ramena te ogromnih srebrnkastih očiju koje su se još više proširile kada se skoro sudarila s njim prolazeći upoznati njegove roditelje. Odmah je shvatio da ju Rob voli. Bilo bi lako svakom muškarcu da izgubi srce, možda i pamet na takav prekrasno naivan smešak. Nebrojeno su puta u povijesti, prema pričama iz njegovih knjiga, priča kojih se u zadnjih nekoliko tjedana sve više priseća, vjerni vitezovi maknuti sa svojih dužnosti, neki od njih su čak izdali svoje kraljeve, sve zbog ljubavi prema nekoj djevojci. Tristan nikada nije pomislio kako su priče neistinite, ali bio je sa toliko žena te se niti u jednu nikada nije zaljubio. Niti neće. Nikada više neće otvoriti srce jednom tako snažnom osećaju. Jednom je već izgubio najvažniji osobu u svom životu, što ga je potpuno uništio. Deset godina je držao distancu od svih drugih, nikada ne dopuštajući da mu se itko previše približi. Zašto bi bio toliko glup da ponovno riskira izgubiti voljenu osobu?


Klub Brbljivica

Sigurno si nikada ne bi dopustio da voli djevojku koju njegova obitelj mrzi. Sviđala mu se Isobel Fergusson, ali to je bilo sve. Bila je najveći izazov od svih djevojaka prije nje. Sve što je izgubila u svom životu - sve što je njegova obitelj izgubila - bila je njegova greška, koju je htio ispraviti. Da, što je više o tome razmišljao to je više želio i učiniti. Trebalo je odabrati. Nešto što će mu ponovno izmjeniti sudbinu. Put je ispred njega i bilo je vrijeme da ga slijedi. Ako ne uspije, neće biti toliko loše. Neće izgubiti ništa čega se već prije nije odrekao. Ali ako uspije... - U sebi imaš viteške krvi te ćeš stasati u časnog muškarca. Neće podbaciti, jer ima ujaka koji ga tjera da uspije. Tristan je znao kako će Rob ponovno pronaći naklonost u očevom pogledu. Colin isto tako, čak i nakon njegovog skorašnjeg povratka u Camlochlin sa Engleskim kraljem i njegovom malom vojskom. Za Tristana ne bi bilo takve nade da je netko saznao gdje on ide onoga jutra kada je napustio Camlochlin. Iako ga nitko ne bi tražio dok je odsutan. On je bio razvratni sin, onaj nepromišljeni koji je radio što je htio bez obzira na posljedice. Nije bilo čudno što odlazi u potragu da povrijedi neku novu jadnu djevu. To je bio... Tristan. Prelazeći litice Elgola, nije se osvrtao. Nikada se nije osvrtao kada je odlazio na jedno od svojih putovanja. Uvijek je bilo lakše otići nego se pokušati uklopiti. Možda će uz Isobelinu pomoć i to promjeniti.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 11 - Povuci svoje riječi! John Fergusson je povukao svoj luk na rame i izvukao strijelu. - Zašto bih kada je to istina?- Naciljao je na kožu zakucanu za drvo udaljenu nekih pedeset metara, odapeo te se nacerio svojoj braći. Nije vidio maleni kamenčić kako leti prema njegovoj glavi. Nakon nekoliko trenutaka otvorivši oči, jedino što je vidio je ogromno nebesko prostranstvo - to i crvenkastu kosu mladog Tamasa uz nepokajnički pogled. - Slijedeći puta,- rekao je Tamas, - upotrijebit cu veći kamen. - Dovraga, što sam ti rekao o tome da nas ne gađaš s tim?- Lachlan, najstariji od ova tri brata opalio ga je dlanom po glavi. Bez čekanja na odgovor, nagnuo se i zgrabio istrošenu praćku iz bratove ruke. - Ovoga puta je nećeš dobiti natrag. Tamas je stisnuo šake i zabacio glavu. - Isobel! Lachlan mi neće vratiti moju praćku! - Zato što je,- Lachlan je viknuo prema štali gdje je sestra muzla koze, - pogodio Johna u glavu i raskrvavio je. Unutar štale, Isobel je naslonila glavu na Glennynu slabinu. - Bože daj mi snage.Iskreno, ne moze li ona uživati jedan dan u miru bez prijetnji da njih trojica ne ubiju nešto... obično jedan drgoga? - Dolazim!- Dižući se sa stolice, podigla je malo haljinu te odgurnula nogom pile s puta dok je izlazila. Kada je ugledala Johna na travi još pomalo ošamucenog, ali na sreću ne krvavog, ljutito je pogledala Tamasa. - Zašto si ga gađao? - Nazvao me bebom! - A tako što nisi kontrolirao svoju naglu narav,- Isobel je odgovorila kleknuvši da pregleda Johna, - uvjerio si ga da nije u pravu? Tamas je zatresao glavom. - Uvjerio sam ga da me više nikada ne zove bebom. Isobel ga je pogledala. - Onda ću ja,- rekla je toliko oštro da je maknula zlobni smešak s njegovog okruglog, pjegavog lica. - Imaš jedanaest godina Tamase, i još uvijek si dovoljno mali da dobiješ batina.- Pogledala je drugu dvojicu, koji su se trudili da izgledaju što više nevini, ali su u tom pogledu totalno zakazali. Konstatno su terorizirali nekoga ili nešto. Šta će napraviti s njima? Još juče su najavili rat ogromnom gnijezdu stršljena iza kuće - i izgubili. Konji ih nisu voljeli, koze su ih se bojale, a farmeri s obližnjih farma su već najavili da će ih slijedeći puta ubiti ako dođu na njihove posjede. - Iskreno, svima bi vam dobro došle batine. Ne znam zašto već nisam rekla Patricku da to i učini. - Patrick nas nikada ne bi istukao.- John joj se nasmijao, od čega joj se steglo srce na samu pomisao što bi se s njima dogodilo da ih ikada ostavi. Majka im je umrla ubrzo nakon što je rodila Tamasa, ostavljajući Isobel da se brine i odgaja njihovu obitelj. Kada joj je otac poginuo godinu dana kasnije, drugi dio roditeljskog odgoja pao je na Patrickova leđa - koje je on ispunio jako dobro, osim jedne. Nikada nije uzeo šibu u ruke za nijednog od njih. - Možda smo u dilemi, što misliš?- namignula je Johnu i lagano ga potapšala po koljenu. - Mogu li sada dobiti natrag svoju praćku?- Tamas je upitao nakon nemirnog uzdaha. - Možeš je dobiti sutra.- Isobel je pomogla Johnu da ustane i obrisala pregačom kapljicu krvi s njegove glave.- Nakon što završiš Johnove poslove. Tamasove plave oči su se raširile od nevjerice a potom i ljutnje. Izgledao je kao da će početi protestirati, onda se ipak predomislio znajući da mu to neće pomoći. Ljutito je pogledao prema Johnu i odjurio. Isobel je pogledala ohrabrujuće u Johna, što je više mogla.


Klub Brbljivica

- Šta je za večeru?- Lachlan je upitao, grebući po mjestu na ruci gdje ga je upiknuo stršljen. - Repu i juhu od ruzmarina,- Isobel im je odgovorila dok su se vraćali prema kući. - I štagod su Patrick i Cameron ulovili. - Htio sam s njima ići u lov, Bel. - Znam Johne, ali ti si... Tamas prestani natjeravati pse! - Prestat će,- Lachlan je rekao, klimajući glavom prema svom mlađem bratu, - kad ga jedan od njih ugrize za tu koščatu guzicu. Dolazeći iza njih, sa hrpom mlitavih zečeva na jednom ramenu i tobolcem strijela na drugom, Patrick Fergusson je opalio Lachlana po glavi. - Pripazi na rijecnik. Isobel se nasmijala Patricku kada je prolazio pokraj njih, pa onda prema zečevima. Ovo će biti dovoljno da nahrani svoju braću za cijeli tjedan. - Gdje je Cam?- upitala je gledajući iza sebe. - Ubrzo ce doći,- Patrick je odgovorio bez da se okrenuo. - Sreli smo Andrewa Kennedya i njegovu sestru Annie na putu. Krenuo je s njima prema kući. Isobel se zaustavila kada je čula njegove riječi. Podigla je haljinu i krenula za njim. Kennedyji dolaze ovdje? - Da,- potvrdio je, skrivajući svoje svjetloplave oči ispod mokrih uvojaka. - Noćas?- Kada je jedva kimnuo, Isobel je poludila. - Zašto bi pozvao Andrewa kod nas kada znaš šta želi? - Želi tebe. Proklet bio, ako već nije mario za njezine osjećaje onda će ju pogledati kad joj to govori. Povukla ga je za lakat, zahtjevajući da stane i da joj se posveti. - Ja njega ne želim, to sam ti već sto puta rekla. Patrick je prošao prstima po kosi, odmičući je s lica, kako bi se njezin prijeteći pogled susreo s njegovim markantnim. - Dobar je čovjek, Bel. Prekrižila je ruke te se uprla o pod. -A to znači da bi ga ja radi toga trebala voljeti? Ponovno je okrenuo glavu od nje i njezine braće koja su se zaustavila da bi slušali. Voliš li ga ti ili ne, zatražio je tvoju ruku i ja sam pristao. - Šta?- Isobel je vrisnula, prateći ga prema kući kad je ubrzao korak.- Patrick, nisi valjda... - Do sada si se već trebala udati, Bel, započeti svoj život i... - Imam svoj život,- prekinula ga je. - Da se brineš o nama?- Ponovno je stao i pogledao direkno u nju. - Kakav je to zivot? - Kakva bi bila razlika da se brinem o njemu?- svađala se, pokušavajući ne ispustiti suzu... ili mu opaliti šamar koji nikada neće zaboraviti. - Kako bi moj život bio drugaciji kada bi se brinula o suprugu - kojeg čak niti ne volim - i njegovoj obitelji? - Andrew će postati starešina klana Kennedy. Posjed mu je ogroman a obitelj brojčana. Imat ćeš sigurnost s njim. - Sigurna sam i ovdje! - Da.- Nasmijao se. - Sa Cunninghamovim pretresima kada god zažele jer znaju da nas je malo i da nemamo zaštitu. - Neću pristati, Patrick! - Hoćeš. Neću promjeniti mišljenje, Isobel. Ne s tim. Volim te više od ikoga na ovome svijetu i pobrinut ću se za tvoju sigurnost i sreću.


Klub Brbljivica

- Ovdje sam sretna,- molila ga je dok se okrenuo da krene. - Molim te Patrick, ne čini to. - Već je učinjeno. **** Nije bilo lako, ali Isobel je nekako uspjevala izbjegavati njegov željan pogled u prvoj polovici njihovog posjeta. Za vrijeme večere, kušajući bogate okuse svježih trava i začina koji su davali okus gustom zečjem paprikašu, morala se zapitati da tko ne bi oženio djevojku koja ovako kuha. - Priznajem, Patrick,- Andrew reče, sedeći na drugom kraju stola. - Mogao bi slijedećih trideset godina sretno živeti od kuhinje tvoje sestre. Prokletstvo. Trebala je staviti više soli i gljive od prošlog mjeseca. - Reci mi, Isobel,- Andrew je okrenuo pogled prema njoj te se nasmijao ispod crvenkaste hrapave brade, - da li svako svoje jelo kuhaš s tolikim umijećem i pažnjom? - Ne,- isobel mu je rekla uveličavajući žaljenje, - Priznajem, ne kuham. Ponekad, uopće ne kuham, već to radi Patrick. Lachlan se pokraj nje hihotao, dok je Patrick samo pijuckao medovaču, odbijajući dopustati joj da ga podbada. - Nema veze,- Andrew je odgovorio.- Siguran sam da si prelijepa šta god da radiš. Kada mi postaneš žena učinit ćeš me jako sretnim čovekom. Dragi Bože, mamilo ju je da vrati Tamasu njegovu praćku te da ga zamoli da ju pogodi najvećim kamenom u glavu. Ne sumnja da će Andrew biti sretan. Zabrinuta je bila za svoju patnju. Znala je što ju čeka kad postane njegova supruga. Njegova supruga! Proklet bio što nije imao pristojnosti da prvo nju upita. Još jednom je pogledala ružno u Patricka pa je pažnju usmjerila prema Andrewevoj sestri. Annie Kennedy je bila dosta lijepa, s dugim crvenim pletenicama i njeznim licem koje se svaki puta zarumenilo kada joj se Cameron obraćao. Bilo je slatko gledati, stvarno, što je omogućavalo Isobel da razmišlja o ljepšim stvarima nego kako je natjerana na brak s Annienim bratom. Njezin novi zaručnik nije bio ružan. Andrew je bio približno star kao i Patrick, čvrste građe i zdravih zubi. Otac mu je bio starešina klana Kennedy te je imao zemlje koja se protezala cijelom obalom. Većina žena bi bile sretne da ga imaju. - Isobel,- glas mu je zaškripao po njenim usima, - mogu li te zamoliti da prošećemo zajedno poslije večere? Možda da prošećemo po tvom vrtu gdje mogu ubrati mirisni cvijet za tebe? Sjećanja na poljubac u jednom drugom vrtu preplavila su njezine misli od čega se zarumenila na prigušenom svjetlu svijeća u maloj blagovaonici. Sumnjala je da bi ju Andrew pokušao poljubiti - iako je zatražio ruku iza njezinih leđa. Nije bio nimalo odvažan niti riječit kao Tristan MacGregor. Njegov jezik, toliko znatiželjan i gladan njezinog okusa. - Nema cvijeća u mom vrtu, Andew,- skoro mu je odbrusila, pokušavajući kontrolirati svoje misli. - Niti je tip vrta u koji bi puštala svakoga.- Ako je toliko nestrpljiv da joj pokaže svoju odanost prema njoj, onda je već to trebao znati. Srećom, bio je dovoljno pametan da zna kada treba stati - još jedna vrlina koju nije djelio s određenim gorštakom o kojem nije željela razmišljati. Dovraga i bestraga, kada će je slika Tristanovog samouvjerenog osmijeha ostaviti na miru? Riječi su mu bile neiskrene koliko i Andreweve, ali ih je izgovarao s tolikim šarmom od čega je željela vjerovati. - Kako ti se svidjela Engleska?


Klub Brbljivica

Isobel je trepnula prema Annie te joj je laknulo kada je shvatila da se obraća Cameronu. Brat ju nikada nije upitao nakon one noći o Tristanu. Nikada nije spomenuo MacGregore. Isobel ga je voljela što ih niti sada nije spomenuo. Razgovor se produžio dugo u noć. Muškarci su razgovarali o njezinom venčanju, odlučivši kako je slijedeće proleće najbolje vrijeme (Isobel je odlučila otrčati onom starom čoveku koji joj je držao pištolj uperen u lice), te o Cunninghamima koji su dva puta u poslijednje dvije godine napali njihovu kuću i zapalili usjeve. Andrew je obećao poslati neke svoje najbolje ljude da čuvaju usjeve nakon što se on i Isobel venčaju. Zašto to već nije napravio ako mu je toliko stalo do nje? Znao je koliko su nemoćni, samo ona i šestorica braće, kao što su i Cunninghami znali. Zašto već nije ponudio svoju pomoć? Tristan bi. Isobel je znala čim su Patrick i Andrew završili sa viskijem kako je prekasno da ih pošalju kući pešice. Ipak, kad im je Patrick ponudio da ostanu prespavati te da će ih sutra ujutro odvesti kući, htjela ga je ubiti.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 12 Stigavši na sjever Škotskih nizina, Tristan je imao ljutit izraz lica i psovke na usnama. Koji ga je vrag natjerao da toliko daleko putuje kako bi pronašao djevojku? Totalno je izgubio pamet. Nikakva djevojka, nikakav razlog nije vrijedio ove užasne situacije u kojem je bila njegova guzica. Bio je umoran i gladan, te u iščekivanju neke smrtne bolesti od kupanja u ledenom jezeru Katrine. Nekoliko puta se htio okrenuti i vratiti kući. Ne toliko od boli što danima sjedi u sedlu, baš nakon što se vratio iz Engleske, već radi duševne svijesti što je uopće i krenuo na toliki put. Je li toliko lud da misli kako može okončati desetogodišnju svađu koja je učinila toliko zla za oba klana? Njegovo tijelo je žudilo za Isobel Fergusson. To je nadilazilo sve što bi njegova obitelj oprostila ako bi saznali gdje je otišao i da nije uspio. Šta ako ono što zeli - što treba - ne uspije naći na ovom putu koji je izabrao? Što ga je guzica vise boljela to je više sumnjao u svoju svrhu. Ipak, nastavio je, vođen sećanjem na njezne gležnjeve i mirisnu kestenjastu kosu. - Ti si lud,- rekao je samome sebi na glas kasajući pored rijeke Nith. - Ona te ne želi u svom životu, a ti zasigurno ne želiš nju u svom. Međutim nije se poslušao. Naime, od svake milje koja ga je sve više približavala njoj, samo je postajao željniji da ju ponovno vidi. Počeo se pribojavati da mu je put bio uzaludan nakon što su mu prva četiri čovjeka rekli da ne znaju niti jednog Fergussona koji živi u blizini. Na sreću, četvrtinu sata kasnije peti čovjek ga je, vozeći kola koja su skripala koliko i njegove kosti, uputio na pravo mjesto sa upozorenjem da se pazi. Fergusonovo imanje bilo je jezovito tiho, osim blejanja koze negdje u daljini. Usporavajući svog konja, Tristan je sjahao iza nekog drveća i skriveno gledao za nekim znakom života. Nije htio Isobel uplašiti tako da joj dođe na vrata. A zasigirno nije želeo da ga Patrick Fergusson upuca u prsa radi nenajavljenog dolaska - iako bi ga Patrick upucao i bez toga sada kada zna tko je on. Dovraga, nije niti razmišljao o razlogu koji bi dao njezinoj braći zašto je ovdje. Koliko je ono rekla da ih ima? Pogledao je uokolo ali nije vidio niti jednoga. Čudno. Da li sam na pravome mjestu? Osim dima iz dimnjaka male plemićke kućice sve je ostalo izgledalo napusteno. Nekoliko manjih koliba razbacanih po zelenim brdima, koje su bile u jako devastiranom stanju, jednako su izgledale nenaseljeno. Nedaleko pored kuće stajala je ogromna štala. Velika drvena vrata lagano odškrinuta, škripala su od popodnevnog povjetarca što mu je privuklo pažnju. Koza je bila unutra, ali gdje su dovraga bili svi ostali? Sjetio se da mu je Isobel ispričala kako ju je njihov klan napustio nakon smrti starešine. Tko je orao zemlju? Ima previše zemlje za jednog čovjeka čak i uz pomoć par braće, da bi sami sve stigli. Bolje je pogledao. Bale sjena bile su uredno poslagane uza zid stale. Redovi sveže izorane zemlje na polovici ogromnog osunčanog polja, dok je druga polovica bila spremna za žetvu i, puna impresivnih primjeraka bundeva, repa, kupusa, kukuruza i mnoštva ječma, zoba i ostalih žitarica. Ženski smjeh iza stajskih vrata privukao mu je pažnju te ga izvukao iz skrivenog mjesta. Je li to bila Isobel? Da li je sama? Pomaknuo se do drugog drveta bliže kući nakon čega su se vrata širom otvorila. Iza njih je izašao čovek sa kantama u rukama. Pogledao je okolo sebe, kao da je tražio iste ljude kao i Tristan nekoliko trenutaka ranije. Kad ih nije pronašao, zatresao je glavom i nastavio svoj put prema kući. Tristan je prepoznao Camerona Fergussona. Gdje su ostala Isobelina braća? Pogled mu se vratio na štalu. Ona je unutra. Na trenutak se borio sam sa sobom da li da ode do nje. Tisuću puta je zamišljao njihov ponovni susret, ali sada kada je došao ovdje, imao je osjećaj


Klub Brbljivica

da su mu noge zakovane za tlo. Ponovno su se vrata otvorila, te kada je ugledao sjaj njezine kose na suncu, zakoračio je bez ikakvih problema. Bacajući pogled prema njoj dok se kretao prema kući. Laganog koraka u tišini se kretao između grmlja i stabala, jedva skriven od njezinog pogleda. Umjesto da direktno krene prema kući, uzela je velike vile sa zida i zapikla ih u sjeno. Dva puta je ulazila u staju noseći malu hrpu sjena na svojim vilama. Kada je po treći puta nestala, pomaknuo se još nekoliko koraka i zastao. Umjesto da se on njoj približi, pričekat će da izađe i da ona njega ugleda. Osjetio je peckajuću bol u lijevom listu pa sve do bedra. Izdala ga je noga te je pao na koljeno, okrećući se da vidi čija je strijela virila iz njegove čizme. Primio je svoj mač (nije bio budala da krene na put bez njega) kad mu je druga strijela pogodila rame. - Zaklinjem se,-objavio je, iako nekako slabasno, gledajući u tri rumena lica koja su ga promatrala, - platit ćete mi vi mali nevaljalcei za...- nije uspio završiti. Maleni kamen pogodio ga je direktno među oči od čega se onesvjestio. Isobel je izasla iz staje baš na vrijeme da vidi kako je Tamas ispucao kamen iz svoje praćke. Vrisnula je u istom trenutku kada ga pogodio , čoveka koji je već bio na koljenima, te je pao na pod. - Oh, milosrdni Bože.- Bacila je vile i potrčala. - Što ste to učinili? - On je gorštak,- Lachlan je užurbano istaknuo, kao da mu je to dalo za pravo da pogodi jadnog čoveka. - Išao je za tobom, Bel,- Tamas se branio. -Gledali smo ga kako te uhodi iza drveća. Mogu li ja dobiti njegovog konja? Međutim sestra ga više nije slušala, više nije disala. Tristan. Na trenutak joj je krv prestala kolati od šoka što ga je ponovno ugledala. Šta je ovdje radio, sam? Zašto je došao? Jasno mu je rekla da nikada neće moći biti prijatelji. Cijelo vrijeme je imala pravo za njega, a prijateljstvo mu je bilo zadnje na pameti? Prisjetila se čoveka koji ju je natjerao da razmišlja o vitezovima dok su se šetali i smijali u kraljevom dvorištu. Počela je ubrzano disati spustajući se pokraj njega. Da li je on najpametniji vražji prevarant, ili je njegov dolazak imao plemenitiju svrhu? - John!- viknula je teško dišući, od olakšanja što je žrtva njezine braće preživela. Pozovite Camerona! Brzo! Tamase, trebamo deku da ga uvedemo u kući. - U kuću?- Tamas se trgnuo kao da ga je ošamarila. - On je stranac. Patrick će... - Tamas!- Isobel ga je ljutito pogledala. - Odmah da si donio deku ili ću reći Patricku kako si ukrao jaja s Wallacijeve farme iza rijeke. Brat joj je problijedio prije nego što je otrčao prema kući. Kada su ostali sami, Lachlan se nagnuo prema njoj i rekao, jednako uznemireno kao što se i ona osjećala, - Mislili smo da te htio povrijediti. Pogled joj se smjestio na Tristanove lijepe usne i tamo ostao zalijepljen. - Možda je i htio. - Kako znaš, Bel?- Lachlan ju je upitao.- Tko je on? Dragi Bože, jedva je uspijevala disati, a njezin repuh... pao je na njezin repuh te ga uništio. Beskoristan. - Zove se Tristan. Tristan MacGregor,- odgovorila mu je baš kada su Cameron i John došli. - Upoznala sam ga u Engleskoj. Pogledala je prema Camu, te tada poželjela da nije. Nitko nije znao da je provela neko vrijeme nasamo s Tristanom u Whitehallu. Nitko osim Camerona. Nije ju ispitivao što je radila s njihovim neprijateljem ili o čemu su pričali kada ih je našao zajedno. Sada se


Klub Brbljivica

zamislio o njoj. Što li je rekla ovom MacGregoru da je potražio njihov dom te se usudio zakoračiti na njihov posijed? - Cam, živ je,- rekla mu je. Kasnije će se brinuti o tome šta on misli o njoj. - Za naše dobro, mora tako i ostati. Ako umre na našoj zemlji, njegova će obitelj... - Znam.- Brat je kimnuo te prestao sumnjati u nju.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 13 Bio je teži nego što je izgledao, pa ga je malo opsovala dok su ona i njezina braća prenosila njegovo teško opušteno tijelo na deku te ga odvukli u kuću. - Trebali bi izvaditi strijele,- teško je uzdahnula dok su se penjali po hrastovim stepenicama na gornji kat.- Stavit ćemo ga u Alexov krevet. - Alexu se to neće svidjeti. Znaš koliko mrzi MacGregore. Isobel je htjela pustiti svoj dio deke i opaliti Tamasa po glavi. - Patricku se jednako neće svidjeti, kada se vrati od Kennedyjevih,- Lachlan je nadodao. Isobel ih je oboje ogorčeno pogledala. - Želite li da se pobrinem za njega u staji? - Alexov krevet je dobar,- Cam je tiho rekao, vukući svoj kraj. - Prestani se prepirati s Isobel i napravi što ti je rekla. - Nikada se s njom ne prepirem,- John je nadodao dok su prenosili Tristana u Alexovu sobu te ga pažljivo stavili na krevet. - Ova dvojica su napravili cijeli problem.- Bradom je pokazao prema Lachlanu i Tamasu, koji su se odmah uvrijedili. Umorna, frustrirana i preplašena, Isobel se sjela na najbližu stolicu te rukama pokrila lice. Što je napravila, dovevši MacGregora u njihovu kuću, u bratov krevet? Trebala je malo nasamo razmisliti, bez konstantnog prepiranja njezine braće. - Šta se dogodilo, Bel?- John se kleknuo pokraj nje te je nježno upitao.- Da li si gadljiva na izvlačenje strijela? - Zašto bi bila?- Lachlan ga je odgurnuo s puta. - Zadnji puta nije bila kada je Tamas promašio svoju metu i pogodio mene u ruku. - Možemo mi to učiniti umjesto tebe, Bel,- Tamas se ponudio s tačkom pakosti u svom željenom osmijehu.- Nama ne smeta krv. Da to je dobro znala. - Ne Tamase, ja ću.- Ustala se sa stolice, protrljala svoje čelo te se sabrala radi svoje braće.- Trebat će mi sveže prokuhana voda i čiste krpe. Upotrijebi moju plahtu. Oprala sam je ujutro, tako da bi trebala biti čista.- Približila se krevetu da pogleda Tristanove rane. Bože smiluj se, morat će mu skinuti odjeću. - John idi u moj vrt - što je ostalo od njega - te mi donesi četiri lista trputca. Prokuhaj ih i zdrobi da mu mogu napraviti obloge od njih. Lachlane, donesi mi iglu i konac. Trebat ce šivenje.- Kako će to napraviti kada joj se ruke tresu? Prislonila je glavu na njegova prsa. Srce mu je još uvijek kucalo, iako malo slabije. - Požurite se!- naredila im je te se bliže primaknula da bolje vidi kvrgu iznad njegovog nosa. Njegov dah joj je zagrijao obraz, pa je pogledala u njegove duge, lijepe trepavice.- Što ću li napraviti s tobom, MacGregore?- prošaputala je, proklinjući svoje srce što tako snažno lupa radi njegovog povratka, njegove blizine, sirove lijepote njegovog lika. Otvorio je oči i pogledao pravo u njezine, ispunjujući je, na jedan grozan trenutak, sa osećanjem za osvetu. Brzo se odmaknula od njega ali kako su njegovi prsti snažno primili njezinu ruku skoro ga je zbacila s kreveta. Nije primjetila kako joj Lachlan pruža glinenu lončanicu koju je prošlog Božića poklonila Alexu. Zemlja i lišće prosuli su se po njenom licu dok je njezin brat lupio lončanicom Tristana po glavi, ošamutivši ga po drugi puta danas. - Zašto si to napravio?- lupila je Lachlana po ruci, naređujući mu da napusti sobu, te zalupivši vratima iza njega. Okrećući se prema Cameronu, vidjela ga je pokraj Tristana kako uzima njegov mač i tartan.


Klub Brbljivica

- Čudim se,- rekao je tiho bez da je pogledao u nju, - da je ponio ove stvari ovdje a nije ih imao u Engleskoj. - Da,- Isobel je odgovorila, primetivši bratovo dobro zapažanje. Nekome bi vrlo lako promakao Cameron od svog tog kaosa u kojem su njezina braća uživala. Ali bilo bi glupo vjerovati da njemu može što promaknuti. - I ja se čudim. Kada se odmaknuo od kreveta, bez riječi, otišla je do njega, želeći da zna istinu i da joj povjeruje. - Sećam se što su učinili našem ocu, Cam. Nismo se sprijateljili. Ne znam zašto je došao ovdje. Osmijeh mu je bio iskren, iako su Camovi osmjesi uvijek i bili. - Znam, Bel,- rekao je, završivši s tom pričom. - Prestani pričati i dođi ga spasiti. Isobel je uvijek vjerovala, nakon što joj je majka umrla i ona je bila natjerana da se brine o svojoj braći bez imalo vremena da tuguje, kako je to najteži zadatak koji će ikada imati. Ali bila je u krivu. Skidanje Tristana je bilo gore. Čak se od rezanja njegove čizme zarumenila se. Od odvezivanja njegove košulje skoro je imala napadaj. Natjerala se da diše duboko te umirila ruke dok mu je odmicala košulju s prsiju. Prstima je prešla preko njegovih golih bradavica te joj se pogled, iako se trudila da to ne učini, zaustavio na njegovom zategnutom trbuhu. Iskreno, kao da je isklesan iz snova nekog velikog umjetnika. - Mislim... mislim da nije primjereno da mu ja skinem hlače, Cam. Ti to učini, a kad si gotov prekri ga tartanom pa ću nastaviti. Samo su Cameron i John ostali s njom dok mu je čistila rane. Jedino je njima vjerovala, iako je Johnova strijela napravila najviše štete. - Mogao sam ga pogoditi u srce a ne u nogu, ali nisam ciljao da ga ubijem. - To je dobro,- Cameron ga je nježno stisnuo za rame, dok je Isobel pažljivo stavljala oblog na list. - Poštedeo si mu život i spasio nas. Baš kada se Isobel htjela složiti s njim, vrata su se širom otvorila i Tamas je uletio u sobu. - Patrick se vratio! Pogledala je zabrinuto u Camerona i on u nju, pa se vratila svome poslu. Što će dovraga reći Patricku? Kako će ga zaustaviti ako odluči da njihovog najgoreg neprijtelja treba ubiti jer je došao ovdje? - Rekao mi je da ti kažem,- Tamas je nastavio, - kada završiš, moraš ga privezati za krevet. Isobel je zatresla glavom. - Ne mogu to učiniti. - Rekao ti je i da se ne sviđaš s njim oko toga.- Tamas se nacerio, očigledno uživajući u promjeni toka cijele situacije. Spuštajući obloge pogledala je u najmlađeg brata. - To je rekao?- kada je radosno kimnuo ustala se sa stolice. - A gdje je on sada? - Vani, hrani pileće. Otišla je do prozora, nagnula se i pozvala Patricka. Čekala je na njegov odgovor i kada ga je čula nagnula se još više. - Ako mu zavežem ranjenu ruku za krevet, rame mu se neće oporaviti kako treba pa ćemo poslati vražjeg MacGregora kući neoporavljenog. Misliš li da je to pametno? Čekala je, ne dišući, na njegov odgovor. Znala je da bi Patrick dao svoj život za njihovu sigurnost, ali da li bi poštedio MacGregorov život za isti razlog? Najbolje da sada sazna kako bi se bolje mogla pripremiti za svađu s njim, ako će biti potrebno. - Dobro onda,- napokon je uzvratio; - zaveži mu samo jednu ruku.


Klub Brbljivica

Isobel se okrenula kako bi se pobjedonosno nasmijala Tamasu, ali on je bio zaposlen ukazivanjem na Tristana. - Probudio se! Pokušala ga je zaustaviti, skoro se spotaknuvši na stolicu kako bi oduzela zdjelu krvave vode iz Tamasove ruke. Ali pala je snažno na Tristanovu glavu te je napokon morala prihvatiti činjenicu kako MacGregor možda neće izaći živ iz njihove kuće. Isobel je ostala uz Tristana dok je spavao, najviše da ga spasi od predmeta koji bi mu ponovno mogli biti razbijeni na glavi. Gledala je njegovo ravnomjerno disanje ispod tartana te razmišljala zašto je došao. Trebalo joj je dosta vremena, da izbaci njega i onaj osećaj njegovih usana na njezinim potpuno iz glave. Kako ju je pažljivo zaveo, i to samo u nekoliko dana! Plašio ju je svojom sposobnošću da ju tako lako baci na koljena. Mislila je, nadala se, da ga se riješila. Ali sada je ovdje, vratio se da ju opet proganja u snovima, ovaj puta sa golim muškim stasom na bratovom krevetu kao neki zatočeni anđeo. Bio je višlji od Alexa, gležnjevi su mu visili sa kreveta. Promatrala ga je, polagano spuštajući pogled do mišićavih nogu - one koju je morala obrijati da mu očisti ranu kako treba. Prsti su joj drhtali na sećanje njegovog toplog tijela ispod njezinih dlanova, dužina njegovih tetiva koja se protezala od lista do bedra. Ostajući sve više bez zraka, pogled joj se podigao na tartan postavljen nisko na bokovima. Bio je gol ispod toga. Osjetila je kako joj se zagrijavaju obrazi. Koliko mu se žena nasmijalo kada se skinuo pred njima, ukrućen i tvrd spreman da ih uzme? Rukom je prešla preko obrva i opsovala u sebi. Andrew Kennedy nikada nije imao ovakvo djelovanje na nju. Nijedan muškarac nije! Međutim nikada nije upoznala muškarca sa tako sirovom životinjskom privlačnošću, ili... Ne, oni su smrtni neprijatelji, bez mogućnosti za ikakvu privlačnost među njima. Uostalom, ona je zaručena! Barem do kada ne pronađe način da se izvuče iz toga. Morala je ostati fokusiranom na istinu. Postoje dvije mogućnosti zašto je Tristan došao ovdje. Ili je želio informaciju o smrti njegovog ujaka ili je poslan od strane svoga oca da ubije njezinu obitelj. Trebala ga je ostaviti da umre u vrtu. Već je ionako ubio njezin repuh. Njegov život nije vrijedan života njezine braće. Nije imala izbora nego da ga spasi, da ga njeguje usprkos njihovoj mržnji. Vrata su se otvorila te je pogledala prema Patricku, koji je po prvi puta ušao u sobu. Stajao je na vratima, razmišljajući u tišini o onesviještenom čoveku na bratovom krevetu. Kada je pogledao u zavoje na Tristanovom čelu, lagano se nasmješio od čega je Isobel spustila pogled. - Gdje mu je mač? Slegnula je svojim iscrpljenim ramenima. - Cam ga je uzeo. - Pretpostavljam da ga zna koristiti? Isobel se prisjetila kako je vešto baratao s njime protiv Alexa te kimnula. - Dosta dobro. Patrick je krenuo i stao pokraj nje, buljeći u krevet. - Koliko sam shvatio od dečaka, upoznala si ga u Whitehallu? - Da,- kimnula je. Trebala mu je reći. Sada je. Rekla mu je sve, izostavljajući jedino Alexovu glupu reakciju i Tristanov poljubac. Nema razloga da Patrick to zna. Ništa nije značilo. - Znači, branio je Alexa od svog oca,- Patrick je ozbiljno razmišljao, - i tebe od Johna Douglasa. - Da, rekao je John Douglasu da si zadnjem muškarcu koji me želio poljubiti bez tvoje dozvole odrezao usne kako bi me obranio.


Klub Brbljivica

Patrickov osmijeh se sada raširio, ali je jednako brzo nestao. - Zašto je to napravio? - Ne znam,- odgovorila je potiho, gledajući u Tristana. - Možda radi imena. Znao je što je time mislila te je duboko uzdahnuo. - Pozovi me kad se probudi,- rekao je okrenuvši se da ode. - I zapamti, on je gorštak. Drži ga zavezanim i njegov mač skrivenim. Ako su tvoje sumnje o tome zašto je došao ovdje istinite, biti će lakše svršiti sve ako se ne moram boriti s njime. Isobel je gledala u vrata nakon što je otišao. Barem je Patrick bio pametniji od Alexa. Iskreno, imao je više pameti od svih njih - osim kad je riječ o udaji za Andrewa. Ali šta bi Patrick mogao napraviti protiv svih MacGregora u Skyu ako naudi Tristanu? Zašto je otišla u Englesku? Za njezinu obitelj bi bolje bilo da se kralj naljutio na njih nego da ponovno ožive MacGregorovu ljutnju. Tristan je promrmljao njezino ime u snu, trgnuvši je iz njezinih misli. Nagnula se nad njega, ponjeta osnovnim negujućim instinktom. - Ššš,- šapnula je, - najgore je prošlo - za sada. Bacao je glavu naprijed nazad, kao da se s nekim bori u snu. Zabrinuta da bi mogao napraviti veću štetu svojoj već ranjenoj glavi, pritisnula je rukom njegovo čelo te ga umirila svojim nježnim dodirom. - Spavaj, a onda odlazi odavde Tristane MacGregore - ako znaš što je dobro za tebe.Nasmijala se samoj sebi, razmišljajući o svojoj nestašnoj braći. Usprkos svemu što su učinili, mislili su dobro. - Možda mi nismo vojska, ali kao što si i primjetio, možemo se braniti. Nije odmah shvatila da mu prstima miluje svilene kovrdže, a kada je shvatila, nije prestala. Nije mogla poreći da je jedan dio nje bolno privučen njime. Toliko je savršen da se činio nestvarnim, te ga je dirala da se uvjeri kako je samo čovjek. - Zašto si došao? Zašto opsjedaš moje snove i prizivaš moje ime u svojima? Šta želiš od mene? Spavao je, ne dajući joj odgovor. Nekako je znala da joj niti budan neće odgovoriti.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 14 Tristan je sanjao o danu kada je otac Brigid MacPherson ulovio njih dvoje zajedno te ga upucao u bedro, kad ga je prekrasna aroma, bolja od ičega što je prije namirisao, probudila iz sna. Nije se blaženo vratio u stanje budnosti, već se vratio sa neizdrživom boli - najgorom, užasnom glavoboljom. Uhvatila ga je panika shvativši da ne zna šta mu se dogodilo. Pokušao je sjesti ali se odmah legao od užasne boli u glavi i vezane ruke o uzglavlje kreveta. Isobel. Njegov zadatak. Pogođen je strijelom. Dva puta. Za sada stvari nisu išle po planu. Međutim nije niti imao plan. Nije niti prije imao ali sada, više nego ikada, shvaćao je koliko je to glupo. Pogledao je u drugu ruku, zavijenu i postavljenu na njegova gola prsa. Netko je izvukao strijele i zavio mu rane. Ali što mu se dogodilo s glavom? Povukao je kožne trake kojima je bio vezan ali brzo prestao čim je osjetio bol u ramenu. Nemoćan, pokušao je održati zdravu pamet i razmisliti o situaciji u kojoj se nalazio. Stvarno je bila teška. Njegov mač, zajedno s hlačama, nije mogao naći. Imao je dvije rupe u tijelu, strašnu glavobolju te je bio zavezan za krevet njegovih najgorih neprijatelja. Da bude još gore, bio je gladan, a od onoga što se kuhalo slina mu je navirala na usta, a trbuh krulio. Hoće li ga Fergussoni nahraniti prije no što ga ubiju? Iako, ako su ga htjeli ubiti, ne bi li to već napravili? Čuo je glasove iza vrata te zatvorio oči čim su se otvorila i propustila božanstveni miris kuhane zečetine do njegovih nosnica. - Još uvijek spava. - Super. Dođi prije nego što nas Isobel nađe.- Pod je zaškripao, od čega se Tristanov puls ubrzao, kada su dva dečaka hodala po sobi. - Odrat će nam kožu ako sazna što smo naumili, Lachlane. Kako se brine za njega, pomislio bi da joj se sviđa. - On je MacGregor, Tamase. Znaš šta misli o njima. - Znam,- drugi se složio. - Ionako ga ne pokušavamo ubiti. Nas su izboli stršljenovi i nije nam ništa. - Da, ali je užasno boljelo. Tristan je otvorio jedno oko i gledao kako dečaci hodaju oko otvorenog prozora. Prisjetio se onog višljeg kako napinje svoj luk te ga pogađa u rame. Onaj drugi nevaljalac ga je pogodio s nečim drugim, i to sa savršenom preciznošću. Kamenom? Da, sada se sjetio. - Namaži med uokolo, Lachlane,- niži je radosno naredio. - Kad budemo gotovi stavit ćemo malo i na krevet. To će privući stršljene direktno na njega. Jaoj, znači tako ste naumili, je li? Tristan je otvorio oči te se zlokobno nasmijao. - Da li je to pametan potez protiv mene, dečki,- rekao je, uplašivši jadne žgoljavce da su skoro ispali iz cipela.- Moram vas upozoriti, platit ćete to deseterostruko. Od njegove prijetnje mlađem dečaku su se oči zacaklile od izazova. - Tako dakle?- dečak je zamišljeno rekao, posegnuvši prema kožnoj praćki.- Gdje da ga ovog puta pogodim, Lachlane? Izgleda da ima jako tvrdu lubanju. Tristan je povukao svoje okove dok je dečak izvlačio kamen iz džepa. - Da se nisi usudio,- upozorio ga je, proklinjući svoju glupu prijetnju.- Kunem se,- započeo je, nervozno gledajući dečaka kako postavlja kamen na praćku, - ako ti...- Derište je ispucalo kamen iznad njegove glave. Mater mu ...! - Isobel!- Tristan je zaurlao, ne mogavši učiniti ništa drugo. Istog trena, dečak je ispustio praćku te ga osvetoljubivo pogledao. Tristan mu je uputio jednako opasan pogled. Kasnije će se pozabaviti s malim kržljavcem.


Klub Brbljivica

Trenutak kasnije vrata su se širom otvorila te je blijeda Isobel Fergusson utrčala u sobu. Iza nje, potpuno ispunivši čitava vrata, stajao je čovek čiji se ogromni stas i ljutit pogled mogao mjeriti sa bilo kojim Camlochlinovim opasnim ratnikom. Tristan je znao da se taj stav, možda najviše sada, morao namjerno uvježbati. Ali nikako nije mogao skinuti pogled sa crvenokose božice koja mu je prilazila ili onu vatru u očima kada su im se pogledi sreli. Dovraga jako mu je nedostajala. - Ako još uvijek imaš smisla za humor,- promrmljala je, nagnuvši se da mu pogleda zavoj oko glave, - bolje ti je da si radi toga zvao. - Kao prvo,- šapnuo joj je dovoljno blizu uha da drugi ne mogu čuti, - da razjasnimo ovu situaciju. Pogledala je prema njemu, dah joj se pomešao s njegovim a njegov pogled je pao na njezina prsa. - Ne volim biti vezan.- nasmješio se pogledavši ponovno u nju. - Osim ako ja to ne predložim. - MacGregore.- Div na vratima zaustavio je njihov daljnji razgovor. Tristan ga je pogledao, sve hladnijim smiješkom. - Ja sam Patrick Fergusson, ali po imenu koje si dozvao vidim da znaš gdje se nalaziš. - Da,- Tristan je namjeravao kimnuti ali je odustao, zaklopivši oči, od strašne boli u glavi. - Znam gdje se nalazim. - Htio si ovdje doći?- Isobelin brat je nastavio bez imalo milosti. - Ili si pogrešno skrenuo? Tristan je polako otvorio oči. - Iskreno,- priznao je, znajući da će te oštre, promatračke oči primjetiti svaku njegovu laž. - Nisam se izgubio. Patrickov pogled se, kada je napokon ušao u sobu, na trenutak usmjerio prema Isobel. - Izgledaš dosta dobro da mi možeš odgovoriti na par pitanja, MacGregore. Pa počnimo. Zašto si sebi uzeo za slobodu koja ti nije bila dozvoljena, da izgovoriš sestrino Kršćansko ime? Sa laganim ubrzanjem disanja, Tristan je pogledao prema dečacima kod prozora. Zato što se oni ne boje tvoga imena. Patrickom ljutit pogled prema dečacima uvjerio je Tristana da su oni ili previše tupoglavi da se boje svoga brata ili je Isobelina narav puno gora nego što je zamišljao. - Što ste vas dvojica učinili?- Isobel je tražila odgovor, zahtjevajući njihovu pažnju. Zašto ste uopće ovdje? - Za sve je kriv Tamas,- višlji dečak je odgovorio, izdavši mlađeg brata bez problema. - Znači tako?- Isobel je postavila ruke na kukove. Svi u sobi, uključujući Tristana, gledali su u Tamasa očekujući njegov odgovor. - Dobro.- dečak se predao spustivši glavu. - Namazao sam med po prozorskom oknu kako bi privukao stršljenove. Isobel je ljutito udahnula i krenula prema prozoru. Kada je vidjela da govori istinu okrenula se i lupila pregačom po bedru. - To ćeš ti očistiti... nakon što noćas očistiš staju! Tamas je kimnuo i glupavo pogledao u Tristana. - Što si još učinio?- nastavila je, još uvijek promatrajući dečaka. - Ništa više,- odgovorio je pogledavši u pod. Promatrajući ga, Tristan je primjetio Tamasa kako prstima gura praćku ispod pojasa. - Gospodine MacGregore?- Isobelin glas je i dalje bio strog trgnuvši Tristana da odgovori. - Što je još napravio da ste me pozvali?


Klub Brbljivica

- Ništa više,- Tristan je blago odgovorio, pogledavši Tamasa u oči. Vratit će malome kada se ustane iz ovog vražjeg kreveta. Za sada, ovo je bilo među njima. Neće ga tako lako izdati kao što je to učinio njegov brat. - Znači tako, MacGregore,- Patrick je rekao, ne skrivajući svoj humor.- Tražio si pomoć od djevojke jer se bojiš insekata? - Stršljenova, da.- Tristan mu se nasmješio dok je Isobel požurila dečake da izađu van. Oni ne bodu samo jednom. Prije nego što je izašao, Tamas ga je još jednom znatiželjno pogledao. Tristan mu je namignuo, ali je Tamasov izraz ostao nečitljiv. Kada su ostali sami, Patrik je prekršio ruke preko svojih širokih prsa te ga dovoljno dugo promatrao da bi svaki čovjek zadrhatao. Tristan je bio dovoljno pametan da se što manje miče, jer ga je boljelo od glave do pete. - Slijedeće pitanje. Baš kao i njegova sestra, ovaj čovjek nije gubio vrijeme na lažnu formalnost. Bio je direktan i tražio činjenice - atributi koje je Tristan obožavao, usprkos Patrickovoj sličnosti s njegovim mlađim bratom Alexom. - Koja je svrha tvoga dolaska? Isobel je s vrata nervozno pogledala u Tristana. Nije mu se svidalo što je stalno zabrinuta kada priča s nekim od njezine braće. Što je mislila da će im reći? Da su podjelili poljubac i nekoliko zabranjenih osmijeha? Znajući što bi joj se dogodilo, to neće priznati sve dok su njihove obitelji neprijatelji. - Došao sam donijeti vijesti gospođici Fergusson o njezinom bratu Alexu.- pratio ju je pogledom dok je zaobilazila Patricka kako bi se vratila na podnožje kreveta. - Kada je moja obitelj odlazila iz Engleske, bio je dobro. Pomislio je kako se malo sabrala - možda čak i nasmijala. Nije vidio razloga da joj kaže kako nema pojma šta se zbiva u Whitehallu nakon što je Alex ostao sam s Colinom i Mairi. - MacGregore,- Patrick je rekao, podižući sumljivo obrvu. - Misliš li da ću povjerovati kako si prešao toliki put iz Engleske da bi to rekao mojoj sestri? - Zapravo iz Skya,- Tristan ga je ispravio. - Bila je jako zabrinuta što ga ostavlja s mojom obitelji u Whitehallu. Dao sam joj riječ, da mu se neće ništa dogoditi dok god sam ja tamo. To baš i nije bila potpuna neistina. Jednostavno nije imao razloga govoriti o njegovom zadatku i potpaliti Fergussonov bijes kada se ne može obraniti. Patrickova usta su se stisnula dok je promatrao Tristana od glave do pete. - Tako dakle. Znači trebao bih povjerovati da si ti častan čovjek? Tristana nije uvrijedio Patrickov podrugljiv ton, jer je ionako znao kako je sve samo ne častan. Umjesto toga se zapitao, da li je Isobel kvalitete koje je vidjela u njemu naučila od ovog čovjeka. Raspoloženje mu se poprilično popravilo. Možda bi Patrick shvatio njegov razlog zašto je ovdje. Iako je dolazak ovdje i pogled na svoju lijepu Iseult Tristana malo trgnulo, da se zapita o svojim stvarnim motivima. - Iskreno,- priznao je, - Nisam ono što sugerirate, ali radim na tome. U međuvremenu možete misliti što hoćete, ali bih vas zamolio da to držite za sebe jer bi moja reputacija mogla strašno patiti. Isobel je zakolutala očima i otišla do prozora. Patrick ga je na trenutak promatrao, kao da je došao do nekog zaključka, a kada se Tristan široko nasmješio i on je. U slijedećih sat vremena Tristan je saznao kako Patrick nije niti upola arogantan kao Alex. Njegova pitanja, kojih je bilo puno bez zabrinjavanja za Tristanovu glavobolju i bolne


Klub Brbljivica

udove, vrtila su se oko jedne jedine stvari, sigurnosti za svoju obitelj. Prijetio mu je bez ikakvog hvalisanja da će ga, ako je došao učiniti ikakvo zlo njegovoj obitelji, ubiti i zakopati njegovo tijelo iza staje. - Moje namjere su,- Tristan je napokon priznao, - da okončam mržnju naših obitelji. Patrick je pogledao prema svojoj sestri. - Zašto?- Ali kada je Tristan počeo odgovarati, prekinuo ga je i usmjerio pogled ponovno na njega. - Ne trebamo tvoju pomoć, MacGregore. Samo želimo da nas ostavite na miru. Okrenuo se da ode i pokazao Isobel da ju slijedi. Tristan je opsovao u sebi. Patrick mu nije povjerovao. Zašto i bi? Zašto bi MacGregor htio okončati svađu i ne tražiti nešto zauzvrat - kao njegovu sestru? Dovraga, svaki pametan čovjek bi posumnjao u neki podmukliji razlog. Patrick će ih držati razdvojenima. - Gospodice Fergusson. Zastala je te se polagano okrenula da ga pogleda. - Imate li neki pripavak za bolove? Možda da me jedan od vaše braće udari u glavu pa da se onesvijestim? Krenula je zabrinuto prema njemu.- Tako je jako? - Da.- Snizio je ton kada mu je prišla bliže da mu provjeri temperaturu. - Ako vas neću moći vidjeti dok se ne oporavim, radije bih sve to prespavao. - Oh Bože,- izgovorila je odmičući se od njega. - Jel' ti ikada prestaješ? Nasmijao joj se i probudio leptiriće u njezinom trbuhu. - Napravit ću mu neki napitak,- Isobel je rekla bratu na vratima i izašla iz sobe. - Cam će mu ga donijeti,- Patrick je viknuo. - Ja ću mu donijeti,- Isobel je odgovorila, završavajući prepirku. Tristan je na trenutak uživao u ljuljanju njezinih bokova dok je hodala po hodniku. - Fergussone,- pozvao je Patricka kada je htio zatvoriti vrata za sobom. - Možemo li popričati o oslobađanju moje ruke? Vrata su se zalupila. Dovraga.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 15

- Što misliš o njemu? Isobel je vraćajući se u kuhinju zastala i pogledala u ono što je ostalo od Tristanovog napitka. Nije očekivala da će ju Patrick pitati takvo pitanje o njihovom gostu. Mislila je da on jako dobro zna šta ona misli o njemu. - On je MacGregor.- Pogledala je na drugi kraj hodnika gdje je stajao njezin brat odmarajući se od čišćenja ognjišta.- Ono što ja mislim o njemu bi zaprljalo zidove oko nas, da ti kažem? Patrick se naslonio na dršku lopate, opuštenog i nečitljivog lica na prigušenom svjetlu. - Kako se uspijevaš sjetiti tko je on, kada je i mene na jedan trenutak natjerao da zaboravim? Isobel se lagano ukočila. Uvijek logičan brat, Patrick je posložio stvari u svojoj glavi sa preciznošću jednog iskusnog ratnika. Uvijek je trebala biti spremna da bi ga mogla pratiti. - Napraviti ćeš sve da ne zaboraviš, sada se ostavi posla i operi se za večeru.- Okrenula se da ode, ali ju je ponovno zaustavio. - Vrlo je jednostavno pitanje, Bel. Nećeš li mi odgovoriti? Sada nije imala izbora, pomisliti će da nešto krije. Što ona sigurno ne radi. - Možda sam,- rekla mu je slegnuvši ramenima i nastavljajući hodati prema kuhinji, snažnija od tebe. - U ovom trenutku,- uzvratio je zamišljeno, - pomolimo se da jesi. Molila se. Oh, kako se samo molila. Iako se svaki puta kada je bila blizu Tristana bojala kako će mu dati osmijeh koji traži od nje. Nije bila sigurna kojim oružjem najbolje barata. Razmetljivom rupicom na licu od čega joj se grčio želudac ili sifonije riječi koje su mu prelazile preko usta od čega bi svakoj ženi zaigralo srce. Ostala je bez daha kada se prisjetila što ju je upitao kada mu je donijela napitak. - Isobel, jesi li sretna što me vidiš? - Sretna sam što si ostao živ. Baš si budala što si došao ovdje da mi kažeš o Alexu. Iako sam posumnjala da si došao radi nekog drugog razloga. - Onda nisi samo zanosna nego i pametna. Njegov usporeni seksi smešak rasplamsao je vatru ispod njezinog trbuha, zagrijavajući njezino tijelo skroz do obraza. Da nije zadnjih deset godina mrzila njegovu obitelj ili da je vjerovala kako je ona njemu samo slijedeća pobjeda u nizu vjerojatno bi došla u iskušenje da se pridruži ovoj igri mačke i miša. Uživala bi u njegovoj muci kada bi ga odbila. Međutim znala je njegov pravi motiv iza tih slatkoriječivih usta. Dovoljno je bio arogantan u svom junaštvu da prizna kako postoji neki. Bio je jako opasan. Previše je toga bilo na kocki da bi ga ikako drugačije mogla gledati nego kao neprijatelja. Neće se više približavati njegovoj sobi te će ostaviti braći da se brinu za njega. Nasmijala se. Da, toliko je zaslužio. - Lachlan!- viknula je, nagnuvši se na tronožac mešajući gusti zečji paprikaš koji je ključao u loncu nad vatrom.- Odnesi MacGregoru njegovu večeru. Odmičući stolicu gdje je sjedio čekajući hranu, Lachlan je utrčao u kuhinju te gledao kako stavlja grabilicu u lonac. - Kako će jesti? Da ga odvežem?


