60 godina HPD-a "Jelengrad"

60 GODINA HRVATSKOGA PLANINARSKOG DRUŠTVA “JELENGRAD”

60 godina Hrvatskoga planinarskog društva “Jelengrad”, Kutina

NAKLADNIK Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad” Hrvatskih branitelja 6 44320 Kutina ZA NAKLADNIKA Ladislav Jurinjak UREDNIŠTVO Darko Grundler, Vlado Ilijaš, Ladislav Jurinjak, Josip Kocet i Josip Mucko GLAVNI UREDNIK Darko Grundler LIKOVNO I GRAFIČKO OBLIKOVANJE Tamara Kocet LEKTURA Katarina Brkić © Copyright Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad” 2013. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati bez odobrenja nakladnika. Nakladnik ne preuzima odgovornost za moguće pogreške i posljedice proizišle iz korištenja ove knjige.

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 834473.

ISBN 978-953-57505-0-5

60 godina Hrvatskoga planinarskog društva

“Jelengrad” Kutina

Ju탑ni Velebit

Kamena galerija, Velebit

SADRŽAJ 1. Riječ urednika...................................................................................................11 2. Povijest HPD‑a “Jelengrad”............................................................................17

Početak organiziranog planinarenja u Moslavini................................................17 Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine...................................22 Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine...................................44 Zadnjih desetak godina.......................................................................................74 Povijest grada Kutine..........................................................................................80 Povijest Popovače...............................................................................................81 Povijest Gornje Jelenske.....................................................................................83 Povijest Moslavačke Slatine...............................................................................84

3. Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini........................................................89 4. Znak HPD‑a “Jelengrad”...............................................................................103 5. Muckove razglednice......................................................................................109 6. Metlarska zabava............................................................................................121

Josipa Dovranić: Na promociji svršenih polaznika metlarske škole................121 Ivica Mataić: Ponovno planinarski ples s metlama..........................................127 Josip Kocet: Metlarska zabava u planinarskoj kući Moslavačka Slatina.........128 Božena Kralj‑Vrsalović: Moslavačka Metlarska zabava..................................129 Ivica Mataić: Metlarska zabava........................................................................129

7. HPD “Jelengrad” u brojkama.......................................................................135

Popis članova HPD‑a “Jelengrad”....................................................................138 Izleti HPD‑a “Jelengrad”..................................................................................148 Sudjelovanje članova HPD‑a “Jelengrad” na izletima.....................................162 Popis vodiča izleta HPD‑a “Jelengrad”............................................................163 Radne akcije HPD‑a “Jelengrad”......................................................................164 Sudjelovanje članova HPD‑a “Jelengrad” na radnim akcijama.......................167 Organizatori radnih akcija HPD‑a “Jelengrad”................................................167 Proslave HPD‑a “Jelengrad”.............................................................................168 Ostala zbivanja HPD‑a “Jelengrad”..................................................................169 Broj izleta HPD‑a “Jelengrad” po područjima.................................................170 Josip Kocet: Računalna baza podataka planinarskog društva..........................173

7

8. Planinarske priče............................................................................................179

Tomislav Jagačić: Bio sam osuđen na linč.......................................................179 Tomislav Jagačić: Prije četrdeset godina s Vladom Ilijašem na Triglavu........184 Ladislav Jurinjak: Josipovo u Moslavačkoj Slatini..........................................187 Ladislav Jurinjak: Metlarska zabava u planinarskom domu ............................189 Ladislav‑Laci Jurinjak: Varaždinci na Jelengradu............................................191 Miljenko Bižić: Moja priča o planinarenju.......................................................193 Valentina Babić: Izlet na Cicelj........................................................................196 Slavica Filičić: Izlet na Moslavačku goru........................................................198 Nevenka Kramarić: Moj prvi susret s Dinarom................................................201 Nevenka Kramarić: Moj prvi izlet s planinarskim društvom Jelengrad...........203 Nevenka Kramarić: Izlet na Moslavačku goru.................................................204 Ivica Mataić: Izlet s Novljanima.......................................................................206 Ana Fuljatić: Grossglockner ‑ Zugspitze, 26.-28. svibnja 2006. godine..........209 Dunja Vidiček: Izlet u Crikvenicu....................................................................212 Dunja Vidiček: Izlet na Kalnik.........................................................................216 Štefica Podnar: Čestitka....................................................................................219 Natalija Kos: Moje prvo planinarenje...............................................................220 Darko Grundler: Vile zatočnice........................................................................221 Darko Grundler: Korak.....................................................................................225 Ivica Mataić: Gdje se sakrio Pleterac...............................................................231 Vladimir Ilijaš: Bez sajle i klina nema adrenalina............................................232 Josip Kocet: Velebit ‑ Vaganski vrh, 6.‑12. kolovoza 2007. ............................234 Josip Kocet: Samarske stijene i Bjelolasica, 21. i 22. studenog 2009. ............244 Josip Kocet: Cvijeće s Dinare, 16. lipnja 2006. ...............................................250 Josip Mucko: Putovi i staze obroncima Moslavačke gore................................259 Josip Mucko: Crtice iz moga planinarskog curriculuma..................................268 Đuro Filičić: Raduha (2062 m).........................................................................278 Vladimir Ilijaš: Doživljaji s Vranice.................................................................285 Tamara Kocet: Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad”...............................287

9. Planinarski životopisi.....................................................................................291

8

Tomislav Jagačić...............................................................................................291 Tomislav Jagačić ‑ In memoriam......................................................................292 Ladislav Jurinjak ‑ Laci....................................................................................293 Tomislav Jagačić o šumaru, planinaru i domaru Laciju...................................294 Marija Kocet.....................................................................................................295 Josip Kocet........................................................................................................296 Vladimir Ilijaš...................................................................................................298

Josip Mucko......................................................................................................299 Darko Grundler.................................................................................................300 Đuro Filičić.......................................................................................................301

10. Moslavačka gora.............................................................................................305

Josip Kocet: Što Moslavačka gora nudi planinarima.......................................305

11. Bibliografija planinarstva u Moslavini.........................................................321

9

Samarske stijene

10

1

Riječ urednika

Čovjek ponekad osjeti potrebu zastati, osvrnuti se i sagledati put kojim se prošlo.

I ova je knjiga rezultat takve pobude. Neposredni je poticaj njezinu nastanku šezdeseta obljetnica HPD-a “Jelengrad“. Zajednička su to sjećanja i uspomene članova našega društva. Zapisana su više zbog unutarnjega poriva nego zbog neke praktične potrebe i svrhe. Kao i u stvarnome životu, i u ovom zapisanom životu HPD-a “Jelengrad“ ima različitih zgoda: radosnih i manje radosnih; onih koje smo željeli da se dogode i onih koje baš i nismo; ozbiljnih i manje ozbiljnih; važnih i nevažnih; namjernih i slučajnih. I kao i u stvarnome životu, i ovdje će se netko naći zapostavljen, a netko počašćen, netko će žaliti što život nije krenuo drugim putem, a drugi će biti zadovoljan što je sve bilo baš tako. Ali, tu se ne može mnogo učiniti. Život nam stavi na put puno mogućnosti, a mi ih odabiremo, ne znajući odmah jesmo li dobro odabrali. Planinari uglavnom misle da su odabrali dobro, i to ćete u ovoj knjizi vidjeti.

Kada bi HPD “Jelengrad“ bio živa osoba, sasvim sigurno bismo rekli da je imao sadržajan, veseo i zadovoljan život. I da je pred njime još mnogo lijepih dana.

Njegov karakter čine svi njegovi članovi pa je on istodobno i tih i bučan, i miran i razigran, i hrabar i plašljiv, i sve ono što je svaki od njegovih članova. Nemoguće je čovjeka strpati u životopis, pa je i “životopis“ našega društva tek blijeda slika onoga što HPD “Jelengrad“ doista jest. Bit će onih koji će se upitati: a čemu uopće i za koga takva knjiga? Ako već sama želja za spomenarom HPD-a “Jelengrad“ nije dovoljna, onda se uvijek može naglasiti važna zadaća koju ova knjiga ima – otrgnuti zaboravu ono što bi ljudi sigurno zaboravili. Otrgnuti zaboravu sjećanja na ljude i događaje. Jer HPD “Jelengrad“ i jesu ljudi i događaji i htjeli ili ne htjeli, svjesno ili nesvjesno, žive djelomice život svih onih koji su im prethodili.

U prvom poglavlju opisan je povijesni razvoj HPD-a “Jelengrad“. Do ove knjige povijesni podaci nisu bili sustavo obrađeni. Ovdje su osim dokumenata, fotografija i datuma zapisana i sjećanja neposrednih sudionika osnutka i kasnijeg djelovanja društva. Ovdje je ukratko opisana i povijest planinarstva u Moslavini.

Planinarska kuća HPD-a “Jelengrad“ u Moslavačkoj Slatini važna je za djelovanje društva. Uglavnom, po toj je kući i događanjima u njoj HPD “Jelengrad“ poznat

11

1

široj planinarskoj javnosti. Zato je posebno poglavlje posvećeno Planinarskoj kući i događajima i ljudima vezanim za kuću.

U poglavlju “Metlarska zabava“ opisana je vjerojatno najpoznatija zabava koja se održava u Planinarskoj kući. Vesela i razigrana, uz planinarske maske, izradu brezovih metli i dodjelu diploma “metlarskim radnicima“, ta je zabava razlog dolaska mnogih planinara u Planinarsku kuću.

Poglavlje “Moslavačka gora“ preslika je članka objavljenoga u Hrvatskom planinaru, u kojemu je Josip Kocet, kao dobar poznavatelj Moslavačke gore, odlično opisao njezine zemljopisne, povijesne i planinarske značajke. Riječ je, zapravo, o malom planinarskom vodiču kroz Moslavačku goru.

Znak HPD-a “Jelengrad“ dopadljiv je planinarski logotip koji su mnogi planinari pohvalili, pa je zaslužio posebno poglavlje. U tom su poglavlju opisane i značajke toga znaka i značenje pojedinih dijelova znaka.

Poglavlje “Razglednice“ podjednako je namijenjeno prikazu razglednica HPDa “Jelengrad“ kao i počast planinaru Josipu Mucku koji je posebno zaslužan za obnovu našeg društva i njegovo djelovanje u prvih petnaestak godina rada nakon obnove. Životopisi istaknutijih članova društva su u poglavlju “Životopisi“. Objavljeni su životopisi onih koji su pristali na njihovu objavu i oni za koje su podaci bili na raspolaganju. Treba zato imati na umu da u ovom poglavlju nipošto nisu životopisi svih članova koji bi zavrijedili biti ovdje spomenuti.

Poglavlje “Planinarske priče” životni je dio ove knjige. To su intimne ispovijesti i doživljaji opisani onako kako su ih autori doživjeli. Svaki je autor opisao zbivanja na svoj način i svojim stilom. To je zapravo stvarni “život“ našega društva, to je razlog postojanja HPD-a “Jelengrad“.

Za one koji vole brojke, u poglavlju “HPD “Jelengrad“ u brojkama” niz je statističkih podataka o članovima, vodičima, izletima i dr. Mnogo toga o djelovanju društva može se saznati upravo iz toga poglavlja.

Poglavlje “Bibliografija“ pokazuje da planinarstvo u Moslavini ima tradiciju, unatoč izostanku visokih i atraktivnih planina. Može se vidjeti i da su naši članovi pisali o mnogočemu, i tako popularizirali HPD “Jelengrad“ i Moslavinu.

12

1

Pri čitanju ove knjige treba imati na umu da je ona rezultat amaterskoga rada, pa molimo čitatelje da na moguće nedostatke gledaju dobronamjerno.

Zahvale Ove knjige ne bi bilo bez dobrih ljudi koji su darovali svoje vrijeme, trud i potrebna financijska sredstva kako bi knjiga ugledala svjetlo dana. Pomogli su prema svojim mogućnostima i volji, pa ovdje nećemo uspoređivati pojedinačne doprinose. Zahvalni smo svakome tko je pomogao na bilo koji način, ali neke ipak treba poimence istaknuti. Većinu teksta lektorirala je Katarina Brkić, a manje dijelove Blanka Pašagić. Gordana Ivir i Vesna Šredl pomogle su brojnim ispravkama i jezičnim savjetima i lektorirale dijelove teksta. Knjigu je grafički uredila i prelomila Tamara Kocet. Sve su one to napravile s voljom i uložile mnogo truda i vremena, pa im najsrdačnije zahvaljujemo. Alan Čaplar, Josip Mucko i Hrvoje Zrnčić ukazali su na pogreške i pomogli korisnim savjetima. Knjigu je trebalo i otisnuti, a to nije moguće bez financijskih sredstava. Zahvaljujemo donatorima koji su to omogućili i navodimo ih abecednim redoslijedom: Željko Cota, Zlatko Gloc, Grad Kutina na poticaj gradonačelnika Davora Žmegača, Igor Košutić, Božica Medić, Dubravka Mokry-Uroić, Općina Popovača, Sisačko-moslavačka županija, Marijan Šavorić, Turistička zajednica grada Kutine i Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije. Zahvaljujemo i svim autorima tekstova i fotografija, te osobama koje su pročitale tekst i svojim primjedbama i savjetima pomogle da knjiga bude bolja.

Darko Grundler, glavni urednik

13

Bačić duliba, Velebit

14

15

Dabarski kukovi, Velebit

16

2

Povijest HPD-a “Jelengrad”

Početak organiziranog planinarenja u Moslavini Prvo planinarsko društvo na području južne Moslavine osnovano je u Kutini 7. ožujka 1924. godine pod nazivom Hrvatsko planinarsko društvo, podružnica “Moslavina”, Kutina. Iz zapisnika s konstituirajuće skupštine vidi se da je skupštini prisustvovalo 30 članova. Ubrzo je društvo imalo 98 članova. Bili su to poznatiji ljudi iz Kutine (45), Popovače, Ludine i okolnih sela. Prvi predsjednik društva bio je Ivan Laslović, kotarski poglavar. O tome je u časopisu “Hrvatski planinar” objavljena kratka vijest: U prijestolnici pitome Moslavine Kutini osnovana je daljnja podružnica H.P.D. “Moslavina” dne. 7. ožujka 1924. Predsjednikom izabran je g. I. Laslović, a tajnikom g. J. Rukavina. (Društvene vijesti, Nove podružnice, Hrvatski planinar, br. 5, 1924, str. 80.).

U zapisniku sa skupštine poimenično se navode imena svih prisutnih, pa tako saznajemo da su među članovima društva bili neki od tada najpoznatijih građana Kutine, npr. bilježnik dr. Zlatko Golner, liječnik dr. Arnošt Pazdera, apotekar Stevo Poljanac, trgovci Josip Fofonka, Ljubomir Branković i Nikola Helešy, knjigo­tiskar Stjepan Geroč, gostioničar Alfred Feldbauer, učitelj Josip Čejka, župnik Antun Pavlović i drugi. Ivan Laslović bio je predsjednik samo godinu dana, a nakon njegova odlaska iz Kutine društvom je predsjedao Stjepan Markotić.

Na temelju vijesti objavljenih u “Hrvatskom planinaru” može se zaključiti da je društvo prvih godina svog postojanja bilo aktivno: Podružnica “Moslavina” u Kutini održala ie 25. III. ove godine glavnu skupštinu, u kojoj je predsjednik gosp. Laslović prikazao historijat podružnice od njenoga osnutka i napredak u godini 1924. Priredjeno ie 6 uspjelih izleta: na Košutagrad i Jelengrad uz sudjelovanje središnjice iz Zagreba, na Pohorje u Sloveniji, na Plitvička jezera, Garić grad i Kaludjerov grob. Redovitih članova u g. 1924. bilo je 98 i 3 utemeljitelja… Nato predsjednik g. Ivan Laslović u ime svoje i čitavoga odbora daje ostavku s razloga, što je službe radi premješten u Osijek a ostali članovi odbora nisu voljni dalje vršiti svoje dužnosti. Ostav-

17

Početak organiziranog planinarenja u Moslavini

ka se prima i nato je izabran jednoglasno novi odbor: predsjednik g. Stjepan Markotić, predstojnik kr. poreznog ureda; tajnik Matija Dolenec, upravitelj građanske i osnovne škole; blagajnik g. Josip Preglej, kr. porezni oficijal; odbornici: gg. Viktor Ladenhauser, pomoćni učitelj građanske škole i Gjuro Novosel, posjednik i gostioničar; nadzorni odbor: gg. Budimir Kordić, sreski akcesist, Izidor Goldsmid, trgovac i Josip Sever ml., posjednik. Poslije izbora primljen je jednoglasno predlog predsjednika g. Markotića, da se dosadašnjem predsjedniku g. I. Lasloviću zapisnički izrazi hvala, šio je podružnicu u Kutini osnovao i kroz godinu dana vrlo uspješno vodio, pa da se predloži središnjici u Zagrebu za začasnoga člana. (Društvene vijesti, Nove podružnice, Dvije nove podružnice, Hrvatski planinar, br. 5, 1925, str. 84-85.).

Tajnik podružnice “Moslavina” M. Dolenec (četvrti slijeva) Na fotografiji je kutinski crkveni pjevački zbor 1930. godine. U prvom redu četvrti s lijeva je orguljaš Matija Dolenec, upravitelj građanske i osnovne škole i tajnik podružnice “Moslavina” (fotografija preuzeta iz knjige Butorac, J., Kutina uz 200. obljetnicu župne crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1977.).

U novije se vrijeme planinarstvo lijepo razvija u pitomoj Moslavini i na podnožju slavonskih planina: Psunja, Krndije i Papuka. U Bjelovaru i Kutini postoje već dvije godine agilne podružnice, koje su okupile lijep broj članova, pa revno priredjuju zajedničke izlete, društvene sastanke i zabave. Planinarske su podružnice osnovane u Orahovici i u Pakracu, a nedavno su Središnjici

18

Početak organiziranog planinarenja u Moslavini

HPD javili planinarski drugovi iz Novske i Ludine, da žele u tim mjestima osnovati podružnice, pa su zatražili pravila, naputak za osnutak i sve potrebne obavijesti. Središnjica im je sve potrebno poslala i s veseljem pozdravila nove planinarske drugove u Novskoj i Ludini. (Društvene vijesti, Nove podružnice, Dvije nove podružnice, Hrvatski planinar, br. 5, 1925, str. 85.).

Predsjednici društva prvih su se godina često mijenjali pa se može pretpostaviti da je i to nepovoljno utjecalo na rad društva. Nakon Stjepana Markotića društvom je predsjedavao Vladimir Huber, koji je, kao i njegovi prethodnici, napustio Kutinu, pa je njegov nasljednik postao Ignacije Petrinić.

HPD PODRUŽNICA “MOSLAVINA” U KUTINI održala je 16. X. o. g. glavnu skupštinu, u kojoj je primljena na znanje zahvala na časti predsjednika Vladimira Hubera, koji je premješten iz Kutine, te mu je izražena zahvalnost na radu… Podružnica ima 36 članova, i to 3 utemeljitelja i 33 redovita. Predavanja i zabava nije bilo. Izabran je novi odbor: predsjednik Dr. Ignacije Petrinić, odvjetnik; potpredsjednik Dr. Zlatko Golner; tajnik Matija Dolenec, ravnatelj građanske škole; blagajnik Ilija Šteović, opć. blagajnik; odbornici: Antun Antunović, sudac, Dr. Drago Damaška, liječnik, Julije Bauderiez, direktor šum. poduzeća, Dr. Žiga Bril, veterinar, Stjepan Markotić, poreznik, ing. Đuro Petrak, šumar, Dr. Franjo Pihač, sud. prislušnik, Rudolf Fabijančić, nastavnik građanske škole. (Glavne skupštine podružnica, HPD PODRUŽNICA “MOSLAVINA” U KUTINI, Hrvatski planinar, br. 10, 1929, str. 80.).

Planinarsko je društvo od svog osnutka podržavalo izgradnju planinarskih domova, a težilo je imati i vlastitu planinarsku kuću. To je ostvareno tek početkom 90-ih godina 20. stoljeća.

