Alyson noel besmrtnici 4 mračni plamen

Stoji preda mnom i drži ruku postrance u zraku, usporedo s betonskim podom. Kima i govori: "Hajde, prisloni dva prsta na moju ruku i guraj ih prema dolje kako se ja budem opirao i dizao. Nije to nikakva smicalica, obećavam. Vidjet ćeš."

Pogledam ga u oči i vidim izazov u njegovu pogledu. Znam da nemam izbora, da moram prihvatiti izazov i učiniti što traži jer samo on ima rješenje. Moram igrati po njegovim pravilima, na njegov način.

Zurim u njegovu preplanulu snažnu ruku koja lebdi preda mnom i jedva čeka da je dotaknem.

Mada znam da to ne mogu učiniti, da ga ne mogu obuzdati, stisnem zube i pokušam. Prislonim prste na njegovu ruku, a studen isijava kroz mekano svileno tkanje njegova rukava i raspiruje, rasplamsava mračni plamen u meni.

Roman mi tiho, promuklo šapne u uho: "Osjećaš li to?"

Pogledam ga i nisam više svjesna ničega osim postojanog pulsiranja koje me prožima iznutra, a tijelo mi trese vrućina koja ne traži ništa osim hladnog slatkog olakšanja koje mi on može pružiti.

"Okej,sad želim da mi postaviš pitanje,jednostavno pitanje na koje mogu odgovoriti s da ili ne, a na koje ti već znaš odgovor. Daj mi sekundu da se usredotočim na odgovor i da ga izgovorim u glavi i naglas, a ti sa svoja dva prsta guraj moju ruku prema dolje."

Naizmjence pogledam svoj ručni sat i njega, a koljena mi drhte kao luda i znam da nemam još puno vremena.

Ali on samo kimne.Još drži ruku u zraku i ohrabruje me pogledom. "Istina jača, a laži slabe - sada imaš priliku da iskušaš tu teoriju na meni, a poslije ćemo je ispitati na tebi. To je jedini način da dokažeš što stvarno želiš, Ever. Hajde, postavi mi pitanje, koje god želiš. Čak ću spustiti štit, tako da mi možeš čitati misli i vidjeti da ne varam."

Osvrne se, a od težine njegova pogleda puls mi se ubrza, srce mi se raspukne i ne mogu više, ne mogu— "Postavi mi pitanje, Ever." Netremice me gleda. "Pitaj me što god želiš. Što prije završimo sa mnom, to ćemo prije prijeći na tebe i utvrditi za čim zbilja najviše žudiš."

Stojim pokraj njega i nastojim se psihički pripremiti, usredotočiti, ali ne uspijevam. Ne mogu to učiniti, ne mogu više igrati tu igru.

"A da preskočimo ovo?" upita promatrajući me polagano, duboko. "Bi li radije htjela da ispitam tebe?" Čeka da dođem sebi, a ja duboko udahnem i tiho zavapim Hekati da mi pomogne da izdržim,da uspijem dobiti ono po što sam došla.Ali kad ponovno pogledam Romana, shvatim da me Hekata napustila i da sam ostala posve sama.

"Ti stvarno želiš protuotrov, jelda?" pita me.Okrene se prema meni pa osjetim njegov dah na svom obrazu,a usne su mu samo nekoliko centimetara od mojih. "Stvarno čezneš za protuotrovom, želiš ga više od svega drugoga?"

Da! Viknem i osjetim da ta riječ dolazi odnekud iz dubine i odjekuje mi u glavi takvom žestinom da sam uvjerena da on to čuje.

Ali to je nemoguće.

Jer to zapravo nisam rekla naglas.

To je samo prazan zvuk koji mi odzvanja glavom sve dok napokon ne zamre. Čim me Roman pogleda ravno u oči - gotova sam.

Plamen mi tutnji tijelom i dovodi ga do usijanja.Posegnem prstima željnim njegova tijela i zagrebem njegova glatka, široka, blago preplanula prsa.

102