Klub Brbljivica

- Ne, morat ćeš ga nahraniti. Hodajući iza svog starijeg brata, Tamas se smijuljio na Lachlanove nemoćne proteste. - I ti kreni s njim,- Isobel je rekla, pokazujući grabilicom na Tamasa.- Očisti prozor prije nego ga napadnu stršljeni. Tamas ju je na trenutak pogledao kao da je poludjela. - Večera će mi se ohladiti dok se ja vratim. Za sada ću samo zatvoriti grilje. Ništa se neće.... Patrick!- Okrenuo se čim je Patrick usao u kuhinju. - Zašto bi onaj MacGregor uživao u toplom obroku dok je moj želudac prazan? Pa što onda ako ga ubode par stršljena? Napraviti će čovjeka od njega! - Jesu li od tebe napravili čovjeka kada su te uboli?- Patrick je upitao kad je Isobel punila njegov tanjur. - Nisam ja pozvao djevojku u pomoć prije nego što su me napali. Patrick se nasmijao ali nije popustio.- Napravi kako ti je rečeno prije nego te... Tristanov prijatan ali nekako prestrašen glas javio se iz sobe te ih prekinuo. - Ako me itko od vas čuje, imam jedan hitan problem koji podrazumjeva moj mjehur. Tamas je širom otvorio oči te je potpuno problijedio kada je ugledao da Isobel i Patrick gledaju u njega. - Sve ću napraviti ali to ne. Odvežite ga, preklinjem vas. Na ovo se Patrick složio i krenuo izvršiti taj zadatak. Isobel je pružila zdjelu kipućeg paprikaša Lanchlanu i gledala ga kako nevoljko prati Patricka. - Zašto ti je drag?- Tamas ju je upitao, prihvatajući krpe koje mu je dala. Nasmijala bi mu se u lice da se nije i sama to već sto puta zapitala od kako je upoznala tu gorštačku bitangu. - Zašto me pitaš tako glupo pitanje?- Lupila ga je pregačom. - Sve si više nalik na Patricka.- Nježno ga je pogurnula i poslala gore. Završila je sa punjenjem tanjura svoje braće te svaki odnijela na stol u blagavaonici. Dok je nosila zdjele primjetila je kako joj se ruke sve više tresu. Proklet bio. Pogledala je prema katu, rukama čvrsto stisnutim o pregaču. Počela je učiti kako se nositi s njegovim licem konstantno prisutnim u mislima, ali živjeti s njim.... živjeti s njim... jedan kat iznad nje, kako leži polugol u krevetu pod njezinom milošću - to je bilo previše. Njegova pojava popunila je kuću i pomutila njezinu svijest. Što joj je već dosada učinio da se tako očito vidi kada ju već dvojica braće ispituju o njezinim osjećajima za njega? Samo jednu stvar može napraviti, i to će napraviti jasno i glasno. Natjerala se na osmijeh kada su Cam i John ušli u kuću noseći drva za ogrijev. Nije upitala Patricka kako je sve prošlo kada se vratio i sjeo za čelo stola. Nije ju bilo briga, a to će i dokazati svojoj braći. Nije mogla sama bolje isplanirati kada se Lachlan spustio s prvog kata i najavio da MacGregor odbija jesti iz ičije ruke osim ruku gospođice Fergusson. Izvinjava se, ali jedino vjeruje da je njezine ruke neće otrovati. - Neka gladuje onda,- Patrick je promumljao, stavljajući žlicu u usta. - Ne,- Isobel je rekla, ustajući. - Ako želi da ga ja nahranim, onda i budem. Uzela je zdjelu iz Lachlanovih ruku i povukla Patricka za rukav. - Nećeš valjda piti taj užasan viski kojeg ste ti i Andrew napravili iza staje prosle zime? - Ne ako ne mislim provesti slijedećih sedam dana u krevetu, bolestan ko pas.- Nasmijala se, pomalo nalikujući Tamasu. - Lachlane, dodaj mi ga, hoćeš li?


Klub Brbljivica

- Nećeš valjda to dati MacGregoru da pije, Bel? - Neću, Cam,- odgovorila je okrećući se prema njemu. - Nahranit ću ga s tim Patrick je napravio grimasu bez prigovora. John je upitao da li može promatrati. Isobel je odbila i odlila malo Tristanovog paprikaša da napravi mjesta. Kada se Lachlan vratio, uzela je bocu od njega, odčepila je zubima te ulila veću količinu ove smrdljive tekućine u njegovu večeru. - Nećeš ga moći nagovoriti da uzme drugu žlicu, sestro,- Patrick je rekao, smijući se dok je hodala prema stepenicama. - Budem,- odgovorila je toliko tiho da ju nitko nije mogao čuti. - Natjerat ću ga da pojede sve do zadnje mrvice. Nije pogledala u Tristana kada je ušla u sobu. Mislila je da je tako najbolje. Tamas se okrenuo čisteći prozor i podario joj tako mrki pogled kao od nekog najjadnijeg ratnika punog ožiljaka. To je isto ignorirala. - Brat Lachlan ti se pohvalio da kuhaš bolje od bilo koje djevojke u Škotskoj.- Tristanov glas joj se preljevao po kostima kao topli med. - Pretjeruje,- rekla je, ne dopuštajući da ju njegov hrapav ton poljulja u njezinoj namjeri. - Da li ti je moj napitak smanjio bol?- Sjela se u stolicu pokraj kreveta te ga napokon pogledala. Kimnuo je, fiksirajući svoje vučije oči na nju dok je miješala paprikaš. Ruka joj se malo tresla pa je opsovala što može vidjeti kako utječe na nju. Ruka mu je još uvijek bila vezana za uzglavlje kreveta. Ostatak tijela joj definitivno nije predstavljao nikakvu prijetnju, ali uz sve to imala je osjećaj kako on ima kontrolu a da je ona samo lovina. - Ne očekujem da nam veruješ, gospodine MacGregore, ali želim da znaš kako te moja braća neće otrovati.- Zagrabila je žlicom malo paprikaša. - Ne bi, samo bi me pogodili strijelama i gađali kamenjem u glavu.- Nasmijao joj se kada ga je napokon pogledala u oči. Dovraga, čak nije bio niti ljut... ili je ali to dobro prikrivao. - Nismo te pokušavali ubiti,- Tamasov glas se čuo s prozora. - Da jesmo, bio bi mrtav. - Govori istinu,- Isobel ga je uvjeravala. - Želimo te poslati živoga kući i izbjeći novo krvoproliće tvoje obitelji za osvetom. Sada, molim te otvori usta. Tristan je pratio žlicu koju mu je prinosila prema ustima te potom podignuo pogled prema njoj. - Čudno miriše; mislio sam.... Spretno mu je sasula sadržaj žlice u usta. Čim mu se hrana slegla na okusne pupoljke, izraz lica mu se pretvorio u čisti užas. Htio je ispljunuti, tako da je Isobel napravila ono što je i namjeravala. Nasmijala mu se. - Da li je dobro? Sama sam pripremila, kao i što uvijek pripremam hranu za nas. Mislim da nisam najbolja kuharica u Škotskoj-, zagrabila je još jednu punu žlicu, - ali moram priznati da sam ponosna na svoju kuhinju. Progutao je, bolje reći natjerao se da proguta, te se povlačio dublje u jastuk kako mu se žlica ponovno približavala ustima. - Samo nekoliko dana prije Andrew Kennedy je tvrdio kako bi slijedećih trideset godina mogao sretno živjeti na mojoj hrani.


Klub Brbljivica

Otvorio je usta, prihvativši još. -Tko je taj...- Drhtao je od glave do pete brzo žvaćući te gurajući još brže. -Andrew Kennedy? - Patrickov prijatelj.- Dala mu je i treću žlicu. - Što je on tebi? - Obožavatelj... moje kuhinje,- nadodala je, smijući se radosno. Izgledalo je kao da se topi pred njezinim očima. Uh, dobro je, izgleda da paprikaš počinje djelovati. Sjetila se koliko je bio pijan u Engleskoj nakon samo dvije čaše kraljevog najboljeg vina. Nervozno se nasmijala na snagu viskija kojeg probavlja. Slijedećih par dana će se osjećati grozno, ali to će njezinoj braći dokazati kako ne osjeća ništa prema njihovom zakletom neprijatelji. - Znaš,- rekao je, potpuno nježno.- Svakim danom si mi sve ljepša. Skoro je ispustila žlicu na njegova prsa, nepripremljena, ne radi lijepo složenih riječi, nego radi načina na koji ih je izgovarao. Nježno, smisleno, kao da mu ništa na svijetu nije važno osim da ona njemu vjeruje. Pogledala je u Tamasa, poželevši da ga nije natjerala na čišćenje. Nagurala je još paprikaša u Tristanova nasmijana usta te mu se približila. - Ne smiješ tako pričati pred mojom braćom. - I mirišeš divno.- Sada je sporije žvakao,čak je i polizao ostatak sa usta. Od blizine njegovog jezika htjela je otrčati iz sobe. - Čista i sveža kao rosa na travi... Tako lijepe riječi. Još malo paprikaša i neće ih više morati slušati slijedećih nekoliko dana. - ..te kao neka izgubljena sećanja na Raj, ti si me proganjala. Isobel je zastala. Proganja ga? Ne, on laže, pokušava je zavesti. - Što on to govori?- Tamas se odmaknuo od prozora i zakoračio prema krevetu. Isobel je hitro pritisnula prstom njegove usne. - Prestani pričati, MacGregore!- prošaptala je.- Neću dopustiti da pomisle kako ima nešto između... Poljubio joj je prst. Odmaknula se uz vrisak pa je Tamas požurio do nje. - Šta je? Šta je napravio? - Ništa.- Pokušala je zvučati smireno, međutim Tristanov nenadan, intimni poljubac joj je oduzeo dah. - Evo.- Gurnula je zdjelu u Tamasove ruke i ustala. - Nastavi ga hraniti. Ja... ja ga više ne mogu gledati. Nikada prije nije lagala svojoj braći tako da se sada osjećala jako loše dok je izlazila iz sobe, srce joj je ludački lupalo. Opet ju je poljubio! Nitkov! Bestidan, nemaran, vrlo šarmantan - čak i sada kada je blizu potpune pijanosti - bestidnik ju je opet poljubio! Tamas je pažljivo promatrao njihovog pijanog zatočenika, primaknuo je zdjelu paprikaša do svoga nosa, te ju nakon toga progunđajući odmaknuo. Patrickov neuspjeli viski. Svi se dobro sećaju mirisa koji se širio po kući, kao da su ih napali ljutiti tvorovi. - Sestra želi da se uvjerim kako si sve pojeo, a ja uvijek napravim što mi ona kaže. Ali prvo...- ,odnio je zdjelu do prozora i uzeo krpu kojom je brisao med te se vratio do kreveta, trebat će ti ovo ako malo pokapam po tebi.


Klub Brbljivica

Nacerio se stavljajući krpu na žrtvina gola prsa. Osjetio je samo sićušnu grižnju savijet kada mu je MacGregor odvratio smeškom.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 16 Tristan se nakon dva dana probudio iz svog delirija. Bolje reći, ponovno su ga vratili u život, pa nitko se ne može probuditi iz smrti. Kada je otvorio oči imao je osjećaj da mu se topovska kugla razbila o glavu. Dragi Bože, nikada prije ovako nešto nije osjetio. Nije ga toliko boljelo od Tamasovog dobro naciljanog kamena. Boljelo ga je toliko da mu je bilo teško disati. Što su mu ovoga puta napravili? Šta mu je Isobel ucinila? Dovraga, otrovala ga je i to sa smiješkom. Svi su ludi! Nekako se morao pomaknuti. Došlo je vrijeme da prizna poraz. Bila je pogreška doći ovamo. Očito da nisu htjeli mir. Morao je pobjeći iz njihovih ludih kandži, ali kako kad nije mogao niti razmišljati bez valova vrtoglavica koje su prijetila da ga obuzmu. Pokušao se umiriti, smiriti otkucaje srca u nadi da mu se vrati zdrava pamet. Isobel je tvrdila kako ga nijedan brat ne misli ubiti, ali ga je prevarila. Mjenjali su se kako bi mi polako i u mukama oduzeli život. Dva sata kasnije još uvijek nije mogao vjerovati kako ga je hranila otrovom. Ponovno je pokušao otvoriti oči te shvatio kako po prvi puta nitko nije cijeli dan ušao u sobu. Srećom, pomislili su da je umro, pa čemu muka? Ludaci. Malo mu je popustila bol u glavi, ali ga je zavoj iznad obrva izluđivao. Rotirao je ozlijeđeno rame, sretan i s osjećajem olakšanja da je i ono bilo bolje. Izvukao je ruku i povukao zavoj s glave te krenuo odvezivati debeli čvor kojim su mu vezali ruku za uzglavlje kreveta. Mora otići odavde dok još uvjek može. Ranjena ruka mu je bila još uvijek dosta bolna pa je zubima potrgao ostatak čvora. Tog trenutka kada se odvezao osjetio je još jednu strašnu bol kako prolazi kroz njega. Ne, ne kroz njega već na njemu. Imao je osjećaj kao da mu se zapalila koža. Štreckanje, svrbež pa i malo peckanje... Podigao se malo na lakat zdrave ruke i pogledao na crvene otekline koje su se protezale po cijelim prsima i trbuhu. Znao je da krpa na njegovim prsima ima veze s time. To je napravio onaj kržljavi Fergusson. Da, Tristana nije bilo briga koliko je mlad dečak, Tamas će požaliti. Napokon je sjeo te se nagnuo na stranu kreveta i povraćao sve što mu je ostalo u želucu, što je bilo skoro ništa nakon dva dana bez jela. Ponovno se sjeo i povukao zaljepljenu krpu s prsa te bolno stisnuo zube u agoniji od iščupanih dlaka. Koji su oni vragovi? Obrisao je krpom usta te ju bacio na zid. Dođavola, kako je samo bio gladan. Uloviti će nešto čim ode odavdje. Mora naći svoje hlače i svoga konja. Pogledao je po sobi, gdje mu je meč? Ako ga i nađe, hoće li moći uopće i hodati do njega? Prvo je prebacio zdravu nogu pa pažljivo prebacio drugu nogu preko ruba kreveta. Baš kada je pomislio ustati otvorila su se vrata. Ah, to je bila draga Isobel da provjeri truplo. Skoro se nasmješio na njezin iznenađen pogled kada ga je ugledala da sjedi. - Oprosti što sam te razočarao, bezdušna djevojko,- grubo je rekao. - Kako si se...?- Pogledala je na uzglavlje kreveta gdje je uže kojim je bio vezan ležalo na madracu. Malena glava, ona koja je pripadala dečaku kojeg se Tristan prisjetio da ga je ustrijelio u nogu, pojavila se iza Isobeline lijeve ruke. Dovraga, koliko ih je? - John- ,Isobel ga je odmaknula od vrata, -Idi po Patricka. - Da,- Tristan je poviknuo za njim.- Dovedi i Tamasa da ga mogu baciti kroz prozor! Isobel je uzdahnula a kad ju je pogledao, oči su joj se ljutito napola stisnule. - Kako se uopće možeš i šaliti s tim? - Ne šalim se, gospođice Fergusson,- odbrusio joj je, - A ti ćeš biti slijedeća. - Prestani joj prijetiti, MacGregore.


Klub Brbljivica

Ovoga puta je Tristan znao tko je to. Cameron, a gad je imao Tristanov mač. - Kao što vidim, vi ste i lopovi. - Ne miči se!- Cameron mu je zaprijetio, mašući mačem kad se htio ustati. - Tako dakle,- Tristan se rugao, - želiš me ubiti mojim mačem? Tog trenutka, Cameron je spustio mač i pogled. - Ne mislim nikoga ubiti. - Da baš.- Tristan se ironično nasmijao.- Nitko od vas to ne želi. - Rugaš se mojim riječima?- Isobel je viknula, izgledajući ljutito koliko se i on osjećao. - Da, rugam se! Želiš li poreći da si me otrovala, gospođice Fergusson?- Ljutito ju je prekinuo kada je otvorila usta. - Poričeš li da je tvoj brat natopio krpu medom te ju stavio na moja prsa dok sam se borio sa smrću? - Borio sa smrću?- Izgledalo je kao da će mu se nasmijati što je Tristana još više razljutilo. - Pogledaj!- Pokazao je na crvene otekline. - Nakon svega bih trebao vjerovati da mi ne želite učiniti ništa nažao? Patrick se pojavio s Johnom na vratima. Tamasa nije bilo. - Tko ga je odvezao? - Ja!- Tristan je viknuo. - Odlazim odavde. Je li moj konj još uvijek živ?- Okrenuo se i pogledao ljutito u Isobel.- Ili si me s njim nahranila kada si me pokušala ubiti? - O čemu ti pričaš MacGregore?- Patrick je zahtjevao odgovor s vrata. Tristan je primjetio kako mu Cameron daje mač. - Rado ću ti odgovoriti, Fergussone.- Omotao je tartan oko struka i ustao, pridržavajući se za krevet da ne padne.- Glup sam što sam odlučio doći ovdje. Glup da pomislim kako mogu išta promjeniti. Odlazim kući. - Ne možeš!- Isobel je zakoračila u sobu ali ju je Patrick zaustavio. - Ne možeš otići dok su ti rane još uvijek sveže. Čim ih tvoj otac ugleda krenut će na nas. Dođavola, dosta mu je bilo slušanja koliko je njegov otac loš. - Ti zoveš moju obitelj barbarima, gospođice Fergusson, ali do sada, ja sam taj koji je bio ustrijeljen i to ne jedanput već dva puta, onesviješten kamenom i tko zna čime još, otrovan te napadnut rojem stršljenova predvođenim nečasnim žgoljavcem od kojem moj otac izgleda kao mala beba! Vi ste ti koji ne želite zaboraviti prošlost. - Mi ne razmišljamo više o tome,- Patrick je nadodao. - Nitko te nije pokušao otrovati, u to budi siguran. - Govori o viskiju,- Isobel je sporo izgovorila pogledavši u Tristana kao da mu govori da je najveći glupan u Škotskoj. - Ništa gore od viskija nije bilo u tvom paprikašu, MacGregore. Tristan ju je na trenutak promatrao pa trepnuo. - Očekuješ da ću povjerovati kako mi je ovo viski napravio? - Da, Patrick ga je napravio, ali je bio malo prejak za prodaju. Vjerojatno je imao jači utjecaj na tebe kad često ne piješ. Tristan je ugledao lagan pomak na rubu njezinih usna kao da će se nasmijati. Želio ju je zadaviti. Dobro je znala kakav će efekat tako jako piće imati na njega. Mislio je da joj može vjerovati. Pogriješio je. Posjedovala je istu zločestu nit u sebi kao i njezina braća. Ne zna ona s kim ima posla. Nitko od njih. - Sada, gospodine MacGregore,- rekla je, ironičnim tonom, - ako bi ste se mogli leći da vam pogledam rane... Nasmijao se, prebacivši dio tartana preko svojeg ramena.


Klub Brbljivica

- Nećeš me više dotaknuti, ali mi možeš zasedlati konja i donijeti mi ostatak odeće.Primjetio je da mu remen isto tako nedostaje pa se nagnuo na krevet da uzme uže. U tom trenutku ga je ozlijeđena noga izdala te je pao na pod kao posječeno stablo. Usprkos užasu ostalih koji su bili stisnuti na vratima, John se oslobodio i potrčao pomoći. - John budalo, vrati se ovdje!- Patrick mu je naredio, podižući Tristanov mač spreman da ga upotrijebi - ili da odbaci nešto nevidljivo ispred sebe s puta. - Oh, pobogu.- Tristan mu je s poda uputio ogorčen pogled. - Hoćeš li više spustiti moj mač? Neću povrijediti dečaka. Cameron mu je slijedeći prišao te ga primio ispod ruku kako bi ga vratio na krevet. Čim su ga posjeli, ponovno se podigao na noge, prislanjajući se ovaj puta na Johnovo rame. - Dovoljno sam odležao,- odgovorio je na zabrinut Isobelin pogled. - Da vam udovoljim, pričekat ću još par dana prije nego se vratim kući. Međutim ako me namjeravate ponovno vezati, radije bih bio na nogama. - Ali tvoja noga... - Noga mi dobro zacjeljuje. Samo je još malo bolna. Ako mi vratite mač mogao bi ga koristiti kao pomoć pri hodanju. - Ne,- Patrick je odmah odgovorio.- Nećeš ga dobiti natrag. Ne mislim imati naoružanog MacGregora u svojoj kući. Tristan ga je ljutito pogledao. - Dobro, onda štap. Imate moju riječ da nikome neću s njime razbiti glavu dok sam ovdje. - Johne, donesi mu štap,- Isobel je rekla te se okrenula prema Patricku. - Njegov jezik treba našu predostrožnost. Tristan ju je pogledao te se nasmješio. Odgovorila mu je stiščući šake uza se i odmaknula pogled. - Ne mislim se više brinuti za njega,- rekla je pomalo drhtavim glasom na Tristanovo zadovoljstvo. - Ako misli da se može brinuti za sebe, neka se brine. Okrenula se oko sebe, dotaknuvši svojom dugom pletenicom Patrickova prsa i izašla van. - Da li je uvijek ovako razdražljiva?- Tristan je upitao okrećući se prema Cameronu. Bez da mu je odgovorio, Cameron se pokupio i krenuo za sestrom. Ostavljen sam sa Patrickom, Tristan je uzdahnuo. - Tvoja obitelj me se ne treba bojati. Imaš moju riječ. Nisam više ljut. - Želim ti vjerovati, ali pošto te ne poznajem tvoje riječi mi skoro ništa ne znače. Osjećajući se malo bolje nego u zadnjih sedam dana, Tristan se radosno nasmijao. - Onda me moraš upoznati. Patrick ga je promatrao, pomalo sumnjičavo. Ništa nije odgovorio nego mu je nakon što se John vratio sa štapom pokazao da krene za njim. - Fergussone,- Tristan je rekao kad su izašli iz sobe,- kojeg si vraga stavio u onaj viski? Bio sam siguran da umirem, ali nakon što taj osećaj prođe....- Micao je ozlijeđenim ramenom -... moram priznati da se osjećam snažnije nego zadnjih par mjeseci. Patricku se nije svidjelo što to čuje te je zastao na vrhu stepenica. - Gdje želiš prvo da te odvedem? Imam puno posla. - Znači hoćeš li ti mene pratiti? - Da,- Patrick mu je odgovorio s izrazom lica koji je govorio kako neće moći utjecati na njega. - Hoću. Tristan se nasmijao. - U redu. Idemo u toalet.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 17 U usporedbi sa Camlochlinovim ogromnim hodnicima i ojačanim zidovima, Fergussonova kuća je bila dovoljno velika da njih sedmero udobno žive u njoj. Tristanu se činila većom iznutra. Nije bio siguran jer je to od svih onih čistih prozora koji su propuštali sunčevu svjetlost u svaki kutak ili nešto drugo što je ispunjavalo kuću osećajem topline i privatnosti. Nešto malo kao stoljnjaci na stolovima ili cvijeće na prozorima. Takvih osobnih detalja nisi mogao naći u dvorcu. Patrick ga je doveo do kuhinje nakon što je inzistirao da želi gledati kako mu se jelo sprema. - Otrov ili viski,- rekao je Isobelinom bratu, - nikada više ne želim osjetiti tu muku koju sam imao kad sam se budio iz sna mrtvih. To je bila delomično istina. Drugi dio je bila božanstvena aroma pečene peradi i sveže pečenog kruha koja ga je izazivala da ponovno riskira. Isobel je podigla pogled od sjeckanja začina te odpuhnula brončani pramen s lica. - Hrana će biti ubrzo gotova. Patrick, mogao bi odvesti gospodina MacGregora u staju da vidi kako njegov konj nije dio onoga što je ostavio na podu u sobi. Tristan je osjetio kako mu njezina opaska probija kožu kao što su to prije učinili stršljeni. Nasmijao se, prisjetivši se jednog od razloga zašto je došao ovdje. - Neću otići, gospođice Fergusson; Želim vas gledati. Za dlaku je izbjegla da nožem ne poreže prste. Pogledala je u Patricka. - Oprosti mi ako ti ne vjerujem s tvojom hranom. Od olakšanja je skoro ispustila čujan uzdah te mu slijegnula ramenima. - Kako sam ti rekla u Whitehallu, nikada nećeš pridobiti moje. - Da, sećam se,- Tristan je odgovorio, ispunjavajući svoj dio da uvjeri Patricka kako ona nije izdala obiteljske razloge u njegovoj odsutnosti. - I sada bolje razumijem tu mržnju među nama. Prestala je sjeckati te ga pogledala dok je on uzeo i otvorio malenu staklenku sa jedne od mnogo polica na kuhinjskom zidu. - Znači, priznaješ da me mrziš? Sve nas?- nadodala je, shvativši da nisu sami. Tristan je podigao pogled od mirisanja sadržaja staklenke te joj se pristojno nasmijao. - Kao što si mi rekla u Engleskoj, mi smo neprijatelji. Želio bih da nije tako, ali si mi pomogla da to prihvatim. - Super. Drago mi je da sam ti pomogla.- Nije izgledala baš sretno radi toga. Zapravo, izgledala je kao da ga hoće pogoditi tim nožem. Oboje su se okrenuli prema Patricku kada je počeo nervozno hodati ispred vrata. - Gdje je Cam? Nemam vremana uzaludno sjediti dok se vas dvoje prepirete oko toga. Moram završiti sa sušenjem trave za sjeno. Lachlan!- viknuo je prema drugoj sobi kada su se vrata otvorila. - Dovedi Cama ovdje da čuva našeg gosta.- Pogledao je u Tristana sa sažaljivim smiješkom.- Oprosti što ti ne vjerujem da te ostavim nasamo i ne svezanog s mojom sestrom. - Naravno.- Tristan se složio te gledao primamljivu krivinu Isobeline zadnjice dok se kretala prema tronošcu. Patrick bi bio budala da vjeruje bilo kojem muškarcu koji je nasamo s njom - te pogledavši ponovno u Isobelinog najstarijeg brata, Tristan je već znao da Patrick nije budala. A što se tiče ostalih, za sada ništa ne ide u njihovu korist. - Imaš puno začina.


Klub Brbljivica

- Što si rekao?- Patrick ga je nakratko pogledao, pa kad je shvatio s kim Tristan razgovara vratio se čekanju Camerona. -Ti si iscjelitelj,- Tristan je nastavio, zadržavajući pogled na Isobel kada se napokon okrenula. - Mislila sam da je do sada to već očito.- Dobro ga je cijelog promotrila brišući ruke u pregaču. - Bolje ti je, je li tako? - Je,- složio se, istegnuvši ruke. Kada je podigao pogled prema njoj, ona je učinila isto. Zahvalan sam ti što si me tako brzo skrpala. Izgledalo je kao da će se zarumenjeti, ali vatra u njezinim očima dokazivala je kako joj obrazi dobivaju boju od toga što je ljuta a ne od nekog stidljivog trika da ga opčini. - Nisam imala izbora. Ne mislim dopustiti da jedan od vas umre na našem posjedu. Tristan je znao kako bi trebao osjećati prijezir na njezino odbijanje, ali nije si mogao pomoći a da ne pomisli da je i ona osjetila nešto u zraku. Od toga mu se koža naježila, a krv uzburkala. Morao ju je pridobiti. Cameron se pojavio na vratima i zamjenio mjesto s Patrickom. Pozdravio je Isobel ispod gustih trepavica boje cimeta ali se okrenuo od Tristanovog pozdrava. Ponovno odlučan u svoj prvobitni zadatak, Tristan je znao da ih treba sve pridobiti. Pa, možda ne sve, nakon kratkog vremena se ispravio kada se Tamas vratio u kuhinju na večeru. Nakon što su izmjenili najružnije poglede između sebe, kržljavac je pogledao na prsa gdje mu je Tristan pokazivao otekline te samo slegnuo ramenima. - Imaš sreće što si bio na prvom katu, jer si inače mogao naći vepra u krevetu. - A ti si sretan što ja imam milostivo srce,- Tristan mu je odbrusio, malo zbunjen od dječakovog iskrenog ali i besramnog odgovora. - Jer bi inače mogao naći otrovni hrast u svom. Tamas ga je pogledao napola skupljenim očima, kao da hoće odlučiti da li se Tristan šali ili ne. Netko se hihotao pored njega, pa se Tristan okrenuo da pogleda u dečaka koji mu je uzeo štap. Zvao se John. Nakon detaljnijeg promatranja, Tristan je primjetio malenu kvrgu na njegovom čelu jednake veličine kao i njegova. Tristan mu je namignuo. - Ima puno načina na koje možeš natjerati mlađeg brata da plati za svoje gluposti. Johnov smiješak bio je manje neodlučan nego od ikoga drugoga.- Imaš li ti jednog? - Imam,- Tristan mu je rekao. - Ovo mi je napravio.- Ispružio je ruku kako bi John mogao vidjeti tanak ožiljak koji je započeo od lakta te završio na pola puta od ručnog zgloba. - Što si mu radi toga napravio? - Gospodine MacGregore!- Isobel ga je ukorila prije nego je stigao izgovoriti.- Osveta je možda način vašeg odgoja, ali mi je ne potičemo u ovoj kući. Tristan je podigao pogled s Johnovih širom otvorenih očiju i postavio direktno na njezin. Koliko god mu se sviđala njezina odlučnost u tome da ga mrzi, bilo je vrijeme da prizna osnovnu istinu. - Onda bi mogla razmisliti da mu budeš bolji primjer, gospođice Fergusson. Oči su joj zasjale, usne stisnule, a ruke čvrsto prihvatile pregaču sve dok Tristan nije bio siguran da je čuo trganje. Nasmijao se, gledajući je kako se bori smisliti nešto kako bi to opovrgnula. Teško je bilo poreći kako nisu bili toliko različiti. - Izvoli.- Gurnula mu je tanjur pod nos te mu je božanstvena aroma večere ispunila pluća. - Možeš jesti vani,- rekla mu je. - Održala sam te na životu, ali ne moram tolerirati tvoje društvo.


Klub Brbljivica

Tamas mu se podrugljivo nasmijao a Tristan je na trenutak poželeo produžiti svoj štap dok je dečak prolazio pokraj njega. Primjetio je upozorenje u Isobelinim očima pa je pustio derište da prođe bez incidenta. - Cam,- rekla je puneći bratov tanjur i dodajući mu ga, - odvedi gospodina MacGregora do vrata. Osim lagane uznemirenosti na licu, Cameron je poslušao bez pogovora i odveo Tristana iz kuhinje. Od sve Isobeline braće, znao je da bi ovaj mogao biti najteži za pridobiti. Ostali su mu barem dali da se za nešto bori - a kad je jedan izvukao oružje protiv Tristana MacGregora, brzo se našao porazenim. Međutim, Cameron mu nije dao ništa. Ni jednu ljutu riječ, niti pametnu. Čak niti pogled koji bi pokazao da zna kako je Tristan ovdje. Od toga se Tristan osjećao potpuno ranjivim, a taj osjećaj nije volio. - Mislim da ću nakon jela otići do svoga konja. Ako se ti s tim slažeš. Cameron mu nije odgovorio nego nastavio hodati prema vratima kao vojnik koji odlazi u rat. - Super, ti si mirni tip,- Tristan je pokušavao i dalje ponudivši mu srdačan osmijeh. Nakon što sam sve druge upoznao, to je dobra vrlina koju poseduješ. - Vrata.- Cameron se stao sa strane i rukom Tristanu pokazao izlaz. Kako više ništa nije mogao napraviti s nikim, Tristan je izašao van te pogledao u tanjur kad su se vrata zatvorila iza njega. Barem mu je večera bila topla, i bez pretjerivanja najbolja koju je ikada kušao. Meso je bilo toliko meko i ukusno da je dvaputa uzdahnuo na glas. Pobogu, samo njezino kuhanje je stvaralo Isobel nagradom za koju je vrijedilo umrijeti. Na trenutak je prestao žvakati, prisjetivši se kako on nije jedini muškarac koji tako misli. Vrata su se iza njega otvorila te je ugledao Johna kako stoji na ulazu sa zdjelom svoje večere u rukama. Tristan mu se nasmijao, a John mu je odvratio jednakim smeškom. - Mogu li ti se pridružiti?- dečak je upitao, krećući se prema njemu. - Ako se tvoja sestra slaže s tim. John je slegnuo svojim ramenima.- Nije bila previše sretna, ali mislim da nije pošteno da ti sam jedeš ovdje. Tristan je kimnuo te mu ponudio slobodno mjesto pored njega. - Znači ti radiš ono što je pravilno bez obzira što drugi misle o tome, jel'? - Ponekad je teško,- John je uzdahnuo, skupljajući noge ispod sebe. - To si u pravu,- Tristan se složio i nastavio jesti. - Zato je to tako hvalevrijedna kvaliteta.- Pogledao ga je i namignuo mu. - Suosjećanje je isto hvalevrijedno. Pomogao si mi kada sam izgubio ravnotežu gore. Hvala ti. John se nasmješio. - Cam ti je isto pomogao. - Da, istina. Neko vrijeme su jeli u tišini, ali tada je Tristan, gledajući u pejzaž ogromnih polja, ponovno pogledao u Johna. - Da ti vidim ruke. Kao što je i mislio, dečak je imao žuljeve od vrhova prstiju pa do dlanova. Ova mala obitelj je radila sve sama. Nitko nije bio pošteđen. - Pomoći ću ti obavljati tvoj dio poslova čim počnem hodati bez štake. Gledaj to kao vraćanje duga što si mi pomogao. - Hvala ti.- Dečak se nasmijao i nastavio jesti. -.Koliko sam čuo Andrew Kennedy misli da je tvoja sestra dobra kuharica. Da li mu se i ona sviđa? - Vjerojatno. Zaručeni su.


Klub Brbljivica

Tristan je ispustio žlicu u tanjur te ga pogledao. - Isobel je zaručena? Nije mi rekla. John ga je pogledao širom otvorenih očiju. - Da li je trebala? Oh, dovraga. Da, trebala je! Zašto bi inače krenuo ako je žena koju je htio milovati, i dirati i ljubiti udata - ili skoro udata? Ah dovraga i bestraga, pitao ju je! Lagala mu je. Zašto? - Kakav je taj Andrew Kennedy? - Dosta dobar.- John je stavio previše hrane u usta, nesvjestan Tristanovog sve ljućeg stanja. - Malo je dosadan i pije previše viskija. Zasto bi se dovraga udala za nekog takvog? Da li ga je poljubila? Koliko puta? Zašto je od te pomisli htio nekome razbiti glavu? Spuštajući svoju zdjelu, Tristan je ustao i pogledao naokolo. Odjednom se osećao zarobljenim, kao da su se vrata kaveza negdje duboko u njemu zaključala. Posvrbio se po oteklinama na prsima, koje su počele svrbiti ko lude. Ne, nije bila kao druge, spremna da zaboravi na supruga, njihovu reputaciju, za jednu strašnu noć. Isobel je bila jako lojalna svojoj obitelji. Osim toga, ona nije htjela razvratni sastanak s njim. Pobogu, od nje ga je dva dana boljela vilica nakon što ju je poljubio. - Moram prošetati,- rekao je, sagnuvši se da uzme štap. - Nemoj se izgubiti,- John je viknuo za njim dok je Tristan hodao prema mjestu gdje je bio napadnut. Ne može biti zaručena. Rukom je prošao po kosi dok je gazio travu ispod sebe. Zašto ne bi mogla biti? Nije njemu pripadala. Mrzila ga je. Zašto bi mu rekla da voli drugoga? Kao što mu je mnogo puta ponovila, oni su neprijatelji. Ništa mu nije dugovala. - Makni noge s moga vrta!- Okrenuo se prema Isobelinom vrisku. - Jesi li me čuo?- Stajala je s rukama na bokovima, njezina pletenica lelujala je na povjetarcu a njezin pogled na njegovim nogama. - Da se nisi pomaknuo! Pogledao je dolje prema timijanu, metvici, zmijinoj travi kako lelujaju između njegovih prstiju. Njezin vrt. - Samo zakorači ulijevo i odlazi. Ponovno se posvrbio po prsima te pažljivo pomaknuo, što je bilo malo teže radi štapa. - Zar pokušavaš uništiti sve ono na što nisi nakon prvog puta? - Zaručena si. Spustila je ruke pokraj sebe. Barem je imala toliko pristojnosti da izgleda iznenađeno što je saznao. - Jesam. Kimnuo je te se okrenuo, ne znajući šta više da joj kaže. Zašto ga je to dovraga toliko mučilo? Nije. - Zašto nisi bila iskrena kada sam te pitao u Engleskoj? Znaš li koliko djevojaka kao što si ti poznajem? Izraz lica joj se u trenutku promjenio s nježnog na hladan. - Ne želim niti razmišljati koliko djevojaka znaš, ti nepošteni gade! - Što?- Nasmijao se. - Ja? Ti si ta.... - Saznala sam da sam zaručena par dana prije nego što si došao. Nisam ti lagala. Nisam nimalo slična onim droljama koje poznaješ, Tristan MacGregore, osim u jednoj stvari. Ti si lagao meni! Da li je rekla kako zna samo par dana? Dovraga. Što li je učinio? Zašto je to učinio? - Isobel, čekaj.- Posegnuo je za njezinom rukom te ju zaustavio kako se okrenula da odjuri. - Dovraga, ja... Oprosti mi, nisam znao zašto sam... Nisu ga sada mogle riječi napustiti. Mogao se riječima izvući iz skoro svega. Zašto se nije mogao prisjetiti niti jedne riječi da joj kaže?


Klub Brbljivica

- Pusti me. - Da li ga voliš? - Isobel?- Oboje su čuli Patricka kako dolazi prema njima. - Šta radiš ovdje? - Pusti me,- rekla je, ovoga puta s panikom u glasu. Tristan joj je pustio ruku te ju gledao kako se okreće prema bratu. - Razgovaram s gospodinom MacGregorom o biljkama koje je uništio. Patrick je pogledao u svoja tri mlađa brata, koji su ga pratili od kuće. - Nemate li vi kakvog posla, dečki?- rekao je, pokazujući na polja. Prešao je pogledom s Isobel na Tristana, nečitljivim izrazom lica. - Ti se možeš vratiti u kuću,- rekao je Tristanu. U dnevnom boravku gori vatra pa se možeš ugrijati ili se vrati u svoju sobu i odmori se. Mi ćemo doći kasnije. Idemo, Bel. - Dolazim za sekundu. Kako je Patrick oklijevao, prekrižila je ruke, pokazujući kako će biti po njezinom. - Pogledaj ga.- Oboje su ga pogledali videvši kako se Tristan drži za tartan. - Nije u stanju da me povrijedi. Kada su joj braća napokon otišla, pogledala je u Tristana sa ostatkom njegovih uvreda još uvijek svežih u njezinim očima. U tom trenutku je odlučio da je svaka djevojka koja ga je nazvala nepromišljenim gadom bila u pravu. - Kada si mi rekla da sam ti lagao, bila si u pravu Isobel. Ti nisi nimalo nalik na nikoga koga ja poznajem ili sam ikada poznavao. Reagirao sam ovako jer se bojim da više nikada neću upoznati nekoga kao što si ti. Na trenutak joj se pogled smekšao, ali tada je prebacila svoju dugačku pletenicu preko ramena te se stala uspravno. - Koliko ćeš još nastaviti s time?- upitala ga je. - Kada ćeš napokon priznati što radiš ovdje? Oboje znamo da nema nikakve veze s Alexom. - Rekao sam ti zašto. Želim prekinuti ovu svađu.... i želeo sam te opet vidjeti. - Zašto? Povukao je svoj tartan da podigne vunu sa svoje užarene kože. Ti mali gad... - Da li ti je gore? Pogledao ju je, više mu se svidjela ta zabrinutost u njezinim očima nego nepovjerenje koje je bilo prije. - Da, svrbi ko ludo. Bez daljnjih riječi, prošla je pokraj njega i otišla do visokog grma na rubu vrta. Otrgnula je tri lista, stavila jedan u usta i počela ga žvakati. Pokazala mu je da joj priđe, pobrinuvši se da pazi kud hoda. Kada je došao do nje, pomaknula je tartan otkrivajući njegova crvena prsa. Tristan nije znao šta će učiniti, te kada je uzela prožvakan list iz usta i krenula s tim prema njemu, uzmaknuo se. Pomaknula se prema njema i uzdahnula. - Ne pokušavam te otrovati, MacGregore. Ovo će izvući ono što te iritira i suzbiti infekciju.- Nije čekala na njegov pristanak, već je raširila prste po njegovoj koži te utrljala prožvakan list po njegovim oteklinama. Izgledala je kao da nije nimalo dirnuta time što ga dotiče, ali u Tristanovom tijelu svaki živac je zaiskrio. Dodir joj je bio nježan, topao i pažljiv, do te tačke da mu je pobrkala osjećaje. Stavila je drugi list u usta a on je gledao, očaran, dok je žvakala te otvorila usta da izbaci slijedeći tretman. - Da li ti je bolje? - Je,- odgovorio je hrapavim šapatom dok su njezini prsti krenuli prema njegovom trbuhu. Mišići su mu se zgrčili od želje da ju uzme u svoje ruke i izljubi te sočne usne.


