PJESMA KAO LIJEK
Dora Maslać i Mia Živković
4.d
IRENA VRKLJAN, ODLUKA
Upusti se konačno u rijeku života ostavi zavist neprijateljstva ljubav i mržnju sve to je rijeka koju nose godine koje prolaze plivaj plivaj i kad se rijeka pretvori u bujicu u opasne virove opasne dubine nemoj sustati usprkos izdaja djetinjstva i batina mladosti i iluzija prve ljubavi i rastanka plivaj
i odluči se već jednom biti odrasla.
Ova pjesma može biti lijek za svako situaciju koja nam se čini teška i neprebrodiva. Iako ne nudi gotova rješenja, Irena Vrkljan pokazuje da je i u nesigurnosti moguće pronaći snagu. Prikazuje je tek kao dio svakodnevnice s kojom se mora susresti svatko tko je ušao u svijet odrastanja, a ako smo mi ti koji se usudimo i u teškim situacijama nastaviti plivati zacijelo ćemo puno lakše i više stvari u životu moći postići.
NIKOLAMILIČEVIĆ,PJESMAO SREĆIINOVINAMA
Uvijek, kada izlazim na ulicu, dočekaju me glasovi prodavača novina i na svakom raskršću slušam kako izvikuju vijesti o ljudskoj nesreći.
Opet je u nekom rudniku eksplodirao plin i mnogo j erudara poginulo.
Opet se neki autobus srušio u provaliju i policija je negdje pucala na demonstrante.
Opet je neki čovjek ubio ljubavnicu i neka majka je ugušila vlastito dijete.
Opet se pojavila smrt i glasovi prodavača samo nju izvikuju: smrt ujutro, smrt u podne, smrt uveče.
I tako ih slušam iz dana u dan i mislim kako bi trebalo pokrenuti jedne bar jedne novine, u kojima bi bila samo kronika ljudske sreće. trebalo bi svakako pokrenuti takve novine.
Ali tko bi pribavio vijesti za njih?
Čime bi ih čovjek ispunio?
Tko bi ih prodavao i tko kupovao, kad prodavači ne bi imali što izvikivati.
Pjesma tmurnim raspoloženjem
govori o ljudskoj nesreći i konstantnim lošim vijestima koje nas okružuju. Naime, na posljetku pjesnik idejom o kronici ljudske sreće budi tračak nade i lijepoga u čitatelju i zato je ova pjesma lijek.
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, POVRATAK
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kada šumi u tvom uhu tiha
mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem
vrtu
Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne staneš preplašena krikom čudne tice
znaj: to krik je moga srca s bližih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče s onu stranu mrke mirne vode
znaj: ja koracam uspravan i svečan
Pjesma djeluje kao lijek jer izražava duboku čežnju za domom, toplinom i pripadanjem, što budi univerzalnu potrebu za smirenjem i pripadnošću. Šimić koristi jednostavan, ali snažan izraz da bi pokazao koliko je duhovni povratak važniji od fizičkog – povratak sebi, korijenima i osjećaju smisla. U svijetu otuđenosti, ova pjesma nas podsjeća da istinska obnova dolazi kad se vratimo onome što uistinu jesmo.
kao pored tebe 4
LARA MITRAKOVIĆ, PAUKOVA MREŽA
danas sam prvi put nakon lica namazala i vrat
kremom koja revitalizira kožu nažalost ne i duh
jer možda je bolje početi sad dok još nema ničega
dok u zrcalu ne ugledam
lice svoje bake pa prstima razbijem niti paukove mreže i spasim ulovljenu muhu ili neku davnu uspomenu
svejedno je sve se to teško probavlja
•Ova pjesma je lijek zato što iskreno imenuje tihu tjeskobu koju mnogi osjećaju, ali rijetko izgovore: da tijelo možemo
njegovati, ali duh često ostaje zanemaren. Time otvara prostor za suosjećanje i prihvaćanje vlastitih slabosti.
LARAMITRAKOVIĆ,IPAK IMAM4ŽULJAIPRAZNU BATERIJUMOBITELA
a vidim nas kako ganjamo djecu na otoku imaš dovoljno sijedih da mi stanu u šaku imaš ruku preko mojih ramena imaš riječi koje govore vjetar kroz čemprese tjeraju gusjenice i možemo hodati bez straha od nebodera nemam više žuljeve na stopalima ne bole me leđa i govorim hrabro poput rakova na stijenama naša djeca imaju kamene ruke nježnije od oblaka saginješ se da im objasniš smjer vjetra kako je svejedno hoće li brod isploviti jer ostajemo ovdje čekati najduže zalaske ostajemo ovdje jer smo dočekali sebe i svejedno je ako padneš uvijek se dočekaš na mekano ć magični zvuk u obliku prstena
•Ova pjesma je kao lijek jer zamišlja svijet u kojem više nema boli, straha ni žurbe, samo mir i ljubav među ljudima. Poručuje da sreća ne dolazi kad sve bude savršeno, nego kad prihvatimo sebe i budemo tu, u trenutku. Umjesto stalne trke, pjesma nudi mir i osjećaj da je dovoljno samo biti. Stih „ostajemo ovdje jer smo dočekali sebe“ daje snagu jer nas podsjeća da je važno pronaći mir u sebi, a ne stalno tražiti negdje drugdje.
