J r ward bcb 11 krvna veza

PROLOG Prije dvadeset i pet godina, tri mjeseca, četiri dana, jedanaest sati, osam minuta i trideset i četiri sekunde...

Vrijeme zapravo i nije bilo samo otjecanje u vječnost i nepovrat.

Sve do ove sekunde u sadašnjosti je zapravo bilo podložno oblikovanju, a ne utvrđeno. Glina, ne beton. Omega je bio zahvalan za to. Da je vrijeme bilo utvrđeno, sada ne bi u naručju držao svoga novorođenog sina.

Nikada nije namjeravao imati djecu. Usprkos tomu, taj ga je trenutak sasvim promijenio. »Je li majka mrtva?« upitao je kad je visoki degrad sišao niza stube. Smiješno, ali da je pitao Koljača koja je sada godina, ovaj bi rekao 1983., što bi na neki način čak bilo točno.

Visoki degrad je kimnuo. »Nije preživjela porod.« »Vampiri ga rijetko prežive. To im je jedna od rijetkih vrlina.« Posebice u ovom slučaju. Činilo mu se pogrešnim ubiti majku kad mu je tako dobro poslužila. »Što želiš da učinim s njezinim tijelom?« Omega je gledao kako ga sinčić hvata za palac. Šačica mu je bila jaka. »Čudno.« »Što to?« Bilo je teško pretočiti osjećaje u riječi. Možda je baš to bilo najvažnije. Nije očekivao da će išta osjetiti. Njegov sin je trebao biti obrambena reakcija na proročanstvo o Upropastitelju, pripravno oružje u ratu protiv vampira, strategija koja je trebala osigurati Omegino preživljavanje. Njegov sin će povesti novu bitku i pobiti tu divljačku rasu prije no što Upropastitelj okrhne i posljednji dio Omege.

Plan je bio savršeno izveden, sve do ovog trenutka. Počeli su s otmicom ženke koju je Omega oplodio i završili su s ovim novim dolaskom na svijet.

Novorođenče ga je gledalo mičući ustašcima. Mirisalo je slatko, ali ne zato što je bilo degrad.

Omega ga odjednom nije želio pustiti. Ovo mlado u njegovim rukama je čudo. Živuća, dišuća mogućnost bijega. Omegi nije bio dopušten čin stvaranja kao njegovoj sestri, ali reprodukciju mu nisu zanijekali. Možda nije imao ~ 7~