Klub Brbljivica

- Još jedan.- Stavila je zadnji list u usta, ali kada ga je htjela dodirnuti, primio ju je za ruku da ju zaustavi. - Isobel, ako me ne misliš izluditi sa željom za tobom, najbolje bi bilo da prestaneš. Lice joj je probljedilo na prigušenom svijetlu. Usta su joj se otvorila da oblikuju neki protest kojeg je Tristan želio oteti svojim ustima. Htio ju je privući bliže te joj postaviti ruku niže, preko ostatka njegovog ukrućenog tijela te neka onda liječenje krene! Želio je to. Oh, Bože, koliko je to samo želio. Međutim morao joj je prvo dokazati, sebi, a ne može ih dokazati djevojci koja je zaručena. Tako da ju je pustio.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 18 Isobel je gledala Tristana kako se šepajući vraća prema kući. Dugo je stajala sama, nogama prikovanim za tlo i ispunjena uzburkanim osjećajima. Dragi Bože, šta li joj to radi? Morala je ostati sabrana. Njegove slatke riječi i lijepo ponašanje bile su izvježbane na nebrojenim ženama prije nje. Čula je kako su ga zvali u Engleskoj te je osjetila efekt njegovog šarma više nego je htjela da zna da su imena kojim su ga zvali istinita. Kako je mogla i na trenutak pomisliti da su njegove riječi iskrene? Iako, Bože pomozi, kada je rekao da postaje lud od želje za njom, glas mu je zadrhtao kao dokaz. Još uvijek je osjećala njegove prste na svojoj ruci. Kada ga je ugledala izgledao je kao da ju hoće zadaviti. Nikada ga prije nije vidjela toliko ljutog. Pobogu, njegovi ljutiti pogledi bili jednako primamljivi kao i njegovi osmjesi. Nije znala da li se razljutio od toga što je zaručena ili od toga što je mislio da mu je lagala, čak otišavši toliko daleko da ju izvrijeđa. Brzo se pokajao, ali zašto bi mario za ijedno od toga? Okrenula se prije nego što je ušao u kuću. Snažnija je od svih drugih žena na koje je Tristan MacGregor navikao. Sama sebi je to dokazala s time što ga je dirala a nije pokleknula. Naravno, pošto se natjerala da misli na Andrewa Kennedya dok je dirala Tristana to je sigurno pomoglo. Neće pasti na njegove smicalice ili njegovo isklesano tijelo. Bio on lud za njom ili ne, još joj uvijek nije rekao istinu o svome dolasku. Jednostavno nije mogla vjerovati da je proputovao toliki put, u neprijateljevu kuću, samo da ju vidi... čak i da spava s njom. Rekao je da želi zaustaviti mržnju i bol koju je nanjela ona svađa, ali zašto? Što bi on dobio s time? Susrela se s braćom na polju i započela svoj posao, odlučna da Tristanu ne pokloni niti jedan više trenutak u svojim mislima. Nakon sat vremena kopanja rupa što su je natjerale da pomisli na grobove koje je jednako tako mogla kopati za sebe ako nastavi dopustati toplini njegovog ravnog trbuha da prodire u njezine misli te da joj utječe na mišljenje o njemu, postala je potpuno jadna. Zašto pobogu ne može biti blizu tog čoveka a da nešto ne nađe atraktivno o njemu? Poželjela je da se brzo oporavi i još brže ode svojim putem. - Zašto si mu ponudio da se zagrije uz vatru?- upitala je Patricka kada je došao pored nje i uzeo njezinu lopatu. Najviše je trebala paziti na svoju braću. Nisu bili upoznati sa Tristanovim sposobnostima uvjeravanja. Vjerovanje u njega nas može koštati života. - Tijelo mu se oporavlja pa je podložno hlađenju,- Patrick joj je rekao. - Želiš li da se razboli i ostane duže? Isobel se nije mogla prepirati s tom logikom. - Ipak, ne smijemo zaboraviti tko je on i što ga je najvjerojatnije dovelo ovdje. - Od mene neće dobiti ono što traži, Bel,- Patrick ju je uvjeravao. - Niti od mene,- obećala je. Nasmijao se te ju nježno gurkao. - Vrati se u kuću. Povedi Johna sa sobom i ... - Neću.- Okrenula se prema njemu.- Neću dopustiti da sve sam napraviš. - Nije ostalo puno toga,- Patrick je inzistirao. - Malo si blijeda, a bez tvog repuha neću dopustiti da se premoriš. Idi sada. Mi ćemo brzo doći. Isobel je otišla s Johnom i razmišljala o drugom bratu. Proklet bio Alex što je ostao u Engleskoj kada je toliko potreban ovdje. A opet, da je Alex našao Tristana bespomoćnog i ranjenog na našem posjedu, bez problema bi ga ubio. Tristan. Pogledala je prema kući. Bio je živ i pun energije, te se nadala da spava u krevetu. Kuća je bila tiha kada je ušla, ali mogla je osjetiti njegovu prisutnost, svuda oko


Klub Brbljivica

sebe, kao kada lavica namiriše prisutnost lava. Pogledala je prema stepenicama a John je otišao u kuhinju. Polagano je koračala po slabo osvjetljenom hodniku, prema dnevnom boravku, a pucketanje vatre bilo je sve jače što se više priblizavala. Nije znala šta radi ili zašto nije otrčala po stepenicama u svoju sobu. Nije namjeravala pričati s Tristanom ako je budan. Previše je bila umorna da se ponovno bori s njegovim riječima. Došla je do lagano odškrinutih vrata, kroz koja je ulazila zlatna svjetlost i toplina u hodnik. Pogledala je unutra. Bio je tamo, ispred vatre, djelomično skriven od njezinog pogleda radi vrata i Patrickove visoke crne fotelje, u kojoj je sjedio. Jedan dio Isobel želeo je utrčati unutra te mu narediti da se makne iz starješinine fotelje. Drugi dio se odbijao pomaknuti, trepnuti i disati. Sve neka ode dovraga, ali njegov profil je bio prekrasan uz svjetlost vatre. Pitala se o čemu misli dok gleda u vatru, kao da u tome može naći sve odgovore na životne tajne. Njezine tajne. - Što radiš, Isobel? Okrenula se i uputila ljutit pogled prema Johnu. - Što sam napravo?- rekao je te pogledo oko sebe u dnevnu sobu. Kada je ugledao Tristana unutra, odmaknuo se pogledavši u nju pa onda ponovno na vrata. - Pa,- rekao je, došavši do nekakvog zaključka u svojoj glavi za koji je Isobel znala da nije tačan, - sada bi vjerojatno trebali ući. Nije mogla. Nije htjela ući unutra i gledati Tristanove zlobne osmjehe na njezino svladavanje tijelesne želje. Međutim nije željela poslati Johna samoga od straha na pitanja koja bi mu Tristan mogao postaviti. Bez drugog izbora nego da prati svoga brata, popravila je svoju haljinu i stala uspravno. - Ostat ćemo samo par minuta. John je kimnuo i stao pokraj nje. Ušao je unutra toliko brzo da se Isobel nije uspjela do kraja srediti. Dovraga. Stavila je jednu nogu ispred druge te se natjerala da krene. Podigla je pogled i vidjela da se Tristan ustao iz stolice. Morao je znati da je stajala ispred vrata i špijunirala ga prije nego ju je John otkrio, međutim nije joj ponudio uobražen pozdrav. U stvari, izgledao je nekako uznemireno, kao da je njihov dolazak prekinuo neku veliku dilemu o kojoj je razmišljao. - Došli smo te pogledati,- John mu je rekao, spašavajući Isobel od razgovora. - Da li si u redu? - Jesam,- Tristan je odgovorio, njegov primamljiv osmijeh se potpuno vratio ciljajući punom snagom na Isobel. - Baš sam razmišljao koliko mi se sviđa ova soba. Podseća me na jednu. Tihu i mirnu. - Da?- Brat je upitao, sjednuvši se u drugu stolicu kada se Tristan vratio u svoju. - Sobu u tvojoj palati? - Ne, negdje drugdje gdje nisam jako dugo bio. - Znači tamo gdje ti živiš ima puno ljudi? - Ima, čak nekada i više nego što mogu podnijeti.- Pogled mu se podigao na Isobel koja je još uvijek stajala pored vrata. - Gospođice Fergusson, jer ja sjedim u vašoj fotelji? Trepnula je, pokušavajući potjerati iz svojih misli slike njegovog toplog, daleko manje ljubaznog pogleda kada su bili sami u vrtu. - Sjediš u Patrickovoj stolici,- odbrusila je hladno. - Patricku neće smetati,- John je odgovorio, na trenutak pogledavši u Isobel prije nego se okrenuo prema Tristanu. - Kakva je tvoja palata, gospodine MacGregore? Oh, mogla ga je ispljuskati! Umjesto toga, sjela se u najbližu stolicu i slušala Tristana kako govori o svojem klanu. Previše je bilo prisno, previše lagodno. Jedan MacGregor, sjedi


Klub Brbljivica

u njezinoj najdražoj prostoriji, pokraj vatre, te nježno priča s njezinim bratom kao da su prijatelji. Nisu. Nikada nebi mogli biti. John je premlad da se može prisjetiti što se dogodilo, a oni nisu baš pričali o tome, osim kad je Alex malo previše popio. Sutra će upozoriti Johna da se drži podalje Tristana. U ovom trenutku se trebala održati nekako budnom i opreznom. - ...očeva sestra Maggie, ne jede meso, iako mislim da bi ju Isobelino kuhanje preobratilo.- Tristan joj se nasmijao pa je ona zatvorila oči, koncentrirajući se na bratov sladak glas umjesto na Tristanov hrapav. - Tko radi tvoje poslove dok te nema?Na trenutak je zastao i tada, - Moj brat Rob radi većinu poslova s mojim ocem. - Pa što ti onda radiš po cijele dane? Isobel je otvorila oči i čekala na Tristanov odgovor. - Ja nisam... tako potreban kao vi ovdje. U Camlochlinu ima puno snažnih muškaraca koji rade dnevne poslove. - Znači nećeš im nedostajati? Po prvi puta otkako je ušla u sobu Isobel ga je dobro promotrila te primjetila kako se natjerao na osmijeh kad je kimnuo. - Neću toliko izbivati da im počnem nedostajati. Uostalom, moja obitelj zna da mislim otići slijedećeg proleća.- Zašto ćeš otići?- Isobel je bila privučena upitati ga onim istim urođenim instinktom koji je imala da se brine o svojoj obitelji. Slegnuo je ramenima. -Jer ne pripadam tamo. Htjela ga je pitati zašto, ali je Patrick ušao u prostoriju s Cameronom i zastao ugledavši Tristana u svojoj stolici. Tristan se htio ustati, ali mu je Patrick pokazao da ostane gdje je. - John, idi u krevet,- naredio mu je nježno, pa se okrenuo prema Isobel i sjeo. - Malo tople medovače, molim te sestro. - Naravno.- ustala se i napustila sobu bez riječi. Nakon kratkog vremena se vratila noseći tacnu sa četiri medovače. Nakon što su Patrick i Cam uzeli svoje, donijela je tacnu do Tristana. Pogledao je sumnjivo čašu pa je Isobel uzela Patrickovu čašu te mu dala Tristanovu. Patrick je sakrio osmijeh iza čaše dok se Isobel vraćala do svoje stolice mumljajući psovke. - Sestra bi me poslala kvragu da joj kažem da me posluži,- Tristan je rekao njezinom bratu i sipnuo svoje piće. - Možda,- Isobel je odgovorila, ljuteći se što je izgledalo kako njezina ljutnja samo potpaljuje Tristanov uzitak, - zato što tvoj otac i brat rade sav posao.- Nije ga pogledala da vidi da li su njezine riječi napravile željeni efekat. Umjesto toga pogledala je u Cama, te nakon toga požalila kada joj je uputio neodobravajucći pogled. Dovraga, bila je umorna i nije željela biti prijatna prema čoveku koji se bojao staviti u usta šta god mu ona servirala. Ušuškala se u svoju stolicu sretna što je iskoristila višak vune kada ga je prošle zime punila, te ljuta na svoju braću što su tako strpljivi sa MacGregorom. Zatvorila je oči, napola svjestna, zadrijemajući, na Patrickov glas koji je upitao Tristana da li je za partiju šaha. Treba ih zaustaviti. Tristan je zmija sa razdvojenim jezikom. Vražji sin sa očima boje zalaska sunca, te snažnih ruku koje su je čvrsto držale dok joj je šaptao o njegovoj zabranjenoj strasti. - Hrče li ona svaku večer?- Tristan je upitao Patricka, te pomaknuo svojeg topa dva mjesta u desno. Kod kuće je sto puta igrao šah i skoro uvijek pobeđivao, ali noćas je gubio.


Klub Brbljivica

Nije se mogao koncentrirati s Isobelinim opuštenim tijelom na stolici, njezinom pletenicom na krilu te punim ustima potpuno opuštenim i lagano otvorenim. Svaki mišić u njegovom tijelu se borio da ne ode do nje, da ju nježno primi u ruke te ju odnese u njezin krevet. - Da li te to dekoncentrira?- njezin brat je upitao, jedući njegovog konja. - Ne, više je...- Što je dovraga skoro rekao? Više je što? Očaravajuće? Sladak predah od njezinog oštrog jezika? - Ja... što sam htio reći...? Kvragu, počelo ga je zabrinjavati da gubi dar govora kad se god radilo o Isobel. - Ne boj se, neću se ja uvrijediti, MacGregore. Želim vas pošteno pobjediti.- Bez ijedne više riječi, Patrick se ustao sa stolice i otišao do svoje sestre. - Idemo, draga, vrijeme je za krevet,- Tristan ga je čuo kako mrmlja dok je nježno povukao sestru na noge. Pokazao je prema Cameronu, koji je u tišini gledao igru, da joj pomogne do sobe. Isobel se na trenutak zaljuljala, njezin uspavan pogled se prvo zaustavio na Tristanu pa se vratio na Patricka. - Nemoj mu vjerovati,- rekla je, naslanjajući se na njegova široka prsa. Patrick joj je nešto šapnuo što Tristan nije mogao čuti pa ju ostavio Cameronu. Nasmijala se. - I ne dopusti da te poljubi. Obojica braće su zanijemila. Obojica su se okrenula polako prema Tristanu sa različitim izrazima lica, jedan crniji od najtamnije noći, a drugi uplašen i oprezan. Tristan se ustao na noge, naslanjajući se na stap dok je Patrick čekao da ju Cam izvede iz dnevne sobe. Kada su ostali sami, ogromni starešina zakoračio je prema šahovskom stolu. - Tako misliš prekinuti mržnju između naših klanova? Tako da ljubiš moju sestru? Tristan nikada nije bježao od ničega u svom životu. Pa, skoro ničega - ali nikada od muškaraca. Međutim, Patrickove ruke bile su umorne od sata i sata fizickog rada, a Tristan nije želio borbu s njim. Mogao je vrlo jednostavno poreći njegove optužbe, ali obmanom ne bi dobio naklonost ili poštovanje ovog čoveka, a morao mu je dokazati kako je njegov zadatak iskren. - Nije joj se svidio,- priznao je, zaklopivši oči dok je Patrickova šaka letila zrakom te se zaustavila na njegovoj čeljusti. Tristan nije potpuno izgubio svijest. Pao je snažno u svoju stolicu te bio svjestan na tri stvari. Stražnji zub mu se klimao, njegova nesmotrenost ga je napokon sustigla i zadnje, Patrick se sjeo i glasno promumljao, - Ti si na potezu, nitkove.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 19 Tristan je otvorio oči i zaječao. Da li će ikada doći dan kada će se probuditi u ovom malom krevetu bez boli? Dodirnuo je dlanom svoju čeljust, pa je odmah odmaknuo psujući. Pretpostavio je da zaslužuje Patrickov udarac, i poraz u šahu, ali ako bi mogao birati koji brat da ga udari, izabrao bi Johna. Iako, to što je Tristana lupio samo jednom, govori puno o njegovom temperamentu. Prebacivši noge s kreveta, rastegnuo se i malo razvježbao ramena te pogledao uokolo tražeći svoj štap. Ugledao ga je pokraj otvorenog prozora i počešao glavu. Nije se mogao prisjetiti da ga je ostavio na tom mjestu, ali opet, Patrickova šaka mu je izbila i ono malo zdrave pameti. Bio je sretan da je uspio doći do kreveta bez da je pao. Ustao se i osjetio kako mu se tartan olabavio i spustio do gležnjeva. Gdje mu je dovraga remen? Na trenutak se osećao totalno dezorijentirano, kada da se nije potpuno razbudio i da još uvjek sanja. Da li su napokon svi ti udarci u glavu došli na naplatu? Sagnuo se do svog tartana, podigao ga i krenuo prema prozoru po štapa. Gledao je kroz prozor, pažljivo skrivajući svoje prepone sa skupljenim tartanom. Ugledao je Patricka sa Camom i Lachlanom na polju, ali Isobel nije bila nigdje na vidiku. Prisjetio se njezinog hrkanja te se nasmijao, razmišljajući kako bi se bilo buduti pored nje. Prisjetio se Andrewa Kennedya i opsovao. Da li ga je Isobel voljela? Ako je, kako će Tristan nastaviti da ju pridobije kada ona pripada drugome? Prije ga zaruke neke dame nisu spriječavale. Nije li tada pokušavao biti netko drugi? Nije li zato došao ovdje? Okrećući se, prebacio je svoju težinu na štap radi potpore. Prije nego što se zateturao i pao čuo je lagano pucketanje drveta. Ležao je izvaljen na podu, njegov tartan pao je daleko od njega, a noga, ruka i čeljust su ga boljele od udarca. Neko vrijeme je ostao tako ležati, razmišljajući što se dovraga upravo dogodilo i kako je blizu bio da padne kroz prozor. Ljutnja ga je ispunjavala kao vruća lava, okrećući pogled prema puknutom štapu, unaprijed znajući šta će vidjeti. Lom je bio čist i ravan. Netko je namjerno zarezao stap skoro napola, ostavljajući komadić netaknutim kako bi mogao puknuti čim se osloni na njega.Tamas. Tristan nije osjetio skoro nikakvu bol dok se pridizao na noge. Bilo je vrijeme da nevaljalac plati. Zaposlen razmišljanjem o načinima na koji bi malom kržljavcu zagorčao život, pokupio je dva štapa s poda, labavo zavezao tartan oko struka te izjurio ljutito iz sobe. Dok je silazio po stepenicama, sam sebi je rekao kako pomaganje Isobel nije vrijedno povredama na njegovom tijelu. Dođavola i ta svađa! Da MacGregori ikada dođu ovdje on bi ih uputio pravo prema Tamasu Fergussonu. Ulazeći u kuhinju još uvijek je sebi pričao u bradu, gladan i željan da nešto pojede prije nego krene na malog balavca. Vežući krajeve svojeg tartana ispod trbuha podigao je pogled i ugledao Isobel kako vraća teglicu na jednu od polica iznad svoje glave. Tristanove oči su se istog trenutka spustile na njezinu zadnjicu, okruglu i srazmjernu ispod vunene haljine. Njezina gusta kestenjasta kosa izgledala je kao tekuća vatra na njezinim leđima protežući se do vitkog sruka. Htio joj je rukama prelaziti po kosi, zakopati lice u nju i uvući njezin miris u svoja pluća. Čuvši ga kako je ušao, okrenula se da ga pogleda preko ramena. Na trenutak je zaboravio sve drugo te se nasmijao na primamljivu krivinu njezine čeljusti, na lagano crvenilo na nosu i na njezine oči, koje su sjajile kao zeleni pašnjaci na ljetnom suncu. Pobogu, vrijedilo je. - Nisam čula da si ušao.- Oči su joj se raširile promatrajući njegov torzo.


Klub Brbljivica

- Oprosti mi.- Pokušavao je povući dio tartana da prekrije svoj goli trbuh, ali ga je previše stegnuo. Odustao je i spustio ruke. - Možda ćete mi vratiti odjeću? Ne želim izgledati previše divlje da me ne možeš pogledati. - Ne bih to pomislila.- glas joj je imao ugodnu notu što se Tristanu svidjelo.- Ja...Trepnula je te se jače zarumenila. - Ja sam samo primjetila kako ti se dobro oporavljaju rane. Nije mogao obuzdati svoj osmijeh. - Moja odeća? - Naravno, donijet ću je .. Što ti se dogodilo?- odjednom je uzdahnula, primičući ruke ustima. Na žalost, prisjetio se toga vrlo brzo. - Tvoj brat mi se dogodio, Isobel. Kunem se da me mali balavac namjerava ubiti. Neću... - Tamas ti je to učinio?- prekinula ga je pokazujući prstom na njegovu bradu. - S čime te udario? - Nije me udario; to je učinio Patrick. Oči su joj se još više raširile, ali joj Tristan nije dao šansu da nastavi s ispitivanjem. Umjesto toga je dignuo svoj polomljeni štap. - Jesi li ovo vidjela? Zarezan je! To je Tamas učinio i ostavio ga pokraj prozora! Nakon što ga je zbunjeno pogledala, stisnuo je zube te nakon toga opsovao u sebi od boli. - Ostavio ga je, naizgled u jednom komadu, pokraj prozora, nadajući se da kad pukne kako ću ja pasti i umrijeti! Skoro i jesam!- Glas mu se povisio zajedno sa bijesom. -A nije niti na tome stao. Nije! Uzeo mi je remen da kad padnem, padnem totalno gol! On je pametno i zločesto djelo vraga i ... Tebi je to smiješno? Odmahnula je glavom, ali je Tristan bio siguran da ju je čuo kako se smije iza ruke. - Treba ga kazniti, Isobel. Kimnula je pomaknuvši se prema njemu. - Razgovarati ću s Patrickom o tome. Kada je stala direktno ispred njega, njezin miris mu je ispunio pluća i zbrkao razum. Zatresao je glavom da ga razbistri. - Reći ću Johnu da ti donese drugi štap. - Ne treba mi,- reka joj je. -Noga mi je puno bolje.- Dovoljno bolje da ju podignem s poda, zakači njene noge oko struka i odnesem do zida. - Znači ubrzo se vraćaš kući? Da li je to čuo razočaranje u njezinom glasu? Kvragu, lijepo bi bilo da je tako. - Mislim da bih trebao.- Ali nije mogao. Ne još. Trebao je još dosta toga napraviti. Još uvijek joj nije bio drag. Njezina braća mu još uvijek nisu vjerovala. Zahvaljujući svojim ranama, još uvijek nije ništa napravio da vrati svoju čast. - Brada ti je ljubičasta.- Podigla je prste prema bradi da ju pobliže pregleda. - Zašto te Patrick udario? Kada mu je pogled pao na njezina rasna prsa, odmaknula se ostavljajući ga hladnim. - Bio je ljut što sam te poljubio. Zateturala je unazad potpuno užasnuta. - Rekao si mu? - Nisam, ti si, i Cameron zajedno s njim.- Pogledao je po kuhinji tražeći hranu. Izgleda da su svi već jeli. - Ti si lud! Nikada im nisam rekla takvo... - Napola si spavala te si upozorila Camerona da mi ne dopusti da ga poljubim. Ostalo su sami shvatili. Problijedila je pogledavši kroz prozor te rukama snažno stisnula pregaču.


Klub Brbljivica

- Zašto mi jutros Patrick ništa o tome nije rekao? - Rekao sam mu da ti se nije svidjelo. Ljut je na mene, a ne na tebe.- Malo joj se boja vratila na lice te je duboko udahnula. - Zahvalna sam ti što si mu to rekao,- rekla je, toliko tiho da ju skoro nije čuo. - To je istina, je li tako?- upitao ju je dok mu je krulio želudac. Čudno nad čudima, nasmijala se! - Možeš sjesti za stol. Donijet ću ti nešto da pojedeš. E ovo je bilo bolje! Tristan joj je radosno zahvalio te se okrenuo da izađe iz kuhinje dok je ona uzimala tanjur sa police.Trenutak kasnije zastao je od zvuka razbijanja gline o pod. Okrenuo se i ugledao Isobel kako zjapi u njega. Pogledao je preko ramena. U njegovu golu zadnjicu. Sažaljivo se nasmijao i spustio komad tartana iza sebe. - Iskričavam se radi ovoga,- rekao je, ostavljajući je da se smiri. Isobel je živela u kući sa šestoricom muškaraca. Vidjela je golu zadnjicu i prije, ali Tristanova joj je napravila pomutnju. Nisu joj se samo od tog čvrstog i savršenog oblika usta osušila i dlanovi užarili, iako bi pobogu to bilo sasvim dovoljno. Već prizor njegove lijepe zadnjice i čvrstih mišićavih bedara u njoj je potaknuo sirovu želju da vidi i ostatak njega. A taj nemoralan osmijeh! Dragi Bože, znao je koliko je božanstveno lijep, te je uživao u tome znajući da i ona to zna. Snažno je spustila drugi tanjur na stol ispred njega i otišla. Nije bila ljuta na njega što je toliko privlačan, ali to je bila jedina njezina obrana protiv njega, te joj je svakoga dana trebalo više nego dan prije. Njegov moćan pogled topio je njezinu unutrašnjost. Njegov zaigran, jednostavan osmijeh oduzimao joj je dah iz pluća, a kada je progovorio borila se da ne odoli strasti njegovih riječi. Bio je, iskreno, najuzbudljiviji i najiritantnije neodoljiv muškarac kojeg je ikada upoznala. Zašto, zašto je morao biti MacGregor? - Hoćeš li sjesti sa mnom na trenutak?- Pogledao je u nju prije nego je izašla. - Ne volim jesti sam. Bože pomozi nam, taj slatki tračak poniznosti u njegovom osmijehu bio je ubojitiji nego tisuce zlokobnih i zaigranih osmijeha. - Ne bih smjela. - Zašto? - Imam puno posla. - Pomoći ću ti šta god treba. Tražim samo nekoliko trenutaka s tobom. Pomislila je kako mu duguje taj trenutak, pošto je rekao Patricku da joj se nije svidio poljubac. To je bila istina, kako je on shvatio, ali nije to trebao reći njezinom bratu. Opet ju je zaštitio, a još uvijek nije znala zašto. Čak je i dobio batina od skoro svakog brata od kada je došao a nije se baš puno niti želio. Zar bi mogao biti čovjek za kojeg tvrdi da je? - Mogu li te nešto upitati?- Povukla je stolicu pokraj njega i sjela. - Samo jedno pitanje? - Pametno je pitanje.- Nije se mogla suzdržati pa mu je vratila osmijeh. Ovaj trenutak je nalikovao onom kojeg su djelili prvog dana kada su se upoznali. Oboje su ga se prisjetili. - Zasto si stao samo na polomljenom nosu kada te Alex izazvao? - Zar bih trebao proliti njegovu krv samo zato što je pun sebe? - Netko drugi bi. - Ja nisam netko drugi. Ne, nije bio. On je bio spoj dvojice; jedan elegantan a drugi neukroćen. Jedan jako neodgovoran, a drugi sarmantno neodoljiv. Bio je bitanga, samoprozvana 'nezabrinut za svaku posljedicu,' a opet joj je pomagao iako to nije imalo veze s njim.


Klub Brbljivica

- Dobro, pa tko si onda ti?- tiho ga je upitala, morajući znati. Htjela je vjerovati da je galantan čovjek došao do nje, a ne neki zavodnik ženskih tajni. - Još uvijek ti to ne mogu reći. Ne može ili neće? Dovraga, to nije odgovor koji je tražila. - Onda dobro,- rekla je ustajući sa stolice. Ako joj neće reći istinu, onda ona neće više ni minute sjediti s njim.- Donijet ću ti nešto za bradu. Izgleda kao da te boli - a onda se moram vratiti svome poslu. Primio ju je za ruku te ju pogledao ispod svojih prekrasnih dugih trepavica. - Ostani. Nije tako strašno i onako si već i previše napravila za mene. Biti ću tvoj dužnik do starosti. Dvojica. Gledala ga je, tijelo joj se ukrutilo dok joj je ruku nježno približavao svojim usnama. - Ruke su ti hrapave i grube kao i mom bratu Robu. Previše radiš. - Radim ono što moram. Disanje joj se zaustavilo kada je spustio glavu i prislonio usne na njezine prste. - Dopusti da ti pomognem, djevojko. - Molim te, ne moj...- odmaknula se, glas joj je drhtao od njegovog intimnog dodira. -.Pomognem? - Poljubiti me ponovno. Osmijeh mu je nestao kada joj je pustio ruku. - Oprosti mi, ti si zaručena. Od kada je to smetalo jednom bitangi? Odmaknula se kada se on ustao sa stolice tik do nje. - Imaš moju zahvalnost za hranu. Obećao sa Johnu pomoći, tako da je bolje da krenem. Osmjehnuo se ali je taj osmijeh nestao sekundu prije njega.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 20 Tristan je zapiknuo vile u sjeno te ga unjeo u staju. Još uvijek su ga boljele i ruka i noga, iako sjeno nije bilo teško, a od Johnovih i Lachlanovih konstantnih pitanja zaboravio je na tu tupu bol - i Isobel. - Znaš li baratati onim mačem kojeg ti Patrick čuva?- Tristan je kimnuo prema Lachlanu kada se vratio van. -.Ubio si puno ljudi? - John ga je upitao, češkajući se po nosu. - Nisam ubio nikoga. - Zašto? - Zato što nije uvijek prava stvar ubiti svakoga tko ti se suprotstavi. Lachlan ga je skeptično pogledao, pa slegnuo ramenima. - Ja mogu pogoditi svojom strijelom svaku metu iz razdaljine od sto koraka. - Tako dakle,- Tristan je ironično rekao, ponovno uzimajući sijeno. - Znači nisi ciljao u moje srce kada si me pogodio? - Nismo te imali namjeru ubiti,- John je rekao. Tristan mu se nasmijao. Sviđao mu se ovaj mali. John ga je podsećao na sebe u tim godinama. - Onda si na pravome putu. - Iako, mi ne možemo govoriti u Tamasovo ime,- John je priznao sa tačkom saosećanja. On je vragolan. Tristan je to dobro znao. - Da,- rekao je, odnoseći sjeno u staju. - To sam već shvatio. - Isobel je bila jako ljuta kada te pogodio pa si pao u njezin vrt,- Lachlan je povikao, slijedeći ga sa svojom balom. Da li je bila ljuta na svoju braću što su ga pogodili, Tristan je razmišljao, ili na njega što je uništio pola njezinog vrta? Ljuta ili ne, brinula se o njemu i njegovala ga je da se oporavi - tako da MacGregor ne umre na njezinom posjedu. - Bila je ljuta samo zato jer si joj uništio repuh,- John je branio Isobel kada se Tristan vratio. - Zašto je njezin repuh dragocijeniji od ostalih biljaka? - Pomaže joj disati za vrijeme zime. Lachlan je laktom udario svojeg brata u rebra, što je Tristan smatrao nepoštenim, jer je Lanchlan bio dva puta veći od Johna sa širokim ramenima kao u bilo kojeg gorštaka iz Camlochlina. Baš kad mu je to htio reći ugledao je iza dečaka Isobel i najmlađeg žgoljavca od brata kako izlaze iz kuće i hodaju prema njima. U rukama je nosila odjeću koju mu je ranije obećala. Nakratko je pogledao u čizmi koje su visile na Tamasovim prstima te vratio pogled na nju. Promatrao je njezina usta, zdravo rumenilo na njezinim obrazima od čega su joj oči izgledale veće, zelenije. Nije bilo moguće da ova prekrasna djevojka snažne volje ima problema sa disanjem. Je li bilo opasno? Zašto je toliko radila ako je? Nema nikoga da obavi to umijesto nje, odgovorio je na svoje pitanje te se zakleo da će nešto poduzeti s tim. Kada je došla do njega, Tristan se ugodno iznenadio videvši isti osmijeh koji je imala onoga dana kada joj se ponudio pomoći oko Alexa. - Stvarno, gospodine MacGregore, ne morate raditi naše poslove. Navikli smo na... - Zovi me Tristan, molim te,- rekao je, zabijajući vile u zemlju da se nasloni. -I želim pomoći. - Onda hvala,- priznala je, spuštajući pogled kada je primjetila Lachlana kako gleda u nju. - Evo tvoje odeće.- Gurnula mu ih je u ruke. - Zamjenila sam tvoje potrgane čizme sa


Klub Brbljivica

Alexovim. Mogle bi ti biti malo uske pošto si višlji od Alexa.- Podigla je pogled da pogleda u braću te se okrenula i krenula prema polju gdje su Patrick i Cameron radili. Tristan je nakratko promatrao kako odlazi pa je prihvatio čizme koje mu je Tamas gurnuo. Stao je ispred njega baš kad se Tamas pripremio krenuti za sestrom. - Hoćeš li mi ovo pridržati?- Bez da je dao šansu Tamasu da odbije, Tristan mu je dao košulju i hlače. Nacerio se malom vragolanu dok je okretao obije čizme da istrese kamenje iz njih. - Očekivao sam gore. Ovo je razočaravajuće. Tamas mu se nasmijao, bacio Tristanove stvari na pod te mu isplazio jezik dok je gazio po njima. U svoj svojoj arogantnosti, nije primjetio Tristanovu nogu pa je pao na tlo. - Želiš li primirje?- Tristan je upitao, primaknuvši se iznad njega. - Ili želiš saznati kako to iskusna bitanga radi? Tamas se okrenuo na leđa i pogledao u njega. - Pitaj me to nakon što ti stavim crve u hranu. - Tako znači,- Tristan je uzdahnuo i pokupio svoje stvari. - Tvoj izbor. Tristan se u tišini šuljao prema Tamasovim vratima. Nije mislio ozlijediti dečaka. Barem ne ozbiljno. Tamas je ulazio u zreliju dob bez pažljivog usmjeravanja koje mu je bilo potrebno da bi odrastao sa barem malo časti i poniznosti. Ono što je namjeravao napraviti malom Tamasu bilo je za njegovo dobro, i za njegovu obitelj u budućnosti. Patrick je posjedovao vrline koje je njegov najmlađi brat morao naučiti, ali nije imao vremena naučiti dečaka kako postati muškarcem. Alex je već dokazao da on sigurno nije nikakav primjer dobrih osobina. Cameron je bio previše tih, previše pasivan da zaustavi Tamasa da postane potpuni vragolan i da uzrokuje svojoj sestri patnju. Tamasa treba učiti netko tko neće posustati sve dok ne nauči svoje lekcije kako treba. Dečak je nepošten i treba ga naučiti da pobeđuje; Tristan bi mu to dao. Nasmijao se radujući se novom izazovu. - Gdje si bio?- začuo se glas iz sjene. - Mislio sam da nećeš doći. - Uvijek održim riječ, John.- Tristan se nasmješio svome saučesniku i ispružio ruke. - Jesi li dovoljno nabavio? - Dvije vreće,- John je rekao dodajući mu jednu od njih. Tristanu je bila potrebna pomoć, a kada je rekao svoj plan dečaku, John je uskočio. John je morao to učiniti onoliko koliko je Tamas trebao to dobiti. - Dobro, krenimo. Kao kradljivci u noći ušuljali su se u Tamasovu sobu dok je spavao i sasuli gomilu sikavica, koje je John sakupio, u Tamasove čizme, džepove i u njegov krevet. Na izlasku iz sobe Tristan je spazio, ono što je tražio, na klupi iznad Tamasovih hlača. Zgrabio je i stavio u svoj džep. - Za što nam treba uže?- John je šaptao, dodajući svoju drugu donaciju za ovaj povod. - Pokazat ću ti.- Tristan je kleknuo pred vrata te zavezao oba kraja uzeta na suprotne strane okvira vrata u visini gležnjeva. Uzeo je vreće i prosuo ostatak bodljikavih biljaka ispred vrata te ih pažljivo zatvorio. John je brzo shvatio za šta je uže bilo namjereno i povukao Tristana za rukav prije nego što su krenuli svaki svojim putem. Prije nego što je progovorio, Tristan se nagnuo te ga potapšao po ramenu. - Ne boj se, nosi pidžamu, tako da će ubodi biti blagi. John je kimnuo, nasmijao se i otišao.


Klub Brbljivica

Tristan nije odmah otišao u svoju sobu već se spustio po stepenicama i otišao u kuhinju, gladan. Našao je jabuku, obrisao je u svoju košulju te pogledao kroz prozor. Zanimljivo, svjetlo je dolazilo iz staje. Tko je još bio budan u ovo kasno doba osim njega i Johna? Zagrizao je jabuku i izašao iz kuhinje. Da li je Patrick radio u pola noći? Razmišljao je izlazeći iz kuće. Vjerojatno je on zadnja osoba koju Patrick želi vidjeti, ali Tristan će mu ponuditi pomoć pa bi možda napokon mogli riješiti neke stvari između njih. Otvorio je vrata staje i ušao sa odjekujućim škripanjem. Nije uplašio Patricka, nego Isobel, a kad ju je ugledao stao je kao ukopan. - Šta radiš ovdje? Okrenula je glavu i nastavila s poslom. Njezin profil na nježnom svijetlu lanterne bio je pasivan i zabrinut u isto vrijeme. - Zar ti nije očito da muzem kozu? Priblizio joj se. - U ovo doba? - Nisam danas stigla, a Glenny je puna.- Nije ga pogledala već je lagano potapšala kozu po slabini. - Ne voli biti puna. Zašto si budan u ovo doba?- Nakratko ga je pogledala dok je primicao drugu klupicu i sjeo pokraj nje. Nasmijao se i podigao jabuku, ali ju je brzo maknuo kad je Glenny okrenula glavu i pokušala ju odgristi iz njegove ruke. - Možemo dijeliti, djevojko. Nema potrebe da budeš necivilizirana.- Ponovno je zagrizao te ostatak dao njoj. - Nisi to smio napraviti.- Isobel mu je rekla, rukama zaposlenim ispod kozinog trbuha. Sada će očekivati hranu kada god te vidi. - Onda ću joj donijeti,- Tristan je obećao i potapšao Glennynu glavu. - Onda ćeš joj donijeti hranu iz svog tanjura,- Isobel je rekla. - Ako nisi primjetio naša hrana većinom dolazi iz našeg posjeda. Nekada je nema dovoljno, tako da sam sigurna kako je nećeš često viđati. Do ovog trenutka Tristan nije potpuno shvatio težinu Patrickove i Isobeline odgovornosti za ovu obitelj. U Camlochlinu je bilo puno ljudi koji su pomagali u različitim poslovima, a kako je njegov brat Rob uvijek bio spreman raditi većinu njih, Tristan se nije osjećao toliko potrebnim. Ovdje se nikome drugome nisi mogao obratiti, na nikoga drugoga se nisi mogao osloniti da ti pomogne u slučaju opasnosti. Ako njihova braća žele živjeti, bilo je na njima da to osiguraju. Sada mu je bilo žao više nego ikada što je njegov otac uzeo njihovog. - Onda ću je musti i pričati joj zanimljive priče od čega će zaboraviti na voće. Isobel je trepnula, te se nasmijala. - Da li postoji nešto ili netko tko se može oduprijeti tvojem besprijekornom šarmu? Odmahnuo je glavom, ozbiljan, jer mu se rugala. -Postoji jedan. Osmijeh joj je u sekundi postao hladan. - Misliš da možeš pridobiti moju braću? - S vremenom, nadam se,- rekao joj je iskreno. - To je jedini način da vratim mir između naših obitelji.- Zašto ona ne bi željela da on učini što može kako bi ublažio mržnju između njihovih obitelji? Nije znao da li je to i moguće, ali htio je pokušati, za njezino dobro. - Znači ti bi se suprotstavio svome ocu? Slegnuo je ramenima. -Ne bi bilo prvi puta. Na trenutak ga je proučavala, tražeći mu nešto u očima. Htio je znati šta. - Jednom si mi rekao da nisi kao ostali MacGregori. Znači trebala bih vjerovati da ne tražiš osvetu za ujakovu smrt? - Čovjek koji je ubio moga ujaka je umro s njim, Isobel.


Klub Brbljivica

- A da je još uvijek živ? Pogledao je ponovno u Glenny, skrivajući ljutit pogled od nje. - Onda bi možda stvari bile drugačije. Stvari bi bile drugačije, stislo ju je u prsima. Što bi onda učinio? - Najbolje da odeš,- naredila mu je, vraćajući se svome poslu. - Patrick bi bio jako ljut da te nađe ovdje. Pogled mu se spustio na njezine prste oko visećih vimena, kako idu gore dole, gore dole dok mu se cijelo tijelo nije ukrutilo od želje da osijeti njezine ruke na svom tijelu u istom ritmu. - Željan sam riskirati.- Uzdahnula je i zabacila glavu. - Ja nisam! Ne znam šta hoćeš ili što radiš ovdje. Ono što se dogodilo između naših obitelji ne može se nikada popraviti, Tristane. - U krivu si,- rekao joj je. -Moji roditelji su MacGregor i Campbell. Njihova ljubav je zaustavila svađu između njihovih klanova koja je trajala tristo godina. Mislim da ne... - Ljubav?- prekinula ga je hihotajući.- Znači pokušavaš da se ja u tebe zaljubim? - Ne,- rekao je osjećajući se pomalo uvrijeđeno od njezine ironije.- Ja... - U tebe? Ozloglašenu bitangu znanu da slama srca svim ženama s kojima se poigrava? Koliko si žena od svih njih volio? - Nijednu, ali ne pokušavam... - Točno. Znam kakav si i ja... - ...da se ti u mene zaljubiš. Zadnja stvar... - ... ne mislim podleći tvojem vještom zavođenju, samo... - .. koju želim je da neka djevojka od mene želi da postanem njezin muž. - ...da bi te željela više kad odeš. Oboje su prestali pričati u isto vrijeme, ostavljajući zrak među njima kipućim. Ovoga puta Tristan je znao da i ona to osjeća. Oči su joj svjetlucale od ovog izazova s njim. Kremaste obline njezinih grudi naticale su od kratkih udisaja i izdisaja kroz poluotvorene usne. Kvragu, želeo ju je poljubiti, obljubiti ju ovdje, ovoga trenutka na sjenu. - Mislim da bi trebao oti... Postavljajući stopalo oko noge njezine klupcice, povukao ju je između svojih koljena. Nije imao milosti za njezin začuđen uzdah, već joj je primio glavu rukama te se nagnuo da ju poljubi. Usne su joj bile meke baš kako se i prisećao, njezin dah topao i pomiješan sa strahom. Nježno ju je držao i ljubio sa sporom i zavodljivom nametljivosti od čega je zastenjao. Nije mu bilo čudno što se nije uzmaknula. Želio ju je potpuno osvojiti da se ne može oduprijeti njegovim nežnim i gladnim pokretima jezika. Prelazeći prstima po njezinom potiljku, produbio je njihov poljubac, stišćući usne na njezine kako bi još više okusio njezinu opojnu slatkoću, da potpuno ispuni pluća njezin mirisom. Znao je po stezanju hlača i lupanju srca da mora prestati prije nego što postane teže da to učini. Polako se odmaknuo, promatrajući njezine oči i nadajući se kako ga neće ošamariti da mu onaj klimavi zub ne ispadne. - Oprosti mi,- prošaptao je. -Teško ti je odoljeti. Promatrala ga je kroz teške, spuštene kapke, njihov strastveni poljubac je nestajao iz njezinog pogleda kad je trepnula. Ništa mu nije rekla, iako je bilo očito po njezinim prstima koji su stiskali pregaču da nešto želi napraviti ili reći. Napokon i je. Ustala se, milosrdno se nasmijala i nogom mu izbila klupcicu ispod njegove guzice.


Klub Brbljivica

- Na sreću, gospodine MacGregore,- ljutito je rekla, saginjući se po kantu s mlijekom, nije uopće teško tebi odoljeti.- Odjurila je, prolijevajući mlijeko na sve strane. Tristan je slušao kako izlazi iz staje te se podigao na laktove. - Znači opet sam gospodin MacGregor?- Prvo je ispravio klupicu te kada se ustao pogledao je žalosno u Glenny. - Suzdržavanje mi nije najbolja vrlina, ali radim na tome. Isobel je zatvorila stajska vrata iza sebe naslonivši se na njih, dok je jednu ruku stisnula na prsa. Trebao joj je trenutak da diše, da povrati snagu i razbistri glavu. Momentalno se uspaničila kada je shvatila da ovo zadnje neće biti moguće. Bože pomozi, ali čovjek se znao ljubiti! Znao je kako joj zapaliti mjesta o kojima prije nije imala vremena razmišljati. Zatvorila je oči, prisećajući se žudnje u svojem tinjajućem pogledu kada je stavio usne na njezine, a taj pogled se ispunjavao još jačom žudnjom kada se odmaknuo od nje, njegova nezasitna strast jedva suzdržana. Njegovi poljupci nisu bili dovoljni. Htio ju je odvesti u krevet. Osijetila je to na njegovom jeziku, vruća muška strast od koje joj je tijelo posajalo sve toplije, a vršci živaca treperili. Kako da razbistri glavu kada joj je ispunjena jasnim slikama Tristanovog snažnog i golog tijela nad njom, spremnog da ju uzme, odlučnog da dobije svoju pobjedu? Kako da ga nastavi gurati od sebe kada svaki osmijeh, svaki strastan pogled koji joj je uputio dovodi je bliže porazu? Čuvši ga kako hoda po staji, kako priča s Glenny, kao što je i obećao da bude, Isobel nije mogla odoljeti a da ne pogleda kroz jednu pukotinu na zidu. Nasmijavao ju je iako se trudila da ga mrzi. Tvrdio je da želi mir između njihovih obitelji. Može li mu vjerovati? Usudi li se vjerovati? A što, oh, što bi učinio da ikada sazna istinu? - Stvari bi bile drugačije.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 21 Nije bilo nimalo čudno čuti kako jedan ili više braće zazivaju pomoć od Isobel prije nego što se ustala iz kreveta. Obično su to bili John ili Lachlan koji su prijavljivali Tamasove nepodopštine, ali ovoga jutra stvari su bile drugačije. Tamasovi sažaljivi jecaji digli su Isobel iz kreveta. Kada je došla u hodnik, sa svih strana su se otvarala vrata jer su braća pa čak i Tristan izjurili iz svojih soba kako bi se odazvali pozivima u pomoć. Vidjevši svoga najmlađeg brata kako leži na podu ispred svoje sobe, Isobel je skoro prestala disati. Patrick je prvi došao do njega, psujući kada je bosom nogom stao na jedan od mnogih sikavica ispod i oko Tamasovog tijela. - Koga vraga...?- Patrick je ponovno opsovao, sutnuvši pikav cvijet s puta. Isobel je krenula za njim, a kada su očistili put do Tamasa, kleknula je pored njega i pokušala mu pomoći da ustane. - Ne!- zaurlao je. -Zapiknuli su mi se u noge! Skini ih Bel! Skini ih! Užasnuta, pogledala je na Tamasovu pidžamu. Bio je pun sikavica na obije strane. Neke su bile cijele dok su ostale otpale ostavljajući malene iglice na tankoj vuni koja ga je pokrivala. - U krevetu su mi,- Tamas je plakao. -I na podu. Kada sam obukao cipele da ne stanem na njih, i tamo su bile! A onda...- šmrcnuo je. -...A onda sam se spotaknuo na to i pao na ostale!- Pokazao je na uže zavezano na okvir vrata. Isobel je ljutito pogledala u rastavljenu klopku. Pogledala je direktno na Tristana koji je stajao na svojim vratima, lagani smešak mu se stvarao na licu. - Kako si mogao? Na njezino iznenađenje i zaprepaštenje, John je zakoračio unaprijed. - On... - On je to zaslužio,- Tristan ga je prekinuo. - Bit će on dobro, iako bi ga noge mogle boljeti nekoliko dana. - MacGregore,- Patrick je zaurlao na njega, - dnevna soba. Odmah.- Nastavio je davati naredbe dok je pratio Tristana prema stepenicama. - Cam, odnesi Tamasa u Isobelinu sobu Lachlane, makni taj osmijeh s lica i nahrani konje. Johne, ti kreni s nama. John je zabrinuto pogledao u Isobel ali je i napravio kako mu je bilo rečeno te krenuo za Tristanom po stepenicama. - Patrick će ga natjerati da plati,- Tamas je zacvilio dok ga je brat pažljivo podigao s poda. Iza njih Isobel je stisnula šake i pogledala prema prizemlju. To li je Tristanova ideja za stvaranje mira? Oh, baš je bila glupa! On je samo jedan osvetnički gad, baš kao i njegov otac. - Cam,- rekla je nakon što je pomogao da polegnu Tamasa na krevet. - Idi u dnevnu sobu i prenesi mi sve što je rečeno. Pobrini se da Patrick ne udari ponovno gospodina MacGregora. Nove masnice će ga samo duže zadržati ovdje. Kada je otišao, Isobel je prvo krenula njegovati bratove ruke i noge. Skinula je što je više mogla iglica, ali neke su bile toliko sitne da ih nije mogla maknuti prstima. Trebat će mu namazati balzam da ih izvuče. Ostali nisu bili toliko duboko, zapikli su se u pidžamu a ne u kožu. Kada je završila, poljubila je Tamasovo uplakano lice i obećala da će se vratiti sa svojim balzamom i ničim toplim za njegov trbuh. Baš kad je mislila izaći iz sobe, Lachlanov poziv izvana ju je prikovao za pod. Dolaze Cunninghami. - Tko?- Tristan se ustao iz stolice i potrčao za Patrickom prema vratima.