PRINOS H. P. D. PODRUŽNICE “MOSLOVINA” ZA PLANINARSKU KUĆU NA RISNJAKU. Dne 17. IX. o. g. držala je ova naša podružnica u Kutini redovitu glavnu skupštinu, na kojoj je na predlog svoga predsjednika g. Dr. Ignacija Perinića zaključila doznačiti matici doprinos od D 1.000 za gradnju planinarske kuće na Risnjaku. Ugledale se i druge posestrime u hvale vrijedan primjer “Moslavine”! (Društvene vijesti, PRINOS H. P. D. PODRUŽNICE “MOSLOVINA” ZA PLANINARSKU KUĆU NA RISNJAKU, Hrvatski planinar, br. 10, 1931, str. 288.).

19

Početak organiziranog planinarenja u Moslavini

H.P.D. podružnica “Moslavina” u Kutini držala je 17. IX. o. g. redovitu glavnu skupštinu, koju je otvorio predsjednik g. Dr. Ignacije Petrinić pozdravnim govorom, nakon čega je tajnik g. Matija Dolenec izvijestio o zaključcima odbora, preporučio članstvu što više agilnosti u radu i predložio, da se u ovoj godini izvede što više izleta. Potom je blagajnik g. Ilija Šteović izvijestio o stanju blagajne, u kojoj ima svega D 3,512.75. Oba se izvještaja primaju na znanje. Predsjednik u ime odbora predlaže, da se H. P. D. središnjici u Zagrebu doznači doprinos od D 1.000 za gradnju planinarske kuće na Risnjaku, a Sokolskom društvu u Kutini D 2.000 kao doprinos za gradnju doma pod uvjetom, da će H. P. D. podružnica “Moslavina” imati besplatno u tom domu svoje društvene prostorije za sastanke i sjednice. Oba se predloga jednoglasno primaju. Potom je skupština dala odrešnicu upravnom odboru. Pristupilo se izboru, te su izabrani ovi: predsjednik Dr. Ignacije Petrinić, tajnik Matija Dolenec, blagajnik Ilija Šteović, odbornici: Mirko Spigler i Dr. Zlatko Golner; nadzrn odbor: Marko Špigler, Rudolf Fabijančić i Stjepan Markotić. Vođe puta Mirko Spigler i Julije Bauderier. (Skupštine i rad podružnica H.P.D., H.P.D. podružnica “Moslavina” u Kutini, Hrvatski planinar, br. 12, 1931, str. 340.).

Tom prigodom vrijedno je spomenuti i druge prinose naših podružnica za gradnju planinarske kuće na Risnjaku: HPD podružnica “Velebit” na Sušaku u prošloj je godini votirala kao prva D 15.000 za istu svrhu, a za njom HPD podružnica “Gvozd” u Sisku poslala je matici lijep iznos od D 3.000 za gradnju kuće na Risnjaku, a kao treća u prošloj je godini HPD podr. “Moslavina” u Kutini na svojoj glavnoj skupštini (17. IX. 1931.) votirala matici prinos od D 1.000 za kuću na Risnjaku. (Drušvene vijesti, Dva nova prinosa za planinarsku kuću na Risnjaku, Hrvatski planinar, br. 4, 1932, str. 125.).

To prvo planinarsko društvo u Moslavini prestaje s radom tijekom 1934. godine, a do njegova ponovnog aktiviranja 50-ih godina prošloga stoljeća nema informacija o njegovu djelovanju.

20

PoÄ?etak organiziranog planinarenja u Moslavini

Faksimil prve stranice zapisnika s osnivaÄ?ke skupĹĄtine 1924. godine

21

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Faksimil prve stranice zapisnika s osnivačke skupštine 1953. godine

22

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Krajem 1952. godine na inicijativu Tomislava Jagačića u Kutini su počele pripreme za osnivanje planinarskog društva. Prethodno je Pero Lučić održao predavanje o planinarstvu i našim planinama.

U Planinarsko društvo “Jelen Grad”, osnovano 12. siječnja 1953. godine, učlanili su se mnogi građani Kutine. Njihova su imena zapisana u popisu članova iz 1953. godine.

Upravni odbor tek osnovanog društva imao je osam članova: Tomislav Jagačić (predsjednik), Igor Lukež, Branko Marinić, Stanko Požežanec, Zvonko Bela, Antun Fojt, Ilija Grbić i Drago Glogoški. O osnutku PD-a “Jelen Grad” objavljena je vijest u časopisu “Naše planine”.

OSNOVANO JE PLANINARSKO DRUŠTVO U KUTINI. Na inicijativu nastavnika osmogodišnje škole u Kutini druga Jagačića, održali su prof. Vladimir Blašković i Petar Lučić - Roki, krajem mjeseca prosinca prošle godine, predavanje o planinarstvu i o Dinarskim planinama sa kolor-diapozitivima. Predavanja su se održala u dvorani kina, a u okviru Narodnog sveučilišta. Dvorana je bila dupkom puna, a iz razgovora sa prisutnima, a naročito sa omladinom, moglo se zaključiti, da će se u Kutini uskoro osnovati planinarsko društvo.

Tako je i bilo. Nekoliko dana iza ovog posjeta osnovano je Planinarsko društvo “Jelen Grad”, koje svojim sastavom daje mnogo nade za uspješan rad. U Kutini je naime dobro razvijen društveni i kulturni rad sa omladinom i radnicima, pa vjerujemo, da će oni biti srž novog društva, a da ne će proći dugo, kad ćemo na nekoj planinarskoj manifestaciji vidjeti i slušati izvanredno dobar tamburaški zbor mališana iz Kutine. (Vijesti, Osnovano je planinarsko društvo u Kutini, Naše planine, br. 1-2, 1953, str. 62.).

Planinarski pokret osobito je bio aktivan pri Osnovnoj školi Kutina. Prvi predsjednik društva Tomislav Jagačić, nastavnik zemljopisa i povijesti, u planinarski je pomladak društva učlanio većinu nastavnika i velik broj učenika. Društvo je tada imalo 213 članova. Tako je u gradiću podno Moslavačke gore počelo aktivno djelovati Planinarsko društvo “Jelen Grad”. Najbolje je osnutak društva u “Našim planinama” opisao njegov osnivač, Tomislav Jagačić.

23

Obnova planinarskog druĹĄtva u Moslavini 1953. godine

Faksimil prve stranice zapisnika s osnivaÄ?ke skupĹĄtine podmlatka pionira 1953. godine

24

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Da se upoznamo...

JEDNO NOVO PLANINARSKO DRUŠTVO Ja znam, drugovi planinari i planinarke, da vi nestrpljivo očekujete svaki novi broj “Naših planina”. Očekujete zato, jer u našem listu uvijek nalazite lijepe opise izleta, planina, hrabrih uspona itd.

List “Naše planine” nas zaista povezuje s našim planinama i onda, kada smo daleko od njih, kada se u našim kućama, na našim sastancima pripreme za izlete i planinarske pohode. Znam, vi se nadate, da će vas i ovaj članak u mislima prenijeti na kakav lijepi vrh s kojeg se pruža prekrasan vidik na polja, sela i rijeku, koja kao zmija krivuda u dolini, vjerujete da ćete čitajući kakav lijepi opis, kroz sjećanja, udisati miris crnogorice, koja tako lijepo često zaklanja i hladi staze kojima prolazimo...

Ali...

Da! Reći ću vam odmah. Moj članak ne će biti takav, on neće govoriti o tome što vi možda očekujete.

Tomislav Jagačić u doba osnivanja PD-a “Jelengrad” 1953. godine

...Bilo je to, sjećam se, kao da sam sada tamo, 13. V. 1952. god.

Poslije napornog penjanja, koje je trajalo 4 sata, naša mala planinarska grupa izložena vrućem planinskom suncu, koje se gotovo upijalo u kamenje za koje smo se prihvatali pomažući si tako kod uspona, stigla je na vrh Suve planine kod Niša. Vrh, Trem, visok 1808 metara. Moram priznati da sam već pri samom vrhu malaksao. Pričinilo mi se, da mi sunce otimlje svu snagu i umrtvljuje nožne mišiće. Vrh, koji nam je bio cilj, upravo se poigravao s nama. Čas je bio blizu, onda se opet udaljio. No, trebalo je ići. Mi smo izabrali najkraći ali najteži put. Iako sve to nije smetalo planinare, koji su nosili u štafetnoj palici pozdrave drugu Titu, da stignu do vrha. Bili smo uvjereni, da su planinari iz bratske Slovenije i Hrvatske mnogo teže svladavali napore, noseći štafetnu palicu, jer je kod njih u vrijeme polaska plan. štafete bio još snijeg. S vrha Suve planine pruža se prekrasan vidik na sve strane: na veliki dio moravske doline i planina prema bugarskoj granici. Odmarali smo se. Pričali smo, zabavljali se, a hrana nam je dobro prijala. Nitko se tada nije tužio na umor. Gledao sam druga “Čićka”, tako smo ga od milja zvali.

25

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Tih dana navršio je 60 godina života. Bio je on u I. svjetskom ratu, povlačio se kroz Albaniju, ratovao na solunskom frontu... Uvijek nam je znao na izletima pričati svoje ratne doživljaje. Mi, mladi, svaki put smo ga molili, da nam priča, divili smo se njegovoj volji i planinarskoj energiji. Pripovijedao sam mu i ja tada o jednom starom planinaru iz Hrvatske, o Vatroslavu Mužini, bivšem tajniku osmogodišnje škole u Dugoj Resi. O našem “dedeku”, kako smo ga mi nastavnici u Dugoj Resi zvali. Sada, na vrhu Suve planine, sjetio sam se planinara Vatroslava Mužine, koji mi je puno pričao o planinama, a ja kao da nisam vjerovao, da se on sa svojih 70 godina upušta u planine. Ali, tako je.

Ovdje sam vidio da onaj, koji se sprijatelji s prirodom i planinama i koji zavoli planine u mladosti — ne ostavlja ih ni onda, kada godine pritišću. I ja sam tada osjetio draž planina, kao nikada do tada. Zato mi je i ostala Suva planina u tako dragoj uspomeni. Tu sam bio “vatreno kršten”.

Vrijeme je prolazilo, i jesen se približavala. Približavao se dom moga odlaska iz Niša.

Gdje ću dobiti mjesto po povratku iz Armije?

Ali! S time sam bio načistu. Svakako u planinama. Gorski Kotar? Pa, razumije se! Na nizinske predjele se nisam ni osvrtao na zemljopisnoj karti. I tko bi, tu uz Dravu i Savu, gde žabe krekeću, planinario.

A, ako dobijem mjesto negdje u ravnici? Baš tamo gdje se i ne nadam? Sto onda? Što će biti onda od moga planinarstva? Tjerao sam brzo takove misli.

Prikupljao sam planinarsku literaturu, karte... Koliko planova! Mislio sam samo na to. ... Sada sam u Kutini. Na jug se pruža savska ravnica, koju malo dalje presijeca auto put, a tamo još više na jugu šume uokviruju Savu. Na jugozapadu poznato Lonjsko polje. Iz škole se vidi kao kakvo more. Sjeverno od Kutine brežuljci, a tamo daleko preko 15 km na sjeveru Moslavačka gora sa svojim starim porušenim gradinama.

Gdje je odavde Gorski Kotar, mislio sam. Čemu moja brojna planinarska literatura; časopisi, karte, priručnici? Pitao sam, da li je možda kada postojalo planinarsko društvo u Kutini? Ne, nije rekli su mi. Pa tko da planinari u Kutini?

Odlučio sam. Pokušat ću.

Evo, to vam hoću reći! Želim vam ispričati, kako smo u Kutini osnovali planinarsko društvo, ovdje, — prilično daleko od planina na domaku savske ravnice i Lonjskog polja.

26

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Razgovarao sam s drugovima nastavnicima na školi. Pomoći će. (Sada su svi članovi planinarskog društva.) Učenike u školi nije bilo teško oduševiti. O, kako je mlade ljude lako oduševiti za ljepote prirode i domovine. Treba im samo prići.

Pošao sam u Zagreb do Saveza planinarskih društava, upoznao se s drugovima, s drugom Perom Lučićem... Prof. Blaškovića sam već od prije poznavao.

Dr. Rendulić mi je dao slike. Tako, radi propagande, jer 16. prosinca 1952. doći će predavači iz Zagreba. Donijet će filmove, projekcije u boji...

A, 16. prosinca, kao za inat, počeo je padati snijeg, koji je prekinuo telefonske žice.

Zovem poštu. Halo! Trebam Zagreb.

Nema veze — odgovaraju mi. Predavanje je objavljeno. Dogovorili smo se.

No, i hoće li doći? Evo, ovaj vražji snijeg, baš je danas morao pasti. Koliko je ulaznica raspucano, pitam. Oko 200. Već je 4 sata. A, ako ne dođu? Pa, što?

Nevrijeme, snijeg — vis maior. Ali ne. To se ne smije dogoditi.

U pola 6, navečer zaustavio se auto pred čitaonicom, kako je bilo dogovoreno.

Potrčao sam na ulicu. Došli su prof. Blašković i Pero Lučić, urednik “Naših planina”. Situacija je spašena.

A navečer? Dvorana kina Moslavina bila je dupkom puna. Svi su nestrpljivo čekali prvu riječ o planinarstvu u Kutini. Govorio je najprije prof. Blašković, a zatim je drug Lučić “poveo” sve prisutne kroz lijepe projekcije u boji planinama Gorskog Kotara, preko Velebita, sve do Biokova. Ove godine, 12. siječnja, održali smo osnivačku skupštinu. Iz poduzeća “Metan” javljaju: “Ne brinite, mi ćemo prikupiti preko 50 članova”. Naš podmladak, pioniri, također su održali osnivačku skupštinu i izabrali odbor. Sada ih ima 96. Svi su već uplatili članarinu, a stalno pridolaze novi. Dolaze i oni manji u zbornicu i pitaju: Molim, tko zapisuje u planinare? Volja je tu. Mi ćemo je znati pravilno koristiti.

Od odraslih je već preko 30 uplatilo članarinu.

A ime? Slažemo se. Neka se društvo zove “Jelen-Grad”. To je nekada bio grad na Moslavačkoj gori.

Iz Saveza su stigle legitimacije, kalendari, markice, značke. Skoro će bili gotovi i ormarići. Jedan će biti u mjestu, jedan u poduzeću “Metan”, a jedan kod škole.

27

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

“Uh, samo da dođe što prije proljeće”, ljuti se Vlado, planinar iz V. razreda.

Onda ćemo ići do Moslavačke gore, do Jelen-grada, vidjet ćemo gdje su se zadržavali za vrijeme rata partizani, markirat ćemo put i t.d.

Eto! Tako je započelo živjeti jedno novo planinarsko društvo u nizinskom kraju. Planinarsko društvo “Jelen—grad” u Kutini.

To sam htio da vam kažem.”

(Jagačić, T., Da se upoznamo... Jedno novo planinarsko društvo, Naše planine, br. 3-5, 1953, str. 135-137.).

U prethodnom članku spomenuti Vlado je Vlado Ilijaš, dugogodišnji član i predsjednik HPD-a “Jelengrad” nakon obnove 1990. godine. Zanimljivo je pročitati i sjećanja Tomislava Jagačića o osnutku društva napisana 40-ak godina kasnije: Jedva sam u vojsci dočekao da prođe godina dana! Srećom sam i kao vojnik u Nišu imao prilike i mogućnosti za planinarenje kao član PD “Suva planina”. I kao što sam strahovao da će moje vojnikovanje prolaziti u monotoniji jednoga garnizona u ravnici, što se srećom nije dogodilo, jednako sam tako strahovao neće li me Ministarstvo prosvjete u Zagrebu uputiti na rad u školu koja će biti daleko od planina. No, bilo kuda, donio sam već u Nišu čvrstu odluku, u novom ću mjestu službovanja osnovati planinarsko društvo, a ako ono već postoji, stavit ću mu na raspolaganje svu prikupljenu planinarsku energiju i entuzijazam.

U jesen 1952. dobio sam dekret za Osmogodišnju školu u Kutini. Moslavina!

Moslavačka gora! Kraj lijepih šuma, voćnjaka i vinograda na južnim obroncima. Kraj srednjovjekovnih gradina, od kojih su najpoznatije Garić i Jelengrad. Na ovim prostorima lomila se turska ofenziva usmjerena prema zapadu.

Kutina je za mojega službovanja (1952-1956) bila malo mjesto s oko 5000 stanovnika. Radila je samo Osmogodišnja škola i ona postaje moje planinarsko uporište. Ideja za osnivanje planinarskog društva prihvaćena je u školi i u mjestu. Gotovo svi učenici viših razreda, kojima sam predavao povijest i zemljopis, odazivaju se pozivu i postaju članovi planinarskog društva kojem smo odabrali ime “Jelengrad”. Društvu su prišli i nastavnici, a od mještana su bili veoma aktivni Branko Marinić kao blagajnik, Ivo Sabljak i bračni par Glogoški. Bilo nas je 213! Zaredali su izleti, jer je planinarsko društvo bez izleta osuđeno na polako umiranje. Najprvo smo pošli do ruševina Jelengrada. Popunili smo 29. ožujka 1953. gotovo cijeli vlak od Kutine do Popovače, a u pješačenju do same gradine otegla se dugačka kolona mladih planinara. Bio je to pravi

28

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

pozdrav proljeću. Kod ruševina Jelengrada podijelili smo se u dvije skupine.

Jedna će napadati i jurišati iz šume na zidine, vodit će ili nastavnik iz matematike kolega Fojt. Ja sam bio u skupini branitelja. Organizirao sam “udarnu” desetinu koja je imala zadatak da napadne Fojtove napadače. Nisam očekivao da će on dati isti zadatak svojoj udarnoj skupini. Borba će se, jasno, voditi vikom i hrvanjem. Predstavite sebi radost učenika, mladih planinara, kada su njihova dva nastavnika ostala bez gumba na svojim kaputima. Druge smo izlete, mahom nedjeljom, vodili do Humke, vrha Moslavačke gore. U vrijeme intenzivnog iskorištavanja šumskog bogatstva Moslavačke gore, dobro nam je poslužila šumska željeznica do sela Kutinice u podnožju.

U lijepom sjećanju, govorio mi je poslije moj bivši učenik Vlado Ilijaš, ostao nam je izlet na Kalnik 19. travnja 1953. Ilijaš je tada bio dječak, a sada je zagrabio u šesto životno desetljeće. Nabrojio je on i sjetio se drugih uspješnih pothvata našega mladog društva, iako nije zaboravio Slet planinara Hrvatske na Plitvicama 1953. krajem mjeseca srpnja i uspon na Ličku Plješivicu (1649 m). Ovoga mojeg mladog planinara poveo sam na proslavu 60. obljetnice slovenske planinarske organizacije, koja se održavala kod Aljaževog doma u dolini Vrata početkom srpnja 1953. Tom smo prilikom “osvojili” pod dramatičnim okolnostima Triglav. Vraćali smo se preko Triglavskih jezera, Komarče, Bohinjskog i Bledskog jezera. Svake smo godine sudjelovali u prenošenju planinarske štafete, markirali smo planinarski pristup do vrha Moslavačke gore, nabavljali vjetrovke i šatore. Sudionici našeg planinarskog kampa u Brelima 1955. posebno su zapamtili dva tjedna na moru, ali i uspon na Sv. Juru (1762 m), vrh Biokova. Na savezni slet planinara 4. srpnja 1956. na Prokletijama pošla smo iz Kutine šestorica. S Ivom Sabljakom uspinjem se na Đeravicu (2656 m).

U jesen 1956. napustio sam Kutinu i otišao na novu dužnost u rodni Varaždin i tu nastavio planinarsku aktivnost u PD “Ravna gora”. Drago mi je što se mnogo godina nakon mog odlaska iz Kutine našlo planinarskih entuzijasta u Školskom centru “Tin Ujević”. Medu njima se isticao prof. Josip Mucko. Oni su obnovili društvo u koje sam ja od 1952. do jeseni 1956. ugradio mnogo planinarske Ijubavi, napora i slobodnog vremena. Bilo je to neko drugo vrijeme, kada smo, iako siromašniji, bili duhovno bogatiji, bez tržišnih zakonitosti i novčanih stimulacija. Danas HPD “Jelengrad” pod vodstvom svoga marljivog i preduzimljivog predsjednika Ivice Mataića postiže veoma lijepe uspjehe.