MARIJA SKOČIBUŠIĆ, NJEŽNOST
Dunja potječe
Iz vrška nosa;
S mjesta gdje se jagodica
Preobrazila u djecu-klice, Izrasla naglo
I nagovijestila
Nesrazmjer
Pjesma govori o životu koji izranja iz neobičnih mjesta, poput vrška nosa ili jagodice. Motivira jer pokazuje da promjena i rast mogu doći tiho, iz malih stvari, i da nesavršenost (nesrazmjer) nije greška nego dio života. Pjesma je lijek jer nas uči da prihvatimo čudnovate, nježne i neobjašnjive dijelove sebe i svijeta, kao nešto prirodno i vrijedno pažnje.
VLADIMIR NAZOR, MORE NADE
More zlobe, more tuge,
More jada i očaja –
Sačuvaj me dobri bože
Tako tužnih izričaja!
Zašto more punit jadom,
Zašto more tugom zvati,
Koga takva u životu
Zla sudbina samo prati?
Popet ću se na čičimak
Prelistat ću brda građe,
Gdje da moja topla iskra
Nesretnika toga nađe?
Da ga zagrlim u hodu
Pokažem vidike veće
I uvalu nade plavu –
More ljubavi i sreće.
Odvest ću ga opet natrag
Gdje je kao dječak bio,
Nek pogleda u budućnost –
More nade svijet je cio.
Vinograd imah na svom brdu rodnome,
Kopah ga, plijevljah i pjev suncu dižući
Sadih u njemu bijelu lozu vinovu.
Pjesnik govori kako ljudi vrlo pesimistično gledaju na život i govore kako je pun tegoba koje nas možda i čine tužnima i depresivnima.
Međutim, pjesnik nudi rješenje da treba obrnuti pogled i vidjeti u svemu neku sreću i nadu za bolje dane. To uspoređuje s djecom da treba gledati kao djeca na život s osmijehom na licu i puno nade kao što oni sve s velikom željom i entuzijazmom iščekuju u ljubavi.
DENIS ĆOSIĆ, PRIJEĐI
Preko tebe koračam u nebesa
ti si most za rastanke i jedino vezivno tkivo koje me drži prisutnim
provlačiš konce niz moja leđa i prislanjaš me na veliku gredu visim iznad iskopine u koju plačeš
poredao si oko mene tek ubrane gljive kažeš da trebam rasti s njima one rastu poslije tuge
greda se nakvasila i nagriza ju sol i konci popuštaju od moje težine
sada sam ja most kojim prelaziš preko iskopine.
Ova je pjesma lijek zato što kroz simbol mosta govori da uvijek postoji netko tko je uz nas čak i kad toga nismo svjesni. Most je simbol podrške, žrtve i povezanosti. Pjesma nas upozorava da cijenimo one koji su uz nas i u teškim trenutcima, koji se žrtvuju zbog nas, u tome je snaga ljubavi i prijateljstva.
MARIJA SKOČIBUŠIĆ, KAKO SE PIŠE TOČKA
Ako ušna školjka
Udubi mramor,
Zid će prijeći u fragmente;
Kon-kav-no
Pusti
Pregrizeni šapat da se odbija,
Skuplja slinu
Dlakavi crv
Spojit će nasuprotne točke; Dijagonala
Koju razumiju samo
Sitni kukci ispod pazuha
Pogled-ljepilo-pogled:
Pokušavaš pripitomiti trenutak,
Mažeš Zašto po zraku
Htjela bih ti pokazati
Kako se piše točka,
Ali tvoji upitnici
Uvlače se između svakoga retka
Produžuju se u osmice
Ova pjesma može biti lijek jer prihvaća zbunjenost, nesavršenost i nejasne osjećaje kao dio ljudskog iskustva. Pokazuje koliko je teško, ali i važno, komunicirati ono što osjećamo. I kad riječi zapnu, tijelo i pogledi i dalje govore. Pjesma poručuje da je u redu ne razumjeti sve odmah – i da čak i kaos može biti nježan. U njoj se skriva ideja da nas i sitni, tihi trenuci povezuju više nego velike riječi. Ona motivira jer potiče da budemo strpljivi s drugima i sobom. I da vjerujemo.