Klub Brbljivica

- Cunninghami,- Patrick mu je rekao, izvlačeći bodež s remena. - Došli su nam zapaliti usjeve. Cam, odvedi Johna gore! Kad je Patrick otvorio vrata, Lachlanovi povici odzvanjali su po kući. Njištanje konja prožimalo je jutarnji zrak i Tristanovo srce. U tom trenutku se vratio u prošlost, natrag na onaj isti strah koji je osjećao kada je njegov otac otvorio vrata Campbellove kuće. Jedino što ovoga puta, Tristan neće dopustiti da itko umre. - Ostani ovdje!- naredio je Isobel kad ju je ugledao na vrhu stepenica. Nije pričekao da vidi da li je poslušala, već je otrčao do Patricka. Šest jahača okružilo je Lachlana na polju, smijuljeći se vilama kojima se branio. Jedan od muškaraca nosio je zapaljenu baklju koju je vitlao prema dečaku kao s mačem, provocirajući ga dok se Lachlan pokušavao zaštititi od vatre. Patrick je utrčao urlajući od čega se zemlja zatresla. Uhvatio je jahača koji je bio najbliži Lachlanu i bacio na zemlju. Brzo su ga opkolili ali je krenuo na drugog jahača. Udarac čizmom u glavu zaustavio ga je isti tren. Tristan nije čekao da vidi koji ga je jahač ponovno udario već je trčao prema njima i skočio na jahača koji se spremao baciti baklju na usjev. Obojica su snažno pali na zemlju, iako je Tristan manje osjetio jer je bio na njemu. Nije dopustio da mu protivnik dođe do zraka već ga je onesvijestio snažnim, udarcem u bradu od kojeg su pucale kosti. Doskočivši ponovno na noge, primjetio je Camerona pokraj sebe kako gasi nogama baklju i drugog jahača kako ide prema njemu. Brzim refleksima, Tristan je povukao Cama sekundu prije nego ga je jahač pregazio. Gad se okrenuo da bi ponovno napao ali je pao s konja sa strijelom u ramenu. Tristan se okrenuo prema Johnu dok je dečak pripremao drugu strijelu, spreman da ju ponovno odapne. Lachlan je viknuo da upozori Patricka, pa su se Tristan i John u isti tren okrenuli da vide kako su ostali jahači okružili starješinu Fergussona sa izvučenim mačevima. Znači došli su proliti krv? Tristanovo srce se zaledilo kada je jedan jahač zamaknuo i porezao Patricka po ruci. Bodež mu je ispao iz ruke. Cameron je otrčao do brata i skrenuo udarac vilama kojim je Lachlan zamahnuo. Johnova strijela je poletjela i pogodila Patrickovog napadača u nogu. Muškarac nije pao već je opsovao da mu je slina izlazila iz usta. Pogledao je u Johna i jurnuo prema njemu. Tristanovo srce je ludački lupalo u grudima, od čega mu je krv brže kolala u žilama, podešavajući mu osijetila kao najboljoj violini. Došli su se boriti, a Tristan je bio presretan da im to i ispuni. Duboko udahnuvši, dopustio si je da uživa u tome kako će ubiti boga u gadu koji je želio ubiti dečaka. Nije bilo važno što nema svoj mač. Tristan će svladati svoga protivnika. Nenaoružan, može ga svladati samo u jednom trenutku. Morat ce dopustiti da jahač prvi napadne. Kad im se konj dosta približio, stao mu je na put. Jahač je zavitlao svojom ogromnom oštricom. Tristan se na vrijeme sagnuo da čuje zamah mača iznad svoje glave. Skočivši prema strijeli koja je virila iz napadačeve noge, primio ju je svom snagom i povukao svoju žrtvu s konja, uzimajući mu mač i udarajući ga drškom u nos. Lachlan je brzo završio s njim udarajući ga teškim kamenom u glavu. Tristan se nije okrenuo već je krenuo prema Patricku i Camu sa svojim otetim mačem da bi se borio sa ostalom dvojicom napadača. Treći jahač, onaj kojeg je Ptrick zbacio sa konja, došuljao se mačem iza njih. Jedan od dečaka iza Tristana vrisnuo je svome bratu, Patrick se okrenuo i vidio kako mu mač ide prema glavi. Međutim jedino su iskre padale po Patrickovim ramenima pošto je Tristanova oštrica zaustavila udarac, nekoliko centimetara od


Klub Brbljivica

Patrickove glave. Sa uzvikom koji je odbacio napadača, Tristan mu se obratio upozoravajućim smiješkom. - Siguran si da želiš nastaviti? Dopuštam ti da izabereš. Muškarac se zatrčao prema njemu, a udarac njihovih mačeva odzvanjao je dolinom. Pošto su dvojica muškaraca još uvijek prijetili Patricku i Camu, nije bilo vremena da nauči gada kako se dostojanstveno gubi. Trebao ga je brzo zaustaviti. Udarajući oštricom u njegovu, Tristan je bio u prednosti, lažirajući udarac u rame, promijenio je pravac, te ravnim dijelom oštrice udario napadača po koljenima. Muškarac je pao na leđa te ugledao Tristanov mač za vratom. - Reci svojoj obitelji da prestanu,- Tristan ga je upozorio. - Odmah!- zahtjevao je, gurajući oštricu dublje.- Ili ti se kunem da ću ti otkinuti glavu kako bi je ostali mogli odnijeti tvome starešini. Muškarac nije oklijevao, već je napravio kako mu je bilo naređeno, tako da su se ostala dva jahača odmaknula. - Ustani.- Tristan ga je povukao na noge. Držao je mač na Cunninghamovim grudima dok mu je izvlačio mač iz ruku i dobacio ga Patricku. - Zašto napadate ovu obitelj i uništavate njihov posijed? - Tko dovraga želi znati?- čovjek je zahtjevao odgovor i to dosta bestidno. Tristan ga je bocnuo vrškom oštrice da ga podsjeti tko je glavni. - Tristan MacGregor želi znati. Trebam li ponovno upitati? - Ja sam John Cunningham, sin... Tristan ga je ponovno bocnuo. - Nisam pitao tvoje ime. Je li tako, Camerone?Pogledao je u Cama pa natrag na Cunninghama kada je Cam kimnuo. -Vidiš? Ali vrijeme za tvoj odgovor je isteklo.- Pogledao je ljutito u ona dva Cunninghama na konjima. - Sve što sada trebate znati je da ako se ikada više vratite, nećete se vratiti svojoj obitelji živi. - Od kada MacGregori stoje uz Fergussone?- upitao je onaj s vrškom oštrice na grudima. - Ako hoćeš znati, od danas.- Tristanov osmijeh je bio hladan koliko i metal kojim je zamahivao. - Mislio sam da je to do sada očito. Možeš se vratiti za par dana da upitaš ostatak moje obitelji kad stignu. Siguran sam da će biti jako željni dokazati moju tvrdnju. Sva tri Cunninghama su odmahnuli glavom. - Nećemo se vratiti. - Dobro!- Tristanov osmijeh zaustavio se na muškarcu ispod njegove oštrice. - Da li daješ svoju riječ, John Cunninghame?- Kada je čovek kimnuo, Tristan ga je pustio i stavio svoju oštricu na njegovo rame. - Još jednu stvar želim od tebe prije nego što te oslobodim da pokupiš svoje ranjene i odeš. Kada slijedeći put vidiš damu iz ove kuće, tražit ćeš njezin oprost za sve što ste joj učinili. - Mogu je sada tražiti,- Cameron je promumljao, gledajući iznad Tristanovog ramena. Tristan se okrenuo i ugledao Isobel kako stoji sa Johnom ispod svoje ruke dok joj je vjetar lelujao dugu raspuštenu kosu. Njezin osmijeh, kada su im se pogledi sreli, širio se sporo i završio kao da ga je strijela iz bliza pogodila u trbuh. Nije mu trebala zahvaliti. Sve se vidjelo na njezinom licu, u njezinim očima. Kao da je on nekakav heroj koji je izašao iz knjige, šampion koji je došao spasiti dan, i svoju damu. Čekala je, ne skidajući pogled s njegovog dok je John Cunningham tražio oprost. Kada su Cunninghami otišli, brzo je pogledala Patrickovu ruku. - Nije strašno. Dođi.- Propustila je brata ispred sebe te ponovno pogledala u Tristana preko ramena. - Idemo kući.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 22 Isobel nije zaboravila što je Tristan učinio Tamasu, ali ono što je učinio za sve njih malo ga je izvuklo iz problema. Nije trebao riskirati svoj život sa Cunninghamima. Zašto bi ga bilo briga ako oni zapale njihove usjeve, ili ako su njezina braća pod prijetnjom mača? Promatrala ga je dok je sjedio na drugom kraju stola s njezinom braćom, kako se smije s njima. Usprkos njegovom veštom šarmu, bilo je nečeg potpuno iskrenog u njemu. Može li biti da je stvarno ono što govori, MacGregor koji je izabrao drugi put? - Zašto si im rekao da tvoja obitelj dolazi ovdje?- Lachlan ga je upitao dok je zamatao Patrickovu ruku. - Jer su kukavice,- Tristan je odgovorio, ulijevajući med u svoju zdjelu sa zobi. Polizao je prste, a kako ga je Isobel gledala, vrućina joj se spustila niz kralježnicu. - Kada je John Cunningham izbjegao moje pitanje o napadima na vašu obitelj, shvatio sam da je to jer Cunninghami znaju kako se ne možete obraniti. Ako ih uvjerim da MacGregori stoje uz vas to će ih držati podalje. Pametno, Isobel je pomislila, završavajući previjati ranu. Isto to je napravio za nju u Whitehallu sa Johnom Douglasom i njegovim pijanim prijateljem. - Zašto se svi muškarci moraju bojati da bi se ponašali civilizirano? Tristan ju je pogledao, njegove oči boje topaza sjajile su od topline. - Nisu svi muškarci isti. - Onda se ti ničega ne bojiš?- Cameron je upitao dižuci pogled sa svoga jela. Tristan je kimnuo. - Mlađe braće. Čak se niti Patrick nije mogao suzdržati a da se ne nasmije. Sva braća za stolom su se nasmijala. Sve je uključio svojim urođenim smislom da se osećaju kao da svi s njim imaju nešto zajedničko. Sa njom je podijelio gubitak voljenih osoba. Sa Johnom Douglasom dijelio je ljubav za dobrim vinom i ženama, a sa njezinom braćom, strah od najmanjih. Bio je pristupačan i primamljiv, ali je nekako uspijevao ostati po strani prema ljudima u svom životu. Koliko je žena osvojio svojim šarmantnim osmijehom i čarobnim jezikom prije nego što ih je ostavio sa ničim više no sećanjem? Čak je namjeravao ostaviti svoju obitelj u proljeće. Ništa ga nije diralo. Bio je gospodar mnogih, ali nitko nikada neće biti njemu gospodar. Isobel je u to vjerovala. - Ne znam kako da ti zahvalim što si danas stao uz nas,- Patrick je rekao. Isobel se sjela na drugi kraj stola, zatvarajući oči molila se da ih ipak ne vara vješt ubojica prerušen u viteza. - Bila je nepoštena borba,- Tristan je odgovorio, objašnjavajući što je napravio. - Je.- John se nasmijao grabeći u svoj tanjur. - Nakon što si se ti pridružio, bila je.Okrenuo se prema Isobel, širom otvorenih očiju od divljenja. - Nisi vidjela kako je uzeo mač iz Edward Cunninghamove ruke, Bel. Pa on... Ali ona je vidjela. Iz sigurne udaljenosti gledala je kako Tristan staje direktno ispred Johna, štiteći ga od jurećeg konja i smrtonosne oštrice. Vidjela je kako je spasio Patricka i onda srušio Edwardovog brata Johna sa nekoliko brzih okreta svoga mača i brzim okretima svoga ručnog zgloba. Zapitala se da li je to od razloga za koji se borio ili njegove gracioznosti i brze preciznosti, od čega je gledanje u njega oduzimalo dah... i njegova nasilna prijetnja da otkine Johnovu glavu tako zastrašujuća za slušati. Trepnula je prema Johnu i nasmijala se, shvativši kako je čekao da to i napravi. - Stvarno je vešt. Puno mu dugujemo.- John se osmjehnuo. - Može li ostati ovdje s nama?


Klub Brbljivica

Zaustavila je žlicu ispred usta. Oh, dovraga, nije ju to sada upitao. Pogledala je u Tristana, nadajući se da će nešto smiješno i pametno reći da izbjegnu Johnovo pitanje. Kada ništa nije rekao, pogledala je u Patricka, potpuno zaprepaštena kada niti s te strane nije dobila pomoć. - Mislim da to ne bi bilo pametno, John,- rekla je svome bratu, ne znajući što drugo da kaže a da ne uvrijedi čoveka koji je upravo riskirao svoj život za njih. - Samo radi njegovog imena?- John je nastavio, premlad da se prisjeti što su izgubili kad im je otac poginuo. Kada se Patrick umiješao bila je presretna. - Gospodin MacGregor ima svoju obitelj koja čeka njegov povratak, Johne. Sigurno su i sada zabrinuti njegovom odsutnošću. - Iskreno-... Tristan je prečistio grlo i spustio žlicu... - nisu zabrinuti niti malo. Ja često putujem. Stvarno? Isobel je slušala naćulenih ušiju. Gdje je išao? Koga je posećivao? Sigurno žene. - Ako ostaneš,- Lachlan se nestrpljivo pridružio, izgubljen u Tristanovom šarmu kao i John. - Hoćeš li me naučiti kako da baratam s mačem? Tristan je pogledao u njezinu braću, zastajući kad je stigao do Patricka. - Baš sam se zapitao zašto nitko od vas nije imao mač danas. Da li ga itko od vas zna koristiti? - Ja malo znam,- Patrick mu odgovori. - Moj otac je preferirao...- Glas mu je zastao kada je shvatio što je htio reći. Na trenutak je pogledao u Isobel i odmaknuo pogled. -... luk i strijelu. Uvijek sam htio naučiti, ali smo imali dovoljno samo da samo razmjenimo hranu. Mač je luksuz koji sebi ne možemo priuštiti. Ako je Tristan razmišljao o oružju koji je njihov otac preferirao i načinu na koji je Grof od Argylla umro, to se nije pokazalo u njegovom osmijehu. - Pa, sada imamo tri. Moj i dva od Cunninghama.- Okrenuo s prema Isobel sa sjajem u njegovim zlatno smeđim očima. - Neće mi trebati puno vremena. Najviše mjesec dana, a onda ću otići. Baš kakav je bio i s drugima. Zašto bi nju bilo briga? Željela je da ode, što prije to bolje. - Radi što hoćeš, Gospodine MacGregore. Sigurna sam da ćeš ionako napraviti po svome. Bez daljnjeg razgovora, ustala se sa stolice, uzela svoju zdjelicu i otišla od stola. Tristan je hodao prema vratima Isobeline sobe, koja su bila malo otvorena. Izvana se čulo kako njezina braća započinju sa svojim jutarnjim poslovima. Ubrzo će im se pridružiti, ali prvo želi vidjeti kako je Tamas. Kada je stigao do vrata, zastao je začuvši Isobelin glas. Nježno je pričala što se sve dogadalo sa Cunninghamima. Tristan je na kratko slušao, uživajući u načinu na koji je opisivala njega kada je spasio Johna od čega je ostajao pomalo bez daha. Ako doživi pedesetu, nikada neće zaboraviti kako mu se nasmijala kada je sve završilo. Međutim vrlo brzo se vratila ona sjena sumnje i nepovjerenja u njezine oči, te ga je ubrzo ponovo počela mrziti. Otvorio je vrata te se nasmijao, a Tamas i Isobel su ostali zaprepašteni na njegovu pojavu. - Dobar dan, Tamase,- rekao je ušavši unutra. - Kako se osećaš? Dječak ga je promatrao pa podigao svoje zamotane noge s kreveta. - Kada mi se pokaže prva prilika, pokazat ću ti. - Tamas!- Isobel ga je grdila.


Klub Brbljivica

- Onda jedva čekam dan kada se oporaviš pa da nastavimo gdje smo stali.- Vragolast smiješak na Tristanovom licu dečaka je ostavio malo zabrinutim. - Gospođice Fergusson,rekao je, okrenuvši se prema njoj, - možemo li nasamo popričati? Isobel je jednako postala zabrinuta, ali je ipak kimnula te ga pratila prema vratima. - Čim završi sa svojim poslom,- rekla je Tamasu na izlasku, - Patrick će te odvesti u tvoj čisti krevet.- Zatvorila je vrata iza sebe i pogledala najhladnijim pogledom u Tristana.- Neću dopustiti da mu prijetiš kako ćeš ga ozlijediti. - O tome sam mislio pričati s tobom i Patrickom kasnije. Ovo se radi o nama. - Nama?- Trepnula je i podigla ruku na prsa, kao da želi zadržati svoju odlučnost nad silom koja kreće prema njoj. - Da.- Primaknuo joj se. Ona je zakoračila unazad, dublje u prijepodnevne sjene. - Reci mi što trebam učiniti da pridobijem tvoje povjerenje. - Što bi s time napravio ako ti dopustim? - Pokazao bih ti tko sam ja. Čovjeka kojeg sam skrivao od svih drugih. Dah joj je zastao kada je spustio svoje lice bliže njoj. Znao je da je zaručena. Kako može naći ono što je izgubio ako obeščasti jedinu ženu koja je u njemu vidjela iskru onoga što je nekada htio postati? Ali o tome sada nije htio razmišljati. Nije mogao, ne kada su njezine usne bile toliko blizu njegovih, izluđujući ga od želje da ju poljubi. - Uzbuđuješ me svojim sočnim usnam i ljuljajućim bokovima, ali divim se tvojoj volji da me mrziš, jer to dokazuje kako je tvoje srce lojalno tvojoj obitelji. - Što je sa tvojim srcem?- Tiho ga je upitala, okrećući lice na drugu stranu.- Da li je jednako lojalno tvojoj obitelji? Kako da joj odgovori? Da li će ga bilo koji odgovor još više prokleti u njezinim očima? Rekao joj je istinu. - Trebalo bi, znam, ali moja lojalnost za moja uvjerenja je na prvom mjestu. - Koja su tvoja uvjerenja? Nježno je prstima primio njezinu bradu i natjerao ju da ga pogleda, njezina usta ponovno blizu njegovih. - Reci mi kako želiš da ostanem još neko vrijeme...- Dah mu se pomešao s njezinim dok su mu prsti prelazili preko pulsirajuće vene na vratu te su se nakon toga zaustavile na potiljku. -... pa ti ih obećavam reći. Poljubio ju je toliko nježno, što je bilo hvale vrijedno, jer ju je u stvarnosti želio stisnuti uza zid svojim snažnim poljupcima dok si rukama odvezuje hlače. Stavljajući svoju drugu ruku na njezin struk, privukao ju je bliže sebi, otvarajući njezina usta sa kraćim ali gladnijim poljupcima. Kada je njegov jezik dodirnuo njezin, obavila je ruke oko njegovog vrata te odgovorila na njegovu vatrenost jednakom strašću. Ukrutio se od osjećaja njezinog nježnog tijela kako se savija uz njegovo te je bio sretan da ga suzdržava nešto više od tartana. Želio je više od pobjede s njom. Njezina usta su bila jako topla, njezini poljupci slatko nemoralni tako da prije nego što se uspio zaustaviti, stisnuo je svoje usne na njezine i primaknuo svoje cijelo tijelo uz njezino. Ispustila je dah u njegova usta pa je skoro izgubio kontrolu. Ali neće ju obljubiti kao one prije nje. Ona je bila više od toga. Puno, puno više. Skupivši puno više snage nego ikada prije, zaustavio je njihov poljubac i odmaknuo se. - Oprosti mi. Naslonila se na zid, bez snage i bez daha. - Ovo je,- rekla je podižući prste prema svojim zarumenjenim obrazima, - treći puta da si me poljubio te se kasnije izvinuo.


Klub Brbljivica

Malaksav pogled dovodio ga je u iskušenje da ju odvede u svoj krevet, vodi polaganu strastnu ljubav s njom, te ju kasnije gleda kako u njegovom naručju tone u san. Nasmijao joj se, tjerajući sebe da učini pravu stvar, pa se odmaknuo. - Bio sam u pravu za tebe, Isobel. Stvarno me činiš boljim čovekom.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 23 Popodnevno sunce ugrijalo je proljetnu hladnoću i zagrijalo Isobelinu kožu dok je klečala u vrtu. Promatrala je sadržaj svoje košare, pokušavajući shvatiti što da još uzme za salatu. Celer, crnu mahunicu, peršun, ljubičica... ukraden poljubac. Obrisala je čelo rukom te je pokušala razmišljati o nečemu drugome a ne o Tristanovim rukama oko nje, pohotljivim okretima jezika u njezinim ustima, ukrućenog stanja njegovog međunožja ... Zakašljala se u ruku i pogledala oko sebe, posramljena na svoje misli. Odmah ga je pronašla. Stajao je pokraj Patricka, oštricom ispred sebe dok je davao njezinoj braći prve lekcije mačevanja. Kako mu je mogla dopustiti da ju ponovno tako strastno poljubi? Ne mogavši maknuti pogled, dopustila je svojem pogledu da upija snažne igre mišića ispod njegovih uskih hlača dok je jurnuo na nevidljivog protivnika, ta snaga njegovih udaraca dok je vitlao mačem po zraku. Divila se njegovoj brzini i njegovom strpljenju kada je John ispustio dva puta svoj težak mač. Kako bi jednostavno mogao okrenuti svoje oružje prema njima, poseći ih na komadiće radi ujaka kojeg su mu oduzeli - ujaka koji ga je naučio sve one priče iz nekog drugog vremena kada časni ljudi nisu bili toliko rijetki. Međutim umijesto toga je odlučio naučiti ih kako da se brane. Oh, kako da mu odoli? Kako da mu ijedna žena odoli? Bože pomozi, bila je osuđena na propast. Baš kada je pomislila da ne može biti jadnija, dignuo je pogled te joj namignuo, pridobeći novo crvenilo na njezinim obrazima. Maknula je pogled, psujući svoje glupavo srce. Zar je stvarno vjerovala da bi se netko poput njega mogao zainteresirati za nju? Podigla je svoju ruku na kosu. Jedva je imala vremena da ju ujutro uredi kako treba - a niti boja joj se nije sviđala. Kojem čovjeku ne bi bio draži nježni sjaj boje lana ili bogat sjaj smeđe boje od nijansi jesenskih bundeva? Prošla je svojim prstima uzduž nosa. Zašto ona nema Patrickov i Alexov čisti ten, bez pjegica? Pogledala je prema svojim rukama uprljanim od zemlje, shvativši, iako su ga njezine proklete oči ponovno tražile, da je uprljala svoje već dovoljno tačkasto lice zemljom. Bio je tamo, zabacujući svoju gustu kosu, smijući se sa Lachlanom kao da je bio ovdje cijeli svoj život. Isobel nije niti trepnula dok ga je gledala. Oh, zašto je morao biti MacGregor? Ako bi stvarno mogla pridobiti njegovo promjenjivo srce, bila bi sretna uživajući u njegovim poljupcima do kraja svog života. Ali ako je i mislio ono što joj je rekao, čak i ako postoji dio njega koji nitko nije vidio, dio koji je samo njoj htio pokazati, Patrick i MacGregori nikada ne bi dopustili da bude nešto između njih. Usprkos tome nije mogla prestati razmišljati, dok je trljao svoje bolno rame, tko je čovek kojeg je skrivao od svih. Nije bilo važno, pomislila je ustajući se na noge. Trebalo je polagati sjeno i tajne čuvati skrivenima. Nakon večere, Isobel je s braćom sjela u dnevnu sobu te su pozvali Tristana da im se priključi. Morali su raspraviti o onome što je učinio Tamasu i dogovoriti se da se takve stvari više ne smiju dogadati dok je on ovdje. Isobel je primjetila da Patrick izbjegava tu temu skoro sat vremena, jer nije htio grditi Tristana nakon svega što je za njih učinio. Uostalom, Tamas nije bio ozbiljno povrijeđen. Međutim trebalo je nešto reći. Tristan je trebao shvatiti da je Tamas još uvijek dijete. Kada mu je to rekla, nakon što je izgubila strpljenje s Patrickovim izbjegavanjem, zaprepastila se kada je shvatila da joj je brat na suprotnoj strani. - Tamas više nije dijete, Bel. - Patrick!- pogledala ga je. - On ima deset godina! - Dovoljno je star da zna razlikovati dobro od lošega.- Cameron je pojeo Lachlanovog lovca i pogledao u Isobel.


Klub Brbljivica

- Mislim da je zaslužio sikavice u krevetu.- John se nasmijao Tristanu s poda, gdje se ugodno smjestio ispred vatre. Isobel je primjetila kako je Tristan prikriveno Johnu namignuo prije nego što se mladi brat okrenuo prema njoj. Znači zajedno su bili u ovome. Nije znala da John ima tu osvetoljubivu crtu. Nikada se prije nije suprotstavio Tamasu. Iako je John bio dvije godine stariji, Tamas ga je mogao prestići, nadmudriti i pobijediti. - I ne samo radi toga što je napravio Tristanu,- rekao joj je, pričajući protiv Tamas po prvi puta. - Već radi onoga što je napravio Lachlanu i meni. - John, ljubavi, znaš da te brat voli.- Pogledala je u Tristana. - Malo je življi, samo to. Jako sam stroga prema njemu, ali neću koristiti šibu na njemu kao da je nekakav tvrdoglavi konj. - Razočarao bih se da to učiniš,- Tristan se s njom složio te se okrenuo prema Patricku. Mogu li otvoreno pričati?- Kada je njezin brat kimnuo, Tristan je nastavio. - Tamas je mlad, ali krenuo je prema opasnom putu. Ako mislite da odraste u časnog i dobrog čoveka, mora se naučiti poniznosti. Mali okus onoga što on radi drugima naučit će ga da bude osjećajan. - Tamas je osećajan,- Isobel ga je branila, ali kada je počela razmisljati o tome, nije se mogla sijetiti niti jednog trenutka kada je bio. - Koliko sam puta morao zaustavljati susjedne farmere da ga ne upucaju, Isobel?- Patrick ju je upitao.- MacGregor je u pravu. Da li ćemo čekati da ga discipliniramo nakon što napravi neku ozbiljnu i trajnu povredu Lanchlanu ili Johnu? - Naravno da ne, ali... - Želiš li ga jednom vidjeti kako ga vješaju jer je nekoga ubio?- Tristanov glas je nadglasao njezin. - Možda će ga ubiti ako započne svađu s krivom osobom? Prestala je govoriti i zatvorila oči nakon njegovih riječi. Oh, sama pomisao na to... Ne,- rekla je tiho. - Ali ja... - Voliš ga,- završio je za nju, te se nasmijao kada ga je pogledala. - Znam. Oh, posjedovao je smrtonosno oružje. Taj osmijeh, stalno na njegovim ustima od čega su mu sjajile oči pune samopouzdanja i optimizma, kao da je znao da će se stvari uvijek okrenuti u njegovu korist. Jel bila ludost što je njoj to bilo umirujuće usprkos tome što je on? Usprkost tome što bi mogao napraviti ako ikada sazna tko je uistinu ubio njegovog ujaka? Nije se mogla od njega obraniti. Koliko god ju naljutio ili koliko god se ona njega bojala, njegov smešak je svladavao njezinu obranu. - Što predlažeš? - Da mi veruješ. Ah, evo ga opet. Njegova pobjeda. Nije li to htio od početka? Njezino prijateljstvo, kako bi pridobio njezino povjerenje? - Nemam zlonamjeru prema dečaku,- nastavio je iskreno. - Čak niti kada je pustio stršljene na mene nisam ga mislio ozbiljno povrijediti. On je dečak kojem je potrebna čvrsta ruka, za koju tvoj dobri brat Patrick sada trenutno nema vremena. Isobeli nije bilo čudno što njezin brat nije prigovorio. Kako i bi, kada je Tristan rekao ono što oni već dobro znaju, ali mu je bilo to samome sebi teško priznati? Ulepšavanje istine bilo je samo dio njegovog pobedničkog poziva. Isobel nije htjela biti nečija pobjeda. Nije mu htjela vjerovati samo kako bi kasnije postala žrtvom njegovog okrutnog srca skrivenog iza začaranog smiješka. Ta greška bi previše koštala. - Previše tražiš od mene, Tristane. Od nas,- ispravila se, gledajući u svoju braću. - Kako da vjerujemo čovjeku kojeg ne poznajemo?


Klub Brbljivica

- Znamo da je jak,- Lachlan se umiješao, smijući se prema Tristanu i ostajući bez još jednog lovca. - To je dokazao nakon dvije strijele, kamena i glinene posude. - Glinene posude?- Tristan je upitao, podižući ruku prema svojoj glavi, kao da se upravo prisjetio. - Strpljiviji je nego što bih ja bio da mi nečiji brat samo pola stvari napravi od onoga što je Tamas njemu učinio,- Cam se pridružio, tiho te objasnio Lachlanu koji je potez bio kriv. - Da ne zaboravimo,- Tristan im je svima rekao, kao da bi ikada mogli zaboraviti tako nešto, - Odrastao sam visoko u brdima sa Vražjim MacGregorom za ocem. Od toga mi je narav dovoljno čvrsta da izdržim što god Tamas baci na mene. - Kada govorimo o tome što Tamas baca na tebe,- ponovno je Cameron progovorio, pogledavši ispod svojih tamnih trepavica, - jedan od nas bi trebao uzeti njegovu praćku. Tristan se nasmijao i stavio ruku u džep te izvadio Tamasovo oružje. - Već sam ga uzeo. Braća su se nasmijala, čak i Cam, od čega se i Isobel nasmijala isto tako, usprkos rastućem strahu da je Tristan MacGregor učinio što je rekao da će učiniti. Osvojio je njezinu braću. Sve osim jednoga. Slijedećih nekoliko dana pokazali su se vrlo zahtjevnim za Isobel koliko i teškim za Tamasa. Dakako, njezin najmlađi brat bio je prikovan za krevet koji je misteriozno postao dom jednoj obitelji poljskih miševa. Njegove male noge su još uvijek bile izranjavane da bi bježale od gomile terora koje mu je Tristan spremio. Srce joj se paralo znajući da bespomoćni dečak pati radi odobrenja njezinog najstarijeg brata, međutim, to konstantno vrištanje i razbijanje namještaja iznad nje ju je već počelo strašno ljutiti. Navečer, kada je Tristan večerao s njima nakon cijelog dana mučenja Tamasa i treniranja s njezinom braćom, bacila je tanjur ispred njega i sjela jesti, ne podijelivši s njime niti pogled niti riječ. Nisu joj se sviđale Tristanove gorštačke taktike, bile one dobre za Tamasa ili ne. Tamas je bio njezina odgovornost. Sva braća su bila, tako da nije namjeravala sve to izgubiti, naročito ne od jednog MacGregora. Jedva ga je slušala za vrijeme njihovih noćnih razgovora u dnevnoj sobi - s time da je Tristan najviše govorio. Osim Kennedyjevih, samo nekolicina gostiju dolazila je i pričala priče koje su već sigurno čuli sto puta. Normalno da su se dečaci očarali slušajući avanture tog bitange. Vodio je... zabavno-energičan život. Da, to je najbolja riječ da ga se opiše. Dovodeći se u opasne situacije toliko puta da je Isobel prestala i brojati dok je šivala - a ponajviše radi žena - uvijek je iz svega toga izašao neozlijeđen. To nije značilo da je izbjegao pokoju strijelu, ubod bodežom, te dobio udarac šakom nekoliko puta, ali kako je to bezbrižno Tristanov glas tvrdio dok je osvajao svoju publiku, njegov zdrav humor se brzo vraćao, barem do slijedećeg puta kada se našao licem u lice s nečijim mačem. - Šta si radio kao si bio mali?- John ga je jednu večer upitao dok je grijao noge pokraj pucketajuće vatrice. Isobel je dignula pogled sa svoje medoveče očekivajući odgovor. Svi su čekali na Tristanov odgovor, ali on nije ništa rekao, fiksiranim pogledom na mjesto koje oni nisu mogli vidjeti. - Da li si i tada upadao u neprilike?- John je nastavljao, tjerajući Tristana da im se vrati iz svojih dubokih misli. - Jako malo. Više sam bio kao ti nego kao Tamas. Uostalom, moja majka nije tolerirala tuču, kao što su to mnogi moji rođaci radili. - Pa što si onda radio?- Patrick ga je upitao, stavljajući drva u vatru.


Klub Brbljivica

- Čitao sam knjige i vežbao.... - Znači ti znaš čitati?- John ga je upitao, širom otvorenih očiju. Kada je Tristan kimnuo, primaknuo mu se blize. - Kakve si knjige čitao? Isobel je promatrala Tristana kako se pomicao u svojoj stolici, izgledao je po prvi puta odkada je sjedio u ovoj stolici pokraj vatre nelagodno. - Najviše knjige koje su napisali Monmouth, Chaucer, Sir Thomas Malory. John ga je zbunjeno pogledao. - O čemu su oni pisali? - O vitezovima,- Tristan je tiho odgovorio. Podigao je pogled prema Isobel gledajući u nju dovoljno dugo da shvati te vratio svoj topli osmijeh Johnu. - Pisali su o viteškom ponašanju, viteškim ljubavima i časti. - Ispričaj nam jednu,- John ga je molio, nakon čega je zjevnuo te se ispružio na svojoj fotelji. Nakon kratkog oklijevanja, ispričao im je priču koja se zvala 'Priča jednog viteza,' priča o dva pobjednika koja su utjelovljavala viteške principe toga doba. John se smijao na lijepe riječi koje je Tristan recitirao o lijepoj dami Emelye, za koju se borila sa ta dva viteza. Isobel je slušala, očarana strašću u njegovom glasu, sjaju u njegovim očima dok je pričao o časti. Zapitala se kako je mogao kao dijete čuvati te vrline tako blizu svoga srca i tada izrasti u slamača srca tolikih žena. Koji je dio njega bio stvaran? - Idite u krevet, dečki,- Patrick je nježno naredio nakon sat vremena, kada je Tristan završio s pričom. - Kasno je. - Ali samo... - John,- Patrick je rekao bez da je podigao pogled sa igre šaha s Cameronom. John i Lachlan su istoga trena podigli svoje čizme i otišli u krevet, poljubivši Isobel na izlasku iz sobe. Dnevna soba je utihnula kao grad kojeg je pokosila smrtonosna groznica. Isobel je mogla osjetiti Tristanove oči na sebi. Znala je da će ju nešto upitati i da će ona morati odgovoriti. Još uvijek je bila ljuta na njega radi Tamasa te je htjela da tako i ostane. To je bilo najsigurnije za njezino srce. Nije si mogla dopustiti da se zaljubi u njega kada je njegovo ime toliko dugo mrzila, kada nije znala koji od te dvojice je uistinu on. Bitanga ili heroj. - Iso... Ustala se, upiknuvsi prst na iglu. - I ja idem u krevet. Laku noć. - Onda mi dopusti da te otpratim do tvoje sobe,- Tristan je bestidno upitao. Isobel je zastala, leđima okrenuta prema njemu, osetivši kako joj se ramena koče kada je prolazio pokraj nje i otvorio vrata. Oh, baš je neustrašiva i odlučna budala. Nakon što je prošao šokantan trenutak bez ikakvih izjava njezine braće, stisnula je šake i izjurila kroz vrata. - Znaš da ne želim pričati s tobom,- zastala je da mu to ljutito kaže čim su ostali sami na hodniku. - Da, bila si dovoljno jasna. - Izgleda da nisam dovoljno.- Podigla je haljinu iznad gležnjeva kako bi ostala ispred njega na stepenicama. - Ljuta si na mene zbog Tamasa,- rekao je držeći korak uz nju. Zašto bih bila? Oh, čekaj, možda radi mrava koje si mu stavio u krevet, ili radi miševa ili onih paukova. Možda bih ti trebala iskopati oči radi onog vapna što si jedne noći stavio na lice kako bi ga uplašio kad je otvorio oči, misleći da mu je anđeo smrti stajao pokraj kreveta. - On misli da je neustrašiv.


Klub Brbljivica

Isobel ga je prestala gledati kada se nasmijao prisjetivši se te scene. - A ti si odlučio da mu dokažeš kako nije. Kažeš da si različit od svoje obitelji, ali jedino što ja mogu vidjeti je čovjeka koji se osvećuje djetetu. Nadala se nekakvom osjećaju krivnje u njegovim očima, možda nekoj sumnji u njegove taktike, ali on je ostao smiren te joj hladno odgovorio. - Onda zatvori oči na sve to i dopusti mi da mu spasim život prije nego što dobiješ još jednog Alexa. Okrenula se ne želeći slušati njegovu logiku, i posegnula prema ogradi. Zaustavila se od njegovih ruku na njezinom struku. Njegov topli dah na njezinom potiljku umanjio je njezinu ljutnju i odaslao strastne fisure u dubinu njezinog trbuha. Rekao joj je kako se divi njezinoj volji da ga mrzi, ali ona ga nije mrzila. Kada je prestala? Čak se nije niti ljutila na njegovo ponašanje prema Tamasu. Sada je znala, okovana njegovim rukama, da je bežala od njega jer se bojala na što ju sve može natjerati... ako mu to dopusti. - Kada ćeš mi početi vjerovati, Isobel? - Nikada. Okrenuo ju je u svojim rukama, držeći njezino tijelo stisnuto uz njegovo. Savila je leđa, uplašena od njegove blizine i kako ju to tjera da postane potpuno neoprezna. Nagnuo se prema njoj, tražeći njezin pogled svojim punim patnje od čega se nije mogla obraniti. - Onda dobro, ali nemoj me više izbjegavati. Radije bih da me cijeli dan psuješ nego da se praviš kao da ne postojim. Dragi Bože, da li je to bilo njezino srce ili njegovo kritiziranje u njezinim prsima? Kako jedan divljak može tako elokventno pričati i s toliko poniznosti? Kako bi joj on mogao nauditi kada ju je spasio od svake prijetnje, počevši s Alexom u Whitehallu? Nije bio kao ostatak njegove obitelji. Nije mogao biti. Kada je spustio svoje lice na njezino, Isobel je zatvorila oči prepuštajući se prekrasnim sećanjima na njegove poljupce. Prešao je svojim ustima po njezinom vratu, mirišući je toliko intimno kao svaki ljubavnik koji je imao pravo na to. Drhtala je u njegovim rukama dok su njezina usta očajno trebala njegova. S jednom rukom na njezinim leđima i drugom na njezinom potiljku, prelazio je jezikom po njezinom vratu. Da li se to ona uvijala u MacGregorovom zagrljaju? Nije ju bilo briga. Primila mu je lice rukama, prelazila prstima po kosi, primičući ga bliže. Usne su im se spojile sa obostranim zadovoljstvom. Isobel je otvorila usta njegovom vatrenom jeziku te ga iznenadila svojim. Mogla je sumnjati u njega za puno stvari ali u njegovu veštinu ljubljenja nikako. Baš kada se odlučila potpuno uživati u ovom trenutku, otvorila su se vrata dnevne sobe. Izvukla se iz Tristanovog zagrljaja, ali ju je Tristan primio za ruku i odvukao u tamu kuhinje. Oboje su slušali, srca su im ludački kucala, dok su Patrick i Cameron tiho pričali penjući se po stepenicama. - Izađi sa mnom van.- Tristanov dah spustio se na njezine obraze i prije nego su njezina braća otišla. Odmahnula je glavom, znajući dovoljno dobro koliko ju on uzbuđuje kada su zajedno. - Ja... ja sam zaručena,- Oh, koliko je mrzila to izreći na glas. - Ne bi trebali biti sami. - Sada smo sami.- Od osmijeha na njegovom licu dok ju je vukao prema ulaznim vratima bila je u napasti da ga slijedi gdje god da ju vodi. - Obećajem ti da ću biti pravi gospodin. Može li mu se usuditi vjerovati, čak i za ovu malu stvar? Nasmijala se te izašla s njim van.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 24 Zajedno su šetali ispod nježnog sjaja punog mjeseca. Neko vrijeme nisu pričali, očarani ljepotom zemlje i nebesa okupanih srebrom, te začuđeni ugodnim osjećajem njihovih isprepletenih pristiju. Tristan je pogledao u Isobel. Nedostajalo mu je svađanje s njom, osmjesi koje joj pruža a ona mu ih vraća. Zadnjih par dana ga je namučila, shvaćao je zašto, ali zbog toga mu nije njezino ignoriranje manje smetalo. Nije više bila ljuta na njega radi Tamasa, ili što ju je ponovno poljubio. Pobogu, ovoga puta mu je uzvratila poljubac te su njezina usta bila gladna njega kao i njegova nje. Promatrajući je zapitkivao se da li će ionako biti proklet jer ju je dirao, jer je izmamljivao one očaravajuće jecaje iz njezinih usta koji su mu pružali nadu da je pridobio njezino povjerenje. Nije namjeravao ostati ovdje s njom. Sviđala mu se, više od ijedne djevojke prije nje. Želio joj je dokazati da nije gad kakvim je zvala njega i njegovu obitelj. Želio je popraviti štetu koju joj je priuštio u životu, te možda vratiti dio časti u svoj. Nije ju želio voljeti. Nije znao da li to uopće i može. Koja svrha je voljeti ženu koja pripada drugome? Ako ju zavoli, njezin gubitak će rasparati ono što je ostalo od njegovog srca. Ali kako će održati svoju riječ da je ne dodirne kada ga pogled na nju, okus nje dovodi do ludila od kojeg želi još više? - Nikada mi nisi rekao da li je ujak koji ti je pričao najdraže priče Robert Campbell. Tristan je odmaknuo pogled s nje, nespreman na temu koju je započela. - Da, to je bio on. - Pitam te,- nastavila je nježno, - Jer si mi rekao kako ćeš mi pokazati tko si, a ja želim znati. Moram znati. Jesi li njegove priče toliko volio ili njega? Rekao joj je da mu može vjerovati. Ali prvo je morao znati da li može vjerovati njoj. - On je bio čovjek iz tih priča, Isobel. Živio je životom kakvim bi svi muškarci trebali živjeti. Zatvorila je oči, štiteći ga od boli i patnje u njima. - Onda mi je žao što više nije ovdje. Nasmijao se na njezino obasjano lice. - I meni. - Ne želim ga spominjati ako te to rastužuje. Zastao je i, okrećući se prema njoj, prešao prstima po njezinim obrazima. Ponovno je otvorila oči i pogledala u njega. - Sjećanje na njega me ne rastužuju. Već godinama nisam puno pričao o njemu, a to me više rastužuje. Njezin pogled se smekšao od čega mu je zastao dah. - Onda bih voljela slušati o njemu,- rekla mu je, stavljajući svoje ruke na njegove. - Dobro,- odgovorio je okrećući njezinu ruku i primaknuvši je svojim usnama.- Ispričat ću ti.- Saplevši prste o njezine, spustili su ruke između sebe i nastavili hodati. Moj brat Rob ima njegovo ime, a ne ja. Možda su htjeli da se ja suživim s imenom kojeg su mi dali.Nasmijao se samome sebi, začuđen kako je lako izgovorio te riječi. - Pozivao me da ljetne mjesece provodim s njim i njegovom ženom kod njega, gdje me trenirao da budem kao on. To je postao moj dom. - Postao ti je drugi otac,- rekla je, prisećajući se riječi kojima joj je prvi puta opisao grofa. - Što je tvoj otac bio tako loš? Tristan je znao da ona vjerojatno ne želi ništa lijepo čuti o čoveku koji joj je ubio oca, ali je želio da shvati da nije potekao od krvožednog čudovišta koji je ubijao bez provokacije.


Klub Brbljivica

- Moj otac uopće nije bio loš. Nikada nije loše tretirao svoju djecu. Jednostavno je drugačiji od ostalih. On, zajedno s ostatkom moje obitelji, morao se boriti da zaštiti ono što je zakonski njihovo. Postao je takav da održi živim svoje ime. Ostala je tiha dok su šetali prema brdima, ali se tada okrenula, kao da je znala tko je on, i upitala,. - Kako se tako otmjen dečak uklopio među ljude koji su se jedino znali boriti i prolijevati krv?-Nikada nisam pripadao u Camlochlin,- Tristan je tiho priznao. - A nakon što mi je ujak umro izgledalo je kao da više nigdje ne pripadam. Nakon njegove smrti, nije me više bilo briga da li ću ikada više negdje i pripadati. - Zašto? - Jer sam ga volio, a ono što me naučio i što sam volio više od ičega u životu......Postoji mnogo trenutaka u životu muškarca kada njegovi izbori određuju i njegovu sudbinu.- ... Ali u trenutku ljutnje, u sekundi sam dopustio da me svlada moja ponosna MacGregorova krv, sve sam uništio. Tako da sam nakon toga okrenuo leđa ujakovom i očevom kodu ponašanja. Kada su stigli do drveća, stala je te se okrenula prema njemu. - Kako si uništio? Promatrao je njezino tijelo, savitljivo i ženstveno ispod zvijezdanog neba. Tjelo mu je odmah zadrhtalo, bolno od želje da je uzme u ruke, da joj ispriča sve što želi znati te da ju onda ljubi dok mu ne povjeruje. Nije se htio zaljubiti u nju, ali svaki čovek koji to ne napravi je budala. - Tukao sam se s Alexom. Suze su joj potekle, a kroz mliječnu mjesečinu njezine oči su sjale kao mjesto gdje se spajaju dva mora. Htio je uroniti duboko u njih, da se očisti u hladnom izvoru obnove koju je samo ona mogla dati. - Znači sebe kriviš za njegovu smrt? Tristane, molim te reci mi da li si došao ovdje da ga osvetiš. Sada razumijem koliko ti je značio... Srce mu se stisnulo od straha u njezinom glasu. Podigao je ruku da joj obriše suze. Kada se odmaknula, primaknuo se njoj, ne mogavši više niti trenutka biti bez nje. - Isobel, nisam ga osvetio samo radi toga koliko mi je značio. - Žao mi je što ti ga je moj otac oduzeo. On je.... on je pio te noći. Nisam znala što misli napraviti. Bila sam dijete, svi smo bili. Nije htjela da krivi samoga sebe, tako da će za sada napraviti kako ona želi. - Da, svi smo bili nevina djeca.- Primio joj je rukama lice i postavio usne na njezine. - Da,- odgovorila je nad njegovim usnama. Zatvorila je oči i otvorila usta, uništavajući njegovu odlučnost da ostane galantan. Spuštajući jednu ruku na njezina leđa a drugu na njezinu gustu kosu, primaknuo ju je k sebi i oteo njezin sladak dah poljupcima. Cijeli tjedan su se nalazili na istom mijestu, ispod zvijezda i sporo opadajućeg mjeseca. Pričali su o svojim prošlostima i snovima koji su ih tjerali dalje za vrijeme najtežih dana. Isobel mu je ispričala svoje najgore strahove i želje za budućnost njezine braće - stvari koje nikada prije nije nikome rekla, čak niti Patricku. Naravno, nije mu sve rekla, ali za vrijeme ovih noćnih sastanaka počela je vjerovati da njegov dolazak ovdje nije imao veze s njegovim ujakom. Barem ne radi onoga što se ona najviše bojala. Nakon što je njihova prva šetnja završila u Tamasovoj sobi, čak mu je oprostila za ponašanje prema njezinom najmlađem bratu. Odveo ju je do Tamasovog kreveta, gdje su sjedili zajedno do svitanja. Slušala je u tišini dok je priznavao njezinom bratu kako mu je


Klub Brbljivica

uzeo praćku, te ako je hoće natrag, morat će ju zaslužiti. Ostala je smirena baš kao i Tristan kada se Tamas počeo jadati te kada je prebacio svoje male nožice preko kreveta. Tristan ga je prvi uhvatio kada se zaljuljao na svojim slabim nogama, a ona je gledala, srce joj se smekšavalo dok je pomagao Tamasu da hoda po sobi. Bila je sigurna da neki od braće znaju za njihove tajne sastanke, ali nitko nije prigovarao iako je bila zaručena. Izgledalo je da su baš kao i ona zaboravili na AndrewaKennedya. Sve dok nisu, neočekivano kao ljetni pljusak, on i Annie došli na vrata. Isobel je mogla svoj najteži lonac razbiti na Patrickovoj glavi kada je vidjela kako ulaze u njezinu dnevnu sobu. Onoga trenutka kada su se njezini i Andrewejevi pogledi sreli, znala je da se nikada neće moći udati za njega. Nasmijao joj se, sretan što ju vidi na kuhinjskim vratima, ali njegove oči nisu imale onu iskru i sjaj koje je Tristan imao kada je ulazio u sobu i ugledao nju. - Nadam se da ne smetamo,- Andrew je rekao, više Patricku nego njoj. - Ne boj se Andrew,- Isobel je odgovorila brišući ruke u pregaču. - Mi ćemo jednostavno jesti manje kako bi vi mogli večerati s nama. - Vidiš?- Annie je lupila brata po ramenu. - Rekla sam ti da je nepristojno doći bez najave ili poziva. - Razlog zašto smo došli,- Andrew je užurbano objašnjavao, - jer su nam prije dva dana stari Edward i Tanner došli reći kako su sreli muškarca koji ih je pitao gdje može naći Fergussone. Zabrinuo sam se. Tanner je rekao da je bio gorštak. - Da, on...- Patrick je počeo, ali zastao kada se Tristan pojavio na vratima...- on je stvarno gorštak! Tristan, ovo je AndrewKennedy, Isobelin zaručnik i njegova sestra Annie. - Isobelin zaručnik!- Od odjekujućeg stiska Tristanovih zubi kada je zagrizao u jabuku Isobel se ukočila.- Kako ste samo sretni. Andrew je kimnuo te ispružio ruku kao da je ona u nekoj opasnosti od koje ju je mislio spasiti. Annie nije ništa govorila, samo je toliko zjapila u Tristana da ju je Isobel željela ošamariti. - Andrew,- Isobel je stisnula oči prema njemu. - Bio si zabrinut za našu sigurnost, pa si doveo sestru sa sobom? - Oh, baš je pametna i intuitivna buduća supruga, nije li Kennedy?- Tristan je ponosno rekao te zakoračio oko nje ugledavši Tamasa kako se polagano spušta po stepenicama. - Baš ste sretni. Anniene velike snene oči pratile su Tristana, buljeći u njegove uske hlače dok je prolazio pokraj nje. - Ne izgleda kao gorštak,- rekla je uzdahnuvši. Isobel je opsovala njegov tartan i činjenicu da ga rijetko nosi, preferirajući nositi više engleski stil. Andrew ga je hladno pogledao.- Jesam li trebao povesti sa sobom gomilu rođaka radi jednog čoveka? - Da nam je želio nauditi,- John je istaknuo sedeći za stolom. - To ne bi bilo dovoljno. - Oh?- Andrew je sumnjivo digao obrvu dok je gledao Tristana kako pomaže Tamasu. A kako bi on to mogao prijetiti bez svog mača za pasom? Oh Bože. Isobel je zatresla glavom te se lupila po bedru. Ovo će biti teška večer. Andrewa je očito smetala Tristanova prisutnost. Ali opet, koji muškarac se ne bi osjećao manje vrijednim s njim u istoj prostoriji? I dok se Tristanov ljubazan osmijeh nije skidao s lica, dobro je znala da nije iskren. Prije nego što Tristanu ponudi neki novi izazov za koji bi on mogao doći u iskušenje da ga odgovori, otjerala je Andrewa do stola.


Klub Brbljivica

- Sada kada si već ovdje, zašto se ne sjedneš i ne popričaš s Patrickom.- Isobel se nakon toga okrenula prema Annie. - Annie, možeš li izaći van i pogledati da li su se Cameron i Lachlan vratili iz lova? - Tko?- Annie se nasmijala Tristanu kad je podigao Tamasa te ga nježno spustio na stolicu. - Što mu se dogodilo?- Andrew upita, pokazujući na Tamasa. - Ništa,- Isobel je odbrusila, gledajući u Annie. - Može si sam uzeti stolicu. - Još me uvijek bole noge, Bel.- Mladi brat ju je mrko pogledao pa se okrenuo prema gostima.- Tristan mi je stavio sikavice u čizme. Andrew je širom otvorio oči prema Patricku pa onda podario Tristanu ljutit pogled. - Zaslužio si,- John ga je branio. - A tebe ću kamenom...- Tamasova prijetnja je naglo završila kada se Tristan sagnuo i šapnuo mu nešto u uho. Isobel je duboko udahnula te se molila za strpljivost kada se Annie nasmijala gledajući Tristanovu stražnjicu. Samo trebaju izdržati ovu noć i Andrew će otići. Još jednom je ljutito pogledala u Patricka što ju je doveo u ovu nepriliku obećavši je Andrewu. Još uvijek nije znala kako će se izvući iz ove situacije tako da sada o tome neće razmišljati. - John, pomozi mi servirati večeru. - Dopusti meni.- Tristan joj se radosno nasmijao, prije nego što je ona ili netko drugi uspio prigovoriti, odgegajući se pokraj nje u kuhinju. - Reci mi Isobel, molim te,- rekao je, posežući za tanjurima iznad glave, - ne misliš se valjda stvarno udati za tu dlakavu budalu. - Snizi ton,- upozorila ga je uzimajući tanjur iz njegove ruke. - Ionako mu nisi drag. - Šteta.- Tristan se ironično nasmijao.- Nadao sam se dugom prijateljstvu. Možda bih mogao oženiti njegovu sestru pa bi mogli zajedno odgajati djecu. Isobel je zastala nad tronošcem te ga ubojito pogledala. - Nemoj me tako gledati,- rekao je odrjesito. - Vjerojatnost da oženim nju smiješna je koliko i tvoja udaja za njezinog brata. - Što želiš da učinim, Tristane?- Napunila je tanjur zečjim paprikašem, dodala tanjur njemu i uzela prazan iz njegovih ruku. - Patrick je starešina. Pokušava učiniti što je najbolje za mene. - AndrewKennedy nije najbolji za tebe,- negodovao je, gledajući je kako puni novi tanjur. - Tko je onda?- Kada nije ništa odgovorio došlo joj je da mu baci večeru u glavu. Barem ću znati kako će Andrewo srce biti meni vjerno. Izašla je iz kuhinje natrag u dnevnu sobu sa Tristanom za petama. Oboje su udarili tanjurima o stol, prezauzeti gledanjem jedno u drugoga da bi primjetili Patricka i Andrewa kako zbunjeno gledaju u njih. - Hoćeš reći da moje srce tebi ne bi bilo vjerno?- Tristan je zahtjevao istog trenutka kada su se vratili u kuhinju. - Tvoje srce nije stvoreno da voli, već da osvaja.- šepurila se pored njega krenuvši po ostale tanjure. - Sigurna sam da bi se svaka žena u Whitehallu ili Skyeu složila sa mnom. Zaustavila se kad ju je snažno primio za ruku. Kada ju je okrenuo prema sebi, pogled mu je bio pomalo uvrijeđen. - Želiš li reći da to nije istina?- Molila se da to učini. Molila se za malo njegovih lijepih riječi kako bi ulepšale njegovu objavu ljubavi. Kada ništa nije rekao, trepnula je da ne bi pustila suzu. Bila je budala dopustivši si da povjeruje kako bi ju mogao voljeti.- Pusti me.