Volio sam svoje učenike, mlade planinare. Darovao sam im puno slobodnog vremena i mnoge nedjelje. Neki, sada odrasli ljudi, roditelji, bake i djedovi, pokazivali su mi prilikom jednoga posjeta Kutini svoje planinarske iskazni-

29

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

ce stare preko četrdeset godina. Pažnju koju sam đacima poklanjao oni su mi vračali marljivim učenjem, uređivanjem razredne učionice, dopisivanjem i pismima poslije našeg rastanka. Kada sam se prije trideset i više godina, prolazeći s planinarskim prijateljem Milivojem Rihtaričem Medvednicom od Vugrovca do Podsuseda, zadržao oko podneva na Sljemenu, vadeći iz naprtnjače planinarski objed, pritrči mi neki mladić, planinarski obučen... Gospodin Jagačić! - nagovori me on. “Ja sam u Kutini bio vaš učenik i planinar, Božidar Benčić! Vi ste me oduševili za planinarstvo! Sada u Zagrebu studiram Član sam planinarskog društva. Planinarim!” Nisam toga simpatičnog malog dečkića zaboravio, iako ga poslije slučajnog susreta na Sljemenu nikada više nisam vidio. Bio mi je kao učenik posebno drag. Njegova malo starija sestra Božica, bila je odlična učenica. Opisala je naš izlet na Kalnik 1953. u “Našim planinama”. Poznavao sam i njihove roditelje. Božidar Benčić bio je generalni direktor Naftaplina u Zagrebu. Eto, takva sjećanja ispunjaju često danas moja razmišljanja. Došlo je vrijeme kada čovjek sve više počinje živjeti od uspomena.” (Jagačić, Tomislav, Kako sam osnovao HPD “Jelengrad” u Kutini, Hrvatski planinar, 1997, br. 4, str. 109-110.).

Prvi masovni izlet bio je organiziran 29. ožujka 1953. godine na Jelengrad. Na izlet se putovalo vlakom do Popovače, a dalje pješice po trasi šumske pruge. Zanimljivo je pročitati najavu tog izleta (Zapisnik masovnog sastanka podmlatka planinara PD-a “Jelen-grad” od 15. ožujka 1953. godine):

Sa šumskom željeznicom jednog jutra prema Moslavačkoj gori 1954. godine

30

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Predviđa se izlet na Jelen-grad. Šumski vlak ne ide, prema tome ide se vlakom do Popovače. Polazak sa željezničke stanice u Gornju Jelensku. Tamo će se posjetiti škola, gdje ćemo dobiti čaj. Ide se normalnim planinarskim hodom, bez žurbe. U Jelensku stižemo oko 7 h, na Jelengrad oko 9 h 30’. Povratak vlakom u 6 h popodne. Sa sobom treba ponesti hranu za doručak i ručak, zatim čašu i nešto novaca.

S kutinske su se strane istog proljeća organizirali masovni izleti za učenike i odrasle članove na Moslavačku goru. Do Kutinice (Vilenjaka) putovalo se šumskom željeznicom, a dalje se planinarilo do Humke i Garić grada. Tu su se utisnuli prvi planinarski žigovi tih lokaliteta. Zgodna je anegdota zapisana u “Našim planinama”: …Ali. što je to? Zvonko Kotarac, malen dečko rumenih obraza, sjeo je u hladovinu jednog grma i plače... Brzo smo saznali u čemu je stvar. Siromak, kako se ujutro žurio, uzeo je torbu sa školskim knjigama, a ne onu, pravu, s mesom i kolačima, koju je mama spremila. Mi smo se smijali. Razumije se, da pored tolikih “ekonoma” nije ostao ni on gladan. Zvonko Kotarac, mladi planinar iz Kutine je sigurno prvi planinar, koji je na izlet donio kompletne školske knjige po rasporedu za ponedeljak. Da uči?

Ne. Kobnom zabunom.

(Jagačić, T., Stotinu mladih planinara na Moslavačkog gori, Naše planine, br. 10-11, 1954, Iskaznica iz 1953. godine str. 423-424.).

Koliko je planinarski podmladak bio razigran i nestašan može se zaključiti po izvodu iz Zapisnika masovnog sastanka podmlatka planinara PD-a “Jelen-grad” od 15. ožujka 1953. godine:

31

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Na izletima se zapaža nedisciplina. Učenici ne poštuju pravila planinarstva.

Ponašaju se vrlo divlje. To se treba ispraviti.

Starijim je planinarima u sjećanju ostao masovni izlet na Kalnik 19. travnja 1953. godine (Benčić, B., Naš izlet na Kalnik, Naše planine, br. 2, 1954., str. 74-76).

Desetak planinara PD-a “Jelengrad” prisustvovalo je Sletu planinara Hrvatske na Plitvičkim jezerima. O tome u “Zapisniku masovnog sastanka podmlatka planinara PD-a “Jelengrad” od 3. rujna 1953. godine piše: Skramančin Leo govori o planinarskom sletu na Plitvicama.

Svima vam je poznato da je 26. i 27. srpnja održan na Plitvicama planinarski slet planinara Hrvatske. Naše društvo je također imalo svoje zastupnike na njemu. Mi smo krenuli na slet još 25. VII. Dan je bio lijep – lica nasmijana.

Bili smo svi opremljeni planinarski. U Zagrebu se dogodio nesporazum, nismo dobili karte, i vlak je krenuo. No dobro se sve svršilo. 26. i 27. srpnja održava se Dan ustanka i slet planinara Hrvatske. Iz Zagreba smo išli posebnim izletničkim vlakom. Drugovi iz “Metana” bili su u drugom vagonu. U Zagrebu nas je našao i drug Ilijaš Vlado i putovao s nama. Lokomotiva je zafićukala i vlak je stao povećavati brzinu. S nama su u kupeju bili i planinari iz Vel. Gorice.

Kada se spustila noć povećerali se i spremili na spavanje. Vani je mjesečina obasjavala kraj, i mi smo se divili ljepotama prirode. Poslije pola noći stigli smo u Rudopolje, odakle smo nastavili pješice put za Plitvice. Pomiješali smo se sa ostalima. Put je bio pun ljudi, a šuma, kroz koju smo prolazili, odzvanjala je od veselih planinarskih povika. Pred nama su išli Zagrepćani, koji nisu znali put, jer nisu imali vodiča. No pronašli su markaciju. Već je počelo svitati. Jutarnji vjetrić hladio je zažarena lica. U daljini, u jutarnjem suncu kupala se Plješivica. Jezera su bila ispod nas u plaštu magle. Kada smo stigli do njih umili smo se. Poćela proslava. Predstavnici planinarstva držali govore.

Drugovi Makedonci predali su nam jedan dar na poklon. Poslije svečanosti bilo je kupanje, a u 11 h spavanje. Drugo jutro bilo je određeno za put na Plješivicu. Kamijonom do Preboja. Dalje smo išli pješice. Sunce nam je sjalo u oči pa smo polako napredovali. Na vrhu je bio odmor. Svaki je jedva čekao da vidi dolinu i Unu. Kod piramide smo našli mjesta za sunčanje i brali klinčece.

Dalekozorom vidjeli Titovu Korenicu. Na jugu je bio Velebit, na istoku u daljini Grmeč, dolina Une i Bihač. Vidjelo se i Krbavsko polje. Poslije jela ponestalo vode. Povratak je bio polagan. Putem su naišli na vodu. Kod doma se upisali u spomenicu i udarili štambilje u iskaznice. Put im je brzo prošao. Putem su

32

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

naišli na snijeg. U blizini kamijona bile su nekakve bare, u kojima su se kupali.

U Vrhovinama razgledali grad, do polaska vlaka. Veseli se vratili kući.

Tomislav Jagačić je sa svojim učenikom Vladom Ilijašem bio na Sletu planinara Slovenije u dolini Vrata (povodom 60 godina planinarstva u Sloveniji) i 3. kolovoza 1953. na vrhu Triglava. O uzbudljivom i opasnom usponu na Triglav u “Zapisniku masovnog sastanka podmlatka planinara PD “Jelen-grad” od 10.9.1953. godine piše: Drug Vlado Ilijaš, izvještaj sa Triglava Poznato vam je drugovi, da smo za vrijeme ovogodišnjih ljetnih praznika, posjetili Triglav. Sutra će biti 2 mjeseca od toga događaja. Put je bio vrlo lijep.

Vlak nas je vozio u nove krajeve. U Ljubljani smo prespavali, a ujutro smo zaspali i zakasnili na vlak. Krenuli smo svejedno i oko 11 h stigli do šatora.

Tu se održavao II. međunarodni slet. Okolica je bila divna. Počela je padati kiša, spremili smo se i lijepom cestom do Aljaževog doma. U domu smo udarili žigove u iskaznicu i upisali se u spomenicu. Na većer je trebala biti bakljada i vatromet ali je radi kiše bilo sve ometeno. Do jutra smo bili mokri, ali smo usprkos kiše i nevremena htjeli dalje. S nama je išao još jedan drug i zajedno s njim popeli smo se po uskoj stazici do 1600 m. Oko nas su bili oblaci, magla, sa stijena je kapala voda. Oštri planinski zrak duvao nam je u lice. Zabijali smo saile u stijene. Voda je bila tako hladna, da nismo mogli piti. Spuštao se mrak, magla je bila vrlo gusta, nekada je vjetar odnosio oblake, pa smo tako mogli nešto vidjeti. Na veće smo stigli u dom i tamo prespavali. Tamo je došlo do prepirke jer nismo znali da li da idemo dalje ili ne. No odluka je pala i mi smo pošli i po kiši dalje. Ta već smo na putu pa da se sada vraćamo. Što smo se više penjali, to je postajalo sve hladnije. Put je bio vrlo opasan, klizav, ruke ozeble. Provlačili smo se kroz stijene i konačno stigli u dom pod samim Triglavom. Tamo smo se osušili i presvukli, a tada udarili žigove i kovali značke. No sada smo odustali od opasnosti, kojom smo se morali izložiti da idemo dalje.

Voda je tekla niz kamenje kao po žljebu. Ipak želja za usponom je bila velika i mi smo pošli dalje. Počeo je padati snijeg. Stigli smo do malog Triglava. Sajle su se tresle. Ipak smo sve sretno prošli. Stigli smo do stijene, koja se ispriječila pred nama. Penjali smo se dalje. Držali smo se smrznutim rukama za klinove.

Do kože smo bili mokri. Još 200 m napornog penjanja i stigli smo do mjesta, gdje su poginuli nekoji planinari. A tada je došao vrh. Utrpali smo se u Aljažev stup. Udarili smo žigove, ali se nismo mogli podpisati, jer je bilo isuviše hladno. Tada je počeo povratak. To je bilo još opasnije od uspona. U domu

33

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

smo sušili odijela i grijali promrznute ruke. Zamotali smo se u deke i pričali o usponu – o Triglavu. Pili smo čaj i legli na spavanje. U jutro je padao snijeg.

Pošli smo prema Planiku. Svezali smo ruksake da ih vjetar ne odnese. Uskoro smo stigli do doma na Doliću. S druge strane, u daljini, bilo je talijanska granica. Sa jedne uzvisine smo vidjeli Triglavska jezera. Vrijeme je već toplije. U domu smo ručali i brali planinke. Od Bohinja išli smo crnogoričnom šumom.

Stigli smo do doma “Savica”. Na veće smo stali u Bohinju kod nekojih znanaca. Sunce je već zašlo, i mi smo se žurili, gladni, k većeri. U jutro smo otišli do Boh. Bistrice, vlakom na Bled, posjetili Vintgar. U Žirovnici kupili karte, sjeli na vlak i povratili se kući.

Drug Jagačić: Ovo mi je bio najuzbudljiviji dio u životu. Još nešto. Upravo tada slavila se 60 godišnjica osnutka planinarstva u Sloveniji.

Članovi PD-a “Jelengrad” 1954. godine, između ostalog, prisustvovali su proslavi 80. godišnjice planinarstva u Hrvatskoj i tom prilikom održanom Sletu planinara Jugoslavije u Fužinama. Popeli su se na Risnjak i hrvatski Snježnik. Tih se godina nosila planinarska štafeta, a markirale su se i prve staze na Moslavačkoj gori.

Planinarski marš na Moslavačkoj gori, pod nazivom “Tragom moslavačkih partizana”, Društvo je organiziralo 29. svibnja 1954. godine, pa su u naš grad i u naš kraj došli i planinari iz okolnih gradova.

Sudionici štafete Kutina – Novska 1954. godine u novim vjetrovkama

34

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Štafeta pedesetih godina dvadesetog stoljeća (lijevo T. Jagačić)

Izlet na Kalnik 19. travnja 1953. godine

35

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Vožnja Samoborčekom 17. listopada 1954. godine O aktivnostima planinara Tomislav Jagačić je u “Našim planinama” napisao: …Svake nedjelje nekuda putujemo. Pioniri, planinari naše škole, imali su svoje predstavnike na Triglavu, Snježniku, Risnjaku, Medvednici, Kalniku, Papuku, Cesar gradu i brojnim izletima u bližu okolicu. Šumom obrasla Moslavačka gora, puna historijskih uspomena, nije više tako daleko od našeg mjesta kao što je bila, kada u Kutini nije bilo planinarskog društva. Sada se spremamo u Samoborsko gorje. I roditelji se sve više zanimaju za naše izlete. Pojedini nabavljaju svojim mladim planinarima opremu.

Vlado Ilijaš je bio na najviše izleta. Ove godine polazi u VIII. razred. Uzeo je sada omladinsku iskaznicu, a pionirsku, ispunjenu žigovima, umetnuo je u novu, omladinsku. Prije 14 dana, igrajući se na školskom dvorištu, tako je nespretno pao, da je slomio obje kosti - i palčanu i peščanu na desnoj ruci.

Vozio sam ga autom u bolnicu. Sada se oporavlja. Molio me da ne idemo prije na Klek, dok on potpuno ne ozdravi.

36

Pristupnica dr. Mire Tompak, poznate kutinske pulmologinje

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Ove ćemo nedjelje masovno izaći na Moslavačku goru. Povest ćemo i roditelje naših učenika. Neprestano imamo na umu, da se preko dobro organiziranih izleta mogu i drugi privući u planinarsku organizaciju. Ako nam uspije, uz pomoć šumarije sagraditi planinarski dom, a uz pomoć poduzeća “Nafta-plin” postaviti novu piramidu-osmatračnicu na vrh Moslavačke gore, onda ćemo biti pravi planinari. (Jagačić, T., Planinarstvo u jednoj školi, Naše planine, br.

10-11, 1954, str. 373-376.).

Ljeti 1955. godine stariji članovi, s Tomislavom Jagačićem na čelu, angažirali su se oko organizacije ljetovanja (za planinarski pomladak) na moru. Tada se planinarilo na Biokovo do Sv. Jure (Jagačić, T., Sličice s Biokova, Naše planine, br. 8-12, 1957., str. 241-247). Evo i zapisa jednog sudionika:

Članovi PD-a “Jelengrad” pedesetih godina dvadesetog stoljeća (treći slijeva T. Jagačić) ...Zorom nas je Marin probudio. Brzo smo se spremili i krenuli prema “Sv. Juri”. Pred nama je bio put od dva sata hoda. Ovaj dio puta bio je mnogo lakši no onaj od Makarske do doma. Lagano se uspinjemo i imademo osjećaj kao da hodamo po ravnom. Čudimo se različitim kontrastima: na jednoj strani gola stijena, na drugoj lijepa bjelogorična šuma pretežno bukova. Svi željno očekujemo čas kad ćemo se naći na vrhu. Drug Jagačić i Vlado su odmakli a mi ih slijedimo. Izlazimo iz male šumice i gle: pred nama je posljednji, ali i najteži dio puta. Vrlo strm uspon no na svu sreću ne previše dugačak. Još malo i bit ćemo na vrhu. Nestrpljenje raste. Još, još jedan zavoj - radosni povici. Tu

37

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Preslika dopisa poslanog Planinarskom savezu o Partizanskom maršu

38

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

smo! 1762 metra nad morem. Krasan pogled otvara se na obje strane. Gledamo na more: Brač, Hvar, Pelješac, Korčula, Lastovo, Vis. Sve je to daleko ispod nas. Kažu da se i talijanska obala vidi poslije kiše. S druge strane: Imotski, Sinjsko polje i mnoga sela. Oduševljenju nema kraja... (Frank, B., “Biokovo, lijepo ti si…”, Naše planine, br. 3, 1954, str. 240-241.).

Uredništvo “Naših planina” u svom je osvrtu na proteklih sedam godina časopisa istaklo aktivnost moslavačkih planinara: …U zadnje vrijeme počeli su surađivati i planinari-đaci srednjih škola, zahvaljujući inicijativi nastavnika Tomislava Jagačića iz Kutine. (Lučić, P.-Roki, Na kraju sedme godine, Naše planine, br. 4, 1955, str. 253-254.).

Članovi PD-a “Jelengrad” ljetovali su 1955. godine u Brelima.

Tomislav Jagačić je u sredini slike u prvom planu Planinarski se pomladak 1956. godine osipao, jer u Kutini još nije bilo srednje škole, pa su učenici odlazili na doškolovanje u druge gradove. Grupa od šest planinara prisustvovala je 4. srpnja 1956. godine Sletu planinara Jugoslavije na Prokletijama.

Popeli su se na Malje Ničinat.

39

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Prokletije 4. srpnja 1956. godine. Slijeva nadesno: I. Sabljak, T. Štiglajtner, R. Mrvoš i V. Ilijaš U to je vrijeme, nažalost, Tomislav Jagačić je napustio Kutinu. Društvo je dalje vodio Ivan Sabljak, a aktivni su bili i Branko Marinić, Danijel Dujmović, Zvonko Sušnjar i drugi članovi. U upravni su odbor izabrani: Ivan Sabljak (predsjednik), Daniel Dujmović, Nedjeljka Petrović, Nada Dobrinić, Veljko Djudjević, Vlado Ilijaš i Josip Mrzljak. O aktivnosti društva 1957. godine možda najbolje govori organizacija I. orijentacijskog marša Moslavine. Nakon marša svi su se planinari okupili u Kutini. U lokalu Helešy bila je planinarska zabava, dijelila su se priznanja, ali i planinarske gojzerice najboljima.

Planinarsko društvo “Jelen-grad” iz Kutine organiziralo je dana 13. i 14. IV. 57. g. prvi orijentacioni marš po Moslavini. Marš se je pretežno odvijao po Moslavačkoj Gori. Na maršu su učestvovale 4 muške ekipe iz Zagreba, 2 iz Sl. Broda, 1 iz Siska i 5 iz Kutine, kao i 1 ženska ekipa iz Kutine i Zagreba. Također je učestvovalo i 26 ekipa pionira. Prvi dan je staza išla ovim pravcem: Selo Grabičina - Ruškovica - Košut-Grad - Jelen-grad - Mjesec - Kaluđerov grob - Humka - Garić Grad -Mikleuška. Za ženske ekipe je staza bila ista osim Košut-grada. Drugi dan: Mikleuška - Bela Crkva - crkva u selu Kutinica groblje u selu Srp. Selište - Mramor brdo - Kutina. Za ženske ekipe ista osim Mramor brda… (Brajković, Z., I orjentacioni marš po Moslavini, Naše planine, br. 3-5, 1957, str. 139-140.).

40

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

…U Kutini je održan jedan izvanredno dobar omladinski orijentacioni marš, u kojemu su sudjelovala i druga, okolna društva. Ne bismo bili objektivni kad ne bismo spomenuli posebno zalaganje predsjednika druga Sabljaka… (Proljeće je dalo dobre rezultate, Naše planine, br. 6-7, 1957, str.

190.). …P.D. “Jelengrad” Kutina organiziralo je također orijentacioni marš. Prema izvještajima učesnika i predstavnika Saveza druga D. Mlaća ovaj je marš bio uzorno organiziran… (Orijentacioni marševi, Naše planine, br. 6-7, 1957, str. 191.).

Od 27. do 30. srpnja 1957. godine 15 članova planinarskog društva “Jelen Grad” sudjelovalo je na III. sletu planinara Hrvatske kod doma na Štirovcu na južnom Velebitu. (Treći slet planinara

22. svibnja 1956. postavljanje planinarskog putokaza

Diploma za sudjelovanje na Prvom orjentacionom maršu po Moslavini 1957. godine

41

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Hrvatske, Naše planine, br. 8-12, 1957., str. 284-289). Tom su se prilikom uspeli na Vaganski vrh, Badanj i Babin vrh.

