SANDRA BOGDAN POST SCRIPTUM
Draga moja, ne mogu te utješiti i najslađa jabuka ima srce od cijanida, snove koje sanjaš zimi ostvarit će se tek u proljeće nema tu prema zaslugama snovi bogatih jači su od snova siromaha jedan ormar pretijesan je za jedan iznošen život a varljiva nada posna je večera. Mi koji ljubimo bez barikada na srcu sačinjeni od vatre koja se ne dimi I pišemo pjesme na ničijoj zemlji uzdajući se u milost božju da bit ćemo nešto više od kostiju koje trunu i guraju se u utrobi zemlje izopćenici s alibijem zvijezda odmetnici od kaosa bez smisla. Jer ionako, umirati polako sa stažom promašenih sati isto je kao neodgodiv i neopoziv odlazak samoubojice kao da je tama u kojoj će duša oslijepiti jedino mjesto utjehe.
- 68 -