8 DRUŠTVO
UTORAK, 21. 1. 2014.
ISTRAŽIVANJA UPOZORAVAJU
Obrazovanje na prekretnici Bojana Pejović
D
a se obrazovni sistem u Crnoj Gori nalazi na prekretnici svjedoče sve češća istraživanja i takmičenja na kojima naši učenici ne ostvaruju baš zavidne rezultate. Da li je vrijeme za podvlačenje crte i suočavanje sa istinom, kako bi se krenulo u korjenite promjene?
Po međunarodnom PISA testiranju naše bazično obrazovanje je među 15 najslabijih, a prema različitim rang listama svjetskih visokoškolskih ustanova, naši univerziteti zauzimaju između 5.000. i 20.000. mjesta. Poslanik Pozitivne Srđan Perić kao poređenje uzima crnogorske rukometašice koje su bile druge na Olimpijskim igrama. Jasno je, kaže, da svako rangiranje nosi određene rizike za objektivan iskaz, ali ako u nekoj oblasti možemo biti drugi na planeti, a u obrazovanju smo na začelju, to znači samo jedno - da smo u problemu. Izlaz iz aktuelne pozicije Perić vidi u suočavanju sa problemom, obustavljanju političkog pritiska i snaženju autonomije nastavnika. Profesorica književnosti Božena Jelušić smatra da problem nije u rejtingu, već u konkretnim problemima, a njih, kako je dodala, zna svaki bolji nastavnik. Ipak, smatra da u Crnoj Gori sazrijeva svijest da je obrazovanje njen strateški interes i da određena rješenja nisu dobra. Efekti promjena u obrazovanju, kaže Jelušić, ne nastaju odmah i zato ih je potrebno stalno pratiti. “Tome služe međunarodna i nacionalna istraživanja i Crna Gora se sve više sa njima suočava i otkriva šta joj valja činiti. Zato se obrazovni sistem stalno mora usavršavati, a naš je problem u tome što smo reformi pristupili relativno kasno u odnosu na razvijene zemlje. Takođe, kod nas su se promjene često nekritički usvajale, pa sada trpimo određene posljedice”, kazala je Jelušić. Perić, sa druge strane, smatra da se obrazovni sistem kako-tako drži zahvaljujući velikom samopregoru značajnog broja nastavnika, ali pritisak koji oni trpe je sve veći. “Kao direktnu posljedicu sve češće nam se može dešavati da imamo čak i visokoškolce koji ne mogu pročitati devetocifren broj ili ekonomiste koji ne znaju popuniti virman, elektroničare koji ne znaju posljednju riječ
tehnologije, studente stranih jezika koji imaju problem sa prevodom “, kazao je on. Ono što sada imamo kao realnost, dodaje, je da naša djeca ne dobijaju obrazovanje koje ih čini konkurentnim na tržištu rada, što za posljedicu ima dvostruko negativan efekat. “Najbolji učenici dobijaju lošu poruku da je učenje uzaludno, a oni koji ‘upadaju preko reda’ dobijaju potvrdu ispravnosti pristupa da nije bitno šta znaš već koga znaš”, kazao je Perić. Govoreći o konkretnim problemima sistema, Jelušić je pobrojala one koji će se vjerovatno naći i u nekoj budućoj strategiji održivog razvoja. “Nedovoljni obuhvat djece predškolskim obrazovanjem, povećanje kvaliteta poučavanja, mobilna i prilagodljiva srednja stručna škola, zanati i majstorski ispiti, veći broj visokoobrazovanih, regulisano tržište ponude visokog obrazovanja, obrazovanje odraslih i priznavanje i provjera neformalnih oblika učenja”, kazala je ona. Nekada je, kaže, nastavnik mogao đaka da fascinira znanjem činjenica do kojih se danas može doći jednim klikom na računaru. “Masovni mediji su svakako ostvarili i negativan i pozitivan uticaj na modele obrazovanja. Šta će prevagnuti zavisi i od pojedinca i od sistema”, kazala je Jelušić, uz napomenu da je teško vjerovati u sistem obrazovanja ako građani misle da veze odlučuju o svemu. I Perić upozorava da je obrazovanje na prekretnici. Ili ćemo, kaže, slušati bajke kako učenici dobijaju fenomenalno obrazovanje ili ćemo se suočiti sa realnošću i početi da rješavamo problem. “Krajnje je vrijeme da podvučemo crtu i okrenemo se onome što je interes budućih generacija. To možemo samo ako budemo ulagali u obrazovanje i ako budemo imali viziju šta hoćemo. Jedno bez drugog ne ide, ako želimo dobar obrazovni sistem”, zaključuje Perić.
●ZAUSTAVITI PRITISKE NA NASTAVNIKE
Perić smatra i da je neophodno obustaviti ogroman politički pritisak na obrazovne institucije. “Godinama unazad, vladajuća partija obrazovanje gleda kao rezervoar ‘sigurnih glasova’. Tu imamo čitav spektar politički motivisanih pritisaka”, rekao je Perić, navodeći da je kruna svega dijeljenje najviših funkcija u obrazovanju po kriterijumu partijske podobnosti. Tako, kako je rekao, onaj koga je partija, a ne struka promovisala na neko mjesto svoj dug vraća partiji, a ne prosvjeti i nauci. Takođe smatra i da je neophodno povećati autonomiju nastavnika, uz napomenu da učenje nije proces dopadanja, već proces sticanja znanja koji iziskuje veliku dozu kreativnosti i posvećenosti.
● ĐUKANOVIĆ: IZ ŠKOLE IZLAZE AGRESIVNA DJECA Sociolog Andrija Đukanović kazao je kako smatra da ne stoji optimizam nadležnih u pogledu obrazovne politike. Pravdanje loših rezultata na testovima znanja nedostatkom motivacije, kako je kazao, ukazuje na to da škola malo polaže na vaspitanje djece. “Jer ako djeca rade samo ono od čega imaju korist onda je to loše. S druge strane, postoji potreba kod naših prosvjetnih vlasti da sve opravdaju. Ako se samo sjetimo nedavnih dešavanja oko parade ponosa vidjeli smo da su većinu protestanata činila maloljetna lica ili srednjoškolci. To nam ukazuje da je osim porodice propust i u školama iz kojih izlaze djeca agresivnog ponašanja”, rekao je Đukanović, navodeći da nije siguran koliko je djeci dobro u školi. Đukanović je rekao da je posebno loše stanje u obrazovanju na višim nivoima gdje se veliki broj učenika školuje za zanimanja koja nemaju prolaz na tržištu rada. Slično je, smatra on, i sa fakultetima.