HIMAN
Većglasnikdanakrilati
Oblizomsvjetlupopijeva, AIsus,dušabudilac, Svojpuknaživotpoziva.
Izlogakliče,ustajte, Ukojitromostrušivas, Itrijezan,čistipravedan Dasvatkobdi:Jadolazim.
OzazivajmoIsusa Saplačem,prošnjom,pokorom: TkožarkokBoguvapije, Tajčistjesrcem,nespava. TiKriste,odnastjerajsan, Tinoćnetminerasiplji, Tikršistarugrehotu Inovosvjetlounaslij.
SvaslavaOcuvječnomu IjedinomuSinumu SaTješiteljemPresvetim Isadivječnostčitavu.Amen
Ovapjesmajelijekzasveone nemirnekojemučiitlačitjeskoba života.Onekojinevideizlaziz teškihtrenutaka.Istotako,ona pozivadasenikadneudaljimo odBoga,tedamuuvijekvapimo tećenasonuslišitiiosloboditi nasnašihnevolja.
GRIGOR VITEZ, DOHVATI MI , TATA, MJESEC
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.
Mjesec mora gore sjati
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti
Put zvijezdama svijetliti
Da zvjezdice kući znaju
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati
Da zec vidi večerati
Da jež vidi putovati
Da miš vidi trčkarati
Da bi ptice mogle spati
I da tebi, moje dijete, Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa
Pjesma Dohvati mi, tata, mjesec
liječi jer kroz jednostavan, nježan jezik povezuje djetinjsku maštu s očinskom ljubavlju, stvarajući osjećaj sigurnosti i bezgranične brige. U svijetu punom nesigurnosti, ova pjesma
podsjeća na to da su ljubav i pažnja najvažniji odgovori na dječje (i ljudske) želje.
DRAGUTIN DOMJANIĆ, DETELINA
Kaj je ono mesečina sredi dana bela?
ili ono hajda cvete poleg tvojeg sela?
Steza ide, tiha steza čisto blizu hajde, k tebi ona hoće dojti, tebe bi da najde. Ali zakaj pri trnacu steza naglo staje?
– Da ne vidim, kak mi draga z drugim se zestaje.
•Ova pjesma može biti lijek za one koji pate zbog ljubavi. Poruka koju nosi je da je u redu osjećati bol, jer to znači da smo voljeli i da još uvijek znamo voljeti.
MONIKA HERCEG, AKO NE MI
Ako ne mi, netko će se već voljeti kako treba, jedno drugom strugati noć s kapaka u sparno gradsko jutro iz kojeg je svaka nada o morskom isparila
Ako ne mi, netko će već reći naglas volim te, onako kako nisu pisali
jer nikad nije isto, kao što ni palačinki ne treba recept tako ni ovome što mi imamo ne trebaju tuđe riječi
Pa ipak volim tvoje velike uši i način
na koji se kosa obrušava na njih u namjeri skrivanja
i što me podsjećaju na neka bajkovita stvorenja koja se možda uopće ne smije voljeti i čini mi se da je netko već napisao sve o voljenim ušima
Ako ne mi, netko će već dati svojoj djeci prvi paradajz iz vrta i reći da zapamte okus da upravo tako ljubav govori
Ako ne mi, netko će već izgovoriti od ove se ljubavi ne može živjeti i kako da odjednom ona poplaća
ovo prolijevanje godina i čime da se iskupi ta nenamjerna ljubav, glupava pomalo onako kakvi smo bili
i mi na početku, a ona uvijek i zauvijek
•Ova pjesma je lijek jer govori o ljubavi koja možda nije savršena, ali je stvarna. Smiruje nas jer priznaje sve nesavršenosti, sve što nismo uspjeli, a ipak nas ne krivi. Daje nadu da će ljubav ipak negdje uspjeti, ako ne nama, onda nekome drugome.
Poruka je nježna i motivirajuća: ljubav se ne mjeri uspjehom, nego prisutnošću, nježnošću, okusom prvog paradajza i voljenim ušima koje ne moraju biti savršene da bi bile voljene.
VIDIŠ KAKO ODLAZIMO, OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
Vidiškakoodlazimo, Svakogtrebamalo, Izkorakaukorak, Izsuncauhlad.
Ovosutragovinaših glasova, Sjenenastaromzidu.
Netkoćeihobrisati, Netkozaboraviti.
Alidokhodamo, Jošsmotu, Jošsmosvoji.
Ovapjesmajelijekzatoštogovorioprolaznosti života,odlaskuinestajanjuteosjećanjimai lijepimtrenucimakojeostavljamoizasebe. Predstavljagubitaktoplineisrećeživotana načindasepomirimosačinjenicomdavrijeme prolaziidaganemožemovratiti.Zatotrebamo živjetisvakesekundekaodajeposljednja.
