Bosnaunited pritisnuvši usne na moj obraz. "Kad doneseš odluku, u vezi sa mnom, u vezi sa svojom besmrtnošću, samo reci i eto me. Imam cijelu vječnost pred sobom, otkrit ćeš da sam jako strpljiv." On se nasmiješi pa posegne u džep i izvuče istu onu srebrnu narukvicu ukrašenu kristalima koju mije kupio na konjskim utrkama. Onu koju sam mu vratila onoga dana na parkiralištu kad sam je bacila na njega. "Smijem li?" upita i pokaže na moju ruku. Kimnem, a grlo mi je previše stisnuto da bih mogla išta reći dok mi on stavlja narukvicu oko zapešća, a zatim mi dlanovima obujmi lice, odmakne šiške i pritisne usne na moj ožiljak, prožimajući me ljubavlju i oprostom za koje znam da ne zaslužujem. Ali kad se pokušam odmaknuti od njega, zagrli me još čvršće i kaže: "Moraš si oprostiti, Ever. Nisi kriva ni za što od toga." "Kako znaš?" zagrizem usnu. "Znam da se okrivljuješ za nešto što nije tvoja krivnja. Znam da svim srcem voliš svoju mlađu sestru i da se svakoga dana pitaš činiš li pravu stvar time što je ohrabruješ da te posjećuje. Poznajem te, Ever. Znam sve o tebi." Okrenem se od njega, jer lice mi je mokro od suza, a ne želim da on vidi. "Ništa od toga nije istina. Imaš krivo u vezi sa svime. Ja sam čudakinja, a svima s kojima se zbližim dogodi se nešto ružno, premda sam ja to zaslužila." Odmahujem glavom, znajući da ne zaslužujem biti sretna, da nisam zavrijedila ovakvu vrstu ljubavi. On me privuče k sebi, a njegov je dodir utješan i umirujući, ali ni on ne može izbrisati istinu. "Moram ići", šapne napokon. "Ali, Ever, ako me želiš voljeti, ako istinski želiš biti sa mnom, onda moraš prihvatiti da smo to što jesmo. Shvatit ću ako ne možeš." Tad ga poljubim, priljubim se uz njega, jer trebam osjećaj njegovih usana na svojima, trebam topli sjaj njegove ljubavi, a taj trenutak raste i nadima se i širi sve dok ne ispuni sav prostor, svaki kutak, sve. A kad sam otvorila oči i odmaknula se, opet sam u svojoj sobi, sama.
165