Klub Brbljivica

Pustio ju je nelagodno se osmjehnuvši te se okrenuo da ode. Našao se licem u lice s Patrickom koji je stajao na vratima. - Tristane,- rekao je tiho, prolazeći s njezinog svjetlucavog pogleda na Tristanov taman. Ona pripada Andrewu. Nisam smio dopustiti ovo među vama. - Ništa nema između nas,- Isobel se ubacila. Patrick je podigao dlan da ju utiša te vratio pogled na Tristana. - Dao sam mu svoju riječ, na koju me podsjetio čak i sada. Želiš li da je pregazim? - Ne.-Tristan je odmahnuo glavom. - Ne bih to tražio od tebe.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 25 Isobel je promrmljala neku psovku dok je prenosila dvije kante kozijeg mlijeka iz staje u kuću. Žmirkala je od sjaja popodnevnog sunca i ponovno u sebi opsovala Andrewa koji je naslonjen na kuću polirao svoj mač. Bol u glavi nije joj nimalo pomagala da popravi njezino loše raspoloženje, niti sećanje na Andrewovo inzistiranje , nakon što je prije dva dana došao, da on i Annie ostanu jos par dana s njima. Naravno, Tristan je bio kriv što je Andrew htio ostati. Dva dana je morala trpiti Andrewa koji ju je pratio gdje god da je išla, primajući je za ruku čim je Tristan ušao u istu prostoriju. Andrew je uvijek bio drag prema njoj, ali u zadnje vrijeme je bio gadljivo drag, obožavajući svaku njezinu riječ, hvaleći njezino kuhanje prije nego što je stavio žlicu u usta. Isobel nije shvaćala zašto se njezin neželjeni zaručnik ponaša tako posesivno. Tristan je jedva progovorio s njom i riječ od razgovora s Patrickom u kuhinji. Jedva da ga je i viđala. Svaki sat je provodio sa njezinom braćom, vežbajući s njima iza kuće ili je pokušavao naći bilo kakav posao koji bi ga zadržao podalje nje. Čak je i odustao od svojih noćnih priča u dnevnoj sobi, što je najviše razočaralo najmlađu braću. Njegovo dobrovoljno izbivanje ju je izluđivalo. Da li stvarno nije nimalo mario za nju? Počela je vjerovati da je, da mu je značila više od njegove potrebe da im duguje za tragediju koja nije bila njegova greška, ali nije pokazivao nikakve znakove ljubomore ili ljutnje. Jednostavno je prestao obraćati pažnju na nju. To je bilo gore nego kad je saznala da je on MacGregor. - Trebaš li pomoć s tim kantama, draga? Isobel je mrko pogledala u Andrewa. Da li treba pomoć? Da li mu proliveno mlijeko po njezinim cipelama nije dovoljno dokazivalo? - Ne, ali mogao bi otvoriti vrata, ako ti nije teško. Zašto je uopće polirao svoj mač? Tristan mu nije prijetio. Makar mu se smijao, ali to je napravio nakon što ga je Andrew uvrijedio kada je shvatio tko je taj gorštak. Morala se diviti Tristanovoj sposobnosti da ostane nepromjenjen - nedodirljiv. Iz kuhinje gdje je točila mlijeko u vrčeve začula je lupanje vratima. - Mogla bih ti pomoći saditi,- Annie je dahćući zamolila. - Vidjela sam kako to Isobel radi. Znam kako. - Ne trebam pomoć, ali sam vam zahvalan što ste se ponudili. Isobel se na vrijeme okrenula da vidi kako Tristan ide prema njoj. Pogledao ju je i okrenuo glavu. - Vidiš, djevojko? Rekao sam ti da sama nosi mlijeko. Ako želiš pomoći, onda pomozi Isobel.- Bez ijedne druge riječi ili pogleda prema njoj izašao je iz kuhinje. Isobel je promatrala kako odlazi. Opet joj je došao pomoći. Barem je pokušao. Ali kako ju je vidio sa polja? Nije ju bilo briga kako. Željela je krenuti za njim. Željela je pričati s njim, šetati s njim, vidjeti kako joj se ponovno smeška, osjetiti njegove usne na svojima. - Stvarno je predivan,- Annie je uzdahnula. Isobel nije mogla kriviti djevojku što ga kao štene prati moleći za kost iz gospodarevih ruku. Sa krpom svezanom na glavi kako mu ne bi smetala duga kosa, njegova vlažna košulja priljepljena za torzo te uske hlače koje nisu samo isticale njegova mišićava bedra, zbog Tristana bi se i najpobožnija časna sestra osjećala razvratno i pohotljivo. - Stvarno Annie, znaš da se sviđaš Cameronu,- Isobel joj je odbrusila. - Nepristojno je da tako otvoreno pokazuješ simpatije prema Tristanu. - Iskreno, ne znam što Cameron misli o meni,- Annie je odgovorila. - Cijelo vrijeme je jako tih.


Klub Brbljivica

- Sada sam ti rekla, molim te prestani uznemiravati Tristana. Annine usne su se rastegnule u vragolast osmijeh poput Tristanovog. - Pa Isobel, da te ne znam pomislila bih da se tebi Tristan sviđa. - Ne pričaj gluposti.- Isobel se nasmijala, te se odmah okrenula prema kanti s mlijekom. - Pomislila sam da se možda i ti njemu sviđaš,- Annie je nastavila nemilosrdno. - Kada god si u blizini, on prestane raditi i pazi na tebe. Upitala sam da li te želi preoteti od Andrewa. - A njegov odgovor?- Isobel je upitala i u sebi opsovala svoje drhtave ruke. - Uvjeravao me da nije lopov. Znači tako? Isobel je obrisala ruke o svoju pregaču i zatvorila oči. Zašto je njegov odgovor boli kao da je upravo probodena u srce njegovim mačem? Zato jer joj se sviđao, Bože pomozi. Dopustila mu je da ju zavede kao što je napravio svim ženama s kojima se poigravao i na kraju otišao. I nju će ostaviti na isti način. Na početku je htjela da ode, ali sada više nije. Sada nije mogla zamisliti dane bez njegovog osmijeha, ili noći bez njegovih strastnih poljubaca. Međutim on nju nije volio. Bio je spreman predati je Andrewu čak i bez podignute obrve. Željela ga je mrziti radi toga. Tristan nije otišao nakon večere u dnevnu sobu, ali nije niti Isobel. Otišla je u krevet, obećavši sama sebi, dok je spuštala glavu na jastuk, kako si nikada neće dopustiti zaljubiti se u čoveka koji nju ne voli. Nije mislila da ju Andrew voli, ali se barem želio boriti za nju


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 26 Tristan nikada prije nije upoznao čoveka kojeg je želio ubiti, sve dok nije upoznao AndrewaKennedya. Nakon onoga što se dogodilo s Alexom kad su bili djeca, Tristan se ponosio svojom blagom naravi. Naučio je stisnuti zube nad emocijama koje su besomučno kolale u srcima drugih muškaraca. Nije dopustio da mu zavist uništi srce dok su njegova braća uspijevala dobiti hvalospjeve iz očevih usta kada on nije uspio. Nikada nije otvoreno podlegao gnjevu od gubitka svoga ujaka ili zbog boli i samoće koju je ubrzo nakon toga osjetio, koja nikada nije ni nestala. Nije skrivao svoje emocije; jednostavno ih je usavršio. Ali njegova odlučnost da ispoštuje Patrickovo obećanje Isobeline udaje za Kennedya brzo se počela gubiti. Da nije mlađahne Annie koja mu je konstantno za petama, odvukao bi Isobel do brda, u staju, na bilo koje mjesto gdje bi bili na trenutak sami. Pokušao je, dovraga, koliko je samo pokušavao napraviti pravu stvar te da ispoštuje Patrickove želje, ali nakon tri dana od kada je zagrizao jezik i držao svoje ruke po strani a ne na Kennedyevom vratu, bojao se da nikada neće pronaći čast koju je tražio. Najgore od svega je to što ga nije bilo briga. Nije mogao dopustiti da se Isobel uda za Andrewa. Od pomisli da je izgubi, upalila se iskra straha i ljutnje u njemu koje se nikada nije htio osloboditi. Trebao je s njom nasamo popričati te joj reći da Andrew nije dovoljno dobar za nju. Nijedan smrtnik nije, ali je Tristan želio pokušati. Znao je da bi trebao dobro razmisliti o svojim slijedećim postupcima, ali u njegovoj naravi nije postajala opreznost. Čekao je da završi večera, kada su svi krenuli u dnevnu sobu sa toplom medovačom u rukama, primio je Isobel za ruku i odvukao u hodnik. - Idi sa mnom do brda. Želim pričati s tobom. Izgledala je toliko iznenađeno i kao da joj je laknulo, a on je dolazio u iskušenje da ju poljubi ovdje na hodniku. - Ne voliš ga Isobel, je li tako? - Njega ne.- Odmahnula je glavom te se nasmijala. Dovraga koliko je bila lijepa. Nedostajalo mu je njezino lice i način na koji ga gleda. Nije želio čekati da joj to kaže. - Bio sam toliko nesretan ovih dana bez tebe. - Zašto si se maknuo od mene?- upitala ga je nježno, podižući ruku prema njegovoj bradi. - Mislio sam da je tako najbolje.- Primio je njezinu ruku svojom te ju približio usnama. Ali ne mogu dopustiti da se udaš za njega bez... - MacGregore!- Andrewov glas je protutnjao hodnikom. - Miči svoje ruke s nje! Gledajući u nju, Tristan je zatvorio oči te se s uzdahom odmaknuo. - Patrick, ti ovo dopuštaš? Krasno. Tristan je spustio bradu okrenuvši se prema čoveku koji ga je optuživao. Sada je i Patrick bio uključen, pa je i njegovo prijateljstvo pod upitnikom. - Na što to vi ciljate da on dopušta, gospodine Kennedy? Dobro razmisli što ćeš odgovoriti,- rekao je sa notom upozorenja u glasu. - Jer neću dopustiti da nepoštivanje njezine časti prođe nekažnjeno. Iza njega, Isobel ga je primila za ruku, odmičući ga s mjesta gdje je postajao očev sin, gdje je na trenutak vidio svoj mač kako probija Andrewevo meso. - Pričaš o časti kao da znaš što je to,- Kennedy se svađao. - Ti si MacGregor. Kuga cijele Škotske. Ime koje je trebalo istrijebiti...


Klub Brbljivica

- Andrew!- Patrick ga je prekinuo. - Ovaj MacGregor je zaustavio Cunninghame da nam ne zapale usjeve. Spasio je život Johnu i meni. Nećeš ga više nikada uvrijediti u mojoj kući. - Zovi ga prijateljem ako hoćeš, Patrick. Ali što on još uvijek radi ovdje? Rekao si mi da je ozlijeđen, ali sada je dovoljno zdrav da ode svojim putem. - Pomaže nam,- Lachlan je rekao, zaobišavši Patricka da se nasmije Tristanu. - Da, mi ne želimo da on ode,- John se upleo. – Je li tako, Isobel? - Da, Johne, ne želimo. Pokraj nje, Tristan je duboko izdahnuo kao da je čekao deset godina da ga ispusti. - Jako dirljivo.- Andrew je pogriješio što im se ruga. - Ona bi trebala postati mojom ženom, a ja ne želim njegove uprljane ruke na njoj. - Ona će postati tvojom ženom samo preko mene mrtvoga,- Tristan je rekao blagim, potpuno kontroliranim tonom. Gotovo je bilo s njegovom pristojnošću. Nije želio izgubiti Isobel, a najmanje je prepustiti ovoj budali. - Lako ćemo to srediti,- Andrew je odbrusio. - Nije mi teško ubiti čoveka čiji je otac ubio njihovog. - Naše obitelji su podjednako krive, Andrew,- Isobel je rekla, zakoračivši ispred Tristana. - On je izgubio svog ujaka, patnja jednako velika kao naša. - Kako sam ja čuo, nije bio tako ogroman gubitak s Campbellove strane. - Kennedy,- Tristan je zaurlao iz dubine duše. - Ispričaj se ili ćeš ostati bez jezika. - Tristane.- Isobel se okrenula prema njemu te ga nežnim glasom pokušavala umiriti. Nemoj... - Okrenuo je leđa kraljevstvu kojem je njegova obitelj generacijama služila. - Andrew, sada je dosta!- Isobel se okrenula prema njemu i viknula te sakrila Tristanove ruke od njegovog pogleda. - Stao je na stranu odmetnika.- Andrew je krenuo prema Tristanu i odgurnuo Isobel. - Jer ih se bojao. Tristan je uhvatio Isobel i pomaknuo je iza sebe, te oduzeo bodež sa njegovog pojasa, sve u jednom dahu. U slijedećem ga je jednom rukom držao za kosu dok mu je drugom pritiskao oštricu na vrat. - Usuđuješ se upotrebljavati silu nad njom?- Nije prepoznao svoj ubojiti šapat niti Annine užasnute krike.- Podcjenjuješ čovjeka jer je dobar? Oštrica je probila Kennedyevu kožu pa je potekla krv. - Tristane!- Patrick im se približio te posegnuo za oštricom. - Ostavi ga Tristane, molim te,- Isobel je plakala. Tristanov pogled proždirao je Kennedyev dok se odmicao od njega. Okrenuo je bodež u svojoj ruci, ponovno ga zakačio za Kennedyev pojas i otišao. - Patrick,- Kennedy je zacvilio čim se oslobodio. - Izbaci ga napolje prije nego što pokuša ubiti jednog od vas! - Mislim da bi ti trebao otići, Andrew,- Patrik mu je odgovorio stojeći pokraj Isobel. Kasno je pa Annie može ostati. Cam će ju ujutro vratiti kući. - On je opasan,- Andrew je nastavio brišući dlanom krv, pokazujući je ostalima. Ubojica baš kao i njegov otac. Vidio sam mu to u očima! Kako znaš da neće ubiti Camerona? Tristan nije znao zašto bi ubio Camerona, ali je zažalio što mu nije izbio par zuba. Primjetio je kako je Patrick problijedio, a onda i Isobel kako ostaje bez zraka. - Isobel?- Tristan je krenuo prema njoj. Teško je udahnula te se stisnula na Patrickova prsa. Nije mogla disati.- Isobel!- dodirnuo je njezino hladno lice, gledajući je kako pokušava ponovno udahnuti.


Klub Brbljivica

- Ima napadaj!- Patrick ju je podignuo na ruke i odveo u dnevnu sobu, izdajući naredbe Cameronu i Lachlanu da odu u vrt. - Ali tamo nema repuha.- John je stiskao prste hodajući za njima. - Donesi ivančice Johne. Kreni! Repuh je bio bolji. John i Lachlan su mu pričali o biljci koja joj pomaže, onoga dana kada ju je uništio. Dovraga, nije imala svoj repuh radi njega. Kleknuvši pokraj stolice u koju ju je Patrick posjeo, Tristan je primio njezine hladne ruke. Bila je budna, širom otvorenih staklastih i uplašenih očiju. Nosnice su joj se širile, usne stegnule pokušavajući doći do zraka. - Što možemo učiniti?- Tristan je pogledao u Patricka. - Kako joj možemo pomoći? Djecaci su utrčali natrag u kuću i otišli s Cameronom direktno u kuhinju. - Napravit ćemo joj čaj. Pomoći će, jel tako Bel?- Patrick se nekako uspio nasmijati svojoj sestri od čega mu se Tristan još više divio. Kimnula je i stisnula Tristanovu ruku. On joj je uzvratio poljupcem ne pogledavši u nikoga oko sebe. Izgledalo je kao da treba cijela večnost da se čaj zakuha, a Tristan je iskoristio to vrijeme da sjedi s njom, da ju umiruje svojim smirenim glasom i obećanjima da će se brinuti o njoj. Dva puta mu se nasmijala, tražeći isključivo vlasništvo nad njegovim srcem. Andrew se uplašeno držao po strani, potpuno svladan. Nije računao na bolesnu ženu. Tristan mu se gadio. Cameron joj je pomogao da popije čaj, te su bile potrebne dvije šalice i skoro sat vremena dok nije napokon normalno disala. Tristan je ostao s Camom uz njezinu postelju dok je spavala. Dugo u noć su bili tihi, pažljivo bdijući nad njom. Tristan se nije osjećao nelagodno u toj tišini, navikao je na sramežljivog Camerona. Negdje prije svitanja Cameron ga je pogledao i prečistio grlo što ga je potpuno iznenadilo. - Voliš li je? - Ja.... ja je ne želim voljeti,- Tristan je odgovorio podižući pogled s nje na njega.- Ali je volim. Camov osmijeh je bio toliko blag da je Tristan pomislio da ga možda umišlja. - Zašto je ne želiš voljeti? Jer je Fergusson? Tristan je odmahnuo glavom. - Jer se bojim. - Ti?- Sada je Camovosmijeh bio nježan, ali ne ironican. - Ne vjerujem. - Zadnju osoba koju sam volio su mi oduzeli. Ne znam da li bih to mogao još jednom preživeti. Opet su na trenutak bili u tišini, slušajući zvuk Isobelinog disanja. - Da li uvijek tako otvoreno govoriš istinu, Tristane? - Kako znaš da je sve istina? Cam je slegnuo ramenima i pogledao u svoju uspavanu sestru. - Nekada kada promatraš neku osobu možeš više toga čuti. Tristan mu se nasmijao. - U tom slučaju, da, obično sam iskren. - Iskrenost je častna vrlina. - Znači slušao si moje priče o Okruglom stolu?- Tristan se nasmijao. - Jesam, ali bojim se da se ne mogu prisjetiti njihovih imena tako dobro kao John. - Treba se prisećati njihovih vrlina, a ne imena.- Cam je kimnuo i nekoliko minuta šutio. - Tristane? - Da? - Ja volim Annie Kennedy. Tristan je šutio, prisjećajući se koliko mu se puta nasmijala u ovih dva dana.


Klub Brbljivica

- Znam da je sada malo očarana tobom.- podigao je ruku da zaustavi Tristana kada se pokušao umiješati.- Ako uspiješ osvojiti Isobel, znam da mi možeš pomoći s Annie. Hoćeš li? Tristan se nagnuo na svojoj stolici i pokazao Cameronu da se približi. - Idem na par dana. - Zašto?- Cam ga je tiho upitao. - Nisam te mislio... - Vratit ću se,- Tristan ga je uvjeravao. -Dok me nema, ovo ćeš napraviti s Annie. **** Slijedećeg jutra u dnevnoj sobi, Isobel je zamišljeno hodala ispred vatre gnječeći svoju pregaču. Bilo je prekasno navečer poslati Andrewa samoga kući tako da je sada u tišini sjedio s Patrickom i gledao u nju , čekajući Camerona da završi svoje poslove i da im se pridruži. - Ne razumijem zašto si tako uznemirena MacGregorovim odlaskom, - Andrew je rekao nakon slijedećih deset minuta što je hodala naprijed nazad. Isobel ga je ljutito pogledala i zagrizla usnu. Ovo je bila njegova greška, pa se zapitala, ne po prvi puta nakon prošle noći, kako bi jedan ovako nesmotren čovjek mogao predvoditi svoj klan. - Ne znam zašto je tako neočekivano otišao, Andrew,- Praktički je vikala na njega. - Nije znao da moj otac nije ubio njegovog ujaka dok ti nije izletjelo Cameronovo ime. - Kako sam mogao znati što ste rekli MacGregoru a što niste? Sada ga je napala. Oh, kako je Patrick mogao pomisliti da bi se ja ikada udala za njega? - Misliš li da bi Tristan bio tako dobar prema Cameronu da zna? Zar misliš da bi itko od nas priznao sinu vražjeg MacGregora da je Cameron ubio grofa?- Samo od te pomisli joj se stisnuo želudac, a disanje ubrzalo. Iskreno, može li netko biti toliko glup? - Vidio sam ga prije nego što je otišao,- Annie je tiho rekla, sedeći pokraj vatre.- Nije rekao da odlazi, već me molio za oprost što me jučer preplašio. - Nije znao o čemu govorim, Isobel,- Andrew se branio. - On je jako pametan, ne kao ti Andrew,- rekla mu je. - Zašto bi pomislio da želi ubiti Camerona? Zašto Camerona, a ne Patricka ili Lachlana? Rekao si Camerona! Ne bi trebao ubiti nikoga osim onoga koji mu je ubio ujaka! - Ne zna da sam to bio ja,- Cameron je tiho rekao ulazeći u dnevnu sobu, zatvarajući vrata iza sebe. - Bio si dijete.- Isobel je otrčala do njega. Nikada nisu pričali o tom strašnom danu. Niti sada nije htjela pričati o tome, ali možda je bilo vrijeme. Cameron je toliko dugo živio sa svojom krivicom što mu je otac umro umijesto njega. - Bio si mlad čak i od Tamasa sada. Otac te nije smio povesti sa sobom. Ruke su joj drhtale dok je primala svog brata za ruku. Dragi Bože, to je bila velika nesreća koja je toliko koštala njezinu obitelj - kao i Tristanovu. Nije znala da je grof ubijen slijedeća dva dana dok se starešina MacGregora nije došao osvetiti. Bili su djeca, uplašena i očajnički željna da se skriju od griješne vatre koja je bijesnila u očima Calluma MacGregora dok je usporavao svog konja ispred njihove kuće i zazivao ime njihovog oca. Isobel nikada neće zaboraviti taj dan niti pogled njezina oca kada je izlazio iz kuće. Gledala je s prozora s Cameronom dok se Alex borio s Patrickom da ga zadrži u kući. Nije mogla maknuti pogled kad je Archibald Fergusson zakoračio prema ogromnom, rzajućem konju. Mislila je da će joj oca pregaziti pred očima, ali nije mogla prestati gledati. Pokušala je Camerona natjerati da ne


Klub Brbljivica

gleda kada je MacGregor sjahao. Bio je ogroman naspram njihovog oca, tako jak, moćan i tih dok je izvlačio svoj mač. Sada je okrenula pogled na Andrewa. MacGregori ne bi nikada posumljali da fatalna strijela nije došla iz Archibaldovog luka da nije bilo Andrewovog oca. Kevin Kennedy je otišao kod Campbella s njezinim ocem. Znao je da je to bila Cameronova strijela, pa je viknuo Archiu da se spasi, da brani svoju nevinost pred Vragom. Međutim njezin otac je odbio izdati svoga sina. Isobel je užasnuto promatrala dok je MacGregorov mač nestao u očevim grudima. Nije se mogla prisjetiti da li je vrisnula, iako sigurno je, jer su je te ubojite oči pogledale. Mislila je kako će ući u kuću i sve ostale pobiti, ali je samo pustio da mu otac padne pred noge i otišao. Oh, kako je mogla popustiti svoj stav prema Tristanu? Nije htjela vjerovati da je bila u pravu cijelo vrijeme, da je došao ovdje kako bi saznao identitet pravog ubojice. Ali zašto je otišao prije svitanja, bez pozdrava, bez konja i hrane za par dana? I zašto je to učinio nakon što je Andrew upleo Camerona u nešto tako strašno? - Ti si zadnji pričao s njim, Camerone,- rekla je nježno svome bratu. - Nije li spomenuo gdje ide? Cameron je odmahnuo glavom. - Rekao je da će se vratiti. To je sve. Ali s kim? Njegovim ocem? Vojskom? Isobel je zatvorila oči da zaustavi paniku u sebi. Skoro je došla do kuhinje kada ju je zaustavio Cameronov glas. Okrenula se, brišući suze koje je pokušala sakriti od njega. - Neće nam nauditi. - Kako znaš, Cam? Njegova obitelj nas je mrzila deset godina. - Jer je dobar čovek. - To znam, ali rekao je da bi stvari bile drugačije. Brat ju je zbunjeno pogledao. - Koje stvari? Kako bi bile drugačije? Bel, ne razumijem te. - Pitala sam ga da li bi se osvetio čoveku koji je ubio njegovog oca da je on još uvijek živ, i to je odgovorio. Stvari bi bile drugačije. - To ne znači... - Cam, vidio si koliko je bio blizu da ubije Andrewa jer je pričao ružno o Robertu Campbellu? Bez obzira što učini za nas, ili koliko smo ga počeli voljeti, volio je svog ujaka više od ičega u životu. Rekao mi je to. Bojim se da će ga osvetiti. -.On je zaljubljen u tebe, sestro. Meni je to rekao. Bdio je nad tobom cijelu noć. Isobel je obrisala suze. Željela je vjerovati da ju voli. Skoro je u to povjerovala prošlu noć kada je pričao da će postati njegovom ženom. Ali da je stvarno osvojila njegovo srce ne bi ju ostavio istog jutra nakon što je imala napadaj - jutro nakon što je skoro saznao istinu. - Što god da ti je rekao, Cam ... što god je rekao svima nama... gdje je sada? Brat je okrenuo glavu, nemoćan da joj da odgovor.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 27 Sati su se produžili u dane ispunjujući Isobel potpunim strahom. Pokušala je ne misliti na horde MacGregora kako jure preko brda, spremni da ih raskomadaju na komadiće, sigurni kako su ovoga puta ubili pravog čoveka. Ali gdje je drugo Tristan mogao ići osim kući? Oh, ako ih je izdao ubit će ga. Otrovat će mu piće prije nego li oni nju ubiju. Molila se da ne dođe do toga, te se po prvi puta molila za sve. Postala je žrtvom Tristanovog čudesnog šarma. Odbacila je svako upozorenje u svojoj glavi samo da bi bila u njegovom zagrljaju, da bi osjetila njegovu toplinu, njegova gladna usta na svojima. Sam pogled na njega, bilo da je radio na polju ili učio njenu braću baratati mačem, zagrijavao je njezinu krv i njezine obraze. Voljela je njegovo jednostavno smijanje i prekrasne osmijehe te ga cijeli tjedan mrzila jer je nastavljao dijeliti te osmijehe pred Andrewom. Podigla je pogled sa svog vrta i žmirkala prema brdima. Molim te, preklinjala je Boga, dopusti da se vrati, sam. Cameron je gol do pasa prošao pokraj nje hodajući prema polju. Isobel je bila zabrinuta za njega. Čudno se ponašao od onoga jutra kada je Tristan otišao. Izgledalo je kao da ne mari za svoju sudbinu, samo kako će impresionirati Annie Kennedy. Navečer joj je donosio medovačuu dnevnu sobu te smjelo sjeo pokraj nje. Nije bio tih kao obično, već je pričao dovoljno toliko da pojača svoju tajanstvenost. Najveća promjena na njemu, osim što se šetao gol do pasa, je način na koji je gledao u Annie, čak joj je dopustio da ga uhvati kako ju gleda, nego kao prije kada je skrivao svoje prekrasne oči iza dugih trepavica. Isobel je htjela biti sretna zbog njega, naročito kada je njegov nov pristup dobro djelovao na Annie - koja je pitala da ostane još jedan tjedan. Međutim nije se mogla umiriti. Ne sa njegovom mogućom smrću iza ugla. - Ako se venčaju,- Isobel je rekla Patricku dok su se Cam i Annie smijali uz vatru, - i ako svaki drugi dan Andrew dođe u posjetu, još uvijek se nikada neće udati za njega. Patrick je pogledao u njezinog lovca.- Za koga se onda želiš udati? - Što?- Isobel ga je pogledala. - Nema svađe? - Neću dopustiti da se udaš za Andrewa nakon što je dokazao kako je budala, jednako kao Alex. I jednako ne želim da se udaš za čoveka koji je u ovom trenutku jedini slobodan. - Drago mi je da si promjenio mišljenje. Brat joj je slegnuo ramenima i tiho rekao, - Već sam ga promjenio i prije nego je isprovocirao Tristana da ga je ovaj skoro ubio u našem hodniku. - Oh?- Znatiželjno je pogledala u njega. - Nakon razgovora s Tristano o tome prije par dana. Rekao mi je da ćeš uvenuti i umrijeti udana za čoveka koji te nije strastno volio i bez svrhe. Isobel je utonula u stolicu. Strastveno i sa svrhom. Tako je Tristan živo, kako bi volio ženu koja mu osvoji srce. Željela je plakati. Nikada ju nije bilo briga da li će imati muškarca u svom životu. Imala ih je šest, a to je bilo dovoljno, sve dok Tristan nije ušao u njezin život i pomeo sve njezine pomno isplanirane planove sa rupicom na licu i poljupcima od kojih joj se srce topilo. Palio je osjećaje u njoj za koje nije niti znala da ih ima. Uzbuđivao ju je, ljutio te se s njim osjećala kao žena a ne kao staratelj. - Imao je pravo kada je to rekao. Ja bih uvenula i umrla. - Znam,- Patrick joj je rekao. - Meni je žao što sam trebao njega da mi pomogne kako bih to shvatio. Izgleda da poznaje moju sestru bolje od mene. Stvarno je tako izgledalo. Tristan joj se uvukao pod kožu i u vene... te joj ukrao srce. - Zašto misliš da je otišao?- upitala je Patricka zaboravljajući na igru.


Klub Brbljivica

- Ne znam. Ali ne mogu vjerovati da bi nas nakon što je spasio Alexa od svoje obitelji, Tamasa od sebe, i sve ostale od Cunninghama izložio opasnosti. Vjeruj u njega, Bel. Ja vjerujem. - Želim,- priznala je. - Više od ičega, želim. Dva dana kasnije Tristan se još uvijek nije vratio. Počeo joj je nedostajati više nego što ga se bojala. Dani su bili dosadni bez njega. Braća su isto osjetila njegovu odsutnost. Bez dodatnih ruku za pomoć oko dnevnih poslova, Patrick je jedva ostajao budan da završi partiju šaha. John je konstantno pričao o njemu, podsjećajući sve njih što bi Tristan rekao o ovome ili onome. Skoro je poludila od toga. Tamas je jedini bio sretan što ga nema, osim što je bio ljut jer mu je gorštak ukrao praćku. Nakon sedmog dana njegove odsutnosti, počeli su svi sumnjati u njegov povratak, te kada je John utrčao u kuhinju najavljujući da neki jahač dolazi prema njihovoj kući, Isobel je skoro ispustila tanjur paprikaša iz ruku. - Da li je Tristan? Je li sam?- Nije čekala na Johnov odgovor već su se utrkivali do vrata te ih otvorili. Ukopala se ugledavši ga kako silazi sa konja nekoliko metara od nje. Bio je sam, osim Patricka i ostalih koji su ga okruživali i zaželjeli dobrodošlicu toplim osmjesima i s tisuću pitanja. Dragi Bože, pokušala je zaboraviti koliko je bio lijep, ali sve joj se vratilo brzinom munje. Sa trzajem glave koja mu je odmaknula kosu sa lica, okrenuo se prema njoj kao da je mogao čuti njezine otkucaje srca. Pogledi su im se sreli te je izgledao kao da je zaboravio na sve oko sebe. Nitko ju nikada prije nije gledao s takvom radošću u očima, kao da ovoga trena ponovno oživio. Isobel je htjela potrčati do njega, ali ju je John prestigao. Samo je mogla gledati, dah joj je zastao od nježnosti njihovog ponovnog okupljanja. Da li ju je Tristan stvarno volio - sve njih? Polako je krenula prema njemu, ne želeći skrenuti njegovu pažnju od Johnovih razdraganih pitanja. - Mislili smo da se nećeš vratiti.- Brat joj se nasmijao kada ga je Tristan potrljao po kosi. - Gdje si otišao? Tristan je podigao pogled prema njoj od čega je zastala. - Znači da sam vam nedostajao? Nije mu odgovorila. Nije mogla. Bojala se da ako otvori usta kako bi joj srce moglo iskočiti iz njih i pasti pred njegove noge. Ljutila se na njega što je otišao, bojeći se gdje je otišao, a usprkos tome sretna što ga ponovno vidi, samoga, da su joj noge skoro pokleknule. - Da, nedostajao si nam,- John ga je uvjeravao, spašavajući je od odgovora.- Isobel se bojala da si otišao kući. Otvorila je usta kako bi porekla njegovu izjavu, ali ju je Tristan zaustavio svojim osmijehom. Pomaknuo se da spusti veliki paket s konja i još jednu vreću zavezanu za njegovo sedlo. - Otišao sam u Glasgow na jednu tržnicu koju sam primjetio vraćajući se iz Engleske. - U Glasgow?- Isobel je upitala tiho. - Radi čega? - Radi ovoga,- rekao je, posegnuvši u vreću kako bi izvadio još jednu zavezanu užetom. - Što je to? - Repuh. Dignuo ga je prema njoj, ali nije odmah prihvatila njegov poklon. Oh, koliko je samo sumnjala u njega. Nije otišao svome ocu nego skroz do Glasgowa. Za nju, zbog repuha. Sve je ovo bilo previše za nju pa je gledala u njegov dar maglovitim očima.


Klub Brbljivica

- Razgovarao sam s jednim trgovcem te mi je rekao da divizma ima isto djelovanje kao i repuh tako da sam kupio malo i nje, i... Njezine ruke oko Tristanovog vrata zaustavile su njegove riječi i njegov dah, jer nije mogao disati od njezinog stiska. - Hvala ti,- šapnula mu je, držeći ga čvrsto, sretna u njegovom zagrljaju više nego bi ikada mogla pomisliti. Nije ih izdao. - Tristane? Isobel se maknula iz njihovog zagrljaja na zvuk Johnovog glasa. Zarumenila se i nasmijala na očit efekat koji imala na Tristanov normalno smiren stav.- Jesi li meni nešto kupio u Glasgowu? - John!- Isobel ga je grdila, ali se Tristan samo nasmijao. - Naravno da jesam, Johne. Nisam te zaboravio. Isobel je trepnula zaustavljajući suze u svojim očima. Nije znala zašto bi od Tristanove izjave plakala kao budala, osim što ih stvarno voli i napokon mu vjeruje. - Hajde sada,- gurnuo je nježno Johna,- Pokazat ću ti što sam ti kupio kad uđemo u kuću. Kada mu je Cameron prišao da mu pomogne s darovima, Tristan je prebacio svoju slobodnu ruku preko njega. - Kako ti ide, Camerone? Je si li napravio kako sam ti rekao? - Jesam.- Cam mu se nasmijao, još uvjek pomalo sramežljivo ali sa trunkom samopouzdanja koju prije nije posjedovao. - I? - Dopustila mi je da joj se udvaram. Isobel je gledala kako se smiju. Mogla je i misliti da je Tristan imao veze s njegovim novim ponašanjem. Njezin brat ga je sigurno upitao za pomoć s Annie i Tristan je to učinio. Očigledno Tristan nije shvatio što je Andrew rekao. Ili je možda shvatio ali ga nije bilo briga. Oh, to je bilo teško i za pomisliti a kamoli se nadati. - Obožavam biti u pravu. Pogledala je u Patricka te mu se nasmijala, primajući ga za ruku dok ju je vodio prema kući iza Tristana i ostalih. - Nije onakav kakvim smo ga svi smatrali, jel tako Bel? Nije bio. Iako je od početka vidala tragove njegovog galantnog karaktera, nikada si nije dopuštala vjerovati kako jedan MacGregor može biti toliko drag, toliko obziran, toliko... častan. Međutim Tristan MacGregor je bio čovjek koji je potpuno drugačije razmišljao. Nije bio ono što je ocekivala. Bio je beskrajno bolji.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 28 Tristan je ušao u kuću i zastao da udahne. Bože, sanjao je njezino kuhanje dok je izbivao. Sanjao je o ovoj kući sa toplim, intimnim sobama te krevetom koji mu je bio premali. A sanjao je i o Isobel, o ženi koja je nekako vidjela više od svih drugih te mu pokazala put prema domu. Ne prema Camlochlinu, iako je volio mjesto svog rođenja kojem nikada nije pripadao. Nije želio. Ono što je želio je nestalo tako da je od sebe stvorio tuđinca, osobu koja više nikada ne pripada nigdje niti nikome. Sve do trenutka dok nije upoznao Isobel. Bojao se ponovno osjećati, ali se nije mogao obraniti od njezinih očiju, njezinog osmjeha i tu je vidio dom. Nasmijao se kada je prošla pokraj njega ulazeći u kuću. Htio je svake noći vratiti se kući, njoj. Želio je znati da je njegova te ju na kraju dana odvesti u krevet. Samo nju do kraja svog života. Odbijao je razmišljati o svojoj obitelji i što bi oni mislili o njegovom udvaranju Fergussonu. Izgubio je koliko i oni, čak i više, jer je izgubio svoju svrhu kada je Robert Campbell umro. Međutim, ponovno ju je našao, ovdje sa Isobel i njezinom obitelji te neće dozvoliti svojoj obitelji da prenesu krivnju na nju i njezinu braću. Oni su nevini te je vrijeme da njegova obitelj zaboravi na mržnju. Potrudit će se da to tako i bude. - Sjedni u blagavaonicu,- Isobel je rekla hodajući prema kuhinji. - Donijet ću ti večeru. Da li se stvarno prepala da sam otišao kući? Znači li to kako hoće da ostane? - Otvori onaj dugi paket, Johne,- rekao je, sjednuvši za stol. Jednoga dana želeo je baš ovakav stol da sjedi s Isobel i svojom djecom. Pogled mu se istoga trena smjestio na nju kada se vratila sa zdjelicom u jednoj ruci i vrčem u drugoj. - Oh, dovraga ženo, ti stvarno znaš kuhati,- uzdahnuo je punim ustima, te se nasmijao na uzbuđenje Johna i Lachlana kada su otvorili svoje poklone. - Naši mačevi! - Da, ne možemo nastaviti vežbati sa samo tri mača a vi ste spremni da imate svoje. - Ima jedan i za Tamasa.- Lachlanan je skeptično pogledao u mlađeg brata. - Taj je za Cama,- Tristan im je rekao pa stavio još jednu punu žlicu paprikaša u usta i namignuo Isobel. - Ovo je za Tamasa.- Izvukao je iz džepa novu novcatu kožnatu praćku te ju dobacio dječaku. - Zaradio si je prije nego što sam otišao. Vjerujem ti da ju nećeš upotrijebiti na meni. - Što je još u vreći?- John je upitao, tegleći je do stola, uspevši jedva malo skrenuti Tristanovu pažnju sa Isobel. Još uvijek gledajući u nju, stavio je ruku u vreću i izvadio malu torbu te ju dodao Patricku. - Nove šahovske figure od hrastovine, ručno izrađene, kako su mi rekli, rukama vrhunskog majstora. Patrick mu je zahvalio pa mu se Tristan osmjehnuo te vratio pogled prema Isobel. Izvukao je teglicu neke masti te ju dao Isobel. - Da ti zaštiti ruke od žuljeva, i ovo...- dao joj je pređu od žute svile, -...za lijepu haljinu koju ćeš nositi na posebnom danu. Kada se još jače zarumenila, došlo mu je da se digne sa stolice, uzme je u ruke i kaže joj, oh, kaže joj da je ljepša od tisuću zalazaka sunca. Divnija od - uživao je u njezinoj dugoj, sjajnoj kosi - samoga sunca. Bio je siguran da ju je samo od njezinog odbijanja želio, ali bio je u krivu. Osvajanje je bilo puno bolje. Snažno se borila, sa dobrim razlogom, te je želio postati čovekom kakvim je prije sanjao da želi biti. Želio je da mu postane supruga tako da neće dopustiti da mu itko to upropasti. Ako se nikada više ne vrati u Camlochlin, neka tako i


Klub Brbljivica

bude. Za nju će se odreći svega. Želio joj je to reći. Ali to će morati pričekati. Za sada, njezina braća su trebala njegovu pažnju, što će im rado pružiti. - Nedostajale su nam tvoje priče,- Lachlan je rekao dok su hodali prema dnevnoj sobi nakon što je Tristan završio sa svojom večerom. - Ispričaj nam jednu sada. - Napravit ću nešto još bolje,- Tristan je najavio, izvlačeći zadnju stvar iz vreće.- Pročitat ću vam je.- Podigao je knjigu koju je tražio na četiri tržnice i još je preplatio. - Prva i druga knjiga Sir Tristana od Lyonesa. - To je knjiga o tebi?- John je upitao, sjednuvši pokraj Tristana. - Nedavno sam i sam sebe upitao isto pitanje,- Tristan je priznao, sjednuvši se i otvorivši knjigu. - Čini se da je moja majka znala kako će tamna strana viteštva biti moj put.- Podigao je prst prema ustima da ušutka Johna i počeo čitati. Zaboravio je većinu ove priče, a čitanje knjige na glas u Fergussonovoj dnevnoj sobu uz pucketanje vatre odvelo ga je natrag u djetinjstvo kada je to njegov ujak radio njemu. Dom, Oh Bože, bio je kod kuće. - Ako je Sir Tristan bio častan, zašto je izdao Kralja Marka uzevši njegovu ženu?- Cam je upitao nakon sat vremena čitanja. - Neki pisci bi nas uvjeravali kako je ljubavni napitak kriv što se Tristan zaljubio u kraljevu ženu,- Tristan je objasnio, - makar ja vjerujem da je stvarno izgubio glavu za tom damom te si nije mogao pomoći.- pogledao je u Isobel koja je točila medovaču. - Sir Tristan,rekao je, vraćajući svoju pažnju na dečake oko sebe, - nije bio bezgrešan kao Percival ili Galahad. Njegov sram i krivnja za svoju ljubav prema Izoldi stvarale su njegovu borbu za časti vjerodostojnijom. Moj ujak je znao reći, koje se to stvari mogu naučiti kada se nisi namučio da ih naučiš. - Bio je mudar,- Cameron je rekao, kimajući glavom. Soba je utihnula dok su svaki za sebe razmišljali o tome, nakon čega se Isobel ustala i rekla im da je vrijeme za krevet. Dečaci su otišli bez negodovanja, dok su Patrick i Cam postavili nove šahovske figure i započeli novu partiju. Isobel se ispričala i napustila dnevnu sobu pogledavši preko ramena u Tristana. Ostao je još nekoliko trenutaka sjediti, tapkajući čizmom o pod, dok Patrick nije napokon podigao pogled sa igre i pristojno mu rekao da ode. Zamalo je odjurio sa stolice. Pratio ju je po stepenicama, promatrajući je, dok nije nestala u mraku drugog kata od čega mu je srce ludački kucalo. - Sanjao sam tvoje lice,- šaptao je prema mraku zakoračivši na zadnju stepenicu, - a sada ćeš ga skrivati od mene. Dotakla je njegove prste koje je primio prije nego što se pomakla dalje. Poskočila mu je u zagrljaj te se od iznenađenja zaljuljao unatrag s njom. Nasmijao se i spustio usne na njezine, te ju stisnuo bliže sebi, odvodeći je dublje u mrak. Bože pomozi mi. Od nijedne žene se ovako nikada nije osjećao. Njegove misli, tijelo, srce više nisu bili njegovi, već njezini. Polizao je unutrašnjost njezinih usta, uživajući u njezinom mirisu, njezinom okusu. Odgovorila mu je istom strašću, napinjući njegove mišiće kao žice. Sve što joj je želio reći nestalo mu je iz glave, ostavljajući mjesta samo za strast koja je ključala u njemu. Spustajući prste po njezinoj opuštenoj svilenoj kosi, primio ju je za zadnjicu i snažno povukao njezine bokove na njegovu ukrućenu muškost. Uzdahnula je te se odmaknula od njega, ali ju je povukao natrag. Ovoga puta je nije pokušao ponovno poljubiti nego ju je samo držao uza sebe. Mislio je da će se zadovoljiti sa njezinim mirisom, da zna kako ga je prihvatila, da ga želi. Sada je to bilo dovoljno. - Držao bih te u svojim rukama i nikada ne bih tražio nešto drugo.


Klub Brbljivica

Kada se malo pomaknula uz njega, znao je da laže. Podragao ju je po kosi i začuo njezin nježan glas. - Ne bi bio sretan ovdje, ovim mirnim životnom. - Bio bih svugdje sretan ako bih mogao svaki dan gledati u tvoje lice. - Tako lijepe riječi, vuče.- Osjetio je kako se nasmijala uz njegovu bradu te je zahihotala kada ju je ugrizao za usnu. Uronio je lice i zubima prelazio po njezinom vratu. Kada se nagnula unatrag preko njegove ruke, sagnuo se za njom, ljubeći je polako preko ključne kosti. Želio ju je više od bilo koga ili bilo čega na ovome svijetu. Sva kontrola koju je mislio da ima raspala se čim je svoju nogu zakačila za njegovu. Pa barem do onog trena kada je čuo prigušene osmjehe dečaka sa drugog kraja hodnika. - Tamas! John!- Isobel ih je grdila, još uvijek u Tristanovom zagrljaju.- Odmah da ste otišli u krevet! Tristan je naslonio svoje čelo na njezino dok su slušali zvuke njihovih trčećih koraka. Nasmijao se kada je uzdahnula. Nije se ljutio što su ga prekinuli, jer je pronašao svoju damu koju neće obeščastiti. Ali dovraga, bilo je jako teško. - Vrijeme je da odeš,- šapnula mu je, strast u njezinom glasu osjećala se u njeznoj naredbi. - Da,- Nije htio. Nikada se prije nije trebao toliko suzdržavati. - Tristane,- pozvala ga je nježno kad se odmicao od nje. - Sretna sam što si nam se vratio... meni. Koliko je samo bio sretan što nije mogla vidjeti tu sirovu emociju u njegovom pogledu, jer se boji što bi mogao učiniti bilo kome tko bi ih pokušao razdvojiti. Njegova prošlost je završila. Napokon je nosio ispolirani oklop koji nije uopće bio nezgrapan. Brzo je krenuo prema njoj, primio u ruke i poljubio za laku noć.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 29 Sunčeve zrake ispunile su Tristanovu sobu, upadajući u njegove snove o Isobelinim golim, mekim grudima pod njegovim usnama, njezinim toplim, vlažnim utočištem oko njega. Probudio se erekcijom krutom kao čelik. Bio je s mnogim djevojkama, ali nikada prije niti za jednom nije fizički žudio. Razmišljao je, ležeći u Alexovom malom krevetu, da li je njegovo tijelo reagiralo na žudnju njegovog srca. Jer nikada prije nije niti volio jednu od njih. Sada je razumio zašto su heroji umirali za djevojke koje su voljeli. Zašto su se muškarci poput Sir Tristana i njegovog brata suprotstavili kralju - ili svome ocu - zbog nje. Sve bi učinio samo da gleda smešak koji mu je toliko dugo skrivala. Žudio je da ju dodirne, da ju osjeti te gladovao za ostatkom nje kao neka proždrljiva zvijer. Ustajući iz kreveta, brzo se obukao ostavljajući svoj tartan uredno složenim u svojoj torbi. Danas će joj reći kako se osjeća. Ako mu se nasmije u lice jednostavno će ponovno pokušati za par dana, nakon rada na polju bez svoje vlažne košulje. Primjetio je par puta kako mu se divi. Tu zar u njezinim očima - i obrazima - bilo je teško ne primjetiti. Ako će trebati pribeći korišćenju svoga znojnog tijela kako bi je zaveo, onda i bude. Izašao je iz sobe skačući na jednoj nozi dok je drugu stavljao u čizmu, te se skoro sudario s Isobel koja je u isto vrijeme izlazila iz svoje sobe. - Dobro ti jutro, ljepotice,- rekao je, pomalo uzdihan spuštajući drugu nogu da se uspravi. Košulja mu je bila još uvijek odvezana, pa se nasmijao kad je primjetio njezin pogled usmjeren na njegov čvrst trbuh. Možda bi ju trebao ostaviti odvezanu. - Jesi li dobro spavao?- upitala je, zakoračivši oko njega. - Iskreno,- zaobišao ju je i krenuo za njom, - noć mi je bila ispunjena snovima frustrirajuće prirode, tako da ne, nisam dobro spavao. Zabrinuto ga je pogledala dok su hodali po stepenicama. - Mogla bih ti pripremiti napitak od kojeg ćeš bolje spavati. Širom se nasmijao shvativši kako namjerno izbjegava pitanje za koje ona zna da on želi izmamiti iz njezinih usta. Ipak joj je dao do znanja. - Ali onda bi mi samo više nedostajala kada se probudim. Njezin osmijeh je bio zaigran i očaravajuć tako da je Tristan skoro izgubio tlo pod nogama. - Tako dakle,- izazivala je. - Znači snovi o meni su ti frustrirajući? Kimnuo je, približavajući se bliže njezinom uhu. - Da, jer ti ne mogu učiniti ono što u snovima mogu. To ju je dovoljno brzo otrijeznilo. Tristan je sam sebe opsovao. - Ništa što ti ne bi voljela,- rekao je, pokušavajući ispraviti svoju pogrešku. Nije primjetio da je zastala dok nije sišao još tri stepenice niže. Podigao je glavu i primjetio kako gleda u njega. Na trenutak je izgledala uplašeno, kao da stoji na rubu ponora a ne na stepenicama. Vratio se stepenicu više, želeći joj objasniti kako ga se nikada nije imala razloga bojati. Osmjeh joj se vratio na lice kada joj je prišao. Njihove ruke su se spojile od njihove strastne potrebe. Zagrlivši je, Tristan je zaklopio njezina usta nježnim poljupcem od kojeg je postala opuštena i bez snage uz njega. - Želim s tobom nasamo popričati. Gdje možemo otići?- upitao ju je, ljubeći je ponovno. - U staju?- Prstima mu je mrsila kosu i povukla prema sebi tražeći još.


Klub Brbljivica

Postavio je usne na njezine te udahnuo njezine male izdahe serijama kratkih, nezasitnih poljubaca. Dovraga, nije joj želio reći da ju voli u staji. Ljepše bi bilo u podnožju planina. - Jaši sa mnom kasnije. Kimnula je, osmjehnuvši se na njegovim usnama. - Jesam li toliko jadna što te ne odbijam? - Nisi, ti si razumna, jer te ja nikada ne bih prestao zapitkivati.- Nasmijala se, a njegovo se srce nadimalo da je mislio kako će mu iskočiti iz grudi. - Isobel, ja... John je jurio po stepenicama, skoro ih oboje srušivši na pod trčeći prema vratima. - Jesi li pogledala kroz prozor, Bel!- Jedva da ih je primjetio kako stoje zagrljeni. - Stoka je stigla! - Stoka?- Tristan se okrenuo gledajući Johna kako nestaje van. - Da, dođi vidjeti!- Isobel ga je primila za ruku i povukla prema vratima.- Dolaze dva puta godišnje. - Kako to misliš, dolaze?- Tristan je zbunjeno zapitao dok se žurila prema vratima, vukući ga za sobom. - Tko ih dovodi? - Ne znamo.- Izašla je van, zastala i pokazala prema šest dlakavih krava koje su pasle pokraj staje. To su Kyloe, Škotska visinska goveda crvene boje, sa dugim valovitim krznom i debelim rogovima. Na leđima su imale teške vreće koje su pucale po šavovima. - Netko ih dovodi ovdje po noći,- Isobel je nastavila. - Ne znamo tko, ali Patrick misli da je to jedan od očevih ljudi koji je otišao nakon njegove smrti. Možda naš rođak James Fergusson. Čuli smo da se dobro snašao u Aberdeenu. - Što je u vrećama?- Tristan je upitao hodajući prema njima. John je već otvarao jednu te mahnuo Patricku i Cameronu kad su izasli iz kuće. - Suha hrana, žitarice, tkanina, začini, knjige.- Isobel se nasmijala, sretnija nego ikada prije. - Stvari koje trgovci u Dumfrieu jedva čekaju kupiti. - Knjige?- Tristan je došao do njih, nasmijao se Johnu te prešao rukom po debelom krznu jedne od krava. Njegov otac je uzgajao tu vrstu u Camlochlinu. - Da.- John je kopao po jednoj vreći.- Mi prodajemo gotovo sve, čak i stoku, da bi kupili sjeme, opremu za farmu, lonce za Isobel, što god trebamo. Našao je što je tražio te ga dodao Tristanu. - Prodajemo i knjige, kad nitko od nas ne zna čitati. Možda bi nam ih mogao pročitati prije nego ih Patrick odnese na tržnicu. Tristan je pogledao u knjigu kožnatih korica te trepnuo na njen naziv. Historia Regum Britanniae,Povijest britanskih kraljeva koju je napisao Geoffrey od Manmouth. Njegova djela su sadržavala jedne od prvih priča o Kralju Arthuru. Ponovno je pogledao u krave, srce mu je divljačiki kucalo u prsima. Nemoguće. - Kažete da su ovi pokloni počeli dolaziti od kad vam je otac umro?- Nije čekao da Isobel odgovori kada je prišla s Patrickom, već je otvorio drugu vreću i krenuo kopati po njoj. - Da, održali su nas na životu i nahranili prvu godinu kada nam nisu uspjeli usjevi.Isobel je odgovorila, Patrick je šutio gledajući u knjigu ispod Tristanove ruke. - Šta tražiš?- napokon je upitao, dok je Tristan odmicao razno korjenje, dva vunena tartana ručno bojana u različite nijanse zelene i smeđe, nekoliko lanenih košulja i tri korištrena lavora. Sve što je moglo doći iz svakog gorštačkog doma. - Bel,- John je uzviknuo, držeći maleni broš koji je sjajio na suncu. - Pogledaj ovo. Mislim da je srebro!