U dopisu upućenom Planinarskom savezu Hrvatske 28. ožujka 1957. godine, Društvo je tražilo 50 markica za odrasle, 40 za omladinu i 40 za pionire, što dovoljno govori o broju članova. U Obrascu za registraciju iz 1958. godine navedeno je da društvo ima 218 članova, od čega 103 pionira.

Planinarska markica U Daruvaru je 1958. godine održan II. Slet planinara Slavonije, na kojem su sudjelovali i članovi našeg Drušiz 1958. godine tva. Planinarili su Petrovom gorom i vrhovima Papuka.

Seniori društva Ivan Sabljak, Zvonko Brajković i Arči natjecali su se u orijentacijskom maršu na Velebitu i osvojili su 7. mjesto. Na Dinari su bili još bolji – četvrti.

Danijel Dujmović i Zvonko Sušnjar organizirali su izlete za učenike na Zagrebačku goru, u Samoborsko gorje, na Zagorske gore i u Zasavske planine Slovenije. O mnogima od tih izleta ne postoje podrobni podaci. Unatoč tome, osjećala se sve veća stagnacija aktivnosti: …Škola u Kutini, imala je jaki planinarski aktiv, tako dugo dok je na njoj bio nastavnik planinar, danas jedva da postoji, jer ie taj nastavnik premješten…

(Izvještaj o radu sa djecom, Naše planine, br. 1, 1958, str. 56-58.).

U društvu je ostala nekolicina aktivnih članova koje su predvodili Branko Marinić, Vlado Vuković i Vlado Ilijaš. Nije se zaboravljalo na Moslavačku goru i kad je god to bilo moguće, planinarilo se njenim stazama. Zanimljivo je da je unatoč opadanju aktivnosti PD “Jelengrad” 1958. godine imalo 146 članova (Brojno stanje planinarskih društava u Hrvatskoj u 1958. godini, Naše planine, br. 5-6, 1959, str.

144-145.), ali istodobno i samo jednog pretplatnika časopisa “Naše planine” (Žalosna statistika, Naše planine, br. 11-12, 1959., str. 283-284), (Riječ uredništva, Naše planine, br. 1-2, 1960, str. 49-50.).

Početkom 60-ih godina u Kutini su postali aktivni i popularni izviđači koje su predvodili i neki naši planinari, npr. Ivan Vondrak.

42

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1953. godine

Planinari i njihovi gosti krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća ispred gostionice Helešy

Skupina kutinskih planinara ispred doma Jelen u Mikleuški 1960. godine.

U zadnjem redu slijeva nadesno: Vlado Vuković, Branko Marinić, Ivica Jandroković i Vladimir Ilijaš

43

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Narednih se godina planinarilo uglavnom individualno. Mnogima je planinarenje ušlo u krv, pa iako nisu bili članovi društva, posjećivali su planine, sletove (npr.

1962. g. u Jasenku, penju se po Bijelim stijenama i Kleku). Ivan Sabljak i drugi članovi Društva planinarili su po Julijskim Alpama, uspeli su se na Triglav, Ravnu goru i slavonske planine.

U rad Društva htjela se 1974. godine umiješati politika, namećući članove upravnog odbora koji nemaju ni veze ni sklonosti prema planinarenju. Zbog toga je Zvonko Sušnjar odbio ponudu Komiteta SK da bude predsjednik društva. I tako je Društvo 1974. godine prestalo s radom i izbrisano je iz registra. Za razdoblje 1960.

- 1974. godina podaci su oskudni i nema traga o većoj planinarskoj aktivnosti u Moslavini.

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine Grupa entuzijasta iz Ludine na čelu s Vilijem Šiprakom osniva 1979. godine u tome mjestu novo planinarsko društvo “Moslavina”. Iako nije veliko, ovo je društvo aktivno, pa se u planinarenje s njim uključuju i neki kutinski planinari. Penju se na vrhove Velebita, Gorskoga kotara, Julijskih Alpi, Treskavice, Durmitora pa čak i Tatra u Slovačkoj.

“PD “Moslavina” iz Ludine uključilo se 27. 01. 1981. u proslavu obilježavanja 39-godišnjice slavne bitke moslavačkih partizana na Humci. Na najvišem vrhu Moslavačke gore tog su se dana okupili stanovnici svih moslavačkih općina, omladina i borci NOR-a, a o teškim danima rata 1942. godine govorio je sudionik bitke Đuka Prilika. Planinari su na Humku došli u petsatnom maršu po snijegom pokrivenom hrptu Moslavačke gore. Prijeđeni put dio je planinarskog puta koji članovi kane markirati tokom ove godine.” (V. Š., PD “Moslavina”, Naše planine, 1981, br. 3-4, str. 96) “U povodu 8. marta, međunarodnog dana žena Sekcija društvenih izleta PD “Zagreb-Matica” organizirala je izlet na Moslavačku goru. Grupu od 50 planinara dočekali su predstavnici PD “Moslavina” iz Ludine i zajedno krenuli kroz Moslavačku goru. Put je vodio preko razvalina Košuta grada i Jelengrada na Kaluđerov grob, zatim na najviši vrh Humku (488 m), gdje se nalazi spomenik-piramida moslavačkim partizanima. U nastavku puta planinari su posjetili razvaline Garić grada… (I. Pučar, “Dan žena” na Moslavačkoj gori, Naše planine, 1983, br. 5-6, str. 144)

44

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Planinari na ulazu u Garićgrad

Godine 1984. u Kutini se osniva novo planinarsko društvo “Yeti”, koje u prvo vrijeme okuplja pedesetak planinara. Među njima je i nekolicina starijih planinara PD-a “Jelengrad” iz 1953. godine.

“PD “Yeti” U Kutini osnovali su entuzijasti zaljubljeni u planine, bivši članovi zagrebačkih društava “Velebit” i “Ina Inženjering”. 9. XI 1984. održana je osnivačka skupština s pedesetak članova te izabrano rukovodstvo: za predsjednika Nenad Meničanin, za zamjenika Zlatko Pregun, za tajnika Željko Tomac i za blagajnika Darko Lenart. Društvo danas broji oko 100 članova. Do sada su organizirani izleti na Medvednicu, Omanovac, Kum, Liscu, Klek i Moslavačku goru. Organizirana je i izložba “Planinarstvo u karikaturi” u suradnji sa PD “INA OKI” te predavanje “Uvod u planinarstvo” članova zagrebačke ekspedicije na Himalaju, predavanje o Kapelskom planinarskom putu i o Durmitoru u Srednjoškolskom centru. U toku je anketa za prijavljivanje u planinarsku školu namijenjenu početnicima. Velika akcija je uređenje i markiranje staze po Moslavačkoj gori radnim nazivom Put moslavačkih partizana, iz Kutine preko Mikleuške jezera i Dugom kosom na vrh Humku pa zatim preko Garić-Grada do Podgarića s pet kontrolnih točaka.” (PD “Yeti” u Kutini, br. 5-6, Naše planine, 1985, str. 111).

45

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Na Ljubičkom brdu na Velebitu

PD “Yeti” bilo je vrlo aktivno u prvim godinama svoga djelovanja, a opstalo je do danas. (N. Meničanin, Moslavačka gora, Naše planine, br. 5-6, 1987., str. 130.131., Put moslavačkih partizana, Naše planine, br. 11-12, 1987., str. 275., Đ. Priljeva, Planinarski savez Banijsko-moslavačke regije, Naše planine, br. 5-6, 1989., str.

143., Slavko Lupoglavac, Susret planinara na Moslavačkoj gori, Hrvatski planinar, br. 5-6, 1994., str. 138., Slavko Lupoglavac, Deset godina Kružnog puta po Moslavačkoj gori, Hrvatski planinar, 2003, br. 4, str. 125.-126.).

Godine 1997. PD “Yeti” dobiva na korištenje napuštenu zgradu osnovne škole u selu Kutinica pored Kutine, na južnim obroncima Moslavačke gore. Tako su jedno vrijeme u Moslavini postojala dva planinarska doma. Zbog poteškoća pri održavanju doma “Kutinica”, nakon desetak godina PD “Yeti” odustaje od upravljanja domom i otada objekt propada.

“Osmog ožujka je održana za PD “Yeti” iz Kutine najvažnija i najljepša svečanost od početka djelovanja, tj. od osnivačke skupštine 1984. godine. Nakon mnogo sati uloženog truda, dobrovoljnog rada i odricanja, svanuo je i dan kada smo otvorili našu kuću, naš DOM, mjesto gdje smo uvijek dobrodošli i gdje su dobrodošli svi planinari, izletnici i ljubitelji prirode. Po vrlo lijepom, sunčanom vremenu, točno u 16 sati, dugogodišnji kutinski planinar gospodin Vlado Ilijaš skinuo je ispred Turističke zajednice grada Kutine zastavu s

46

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

nazivne ploče na Domu te svečano otvorio Planinarski dom “Kutinica”. Okupljenim planinarima i gostima prigodnim se govorom obratio predsjednik HPD “Yeti” Željko Tomac te pozvao sve prisutne na razgledanje doma, a potom i na svečani ručak…”

(Otvorenje planinarskog doma “Kutinica” u Moslavini, Hrvatski planinar, 1997, br. 5, str. 156).

PD “Yeti” nije se smatralo nastavkom ugaslog PD-a “Jelengrad” već su se smatrali novim planinarskim društvom koje nije ni na koji način davalo do znanja da dijeli tradiciju dotadašnjega Svečano otvorenje planiplaninarskog društva u Kutini. Jedan od razloga narskog doma PD “Yeti” u za to vjerojatno je bio u činjenici da su osnivači Kutinici 8. ožujka 1997. godruštva bili mladi ljudi koji nisu previše marili dine. Lijevo je Željko Tomac, za tradiciju, što se očitovalo i u izboru imena predsjednik PD-a “Yeti”, a novoga društva. Dio starijih planinara, koji su desno Vlado Ilijaš koji je bili na osnivačkoj skupštini, pokušalo je nagovootvorio dom riti osnivače na promjenu imena novoga društva i zadržavanje imena “Jelengrad” ali to nije prihvaćeno. Zbog toga i zbog neslaganja s osnivačima, dio planinara ne uključuje se u rad toga društva, već nastavlja planinariti individualno. 1986. godine dio osnivača budućega PD-a “Jelengrad” učlanjuje se u PD “Yeti” kao sekcija. Zbog razloga koje opisuje prof. J. Mucko u svom tekstu takav način udruživanja nije bio zadovoljavajući.

Josip Mucko KAKO JE OBNOVLJENO PD “JELENGRAD” Čuli smo da od 1974. godine do 1984. godine u Kutini nije bilo planinarenja organiziranog u instituciju. Međutim, pojavila se skupina mladih ljudi koji su i bez toga planinarili i to ozbiljno. Koliko znam, i na Durmitor. S tim njihovim pohodima vezana je i anegdota u vezi s nazivom “Yeti”, što će nam sljedeće godine ispričati oni sami. Ta je skupina 1984. godine odlučila osnovati u

47

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Josip Mucko (lijevo) u razgovoru s Josipom Kocetom Kutini planinarsko društvo. Sazvali su osnivačku skupštinu, korektno pozvali i ostale zainteresirane građane, i to ne oglasom nego su pozive slali poštom na ime. Na skupštini je jedini spor izbio oko naziva. Sazivači su predlagali “Yeti”, a neki od prisutnih predlagali su da bi bilo bolje “Jelengrad” ili “Kutina”.

Naziv “Moslavina” već je uzela Ludina. G. Darko Grundler je npr. uvjerljivo argumentirao - kad bi recimo Englezi osnivali planinarsko društvo, sigurno ga ne bi nazvali “Zagorje” ili “Jelengrad”. A zašto bismo mi uzeli naziv koji čak počinje slovom kojega nema u našoj abecedi. Ali yetijevci su bili kompaktna interesna skupina, tada već iznutra čvrsto povezana, a ostali su bili neorganizirani slobodni strijelci pa je većinom glasova prihvaćen naziv “Yeti”. Posljedica je bila da se većina nezadovoljnika u novo društvo nije upisala. U te spadam i sam. Očito je da je to je bio sukob generacija. Prema oštrini, moglo bi se reći i okršaj. To je bilo neko drugo vrijeme i “neki novi klinci”, neskloni tradiciji, željni stvaranja svoga, novog identiteta a i svjesni svoje snage. Ako se pogleda “Yeti”-jeva knjiga izleta, vidi se da su tada imali i mnogo članova i vrlo veliku aktivnost, pa je pravo da je ispalo ovako kako je ispalo. Dakle, 1984. godine obnovljeno je institucionalno planinarstvo u Kutini, ali za obnovu “Jelengrada” nisu postojale dovoljno jake subjektivne snage.

U kolovozu 1985. godine, bračni par Josip Mucko i Đurđa Košković planinarili su po Ivanščici. Poslije toga došli su na ideju da bi bilo vrlo zgodno organizirati izlet za učenike: Varaždin - Ivanščica - Belec (planinarenje povezano s kulturnim sadržajima). Ideju sam priopćio kolegi Mladenu Mitru, profesoru umjetnosti, a također i oduševljenom planinaru. On ju je zdušno

48

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Boris Jambrešić i Mladen Mitar na Ivanščici 13. listopada 1985. godine

Na izletu na Ivanščici 13. listopada 1985. godine (sprijeda lijevo sjedi Mladen Mitar, a u pozadini stoji Boris Jambrešić)

49

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

prihvatio i okupio skupinu učenika. Meni je ostala organizacija, i 12. listopada 1985. godine krenuli smo na izlet s kojim je počela planinarska djelatnost pri kutinskom Srednjoškolskom centru. Još nismo imali planinarske knjižice pa ga označavam kao nulti. Na povratku, čekajući autobus u Belcu, dogovorili smo se Mladen Mitar, Boris Jambrešić i ja da ćemo u našoj školi osnovati planinarsku grupu, a da izbjegnemo administrativne zavrzlame, bit ćemo sekcija “Yeti”-ja. Yetijevci su nas susretljivo prihvatili ali, jer se bližio kraj godine, dogovorili smo se da upis počne s novom, 1986. godinom. Moja knjižica npr. nosi datum 8. siječnja 1986. godine. Odmah u drugoj polovini siječnja (zimske ferije) bili smo na prvom izletu koji je trajao dva dana i to na Omanovac. O tom izletu nema nikakvoga pisanog traga, a ni fotografija. U to vrijeme nismo vodili svoju knjigu izleta, a nismo ih odmah upisivali ni u “Yeti”-jevu knjigu.

No, koliko se sjećam, izleta nije ni bilo mnogo, valjda zato što u nagovaranju, organizaciji a i vođenju izleta još nismo bili previše vješti. Tek početkom 1988. godine u “Yeti”-jevu je knjigu naš kolega Miroslav Petrešević odjednom zabilježio niz izleta: Južni Velebit, 21. - 26.1.1988.

Triglav, 7.7. - 11.7.1988.

Kum, 3.9. - 4.9.1988.

Lisca, 5.11. - 6.11.1988.

Kal - Mrzlica - Šmohor, 19.11 - 20.11.1988 Južni Velebit, 26. - 29.11.1988.

6 dana 4 dana 2 dana 2 dana 2 dana

6 osoba 6 osoba 6 osoba 10 osoba 8 osoba

3 dana

6 osoba

Dalje smo upisivali izlete tako, da ih je upisivao onaj, tko ih je vodio.

Kal - Mrzlica - Šmohor, 6.2. - 9.2.1989.

2 dana

4 osobe

Kriška gora - Tolsti vrh, 20.5. - 21.5.1989.

Storžić i oko njega, 24.6. - 26.6.1989 Ojstrica-Planjava-Brana, 15.8. - 19.8.89.

2 dana

6 osoba

3 dana 5 dana

5 osoba 4 osobe

Iz popisa su ispuštena ona planinarenja na kojima je bilo manje od 3 osobe, a g. Miroslav Petrešević dosta je planinario i kao samohodac.

Kopitnik - Gore, 21.10. - 22.10.1989. Čemšeniška planina, 18.11. - 19.11.1989.

50

2 dana 2 dana

5 osoba 6 osoba

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Bohor - Kum - Zasavska gora Janče, 27.1. - 31.1.1990 Mirna gora, 24/25.2.1990.

Boč, 24.3. - 25.3.1990.

Javornik - Nanos, 28.4. - 30.4.1990.

Logarska dolina, 27.5. - 27.5.1990.

Vremščica - Slavnik Škocjanske Jame - Sv. Trojica, 16.6. - 18.6.1990.

Begunjščica - Jelenkamen, 2.7. - 5.7.1990 Golica (Karavanke), 15.9. - 16.9.1990.

5 dana

10 osoba

2 dana 2 dana 3 dana 2 dana 3 dana

7 osoba 21 osoba 4 osobe 32 osobe 5 osoba

4 dana

3 osobe

2 dana

17 osoba

O izletima prije 1988. godine ima nešto tragova uz žigove u članskim iskaznicama: Omanovac - Brezovo Polje (Psunj), 7. mjesec 1986 Od Maribora do Solčave (Pohorje i dalje sve do Kamniških alpi), 1.7. - 8.7.1987.

Komna - Triglav, 11.8. -15.8.1987.

8 dana

7 osoba

5 dana

3 osobe

Osamostaljivanje od “Yeti”-ja Iz popisa izleta vidi se da smo s vremenom napredovali. Radi veće učinkovitosti podijelili smo područja. Npr. Josip Mucko specijalizirao se za Sloveniju (malo po malo proučio je svih 5 vodnika i dosta druge slovenske planinarske literature), Mladen Mitar za Velebit itd. Smatrali smo da bi se djelatnost mogla i bolje razviti kad bi imala veću podršku škole, a to bi se moglo postići naglašenijom pripadnošću Srednjoškolskom Centru. Naš tadašnji status tome nije pogodovao, jer smo kao sekcija “Yeti”-ja ostajali anonimni. Mi smo se zapravo željeli izboriti za to da planinarstvo dobije status slobodne aktivnosti u školi. Tako bismo osigurali materijalnu potporu. Iako izgleda kontradiktorno, mislili smo da bismo kao samostalno društvo mogli privući i više kolega u Srednjoškolskom centru, a i iz redova zainteresiranih građana Kutine, i to upravo one koji su ostali izvan “Yeti”-ja. Bilo je i negativnih poticaja, jer su nas neki članovi Izvršnoga odbora “Yeti”-ja minorizirali (Rajko Marčeta).

51

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Početak početka 12. listopada 1985. godine. Čekajući vlak koji će nas odvesti na izlet na Ivanščicu.

Izlet je kasnije označen kao nulti (u sredini slike Boris Jambrešić)

Na Ivanščici 13. listopada 1985. godine (stoje: lijevo Mladen Mitar i desno Boris Jambrešić)

52

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Prije izleta na Triglav 1988. godine nastao je spor oko toga imaju li svi članovi društva pravo na dotaciju SOFK-e “Yeti”-ju ili samo oni koji su zaposleni u INI-Petrokemiji. “INA je gigant a “Yeti” je zapravo Inino društvo”, rekao je.

To nam se nije moglo sviđati.

Početkom studenog 1988. godine Boris Jambrešić, Đurđa Košković i Josip Mucko sastali su se u Borisovom stanu i dogovorili se započeti osamostaljivanje Planinarske sekcije “Yeti”-ja pri Srednjoškolskom centru. Ja sam se obvezao obaviti administrativni dio posla. Nisam znao ništa o tome kako se to radi, a nisam imao ni određen rok, pa sam početak toga posla dugo odgađao.

Konačno sam zatražio upute od tajnika PSH-a. Za pomoć oko statuta obratio sam se tajniku “Yeti”-ja g. Željku Tomcu. Bio je toliko susretljiv da mi je dao statut “Yeti”-ja i na papiru i na disketi, kako mi bolje odgovara. Također mi je dao niz praktičnih savjeta iz svojega iskustva, npr. o veličini upravnoga odbora, neka svi osnivači na popisu budu iz Kutine, jer onda postupak provjeravanja na SUP-u ide brže, itd.

