Josip Mucko
brdo. Taj se početak može skratiti za jednu okuku i skrenuti već u prvu ulicu lijevo, ali se onda prolazi malo i preko privatnog posjeda, pa se tuda ne bi moglo markirati. Dalje ovako: Volodersko brdo - Rušovljan (na Rušovljanu se podudara s Putom Voloderske jeseni) - Vukov breg (do zadnje kuće, tu Voloderska jesen ode desno, a naš put lijevo) - Plana (također vinogradi kao i Rušovljan) - selo Novo Brdo - G. Jelenska - Moslavačka slatina. Cijeli je put vrlo raznolik i slikovit. Kad si njime prošao, vidio si pola Moslavine. Od G. Jelenske do Mosl. Slatine je markiran, što smo radili u proljeće 1997. Darko Grundler, Tomislav Livić i ja. Ovdje još jedna primjedba. U subotu, 13.6. 1998. bio sam na Danu Društva PD “Naftaplin”, Zagreb, u “Risovoj jazbini” na Puntijarki. Tu su me mnogi znali upravo po tome što sam ih za Martinje 1997. vodio od Volodera do Moslavačke Slatine, i u to mi ime iskazivali i više pažnje nego što bi meni, koji po prirodi nisam javni čovjek, bilo po mjeri. Jednog sam starijeg planinara, radi povratne informacije, malo više ispitivao o njegovim dojmovima s te staze, a on je nije mogao dosta nahvaliti, nadam se ne iz kurtoazije. Kaže, slikovita, raznolika, ni preduga ni prekratka, ni prelaka ni preteška, nije mu teško pala ni kiša ni blato,
Kamenčić pod Dabarskim kukovima, 11. svibnja 2004. godine
263