Obrada i prevod : Klub Brbljivica
istrošena žena im je poželjela dobrodošlicu sa blagim osmjehom i obratila se direktno Danielu. -
Moje ime je Sara, pomoći ću vam sa svim vašim potrebama—dokle god da ostanete.
Ovuda, moj lorde. Šta je mislila s tim sa svim vašim potrebama? Myri se nije dopao taj gladni pogled u Sarinim očima. Bit će prokleta ako dozvoli da se ona pobrine oko ijedne Danielove potrebe. Prošli su kroz uski hodnik, drveni pod u rustikalnom stilu je škripao pod njihovim nogama, sve dok nisu stigli do uskih, krivih stepenica. Sara se popela uz stepenice, i Myra se umorila samo gledajući je. Bilo je očigledno da je radila cijeli dan—ako ne i cijeli svoj život. Kada su došli na drugi sprat, vidjela se taverna, koju je dijelila od nje samo klimava ograda. Ako bi se samo nagnula na nju bila je prilično sigurna da bi pala pravo u muška pića i na karte koje su bile razbacane po stolovima ispod. Nekoliko njih je pogledalo gore, podigli šalice prema njoj i Danielu i rekli nešto što nije razaznala. Što god da su stranci rekli nije se svidjelo Danielu. Zategao se još više i poslao prijeteći pogled ljudima ispod, svima onima koji su se nasmijali. Oh, dragi Bože.... Danielovi ljudi su čuli one koji su vikali. Krenuli su pretećim koracima ka mještanima. Izvući će se oružje, bit će prolivena krv... i imala je osjećaj da je sve to bila njena krivica. Plašljivo je stavila ruku na Danielovu i rekla -
Opozovite svoje ljude, inače ćemo večeras spavati vani.
Vidjela je kako mu se vilica stisla, a mišići ispod mesa su zaigrali. Ali ju je poslušao. -
Leo. - pozvao ga je odmahujući rukom. To je bilo sve što je trebalo. Njegovi ljudi su
se povukli, pozivajući da im se šolje natoče. Sara je otvorila vrata sobe. -
Tu ste. Poslat ću vam kadu i hranu.
-
I haljinu. – Daniel ju je podsjetio.
-
Da, haljinu, moj lorde.
Myra je bila sve više iritirana tim da se sluškinja obraćala samo Danielu i ponašala se kao da ona nije bila tu. Da li je muškarac morao imati toliku moć nad svima? Sara se povukla, ostavljajući Myru samu sa čovjekom prema kojem je imala mješovite osjećaje. Soba je bila velika—barem Miles nije lagao o tome. Pristojan krevet je zauzimao većinu sobe u kutu. Sto i dvije stolice bile su smještene pored malog prozora kroz koji je ulazilo malo zalazećeg svjetla a pored njih malo žarište. Mali kvadratni stolići su stajali sa strana kreveta, na jednom svijeća i kremen, a na drugom čaša i bokal. Bila je ugodna, staromodna, i očigledno napravljena za dvoje. Vrućina joj je oblila obraze. -
Ne možete ostati unutra sa mnom. - Rekla je Myra gledajući u krevet. Odbijala je da 57