Društvo mora imati i naziv. Meni se odavno “Jelengrad” činio tako lijepim i zvučnim da sam bio njime gotovo opsjednut. A i do tradicije držim i smatram da tradicija pogoduje napretku, a ne da ga koči (pogledajte u industriji). Zato sam želio da se izričito istakne kako taj novi “Jelengrad” nastavlja tradiciju staroga. Samo, nisam bio siguran ne postoji li iza zagonetnog gašenja starog “Jelengrada” neka politička pozadina i je li taj naziv obilježen i tadašnjim vlastima nepoćudan. Nešto se o tome i šuškalo. Iz nekih svjedočenja iznijetih u prethodnom referatu, slijedi da su takve sumnje bile djelomično osnovane.

A sve je moralo ići preko Socijalističkoga saveza. Zato sam smislio ovako: o nazivu šutjeti, a kada dođe do predlaganja, prvi predložiti i nadati se da će se i drugima svidjeti i biti prihvaćeno, a neće biti vremena za šire reakcije. Međutim, toliki oprez bio je suvišan jer je baš nekako u to vrijeme bio ukinut propis da je za osnivanje društvenih organizacija potrebna suglasnost Socijalističkog saveza. To nisam ni znao.

Osnivača je službeno bilo deset, svi su rođeni u općini Kutina. Stvarno nas je bilo više, ali su neki s popisa ispušteni iz ranije spomenutog razloga. Tako među osnivačima službeno nema ni Mladena Mitra niti mene.

Osnivačka skupština održana je 26. travnja 1990. godine u prostoru Srednjoškolskog centra, a Rješenje o registraciji nosi datum 22. listopada 1990. Budući da se približavao kraj godine, a i tako smo svi bili članovi “Yeti”-ja (pet godina), odlučili smo početi upisivati članove u novoj, 1991. godini. U toj godini upisali smo 78 članova, od toga dvije trećine bilo je mladeži.

53

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Na vrhu Debele peči 18. lipnja 1995. godine. U pozadini Triglav.

Slijeva nadesno su: Đurđa Košković, Ana Fuljatić, Eva Mucko i Zlatko Fuljatić

U Bledskoj kući (Blejska koča) na Lipanci, 17. lipnja 1995. godine.

Slijeva nadesno su: Josip Mucko, Đurđa Košković (Josipova supruga), Eva Mucko (Đurđina i Josipova unuka), Zlatko Fuljatić i Ana Fuljatić

54

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

U 1991. godini imali smo sljedeće izlete: Velika planina, 31.1. - 2.2.1991.

Menina planina, 13.4. - 14.4.1991.

Zasavska gora - Sv. Miklavž, 4.5. - 5.5. 1991.

3 dana

14 osoba

2 dana

15 osoba

2 dana

11 osoba

To je bio posljednji izlet s učenicima prije izbijanja rata, radi kojega je nažalost svaka aktivnost na terenu bila prekinuta. A i obuka u školi bila je mjesecima raspuštena. Zanimljivo je spomenuti da smo prvi izlet poslije rata imali isti dan kada je aktiviran UNPROFOR. Dakle, nismo čekali ni dana. Ti izleti navedeni su u Izvješću o radu.

1992. godine nanovo smo upisivali članove i izdavali nove iskaznice. Članova je bilo 59, sastav sličan kao i ranije. U 1993. godini došli smo u popisu članova do red.br. 108. Međutim, svi članovi iz 1992. godine nisu produžili članstvo i u 1993. godini pa je stvarni broj članova bio 62. Neobično je da imamo samo dva člana iz staroga “Jelengrada”. To su Vladimir Ilijaš iz 1953. godine i dr.

Mira Tompak iz 1954. godine. Neobično je i to da nam se oboje pridružilo tek u ovoj godini. O tome kako je osnivač “Jelengrada” g. Tomislav Jagačić doznao da je “Jelengrad” obnovljen, objavljena je zgodna notica potpisana sa Ž.P. u rubrici vijesti, na str. 191. Hrvatskoga planinara 7.-8., 1992. (vidi str.

58).

U zaključku se može reći da je zanimanje za planinarstvo u našoj sredini i u današnje vrijeme ipak dosta slabo, što se može vidjeti iz usporedbe broja članova u maloj Kutini 20-ih godina, srednjoj 50-ih godina i velikoj 90-ih godina.

Možda će primijećeno povećanje zanimanje za ovakav jeftin i fizički manje zahtjevan oblik rekreacije i uključivanje cijelih obitelji (roditelji i djeca) dovesti do željenog preokreta. To bi bilo korisno i za pojedinca i za narod.

Za kraj još nešto. Postoji dvojba jesu li Kutini potrebna dva planinarska društva. Nadam se da se iz prikaza vidjelo da “Yeti” i “Jelengrad” nisu rivalska, nego uistinu bratska društva, ali s dva različita identiteta, da stalno i dobro surađuju, da na ovaj način bolje mogu doći do izražaja kreativni potencijali i da ovako u Kutini planinarenja ima više a ne manje.

(Napomena urednika: ovo je prva javna objava teksta)

55

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Pri Srednjoškolskom centru u Kutini s mladima aktivno radi prof. Josip Mucko, koji ih vodi na brojne izlete. Tu su još aktivni profesori Boris Jambrešić, Miroslav Petrešević i Mladen Mitar.

Na poticaj prof. Josipa Mucka 26.travnja1990. godine održana je Osnivačka skupština u prostorijama Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje “Milenko Brković – Crni”. Iako je stvarni osnivač duštva bio prof. Josip Mucko u dokumentima za prijavu društva navedni su Josip Cerovec, Danica Herak, Borislav Jambrešić, Josip Kohek, Marija Komugovtć, Đurđa Košković, Ivan Masnec, Biserka Šmit, Nikola Šurbek i Emilija Vlajsović. Zanimljivo je da nitko od osnivača, s izuzetkom Đurđe Košković, supruge prof.

Josipa Mucka, zapravo nije kasnije djelovao u društvu, a većina nisu ni bili planinari. Zbog praktičnih razloga jednostavnijeg registriranja društva odabran je navedeni sastav osnivača.

Treba uočiti da prof. Josip Mucko, koji je bio stvarni osnivač društva i koji je nastavio aktivno sudjelovati u radu društva formalno nije bio osnivač.

3. listopada 1990. godine podnesen je zahtjev za upis u Registar društvenih organizacija, te se na temelju toga zahtjeva 22. listopada.1990. godine Planinarsko društvo “Jelengrad” iz Kutine upisuje u Registar društvenih organizacija i time i službeno počinje djelovati. Uz zahtjev je podnesen Statut, programska orijentacija, popis osnivača, popis članova upravljanja, zapisnik s osnivačke skupštine i odluka o davanju ovlaštenja za zastupanje društva.

Popis članova upravljanja: 1.

2.

56

Borislav Jambrešić, predsjednik Ivan Masnec, zamjenik predsjednika

Faksimil zapisnika osnivačke skupštine iz 1990. godine

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

3.

4.

5.

Đurđa Košković, tajnica Biserka Šmit, blagajnica Emilija Vlajsović, članica,

Odbor samoupravne kontrole: 1.

2.

5.

Danica Herak Marija Komugović Nikola Šurbek

Godine 1990. ukupno je upisano 78 članova, od čega dvije trećine čini mladež. I u ovom je slučaju glavni razlog tome bio što je glavni začetnik ideje obnove HPD -a “Jelegrad” Josip Mucko bio nastavnik u srednjoj školi.

Za razliku od planinarskih društava “Moslavina” i “Yeti”, obnovljeno društvo HPD “Jelengrad” smatra se nasljednikom društva “Jelengrad” iz 1953. godine, što je vidljivo u već navedenom tekstu J. Mucka, u zapisniku s osnivačke skupštine i na proslavi 40. obljetnice društva:

Vlado Ilijaš (lijevo) i Ivica Mataić

57

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

“Nemalo se iznenadio Tomislav Jagačić iz Varaždina, kada ga je nazvao telefonom iz Kutine Josip Mučko i podsjetio da će kao osnivač PD ‘Jelengrad” u Kutini 1953., biti pozvan u 1993. na obilježavanje 40. obljetnice ovog društva, koje je sada obnovilo djelatnost u okviru Srednjoškolskog centra “Tin Ujević”.

Obnovljeni rad kutinski su planinari potvrdili organizacijom posjeta Ravnoj gori 16. i 17. svibnja. Putovali su iz Kutine vlakom do Lepoglave, a zatim planinarili sve do planinarskog doma “Anka lvić”. Ovdje ih je dočekao Tomislav Jagačić. Na večernjem planinarskom sijelu upoznao je svoje goste s Ravnom gorom, radom PD ‘Ravna gora’ te evocirao uspomene na početke planinarstva u Kutini prije 40 godina. Skupina od 20 kutinskih planinara posjetila je drugog dana Velike pečine na Ravnoj gori i Trakošćan.” (ŽP, Obnovljen rad PD “Jelangrad”, Hrvatski planinar, 1992, br. 7-8, str. 191).

Tijekom 1991. godine uz starije su članove redovito planinarili i učenici srednje škole, a vodič većine tih izleta bio je Josip Mucko. Posljednji takav izlet bio je u svibnju na Zasavsku goru nakon čega su zbog sigurnosti obustavljeni izleti s učenicima. Godine 1992. u popisu članova ima 59 osoba, a zbog ratnih okolnosti izleti su ograničeni i samo u određena područja.

U izvješću za 1993. godinu zapisano je da je tijekom godine bilo ukupno 23 dana izleta s ukupno 244 osobe (iste osobe bile su na više izleta pa je stvarni broj osoba koje su sudjelovale na izletima zapravo manji). 18. prosinca1993. godine PD “Jelengrad” donosi statutarnu odluku kojom sukladno zakonu društvo postaje udruženje građana, a istog dana donosi i novi statut kojim se uz ostalo mijena i ime društva u Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad” ili skraćeno HPD “Jelengrad”.

Rješenje Ureda za opću upravu kojim se odobravaju navedene promjene nosi datum 27.6.1994. godine. U statutu je propisan i novi znak (logotip) društva (opisano u odjeljku Znak društva). 18. prosinca1993. godine održana je i godišnja skupština na kojoj je izabran upravni odbor u sastavu: 1.

2.

3.

4.

5.

Ivica Mataić, predsjednik Petar Prebeg, dopredsjednik Josip Mucko, tajnik Katica Jukić, blagajnica Boris Jambrešić, član

Treba spomenuti da je na skupštini bio prisutan i Tomislav Jagačić koji je uz Željka Poljaka proglašen počasnim članom društva. U suradnji s Gradskom knjižnicom i

58

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

uz nazočnost autora održana je promocija knjige D. Berljaka Dodiri neba. Održano je i predavanje M. Wilhelma o Bijelim i Samarskim stijenama. Osnovana su i dva ogranka društva u osnovnim školama “Mato Lovrak” i “Stjepan Kefelja”, ali ti ogranici nisu zaživjeli i uskoro su ugašeni. U 1993. godini društvo je imalo 62 člana od toga dvoje članova “starog” “Jelengrada” iz 1953. godine, dr. Miru Tompak i Vladimira Ilijaša.

Ivica Mataić Godine 1994. posebnim zalaganjem predsjednika društva Ivice Mataića i Ladislava Jurinjaka društvo dobiva na uporabu napuštenu školsku zgradu u selu Moslavačka Slatina, koju može koristiti kao planinarsku kuću. Ugovor između vlasnika zgrade, Osnovne škole Popovača i HPD-a “Jelengrad” sklopljen je 9. rujna 1994. godine.

U tom ugovoru stoji: “Hrvatsko planinarsko društvo Jelengrad dužno je o svom trošku urediti prostor i vršiti tekuće održavanje istog”. To je značilo da treba urediti zapuštenu zgradu i okoliš te je održavati i plaćati sve troškove koji uz to idu. Uz svesrdnu pomoć planinara iz Siska i zalaganjem članova društva u idućim je godinama objekt pretvoren u ugodnu i posjećenu planinarsku kuću. Obnovljen je krov, zamijenjena cjelokupna građevinska stolarija, dobavljen namještaj, peći, posuđe i dr. Uređen je i dalje održavan okoliš te su napravljene vanjske klupe i stolovi.

U prvim godinama nakon druge obnove djelovanja, HPD “Jelengrad” bilo je aktivno i provelo mnoge planinarske aktivnosti. Od Popovače, gdje se nalazi najbliža željeznička postaja, do planinarske kuće u Moslavačkoj Slatini markirana je

59

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

planinarska staza. Tom se stazom za približno dva sata hoda stiže od Popovače do planinarske kuće.

“…Prvu stazu razradio je agilni planinar i domar u našem domu Ladislav Jurinjak. Ona povezuje željeznički kolodvor Popovača s domom. Za uzvrat nazvali smo je “Ladislavova staza”…” (Ivica Mataić, Metlarska zabava, Veselje moslavačkih planinara, Hrvatski planinar, 1997, br. 3, str. 22-23).

Metlarska zabava Obilježen je i novi planinarski put pod nazivom “Putem Ljudevita Vukotinovića” koji je bio usko vezan uz tradicionalnu priredbu “Voloderska jesen”. Time je ta priredba dobila i planinarski sadržaj, jer bi planinari tim putom od Popovače preko obronaka Moslavačke gore dolazili do Volodera i priredbe.

“…Sudjelovanje HPD “Jelengrad” iz Kutine u ovogodišnjoj gospodarsko-turističkoj priredbi “Voloderska jesen ‘94.” samo je još jedna potvrda poleta tog društva, a posebno njegova predsjednika g. Ivice Mataića, kojeg nije obeshrabrila ni kiša što je padala cijeli dan 3. rujna. I baš je kiša kriva što oko 200 planinara, koji su se odazvali pozivu, nije moglo u cijelosti proći zamišljenim i odabranim “Putem Ljudevita Vukotinovića”… U samom Voloderu dočekalo

60

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

nas je više iznenađenja. Najprije smo se upoznali s g. Dragutinom Pasarićem, poznatim novinarom i dopisnikom “Vjesnika” i HTV-a. On je duša, štono se kaže, tradicionalne priredbe “Voloderska jesen”. U jednoj školskoj učionici priređena je izložba “Planinarstvo u Moslavini nekada i danas”. Naši domaćini pobrinuli su se i za ugodan oproštaj. U voloderskoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog priredili su nam koncert crkvene glazbe. Svirao je na gitari i pjevao mladi Robert Belinić kojemu je glazbeni učitelj g. Zvonko Šušnjar, planinar iz Kutine …” (Tomislav Jagačić, Planinske “zasjede” u Moslavini, Hrvatski planinar, 1994, br. 11-12, str. 262-263).

Planinarstvo u Moslavini potječe iz 1924. godine Uz 40. godišnjicu HPD-a “Jelengrad” utvrđen planinarski pohod “Moslavačkom gorom s Ljudevitom Vukotinovićem” Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad” iz Kutine obilježilo je 40. obljetnicu osnutka društva. Organizirano planinarstvo u Kutini je započelo 1924. godine osnivanjem HPD-a Moslavina u kojem su djelovali mnogi kutinski uglednici tog vremena. Slijedeće godine bit će obilježena 100. obljetnica planinarstva u Hrvatskoj čiji su počeci u Moslavini vezani uz hrvatskog književnika, znanstvenika i pravnika Ljudevita Vukotinovića. Odlukom Skupštine HPDa “Jelengrad”, a u povodu 180. godišnjice rođenja i 100. godišnjice smrti Ljudevita Vukotinovića, koji je kao planinar prvi pješačio stazama Moslavačke gore i o tome ostavio pismeni trag, ustanovljen je memorijalni planinarski izlet “Moslavačkom gorom s Ljudevitom Vukotinovićem”.

Svečanom skupu su bili nazočni osnivač društva Tomislav Jagačić koji je 1953. radio kao nastavnik povijesti i zemljopisa u Kutini, dr Željko Poljak iz Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza i urednik časopisa “Hrvatski planinar” te predstavnici planinarskih društava “Yeti” iz Kutine, “Moslavina” iz Velike Ludine i “Zagreb-Matica” te drugi uzvanici i gosti. Umjesto odsutnog predsjednika Borisa Jambrešića Skupštinom je predsjedavao Darko Grundler dok su izvješće o radu tijekom prošlih 40 godina podnijeli Josip Mucko i Vladimir Ilijaš.

Kutinski su se planinari podsjetili na svoje brojne izlete i akcije od kojih su zadnje markiranje planinarskih putova po Moslavačkoj gori i europskog puta E—7. Inače, Moslavačka je gora zbog ratnih okolnosti u drugim dijelovima Hrvatske postala novootkriveni mamac za brojne planinare koji sve češće organizirano dolaze u Moslavinu.

61

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Govoreći o osnivanju planinarskog društva u Kutini Tomislav Jagačić (koji sada živi u Varaždinu) rekao je da je to bila njegova osobna ideja s kojom je došao u Kutinu gdje je tada radio u Osnovnoj školi u Crkvenoj ulici. Bilo je tada dilema oko imena jer se predlagalo i ime Garićgrad, ali se odustalo jer je upravo tada u trgovačkom poduzeću s takvim imenom izbila privredna afera.

Jagačić se prisjetio i jednog planinarskog sleta u bivšoj Jugoslaviji kada su kutinski planinari skrenuli pozornost na sebe donijevši malu bačvu s rakijom kao jedan od suvenira iz Moslavine. Društvo je 1974. imalo prekid u radu jer se politika htjela umiješati u njegov rad da bi zatim bilo obnovljeno.

Proslava 40. obljetnice planinarskoga društva “Jelengrad” bila je u Kutini 1994. godine. Predsjednik društva Ivica Mataić (u prednjem planu desno) čestita Tomislavu Jagačiću počasno članstvo. Za stolom sjede Josip Mucko (lijevo) i Vlado Ilijaš (desno) Glasovanjem je za novog predsjednika HPD “Jelengrad” izabran Ivica Mataić, potpredsjednik je Pero Prebeg, tajnik Josip Mucko, blagajnica Katica Herak i član Upravnog odbora Boris Jambrešić. U Nadzornom će odboru raditi Ivan Šarkezi, Vladimir Ilijaš i Emil Saks. Godišnji izlet “Moslavačkom gorom s Ljudevitom Vukotinovićem” održat će se 14. siječnja na rođendan tog

62

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

znamenitog književnika koji je neko vrijeme radio kao sudac u Velikoj Ludini.

Počasnim su članovima HPD-a Jelengrad proglašeni: dr Željko Poljak i Tomislav Jagačić koji je rekao da mu je neobično drago što je ponovo u Kutini sa svojim planinarima.(Gračaković, I., Planinarstvo u Moslavini potječe iz 1924. godine, Moslavački list, str. 27, Kutina, 23. prosinca 1994.)

U listopadu 1994. godine organiziran je tečaj za markaciste pod vodstvom Tomislava Pavlina. Za vrijeme tečaja markirana je staza od Popovače do Moslavačke Slatine. 23. kolovoza 1995. godine osnovana je podružnica u Popovači na inicijativu Ladislava Jurinjaka koji je postao i njen pročelnik.

U rujnu je HPD “Jelen-grad” iz Kutine osnovalo podružnicu u Popovači. Za pročelnika je jednoglasno izabran Ladislav Jurinjak. Podružnica ima 30 članova. (Planinarstvo u Popovači, Hrvatski planinar, 1995, br. 12, str. 365).

Te su godine glavni događaji društva bili planinarski dio manifestacije “Voloderske jeseni” i “Metlarska zabava”, oko čega se posebno angažirao predsjednik Ivica Mataić. Ivica Mataić je potaknuo i organizirao različita planinarska zbivanja, npr.: “PD “Jelengrad” iz Kutine, uvrstilo je medu svoje redovne priredbe doček roda kod sela Cigoča u Lonjskom polju na Josipovo. Sv. Josip izabran je za

Članovi HPD-a “Jelengrad” na najvišem vrhu Hrvatske – Sinjalu (Dinara)

63

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

zaštitnika društva, a doček proljeća u “Europskom selu roda” postat će tradicionalnim. Druga je redovna društvena priredba “Metlarska zabava” uoči Valentinova u planinarskom domu Podravska Slatina, a treća sudjelovanje na Voloderskim jesenima. Gosti dobro došli!” (Doček roda na Josipovo, Hrvatski planinar, 1996, br. 2, str. 64).