Klub Brbljivica

Isobel je krenula prema njemu te posegnula za lijepim brošem, ali ga je Tristan prvi uzeo iz Johnove ruke. Buljio je u njega, ne verujući dokazu u svojim rukama. - Jesi li ga već prije vidio?- Patrick je tiho upitao. Tristan je kimnuo. - To je od moje tetke Maggie.- Podigao je glavu, gledajući u krave, sve te vreće su trebale pomoći djeci koju je njegov otac napravio siročićima. Nasmijao se. Nikada ne bi pomislio da će njegov otac pomagati djeci svog najljućeg neprijatelja. Da li je pogriješio u vezi Calluma MacGregora svih ovih godina? Ovo nije dijelo ponosnog ratnika. Ovo je bilo milosrđe, samilost. - Što to govoriš?- Isobel je začuđeno upitala, pomaknuvši se korak bliže Tristanu. - Da je sve ovo od MacGregora? - Da,- rekao joj je, ponosan po prvi puta da je jedan od njih. - Ne.- Odmahnula je glavom te se odmaknula kad joj je rukom prišao k licu. - Ne vjerujem. - Nemoj biti ljuta,- rekao je nježno, primičući se bliže. - Znam da je teško prihvatiti sve ove stvari od moje obitelji. Ali to je dobar znak. - Za koga?- upitala je, pogledavši u njega. - Za nas.- pomaknuo se do nje i primio njezinu ruku stavljajući ih obije između njihovih grudi. - Zar ne vidiš Isobel? Ove stvari dokazuju da moja obitelj može oprostiti. Moj otac i njegova sestra proveli su mnogo godina u Campbellovoj tamnici plaćajući za grijehe svoga oca. Mislio sam da će njegovo srce zauvijek biti protiv vas, ali on zna da su djeca vašeg oca nevina. Oči su joj se ispunile suzama što mu je slamalo srce. - Ne plači, draga Izelda, rastrgat ću tvoje strahove u komadiće. Promijenit ću stvari koje te rastužuju u stvari koje tvoje srce usrećuju. Rekao sam ti,- rekao je, rastežući svoje usne u naočit osmijeh, - To je ono što znam najbolje. Zadovoljan malenim smeškom na njezinim usnama, okrenuo se prema Patrieku. - Dopusti mi da odnesem stvari u Dumfries na razmjenu. Znam im vrijednost tako da ću dobiti najbolju cijenu.- Pustio je Isobeline ruke te ih podigao prema Patrieku baš kad je ovaj mislio odbiti. - Tvoje ruke će nedostajati ovdje, a najteži poslovi će pasti na Cama. Ako ja odem, nećete se trebati brinuti za usjeve. - Dobro,- Patrick je odgovorio, gledajući u Isobel s razumijevanjem.- Onda ću se brinuti umjesto toga o tebi i mojoj sestri. Tristan je zamahom ruke odbacio njegovu zabrinutost. - Cam bi mogao poći s nama,rekao je, ne želeći opovrgnuti da misli povesti Isobel sa sobom. - Nećemo ostati niti dana duže nego što je potrebno. Dajem ti svoju riječ da im se ništa neće dogoditi. Patriek je razmišljao nekoliko minuta pa mu prstom pokazao da ga prati. Tristan je krenuo, pa kada su došli do mjesta gdje ih nitko nije mogao čuti, Patrick se okrenuo prema njemu. - Cameron mi je rekao da si mojoj sestri podario svoje srce. - Jesam,- Tristan je tiho priznao osjećajući se pomalo kao podlac pred njim. - Oprosti što nisam prvo došao kod tebe. - U redu je.- Patrick ga je potapšao po ramenu i po prvi puta mu se tog dana nasmijao. To me nije iznenadilo. Iskreno, više me iznenađuje to što ona ne zna koliko ju ti voliš. - Nisam niti sam donedavno znao. - Dovraga,- Patrick je iznenađeno podigao obrvu, - čak sam i ja znao. - I nisi me nogom udario u guzicu?


Klub Brbljivica

- Dobar si čovjek, Tristane. Pravedan si, iskren i milostiv. U biti, sviđao si mi se od prvoga dana kada smo se upoznali, čak niti Tamasa nisi izdao pred Isobel.- Nasmijali su se zajedno, prisjećajući se dečaka kako pažljivo vraća praćku za svoj remen.- Ali šta je s tvojom obitelji?- Patrick se vratio na razgovor. - Jedna stvar je slanje darova, a darivanje svoga srca Archibald Fergussonovoj kćeri je druga. - Ne znam odgovor na to pitanje. To je stvar o kojoj ću se brinuti kada dođe vrijeme za to. Ovo je ono što znam. Želim ju zaštititi i usrećiti. Želim da moja obitelj bude tvoja, obavezana mojim brakom da ti nikada više ne našteti već ti pruži pomoć ako ti ikada bude potrebna. - Za to bih ti bio zahvalan.- Patrick se ponovno nasmijao, a Tristan je pomislio koliko bi mu se svidio njegov brat Rob, jer je njihova strast da brinu o svojoj obitelji bila jednaka. Tražiš li od mene njezinu ruku, Tristane MacGregore? - Da tražim. - Imaš moj blagoslov.- Patrick je pogledao u svoju sestru preko ramena.- Ona voli biti ovdje. Neće htjeti otići. Okrećući se pogleda u malenu kućicu smeštenu Bogu iza nogu, Tristan je kimnuo. - I ja volim biti ovdje. Stalno ćemo dolaziti u posjetu. - Onda dobro.- Patrick ga je primio za rame te ga potapšao. - Idi u Dumfries, napravi najbolju cijenu i čuvaj mojeg brata i sestru. - Dajem ti svoju riječ.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 30 Kraljevski gradić Dumfries, Isobel je rekla Tristanu kada su prelazili rijeku Nith, jako je poznat po svojoj krvavoj povijesti. Englezi su okupirali i opljačkali ovaj grad više od sedam puta. Kada su politički ratovi postali religiozni, jedna od gradskih značajnijih palata predala se Prezbiterijanskom Savezu nakon trinaestodnevne opsade koja je ostavila mjesto u ruševinama do dana današnjeg, a ljude pod milosti neprijateljima Katoličkog kralja. Tristan je odmahnuo glavom, okrećući pogled na cestu. A kažu da su Škoti barbari. - Dobro je da nisi nosio svoj tartan ovdje, Tristane,- Cam je uzviknuo sa stražnjeg dijela kola. - To bi pokazivalo da si Katolik. - Bolje se uklopiti nego izazivati borbu s nekim tko ima drugačija uvjerenja od tebe,Tristan je odgovorio preko ramena. Kada je vratio pogled na cestu primjetio je Isobelin smešak. - To te tvoj ujak naučio? - Nije, djevojko,- rekao je, nemoćan da išta drugo kaže osim da joj uzvrati smeškom, usprkos boli svojih riječi. - To sam naučio sam. Osmijeh joj je nestao ali se ubrzo vratio nježniji, razumjevši sve što nije izrekao. - Kasnije ćeš mi ispričati tu priču? - Hoću,- obećao je, želeći joj sve ispričati; istinu koju je krio od svih, čak i od sebe. Kasnije, kada budemo sami. Nije mogao čekati. Htio joj je ljubiti pjegav nos, osjetiti njezino tijelo u svojim rukama kako mu predaje svoje predrasude i svoju strast dok on kuša med njezinih usana pa nakon toga ostatak nje. Trebao je pronaći svećenika - i to brzo, ako je mislio napraviti časnu stvar. - Što te uvjerilo da odustaneš od udaje za Andrew Kennedya?- Pogledala je krajičkom oka kada je zastao pokraj prvog prenoćišta. - Tko kaže da se neću udati za njega? Nasmijao se na njezin podrugljiv smešak. - Ja kažem,- rekao je, dok je iskliznula iz njegovog stiska sišavši na tlo. - A tko si ti da ja otkažem svoje venčanje? Skočivši s kola, zaobišao je konja i stao iza nje. - Ja sam čovjek koji daje sve od sebe da bude dovoljno dobar za tebe.? Okrenula se prema njemu dok je posezao za prvom vrećom koju mu je Cam dobacio iz kola. Pogledao je prvo u nju prije nego što je bacio vreću na pod. - Čovjek koji ti želi podariti bolji život nego onaj koji već imaš. - Ja imam dobar život,- brzo mu je odgovorila. - Previše radiš. Gledao sam te kako balaš sijeno i oreš zemlju sve dok više ne možeš disati. Podigla je ruke prema drugoj vreći, spremna da ju ulovi. - Posao treba obaviti. - Jedinu stvar koju bi ti trebala raditi,- ulovio je vreću prije nego što je pala do nje,- je da se brineš o svojoj djeci i suprugu. Nasmijala mu se pravo u lice. Tristan nije znao da li da bude uvrijeđen ili sretan. - Ispod svog tog talenta i veština,- rekla je, njezine zelene oči sjajile su na suncu, - tvoj način razmišljanja je stvarno zastario - i iritantan. Gledao ju je bez riječi. Zastario? Iritantan? Njegov? Skoro je pao na pod kada je Cam bacio vreću i pogodio ga u rame. Isobel je podigla vreću te ju bacila na hrpu drugih.


Klub Brbljivica

- Žene su sposobne raditi i druge stvari. Ako bi moja obitelj mogla gladovati radi loših usjeva, onda ću napraviti što god treba da to izbjegnem. Neću ostati u krevetu, lijena i beskorisna osim za svog muža po noći. Kimnuo joj je sa smeškom. Kako bi mogao pobiti njezine riječi kada su bile toliko osvježavajuće, tako iskrene, tako... Isobel? Možda je stvarno njegovo razmišljanje o suprugama bilo zastarjelo. Znao je dosta žena u Camlochlinu koje su znale baratati mačem dovoljno dobro kao svaki drugi muškarac. Isobel je posjedovala snagu onih žena kojima se divio: njegovoj majci i sestri, LadyClaire i tetki Maggie. Prihvatili bi Isobel čim bi je upoznali. - Ispravljam se.- Podigao je obrvu te se vratio sa rupicom na licu. Ulovio je još jednu vreću te ju dobacio njoj.- Razgovarajmo sada što je toliko iritantno na meni? Izgledala je pomalo iznenađeno što joj je izbio zrak iz pluća te jer mu je njezin izraz lica bio zabavan.- Što sam sada učinio?- Nasmijao se njezinim ljutitim očima. - Vjerovao sam u tvoju snagu. - I ja u tvoju.- Nasmijala se, ovoga puta iskreno bacajući mu vreću natrag. - Zadnja,- Cam je viknuo iz kola. Kad je podigao vreću u ruke, začuo se prigušen glas. - To je moj nos! Cam je ispustio vreću i začuđeno gledao u nju, očima širom otvorenim. Tristan se popeo natrag na kola, povukao vreću te ju otvorio. Kad je Tamasova glava izašla, Isobel je ispustila more psovki od čega se dečak smrznuo na mjestu. - Što to dovraga radiš, Tamas Fergussone? - Htio sam poći s vama i... - Jesi li rekao Patricku?- viknula je na njega. - Nisi mu rekao, jel tako! Umrijet će od brige! Oh ti mali... - Isobel.- Tristan ju je zaustavio, blago je pogledavši. - Sada je ovdje. Razmijenit ćemo robu i krenuti što prije kući. Noćas će spavati na podu pokraj tvog kreveta.- Pomogao je Tamasu da izađe iz vreće te ga nježno lupnuo po potiljku. Nakon što su izmjenili poglede, Tristan je darežljivo platio čovjeku iz počivališta da unese vreće i odnese ih do njihovih soba. - Ne bi li bilo bolje da smo prodali nešto naše robe prije dolaska ovdje?- Isobel je upitala kad je došao do njene sobe. Ne. Htio je prvo biti s njom nasamo. - Bolje se cijenkati s trgovcem kada pred sobom ima cijeli dan za mušterije. Počivalište je izgledalo kao i mnoga prije ovoga za Tristana. Prigušena svijetla, odvratan slatki miris vina, viskija i pive te mnoštvo stolova i stolica. Prvo je pogledao u goste. Pretežno putnici koji nisu ništa drugo imali na pameti od toplog obroka i ugodnog kreveta.Platili su za dvije sobe i sjeli za prazan stol večerati. - Što želite naručiti?- punačka brineta ih je upitala, stišćući šaku pokraj sebe da si pogleda u nokte. - Imamo zečji sote u medu ili pečenu ovčetinu serviranu sa juhom od gljiva i peršun... Njezina kratka lista nabrajanja brzo se zaustavila kada je Tristan podignuo glavu te joj se ljubazno nasmijao. Njezine plave oči potamnile su kao oluja u ljetnoj noći. - ...ili ako želite nešto bolje mogla bih vam to poslati kasnije u sobu. Tristan je bio svjestan Isobeline ukočenosti pokraj sebe te se veoma obradovao shvativši kako je ljubomorna. - Ovčetina će biti u redu.


Klub Brbljivica

- Ja želim zeca,- Tamas je premišljao. - On će ovčetini.- Tristan ga je udario ispod stola pa se ponovno okrenuo djevojci. - I medovaču za popiti. Znate li možda da li možemo negdje u blizini naći svećenika?- dodao je kad se odmaknula, očigledno obeshrabljena. - Svećenika?- Isobel je povukla Tristana za rukav, ali se odmah nakon toga okrenula, kao i svi ostali, čuvši nekoga da doziva Camerona. - Mislila sam da si to ti!- Annie Kennedy je ubrzala prema njima, odmičući se od dvojice nezgrapnih muškaraca. - Isobel, gospodine MacGregore. - Annie im se ljubazno nasmijala. Lijepo vas je ponovno vidjeti.- Radi Camerona više nego Isobel, Tristan joj nije uzvratio smiješkom.- Što pobogu radite ovdje u Golden Hillocku? - Planirali smo razmjenjivati robu ujutro,- Cam joj je rekao, izgledajući kao neki mladi plemić kojem se upravo obratila Kraljica Engleske. - Onda si slobodan večeras?- upitala je besramno širom otvorenih zelenih očiju. - Baš sam mislila otići s braćom u šetnju - Andrew nije ovdje, - Prekinula je samu sebe kako bi podarila Isobel, kasnije i Tristanu ljutit pogled prije nego što je vratila svoj na Cama. - Bila bih jako sretna ako bi nam se pridružio. Cameron je skoro prevrnuo stol kako bi brzo došao do nje, ali je brzo i usporio primetivši Tristanov pogled. - Bilo bi mi zadovoljstvo,- rekao je smireno ponudivši Annie svoju ruku, - provesti večer s vama. Tristan bi zapljeskao na uspijeh svoga učenika da Isobel nije buljila u njega. - I ja želim ići!- Tamas je rekao, bježeći sa stolice prije nego ga je netko uspio zaustaviti. - Ne sviđa mi se ovdje. Smrdi i ne volim ovčetinu. Tristan je čuo kako djevojka donosi sreću. Pretpostavljao je da ga jako voli, jer ga je stalno slijedila. Čak i u najdužim danima. Naravno, kad je Cameron pogledao u njega tražeći pomoć, nije ju dobio. Cam nije želio pratitelja, ali bolje on nego Tristan. Otpravio ih sve je smeškom. - Što si rekao Cameronu prije nego si otišao za Glasgow?- Upitala ga je kad su ostali otišli pridružiti se Anninoj braći. - Malo me podsjetio na tebe kada je prihvatio njezin poziv. - Oh, ma ne bi te interesiralo,- Tristan ju je uvjeravao, namignuvši joj. - Malo je zastarjelo. - Razumijem.- Ponovno je utihnula kada se djevojka vratila s njihovom večerom te ju opako pogledala da ode.- Zašto si je pitao za svećenika?- ponovno je upitala kad su ostali sami. Tristan je napunio žlicu juhom te ju podigao do usta. - Nadam se se da ću trebati jednoga.- Namrštio se u svoj tanjur a onda prema njoj. - Neće ti se svidjeti. - Zašto se nadaš da će ti biti potreban?- nastavila je, ignorirajući svoju juhu i njegovu reakciju. - Pa, ne znam što ovdje rade, ali na sjeveru mi obično trebamo svećenika kada se želimo venčati.- Brzo joj se nasmijao prije nego se vratio svojoj takozvanoj hrani. - Nadam se da ovčetina ima bolji ukus. Bojim se da me tvoja hrana razmazila. - Tristane.- ponovno ga je povukla za rukav, pridobivši njegovu potpunu pažnju. - Zar me pitaš...? Dotaknuo joj je rukom lice, žaleći joj nekako ublažiti strah koji je primjetio u njezinim očima i njezinom glasu. Zar mu nikada neće potpuno vjerovati? - Da Isobel. Ako me želiš.


Klub Brbljivica

Nešto se promjenilo na njezinom licu. Skoro mu se nasmijala, što bi bio njezin najradosniji, najblistaviji osmijeh ikada, jer su svi njezini strahovi nestali u sekundi. Vratili su se trenutak kasnije. - Postoje stvari... - Da?- Natjerao ju je da ga ponovno pogleda kad ga je pokušala odmaknuti. - Stvari koje me još uvijek.... zabrinjavaju. Ne želim... -.Volim te Isobel,- rekao joj je prije nego ga je uspjela odbiti. Nije joj ovako mislio reći, ne u nekom dotrajalom počivalištu sa užasnom hranom ili natečenim guzicama od jahanja u sedlima. - Ti si radost moga srca. Sve bih ostavio radi tebe: moju čast, moju obitelj, moj život. Želim se brinuti o tebi, slušati tvoj smijeh, tvoj glas svakoga dana. Neću prestati dok ne postaneš moja, tako da je nabolje da se odmah udaš za mene i riješiš se daljnjih muka. Izgledala je kao da će početi plakati, ali trenutak kasnije usne su joj se nježno nasmijale što je i čekao. Primio joj je lice i dugo ljubio dok oboje nisu ostali bez daha. - Ostalo nam je nešto hrane što smo nosili na put u jednoj od soba,- šapnula je, prekidajući njihov poljubac pomalo sramežljivog pogleda. - Idemo je onda pronaći.- Tristan ju je povukao na noge te ju pratio po stepenicama. Raditi časnu stvar s njom, po prvi puta, budi proklet.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 31 Isobel je ušla u malenu sobu osvjetljenu svijećama. Pogled joj se spustio na mali, otrcan krevet u kutu pa je ispustila lagani jecaj. Prije nekoliko trenutaka željela je biti nasamo s Tristanom, stisnuti se u njegov zagrljaj i izgubiti se u njegovim poljupcima. Čak mu je nakon njegove izjave ljubavi to i predložila, ali sada kada je ovdje, potpuno sama s njim i krevetom... Okrenula se prema njemu i nakratko prestala disati dok je zaključavao vrata. Volio ju je. Željela je to više nego si je htjela priznati, iz previše razloga. Virila je prema njemu dok joj se polagano približavao, zaboravljajući krevet i sve ostalo. Jedino što je u ovom trenutku značilo je da je on njezin. Taj prekrasan čovjek, fizicki oblikovan iz sna nekog ludog slikara, modeliranog iz kalupa u galantnog viteza. Dopustila je da joj Tristan MacGregor pridobije srce. Nikada nije pomislila da ce moći pridobiti njegovo. - Ljubavi, ti drhtiš,- njegov hrapav glas prelazio je preko njenog uha dok je spuštao glavu na njezinu. - Da li me iskreno voliš, Tristane? Vidjela je istinu u njegovim očima prije nego što je progovorio, kao da su je gledale s lakoćom, kao da su je trebale, bile žedne za njom i kao da nisu mogle vjerovati da su je napokon pronašle. - Da, djevojko.- Podigao je ruke prema njezinom licu i prelazio palčevima preko jagodica. - Volim te svakim trenutkom sve više. Moje srce svakim danom provedenim s tobom sve glasnije kuca.- Kleknuo je ispred nje i primio za ruku. - Zaboravi moju prošlost, kao što sam i ja, te znaj da nikada prije nisam volio niti jednu djevojku niti ću ikada voljeti ikoga osim tebe. Trepnula je kako bi maknula suzu koja joj je zamaglila vid te se nasmijala. - Tako zlatan jezik imaš, gospodine MacGregore. - Blagoslov koji sam dobio samo za tvoje uši. - A za moja usta?- Sagnula se prema njemu, žudeći za njegovim poljupcem od prvog dana u kraljevom privatnom vrtu. - Ženo,- šapnuo joj je uz lagano otvorena usta dok se ustajao, - kako da ti govorim o tvojoj ljepoti i onome što mi radi kada me mamiš da ti pokažem svojim tijelom? Njegovim tijelom. Koliko ga je puta gledala kako radi po suncu, njegove gole ruke svjetlucale su ističući njegove čvrste mišiće, njegov ravan, vlažan trbuh mamio ju je da pogleda niže? Znala je da ono što leži skriveno ispod hlača je puno života kao i ostatak njega. Osjetila ga je na sebi u nekoliko situacija kada ju je ljubio, čvrst i spreman da ju uzme u tom trenutku. Gurnula je jezik u njegova usta te uzdahnula kada se naglo ustao i polegnuo ju na krevet. Uvijek je mislila da će ju tijelo muškarca nad njom nekako gušiti i da neće biti ugodno, ali Tristanovo nije. U biti, njegovi drhtavi mišići nad njom imali su jako dobar osjećaj da ga je ugrizla za usnu, instinktivno želeći više. Nasmijao se te je i on nju ugrizao. Zadovoljstvo joj se prelilo preko cijelog tijela šaljući nalete topline u dubinu duše i dajući joj snage za poljupce. Jezikom se igrao u njezinim ustima, a ona mu je odgovorila kratkim, brzim, gladnim uzdasima, nježno sijajući njegov jezik. Nije znala šta ju je obuzelo, jedino da je to neka sila kojoj se ne može oduprijeti. Nije se željela oduprijeti. Ovu... strast koju je dobila od njega nikada prije nije osjetila u životu. Tijelo joj je pulsiralo od potrebe sve do boli, zadovoljeno jedino njegovim strasnim odgovorima.


Klub Brbljivica

Raširio joj je noge svojim koljenima, znajući za čime žudi iako još nije potpuno razumjela. Kada je pristisnuo svoju potpuno ukrućenu muškost između njezinih nogu, preplavilo ju je potpuno zadovoljstvo. - Bojim se,- šapnula je, držeći se za njega. - Kunem se da te neću povrijediti,- obećao je. - Želim te zadovoljiti.- Nasmijao se gledajući u nju. - Vjeruj mi. Već joj je dao više nego što si je mogla zamisliti. Ali što se od nje očekuje? Oh, znala je gdje želi staviti taj čvrsti mišić između njezinih nogu. Vidjela je bikove i krave, ali šta ako je bolno? Koliko je bio čvrst, izgledalo je kako bi moglo. Nikada nije imala neku ženu pokraj sebe da ju pita. Da li da ga zaustavi ako joj se ne sviđa, ili da mu dopusti da nastavi? Kako da ga odgurne od sebe kada ga želi upravo tamo gdje je sada, stisnut uz nju, njegovo srce kako ludački lupa nad njom, njegova usta kako joj govore da je samo njegova? Pokušala je prestati razmišljati o tome te se prepustila njegovom muževnom dodiru. Ljubio ju je po vratu dok su mu ruke odvezivale haljinu. Brzinom munje joj je zavukao ruku unura i mazio njezine gole grudi. Njegova gruba koža ostavljala ju je bez daha, osjećala je vrtoglavicu ispunjenu nemoralnim zadovoljstvom i nesmotrenim iščekivanjem. Srce joj je toliko lupalo kada ju je svukao, izlažući je potpuno pred njim. Na trenutak je samo gledao u nju, nakon toga ju je pogledao u oči i nasmijao se. - Znaš li koliko si mi lijepa, Isobel?- Odmaknula je glavom, iskreno ne znajući.Gledanje u tebe je kao uživanje u ljetu nakon duge i hladne zime. Kao da si ugledao svoj dom nakon dugog i teškog rata koji te ostavio praznim i usamljenim.- Ljubio joj je usta, nos i oči. Nisam znao da je to moguće, ali kada te god ugledam, svaki puta si mi sve ljepša. Njegov jezik je stvarno bio melem za moje uši. Međutim ovo nisu bile samo lijepe riječi, koje je izgovorio stotinama žena prije nje. Bila mu je lijepa. Natjerao ju je da u to povjeruje svaki puta kada ga je uhvatila da ju gleda. Bez obzira jer joj je kosa koji puta visila preko ramena umjesto da je bila podignuta sa blještavim ukrasima, ili ako joj je lice bilo uprljano zemljom. Njegove oči su je upijale kao nepce najbolje vino. Jezikom je prelazio preko njezine bradavice te svoju toplinu prebacivao na nju. - Okus ti je puno bolji nego što sam sanjao.- Ljubeći je, sisao ju je dok se nije zgrčila ispod njega, želeći više. Pomaknuo se dovoljno da joj podigne suknju iznad koljena, gnječeći prstima njezine gole listove. Oslobodivši joj noge, obavio ih je oko svojeg struka te joj podigao kukove prema svojima. - Eksplodirat ću u svoje hlače ako te ubrzo ne uzmem,- rekao je, ispustivši se da ju poljubi na unutrašnju stranu bedra. Njegovo obećanje, zajedno s njegovim intimnim poljupcem, uplašilo ju je od čega se ponovno zgrčila. Odjeća joj se činila teškom, kao da ju guši. Željela ju je rastrgati sa tijela - te isto to napraviti s njegovom. Strast ju je, kao nabujala rijeka, potpuno obuzela. Pomaknula je svoje bokove, trljajući se o njegovu nabreklu muškost. Zastenjao je negdje iz dubine duše. Oči su mu zablistale, pritisnuvši je čvtrsto za krevet dok se dignuo s nje. - Znači, želiš me brzo poraziti?- Usne su mu se oblikovale u polagan, zavodnički osmijeh dok je odmahivao glavom. Pridigao se iznad nje i povukao trake svojih hlača, oslobađajući se. Isobelino srce se zaustavilo kada je vidjela veličinu njegove muškosti kako stoji uspravno kao koplje spremno da probije nebesa. Oh, ovo će boljeti. - Još ne, - zaječao je, stavljajući prste na svoju muškost, stisnuvši čvrsto. Mišić između Isobelinih bedra se zgrčio.


Klub Brbljivica

- Kao prvo,- šaputao je, sagnuo se prema njoj i uvukao drugu ruku ispod njezine suknje,reci mi da ćeš se udati za mene... i onda mi dopusti da te lizem tamo.- Trljao je svojim prstom njezin halapljiv pupoljak. Osmjehnuo se kada je iznenađeno otvorila oči. - Udat ću se za tebe, Tristan MacGregore,- uzdisala je dok ju je milovao.- Ne, ne možeš,protestirala je nježno. - To je nemoralno, mora biti.- Zatvorila je oči dok je drugi val zadovoljstva prolazio kroz nju. - Moglo bi biti nemoralno, ali obećajem ti da ćeš uživati.- Poljupcima je prelazio preko njezinih drhtavih bedra. Tijelo joj se zgrčilo. Prolazila mu je prstima po svilenoj kosi, rastrgana izmezdu želje da ga odmakne ili da ga primakne bliže. Usta su mu bila tako topla, tako gladna dok ju je ljubio i sisao primičući se prema vlažnom pupoljku u centru. Kada je prešao jezikom preko njega, grčevi su prožimali njezino tijelo. Pokušala je skupiti koljena ali je zakačio njezinu nogu oko vrata te se ukopao dublje. Jezikom je ušao u nju, te se vratio na njezin vreli pupoljak. Ljubio ju je po njemu, vukući njezinu osjetljivu kožicu usnama te ju onda sisao ustima od čega je vrisnula. Nije prestajao, već opijen svojim užitkom, rastvarao ju je sve više prstima da ju bolje okusi. Isobel se osjećala ošamućeno, opijena željom. Teško je disala, misli su joj postale tamne kao valovi divlje strasti, potpuno seksualno uzbuđenje ju je preplavilo. Zabila je nokte u njegova ramena pomičući svoje kukove pod njegovim uzavrelim jezikom, njegovim zubima. Pokušala je govoriti, da mu kaže koliko je dobar, ali samo je ispustala duboke, malaksave uzdahe dok ju je dovodio do ekstaze. Posegnula je za njim dok se odmicao, ostavljajući je malaksavom i željnom za više. Nasmijao se i spustio hlače, slijedilo je odbacivanje košulje i čizama. Isobel je uživala gledajući njegovo čvrsto golo tijelo, lagane titraje njegovih mišića kad se spuštao prema njoj da joj skine haljinu sve dok nije ležala gola i potpuno izložena njegovoj tamnoj muškoj žudnji. Nije se više bojala. Što je god mislio učiniti, ona je to željela, trebala. - Požuri,- prošaputala je smirenijim glasom. Istim trenom je krenuo, potpuno pribrano, ljubeći ju posvuda. Njezine bradavice su nabrekle, pritisnute na njegova prsa, dok su ih njegove dlake golicale. Svaku je sisao sa ludačkom mešavinom nježnosti i divlje žudnje. - Ne još, moja ljubavi,- šapnuo je izdišući. - Dovraga.- Podigao se na jednu ruku te drugom brzo primio svoju muškost dok mu je sjeme izletjelo u tri duga mlaza. Na trenutak je izgledao iznenađeno kao i ona. Bilo joj ga je žao, ali je podjednako bila sretna znajući da mu se ovo nikada nije dogodilo. Nakon toga je pokupio svoj nektar s njezinog trbuha te ga namazao po njezinoj vatreno crvenoj srži. - Moje tijelo te više ne može čekati. - Niti moje.- Osjećala se nepristojno izgovorivši to, ali nije ju bilo briga. Posegnula je za njim, žudeći za njegovim ustima, poljupcima. To je prvo što je zavoljela na njemu. Usta su im se spojila u potpunom zanosu, a jezici spajali . Usporio je, usmjeravajući svoj golu muškost prema njezinom pupoljku. Potpuno željni i u iščekivanju, gledali su jedno drugome u oči, videvši u njima sve što su ikada poželjeli. Ulazio je u nju laganim i pohotljivim pokretima koji su nekako uspijevali biti bolno dobri dok su s druge strane prijetili da ju raspolove na pola. - Ne, ne!- zaječala je, primivši se za njega te zamahujući glavom naprijed nazad. - Boli me. Prestao se pomicati te ju umirio njeznim dodirom i poljupcima. - Nemaš se čega bojati,- umirivao ju je, gledajući svojim pogledom punim divljenja u njezin tjeskoban. Opusti svoje disanje, draga. Ići ću polagano. Bol će prestati. Održao je svoje obećanje, pomičući se polagano, pažljivo i cijelo vrijeme gledao u njezine oči, prelazeci liniju njezinih usana prstima pa svojim usnama. Šaputao joj je koliko je


Klub Brbljivica

očajnički želi - ulazeći i izlazeći iz nje dugim, polaganim pokretima. Ekstaza mu je ispunila pogled, stisnula zube, a od samog pogleda njega nad njom, kako se bori da snažno ulazi u nju a opet drži potpunu kontrolu da to ne učini, dovodila je Isobel do ludila. Podigla je noge oko njegovog struka te zarila prste u njegova leđa. Iako je bilo bolno, sviđalo joj se. Nije željela da prestane. Nasmijao se njezinoj bestidnosti trenutak prije nego li je njezinu donju usnu primio zubima te ju nabio na svoju muškost. Ovoga puta nije bolno zaječala, ne kada je njegova užarena palica bila toliko dobra. Besramno je prelazila preko njegovih mišića prstima, usnama. Kada je prešla dlanovima po njegovim čvrstim guzovima, podigao je svoju težinu s nje, povukao je prema svojoj glavi, te ponovno polegao na krevet. Dozivala je njegovo ime pa je ponovno usporio, podižući njezine ruke iznad glave. Ustima je primio njezinu bradavicu te ju ljubio, sisao, ritmički se pomičući na njezinom drhtavom tijelu polagano i pažljivo. Šapnuo je njezino ime i ubrzao kretnje. Međutim, izvukao ga je prije nego što je svršio te prelazio svojom vlaznom palicom po njezinom međunožju. Dok je njegova topla tekućina curila po njoj, još jednom je strastno zaječala.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 32 Tristan ju je gledao kako prebire po vrećama, obučena samo u njegovu košulju. Istog trena se uzbudio, međutim prihvatio je činjenicu da neće tako brzo ponovno voditi ljubav s njom. Usprkos tome, bilo je teško ne uzeti je odostraga kada se nagnula na jednu vreću pa mu je od njezine gole zadnjice zagolicala mašta. - Sigurna si da ne želiš moju pomoć? - Da.- Podigla je dlan prema njemu. - Ostani tamo gdje jesi. Nasmijao se i podigao tanku deku preko svojih kukova. Sviđalo mu se što je on jedini muškarac koji je znao kako je njegova bestidna božica prava vatrena zavodnica. Dovraga, pa napravila je od njega da za njom dahće kao mužjak u vrijeme parenja. Bio je sa mnogo žena, ali nijedna nije izvukla iz njega takvo ponašanje kao Isobel. Uvijek pažljiv da ne napravi dijete u svakom mjestu, ponosio se svojom kontrolom nad njegovim tijelom. Nijednom se nije potpuno izgubio u strasti, prerano izbacujući svoje sjeme kako bi mogao sve ponoviti. Njezini strasni, znatiželjni dodiri i neobuzdane reakcije dovodile su ga do ludila da se više nije mogao prepoznati. Kvragu, ali priče su bile istinite. Od ljubavi se muškarac potpuno predao. - Hvala Bogu, pronašla sam.- okrenula se držeći u svakoj ruci po nešto. Tristan ju je ponovno želio odvesti u krevet. - Da, hvala Bogu. - Kruh i sir koje smo jeli prije ulaska u Dumfries,- rekla mu je ponovno ulazeći u krevet. Kimnuo je, ugledavši njezino golo bedro. - Jesi li gladan? Nasmijao se s jastuka. - Uvijek sam gladan za tvojim kuhanim čudesima. Bojim se da cu postati debeo kad budemo živeli zajedno. - Podrudit ću se da ne postaneš. Krv mu je lupila u glavu od njezinog pogleda ispod trepavica. - Moja braća su uživala u mojem kuhanju deset godina, pa nisu debeli. - Tko te naučio kuhati?- upitao je. - Moja majka. Bila sam stara koliko i Tamas pa je imala dosta vremena da me nauči. Obožavala sam ju gledati kako kuha. Naučila me o začinima i medicinskoj vrijednosti svake biljke. - Nedostaje ti. - Naravno.- Nasmijala se, prisjetivši se majčinog nježnog glasa i ozarenog lica.- Roditelji nam nikada ne prestanu nedostajati nakon što nas napuste.- Istina.- Stavio je ruke iza glave i zatvorio oči. - Želio bih otputovati u Francusku da vidim svoju ujnu Anne. - Robertovu ženu? - Da.- Otvorio je oči. - Živi u samostanu. Želio bih ju ponovno vidjeti.- Pogledao je u Isobel te se nasmijao. - Imaš istu boju kose kao ona. - Ona ti je bila kao majka?


Klub Brbljivica

Odmahnuo je glavom. - Moja majka to nikada ne bi dopustila. Sigurno bi zanijekala, ali ja sam njezin ljubimac. Mislim da je to jer sličnim njezinom bratu. - Onda će mene mrziti, Tristane. Približio joj se od treperenja njezinog glasa. - Neće te mrziti. Ja ću se za to pobrinuti.Nije želio o tome sada razmišljati. - Dođi ovdje, ljubavi. Strpljivost je vrlina, rekao je samome sebi okrenuvši je na njezinu stranu kako bi se mogao leći tik uz nju. Morao je tu frazu ponoviti tisuću puta dok je bio prislonjen svojim kukovima uz njezinu zadnjicu. - Sve će biti dobro,- obećao joj je i prešao prstima po njezinim prsima. Poljubio ju je u kosu pa je tada odmaknuo te ju poljubio u potiljak. Kad je pomaknula zadnjicu uz njega istoga trena je postao čvrst. - Pažljivo, ljubavi,- udahnuo je, pomičući se od njezinog užarenog tijela. - Znam da te boli, ali ja mogu biti nemilosrdni gad. - Ne vjerujem.- Njezin umiljat smešak natjerao ga je da joj pokaže. Nije ga zaustavila ili odmaknula kada se postavio uz njezina leđa te ju primio za stražnjicu. - Želim ponovno s tobom voditi ljubav, Isobel. Ako ne bi mogla, ako bi ga odbila, on bi je poslušao, jer nije imao nikakvu želju da je povrijedi. Primila ga je rukom za vrat te povukla njegova gladna usta na njezina. Kada joj je jezik prešao preko njegove otekle usne, ostao je bez kontrole. Trljao je svoju erekciju po njezinoj zadnjici te počeo uzdisati. Prelazio je rukama po njezinom tijelu, toplina njezinog tjela ga je izluđivala, želeo joj je prići bliže, biti u njoj. Postavio je dlanove na njezin meki trbuh, na čvrste okrugle grudi te joj prelazio preko nabreklih bradavica od čega se sva grčila. Njegova muškost je sve više rasla. Više nije mogao čekati. Prsti su mu se zadržavali na njezinom koljenu dok nije osjetio njezine izdisaje na obrazima. Od njezine žudnje za njim je skoro eksplodirao, kao i njegovo srce. Podižući joj nogu, raširio ju je te prelazio vrškom svoje muškosti po njezinom vrelom otvoru. Njezin prigušen jecaj kada je ulazio u nju natjerao ga je na strpljenje. Polako se kretao, pritišćući svoje kukove uz njezine, nježno produbljujući svoje kretnje. - Baš si dobro pašemo, zaručnico moja?- govorio joj je na uho. Polizao je njezinu ušku te ju nježno prihvatio zubima. - Prevelik ti je. - A ti si uska i topla.- Uzdahnuo je i gurnuo ruku između njezinih nogu da joj miluje pupoljak dok se i dalje u jednakom ritmu pomicao straga. Postajala je sve važnija, uzdasi sve teži. Tijelo joj se zgrčilo iako joj se noga opustila na njegovoj. Polagano se povukao pa onda ponovno duboko ušao u nju. - Tristane, ja... Zaustavio joj je riječi poljupcem koji ih je prisnije povezao, mazio je cijelo vrijeme dok se nije potpuno zgrčila. Ulazio je sve dublje u nju, ali izlazio puno sporije, uživajući u svakom toplom i vlažnom grču njezinog tijela sve dok oboje nisu svršili. Umorni, neko vrijeme su tako ležali u tišini, ljubeći se i grleći u tami. - Uvijek ćemo biti sretni, Tristane?- upitala je nakon nekog vremena.


Klub Brbljivica

- Da, zauvijek.- On će se pobrinuti za to. Zavoljet će ga koliko voli i svoju braću - možda i više. - Želim u to vjerovati. Ali tvoja obitelj... - Isobel, ne mogu biti čovjek koji želim biti, bez tebe. - Kako možeš biti taj čovjek bez lojalnosti za svoju obitelj? Povukao ju je bliže i pomirisao njezinu kosu. Stvarno je izdao svoju obitelj tako što voli Isobel, baš kao što je Sir Tristan izdao svoga kralja voljeći Izoldu. Hoće li njihov kraj biti jednako tragičan? Neće to dopustiti. Ima nade. - Rekao sam ti, ljubavi moja, oni mogu praštati. Pobogu, pa nisi ti ubila grofa. Zaječala je kao da ju cijelo tijelo boli pa ju je nježno zagrlio. Neće tako brzo voditi ljubav s njom. - Tristane, ja... Prekinulo ju je kucanje na vratima od čega je potpuno problijedila. Tristane, Cameron je. Jel Isobel s tobom? Prakticki se istrgla iz njegovih ruku i sišla s kreveta. - Reci da me nisi vidio!- naredila mu je, tražeći svoju haljinu. - Da, ovdje je,- Tristan je uzvratio, namignuvši joj dok je silazio s kreveta.- Pričekaj trenutak da otkračunam vrata. Isobeline oči su se otvorile skoro koliko i njezina usta. - Ne mogu ovako otvoriti vrata.- Ispružio je ruke kako bi pokazao svoju golotinju, pa joj se nasmijao kad se zarumenila. Posegnuo je za svojim hlačama i čizmama te nevoljko gledao dok je oblačila svoju haljinu. - Uđi, Camerone,- rekao je otvarajući vrata. - Gdje je Tamas?- Isobel je zahtjevala odgovor videvši Camerona samoga. Cam joj nije odmah odgovorio, pa je Tristan pratio njegov pogled usmjeren na svoju sestru koja je još uvijek nosila njegovu košulju ispod izgužvane haljine. - Dolje je s Annie,- napokon je rekao, odmičući pogled s nje i njezinog rumenog lica. - Mi... mi ti moramo nešto reći. - Da, moramo,- Tristan je rekao, pokušavajući spasiti Isobel od njezinog poniženja. Pitao sam Isobel za brak, i ona je pristala. Zamišljeno je pogledao u sestrinu izgužvanu haljinu. Dovraga, kako da mu Tristan objasni da nije mogao čekati? - Moramo što prije naći svećenika. Napokon, Cam se nasmijao i zagrlio Tristana. - Ova vijest me raduje. Tapšući ga po ramenu, krenuo je prema svojoj sestri da ju slijedeću zagrli. Još uvijek je bila pomalo izvan sebe kada se odmaknuo od nje s blagoslovom. - Ja sam pitao Annie da mi bude žena, i ona je pristala. U istom trenu Isobelin strah se pretvorio u oduševljenje. Nakon stotinu pitanja, posjela je brata na krevet počevši planirati njegov svadbeni pir. - Proslavimo ovu večer sa najboljim vinom koje ovdje imaju,- Cam je predložio silazeći s kreveta.


Klub Brbljivica

Tristan se na to morao nasmijati. - Jedino dobro vino koje ćeš pronaći ovdje je ono koje sam napraviš. - Idemo.- Cam im je pokazao prema vratima. - Annie i Tamas nas čekaju. Nazdravit ćemo našim sretnim budućnostima. Pronašavši svoj tartan u jednoj od vreća, Tristan ga je postavio na svoje golo rame, zavezao ga oko svog struka i krenuo za njima. Annie Kennedy je bila lijepa, sa prekrasnim zelenim očima i srcolikim usnama dizajniranim za beskrajna pitanja. Što je više vina popila, više je pričala. Tristan i Cameron su se dva puta nasmijali na njezino neumorno pričanje. Izgledalo je kako se Isobel dobro provodi, usprkos njezinom konstantnom meškoljenju na stolici. Promjenila je par boja na licu kada ju je Annie upitala da li ju nešto boli. Tristan se osmjehnuo iza svoga vrča, ali ga je tada mrko pogledala osetivši gorak okus na svojim usnama. - Ne volite alkohol, gospodine MacGregore?- Annie je upitala, primetivši njegovo nezadovoljstvo. - Ne baš. Vidio sam kako od toga muškarci rade gluposti. - Oh, recite!- Annie je nastavila. - Što rade? - Na žalost, ne bih želio vaše delikatne uši zamarati s takvim gadostima. Zahihotala je bez srama. - Kad već govorimo o gadostima, što misliš da će Andrew reći o tvojim zarukama s Isobel? - Možda će Tristana izazvati na dvoboj,- Tamas je odgovorio, po prvi puta te večeri očima punim sjaja. - Nikada nisam zavjetovala svoju ljubav tvome bratu,- Isobel je odgovorila. Tristan se okrenuo prema njoj. U tom trenutku je shvatio kako se nije niti njemu zavjetovala. Ponovno je mrko pogledao u svoj vrč i ispio ga do kraja. - Pa,- Annie je rekla sa prepredenim smeškom namjenjenim Tristanu, - Shvaćam zašto nisi, kad si imala njega u pripravnosti. - Pažljivo, draga,- Cameron je upozorio sa smeškom. - Uskoro će se oženiti, a ti ćeš uskoro biti samo moja. Okrećući se prema njemu, Annie se malo zarumenila. - Znaš koliko me to usrećuje, moj najdraži. On je lijep, ali moje srce pripada tebi.- Nagnula se prema njemu kako bi ga poljubila, šapćući mu da ga voli. Tristan je naručio još vina. Naravno da ga Isobel voli, zašto bi se pristala udati za njega da nije tako? - Znam da će se Andrew razveseliti na naše vijesti,- Annie je radosno rekla, podignuvši vrč prema poslužitelju da ga ponovno napuni. - Cameron mu je jako drag. Henry i Roger su se jako razveselili kada sam im rekla. Imate li puno braće i sestara, Gospodine MacGregore? Što će oni reći o vašem braku za Fergussona? Isobel je zaustavila poslužitelja da i njoj napuni vrč. - Zavoljet će ju baš kao što sam ju i ja zavolio,- Tristan je odgovorio, nazdravljajući svojim vrčem, odbijavši razmišljati o Mairi i njezinim skrivenim bodežima.


Klub Brbljivica

- Da li ti liče?- Annie je upitala. Kada je Cameron zakolutao očima, Annie je počela objašnjavati kako to želi znati radi njezine sestre Alice. - Znaš da ona ima dvadeset godina a još nije udana. Ovih dana je teško pronaći muža. Tristan nije želio pogledati u Isobel da vidi njezinu reakciju. Nije ona pristala na njegovu prosidbu radi toga. Mogla je Andrewa Kennedya imati za muža ako je samo to htjela. - Rob i Mairi liče na mog oca. - A ti? Ti onda ličiš na svoju majku? - Zapravo na mog ujaka. Mogao sam biti njegov sin.- Tristan nije primjetio kako mu se glas promjenio sve dok ga Isobel nije primila za ruku. Nasmijao joj se, ali ga je zaustavio jedan ubod u rame. Okrenuo se i pogledao u visokog, bradatog stranca koji je stiskao vrč svojim mesnatim šakama. - Što to imamo ovdje?- Stranac se nacerio, pokazujući kako mu nedostaje prednji zub; očit znak da se čovjek voli tući. Dovraga, Tristan nije bio sada spreman za ovo. Kada je primjetio četvoricu - ili možda petoricu - muškaraca iste visine i građe kako prilaze njihovom stolu, promumljao je psovku kroz stisnute zube. - Gorštak u Golden Hillocksu!- razbijač je odmjerioTristanov tartan i odmahnuo sažaljivo glavu. - Imaš par bezveznjaka za ovim stolom koji piju naše vino. - Moram te upozoriti,- Tristan je rekao, pokušavajući razbistriti glavu od tog vina, - ako izjavljuješ da je ova pišalina tvoje vlasništvo, to samo dokazuje kako Covenanteri nemaju ukusa kao i da loše procijenjuju. Annie je zahihotala iza ruke te uzdahnula kada je stranac povukao Tristana na noge. - Hrabar si, ako ne i glup što se usuđuješ vrijeđati me u mom gradu, Katoliče. Cijelo prenoćište se diglo na noge od njegovog oštrog naglaska, ali se Tristan namrštio što je upozorilo ostale da se odmaknu. - Drago mi je da tako misliš. Dvostruko ćeš se iznenaditi kad te bacim na leđa ako me ne pustiš. Stranac je zamahnuo. Tristan se sagnuo, zaljuljavši se na trenutak, pa udario čovjeka direkt u bradu. Razbijač se srušio baš kako je Tristan i obećao, razbivši stolicu ispod sebe. Cijelo prenoćište je oživelo povicima i pomicanjem stolica. Tristan se okrenuo videvši jednog nasilnika kako žuri prema njegovom stolu. Odgurnuo je Isobel i Annie s puta i viknuo Cameronu. - Iza tebe! Cameron je blokirao udarac u bradu lijevom rukom te odbacio čovjeka na stol iza njih svojom desnom šakom. Tristan se na trenutak osmjehnuo. Dečko je dobro svladao svoje lekcije. Njegovo zadovoljstvo je naprasno zaustavljeno udarcem u bradu. - Onesvjestio si Willya, kučkin sine!- Willyev treći kompanjon pripremio se na još jedan udarac dok se Tristan pokušavao uspraviti. - Ne trebam to i tebi učiniti,- Tristan je odgovorio, brišući kapljicu krvi s usana. - Još uvijek imaš vremena da se povučeš.


