Namaskar Indija, Namastej Nepal

ZAŠTO, KUDA, ZBOG ČEGA...?

Kada se pojedinac samostalno odluči za putovanje prema dalekim odredištima, obično sebi postavi ono neizostavno pitanje: – razlog?

Bogatstvo!? Slava!? Posao!? Saznanje! Provod!?

Interes!? Dosada!? Istraživanje!? Bijeg od sadašnjosti!?

Turistička atrakcija!? Odlazak u stvarnost!? Avantura!?

Moje pobude su egoizam i želja za neviđenim krajevima, kulturom, istorijom, religijom, običajima; očekujem da me put u nepoznato odvede neistraženim stazama novoga svijeta i doživljaja vrijednih spomena nakon povratka.

Priprema za putovanje je veoma važan, odgovoran i naporan posao, od toga umnogome zavisi uspješnost puta, zadovoljstvo, krajnji cilj, naravno, i dio negativnih iskustava kao posledica nemarnosti, to jest nepredviđenih okolnosti.

Dao sam se na posao: neumorno sam čitao, pregledao veb-sajtove, gledao filmove, razgovarao sa osobama koje su tamo boravile, koristio iskustva drugih putnika, sumirao rezultate i došao do nimalo povoljnih zaključaka koji su se kretali u negativnom kontekstu – zaobilaziti Indiju u širokom luku i kloniti se nevolja bez potrebe. Suština saznanja jasno je upućivala na sledeće: – Ne odlaziti u velike gradove. Ekstremisti svakog dana izvode bombaške napade, ima na stotine mrtvih. Jeftinije je umrijeti kući.

– Smrtonosni komarci prenose malariju, bolnice su prepune zaraženih bolesnika.

– Izbjegavati intimu sa muškom i ženskom populacijom.

Prostitucija, sida!

– Pobiješnjele vjerske sekte ubijaju i stvaraju haos.

– Slonovi gaze, a bengalski tigrovi svakodnevno pojedu po nekoliko osoba.

– Hrana se sprema u nehigijenskim uslovima; bez dijareje, u najboljem slučaju, niko nije prošao.