Reportaže 23
SUBOTA I NEDJELJA, 23. I 24. 11. 2013.
Umijeće
Britvom do savršenstva Drvodjelja Miladin Guberinić, sa Police kod Berana, godinama izrađuje suvenire od drveta Miki Tmušić
Miladin podučava Veljka kako da napravi zanimljiv suvenir
m
iladin Guberinić sa Police pravi suvenire inspirisane autentičnim motivima, seoskim prizorima - oronulih staraca i starica i domaćih životinja. ove figurice očaravaju kupce koji ih odnose van granica naše zemlje da ih podsjećaju na Crnu Goru.
Iako je Polica, koju su nekada zvali beranska žitnica, mjesna zajednica iz koje mladi gledaju nakon školovanja što prije da odu, porodica Guberinić je jedna od rijetkih koja je odlučila da ostane na svom vjekovnom ognjištu i da se bavi poljoprivredom. Miladin sa svoja dva sina i šestoro unučadi bavi se obradom imanja, proizvodnjom mesa i onim zbog čega smo ga i posjetili a to je njegov hobi, drvodjeljstvo i izrada minijatura. Ovaj vrijedni domaćin se već godinama bavi obradom drveta. Nakon penzionisanja, kako nam je rekao, nije mogao da zamisli da bude, kako sam kaže, “neiskorišćen” jer se osjećao još i te kako sposobnim za rad. Njegovi se suveniri prodaju u mnogim suvenirnicama od onih koje brojni turisti posjećuju na mostu na Đurđevića Tari do suvenirnica na “pjeni od mora” - u Starom Baru. I svuda su primijećene i probude emocije kod turista, koji ih veoma rado kupuju. Prepoznaje se u njima crnogorska tradicija - malene figure podsjećaju na selo, na djetinjstvo provedeno kod babe i djeda - svaka minijatura ima svoju priču i jedinstvena je. Tu su, pored domaćih životinjica uhvaćenih u karakterističnim pozama, figurice starih Crnogorki s karakterističnim izrazima lica, u traviješama s naramkom drva na leđima, kao i minijaturni brkati starina kako sjedi na klupi i puši, alatkice za obradu zemljišta, kudjelje, prediva, minijaturno posuđe koje je služilo za preradu mliječnih proizvoda, gusle i nevelike replike vjerskih objekata.
● DrvoDjelja sa britvom Ovaj samouki umjetnik ili zanatlija, kako god hoćete, raskošnog talenta ugodno nas iznenađuje oživljavajući kroz svoje figurine zaboravljene seoske slike. Jedini alat koji koristi za izradu ovih suvenira je “britva”, a samo rijetko pri obradi drveta uzme glijeto ili neki moderniji alat. Umijeće je razvio nakon što se penzionisao, hodajući za stadom koje je vodio na ispašu, uvijek je nešto pravio, pa bi i sebe znao da iznenadi napravljenim. No od zanata ima dvostruke koristi - zabavno je, a donosi i prihode. A i u penzio-
nersko vrijeme svaki je cent važan. “Nakon što sam se penzionisao, posvetio sam se uzgoju stoke i ovaca. I tako dok bi išao za stokom, u ruci sam uvijek nosio mali nož, kojim bi djeljao po neki komad drveta. Tako su počele i da nastaju manje figurice koje sam u početku pravio kao igračke za unučad, a kroz svoje rezbarije prikazujem životni put na selu”, kaže Miladin. I uspjeh nije izostao, pa osim turista u suvenirnicama, njegovim su se malim umjetničkim djelima oduševljavali posjetioci sajmova počev od Budve, preko Žabljaka do Petnjice. Pored seoskih motiva Miladin izrađuje i nevelike replike bogomolja, koje takođe imaju svoje kupce. “Nikad nijesam odvajao crkvu od džamije. Meni je to uvijek bilo isto. Mnogo replika crkava i džamija sam napravio i prodao a mnoge i poklonio”, ističe naš sagovornik. Na kraju nam se pohvalio svojim nasljednikom i najvećom podrškom - petogodišnjim unukom Veljkom, koji uz djede stasava u malog umjetnika i lagano počinje da stvara svoja “umjetnička djela”.
● oD to berane slaba vajDa Kako svaka priča ima i drugo lice, tako i Miladinova ima ono o kojem manje veselo govori. Kaže da bi volio da bolje sarađuje sa Turističkom organizacijom Berana, koja je bila i jedan od organizatora MOSI, kao i brojnih sportsko-turističkih manifestacija, i sve te manifestacije su prošle bez njegovih suvenira. “Zvali su me kad su pravili katalog Turističke organizacije, tada su me slikali, kao i moje proizvode, i to je to. Za sportske igre su suvenire radili negdje po Srbiji, a ja sam sam postavio štand u gradu i bavio se prodajom. Nijesu u stanju da otvore jednu suvenirnicu u gradu gdje bi mi mogli svoje proizvode i suvenire sa obilježjima grada prodavati turistima. Ja sa svojim proizvodima vršim promociju Berana, jer gdje god odem, na mom štandu stoji natpis Berane, a nikada ništa od Opštine nijesam dobio, niti im tražim”, kaže Miladin. On ističe da je član Udruženja za izradu suvenira Crne Gore, koje broji 180 proizvođača i da se njegovi proizvodi nalaze i u Rusiji, Americi, Engleskoj i Srbiji.
Figurice odišu toplinom seoskog života
odmor
Brod-hotel u Rijeci Prvi hotel na brodu otvara se u Hrvatskoj ovih dana U Hrvatskoj u Rijeci, otvara se prvi hotel na brodu. Ima 35 soba, restoran, bar... “Marina” je prvi put zaplovila iz Danske 1936. godine, a posljednje isplovljavanje bilo je 2005. u Malom Lošinju. Ovaj je brod gotovo 33 godine plovio po morima Skandinavije, a 1969. kupila ga je Lošinjska plovidba za povezivanje ostrva Lošinja s Rijekom, a kasnije Zadrom, Pulom i Venecijom. Od 2006. je u vlasništvu kompanije Arhipelag d.o.o iz Malog Lošinja koja je ovaj brod spasila
od zaborava, piše na sajtu ovog “botela”. Nakon više od 70 godina plovidbe “Marina” je 2013. godine preuređena u prvi hrvatski brod-hotel. Smeštena je na Adamićevom gatu u centru Rijeke, svega par minuta hoda udaljena od centra grada. Osim smeštaja, na “Marini” možete ručati i večerati u restoranu, popiti kafu ili piće na otvorenoj palubi. Dakle, idealan brod za one koji pate od morske bolesti.