Od tih se zbivanja zbog različitih razloga održala samo “Metlarska zabava” koja je zadnji put prije izdavanja ove publikacije održana 2012. godine uz učestvovanje više od stotinu učesnika! Obilježeni su i održavaju se putovi u Moslavačkog gori: Ladislavova staza, put od planinarske kuće do Jelengrada i Košutagrada, put do Mjeseca i dr. Osim putova koje održava HPD “Jelengrad” postoje putovi koje je obilježilo i održava ih planinarsko društvo “Yeti” i putovi u okolici izletišta Podgarić koje održava Željko Tomac uz potporu Motela Podgarić. O aktivnostima HPD-a “Jelengrad” izvještavaju časopisi: Hrvatski planinar, Večernji list, Inin vjesnik, Sisački tjednik, Sunjski list i Moslavački list.

Aktivnost podružnice u Popovači očituje se uz ostalo i u tome što se planinarska kuća društva nalazi u selu Moslavačka Slatina na koje se nalazi na području općine Popovača. Članovi HPD-a “Jelengrad” preuzimaju obvezu održavanja i obilježavanja planinarske staze Zavižan – Jezera na Velebitu i u srpnju 1995. godine po prvi put uređuju i obnavljaju markacije na toj stazi. Na Josipovo, 19. ožujka 1996. godine, položen je kamen temeljac kapelice sv. Josipa, neposredno uz planinarsku kuću u Moslavačkoj slatini. Članovi HPD-a “Jelengrad” sudjelovali su u svečanosti i dijelili prisutnima čaj. U narednim godinama tu je izgrađena lijepa kapelica i danas stoji pored planinarske kuće. Unatoč kiši, u okviru manifestacije “Voloderska jesen” 14. rujna1996. godine sudjelovalo je 40 planinara koji su prošli Vukotinovićevu stazu. U tijeku 1996. godine Šumarija Popovača obilježila je lokalitet franjevačkoga samostana u Podgrackoj (Waralya) u podnožju Jelengrada.

Planinari žele svoj kutak Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad” iz Kutine, održalo je u nedjelju, 28. siječnja redovitu skupštinu. Pored manjeg broja planinara iz Kutine i nešto više iz Popovače skupštini su bili nazočni brojni gosti prijateljskih društava iz Siska, Zagreba, Lipka i Daruvara. Unatoč nepovoljnom vremenu prikupio se lijep broj planinara koji su analizirali jednogodišnji rad HPD-a “Jelengnad” u čijem je sastavu i Podružnica iz Popovače. Sa žaljenjem je konstatiran izostanak PD “Yeti” iz Kutine.

64

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Tijekom 1995. godine PD “Jelengrad” mnogo je učinio na uređenju Doma u M. Slatini, planinarskih staza u Moslavačkoj gori, omasovljenju kroz osnivanje podružnice, te pomlađivanja članstva. Na sam dan održavanja Skupštine ovom PD-u je pristupilo nekoliko novih članova iz Strušca.

Predsjednik Društva, Ivica Mataić podnio je izvještaj u kojem je pored uspjeha u više navrata isticao i teškoće s kojima se susreću u Kutini. To se odnosi na prostorije, kojih nemaju, a čak nemaju gdje izložiti primljena priznanja, pa ih moraju držati kod kuće. Za sada uživaju gostoprimstvo Srednjoškolskog centra, ali bi radije imali svoj kutak.

Gosti iz drugih PD-a izrazili su spremnost daljnjeg pomaganja “Jelangradu” samo očekuju poziv, a Siščani kažu: “Doći ćemo i sami”. Bez planinara iz Siska rezultati bi bili mnogo skromniji, rekao je predsjednik Mataić. Predsjednik PD iz Siska Roko Nikolić predložio je da se priđe osnivanju Saveza planinarskih društava na području županije, što je sa zadovoljstvom prihvaćeno. Udruženi planinari, odnosno planinarska društva lakše bi dolazila i do neophodnih sredstava i propagirali svoje humane i zdrave aktivnosti.

Prošle godine planinari iz Kutine organizirali su više samostalnih izleta, a bili su i na izletima s drugim društvima iz Like, Zagorja i Moslavine. Bili su i u inozemstvu.

Na ovogodišnjoj skupštini proglašen je Dan “Jelengrada” koji će se slaviti 19. ožujka, na Josipovo. Izabran je i novi blagajnik, te prihvaćen plan rada za 1996. godinu čijem će ostvarenju vjerojatno pripomoći donatori i jedinice lokalne samouprave, kao što to čine u Daruvaru, gdje je PD ušlo u sve pore lokalnog života.

(Tušek, P., Planinari žele svoj kutak, Moslavački list, 8. veljača 1996.)

Polovicom devedestih godina dvadesetoga stoljeća opada broj članova i planinarska aktivnost, pa se razmišlja o ujedinjenju HPD-a “Jelengrad” i PD-a “Yeti”. O tome se raspravlja i na godišnjoj skupštini društva održanoj 17. prosinca 1997. godine. Na toj je skupštini prisutan i predsjednik PD -a “Yeti” Željko Tomac koji smatra da bi takvo udruživanje bilo korisno za oba društva. Unatoč nekoliko sastanaka i pokušaja, do udruživanja nije nikad došlo. Glavni su razlozi vjerojatno bili različiti planinarski svjetonazori i generacijske razlike između društava. Prema popisu 1997. godine HPD “Jelengrad” ima 39 članova od čega ih je 7 iz podružnice u Popovači. Na izbornoj skupštini HPD-a “Jelengrad” 17. prosinca 1997. godine bira se novo vodstvo društva u sastavu:

65

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

1.

2.

3.

4.

5.

Ladislav Jurinjak, predsjednik Ivan Šarkezi, dopredsjednik Josip Mucko, tajnik Ana Fuljatić, blagajnica Darko Grundler, član

Nakon vrlo aktivnog djelovanja i brojnih uspješno ostvarenih aktivnosti, predsjednik Ivica Mataić se zbog privatnih obveza sljedećih godina povlači iz rada društva.

Zbog promjene zakona društvo se Rješenjem od 5.ožujka 1998. upisuje u Registar udruga Sisačko-moslavačke županije. U članku 2. toga rješenja piše: Osnovni sadržaj djelatnosti HRVATSKO PLANINARSKO DRUŠTVO “ JELENGRAD “KUTINA je: razvijanje organiziranih oblika planinarske djelatnosti, te zaštita i unapređenje čovjekove okoline. Te je godine Rješenjem Ministarstva uprava odobrena uporaba pridjeva “hrvatsko” u nazivu društva.

7. ožujka 1998. godine dogodilo se okupljanje vjerojatno najvećeg broja planinara u Moslavini. U organizaciji PD-a “Yeti” i uz sudjelovanje brojnih planinarskih društava pa i HPD-a “Jelengrad” održan je pohod od Popovače do planinarske kuće PD-a “Yeti” u Kutinici. Procijenjeno je da je sudjelovalo više od 500 planinara. Te je godine na “Voloderskoj jeseni” sudjelovalo 39 planinara, a na Metlarskoj zabavi

Na izletu u Podgarić

66

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

u planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini bilo je 80 planinara. Na proslavi Martinja u planinarskoj kući bilo je 56 planinara. Odžana je i II. likovna kolonija “Goran Čabrajić” u planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini. U svibnju su HPD Jelengrad posjetili varaždinski planinari, predvođeni Tomislavom Jagačićem. Prema popisu iz 1998. godine HPD “Jelengrad” ima 48. članova od čega 7 iz podružnice Popovača.

Uspjela promidžbena akcija Turističke zajednice općine Popovača 500 planinara iz 12 gradova i općina U organizaciji Turističke zajednice općine Popovača i planinarskih društava “Jeti” i “Jelengrad” u Popovači je u subotu, 7. ožujka priređeno do sada najveće okupljanje planinara sa šireg područja srednje i istočne Hrvatske.

Računa se da se okupilo oko 500 planirana iz niza društava iz Zagreba, Bjelovara, Siska, Osijeka, Belišća, Daruvara, Novske, Sesveta, Konjšćine i dakako: Kutine, Popovače i Ludine. Dočekali su ih, uz svirku “Voloderskih tamburaša”, čelnici općine i Turističke zajednice općine Popovača: Stjepan Beleta, Stjepan Tušek, Ivica Ćuk, Zdenko Poljak i drugi.

Nakon dobrodošlice i uobičajenih informacija o općini Popovača i povijesti Moslavine, planinari su se autobusima uputili na određene *punktove* u Moslavačkoj gori, odakle su pješice krenuli prema Kutinici, koja je bila krajnje odredište subotnjeg planinarskog upoznavanja Moslavačke gore. (Tušek, P., 500 planinara iz 12 gradova i općina, Moslavački list, 12. ožujka 1998.)

Novosagrađenu kapelicu sv. Josipa posjetila je 19. ožujka 1999. skupina od pedest i tri umirovljenika-planinara pod vodstvom Josipa Sakomana. Pri tom ih je HPD “Jelengrad “ ugostio u svojoj planinarskoj kući na čemu je J. Sakoman pismeno zahvalio. U planinarskoj kući je tijekom 1999. godine boravilo 250 planinara iz različitih društava. Prema popisu 1999. godine HPD “Jelengrad” ima 33. člana, od čega ih je 7 iz podružnice Popovača.

Pohod na Josipovo organiziran je i 2000. godine uz planinarski pohod i zabavu uz živu glazbu, u planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini. Te je godine uređeno krovište i zamijenjeni su dotrajali crjepovi na planinarskoj kući, uz financijsku pomoć Općine Popovača. 13. svibnja 2000. godine održan je prvi Moslavački maraton od Vilenjaka do Moslavačke Slatine u kojemu je sudjelovalo 8 planinara. U planinar-

67

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

skoj je kući tijekom 2000. godine boravilo 180 planinara iz različitih planinarskih društava. Prema popisu iz 2000. godine HPD “Jelengrad” ima 31 člana, od čega ih je 7 iz podružnice Popovača.

Godine 2000. obilježene su brojne staze u Moslavačkoj gori i izrađeni putokazi.

Ponovno je uređena i obilježana staza Zavižan – Jezera na Velebitu. Uz suradnju s Narodnim sveučilištem organizirano je predavanje T. Jagačića o Prokletijama. Radilo se i na planinarskoj kući pa je tako popravljena žbuka u unutrašnjosti, popravljena je elektroinstalacija i postavljena su nova rasvjetna mjesta, obojani su zidovi, nabavljena je kuhinjska električna peć i dr. Tužan događaj za HPD Jelengrad i za sve planinare dogodio se 11. kolovoza 2001. Toga je dana preminuo Tomislav Jagačić, čiji će duh ostati zauvijek utkan u život HPD-a “Jelengrad”. Tom su prilikom izgovorene i ove riječi:

Dragi Tomislave, U ovom teškom trenutku rastanka teško je naći riječi koje bi izrazile osjećaje.

Kad si nas prošle jeseni pozvao na izlet na Ravnu goru, nitko nije mogao ni pomisliti da nam je to posljednji izlet s tobom. Ni kada si u travnju ove godine bio kod nas u Kutini s planinarskim predavanjem, nikome od planinara nije bilo ni na kraj pameti da bi mu to moglo biti posljednje viđenje s tobom. Jer si još bio, za svoje godine, i tjelesno krepak i, naročito, živahna duha. Upravo, u tom smislu, još u punoj aktivnosti i snazi. Jer dok mnogi ljudi tvojih godina još samo čitaju novine, ti nisi nalazio dosta prigoda u kojima bi ostvario svoje ideje i potrošio stvaralačku energiju koju si nosio u sebi.

Posljednjim planinarskim zbomikom koji si stigao izdati, spasio si od zaborava mnogo toga što čini hrvatsku planinarsku povijest. A već si spremao i novi.

Volio si planinarstvo; živio si za planinarstvo i u svakoj prigodi ga promicao.

U Kutini si prebivao samo nekoliko godina, ali si ostavio trajan trag. Osnovao si 1953. god. Planinarsko društvo “Jelengrad” koje još postoji. Moslavinu si zavolio kao svoj drugi zavičaj i često je posjećivao. Veselio si se svakoj našoj uspješnoj akciji kao svojoj.

Sjećamo se tvoje radosti i ganutosti prigodom proslave 40. obljetnice našega i tvojeg društva. Kako bi se tek radovao okrugloj, 50. obljetnici. To je pola stoljeća. A nedostaju još samo dvije godine. Ali opaka bolest i smrt ti je tu radost uskratila.

68

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Volio si planinarstvo; živio si za planinarstvo. Kada smo te posljednji puta vidjeli, dva dana pred smrt, u bolničkoj sobi, bio si već vrlo shrvan bolešću.

Ali, kad bi se spomenula neka planinarska tema, vidljivo bi živnuo i prihvatio.

Bio si tijelom već sasvim slab, ali u duhu jak i nisi se predavao. Nadao si se ozdravljenju, da možeš dovršiti i izdati novi Planinarski zbornik, koji je, rekao si nam, završen do tri četvrtine.

Netko od nas je pogledavši kroz prozor primijetio da se otuda vidi i Ravna gora. Ti više nisi imao tjelesne snage da bi ustao i prišao prozoru. Ali si u sebi vidio tu panoramu jasnije nego bi je mogao vidjeti tjelesnim očima. I nastavio si opisivati: Čevo, Ivanščica, Strahinjščica, Ravna gora...

A Ravnu goru i njezinu okolicu si najviše volio. I one dvije crkvice, sv. Magdalene i sv. Auguština, točno na granici sa Slovenijom. Zato si i nas tamo odveo.

Tvojoj blagoj i humanističkoj naravi smetale su granice između ljudi i naroda.

Stoga si nastojao graditi mostove. Zato si o tim crkvicama, koje su dobile i neko simboličko značenje i napisao toliko članaka, kako u Hrvatskom planinaru, tako i u slovenskom Planinskom vestniku. Za ilustraciju, jedan tvoj članak, od prije šest godina, završava ovako: “A kada dođete do dviju crkvica na istom brijegu, pozdravite mi zvonara Janeza Šmiguca, njegovu suprugu Tilku i sina Janeza”

U kutinskom klubu Arcus Tomislav Jagačić je 19. travnja 2001. godine uz projekciju dijapozitiva održao predavanje o Prokletijama

69

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

I u toj gradnji mostova i spajanju nastat će tvojim odlaskom praznina koja će se jako osjetiti i teško ispuniti.

Zbogom, dragi Tomislave, i hvala ti na svemu što si učinio.

U ime HPD “Jelengrad” iz Kutine molim obitelj da primi izraze naše najiskrenije sućuti.

Godina 2001. obilježena je markiranjem planinarskih putova po Moslavačkog gori.

Prema popisu iz 2001. godine u HPD “Jelengrad” ima 31 člana, od čega ih je 8 iz podružnice Popovača.

Godina 2002. obilježena je brojnim uspjelim izletima koje organizira HPD “Jelengrad”. Iako broj sudionika na pojedinom izletu nije velik, broj i raznolikost izleta je za pohvalu. Kao vodiči i organizatori izleta ističu se Marija Kocet i Darko Grundler. U tijeku 2002. godine u planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini boravilo je 240 planinara iz različitih društava. Prema popisu iz 2002. godine u HPD “Jelengrad” upisano je 30. članova, od čega ih je 11 iz podružnice Popovača.

Valja spomenuti nekoliko zaslužnih članova HPD-a “Jelengrad” koji su u prvom desetljeću od obnove društva devedesetih godina obilježili rad društva.

Metlarska zabava

70

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

Josip Mucko je idejni i provedbeni začetnik obnove rada društva krajem osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Djelovao je iz sjene. Unatoč toga bio je stvarni pokretač rada obnovljenoga društva i isprva jedini organizator rada društva i vodič izleta. Mucko je zapravo bio jedini aktivni član društva, od svih koji su izabrani na funkcije kako bi se društvo lakše registriralo. Mucko je posebno volio planinariti po Sloveniji, pa je u početku rada obnovljenog društva često vodio planinare u Sloveniju.

U to su doba uz ostale planinare pod vodstvom Mucka na izlet često išli učenici srednjih škola u Kutini. Josip Mucko najzaslužniji je za obnovu planinarstva u Kutini devedesetih godina. Ostavio je trajni trag u organizacijskom i duhovnom oblikovanju društva.

Ivica Mataić izabran je za predsjednika HPD-a “Jelengrad” 1993. godine, nakon Borisa Jambrešića. Boris je uzeo pušku u ruke valjda već prvoga dana rata 1991. godine i ratovao po Slavoniji. Pokazao se sposobnim pa je, kad je ovdje završilo,

Nevenka Kramarić i Ladislav Jurinjak

71

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

prebačen na Velebit gdje je bio zapovjednik postrojbe specijalne policije SisačkoMoslavačke županije. Kada je trebalo, bio je i pregovarač s UNPROFOR-om jer je znao dosta dobro engleski. Sa svojim suborcima sudjelovao je i u Oluji, u borbama za Knin, ali izvršavajući specijalne taktičke zadatke u brdima. Boris je bio s HPD-om “Jelengrad” na prvom izletu po završetku rata, na Ravnu goru, koji Josip Mucko spominje u svom izvješću iz 1993. godine. Na Borisa Jambrešića HPD “Jelengrad” može biti jako ponosan i zahvalan za sve što je učinio. Polovicom devedesetih godina Boris prestaje aktivno djelovati u HPD-u “Jelengrad”.

Ivica je bio čovjek vrlo raznovrsnih interesa koje je sa žarom nastojao ostvariti. Posebno je bio sklon ostvarenju kontataka s drugim planinarskim društvima i organiziranju planinarskih skupova. Njegovom zaslugom i zaslugom Ladislava Jurinjaka društvo je dobilo na uporabu planinarsku kuću u Moslavačkoj Slatini.

Ivica je organizirao prva velika okupljanja planinara kojima je domaćin bio HPD “Jelengrad”, od kojih su neka bila rado i brojno posjećivana i koja su ime Jelengrada proširila među planinarima. Posebno je bila omiljena Metlarska zabava koju je Ivica osmislio, organizirao i uspješno vodio. Metlarska zabava je u veljači okuplja-

Radno predsjedništvo svečane skupštine u povodu 50. obljetnice HPD-a “Jelengrad”. Slijeva nadesno: Ladislav Jurinjak, Vlado Ilijaš i Božica Sudarević

72

Obnova planinarskog društva u Moslavini 1990. godine

73

Zadnjih desetak godina

la planinare iz cijele Hrvatske u planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini. Na tom bi se okupljanju nakon obilaska Moslavačke gore radile brezove metle. Te bi male metle planinari ponijeli kao suvenir, a za uspješnu izradu dobili bi i odgovarajuću diplomu. Plesalo se pod maskama i birala najbolja maska, uz prigodni program.

Ivica Mataić je dva puta bio i predsjednik HPD-a “Jelengrad” i tom je prilikom ostvario brojne kontakte s planinarskim društvima i ostalim udrugama.

Dobri duh planinarske kuće u Moslavačkoj Slatini je Ladislav Jurinjak – Laci. Isprva domar, a kasnije tri puta i predsjednik društva. Laci s puno žara i ljubavi uređuje i održava planinarsku kuću i u njoj ugošćuje planinare. Inicijator je praktično svih akcija oko uređenja i obnove doma, a aktivan je i u prikupljanju opreme i sredstava za uređenje doma. Planinarska kuća danas je ugodno mjesto za boravak i druženje, ponajprije zahvaljujući Laciju. Inicirao je i označavanje planinarskih staza i dalje se brinuo o održavanju staza, pa je njemu u čast i jedna staza nazvana Ladislavova staza. Laci je zaslužan i za osnutak podružnice u Popovači, na čijem je području planinarski dom. Kao predsjednik društva, marljivo je, savjesno i samozatajno vodio društvo.

Vladimir Ilijaš je kao jedan od malobrojnih članova društva iz razdoblja pedesetih godina dvadesetog stoljeća društvu osigurao svojevrstan kontinuitet. Bio je i predsjednik društva, planinarski i turistički vodič i sudionik većine događanja koje je društvo organiziralo. Njegova ljubav za planine i otkrivanje novih planinarskih predjela očitovala se u vođenju izleta u udaljenije krajeve i u inozemstvo.