Klub Brbljivica

Čovjekove oči zacrvenile su se od bijesa. Njegova bijesna šaka prošla je tik od Tristanovog nosa jer je zakoračio unatrag. Istom brzinom je protivnika udario snažno u trbuh, pa direkt u bradu. Ovo nije bilo loše, Tristan je pomislio, poravnjavajući svoj tartan i gledajući Willyevog prijatelja kako pada na pod odmah uz njega. Cameron je uredno i efikasno završio sa svojim protivnikom, a Tamas... Kojeg je vraga malac radio na stolu s nogom od stolice čvrsto stisnutom u rukama?Netko ga je potapšao po ramenu. Tristan se okrenuo i pogledao prema gore - i jos više. Oh, dovraga, pomislio je, dok je šaka, dovoljno velika da blokira sve oko sebe, poletjela ravno u njegovo lice - bilo ih je pet. Zadnje što je vidio prije nego što je pao na pod, je kako Tamas zamahuje nogom od stolice kao mačem. Nije se prisećao ničega više nakon što su komadići drveta letjeli po zraku i nasilnika kojeg je opalio i koji se kao drvo srušio na njega.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 33 Tristan je otvorio oči i nasmijao se Isobelinom licu. - Dobro jutro, draga. Vratila mu je osmijehom i nježno obrisala krpom njegovu usnu. Ustuknuo je. - Večer je,- nježno mu je odgovorila. - Spavao si četvrt sata. Cam te odnio do kreveta. Odveo je Annie u sobu pa će uskoro doći. Strašno se zabrinuo za tebe. Ah da, tu tuča ispod stepenica. Polagano mu se sve vraćalo. Kojeg je vraga pio vino? Usporilo je njegove reflekse. - Ti si isto zabrinuta za mene? Odmahnula je glavom i stavila krpu na njegovu obrvu. - I prije su te udarali - puno puta, ako su one priče koje si nam ispričao istinite. - Jesu,- Tristan ju je uvjeravao, pomalo nervozan što nije bila niti malo zabrinuta za njega. - Ali to ne znači kako me ogromna teška šaka ne može ozbiljno povrijediti. - Tristane, pa ti se duriš.- Nagnula se da namoči krpu u vodu te mu napućila usne. - Da li te onaj grozan čovjek ozlijedio više nego želiš priznati? Tristan ju je namrgođeno pogledao. - Čak i da mi je stavio nož za vrat, ne bi bio toliko oštar kao tvoj jezik. Bio je siguran kako je čuo da se smije, ali ga je Camov glas na vratima omeo. - Budan si!- Brzo je došao do njegovog kreveta s Tamasom za petama.- Zabrinuo sam se kad se nisi odmah probudio. - Znači nisi vidio koliki je bio onaj vol koji me udario?- Tristan je odgovorio s nevjericom. - Nije ga bilo tako teško zaustaviti.- Svi su pogledali u Tamasa s primjesom čistog divljenja i brige. - Idemo,- Isobel se digla s kreveta i gurkala svog brata prema vratima.- Neka se odmori. Trebat će mu snage sutra kad odemo do trgovaca.- Sagnula se da ga poljubi za laku noć, te ostala u tom položaju još neko vrijeme. - Udarila bih tog gada s Tamasovom stolicom u glavu da se usudio naciljati na tebe nešto drugo osim šake. Tristan joj se osmjehnuo dok je odlazila, ignorirajući bol na svojoj rascjepanoj usnici. - Pridružit ću vam se za sekundu,- Cam joj je rekao.- Želio bih popričati s Tristanom. Isobel je kimnula i primila Tamasa za ruku da odu. - Tamas...- Tristan ih je zaustavio, -... zahvalan sam ti što si se noćas borio na mojoj strani. Čuda nad čudima, Tamas mu se osmjehnuo i pogledao u svoju sestru. - Žedan sam,- gunđao je dok su odlazili. Kada su ostali sami, Cameron je ostao tih i zamišljen, a Tristan je prebacio svoje noge s kreveta te se sjeo. - Dovraga, mrzim piti. - Tristane? Hoćeš li održati svoju riječ i venčati se s njom? Naravno. Uvijek održim svoju riječ.


Klub Brbljivica

Kada se Cameron počeo šetati ispred njega, Tristan je odmaknuo svoj pogled kako bi zaustavio vrtnju sobe. - Ako si zabrinut radi moje obitelji, uvjeravam te da ću se ja za njih pobrinuti,- rekao je. Moj otac nije toliko nemilosrdan koliko vi mislite. Začudio bi se kad bi saznao koga je moj brat doveo nedavno u Camlochlin i oženio. Ne zabrinjavaj se s tim stvarima, ja ću sve riješiti. Tristan je bio sretan kada se Cameron prestao micati, i soba zajedno s njim. Sada je stajao mirno kao štap te pogledao Tristana sa nekim strahom u očima. - Moram ti nešto reći. Prije nego što oženiš moju sestru, moraš saznati istinu. Tristan se ustao na noge i krenuo prema njemu. - Što je? - Ne mogu to više držati u sebi. Kada god govoriš o njemu, taj teret postaje sve teži za podnositi, a sada to nije samo za mog oca već i za njega. - Za koga? - Grofa. Tvoga ujaka. Ja sam ga ubio. Moj otac je umro radi mene. Tristan se prestao kretati. Prestao je disati. U sekundi su mu preplavile misli slike ujakovog opuštenog tijela, slike njegove majke i ujne kako bolno jecaju, njegovog oca kako obećaje da će ubiti sve Fergussone. Odmahnuo je glavom. Ne, Cam nije mogao biti odgovoran za to. - Život koji sam znao je tog dana završio. Cameron je zatvorio oči, nemogavši se suočiti s njime. - Kao i moj. Tristanova krv se zaledila. Nije htio čuti ovo užasno priznanje od čoveka kojeg je zavolio kao brata. Nije htio razmišljati o krivici koju je Cameron nosio u sebi deset godina radi smrti svog oca. Jedino je osjećao svoju bol kako navire na površinu iz mjesta u kojem ju je držao od onog užasnog dana. Toliko je izgubio, a čovjek koji mu je to oduzeo je stajao ispred njega. Primio je Camerona objema rukama za ovratnik te ga približno bliže sebi. - Ja...- Isobelin brat nije pokušao pobjeći od bijesa u Tristanovim očima. Samo je maknuo pogled, spreman za svoju kaznu. Nije stigla. Tristan je već izračunao Camovu dob u vrijeme ubojstva. Bio je maleni dečak! Premlad da zna... - Oh, dovraga Cam.- Tristan ga je pustio te ga umjesto kazne čvrsto zagrlio. - Oprosti mi. - Ne, brate, ja trebam oprost. Ja sam oduzeo... tvojoj obitelji tako dobrog čoveka. Puštajući ga, Tristan se bacio na krevet. Dragi Bože, ako njegov otac ovo ikada sazna... - Kako se to dogodilo? - Bio je mrak.- Cameronov glas bio je ispunjen groznom mukom dok je izbacivao užasnu istinu iz svojih usta i napokon iz svoga srca. - Moj otac je vikao. Bojao sam se da će ga ljudi koji su došli ubiti. Okinuo sam svoju strijelu da ih zaplašim. Ja... ja ga nisam htio ubiti. Nisam nikoga htio ubiti. Tristan je tom trenutku znao da su plemeniti ideali kojim ga je njegov ujak učio, ispravni. Bio je u pravu za svađu, u pravu u svojim uvjerenjima protiv osvete. - Bio si dijete,- rekao je tiho. - Nisi ti kriv. - Razumjet ću ako želiš reći svome ocu. Ali Isobel... ona se jako boji.


Klub Brbljivica

Tristan je pogledao prema vratima. Bojala se da će on saznati i odmah otići svome ocu. Njezina opreznost s njim, njezina nevjerica... sada je sve bilo jasno. Mislila je da želi saznati istinu. Bila je u pravu što je skrivala istinu od njega. Bolje bi se potrudio da ju ne zavoli kada bi znao da bi se osveta njegovog oca prema njezinoj obitelji ponovno rasplamsala ovom tajnom. Callum MacGregor je ubio sedmero Fergussona te noći. Ubio ih je samo zato što su bili tamo. Što bi učinio da sazna kako je čovek čija je strijela probila srce njegovog šogora i srce njegove žene zajedno s njim još uvijek živ? Da li Tristanova majka ima pravo znati tko je ubio njezinog brata? Započeo je ovo putovanje kako bi pronašao čast, da zaustavi bol jedne i druge obitelji. Našao je i više od toga. Nikada više neće izgubiti voljenu osobu radi ove tragične nesreće. Putovanje se još uvijek nije završilo, ali je postalo teže. Ako se do prave časti lako dolazi, Tristane, ujakov strpljiv glas odzvanjao je njegovim mislima, većina muškaraca bi ju već imala. Okrenuo se prema Cameronu baš kada su se vrata od sobe naglo otvorila. Tamas je stajao na drugoj strani, njegova praćka mu je visila u rukama, oči raširene i prožete strahom i uzbuđenjem. - Bolje da brzo dođeš. Otac ti je upravo stigao.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 34 - Ponovno ću vas upitati, gospođice Fergusson. Gdje je moj sin? Isobel je podigla pogled, prelazeći preko širokih prsa opasanih tartanom gorštaka, preko vilice isklesane od mramora i jednako nepopustljivim, zlatno-plavim očima koje su izgarale njezinu dušu. Oči koje su njezine dečije snove ispunjavale noćnim morama. - Da li je on...- Moćni starješina MacGregora je zastao, kako bi stisnuo zube radi riječi koje je očigledno teško izgovarao. - Da li je on još uvijek živ? Isobel se skoro srušila pokušavajući se izmaknuti. Piće koje je nosila za Tamasa prolilo se po njezinoj haljini. Neka velika ruka s desne strane zaustavila ju je da ne padne na pod. - Pažljivo, djevojko. Njezin spasioc je zvučao kao Tristan. Izrekao je iste riječi koje joj je Tristan po prvi puta rekao, međutim ovaj čovjek je bio veći, širi, i puno manje sretan što ju vidi nego Tristan kada je umjesto svoje sestre pronašao nju u kraljevom vrtu. - Nismo ti htjeli tako neočekivano prići.- Iako su njegove riječi bile blage, njegove prodorne plave oči, kao u vražjeg MacGregora, sjajile su prema njoj iza crnog pramena. Nismo mislili da ćemo naići na vas ovdje. Da li je moj brat s vama? Njegov brat. Ovo je morao biti Rob MacGregor, najstariji Vražji sin. Tko su bila ostala dva gorštaka koji su se ustajali sa svojih stolica? Gdje su bili ostali ljudi? Isobel je sama sebi odgovorila, svi su se razbežali čim su ugledali ubojitog Starješinu. - Gospođice Fergusson- njegov tvrd izgovor slova r prošao joj je po ušima kao grmljavina, - Nikada u svome životu nisam naudio djevojci. Želim odgovor od vas. Isobel mu nije namjeravala odgovoriti. Nije mogla. Čisto, logično prosuđivanje ju je napustilo i ostavilo samo surovu paniku. Pokušala se izvući iz njegovih ruku, ali njegovi prsti nisu popustali. - Oče,- Tristan je doviknuo sa stepenica. - Dovraga što ti radiš ovdje? Bez da je čekao na odgovor, stao se ispred oca i ljutito pogledao u brata. - Pusti je. Tek nakon što ga je Rob poslušao, okrenuo se prema Starješini. - Kako si me pronašao? - Stali smo da utažimo žeđ na putu prema Fergussonima- Otac je podigao vrč kao da mu želi potvrditi svoju tvrdnju.- Kada se tvoja majka zabrinula da si možda mrtav, Robova žena nam je rekla gdje bi mogao biti. Tristan je još ljuće pogledao u svoga brata, koji je samo slegnuo ramenima bez ikakvog izraza na licu. - Znači tražili ste me kao nekog balavca? - Otišao si prije skoro mjesec dana kod naših neprijatelja, Tristane,- otac se prepirao. Zar si mislio kako neću htjeti saznati što se dogodilo mome sinu? Tristan se samo malo sažalio. - Kao što vidiš, dobro sam. - Što ti se dovraga dogodilo s usnicom?- Jedan od gorštaka se ustao sa stolice i pogledao svojim hladnim sivim očima u Tristanovo lice. - Potukao sam se,- Tristan mu je rekao. Njegova zaintereserinast se produbila pa je gorštak podigao obrvu. - Ima li slomljenih kostiju? - Nema, Will, samo usnica. - I to nazivaš tučom?- Will se podrugljivo nasmijao i nezainteresirano otišao.


Klub Brbljivica

- Sine,- otac mu je rekao, vraćajući Tristanovu i Isobelinu pažnju na sebe, - zašto si došao ovdje? Tristan se okrenuo prema njoj. - Da vidim nju. I trebaš znati...- riječi su mu se naprasno prekinule kada je Will najednom otrčao prema stepenicama. Isobel se na vrijeme okrenula da vidi kako je uzeo Tamasovu praćku te ga podignuo u zrak. - Jedan od tvojih?- upitao je Isobel, dok se njezin brat migoljio par centimetara od poda. - Pobogu, Will-... Tristan je krenuo pomoći Tamasu... - Spusti ga. - Htio je pogoditi tvoga oca s time! - Spusti ga,- Tristan je ponovio glasnije. Kada ga je visoki grubijan spustio, Tamas ga je udario nogom u cjevanicu i otrčao do sestre. - Srećom za njega,- Will je rekao, šepajući prema stolici, - Ne tučem malu djecu. Isobel je duboko uzdahnula od olakšanja te snažno povukla Tamasa za uši da je zajaukao. - Rob,- Starješina je povikao, pogledavši prema stepenicama, - još je jedan tebi s lijeva. Uzmi mu mač. Cameron je digao ruke kad mu je Rob prišao. - Ne nosim mač. - Trebao bi,- Rob mu je rekao te ga povukao naprijed. Isobeli je prekipjelo. Što si ovi MacGregori zamišljaju tko su oni? Nije ju bilo briga što ih se svaki muškarac u Dumfrieu boji. Cijeli svoj život se bojala i toga joj je bilo stvarno dosta. Podižući halje iznad gležnjeva, odmarširala je direktno prema Robu te ga uštinula za ruku. - Makni ruke s mojeg brata, nitkove. Upozoravam te, neću ti dva puta ponoviti. Tristan bi joj se vjerojatno nasmješio da je takva bila prema njemu, ali ovaj nije niti trepnuo kada ga je uštinula, niti je pustio njezinog brata. - Jesi li gluh ili samo jako glupav?- Stisnula je svoje ruke na bokove i učinila sve što je mogla da kontrolira stiskanje u plućima. - Glupav.- Will se nasmijao sa svoje stolice. - E to je podcjenjivanje. Kako Rob niti dalje nije puštao Camerona, Isobel se okrenula prema Starješini i podigla bradu, što je kasnije poželjela da nije. Njegov pogled je bio toliko intenzivan i strašan da joj je ubrzao disanje. Shvaćala je zašto su vojske bežale pred njim, zašto ga Cromwell nikada nije napao. Upotrijebila je svu hrabrost koju je posjedovala u sebi da mu se obrati, ali je odlučila zauzeti stav - što nije mogla za svoga oca. - Reci mu da odmah skine ruke s moga brata.- Znala je da je Tristan došao do nje kada je pogledala u njegovog oca. Nije htjela njegovu zaštitu. Ne za ovo.- Više te se ne bojim. MacGregor ju je ponovno pogledao. - Drago mi je to čuti. Rob, pusti ga. Jer je to zamišljala ili su se njegove oči pomalo raznježile kada joj se obraćao? Ako i jesu, to je trajalo samo sekundu. - Tristane, zašto još uvijek tamo stojiš? Uzmi što si god ponio sa sobom i idemo kući. - Nju ne ostavljam.- Tristan ju je povukao k sebi i primio je za ruku. Otac mu je primjetio tu gestu uznemirenim pogledom. - Ti ne možeš... - Da, mogu. Ona će biti moja žena. Isobelina koljena su skoro popustila na Tristanovo neočekivano priznanje. Bilo bi joj draže da je malo pripremao svoju obitelj za ovo, ali Tristan nije bio jedan od opreznih. Nasmijao joj se, nekako uspevajući primiriti njezine uznemirene osjećaje.


Klub Brbljivica

Njegovog oca nije bilo tako lako nagovoriti. Starješinina usta su se širom otvorila, podsjetnik na njegove riječi ispunjen nevjericom i ljutnjom. Pogled mu je prešao preko nje, njezine braće pa onda natrag na Tristana. - Od svih žena...- zaustavivši se prije nego što je izrekao ono što je htio.- Budiš li se jutrima razmišljajući o načinima kako da mi prkosiš? Tristanov prazan smijeh ohladio je zrak i stisnuo Isobelino srce. - Naravno da ne, oče. Ima puno interesantnijih stvari koje mogu raditi preko dana nego ne ispunjavati tvoja očekivanja. Počivalište je utihnulo, jedino se mogao čuti šapat najmlađeg gorštaka, koji je u nevjerici govorio kako će Tristan napokon nekoga oženiti. - Ti ne ispunjavaš svoja očekivanja, a ne moja. - U pravu si oče,- Tristan mu je odgovorio, ponovno neočekivano. - Ali ja sam se promjenio, i ona je razlog tome. Ne ostavljam ju. Otac mu je izgledao kao da želi još nešto reći, ali je odmahnuo glavom i pogledao u nebesa. - Zar godine koje mi je tvoj brat oduzeo od života kada je odabrao svoju ženu nisu dovoljne? Zapanjujuće, Tristanov humor se vratio. - Barem se ne moraš brinuti da će Nizozemci ponovno napasti Camlochlin. Otac mu se nije nasmijao. - Radije bih se suočio s vojskom nego s tvojom majkom. Tristanov osmijeh je nestao. - Znam. - Dobro, jer ja neću biti taj koji će joj reći da si svoje srce darovao Fergussonu. Ti ćeš. Oboje pokupite stvari da možemo otići iz ove jazbine prezbiteranskih koljača. - Ne Tristane!- Isobel je odmah protestirala. Nije valjda mislio da ide s njim u Camlochlin. Mislila je da se može udati za njega. Govorila je sebi kako mogu biti sretni zajedno čak i ako dozna istinu. Znala je da nikada ne bi povrijedio Cama. Ali videvši njegovog oca ispred sebe, jednako ogromnog, jednako strašnog kao i kada je imala deset godina, uvjerilo ju je da nikada između njihovih obitelji neće biti ništa osim mržnje. Slanje darova svake godine je bila divna gesta, ali to nije isto kao i oprost. - Ne mogu ići s tobom! - Isobel, ljubavi...- još uvijek je držeći za ruku, prinio ju je k svome srcu. - Oprosti mi,- molila ga je. Nije mogla podnijeti pomisao na odlazak i pogled u oči njegove majke. Što će vidjeti? Optužbe, još više mržnje. Njegovu obitelj, nesretnu što ju vidi. Nije o tome prije razmišljala. Da je, mogla se zavarati razmišljajući kako se može suočiti s njima, radi Tristana. Sada, kada je čula u Starješininom glasu koliko se kontrolirao samo da prozbori s njom, a da ne pričam da bude imalo pristojan, znala je da to ne može učiniti. - Ne želim ići tamo da me pljuju,- rekla mu je, prekrivši njihove spojene ruke drugom rukom. - Shvatila sam da su oni puno izgubili, ali nitko od nas nije izašao iz ovoga nepovrijeđen. y U pravu si,- rekao joj je. - Zato moraš poći sa mnom. Da i oni to shvate. To je jedini način da počnemo ispočetka, Isobel. Za sve nas. Odmahnula je glavom, ali je znala kako je upravo izgubila bitku. Jer je tog trenutka saznala tko je on i zašto mora sve ovo ispraviti. Željela je to za njega. Zavrijedio je. Skoro je zavoljela njegovog ujaka jer je naučio Tristana da bude ovakav čovjek, malo zastarjelog razmišljanja. Otići će s njime i napraviti što god može da mu pomogne ispuniti ono što je započeo, ali se nikada neće moći udati za njega. Radi njihovog braka obitelji će se družiti, puno puta, možda dovoljno da saznaju istinu - a to ne može riskirati.


Klub Brbljivica

Kimnula je da pristaje i gledala njegov prekrasan osmijeh, znajući da ono što su mislili da imaju nikada neće biti stvarnost. Ne sa tajnom njezine obitelji koja bi uvijek prijetila da uništi ono što je Tristan uspio ispraviti. - I ja idem. Isobel je obrisala suze i pogledala u Camerona. - Ti ne ideš. Idi kući s... - Sa starješininim odobrenjem, naravno. Callum MacGregor je trepnuo na lagan naklon njezinog brata i kimnuo, stišćući zube kao da je već zažalio na svoj odgovor ali ga nije mogao povući. - Camoren zabranjujem ti!- Isobel je gurnula Tristana s puta, ali Cameron je već bio na pola puta prema sobi. - Moram reći Annie da se ne boji. Sve će biti u redu. MecGregor ga je gledao kako odlazi te razmjenio pogled sa svojim najstarijim sinom. Obojica su pogledala u Tristana, prepoznavši njegovo djelo. - Tamase,- Isobel ga je odgurnula prema stepenicama, - idi s njim i reci Kennedyevima da te odvedu kući Pat... - Pa da propustim vidjeti dvorac?- Tamas je rekao i frknuo nosom. - Idem s vama. Kada je otvorila usta da mu odbrusi zaustavio ju je. - Nisam ti ovo htio reći, Roger Kennedy me prošlu noć ćušnuo jako po glavi, dva puta. Mislim da me baš i ne voli... - Gospodine Fergussone!- Starješinin glas je odzvanjao po počivalištu dok je dozivao Camerona, isprepadavši Isobel i Tamasa. - Mi krećemo! Odmah


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 35 - Što je s njom?- Tristan je pogledao u Isobel naslonjenu na drvo blizu vatre, pa onda u svog oca koji je stajao nad njom. - Ima problema s disanjem.- Okrenuo se prema ključajućem čaju od repuha sretan što se sjetila ponjeti malo na put prema Dumfrieju. Ovaj napadaj nije bio jak - ne kao onaj kada ju je Andrew naljutio - međutim Tristan joj ga je htio dati prije nego joj disanje postane teže. - Skoro je gotov,- Cam je rekao, čučeći pokraj njega. - Znači, bolešljiva je,- otac mu je promrmljao, odmahujući glavom prema njoj. Isobel je samo bijesno gledala u njega. - Nije.- Tristan ga je jednako ljutito pogledao. -Samo ponekad dođe do toga. Mislim da joj je cijelodnevno jahanje iziritiralo pluća.A videvši moju obitelj u prenoćištu kako ju oblijeće sigurno nije pomoglo. Brzo će se oporaviti. Otac je ispustio tihi zvuk, kao da se prepire sa svojom savjesti. - Onda ćemo se noćas ovdje ulogoriti. Tristan ga je promatrao kako odlazi do Roba koji je sjedio na trupcu. Izmijenili su par riječi između sebe prije nego se Rob ustao da raspakira stvari s konja. - Drago mi je što ćemo se odmoriti.- Cameron je pogledao u Tristana te se nasmijao. Osjećam se kao da me netko lupio toljagom po bedru i guzici. Da, Tristan je znao kako Fergussoni nisu navikli na toliko jahanje. Jadna Isobel je morala biti izmoždena od jahanja s njim sve do Dumbartona, ali se nije bunila. U biti, nije skoro ništa rekla cijelim putem. - Ispričavam se zbog toga, Cam. Kola ne bi izdržala put do Camlochlina. Zahvalan sam Kennedyevima što su nam dopustili da uzmemo njihove konje. Cam je samo slegnuo ramenima. - Bolje je ovako. Henry i Roger ce vratiti naše stvari Patricku, a Annie će ga uvjeriti da smo dobro. Iako mi nije baš drago što tako daleko putujem s Tamasom u krilu. - Ni meni nije drago, Cam,- Tamas se jadao s druge strane vatre. - Želim svog konja. - Ovaj ovdje,- Will je sporo govorio, pokazujući na Tamasa prije nego se sjeo pokraj njega, - će srušiti cijeli Camochlin. Trebali ste ga ostaviti u prenoćištu. - A ja sam trebao naciljati svoj kamen u tvoju glavu a ne na glavu tvog starešine. Will se samo nasmijao prema Tristanu, potvrdivši svoju tvrdnju. Ignorirajući ih, Tristan je natočio Isobelin čaj u komad izdubljene kore drveta, puhao u njega da ga ohladi te ga nakon toga prinio Isobelinim ustima. - Ne dopusti mu da ga povrijedi,- Isobel je izgovorila između gutljaja. - Ne trebaš se brinuti za Willa. On je dobar čovek usprkos njegovim prijetnjama. Isobel je pogledala u njega i uzdahnula. - Mislila sam da Tamas ne povrijedi Willa, ne obrnuto. Tristan se blago nasmijao te joj pomilovao lice dok je pila. - Sve će biti u redu, ljubavi moja. Vjeruj mi, hoćeš li? - Vjerujem ti,- rekla je, od čega mu je srce počelo ubrzano kucati. Sagnuo se da ju poljubi u čelo te se okrenuo direktno prema drugom setu zelenih očiju. - Nikada ne bih povjerovao da to nisam vidio svojim očima. - Makni se, Finne.- Tristan ga je zaigrano gurnuo od čega je mladi gorštak pao na tlo. Tvoja dužnost je da pratiš Roba a ne mene


Klub Brbljivica

Finn se podigao i široko osmjehnuo prema Isobel. - To nije moja dužnost, za sada,objasnio je, iako ga nije upitala. - Nadam se da ću jednog dana biti pratioc novog gazde. Ja sam Finlay Grant, sin zapovjednika Grahama Granta, brat kapetana Connora... Tristan ga je ponovno srušio te se tada Isobel nasmijala. Bolje se osjećala. Finn je isto to pomislio, te joj se najnežnije nasmijao. - Možeš me zvati Finn. - Finne, djevojka je - kojeg vraga tako buljiš u mene? - Teško je povjerovati da si predao svoje srce samo jednoj djevojci, Tristane. Mnoge će to ražalostiti u Camlochlinu. Mogao bih se kladiti... Prestao je pričati ugledavši Tristanov najljući pogled. - Dobro, dobro. Idem.- Ustajući na noge, Finn je počistio svoj tartan te se još jednom nasmijao. - Inače nije takav. Možemo kasnije pričati kad dođemo kući. - Ne vjeruj mu niti jednu riječ koju kaže o meni,- Tristan joj je rekao kad se Finn pridružio ostalima uz vatru. - Već znam kolika si bitanga, Tristane MacGregore,- rekla je blago, dotaknuvši svojim prstom njegovu rupicu na licu. - Ne, više nisam,- obećao joj je, okrećući glavu da joj poljubi prst. - To nisam ja. - I to znam. Dovraga, kako je uspjela tako čvrsto obujmiti njegovo srce oko njezinih delikatnih prstiju? Uistinu je bio bitanga, dovodeći djevojke u svoj krevet od Skaya do Invernessa, uzimajući sve što su pružale bez da im je išta dao zauzvrat. Nikada, nikada njegovo srce. Kako je mogao dati nešto što ne osjeća? Njegovo srce je na trenutak prestalo kucati kada je shvatio da se njegov ujak nikada neće ustati s poda - a radi njega je bio mrtav. Kada je počelo ponovno kucati, kucalo je u grudima nekog drugog, različitog. Promjenio se, izgubio, te padao bez sidra, ne znajući više kako da osjeća. Otac je očekivao od njega da bude jak - tražio je od njega da bude jak radi svoje majke. Život se nastavio u Camlochlinu, barem za većine njih. Gubitak brata je zauvijek promjenio Kate Macgregor. Nakon nekog vremena, ponovno je njezin smijeh odzvanjao hodnicima, ali svoje najtoplije osmijehe ostavila je samo za Tristana. Nikada nisu razgovarali o njegovom nesmotrenom životu, zašto je izabrao taj put. Znala je da se lakše pretvarati. - Zbog tebe sam ponovno osjetio svoje srce, Isobel. - Tristane,- otac ga je pozvao kada je spustio svoje usne prema njezinima. -Dovedi je do vatre i dođi jesti s nama. Tvoja majka i Maggie spakirale su dovoljno hrane za cijelu vojsku. Njegova majka. Kako će joj reći za Isobel? Još gore, ono što ga je najviše kopkalo, šta ako njegov otac nekim slučajem otkrije Fergussonovu tajnu? Koliko će daleko ići da zaštiti Cama - da zaštiti Isobel? Ponovno je pogledao u oca. Da li bi on zaštitio njih? Nije znao. Nije poznavao čovjeka koji je sjedio preko puta njega. - Dođi.- Nasmijao se prema Isobel.- Prije nego što pošalje Finna. - Da li je tvoj dvorac daleko?- Tamas ga je upitao, zarivajući zube u osušeno meso. - Da, iza planina, preko dubokih jezera i iza maglovitih litica. - Litica?- Tamasove pospane oči otvorile su se od uzbuđenja. - Uskih puteva preko strmih litica,- Will mu je odgovorio, bacajući ostatak pojedene jabuke preko svog ramena.- Tako uskih da se mučimo voditi svoje konje preko njih a da ne padnemo u jezivu smrt. - Reci to Camu.- Tamas je slegnuo ramenima, ne promjenjenog izraza lica. - On će navoditi.


Klub Brbljivica

Tristan mu je kimnuo kada mu je Will dobacio pogled pun iznenađenja, divljenja i sažaljenja. - Radimo na tome. - Kao ti, Tristane. Svi su se okrenuli prema Callumu MacGregoru, koji je ljuštio krušku svojim bodežom. - Što je kao ja oče?- Tristan je pogledao u oca. - Odlazak na skoro mjesec dana. Što nisi niti pomislio kroz što smo mi prolazili. Znam da si muškarac, ali si nemaran. Samo se brinemo kako ćeš poginuti od ruke nekog ljutitog supruga ili oca - ili brata. Patricka Fergussona najviše od sve braće. Kada je Davina rekla Robu gdje si mogao otići, mi...- Nije završio već je pogledao u tamu. - Oprosti mi. Grančica je pucketala u vatri, jedini zvuk koji se mogao čuti kada se Callum okrenuo prema svome sinu. Tristan se skoro nasmijao kada mu je otac trepnuo, kao da nije znao čovjeka preko puta sebe. I nije, a Tristan je i to htio ispraviti. - Radi njega..- pokazao je prema Tamasu, -...znam što sam vam sve tokom ovih godina napravio, pa tražim da mi oprostite. - Odobreno,- otac mu je rekao, te pročistio svoje grlo kako bi izbrisao nježnost u svome pogledu. - Dovraga, mora da je kržljavac jako buntovan. - Puno gori nego što sam ja ikada bio,- Tristan je odgovorio, kidajući komad crnog kruha i dajući Isobel. - Gore nego kad si stavio otrovan hrast u Colinov krevet?- Rob je upitao, pa se nasmijao zajedno s Willom kada se njihov rođak prisjetio tog incidenta te zabacio glavu, zavijajući. Tristan se Tamasu zlokobno nasmijao. - A ti si mislio da ja to neću učiniti. - To još uvijek ne bi izjednačilo ono što sam ja tebi učinio,- Tamas je odgovorio slegnuvši ramenima. - Oh, dovraga, baš je samouvjeren!- Will je potapšao dečaka po ramenu, skoro ga gurnuvši u Finnovo krilo. - Reci nam što si mu učinio. - Pa,- Tamas je započeo, ali je prije toga udijelio Tristanu pobednički smešak. - pogodio sam ga u čelo sa svojom praćkom od čega je pao u nesvjest. Svih četvoro gorštaka okrenuli su se prema Tristanu, otvorenih usta. - Ima toga još,- Tristan im je rekao, ne srameći se svoje boli od ruku tako malenog protivnika. Znali su da se ratnici oko njega neće naljutiti na Tamasa, već će se diviti njegovoj hrabrosti. Naravno bio je u pravu, pa se pomaknuo pored Isobel dok se njegova obitelj smijala na stršljane i zarezan štap. Vjerojatno će ga tjednima ismijavati zbog toga, ali se samo nasmijao i uzeo Isobelinu ruku. - Drag im je. To je dobar početak. Isobel je htjela biti uvjerena koliko i Tristan, ali svaki puta kada je pogledala u MacGregora, vidjela je kako zabija svoj mač u njezinog oca - u Cama ako ikada dozna istinu. Kako da se smije s njim? Nije govorila istinu kada mu je rekla da ga se ne boji. Užasno se bojala što bi mogao učiniti. Njegov osmijeh je privukao njezin pogled. Dragi Bože, bio je markantan čovjek. Čak i kad je sjedio, bio je višlji od svih drugih, osim od Roba. Tristan je bio građen za brzinu i okretnost, a njegov otac i Rob za borbu. Njihove gole noge bile su mišićave i duge ispod tartana. Njihova ramena široka i uspravna puna ponosa i samopouzdanja. Kao da je osjetio pogled na sebi, starešina je okrenuo glavu i pogledao direktno u Isobel. Isobel je odmaknula svoj pogled.


Klub Brbljivica

- Opet ti je loše? Nije joj rekao niti jednu riječ tokom ovog putovanja, a Isobel nije sada htjela s njim pričati. Odmahnula je glavom. - Dobro sam. -.Blijeda si kao mjesec,- rekao je, uključujući i druge da ju pogledaju. Isobel se skupila. - Samo sam umorna.- Ponovno je nakratko pogledala u starješinu, želeći mu podariti svoj najodrješitiji pogled. Nasmijao joj se. Nije bilo nimalo sažaljivo niti izrugujuće. Niti je bio onakav od kojeg je srce zastajalo, što je Tristan posjedovao, već je smekšao njegove bezkompromisne krajeve usana dovoljno da otkrije drugog čovjeka skrivenog iza sve te grubosti. - Bolje onda da spavaš, Bel.- Okrenula se prema Tamasu kada je progovorio.- Znaš kako si nervozna ujutro kada se ne naspavaš. Baš kad ga je htjela opomenuti, Will ga je lupio po ramenu. - Ne pričaj tako sa svojom sestrom, kržljavce. Isobel je stisnula zube. Nešto joj se svidjelo u vezi Williama MacGregora, što je dobro za njega. Imao je bezbrižan osmijeh kao i Tristan, jedino što je imao tu notu grubosti - kao da se mogao smijati i u isto vrijeme pjevati dok reže svome protivniku vrat. Samo zbog toga bi trebala držati Tamasa podalje njega, ali ako samo još jednom udari njezinog brata, bio on u pravu ili ne, odvalit će ga štapom po glavi. Instinktivno je ispružila svoju ruku da zaustavi Tamasa koji je uzeo bubu sa zemlje te ju htio staviti Willu na kruh, baš kad se on okrenuo prema Robu slažući se s nečim što je on rekao. Tristan je vidio što je Tamas napravio pa je dozvao Willa koji je stavljao kruh u usta, ali prekasno. Čuo se hrskav zvuk, Will je problijedio, a Tamas umirao od smijeha. - Da, samo se ti smij,- Will mu je rekao, ispljunuvši komadić bube iz usta. - Sutra jašeš sa mnom.- Okrenuo se prema Tristanu, u očima mu se mogla vidjeti sjena opakih namjera. Jaše sa mnom. - Dobro,- Tristan se nije bunio, pogledavši sažaljivo u Tamasa. Isobel je bila jako ljuta. - Kako to misliš, dobro?- Znači tako će od sada biti, Tristan se maknuo od svega i dopustio svojoj obitelji da radi što hoće s mojom? Parilo joj se iz ušiju. Sama će ih zaštititi, kao i uvijek. Okrećući se prema Willu, skupila je hrabrost i nežno rekla, smišljeno. - Ako mu otpadne i jedna dlaka s glave, kunem se da ću te otrovati... - Možda- ... Will se okrenuo prema Tamasu za vrijeme Isobeline tihe tirade... - pa nisi ti baš tako hrabar kad te sestra mora štitili. Istoga trena se Tamas naljutio. - Mogu se sam brinuti o sebi. Sutra ću jahati s tobom da ti dokažem. Isobel je htjela vrištati na obojicu, naročito na Willa. Njezine prijetnje ga nimalo nisu impresionirale. Kako je pametan što je upotrijebio njezine majčinske instinke protiv nje. Ali Tamas! Dragi Bože, Tristan ju je upozorio kako ide krivim, opasnim putem. Namjerno je isprovocirao čovjeka. Jednoga dana to ga može koštati života. - On je preponosan,- brzo je izgovorila i sa malo više poniznosti, nadajući se da će s time umanjiti problem koji je njezin brat napravio. - Previše neustrašljiv za svoju sigurnost,- Tristan je nadodao. Isobel je uzdahnula, predajući se. Okrenula se prema Tristanu znajući da ne pokušava zaštititi Tamasa od Willa, već od sebe. Cam je samo iza njega kimnuo. - Da,- napokon je na glas priznala. - To je istina.


Klub Brbljivica

Tristan se nasmijao i privukao ju bliže, spuštajući svoje čelo na njezino te pričajući toliko tiho da ga samo ona može čuti. - Jahat će sa Willom. To je jedna od najtežih stvari koje je ikada morala učiniti, ali kimnula je, potpuno povjeravajući bratov život nekome drugome. Srećom, Tristan nije bio samo netko drugi. Niti jedan častan čovjek nije.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 36 Krenuli su rano ujuro, četvrtinu sata kasnije, nakon sto je Will otkrio kako mu je sedlo olabavljeno. Za Tamasovo dobro, nitko nije spominjao kako bi Will pao da je uzjahao. Put uz kamenitu obalu Firth Clydea bio je užasan, ili bar za Isobelinu zadnjicu. Još ju je uvijek boljela od jučerašnjeg puta. Da nije bilo Tristanovog toplog tijela na njezinim leđima cijelim putem bi drhtala. Kada se naslonila na njega, njegove su je ruke obujmile, od čega se svaki puta nasmijala usprkos svemu što je očekuje. Ubrzo će ući u MacGregorov brlog i to sa Cameronom. - Ne sviđa mi se kad se sva ukočiš u mojim rukama.- Od njegovog glasa, toliko hrapavog i u blizini njezinog uha, sva se naježila. - Želim te opuštenu i željnu u njima zauvijek. - I uvijek će biti tako kako želiš.- Zatvorila je oči i uživala naslonjena na njega. Kako će ga uspjeti ikada ostaviti? - Da. Začula je smešak u njegovom glasu pa se i ona nasmijala. - Hoćeš li uništiti sve moje zmajeve za mene, viteže? - Naravno, ako mi dopustiš onda budem. Bude. Oh, kako je željela da su sada sami da se može okrenuti u svom sedlu i poljubiti ga. Na jedan čudan trenutak, poželjela je da je Camochlin bliže kako bi se mogli po zadnji puta zaključati u sobu. Otvorila je oči kada su Will i Tamas jahali pokraj njih na što je Tamasu uputila svoj najljepši smešak. - Tristane? - Da, ljubavi? - Kada si me zavolio? Želim se toga zauvijek prisećati. Tamasov krik zaustavio je Tristanov odgovor, a njoj se krv zaledila u žilama. Odmah se uspravila i pogledala, užasnuta, dok je Will, nakon što su sjahali, držao Tamasa u zraku odveo ga do ruba i bacio u vodu. - Tristane!- Isobel je vrisnula, posežući ga za košulju. - On ne zna plivati! Potpuno je problijedio silazeći s konja. Isobel mu je bila blizu sve dok nije čizmama dotaknuo tlo i potrčao. Sprintao je do obale, preskačući kamenje, ostavljajući Isobel i ostale rođake samo da izbezumljeno gledaju. Bez zastajanja, skočio je u vodu odmah do Tamasovih uznemirenih i mahnitavih ruku. Isobel je skoro pala na koljena od olakšanja kad je Tristan uhvatio njezinog brata za prsa te počeo plivati prema obali. Pokušala je zadržati u sebi valove emocija koje su prolazile kroz nju, ali kada je ugledala Tamasove male ručice kako čvrsto drže Tristana oko vrata, morala je ispustiti suze. Netko je projurio pokraj nje. Ugledala je MacGregora kako se nagnuo nad stijene da razdvoji Tamasovo mokro tijelo od njegovog sina. Kada se uspravio, oči su mu isijavale vatru na Willa. - Sada je dosta. - U redu, šefe,- Will je odgovorio bez pogovora. - Čuješ li me dječače?- Podigao je Tamasa do svoje glave. - Sada je bilo dosta! - Dobro, šefe. Isobel se zapanjila. Da li je to bio glas njezinog brata, drhtav i poslušan? Ispružila je ruke da ga primi, međutim starješina ju je zaobišao i prebacio Tamasa na svoje rame. - Sada je kod mene,- rekao je, nakon čega se popeo na konja, postavio Tamasa ispred sebe te ga zaogrnuo svojim tartanom.


Klub Brbljivica

Kada je Tristan stigao do nje, pomogla mu je da skine mokru košulju te ga poljubila na prsa. Spasio je Tamasov život, jednako kao i Patrickov i Johnov kada su ih napali Cunninghami. - Hvala ti.- Koliko je samo voljela ovog čoveka. - Dopusti mi da te ogrnem tvojim suhim tartanom. Will ih je zaustavio dok su se vraćali prema konju. - Mislio sam da zna plivati. Nisam znao... - Ništa se strašno nije dogodilo, rođače,- Tristan ga je na brzinu umirio tapšanjem po ramenu. - Na sigurnom je. Na sigurnom je. Isobel je pogledala kako se Tamas ugnijezdio u krilo najopasnijeg čovjeka u Škotskoj, pa se nekako raznijezila. Možda grozni starješina MacGregora i nije tako grozan. Nakon nekoliko sati jahanja, stali su da jedu, a Isobel je razmišljala da li će više ikada vidjeti krevet. - Imaš sam svoju sobu u Camlochlinu?- upitala je Tristana, trljajući svoju bolnu stražnjicu prije nego što ju je, nakon što je kratki predah završio, podigao natrag na konja. - Naravno. To je dvorac, a tamo ima puno soba. - Mogu li se okupati kad stignemo? Nikada se nisam osjećala tako prljavo. Poljubio joj je uho i šapnulo, od čega je osjetila leptiriće u trbuhu. - Samo ako ti se mogu pridružiti. - U kadi?- Okrenula se prema njemu, a on se nasmijao kad joj se nos potpuno zarumenio. Boja očiju mu se promjenila iz zlaćano-smeđih u sivkasto-zlatne kad joj je kimnuo. - U kadi, na podu, uza zid... gdje god te mogu uzeti. Željela mu je otrgnuti tatrtan, osjetiti ga jezikom, zubima. Željela je vidjeti njegovo savitljivo golo tijelo spremno za nju, osjetiti kako duboko ulazi u nju. Shvatila je da mora disati pa je duboko udahnula, međutim to nije dugo trajalo jer ju je odmah poljubio. - Ali prvo moramo pozvati svećenika. Dao sam Camu svoju riječ da ćemo se brzo venčati. Rastužila se i odmaknula pogled. Kako će mu reći? Na koji način? Možda je bolje da mu ne kaže. Samo bi ju mogao poktusati nagovoriti da je u krivu, a vrlo lako bi uspio, jer je beskrajno željela vjerovati kako njihova ljubav može pobjediti sve. Naravno to nije bilo moguće. Tristan nikada ne bi bio sretan jer bi ju njegova obitelj nastavila mrziti. A da ikada povrijede Cama... - Isobel?- Tiho je izgovorio njezino ime i postavio svoje prste ispod njezine brade da ga pogleda. - Znam što te plaši. Ja... - To je jako važan zadatak,- složila se prekinuvši ga. - Ja ću napraviti sve što mogu da ti pomognem da uspiješ. Ako se moram smješkati cijeloj vojski MacGregora da me zavole, napraviti ću to. Volim te i želim da zauvijek budeš sretan. Širom se nasmijao. Okrenuo se do najbližeg čovjeka i rekao. - Jesi li čuo? - Jesam,- otac mu je odgovorio, ali Tristan se već okrenuo prema njoj. - Ona me voli. - Toliko te to iznenadilo?- nježno se nasmijala. - Da, je. Čvrsto se držiš za svoja uvjerenja, djevojko. To me isprva uzbuđivalo ali me kasnije plašilo. Bilo je dana kada sam misio da ćeš me zauvijek mrziti. - Međutim ti nisi odustao.- Poljubila ga je, voljeći ga više nego je ikada pomislila da će moći. - Čak i kad sam se loše ponašala prema tebi.


Klub Brbljivica

- Kako bih mogao? To bi značilo da odustajem od svoga srca, svog života. Jer su oboje samo tvoji. Kako ju je lako natjerao da zaboravi. Kako ju je lako uvjerio da samo nju treba u životu da bude sretan. Željela je u to vjerovati. Da samo nije morao popraviti ono što misli da je on zgrešio. Da je bar ona stvarno jedina stvar koju treba da bude sretan. Još jedan jahač ih je prošao, njegova pojava joj je privukla pogled. Nasmijala se slijedećem vođi MacGregorovog klana. - Jesi li čuo? Rob je prvo pogledao u Tristana pa opet u Isobel. - Jesam.- Nasmijao joj se jednako toplo kao i Tristan. - Čuo sam.- Dojahao je bliže i nagnuo se prema svome bratu. - Bitno je da su oni čuli. Isobel je znala o kome govori. Callum i Kate MacGregor. Nije li se nedavno Rob vratio sa ženom koju starješina nije favorizirao? Odjednom ga je vidjela u nekom novom svijetlu. - Jesi li pred njima izjavio ljubav svojoj ženi? - Jesam i ona je meni. To je sila koju nijedno srce koje je ikada upoznalo ljubav, ne može odbiti. - Štiti te,- Isobel je izgovorila kad je Rob odjahao bez riječi. - On štiti sve koje voli. To je njegova strast. - Onda,- nasmijala se, okrećući se prema naprijed, ugodno se smjestivši na njega, - nije toliko različit od tebe. Ostatak dana je bila tiho, zaboravivši što ju čeka i uživajući u zvucima i ljepotama oko sebe; visokim zvucima gorštačkih glasova, njihovom bučnom smijehu koji je odjekivao kroz drveće, Tristanovim otkucajima srca uz svoje uho. Izgledalo je kako se Camu sviđa Finnovo društvo jer je većinu dana provodio s njim. Većinom je slušao kad je mladi gospodin Grant ispričao sve što se moglo znati o njegovoj obitelji i o MacGregorima od Skya. Drugi dan je pretežno Cam pričao, a kako je Finn obično jahao uz Roba, Isobelin brat je imao i drugog slušaoca. Sudeći po djelićima koje je načula kad je natjerala Tristana da jaše bliže njima, Cam je najviše pričao o Patricku. - Sam obrađuje zemlju?- čula je kako je Rob upitao. - Sve radi kako bi se uvjerio da smo siti i na toplome. - Dobra karakteristika,- Rob je zamišljeno rekao. - Da, jako dobra.- Do kraja njhovog trećeg zajedničkog dana, svi su još uvijek bili dobre volje da se smiju oko vatre na rane koju su zadobili u borbama. Tristan se smijao svojim mnogim trenucima kada je bio blizu smrti, jednakim oduševljenjem kao i drugi, pokazujući barem Isobel da posjeduje više ratničke krvi nego što misli. Pogledala je preko puta sebe gdje je Tristanov otac strpljivo odgovarao na bezbrojna Tamasova pitanja. Ohrabrena MacGregorovim smirenim tonom ustala se i krenula prema njima. Sjela je pokraj svog brata te ga pomazila po kosi. - Kako ti je putovati? Uzdahnuo je i okrenuo očima. - Dobro. - Teško mi je...- podigla je pogled prema MacGregoru, -...pustiti ga. - Koliko ima godina?- iznenadio ju je svojim pitanjem. - Ima deset godina. Njegov stav je bio jako upečatljiv na svjetlu, ali i lak za pročitati. Isobel ga je gledala kako računa godine u svojim mislima. Kada je izračunao, spustio je pogled prema vatri. - Ti si ga odgojila. - Moj brat i ja.- Glas joj je zadrhtao.


