"Trebala bi znati da sam ja muškarac koji uzima ono što želi", počeo je, dok sam ja gledala u svoje nokte. "Uvijek je bilo tako i uvijek će biti. Bez kajanja, bez iznimaka. Bez iznimaka, to jest, osim jedne." Ovim mi je privukao pažnju pa sam podignula glavu i pronašla ga kako napeto zuri u mene. "A to je?" "Nikad neću uzeti od žene ono što mi svojevoljno ne želi dati. Ma koliko ona bila zamamna." "Ne pokušavaj ovo uljepšavati." Glas mi je bio mukao i opasan. "Otvoreno si mi rekao da postoje stvari koje želiš u krevetu." Susrela sam njegov pogled. "Stvari koje si više nego spreman uzeti. I, Tyler, pokušao si ih uzeti." "Jesam", jednostavno je odvratio. "I nisam." "Umorna sam", rekla sam. "Ne zanimaju me ni igrice ni zagonetke." "Kao ni mene." Prišao mi je, zatim kleknuo na koljena tako da su nam oči bile u istoj razini. "Nisi se mene uplašila, zar ne?" nježno je upitao. "Nisi me čak ni vidjela." Odvratila sam pogled ne želeći da vidi istinu u mojim očima. "Tako mi je žao", rekao je i shvatila sam da se ne ispričava zbog onoga što se dogodilo među nama, nego zbog onoga što mi se dogodilo prije tako mnogo godina. "Nije važno." "Važno je", rekao je. "Najprije sam pomislio da..." Prekinuo je oštro zavrtjevši glavom. "Mislio sam da igraš igru. Malo straha pomiješanog sa seksom može biti afrodizijak, Sloane, naročito kod onih kao što smo mi." Trepnula sam, smetena. "Kao mi?" "Ne poznajem te. Ni ti ne poznaješ mene. Ne zapravo, pa ipak, dodirivao sam te, tako intimno. Otišla si dalje sa mnom nego s bilo kim drugim, Sloane. Oboje to znamo." "Da", šapnula sam. "I kanim te povesti još dalje. Uvijek postoji strah od ponora. Uvijek je prisutna jeza prije nego što se baciš u nepoznato." Ispružio je ruke i obujmio mi lice. "Mislio sam da si upravo tamo bila, stojeći na rubu nečeg novog, užasavajućeg i uzbudljivog - mislio sam da smo oboje tamo bili." Nježno je palcem obrisao zalutalu suzu. "Prevario sam se." Povukao je ruke, te ustao polako se pomičući unatrag prema kutu dizala. Uvukla sam drhtav dah, istom shvativši koliko mi nedostaje utješan dodir njegova dlana na mom obrazu. "Tyler." "Čekaj." Podignuo je ruku. "Dopusti da dovršim. Mislio sam sve ono što sam ti rekao. I ne kanim ti sada lagati. Želim te vezati. Želim slobodu da te dodirujem. Želim da mi se do kraja otvoriš. Želim te gledati, zavezati za svoj krevet i imati nad tobom potpunu moć. Želim te u položaju gdje ti mogu raditi sve što mi padne na pamet. Nanijeti ti bol. Pružiti ti užitak. Čak i mrvicu straha, ali straha od trenutka - od nepoznatog. Ne od mene. A sasvim sigurno ne od aveti prošlosti." Dah mi je zapeo u grlu i dvaput sam trepnula kako bih potisnula bujicu neprolivenih suza. "Želim znati da mi vjeruješ da znam koliko daleko mogu ići. Da mi vjeruješ da neću prekoračiti tvoje granice. Želim to, ali te ne želim prisiljavati. Ne ako nisi spremna, ne ako i sama to ne želiš." Uspjela sam se slabašno nasmiješiti. "Kauč? Konobar? Zar to nije bila prisila?"
62