Zadnjih desetak godina 26. veljače 2003. godine HPD-u “Jelengrad” dodijeljen je Zlatni znak Hrvatskoga planinarskog saveza. 8. ožujka 2003. godine proslavili smo 50. obljetnicu rada i djelovanja HPD-a ”Jelengrad” iz Kutine. To je malo društvo, a ima dosta uspjeha u radu. Priznanja HPD-a “Jelengrad” dodijeljena su našim članovima: Darku Grundleru, Josipu Mucku, Vladimiru Ilijašu i Ladislavu Jurinjaku. Priznanja su dodijeljna i drugim društvima, ustanovama i pojedincima: HPD-u “Sisak”, OŠ Popovača, Tehničkoj školi u Kutini, Šumariji Popovača i Ivici Mataiću. Odličja HPS-a dobili su Josip Mucko - srebrni i zlatni znak, te Ladislav Jurinjak srebrni znak.

Godine 2004. društvo ima 30 članova. Ostvarili smo više od 60 izleta diljem Hrvatske i Slovenije. Organizirali smo i sudjelovali u obnovi markiranih planinarskih putova po Moslavačkog gori.

74

Zadnjih desetak godina

Godine 2005. društvo ima 36 članova koji su planinarili po Medvednici Učkoj, Kalniku, Tuhobiću, Guslici, Bijelim stijenama, Samoborskom gorju i Moslavačkoj gori, s članovima HPD-a “Vihor” iz Zagreba. Na Čvrsnicu, Ramsko jezero i Međugorje planinarili smo s članovima HPD-a “Tonimir” iz Varaždinskih Toplica. Bili smo kod Naftaplinaca u Risovoj jazbini i na susretu planinara u Vrbovskom.

Godine 2006. izabrano je novo predsjedništvo s predsjednikom Vladimirom Ilijašem. Društvo ima 43 člana. I dalje imamo dobre prijateljske odnose s planinarima iz Siska, Zagreba i drugih gradova. Darko Grundler i Josip Tomac održali su zanimljivo predavanje o planinarstvu. Petnaest članova našeg društva 7. svibnja 2006. godine s učestvovanjem 15 članova našeg društva sudjelovalo je u “Moslavačkom maratonu”. Posjetilo nas je 210 planinara iz Zagreba, Siska i Hrvatskog zagorja.

Godine 2007. društvo ima 42 člana. Bili smo na 56 izleta, a u našoj Planinarskoj kući ukupno je bio 281 planinar.

Godine 2008. s većinom planinara išlo se je na Novsko brdo, u Mursko Središće, na Viševicu, Ravnu goru, Papuk, Biokovo i Svetu Geru.

Godine 2009. u planinarskoj kući ugostili smo 265 planinara, od čega je najveći broj bio na Metlarskoj zabavi. Naši su članovi bili na Belcu, Medvednici, Kuna gori, Cesargradskoj gori, Papuku, Kleku, Vinici kod Duge Rese, Bjelolasici, Ćićariji, Samarskim stijenama, Malom Kalniku i dr.

Godine 2010. bilo je 80 izleta i 8 radnih akcija. Obnovili smo markaciju na Velebitu od Zavižana do Krasnog, u čemu je sudjelovalo 8 članova društva. Pod rukovodstvom predsjednika Ivice Mataića i 49 članova društva ostvarili smo 80 izleta te ugostili 177 planinara u našoj planinarskoj kući.

Godine 2011. društvo ima 57 članova. Održane su radne akcije u planinarskoj kući i oko nje, a planinarili smo diljem lijepe naše.

29. siječnja 2012. godine na Zboru našega društva donesena je razrješnica dotadašnjem predsjedniku I. Mataiću, a za novoga je izabran L. Jurinjak s mandatom do 31. prosinca 2013. godine. 18. veljače 2012. održana je “Metlarska zabava sa 140 učesnika.

Zahvaljujući svim dosadašnjim predsjednicima Tomislavu Jagačiću, Ivici Mataiću, Vladimiru Ilijašu i Ladislavu Jurinjaku, vodičima izleta, posebno Darku Grundleru, Mariji i Josipu Kocetu, Vladimiru Ilijašu i drugima, te zahvaljujući svim članovi-

75

Zadnjih desetak godina

ma društva očuvali smo HPD “Jelengrad”. Godine 2012. publiciran je planinarski zemljovid Moslavačke gore, čiji je autor Josip Kocet. Josip Kocet uz to uređuje i web-stranice društva te vodi bazu podataka u kojoj su pohranjeni mnogi vrijedni podaci o djelovanju društva.

Iako je bilo i ostalih društvenih aktivnosti, zadnjih desetak godina društva obilježeno je ponajviše brojnim izletima diljem Hrvatske. Društvo u tom razdoblju ima stabilnu jezgru planinara spremnih i voljnih pohoditi planine. Od obnove rada društva do trenutka pisanja ovog teksta društvo nije uspjelo okupiti mlađe članstvo. Iako se svake godine učlane novi planinari, redom su to ljudi srednje ili poznije dobi.

To, međutim, ne umanjuje radost boravka u prirodi. Planinarska kuća koja je isprva bila ponajprije mjesto ugošćavanja planinara iz drugih društava sve više postaje okupljalište članova HPD-a “Jelengrada” pri raznim progodama: radnim akcijama oko uređenja planinarske kuće, proslavama Nove Godine i drugih društvenih događaja. HPD “Jelengrad” se u Kutini oglašava planinarskim ormarićem smještenim nedaleko robne kuće Lonia. Nakon postavljanja novog ormarića uređuje ga Mato Mukavec prikladnim fotografijama i obavijestima.

(Tekst uz koji nisu navedeni autori napisali su Darko Grundler, Josip Mucko i Ladislav Jurinjak, a u cjelinu objedinio Darko Grudnler).

U nastavku je popis dužnosnika HPD Jelengrada nakon obnove 1990. godine.

Predsjednici Ime i prezime Boris Jambrešić Ivica Mataić Ladislav Jurinjak Vladimir Ilijaš Ivica Mataić Ladislav Jurinjak

76

Početak 26.4.1990 18.12.1993 17.12.1997 22.1.2006 31.1.2010 29.1.2012

Završetak 18.12.1993 17.12.1997 22.1.2006 31.1.2010 29.1.2012

Zadnjih desetak godina

Dopredsjednice i dopredsjednici Ime i prezime Ivan Masnec Pero Prebeg, ml.

Ivan Šarkezi Marija Kocet Mato Mukavec

Početak 26.4.1990 18.12.1993 17.12.1997 22.1.2006 31.1.2010

Završetak 18.12.1993 17.12.1997 22.1.2006 31.1.2010

Početak 26.4.1990 18.12.1993 30.7.2003 22.1.2006 31.1.2010

Završetak 18.12.1993 30.7.2003 22.1.2006 31.1.2010

Početak 26.4.1990 18.12.1993 17.12.1997

Završetak 18.12.1993 17.12.1997

Početak 26.4.1990 18.12.1993 17.12.1997

Završetak 18.12.1993 17.12.1997

Tajnice i tajnici Ime i prezime Đurđa Košković Josip Mucko Vladimir Ilijaš Josip Kocet Ljerka Čorak Blagajnice Ime i prezime Biserka Šmit-Sabolić Katica Jukić Ana Fuljatić Članice i članovi uprave Ime i prezime Emilija Vlajsović Boris Jambrešić Darko Grundler

77

Zadnjih desetak godina

Predsjednice i predsjednici nadzornog odbora Ime i prezime Danica Herak Ivan Šarkezi Tomislav Šušnjar Irena Puškarić Ivan Šarkezi

Početak 26.4.1990 18.12.1993 17.12.1997 30.1.2002 22.1.2006

Završetak 18.12.1993 17.12.1997 30.1.2002 22.1.2006

Članice i članovi nadzornog odbora Ime i prezime Marija Komugović Nikola Šurbek Emil Saks Vladimir Ilijaš Josip Kocet Stjepan Babić Jasminka Grundler Danko Juza

Početak 26.4.1990 26.4.1990 18.12.1993 18.12.1993 30.1.2002 30.1.2002 22.1.2006 22.1.2006

Završetak 18.12.1993 18.12.1993 30.1.2002 30.7.2003 22.1.2006 22.1.2006

Predsjednice i predsjednici podužnice u Popovači Ime i prezime Ladislav Jurinjak Marija Kocet Ladislav Jurinjak

Početak 23.8.1995 30.1.2002 22.1.2006

Završetak 30.1.2002 22.1.2006

Domar planinarske kuće u Moslavačkoj Slatini Ime i prezime Ladislav Jurinjak

78

Početak 23.9.1994

Završetak

Zadnjih desetak godina

Priznanja članovima HPD–a “Jelengrad” Zlatni znak HPS-a za doprinos razvoju planinarstva Josip Mucko 6.01.2003 Darko Grundler 5.12.2008 Srebrni znak HPS-a za doprinos razvoju planinarstva Ladislav Jurinjak 06.01.2003 Josip Mucko 26.02.2003 Priznanje HPS-a za doprinos obilježavanju 2002. – međunarodne godine planina Ladislav Jurinjak 24.05.2003 Priznanje HPD-a “Jelengrad” za poseban doprinos radu društva Ladislav Jurinjak 24.05.2003 Božica Sudarević 08.03.2003 Vladimir Ilijaš 08.03.2003 Ladislav Jurinjak 08.03.2003 Josip Mucko 08.03.2003 Darko Grundler 08.03.2003 i 01.02.2009 Planinarska zvanja Markacist voditelj Darko Grundler Vladimir Ilijaš Ladislav Jurinjak Josip Mucko Markacist: Ivica Mataić

79

Povijest grada Kutine

Povijest grada Kutine Kutina se po prvi put u prošlosti spominje g. 1256. u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. U kasnom srednjem vijeku tu živi više imućnih plemićkih obitelji uz rječicu Kutinicu. Gospoštija ima svoje sjedište i utvrđeni dvorac na brežuljku sjeverno-istočno od današnje Kutine. Za obranu od Turaka izgrađena je mala tvrđa Plovdin. U blizini živjeli su obrtnici i trgovci. Župa i župna crkva spominje se u Kutini g. 1334., 1364., 1488., 1501. itd. Kako je Kutina obuhvaćala veliko područje uz rječicu Kutinicu, na tom su se području sigurno nalazile dvije župe.

Za turskih provala, oko g. 1543.-1552. stanovništvo je odavde nestalo: pobijeno, odvedeno u ropstvo i raseljeno. Tako je Kutina gotovo 150 godina ostala posve opustošena.

Poslije oslobođenja Moslavine i Slavonije od Turaka, sele se u pustu Kutinu sisački Posavci, Erdödijevi podložnici, i stvaraju novo naselje. Moslavinu su poslije stanovite borbe zauzeli Erdödi, pa Sečeni, koji su gospodari Kutine do 1848.

Godine 1879. Kutina postaje kotar, pridružen Požeškoj županiji. Katolička crkvena župa obnovljena je u Kutini 1706. g. Požeška županija određuje gradnju škole u Kutini i ta (današnja škola) podignuta je 1879. g. Ferdinand IV. proglašuje Kutinu trgovištem g. 1837. U to vrijeme ima Kutina kirurga i ljekarnu. 1850. g. djeluje pošta u Kutini, a 1895. telefon. Željeznica je izgrađena 1897. g. Godine 1701. Kutina ima 25 kuća, a 1880. godine 324 kuće. Danas Kutina ima 25.000 stanovnika i urbano je središte mikro-regije Moslavine. Svakim elanom Kutina potvrđuje da je grad u kojem je poželjno biti poduzetnik, zadovoljstvo biti radnik i, prije svega, ugodno biti građanin.

(Promidžbeni letak povodom 756. obljetnice Grada Kutine)

80

Povijest Popovače

Povijest Popovače Nalazi se sjeverno od sela Potoka, zapadno od Volodera, južno od Moslavine.

Samo ime toga sela zapisano je 1560. u vijesti o pogibiji Saferbega, sina Mallkočbegova u bici između Turaka i krajišnika. To se dogodilo kod puste crkve, nazivane Popovača, jednu milju dalje od Čazme. Godine 1501. zapisana je na tlu Vanjske Moslavine župa sa župnikom na čelu. Kako se današnje selo Popovača nalazi u prvoj blizini Moslavine, dakle zapravo u njenu vanjskom području, nema sumnje da je ta pusta crkva od 1560. upravo ona župna iz 1501. Otuda bi se moglo zaključiti da se taj vanjski dio Moslavine već u vrijeme prije Turaka zvao Popovača. Ispred Turaka izbjegao je otuda veći dio starosjedilaca Hrvata, ali su i tu, vjerojatno,ostale pojedine porodice koje su mogle prenijeti staro mjesno nazivlje.

Oko 1550. doselili su i Srbi stočari na to zemljište, koji su onda od tih zaostalih starimaca primili i krupne i sitne podatke o tom kraju. Poskije turskoga sloma Popovača se polagano naseljavala. Od Srba zabilježene su 1750. svega 4 porodice, a od Hrvata njih 13. Od Srba danas postoje od tih porodica 2, a od Hrvata njih 8 sa 35 kuća. Poslije toga popisa nastavljeno je doseljavanje na to tlo uglavnom zapadnom strujom i iz okoline. Godine 1850. našle su se tu 43 kuće, 313 hrvatskih stanovnika i 21 Srbin. S krizom su nastale nove prilike u ‘kojima se doseljavanje još povećalo, te su s vremenom Hrvati doseljavanjem svoj broj udvostručili, a Srbi su, nemajući jače prinove, ostali brojčano isti. Među hrvatskim doseljenicima prevlađuju Zagorci, a Podgorci, Ličani i Gorani imaju desetak porodica.

(Pavičić, Stjepan i ostali, Zbornik Moslavine knjiga prva, Muzej Moslavine, Kutina, 1968.)

Povijest na području općine Popovača počinje vrlo rano, prije 18 milijuna godina.

O tome nam svjedoče paleontološki ostaci biljnog i životinjskog svijeta pronađeni u Gornjoj Jelenskoj. Prvi tragovi ljudskog života pronađeni su već u prapovijesti i nastavljaju se kroz sva razdoblja do Rimljana. Blizina antičke Siscie pogodovala je razvoju života pa se, najvjerojatnije uz cestu koja je spajala Sisciu (Sisak) i Variannis (Kutina), nalazi veći kompleks rimske vile. Uz ovo nalazište u Osekovu, rimski arheološki materijal pronađen je i na drugim mjestima u općini (Donja Gračenica, Voloder).

Brojni arheološki ostaci iz razvijenog srednjeg vijeka (12 - 16 st.) potvrda su vjerojatnosti nastavka života ranijih vremena. Iz tog su razdoblja srednjovjekovne utvrde Jelengrad, Košutagrad, Garićgrad te Moslavinagrad (spominje se od 1316.), uz koji se razvila Popovača. Moslavinagrad su 1545. zauzeli Turci, nakon čijeg po-

81

Povijest Popovače

vlačenja utvrda propada. Pored njegovih ruševina grofovi Erdödy 1746. započinju izgradnju novog dvorca. U njemu je 1934. otvorena bolnica za neuropsihijatrijske bolesti. Željezničku prugu Popovača dobiva 1897. godine, što čitavom kraju daje snažan razvojni zamah. Početkom 20. st. općina Popovača bila je gospodarski jako središte. U samom mjestu bila je upravna općina, pučka škola, pošta i brzojavna stanica, oružnička postaja, financijska straža, željeznička postaja, a još je uvijek egzistiralo i vlastelinsko dobro Moslavina sa stotinjak stanovnika. Godine 1913. puštena je u rad pilana u Popovači, a vinogradarstvo postaje sve jača grana gospodarstva u općini.

Uz sve veći razvoj obrta ne smije se zaboraviti ni stočni sajam, koji je već tada bio najjači u sjevernoj Hrvatskoj. Područje Moslavine već u 13. stoljeću kraljevskim ukazom dobiva sajam. Sajam je kasnije preuzela Popovača, održava se svake prve subote u mjesecu, a i danas je jedan od najvećih sajmova u sjevernoj Hrvatskoj. (http://www.popovaca.hr/o-opcini-popovaca/povijest/2169-povijest, 20.12.2012.)

Općina Popovača nalazi se u okvirima Sisačko-moslavačke županije gdje zauzima dio njezinog sjeveroistočnog rubnog područja. Svojim sjeveroistočnim rubom graniči s Bjelovarsko-bilogorskom županijom, dok preostali rubni dijelovi graniče s jedinicama lokalne samouprave Sisačko-moslavačke županije, i to na sjeverozapadnoj strani s općinom Velika Ludina, s jugoistočne strane je grad Kutina, a grad i županijsko središte Sisak graniči s njezinim jugozapadnim dijelom.

I Park prirode Lonjsko polje je sa 5808 ha (10% ukupne površine Parka) sastavni dio općine Popovača. Svojim prirodnim, krajobraznim i ostalim kvalitetama ima daleko širi značaj koji prelazi lokalne okvire. Lonjsko polje ima već izražen europski, pa i svjetski, značaj i samim je time još jedan čimbenik u gospodarskom smislu koji je spreman za valorizaciju i s područja općine Popovača. Tu se, dakako, misli na ekološke, poljoprivredne i posebice turističke potencijale. (http://www.popovaca.hr/o-opcini-popovaca/polozaj, 20.12.2012.)

82

Povijest Gornje Jelenske

Povijest Gornje Jelenske Leži u dolu potoka Jelenske ispod vrhova gore Garjevice. Ovamo su u početku 18. st. bili dovedeni Gorani koji su tu iskrčili veli’k prostor stare šume na kojem su osnovali svoje selo. Zabilježeni su tu 1750. i tada ih se našlo 35 porodica, od kojih danas ima oko 90 kuća. Među njima je rod Pleša najjači. I kasnije su na to tlo doselili novi Gorani u 10 porodica koje su do danas razvile oko 20 kuća. Godine 1850. bila ih je tu 51 familija sa 565 čeljadi, po jedanaestero na jedan dom. Kriza im je rastočila stare zadruge, ali im je ipak podigla broj. Ipak su se neke porodice za to vrijeme razamrle, a na njihova su mjesta došli novi naseljenici iz okoline i iz Zagorja, ali Česi u to selo nisu mogli prodrijeti.

Selo ima oko 6000 jutara sa mnogo šume. Nastalo je južno od staroga Jelengrada i u blizini izvora potoka Jelenskoga i otuda mu i ime.

(Pavičić, Stjepan i ostali, Zbornik Moslavine knjiga prva, Muzej Moslavine, Kutina, 1968.)

Prostor što ga u obliku nepravilnog trapezoida zaprema selo Gornja Jelenska spada među najpitomije i najljepše dijelove središnje Moslavine. Okosnicu prostora čini joj udolina potoka Jelenska (mještani potok nazivaju Jelenka) koji teče sve do Popovače.

Ovamo su u početku 18.st. bili dovedeni Gorani koji su tu iskrčili veliki prostor šume na kojem su osnovali svoje selo. Nalazeći se usred sjevernog širinskog pojasa ona ima osnovna obilježja umjerene klime, a time i povoljne uvjete za uzgoj i rast skoro svih glavnih europskih i kontinentalnih posebno srednjeeuropskih biljaka i kultura. Iz sela odlazi mahom mlađi naraštaj, a oni koji su čvršće vezani uz rodnu kuću i ostaju na selu, u većini slučajeva, bave se poljoprivredom. U dolini Gornje Jelenske nalazi se veliki rudnik koji krije mnoge tajne pradavnih vremena i prapočetaka ovog pitomog kraja (pronađene su okamine kostiju velikih sisavaca, ostaci praslona, dijelovi miocenskog nosoroga...).

Prema dostupnim pisanim podacima prvi spomen Gornje Jelenske nalazimo 1711. godine. Župa Gornja Jelenska osnovana je 1789. godine, a ranije je bila dio ludinske župe. Teritorijalno joj pripadaju Gornja Jelenska i Moslavačka Slatina. Župna crkva posvećena je sv. Ivanu Krstitelju. Gornja Jelenska ima Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano 4. svibnja 1863. godine. Također, imaju i nogometni klub Jelengrad, koji je 2000.godine prvi put u svojoj povijesti osvojio prvo mjesto u 2. županijskoj ligi, pa je prešao u 1. županijsku ligu. Važno je spomenuti pozna-

83

Povijest Moslavačke Slatine

tog glumca Ivu Serdara koji je iz ovog kraja. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Gornja Jelenska ima 887 stanovnika. (http://www.popovaca.hr/o-opcini-popovaca/naselja/2204-gornja-jelenska, 20.12.2012.)