Klub Brbljivica

Nikada nije niti pomislila da će jednoga dana s njim pričati o onome što je oduzeo njezinoj obitelji. - Ima nas sedam. Patrick je najstariji.- Ponovno je utihnula. Sada kada je imala šansu da mu kaže, shvatila je da je njezina ljutnja malo splasnula. Što da mu kaže? Da ga mrzi jer joj je ubio oca, kad je njezin otac kriv što je grof od Argylla umro? Kako da mu kaže da je njezin gubitak veći od njihovog? Nije mogla, ne više. - Tristan nam je puno pričao o Robertu Campbellu,- rekla je tiho, hrabro. Željela je da sazna nove stvari. - Tristan ga je jako volio. Još uvijek ga voli. - Znam,- njegov otac je rekao, pogledajući u sina. - Što god bude izrečeno između nas od sada nadalje,- Isobel je nastavila, - želim da znate da je mojoj braći i meni jako žao za sve što se dogodilo. Nije pogledao u nju kad je odgovorio, glasom toliko tihim da nije bila sigurna je li to on priča ili je samo vjetar. - I meni.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 37 Tristan je puno puta prešao te uske litice prema Kylerheu na istočnoj obali otoka Skya kada je posjećivao djevojke na kopnu, ali se nikada nije vratio s jednom, a kamoli s onom koja će slomiti srce njegovoj majci. Svaki trenutak koji ga je približavao Camlochlinu postavio je još jedan kamen na prsa. Konstantno si je govorio, dok su putovali prema padinama Bealach Udala, kako će sve biti dobro. Stvari su se uvijek okretale u njegovu korist. Što je tako loše u tome da želi završiti svađu koju njegov ujak ne bi nikada dopustio? Dokle god njegovi roditelji ne saznaju istinu, njegova majka će prihvatiti Fergussone, baš kao što je i njegov otac. Mora. Postavio je svoj pogled na oca ispred sebe koji je još uvijek imao malenog Tamasa ugodno smještenog u svojim rukama. Znao je zašto se svaki put osmjehnuo na taj prizor u zadnjih pet dana. Tamas je pridobio njegovog oca. A za Tristana je to bilo kao da je po prvi puta ugledao Calluma MacGregora. Ne kao učitelja, iako je bio najbolji. Njegova djeca su tome svjedoci. Ne kao vođi, sa previše odgovornosti koja se samo gomilala na njegovim čvrstim ramenima s kojim se običan čovjek ne bi mogao nositi. MacGregori od Camlochlina, koji su ponosno nosili svoje ime za vrijeme progonstva samo radi njega, mogu tome posvjedočiti. Nego kao oca, štita protiv svih opasnosti koje bi se usudile približiti njegovoj djeci. Tamas nije bio njegov, ali dečak nije imao oca radi njega. Vražji MacGregor nije bio osvetoljubiv i nepraštajucći divljak. Divljaci nisu ljudi od časti, a Tristanov otac je to bio. - Moraš s njim o tome razgovarati. Pogledao je u Isobel i primjetio da gleda u njega. - O čemu? - O onome što je napravilo ovu razdaljinu između vas. Dobro je skrivaš ispod svog bezbrižnog ponašanja, ali uvijek je prisutna kada pričaš o njemu. Tamo je kada ga gledaš, odmah iza tog sjaja u tvojim očima, oblikuje tvoje osmjehe s primjesom nečeg nezaštićenog i sirovog, kao rana koja neće zacijeliti. Htio je da zna tko je on, ali ona je uspjela čak i dublje pogledati u njega. - Ne znam da li se može,- priznao joj je. - Naravno da može, ljubavi moja.- Osmijeh joj je bio mio, baš kao i njezin dodir. - Što god da je učinio... - Ne, sam sam si napravio ranu, Isobel. Nisam se žalio uklopiti. Nisam pokušao biti njegov sin. Kako bih mogao biti njegov kada sam mislio da smo toliko različiti? Nisam znao što on želi da ja postanem jer nisam mogao vidjeti tko je on. Želio sam svoga ujaka, a njega više nema radi mene. - Ne, ne radi tebe. - Vjerovao sam da je tako,- rekao joj je nježno. - A ta vjera je bila bodež od kojeg sam krvario. Prešla je prstima po njegovim usnama a on ih je zauzvrat poljubio. - Zbog toga, moj najlepši, najplemenitiji viteže počni od tuda. Opasne litice Elgola nisu bile strašne za Tamasa Fergussona. Uživao je u zvuku pobjesnjelih valova ispod uskog bezdana. Teško ga je bilo slušati kako vršiti od uzbuđenja iz petnih žila, ali kada se nagnuo da pogleda dolje, svi su iza njega vrisnuli. Ili ima potpuno povjerenje u čovjeka koji ga je držao za ruku, ili je njegova neustrašivost prošla sve granice za koje su svi znali - naročito Will koji se skoro onesvijestio kad je samo provirio preko ruba. Nakon što su prešli liticu, došli su do visokog grebena s pogledom na prostranstvo, na dolinu prepunu vrijeska i širokog zaljeva prema zapadu. Čudne kolibe sa slamnatim


Klub Brbljivica

krovovima ispunile su pogled dok su se snežne planine prostirale preko sjevera. U sredini svega, uzdizala se Camlochlin Palaca iza tamnih zidina, Đavola utvrda smještena u Božjim rukama. Isobel je duboho uzdahnula i primjetila kako je zrak vlažan i svež što je pasalo njezinim plućima. Sada samo da uspije usporiti otkucaje svoga srca. Gomila ljudi je izašla iz svojih koliba, a iza velikih dvorskih vrata željno se iščekivao dolazak jahača. Rob je prvo krenuo prema dolini, kopita njegovog konja gazila su vrijeske ispod sebe dok je jurio prema ženi koja je izašla iz grupe ljudi da ga pozdravi. Skočio je s konja prije nego što se potpuno zaustavio te ju podigao u ruke. I druge žene su čekale, naročito dvije koje su u tišini gledale dok su ostali jahači jahali prema njima. Jedna žena, ona višlja, prvo je fiksirala svoje tamne oči na starješinu i Tamasa a onda na Isobel. - Fergussoni, zatočenici?- Niža žena, koja je stajala malo dalje od prve, podigla je svoju crnu obrvu prema Cameronu. - Samo Fergussoni, Maggie.- Primajući Tamasa oko struka, starješina je sjahao i spustio mališana ispred nje. Maggie i Tamas su se začuđeno pogledali nakon čega je on otrčao. - Tamase!- MacGregor ga je pozvao nakon što je višoj ženi dao poljubac u usta. - Ne radi probleme! - Dobro, Callume!- Tamas je odgovorio. Nakon kratkog ali pomalo uplašenog pogleda u svog supruga, žena je pogledala u Tristana. - Lijepo je vidjeti da si živ, sine moj. Nije čekala na njegov odgovor, ili na njegovo upoznavanje dok je Tristan pomagao Isobel da sjaše već se okrenula i bez riječi odjurila natrag u palatu. Gledajući u nju, Tristanov otac prešao je rukom po bradi. - Razgovarat ću s njom,- promrmljao je, više samome sebi nego drugima, te krenuo za njom. - O čemu će tvoj otac pričati s njom Kada je ostala sama s njima, Maggie MacGregor je stisnula svoje ruke na bokove i ljutito pogledala u Isobel i Camerona. - Što si ovoga puta napravio, Tristane? Isobel nije bila među toliko ljudi unutar neke građevine još od Whitehalla. Camlochlin nije bio tako veličanstven kao kraljeva rezidencija, ali je bila dovoljno velika da u njoj živi više Macgregora nego što bi ona mogla podnijeti. Zidovi su bili nalik pećini, sa debelim željeznim svjećnjacima i bakljama koje su osvjetljavale lavirinte hodnika. Isobel se nije nasmijala na sva lica koja su ju promatrala već je Cama primila za ruku. Nije smjela dopustiti da dođe ovdje. Njezin strah lošem prosuđivanju iskazao se istinitim kada su tri ogromna gorštaka došetala do nje i zastala na mjestu kada je Maggie izgovorila riječ, 'Fergussoni'. - Dovraga,- jedan od njih je opsovao sa gađenjem. - Imat ćemo njih za večeru?- drugi, sa crvenom kovrdžavom kosom izmešanom sjedima i dugačkim ožiljkom od uha do brade je uzviknuo. - Polako, Anguse,- Tristan ga je upozorio. - Ova lijepa djevojka će ti uzvratiti. Isobel mu je htjela zahvaliti što ju je prikazao hrabriju nego što je,naravno radi dolaska u pomoć. Bez obzira što oni ovdje mislili o njemu, čovek kojeg ona zna bi napravio i Arthura Pendragona ponosnim. - Anguse! Brodie!- starješina ih je odrešito pozvao sa stepenica. - Pobrinite se da se prema našim gostima svi ponašaju dobro.


Klub Brbljivica

Prijetnja u njegovoj naredbi nije se trebala na glas izgovoriti. Dva krupna gorštaka odmaknuli su se bez ijedne riječi ili pogleda prema njoj. - Jamie,- pozvao je trećeg. - Odvedi Camerona Finnu i pripazi na malca po imenu Tomas. Pobrini se da mu se ništa ne dogodi. - U redu, šefe. Po prvi puta od kako je ušla u dvor, Isobel je uzdahnula od olakšanja. Za to je njemu trebala zahvaliti. Pogledala je u Tristanovog oca sa zahvalnošću a ne sa mržnjom. Slike njega koje su nastale od užasa iz djetinjstva, polagano su se počele mijenjati sa milosrdnim pogledima i nežnošću njegovih ogromnih ruku punih ožiljaka dok je omatao svojim tartanom njezinog najmlađeg brata. Nekako ga je Tamas pridobio. To je dosta govorilo o njemu. - Vas dvoje.- Ničega milosrdnog nije bilo u njegovim očima kada je pogledao u Tristana i nju. - Pođite sa mnom. Pratili su ga po lagano osvjetljenom hodniku, ispunjenim teškim tapiserijama i osmjesima djece koja su trčala po stepenicama. Kada je došao do vrata, Tristanov otac nije zastao već ih je otvorio i ušao unutra. - On je ovdje. Razgovaraj s njim. Kate MacGregor je oštro pogledala u svog supruga ali se okrenula prema njima kada su ušli u salon. - U redu,- odgovorila je pogledavši ljutito prema Isobel. - Gospođice Fergusson, sigurna sam da ste draga djevojka ali da li razumijete da je vaš otac hladnokrvno uzeo mom bratu život. Vi i vaša obitelj nećete nikada biti dobrodošli kod mene. Isobel je kimnula, ne imajući što za reći. Osjećala se kao da gleda u vodu, kao da gleda u samu sebe. To su bile njezine oči ispunjene mržnjom, njezine nepopustljive usne, koje izgovaraju nemilosrdne riječi koje je jako dobro razumjela. Što bi mogla reći? - Da li bi oni trebali patiti radi zločina svoga oca?- Tristan joj je rekao. - Možda bi trebali pitati Maggie i znati njezin odgovor. - Tristane,- otac ga je upozorio. - Pazi što govoriš. - Pazit ću što govorim ako sam u krivu oče. Jesam li? - Ne nisi u krivu,- starješina je priznao čak i kada se njegova žena okrenula od njega. Katie,- rekao je nežnije nego što je Isobel ikada prije čula od njega. - Ne, Callume,- odbila je njegovu neizrečenu molbu. - Ti bi to najbolje od svih trebao shvatiti. Dok si rastao, imao si samo svoju sestru. Nisi dopustio da je tvoji neprijatelji ubiju.Ponovno se okrenula prema Tristanu i Isobel, ovoga puta očima punih suza. - Bili smo siročad, ostavljeni da nas odgoji šačica starih vojnika. Robert mi je dao hrabrost. Bio mi je više od brata. Bio je moj prijatelj, najbolji prijatelj i najgalantniji čovjek na svijetu. Nije zaslužio da ga ubije ludak kojem je ponos bio povrijeđen. - Ne osporavam istinu u tome,- Tristan joj je nježno rekao. - Znaš koliko sam ga volio.Pogledao je brzo u oca pa jednakom brzinom vratio pogled. - Isobel je isto puno izgubila. Ona i njezina braća... - Ne želim o tome slušati!- majčin glas ga je nadjačao. - Tvoj ujak je bio dobar čovek, pravedan čovjek. On... - Znaš što je on bio, ali to od mene nećeš dobiti,- Tristan je optuživao. - Ne za Fergussone! - Onda mi je žao,- smisleno se suprotstavio, - jer ju volim i želim je oženiti.


Klub Brbljivica

Isobel je duboko udahnula i zatvorila oči, ne želeći osjetiti niti vidjeti bol koju su im prouzročili. Bili su glupi misleći kako se prošlost brzo može zaboraviti. Mržnja nikada neće prestati, a Tristan će izgubiti svoju obitelj radi nje. - Izdao si nas Tristane,- čula je njegovu majku. - Onda neka tako bude.- Primio je Isobel za ruku i krenuo prema vratima.- Ne želim više izdati svoje srce. Cameron je gledao kako Tristan i Isobel odlaze iz odaja i nestaju niz hodnik. Izašavši iz sjene, pogledao je u vrata koja su ga odvajala od slobode nakon deset godina krivice i kukavičluka. Zahvaljujući Tristanu, odbijao je biti taj čovjek. Skupljajući hrabrost, podigao je ruku da zakuca ali su se vrata ponovno otvorila. - Sve sam čuo,- priznao je visokom starješini koji je stajao nad njim. - Vaša žena je u krivu za jednu stvar. Ludak nije ubio njezinog brata. Ja sam.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 38 Tristanove odaje nisu bile onakve kakvim ih je Isobel zamišljala. Za početak, zamišljala je veći krevet, prekriven krznom i svilom da bude ugodnije ženama koje su ga u prošlosti posećivale. Bila je iznenađena što mu je krevet bio malo veći od Alexovog. Nije imao zastora koji bi pokrivali dva prozora na zapadnom zidu kako bi nudio toplinu ili tišinu od vjetrova koji su puhali sa CamasFhionnairigh zaljeva. Istrošena šahovska ploča stajala je beskorisno na stolu u kutu, ionako je nedostajalo dosta figura. Na prvi pogled je izgledalo da čovjek koji živi ovdje mora biti nemaran i ne pažljiv. Međutim prelazeći preko sobe do hladnog, željeznog srca sobe, Isobel je primjetila kako su stari mačevi pažljivo obješeni, ispolirana polica s knjigama na desno, napravljena od bogatog orahovog drveta, svaka polica sa lijepo položenim knjigama. Nasmijala se. Pazio je na stvari koje je volio. - To su mačevi moga ujaka,- rekao je, prilazeći joj straga. - I mislila sam.- Odmaknula se od njega i otišla do prozora. Nije mogla biti blizu njega. Njegove topline, njegovog dodira. - Tristane, ja... ne mogu ti dopustiti da izgubiš svoju obitelj radi mene. Nije krenuo prema njoj, već je ostao stajati u sredini sobe, sam, kao što je bio većinu svog života. - Ti si moja obitelj, Isobel. Ti i tvoja braća. Vi ste sve što ja želim. - Ali mi nismo sve što ti trebaš. Toliko si riskirao pokušavajući pomoći mojoj obitelji radi onoga što si... što si oduvijek bio. Bojim se da će tvoja svrha nestati. Na kraju ćeš, imati samo nas... - Onda će to biti dovoljno. - Neće.- Okrenula se da ga pogleda, puštajući slobodno suze da teku. - Tvoja čast te čini onime što jesi, Tristane. Kako će to biti dovoljno ako moraš izdati svoju obitelj? Čuo si što ti je majka rekla... - Biti će dovoljno jer će to biti njihov izbor. Ne moj.- Krenuo je prema njoj, smanjujući udaljenost među njima sa dva duga koraka. - Isobel, ti me činiš onim čovekom koji želim biti. Tebe trebam. - Ima još nešto,- plakala je, odmaknuvši pogled od njegovog strasnog. - Nešto što ti nisam rekla, a to će sve promjeniti. - Već znam da je Cameron ubio mog ujaka, Isobel.- Zagrlio ju je kad ga je pogledala, iznenađena i uplašena. - Rekao mi je u prenoćištu, i nije me briga.- Pomaknuo se samo onoliko da joj primi uplakano lice svojim rukama i da ju pogleda u oči. - To ne mijenja koliko ja tebe volim. Ništa nikada neće. Znao je i nije ga bilo briga. Nasmijala se njegovom izgubljenom licu, sigurna da nijedna žena u njegovim knjigama nikada nije toliko voljela svoga viteza. Ali... - Ali ako oni to saznaju i krenu ponovno na nas, kako ćeš stati na našu stranu? - Neće saznati. Neće krenuti na vas. Moj otac nije čovjek kakav sam mislio da je. Ali ako sam i u krivu, Isobel, stajat ću sretan na tvojoj strani, znajući da sam dobro odabrao. Obećao je raskomadati njezine strahove na komadiće i promjeniti stvari koje su je radile tužnom i zamjeniti ih stvarima koje ju usrećuju, i održao je svoju riječ. Napokon je mogla slobodno disati, voljeti ga bez straha. Neće ga napustiti, već ce s boriti sa svakim koji ih pokuša razdvojiti. - Usrećit ću te Tristane.


Klub Brbljivica

- Već jesi.- Spustio je svoje lice na njeno i poljubio ju. Stavila je ruke oko njegovog vrata, držeći ga blizu sebe čak i kada se malo odmaknuo. Reći ću im da pozovu svećenika,šapnuo joj je na uho. - Svećenik može čekati. Pogledao ju je, njegova senzualna rupica se sve više produbljivala, te ju tada ponovno poljubio. Dah mu je bio topao na njezinim ustima, njegov poljubac i više. Opustila se njegovom strasnom jeziku i zadovoljno uzdisala. Nedostajao joj je način na koji ju ljubi, ali ovaj puta je bilo drugačije. Ovaj puta se igrao njezinim ustima, uzimajući šta god želi, kao da se odupire svijetu koji ga želi zaustaviti. Izluđivao ju je, ali joj se sviđalo. Bila je njegova, i neće dopustiti da ih itko razdvoji. - Ne mogu čekati...- zajecala je. Nasmijao se stavljajući ruku oko njezinog struka, podižući je s poda. Ubrzalo joj se disanje, te se nasmijala kada ju je odvodio prema krevetu. Polako ju je razodjenuo, prolazeći jezikom po svakom djelu koji je ogolio, šapućući koliko je dobra, kako je bila slatka. Mišići su joj se trzali ispod majstorskog rada njegovog jezika. Na laganom svijetlu, njegovi vješti prsti istraživali su njezine najosjetljivije brazde, od čega je ludila za njim. Željela mu je sve dati, sve što je htio dok više ništa ne ostane. Njegova kosa prelazila je preko njezinih obraza dok ju je ljubio od čega je sva drhtala. Dragi Bože, željela ga je, više njega, cijeloga. Rekla mu je to između uzdaha pa je zastenjao. - Koliko dugo ću morati čekati? Ustao se nad nju, smejući se kao princ koji je čekao da uzme što je njegovo. - Još malo,- obećao joj je, otkopčavajući svoj remen. Gledala ga je kako se svlači i prelazila prstima po njegovom čvrstom trbuhu. Nježnim potezom prešla je preko njegove nabrekle muškosti od čega se uzbudila i posramila. Nikada prije nije tako intimno dodirnula muškarca. Ohrabrena njegovim hrapavim stenjanjem, prelazila je preko njegove muškosti od vrha do dna. Zatvorio je oči i naslonio se na bedra. Iz ovog ugla, njegova muškost je stršala kao koplje, pozivajući je na njezino zadovoljstvo. Od slika kako se penje na njega i kako opkoračuje takvu zvijer stisli su joj se mišići između nogu. Primila ga je cijelom šakom, iznenađena mješavinom satena i željeza i kako potpuno pristaje u njoj. Bio je prevelik za jednu ruku, pa je upotrijebila obije da ga nježno mazi. Gledao ju je gladnim očima te joj prekrio ruke svojom da ju navodi preko njega s još većim stiskom. Kada je svilenkasta tekućina procurila iz vrha, ispružio je svoje duge noge i legao na leđa. - Dođi ovdje.- Njegov glas je bio ispunjen željom dok se penjala na njega. - Gdje, ljubavi? - Točno ovdje.- Raširio joj je koljena i ljuljao između svojih bedra. Isobel ga je gledala dok je navodio njegovu muškost u nju. Primila mu se za prsa dok ju je primio za bokove i ušao dublje u nju. Uživala je u gladnom sisanju njezinih nabreklih bradavica. Lizao ju je i prelazio zubima po njezinoj zategnutoj koži dok ju je rukama usmjeravao gore dolje po dugoj muškosti. Kada se ispružio ispod nje, očima je prelazila preko savitljivih mišića te se nabila na njega. Tijelo mu se grčilo od užitka, a Isobel je osjetila vruće grčenje od zadovoljstva što je njezin i da ga može zadovoljiti kako hoće. I zadovoljila ga je jako dobro. Kada mu je polizala bradavicu, nasmijao se, mrseći joj kosu. Povukao ju je bliže svojim ustima i poljubio. Držao ju je čvrsto uza se, gledajući je pravo u oči dok je spuštao ruku iza nje te skvrčio koljena da još dublje uđe.


Klub Brbljivica

Žestoki udarci čistog blaženstva obuzeli su njezino tijelo, njezine živce dok nije počela dahtati iznad njega. I dalje je ulazio u nju sve jače, blize, dodirujući svojim kukovima njezine i gledajući je dok nije izgovorila njegovo ime. - Volim te,- rekla mu je dok je zabacio glavu prema natrag i stisnuo zube. Osjetila je kako ju ispunjuje svojim toplim sjemenom, dok nije ostalo ništa više do njegovog teškog disanja i sitog osmjeha. Nakon svega, Tristan je naredio da im se pripremi kupka u njegovoj sobi. Kao što je i obećao, ušao je s njom i sjeo iza nje, postavljajući je između svojih nogu. Polega je svoju glavu na njegova prsa i prelazila prstima preko njegovih isklesanih listova, prisećajući se kako mu je razrezala čizmu da izvadi Johnovu strijelu. Rana mu je dobro zarasla. - Jednom si me sanjao,- rekla mu je, prisećajući se kako je zazvao njezino ime dok se oporavljao od svoje rane na glavi... uh... rana. - Često te sanjam. Pokupivši njezinu kosu s vrata, od njegovog hrapavog glasa sva se naježila. - Reci mi, zašto si toliko riskirao da bi došao do moje kuće? - Radi tvojih gležnjeva. - Mojih gležnjeva?- Podigla je jednu nogu iz vode i gledala u nju. - Da.- Zagrlio ju je i poljubio u vrat. - Kada smo god pričali, uvijek se završilo tako da si ljutito otišla od mene, otkrivajući svoje gležnjeve mojim očima, punih divljenja. Isobel je na trenutak razmišljala o tome te se okrenula u kadi prema njemu, svoje grudi je prislonila na njegova prsa. - Znači ti nikada nisi ozbiljan? - Samo s tim koliko te volim, Isobel. - I ja tebe volim, Tristane. Podigao se iz vode s njom u naručju, svojim velikim šakama držao je njezinu stražnjicu, te ju odveo na krevet. Nisu stigli do mekih madraca. Kada ga je obujmila nogama podigao ju je višlje , iznad svog čvrstog trbuha i vodio ljubav s njom stojećki. Isobel se nešto kasnije probudila sama na njegovom krevetu. Sunce je zašlo. Sjela se na krevet, razmišljajući gdje je Tristan otišao nadajući se da je otišao po hranu. Bila je gladna kao vuk, ali od pomisli da sama izađe van i naiđe na nekoga iz njegove obitelji - naročito njegovu majku - srce joj je počelo ubrzano lupati. Kada je prošla slijedeća četvrtina sata prekrila je svoje slabine i sišla s kreveta. Nije joj se sviđala ideja da obuče svoju prašnjavu haljinu, ali kada ju je krenula tražiti, shvatila je da i nje nema. Na njezinom mjestu, postavljena na podnožje kreveta, ležala je haljina neobojane jagnjeće vune i kožne šlapice. Podigla je haljinu, diveći se luksuznim vlaknima. Približila ju je jednoj od mnogobrojnih svijeća koje je vjerojatno Tristan prije toga zapalio. Šavovi su bili izvrsni, izrađeni od zlatnih niti da paši pletenom pojasu koji je stajao nisko na bokovima. Tko joj je to ostavio? Nije ju bilo briga. Nikada u svojem životu nije posjedovala nešto tako prekrasno pa ju je brzo obukla. Dobro joj je pristajala, iako malo tijesno oko struka. Tkanina je bila topla i meka na njezinom tijelu, pa joj se raspoloženje naglo popravilo. Prošla je prstima po svojim kestenjastim kovrdžama, obukla papuče i izašla iz sobe. - Dobra večer, moja damo.- Žena koja je sjedila na stolici ispred njegove sobe ustala se na noge. -Nisam znala da ste se probudili. Ja sam Alice. Odvest ću vas u dvoranu. U dvoranu. Svi će tamo biti. Desetine, možda čak i stotine MacGregora. Može to ona. Za Tristana, za njega će sve učiniti - pa barem više nije prljava. - Hvala vam Alice. Jeste li mi vi donjeli ovu haljinu?


Klub Brbljivica

- Nisam, moja damo. Meggie ju je ostavila. Rekla je da će vam lijepo pristajati, i imala je pravo. Isobel nije znala što da misli o tome. Bila je to lijepa gesta, tako da će joj kasnije zahvaliti. Pratila je Alice niz stepenice ali je zastala primetivši Tristana na kraju hodnika sa svojim ocem. - Da,- Alice se nježno nasmijala pokraj nje. - On mnogima oduzima dah. Isobel se nasmijala, klimajući. Bio on obučen u englesku odoru ili gorštački tartan i čizme kao sada, Tristan je izgledao privlačno. - Sva starješinina djeca su prekrasna,- Alice je nastavila sa laganim drhtajem u glasu. Baš kao i njihov otac.- Primetivši što radi, srednjovječna sluškinja odmaknula je pogled sa starješine te se nasmijala Tristanu. - Taj jednostavno zna najbolje od svih. Isobel se ponovno složila s njom. Još uvijek je razmišljala da upita Alice koliko bi joj djevojaka željelo iskopati oči, kada su se Tristan i njegov otac zagrlili. - Što je ovo?- Willov radostan glas uzdrmao je ovaj nježan trenutak. Isobel je trepnula da izbaci suze iz oka kad su se Tristan i Callum okrenuli prema njima. - Grliš muškarca dok ti tvoja djevojka stoji ovdje lijepa kao sunce? Tristan pogled se zaustavio na njoj, odvraćajući joj pažnju od svih ostalih. Gledali su se u potpunoj tišini, izgubljeni u onome što su ranije podijelili, zaključani u njegovoj sobi. Još se više osmjehnuo kada je prelazio pogledom preko njezinih oblina, tako lijepo istaknutim u novoj haljini. - Sin mi se vratio, Wille,- starješina je rekao, stavljajući ruku oko Tristanovog ramena. Alice, reci kuharu da otvori još jedno bure piva. Imamo dva razloga za slavlje. Primajući Isobel za ruku, Will ju je odveo do Tristana te mu je predao namignuvši mu. - Sunce je sivo i dosadno naspram tebe, ljubavi.- Tristan joj je podigao ruku te ju poljubio. Zarumenjela se ispod svojih trepavica, bojeći ga se pogledati, bojeći se da ga strašno ne zagrli bez obzira tko drugi gleda. - Izgleda da sam se obukla za slavlje,- rekla je, tjerajući samu sebe da ne drhti na njegovu blizinu. - Da, slavlje naših zaruka. Otac O'Donnellce sutra biti ovdje. Zbunjeno ga je pogledala. - Ali tvoja majka... - Čeka te za našim stolom.- To je starješina izgovorio. - Nakon što smo popričali s tvojim bratom, mi... - Mojim bratom?- Isobel mu se nasmijala. - Što je Tamas mogao reći... - Cameron ne Tamas,- starješina ju je ispravio. - Rekao nam je što se dogodilo one noći, gospođice Fergusson. Katie je plakala, ali... Nastavio je, ali njegove riječi je nadglasalo Isobelino glasno kucanje srca. Nije mogla disati. Cam im je rekao istinu? Rekao im je što je učinio? Je li još uvijek živ? Okrenula se prema Tristanu i onesvjestila.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 39

Isobel se probudila u Tristanovom krevetu s užasnim slikama Cameronove ispovijedi u svojim mislima. Rekao im je! Nije im smio reći! Otvorila je oči odupirući se rukama koje su je htjele zadržati mirnom. - Sve je u redu, ljubavi moja,- Tristanov glas ju je umirivao. Da li je lud? Kako bi išta više ikada moglo biti u redu? Deset godina je čuvala bratovu tajnu svojim životom, bojeći se- oh kako se samo bojala- da bi MacGregori, ako ikada saznaju istinu, krenuli za Cameronom i ubili ga. - Gdje je on?- jecala je. - Gdje je Cameron? - Dopusti da ja popričam s njom,- ženski glas se javio negdje iza Tristana.- Ostavite nas. Prigušenim jecajima Isobel je gledala kako Tristan napušta sobu. Htjela je viknuti za njim, te ga moliti da odvede nju i braću kući. Kada su se vrata zatvorila, pogled joj se zaustavio na njegovu majku, koja je sjedila na krevetu pokraj nje, pa je prekrila lice rukama. - Bio je dijete,- jecala je. - Pokušavao je zaštititi moga oca. Nije čak niti znao na koga ili što odapinje svoju strijelu. - Znam. - Molim vas, preklinjem vas, nemoj te mu nauditi. Umrla bih da... - Polako, mila moja,- Kate MacGregor joj je odmaknula ruke s lica te joj se milo nasmješila. - Ništa mu se neće dogoditi. Isobel joj je htjela vjerovati više od ičega. Ali kako? Kako bi mogla, kad ju je samo nekoliko sati prije ova žena praktički popljuvala svojom mržnjom? - Tvoj brat,- starješinina žena tiho reče, pogledom punim sećanja na prošlost koja su je progonila, - nam je rekao kako ste oboje svedočili ubojstvu vašeg oca. Imala si deset godina. Ostala si siroče ranije nego ja. - Cam je imao samo osam,- Isobel joj je rekla, moleći se da ga njegove godine izvuku. - Mogu shvatiti što misliš o mome suprugu, ali on nije čudovište. Neće se osvetiti dečku za nešto što je učinio kao dijete. Koliko god tragično bilo. Niti bi ja to tražila od njega. Isobel je htjela vikati s vrha bedema. Da li je to istina? Znaju istinu, a Cam je siguran? Plakala je, dok joj je desetljeće briga padalo kao kamen sa srca. - To ne umanjuje bol za izgubljenim bratom,- Kate je nastavila, dok su je suze tekle niz obraze. - Ali mi umanjuje bol znajući da to nije učinjeno sa neutemeljenom zlobom. Znala bi koliko je to važno da si poznavala Roberta. - Osjećam se kao da ga poznajem,- Isobel joj je nježno rekla, sjednuvši na krevet. - I nakon svega što sam čula, Tristan mu je jako sličan. - Znam,- majka mu se složila. - Oduvijek sam znala. Problem je što on nije.- Kate ju je primila za obije ruke i stisnula ih. - Molim te oprosti mi što sam bila okrutna prema tebi i što si se osećala kao da ovdje nisi dobrodošla. Moraš biti jako posebna žena kada si osvojila moga sina. Mnoge su prije tebe pokušale ali nisu uspjele. - Nisam ga željela osvojiti,- Isobel joj je iskreno rekla. - On je osvojio mene. Bio je uporan i odlučan da izbaci strah, ljutnji i nevjericu iz mojeg srca te me osvojio skromnošću, smislom za humor i iskrenošću. Moja damo, vaš sin je najgalantniji čovjek kojeg sam ikada upoznala. Kate ju je na trenutak gledala te obrisala suzu s lica. - Većina ih se ne bi s tobom složila.


Klub Brbljivica

- Onda ga oni ne poznaju, na njihovu štetu. - Da,- njegova majka se tiho složila, - Da, imaš pravo. Vrata su se širom otvorila te je Maggie ušla u sobu s malenom ženom vilinskog izgleda iza nje. - Budna si.- Maggie ju je pogledala hodajući prema krevetu. - Tristan se uplašio da si imala napadaj, ali sam ga uvjerila da si se samo onesvjestila. Zadovoljna si s haljinom? - Jesam, ti si ju sašila? - Ma to je samo nešto što sam radila kad sam imala vremena. Napravila sam ju za Devinu, ali ona je htjela da ju tebi dam. Isobel je pogledala te se nasmješila najslađoj ženi koju je ikada vidjela. Kosa joj je bila neke čudne nijanse biserno plave boje, što ju je podsjetilo na anđele i aureole. Oči su joj bile široko razmaknute i skoro prevelike za njezino maleno lice. Da nije vidjela kako ju je Rob podigao u zagrljaj kada se vratio kući, nikada ne bi povjerovala da ova tanašna žena njemu pripada. - Nadam se da ćeš nam se moći pridružiti večeras u glavnoj dvorani, pa bih mogla vidjeti kako ti haljina lijepo pristaje. - To je jako ljubazno... - Davina, ljubavi gdje si!- Rob ju je dozivao s donjeg kata. Davina je izbacila neki cičav zvuk koji je zvučao jako sretno, nasmijala se i otrčala prema vratima. - Nemoj te mu reći da ste me vidjele. Kate joj se nasmijala i odmahnula joj rukom da ode, a Maggie je samo zakolutala očima. - Ona je.... zaigrana,- Kate je objašnjavala Isobel. - Nešto što je mom starijem sinu bilo jako potrebno u životu. - Draga je,- Isobel im je rekla. - Baš kao i ti, kćeri. Hajde sada, pridružimo se ostalima na slavlju. Isobel je primila Kate MacGregor za ruku i krenula za njom iz sobe. Nitko ju nije nazvao kćerkom zadnjih deset godina.

****

U glavnoj dvorani bilo je bučno. To je prva stvar koje će se Isobel uvijek prisjetiti... i što je najviše voljela o Camlochlinu. Whitehallova Banket kuća možda može primiti više ljudi, ali većina njih nisu bili gorštaci koji vole jak viski i pjesmu. Većina njih za stolovima je bila uglađena, osim ako jedan od njihovih prijatelja nije rekao nešto ružno. Vino, viski i pivo tekli su slobodno kao i razgovori - iako je uvijek netko morao vikati da ih nadglasa. Isobel je sjedila s Tristanom za starješininim stolom sretna što i njezina braća sjede za istim. Nije bila iznenađena što se Tamas uklapao među MacGregore. Bio je baš kao i oni, prkosan, jak i neustrašiv. Međutim, izgledalo je kako je i Camu ugodno. Iako su mu oči još uvijek bile oprezne kada ga je starješina predstavio svojem razbijačkom klanu, Camov osmijeh se širio sve više kako je noć odmicala. Oprostili su mu. To mu je oduvijek trebalo. Isobel te zauvijek biti zahvalna MacGregorima na takvoj ljubaznosti.


Klub Brbljivica

Dva puta su je odvukli, jednom Maggy kako bi je formalno upoznala sa svojim najbližim prijateljima, a drugi puta Davina da ju upozna sa krojačicom. Dok je slušala o pedeset različitih boja u koje se vuna može obojati, Isobel je gledala Tristana kako hoda prema nekoj lijepoj djevojci tamne kose i mrzovoljnih ustiju. - To je Caitlin MacKinnon,- Davina joj je rekla, primetivši kud gleda. - Za nju se ne trebaš brinuti. Tristan je jedva razmjenio jednu riječ s njom od kada se vratio iz Engleske. O tebi je pričao. - O meni? - Da, ispričao mi je o tebi i rekao kako više preferira divlje cvijeće od onog finog. Isobel se nasmijala. To je nešto što bi on rekao. Ponovno je pogledala prema Caitlin i sažalila se nad njom - što ga je izgubila... - Da li ga voli? - Mislim da da,- Davina joj je iskreno odgovorila. - Onda je dobro da sada s njom razgovara.- Okrenula se natrag prema krojačici. Smaragdno zelena zvuči savršeno. Tristan je otišao od Caitlin baš kada se Isobel vraćala prema stolu. Susreli su se u sredini dvorane. - Koliko je još žena kojima se moraš ispričati? Zabacio je glavu unatrag da se nasmije pa ju poljubio u vrat. -Samo onima za koje mislim da bi te mogle baciti u vatru. - Oh, moj vitez na bijelom konju. Stavljajući ruku na svoja leđa, naklonio se. - Živim samo da tebi služim, moja damo. Nastavila je hodati, a on je ubrzao korak i stavio ruku oko njezinog struka, privlačeći je bliže da joj nešto šapne u uho. - Kako da ti služim, sa svojim jezikom ili nečim tvrdim? - Tristane!- Uštipnula ga je i porumenila, smejući se primetivši kako ih Kate gleda. Obitelj ti je blizu. - Idemo onda u krevet, jer ne mogu dočekati da te uzmem. Isobel je počistila grlo i pogledala prema Davini. - Što je s tvojom riječi koju si dao Cameronu o čekanju svećenika? - Dao sam mu riječ da ću naći svećenika u najkraćem mogućem roku. Tu sam riječ održao.- Nasmijao se pomalo zločesto. - Pokušao sam čekati svećenika, ali ti, moja draga, nisi. Zarumenila se, znajući da govori istinu. Okrenula se prema njemu i ugledala njegova usta bliže svojima. - Pa, sada ćeš morati pričekati. - Uživaš me mučiti. - Samo malo,- priznala mu je razigranim smiješkom i provokativno namignula. - Nećeš još dugo morati čekati. Povukao je donju usnicu među zube te ju stisnuo za stražnjicu čim se okrenula od njega. Tristan je promatrao polagano ljuljanje Isobeline stražnjice. Nasmijao se, željan da je se dočepa. Dovraga, izgledala je prekrasno u toj haljini. Krem boja je pasala njezinom tenu a pripijena haljina je isticala sve njezine obline. Međutim, to ga ne bi zaustavilo da ju skine i proba svaki dio njezinog tijela. Privučen željom i potrebom da bude blizu nje, krenuo je prema stolu i sjeo pokraj nje. Nagnuo se bliže da udahne njezin miris dok je razgovarala s


Klub Brbljivica

Finnom. Još uvijek je mirisala sveže od kupanja, sa tačkom njegovog mirisa od njihovog vođenja ljubavi. Ispravio se, suzdržavajući se da ju ne uzme u ruke i odnese u krevet. Slavlje se napokon bližilo kraju, većina muskaraca je bila previše pijana pa su samo ležali na stolicama. Za Tristanovim stolom, njegova obitelj nije pokazivala umor od pića i smijeha. Naravno, Angus i Brodie bi mogli popiti sav viski u Camochlinu i još uvijek pobjediti u borbi. Kako je postajalo sve tiše u dvorani, žene za njihovim stolom, uključujući i Isobel, mogle su napokon pričati o svemu, od šivanja do beba, dok su se muškarci počeli svađati. Tristan se meškoljio u stolici, ne interesirajući ga nijedno mišljenje osim onoga kako da najbrže odvede svoju zaručnicu u krevet. A nitko nije nudio razgovor o tome. - Isobel, ispričaj nam o svome domu. Tristan je pogledao u svoju majku, koja to nije primjetila, pa uzeo Angusov vrč i u brzini ga popio da ovaj nije stigao niti zamahnuti prema njemu. - Znači vas sedam radi sav posao?- njegov otac je upitao. - Nemate ljudi da vam pomognu? Tristan ga je pogledao suznih očiju, zahvaljujući Angusovom jakom piću, te se nasmijao prema Tamasu, koji se naslonio na snažne ruke njegovog oca pokušavajući ostati budan. - Svi su nas napustili nakon...- Isobel nije završila. Nije niti trebala. Svi za stolom su znali razlog pa su utihnuli. - Patricku bi dobro došla pomoć, oče,- Tristan mu je rekao. - Sada kada smo svi obitelj... - Naravno,- Callum se brzo složio. - Povedite sa sobom ljudi koliko god vam treba. Isobel se okrenula da nastavi mučiti Tristanovu glavu svojim najsjajnijim osmijehom. Nagnuo se da ju poljubi ali nije uspio jer se okrenula prema njegovom ocu. - To je jako ljubazno. Moram vam zahvaliti i na stvarima koje ste nam slali tokom godina. Nisam znala da su od vas, ali su nam pomogli u najtežim trenucima. Starješina je kimnuo, izgledajući pomalo nelagodno, kao da su ga uhvatili u nježnosti. Ne da nisu to već svi znali, ali nitko se ne bi usudio optužiti moćnog MacGregora da ima srce. Tristan je bio sretan što to vidi. Sretan što su napokon pričali o stvarima koje su toliko dugo bile skrivene. Najviše jer je imao mjesta u svom srcu da jednako voli oba čovjeka koja su ga odgojila. Toliko je dugo mislio da je budala, uvijek u strahu da neće postati čovjek kao što je njegov ujak, uvijek u strahu da neće postati ratnik kakvim ga njegov otac zamišlja. Međutim, čak su i ratnici imali čast. Njegove rane su zacijelile, a to može zahvaliti samo Isobel. - Tamas je zaspao,- rekao je s dovoljnim entuzijazmom u glasu da svi primjete - pa barem Isobel. - Isobel i ja ćemo ga odnijeti u krevet. Crvenilo koje joj se pojavilo na obrazima kada je Tristan ustao te ju primio da krene s njim, privukao je pažnju jednog drugog gorštaka za stolom. - Od kada,- Will ga je upitao podignuvši podrugljivo obrvu, - trebaš izgovor da odeš sa stola radi drugih potreba? Izazov u Tristanovim očima izmamio je smiješak od Roba, koji je dobro znao što slijedi. Tristan je možda zakoračio na pravi put, ali Tristan je još uvijek bio Tristan. - Možda bi se trebao zapitati zašto te moje potrebe uvijek ostavljaju baš ovako Will, da miluješ piće a ne djevojku.- Dodijelio je svom rođaku oštar smiješak i lagano podigao obrvu.-


Klub Brbljivica

Ne brini, sada kada mene nema uz malo sreće s tvoje strane, sve što sam ostavio može biti tvoje. - Ti si vrag!- Isobel mu je rekla kad su izlazili iz dvorane. - Ne, draga, ja sam vražji sin.- Pogledao je na Tamasa, uspavanog u njegovim rukama, te ga poljubio u čelo. - I ako je sreća još uvijek na mojoj strani, pokušat ćemo napraviti jednog našeg.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 40 Nakon što su stavili Tamasa u krevet, Tristan je čekao pokraj vrata da Isobel ušuška svog brata. Kada je završila, ispružio je ruku prema njoj i čekao da ju ona primi. Kad ju je primila, povukao ju je u hodnik i kružnim pokretom drugom rukom pokazao put prema sobi. - Znači tako smo galantni u vezi toga?- pogledala ga je. - Da li je galantno priznati da jedino što sada želim raditi je...- sa brzim okretom ruke, okrenuo ju je i ostao stajati iza nje...- gledati te iz ovog kuta. Osjetio je kako se ukrutio uz njezinu savršenu stražnjicu. Nije baš najbolji položaj da ga ulove kako stoji u hodniku, bez hlača već samo sa tartanom. Nije mu pomoglo što je još zamišljao kako ju postavlja na krevet i uzima odostraga. Okrenula se da ga pogleda baš kada je svoju ukrućenu muškost stavljao ispod remena. - Vjeruj mi kada ti kažem, djevojko,- pogledi su im se susreli kada je podigla svoj s njegovih ruku, - nema ničega galantnog u onome što ti želim učiniti. - Onda bih vjerojatno trebala ubrzati korak,- odgovorila mu je senzualnim tonom koji ga je udario po leđima kao bič. Jurnuo je prema njoj kod najblizih vrata. Dosta je bilo s čekanja. - Ovo je privatni salon! Tristane!- uzdahnula je kada je zalupio vratima iza njih. - Što to radiš? - Zaključavam te,- rekao je. Zahihotala je, međutim mogao je primjetiti strah u njezinom glasu. - Mogao bi netko doći. Hodao je za njom oko stolice. - Od straha ti krv brze kola, nije li tako? Nije li ovako uzbudljivije? - Trebala bih li te se onda bojati? - Da.- Bacio je remen na pod i skinuo tartan. -Trebala bi. Otrčala je na drugi kraj salona, ali ju je sustigao i stisnuo uza zid. - Ovdje ću te imati, Isobel.- Stisnuo joj je ruke iznad glave jednom rukom. - Sada. - Natjerat ćeš me da vrisnem.- Zatvorila je oči, izlažući svoj vrat njegovim senzualnim ugrizima. Njezine grudi su se nadimale na njegovim prsima. - Namjera mi je da vrištiš.- Pritisnuo je svoju ukrućenu muškost na nju te spustio gornji dio haljine da bi joj potpuno razotkrio grudi. Neko vrijeme je ostao na tom mjestu, previše željan da ju uzme. Primajući u ruku njezine halje, podigao je vunenu tkaninu preko njezinih bokova, podižući se da ju zabije uza zid. Na trenutak je zastao da upije njezinu potpunu predaju, te se tada zabio u nju toliko snažno da ju je podigao s poda. - Tko kaže da nisi ratnik?- uzdisala je s njim dok se zabijao u nju. - Dovraga, ženo, izluđuješ me.- Ponovno ju je zabio uza zid snagom poljupca i snažnim prodorima svoga tijela, podižući joj noge oko njegovog struka kako bi produbio njegove snažne prodore.- Htio sam te uzeti s druge strane,- dahtao joj je na ustima. - Kasnije.- Ispunio ju je svojom silovitom erekcijom i nastavio probadati dok nije vrisnula njegovo ime. **** Slijedećeg jutra Isobel je probudila vika sa bedema. Otvorila je oči, svjestna jedino svoga tijela. Nakon što su vodili ljubav u salonu, Tristan ju je odnio u krevet te su cijelu noć vodili


Klub Brbljivica

ljubav dok napokon nisu iscrpljeni i zagrljeni zaspali. Prošla je rukom po njegovom jastuku i razmišljala gdje je. Zrake sunca koje su prolazile kroz prozor nagovjestale su sredinu jutra. Sredina jutra? Sjela se. Dragi Bože, pa danas se udaje! Prebacila je noge preko kreveta i posegnula za haljinom. Iznenadila se ugledavši smaragdno zelenu haljinu uredno složenu na stolicu u kutu sobe. Ustala se i polagano krenula prema njoj. To je bila najlepša haljina koju je ona ikada vidjela. Taman kad ju je htjela dodirnuti preplašilo ju je snažno kucanje na vratima. - Isobel!- Cameron ju je dozivao s druge strane. - Trenutak!- otrčala je natrag do kreveta te se brzo obukla. - Uđi, Cam. Vrata su se širom otvorila te je Cameron radosno ušao. - Isobel, čamac dolazi. To su naša braća! Požuri se! Kad sam krenuo prema tebi trebali su pristati.- Otrčao je brzo iz sobe, ostavljajući ju potpuno zapanjenu. Patrick je ovdje? Lachlan i John? Kako su joj nedostajali! Bez da je obukla cipele, podigla je suknje i otrčala iz sobe. Došla je do obale baš kada se čamac zaustavljao u zaljevu. - John MacGregor od Stronachlachera vesla,- Angus je rekao starješini pokraj sebe. Budala, trebao bi znati da ne dolazi ovdje bez barjaka. Isobel nije čula ostatak razgovora, već je pratila Tamasa u vodu i praktički se bacila u Patrickov zagrljaj kad je izašao. Tako ih je dobro opet vidjeti! Lachlan i John su izgledali malo blijedi, vjerojatno od onih gorštaka koji su buljili u njih, naoružani, ali su strahovi nestali kada su vidjeli da im je sestra dobro. Alex je bio s njima, pa ga je Isobel slijedećeg zagrlila. - Kad si se vratio iz Engleske?- upitala ga je. Nije joj odgovorio nego je gledao preko njezinog ramena. - Patrick!- Tristan im se pridružio širokim osmijehom te mu pružio ruku.- Što radite ovdje? - Bolje pitanje je,- Alex je ljutito rekao,- Što ona radi ovdje?- Isobel je bila sretna što se Tristanu nije izgubio smešak s lica dok je primao Johna u ruke. - Jesam li ti nedostajao, Johne? Johnov osmijeh je bio toliko širok da su se čak i opasni ratnici iza njih morali nasmijati. - Isobel,- Alex je odbrusio. - Želim s tobom nasamo razgovarati. - Možda u salonu?- Tristan je glatko nadodao. Pobogu, natjerao ju je da se zarumeni u najgorim mogućim trenutcima! - Naravno, Alex,- rekla je, ispruživši ruku prema njemu. - Imamo dosta toga za pričati. Otići ćemo u glavnu dvoranu. - Kako je moj brat Colin?- Tristan ga je upitao dok je prolazio pokraj njega. - Razbio mi je usnicu. - Bojao sam se da bi to mogao učiniti. Nije mi bilo drago što te ostavljam s njim. Isobel je primala brata pod ruku kada se pomaknuo prema Tristanu. - Zar si tolika budala?- siktala je na njega. - Pogledaj oko sebe. Podigni ruku na njega i ostat ćeš bez nje. Alex joj je dopustio da ga odvuče prema dvoru, par puta pogledavši preko svog ramena. Što si dovraga učinila, Isobel? - Šuti, Alex. Kontroliraj se barem dok ne uđemo unura. Toliko si besan da ćeš jednog dana umrijeti radi toga. Patrick i ja smo krivi što smo ti previše popuštali. - Patrick se jako brinuo za tebe. - Pa, kao što vidiš, dobro sam. - Da li su te natjerali da dođeš ovdje?


Klub Brbljivica

- Nisu,- rekla mu je, uvodeći ga u dvorac. - Cam, Tamas i ja smo ovdje došli svojom voljom. - Da li su se odnosili prema tebi loše? - Tretirali su me kao kraljicu. - Ubili su našeg oca, Isobel. Zar si zaboravila? Zastala je i pogledala u njega, odmahnuvši glavom. - Nisam, ali sam ostavila prošlost iza sebe tamo gdje joj je mjesto, baš kao i oni. Ti isto to trebaš učiniti. - Neću nikada,- zakleo se i okrenuo prema ljudima koji su ulazili u palatu. Pogled mu je zastao na Tristanu, a starješinine oči na njemu. - Ovo je sreća!- Tristanov uvijek radostan osmijeh obasjao je hodnik.- Došli ste na vrijeme, na našu svadbu. Gdje je dovraga Otac O'Donnell? John, naslonjen na Tristanovo rame, nasmijao se njegovoj psovki. - Vaše venčanje?- Alex je ljutito pogledao u Tristana pa u Isobel. - Kako se misliš...riječi su mu naprasno stale kada je Callum MacGregor došao do njega. - Alex Fergusson,- starješina je tiho rekao, opasno. Alex je progutao knedlu i podigao pogled prema Callumovim smrtonosnim očima. Patrick je napravio korak u naprijed, ali ga je Tristan zaustavio. - Krajnje je vrijeme da te netko nauči pameti. Ostaješ ovdje. - Što?- Alex je problijedio. - S njim,- starješina je pokazao na Tamasa. - Obojica će te ostati u Camlochlinu pod mojim vodstvom. Tamas se nacerio. Alex se suzdržavao.- Nisam ja dijete da me... - Ponašaš se kao jedno.- Od sirove snage u Callumovom glasu svi su zanijemili. Vrijeme je da postaneš muškarac, a to ćeš uspijeti pod mojim vođstvom, ako želiš ikada odavdje živ izaći.- Pogledao je u Isobel kada je ispustila uplašen zvuk. - Vjeruješ li mi dovoljno da ih ostaviš ovdje? Nisam loše odgojio svoje sinove, je li tako? - Da,- tiho se složila s njim. Nakon toga se okrenuo prema Patricku, a kada je i on kimnuo, Callum je primio Tamasa u ruke te ga prebacio preko ramena. - Idemo, Patrick, imamo dosta toga za pričati o tvojoj zemlji i vidjeti koliko ti ljudi treba da ti pomognu. Brodie,- rekao je ulazeći u glavnu dvoranu, - Alex je sada tvoja odgovornost. Tristan je poštedio Alexa sažaljivog pogleda kada ga je Camochlinov ratnik vodio u dvoranu iza svih. - Sviđaju mi se planine,- John je rekao, pogledavši u Tristana kada ga je spustio na zemlju. - Stvarno?- Tristan mu se nasmijao i protrljao njegovu narandžastu kosu.- Onda se moramo popeti na jednu. John je širom otvorio oči. - Možemo li? - Naravno, zato su one tamo. Ali kasnije. Sada idi s ostalima jer moram popričati s tvojom sestrom. Kada su ostali sami, Tristan joj je primio ruku i poljubio. - Jesam li ti zahvalio, lijepa djevo? - Za što, galantni viteže?- Pogledala je zaljubljeno u njegove oči. - Što si me spasila. Nakrivila je usta prema njemu. - To je ono što najbolje znam. Nasmijao se i pogledao u dvoranu prema njihovim obiteljima kako nazdravljaju i razgovaraju o njihovim budućnostima. Pobogu, to je bio prekrasan trenutak. Dobar dan, kojih


Klub Brbljivica

će biti još više ako se njega bude pitalo. A kao što većina već zna, skoro uvijek bude po njegovom. - Sada.- zagrlio je Isobel te se sagnuo da je poljubi. - Gdje je dovraga taj svećenik?

KRAJ Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Klub brbljivica gorštakova ljubav  
Klub brbljivica gorštakova ljubav  
Advertisement