Povijest Moslavačke Slatine Nalazi se zapadno od Gornje Jelenske ispod visova gore Garjevice u blizini potočića Slatine otkud joj je i ime. Naselili su je u početku 18. st. u dva maha Gorani koji su 1850. imali 22 kuće sa 138 stanovnika. Među njima najbolje je razvijen rod Randića. Selo je dobro preživjelo krizu i upustilo je u sebe malo novih naseljenika.

Ima oko 800 jutara sa dosta šume.

(Pavičić, Stjepan i ostali, Zbornik Moslavine knjiga prva, Muzej Moslavine, Kutina, 1968.)

Nalazi se zapadno od Gornje Jelenske ispod visova gore Garjevice u blizini potočića Slatine odkud joj i ime. Naselili su je početkom 18.stoljeća u dva maha Gorani.

Prema popisu stanovnišva iz 2001. godine Moslavačka Slatina ima 106 stanovnika. (http://www.popovaca.hr/o-opcini-popovaca/naselja/2206-moslavacka-slatina, 20.12.2012.)

84

Povijest Moslavačke Slatine

Vlado Ilijaš, svojedobno predsjednik HPD-a “Jelengrad” i Željko Tomac, svojedobno predsjednik PD-a “Yeti” na Grossglockneru (3799 m) 23. lipnja 2000. godine

Dva najstarija aktivna kutinska planinara Vlado Ilijaš i Josip Mucko na Mangartu 10. kolovoza 1990. godine

85

Ju탑ni Velebit

86

87

Stapina, Velebit

88

3

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Većini planinarske javnosti HPD “Jelengrad” poznat je po planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini, jer je ona za mnoge planinare nezaobilazna pri posjetu Moslavačkoj gori.

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini Planinarska kuća HPD-a “Jelengrad” u Moslavačkoj Slatini smještena je na jugozapadnim obroncima Moslavačke gore. Do nje vodi asfaltirana cesta iz Popovače u dužini od približno 7 km, a postoji i označena planinarska staza od Popovače do planinarske kuće koja se može proći za 2 sata. Planinarska kuća je bivša osnovna škola koja je zbog malo učenika zatvorena i prepuštena propadanju. To je čvrst zidani objekt s velikim dvorištem kojega su planinari upornim radom pretvorili u ugodnu planinarsku kuću.

Iako ima još toga što bi se moglo na kući urediti (nema tekuće vode i dr.), kuća može primiti i prima i veće skupine planinara. U glavnu prostoriju kuće istodobno stane stotinjak planinara.

Planinarska kuća HPD-a “Jelengrad” nalazi se u Moslavačkoj Slatini

89

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Treba spomunuti nekoliko osoba koje su posebno zaslužne za planinarsku kuću.

Ivica Mataić, koji je dvaput bio predsjednik HPD-a “Jelengrad”, zaslužan je što smo objet dobili na uporabu. On je na vlastitu inicijativu i podstrek Josipa Mucka ostvario prve kontakte, vodio pregovore i isposlovao odobrenje Osnovne škole Popovača za korištenje stare škole kao planinarske kuće. Izgradio je i dobre odnose s PD-om “Sisak” čiji su članovi, uz članove HPD-a “Jelengrad”, nesebično sudjelovali u uređenju doma i okoliša u prvim danima. Ivica Mataić je, uz Ladislava Jurinjaka, zaslužan i za nabavu prvog inventara kuće (kreveta, pokrivača i dr.).

Natpisna ploča na Planinarskoj kući Nakon što je Ivica Mataić zbog privatnih obveza smanjio aktivnosti vezane za planinarsko društvo i planinarsku kuću, brigu oko kuće u najvećoj mjeri preuzima Ladislav Jurinjak. Može se slobodno reći da je on “dobri duh“ planinarske kuće i da je najzaslužniji što su kuća i njezin okoliš uređeni, uredni i ugodni za boravak.

Ladislav brine o planinarskoj kući kao o vlastitoj i zadnjih petnaestak godina inicijator je, organizator i aktivni sudionik svih radova na obnovi i održavanju kuće.

Brine se i o pribavljanju financijskih sredstava i donacija i ugovaranju radova s vanjskim izvođačima. Ladislav je uz to zaslužan i za toplinu ugođaja planinarske

90

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

kuće - od cvjetnjaka oko kuće do stalne izložbe fotografija i raznih drugih detalja u kući. Niti jedno zbivanje u kući nije prošlo bez njegovoga velikog angažmana i brige. On je i domar kuće pa su ga upoznali svi koji su boravili u planinarskoj kući i redovito se vrlo pohvalno izrazili o gostoprimstvu koje im je Ladislav pri tom iskazao. Bez pretjerivanja se može reći da to što danas HPD “Jelengrad” ima urednu i ugodnu planinarsku kuću, u najvećoj mjeri treba zahvaliti Ladislavu Jurinjaku. Za dobro stanje u kojem se Kapelica sv. Josipa kuća nalazi zaslužni su i svi oni koji su radili na u neposrednoj blizini njezinom uređenju, održavanju i sudjelovali u Planinarske kuće različitim događanjima. Previše ih je da bismo ih sve ovdje naveli, a i moglo bi se dogoditi da nekog ispustimo, što bi bilo nepravedno. Zaslužni su i donatori, pri čemu treba posebno spomenuti Općinu Popovača i privatnog poduzetnika, planinara i člana HPD-a “Jelengrad” Marijana Šavorića iz Popovače.

Ladislav Jurinjak Planinarska kuća "Moslavačka Slatina" u Moslavačkoj Slatini 1994. – 2013.

Godine 1994 razmišljajući o napuštenim kućama koje se ne koriste, tadašnji predsjednik društva Ivica Mataić i Josip Mucko došli su na ideju da bi i naše društvo moglo imati svoj dom.

Krenuli su u akciju. Ideja se ostvarila.

23. rujna 1994. godine od Osnovne škole Popovača, uz suglasnost Poglavarstva Općine Popovača, dobili smo na korištenje staru školu u Moslavačkoj Slatini. Kada smo je dobili na korištenje, zgrada je bila zapuštena i derutna, a možda najbolje govori to što tada nismo znali da postoji i podrum, dok nismo očistili okoliš.

Ivica Mataić

91

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Krenuli smo u akcije. Veliku pomoć imali smo od planinara PD-a "Sisak" iz Siska. Planinari su postali komunalci, zidari, ličioci, ali nije nam bilo teško.

Krenuli smo u nabavu inventara: kreveta, ormarića, deka, suđa, peći i drugih potrebnih stvari. Bile su to akcije na brzinu. Osposobili smo zgradu za korištenje i pretvorili je u Planinarsku kuću.

Godine 1999. obojena je stolarija, a 2000. godine uz pomoć Općine Popovača, Šumarije Popovača i Hrvatskog telekoma popravljeno je i uređeno krovište.

Godine 2001. bili smo sretni jer krov više nije prokišnjavao.

Išli smo dalje. Žbukanje unutarnjih zidova, bojanje prostorija, uređenje sanitarnog čvora, sve opet uz pomoć Općine Popovača i Šumarije Popovača.

HPD "Jelengrad" u svim je akcijama sudjelovalo financijski u skladu sa svojim mogućnostima, jer jedini prihod društva čine članarine i održana planinarska zbivanja u kući (Metlarska zabava, Martinje i dr.).

Preuzimanjem zgrade na korištenje preuzeli smo i veliku odgovornost i održavanja zgrade što i radimo iako su to za nas znatni izdaci. U to doba Plani-

Društvena prostorija u Planinarskoj kući – mjesto brojnih susreta planinara

92

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Čekajući goste narska kuća bila je jedina takve vrste na području Općina Kutina, Popovača, Sisak i Petrinja.

Od 1994. godine do danas u Planinarskoj kući boravili su planinari iz: Kutine, Popovače, Siska, Novske, Lipika, Daruvara, Sesveta, Zagreba, Županje, Podravske Slatine, Varaždina, Rijeke, Slavonske Požege, Osijeka, Konjščine, Čakovca, Samobora, Novog Marofa, Blata s Korčule, Kutjeva, Križevaca, Ogulina, Oroslavlja, Zaprešića, nekoliko planinara iz planinarskih društava iz BiH, Slovenije i Austrije. Od 1994. godine do 2012. godine u našoj smo Planinarskoj kući ugostili 3.520 planinara i drugih posjetitelja. Planinarska kuća je otvorena po najavi i dogovoru.

U kući nema tekuće vode, pa rabimo obližnji bunar iz kojega nosimo vodu.

1996. godine pokušali smo riješiti i taj problem, tj. priključiti se na postojeću vodovodnu mrežu koja ide od bunara do crkve a koja je u vlasništvu Župe Gornja Jelenska. Unatoč dopisivanjima i razgovorima predstavnika HPD-a “Jelengrad” s tadašnjim župnikom Matom Mihaljevićem, nismo dobili suglasnost

93

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Laci poslužuje goste u planinarskoj kući za priključak. Ne znamo zašto suglasnost nismo dobili. To čudi tim više što su naši planinari dali ideju o izgradnji crkve sv. Josipa u Moslavačkoj Slatini, a u blizini naše Planinarske kuće. Naši su članovi i članovi PD-a "Sisak" sudjelovali u iskapanju zemlje za temelje crkve. Bili smo svjesni da to ne radimo za sebe nego selu, župljanima i svima koji dođu u Moslavačku Slatinu.

Društvo je prikupljalo novčana sredstva od naših priredbi u Planinarskoj kući (Metlarska zabava, Martinje i dr.), a dobili smo sredstva i od Općine Popovača, te ih vodili kao namjenska sredstva za investicije u Planinarskoj kući.

Od tih je sredstava, te od sredstava koja je Općina Popovača izravno platila izvođačima radova od 2006. godine do 2012. godine, izmijenjena sva dotrajala građevinska stolarija, tj. svi prozori i podrumska vrata.

Kao sve udruge i društva, tražili smo donatore, no teško ih je bilo pronaći. Od donacija Turističke zajednice Općine Popovače, Turističke zajednice Općine Kutine, tvrtke "Lipovice" iz Popovače i tvrtke "Košćal" iz Popovače kupili smo

94

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

kuhinjsku peć te financirali zidarske i ličilačke radove u kući. Bravarija "Šavorić"iz Popovače darovala nam je izradu i ugradnju dvojih ulaznih vrata i maloga prozora.

No ne smijemo zaboraviti Katicu Pauković iz HPDa "Zanatlija" iz Zagreba koja nam je u početku rada Planinarske kuće darovala kuhinjsko suđe i sudoper. Od Ivice Trupeljaka iz Strušca dobili smo izrezbarenu natpisnu drvenu ploču za Planinarsku kuću. Godine 2012. uredili smo jedan WC postavljanjem WC školjke te podnih pločica.

Budućnost Planinarske kuće u Moslavačkoj Slatini leži u većoj suradnji Božica – nezamjenjiva domaćica i kuharica pri s turističkim zajednicama svakom okupljanju u Planinarskoj kući na ovom području, u posjetu učenika osnovnih škola i članova planinarskih društava. Uz posjet ovome kraju posjetioci se upoznaju s poviješću.

Od Planinarske kuće može se bez većih napora obilježenom planinarskom stazom doći do Jelengrada, Košuta grada ili do Mjeseca.

U skoro dva desetljeće postojanja Planinarske kuće u Moslavačkoj Slatini svjedoci smo lijepih i nezaboravnih druženja i mnogih sklopljenih prijateljstva u njoj. Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini jedan je od glavnih razloga što se za naše planinarsko društvo čulo diljem lijepe naše.

95

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Pero Tušek Planinarsko društvo "Jelengrad" zainteresirano je za uređenje zgrade bivše škole u Moslavačkoj Slatini Slijede primjer Sisačkih planinara Polovinom kolovoza planinari iz Siska pozvali su u goste planinare iz Kutine, te zajedno povodom blagdana Velike Gospe hodočastili u Krasno. Izlet je bio vrlo ugodan i koristan, jer je bilo dosta planinarenja i kupanja. Za svakog se našlo ponešto interesantno. Pojedinci su po prvi puta osvajali uzvisine Velebita. Posebno ističu da su u jednom danu bili na planinskim visovima i na morskoj obali.

Ladislav Jurinjak – Laci “dobri duh” planinarske kuće.

Predsjednik društva, domar, domaćin brojnih događanja u domu, pokretač i sudionik svih akcija oko uređenja doma

Boravili su u preuređenoj školi u Oltarima, 13 km udaljeno od Jurjeva. Tu su školu uredili sisački planinari, pa je to vrijedan primjer koji potiče planinare "Jelengrada" iz Kutine, da i oni urede školu (koja sada nije u funkciji) a nalazi se u podnožju Moslavačke gore u mjestu Moslavačka Slatina. Pregovori između vlasnika škole i planinara su u tijeku, pa se možemo nadati da će uskoro započeti ova vrijedna akcija. PD "Jelengrad" propagira planinarstvo i na zapadnom dijelu bivše kutinske općine, tako da već sada u Popovači i okolici ima preko 25 interesenata za uključenje u planinarsko društvo. U bolnici "Dr. Ivan Barbot" u Popovači također su iskazali želju da pomognu na uređenju i opremanju spomenute kuće, koja bi bila korisna za cijelu Sisačko-moslavačku županiju, pa i šire, jer i Zagrepčani pokazuju sve više zanimanja za ljepote Moslavine.

(P. Tušek, Slijede primjer Sisačkih planinara, Moslavački list, Kutina, 8. rujna 1994.).

96

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Pero Tušek Uz 70. obljetnicu organiziranog planinarstva u ovom dijelu Moslavine Planinari preuređuju školu u Mosl. Slatini Još prije pola godine u Moslavačkoj Slatini pročuo se glas da će doći do pretvaranja bivše škole u planinarski dom. Vjerojatno zbog lošeg iskustva mještani su osjećali nepovjerenje prema došljacima, misleći da će se pojaviti grupa neorganiziranih ljudi s rušilačkim osobinama. Zbog toga je dolazilo do verbalnog otpora kod davanja zgrade na korištenje planinarima. No, sve teškoće su prebrođene, pa je potpisan ugovor između Osnovne škole Popovača i HPD-a "Jelengrad" iz Kutine o predaji školske zgrade na korištenje planinarima. Ovim činom se želi pomoći planinarima, a s druge strane oživjeti selo, koje svake godine ima sve manje stanovnika.

Kutinski planinari još nemaju svoj dom, pa im je djelovanje otežano. Pogledajmo kratak pregled o postojanju planinarskog društva na području bivše općine Kutina:

Godišnja skupština HPD-a “Jelengrad” u Planinarskoj kući

97

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

- dokumentacija nam govori da je planinarsko društvo u Kutini osnovano 7. ožujka 1924. godine na inicijativu Hrvatskog planinarskog društva Zagreb.

Na osnivačkoj skupštini u planinare se upisalo 30 uglednih građana Kutine i Popovače.

U Upravnom odboru našli su se Sreski poglavar i gruntovničar Josip Rukavina, koji je bio i tajnik društva, a članovi su bili poznati trgovci, Branković i Helešy. Ubrzo po osnivanju društva došlo je do omasovljenja, tako da je iste godine društvo planinara brojilo 104 redovita člana. Interesantno je da su članovi planinarskog društva bili, osim iz Kutine i Popovače i iz svih sela tadašnjeg "sreza" Kutina. Da se ne bi krivo pomislilo da su tu bili samo državni službenici i trgovci, valja napomenuti da je bilo dosta učitelja, župnika, inženjera, apotekara, zanatlija, studenata i zemljoposjednika. Dakle, nije se pravila razlika prema zanimanju. Bitno je da vole prirodu i rekreaciju na čistom zraku.

Sad je u čast 70. obljetnice pokrenuta vrijedna akcija u kojoj se našlo krajem rujna u M. Slatini 36 planinara iz Kutine i Siska. HPD "Jelengrad" želi u M. Slatini postati domaćinom i povezivati cijele županije. Do sada je održano zborovanje u Gornjoj Jelenskoj u povodu Voloderskih jeseni. Tu su bili nazočni planinari iz Zagreba, Varaždina, Siska, Sokolovca, Pleternice, Đurđenovca, Feričanaca, Orahovice, Požege i dr. Svi prijatelji kutinskih planinara moći će ubuduće doći u moslavački kraj i naći ugodan smještaj u budućem Planinarskom domu u M. Slatini.

Očekujemo da Moslavačka Slatina, jedno od najmanjih sela u popovačkoj općini postane atraktivno i turistički interesantno mjesto.

(P. Tušek, Planinari preuređuju školu u Mosl. Slatini, Moslavački list, Kutina, 4. studenog 1994.).

98

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

Odluka o ustupanju škole u Moslavačkoj Slatini HPD-u “Jelengrad”

99

Dabarski kukovi, Velebit

100

101

Zavižan, Velebit

No ta je tišina istovremeno bila glasna, vrlo glasna, sve je brujalo. Činilo mi se da iz doline struji nekakav fluid koji me preplavljuje i prožima, upravo: ja se s njime stapam. U tim trenutcima ekstatičnog stanja svijesti, i na tom mjestu, Alpe su me začarale ili inficirale, a pokazalo se kasnije da je ta “bolest“ neizlječiva. Gore su neka vrsta droge, a ja sam postao ovisnik.

Josip Mucko

102

4

Znak HPD Jelengrada

Trenutno važeći znak (logotip) društva prvi je put propisan Statutom društva 18. prosinca 1993. godine. Članak 5. u kojem je opisan znak glasi: “Znak Društva ima u donjem dijelu stiliziran zid srednjevjekovnoga grada sa zupcima te planinarsku markaciju, u srednjem dijelu stiliziran prikaz tipičnog valovitog moslavačkog krajolika preko kojega je obris jelena, nad krajolikom je hrvatska trobojnica kao duga, a u gornjem dijelu je nadpis: HPD “Jelengrad” Kutina. Natpis je omeđen listom vinove loze i hrasta. Okvir je barokni”.

U središtu grba nalazi se crtež jelena kao simbol životinjskog svijeta Moslavačke gore i korijen naziva društva. Ispod jelena je stilizirani prikaz zidina utvrde što predstavlja brojne utvrde na Moslavačkoj gori (Jelengrad, Garić-grad, Košuta-grad, Marić-gradina, Moslavina-grad, Kutinec itd.). Ispod toga je rimskim brojevima napisana godina 1953., kao godina prvoga osnutka planinarskoga društva pod nazivom “Jelengrad”. Rimski brojevi simboliziraju dugovječnost društva. S gornje strane logotipa nalazi se naziv društva, a s donje, sjedište društva. S lijeve strane logotipa nacrtan je hrastov list koji predstavlja obilje šuma Moslavačke gore, a s desne, grozd i list vinove loze kao obilježje poznatih moslavačkih vinogorja.Taj znak ne odgovara u potpunosti znaku navedenom u Statutu, ali se autorima činio ljepšim od službeno propisanoga. Pri budućim izmjenama Statuta statut će se uskladiti sa stvarnim znakom.

Znak HPD-a “Jelengrad”

Inačica znaka u povodu 50. obljetnice HPD-a “Jelengrad”

103

4

Kako je nastao znak HPD-a “Jelengrad” – Muckova prisjećanja Društvo mora imati znak, ili amblem, ili kako god se to zvalo. Međutim, tko će ga napraviti? O čemu god se radilo, to tko će to napraviti uvijek je problem. Za znak, dobro bi bilo da je likovnjak. A Mladen Mitar je likovnjak! I tako Boris Jambrešić i ja stanemo nagovarati Mitra da se lati tog zadatka. Ali Mladen izjavljuje da ne može napraviti taj amblem kad Jelengrada nikada nije vidio. Ja dodajem, nema inspiraciju. I mi odemo na razgledavanje Jelengrada 20. svibnja 1990. godine.

Poslije toga je Mladen napravio, mislim, tri prijedloga, ili podloge, ili idejna rješenja. Izabrali smo (nas trojica) jedan i to je taj čiji je opis u Statutu od 1993. godine.

Kasnije, ne znam točno kada, dogovorili smo se Darko Grundler i ja da to moderniziramo pomoću računala. To je svakako bilo na Darkov prijedlog jer ja tada nisam bio opremljen i nisam ništa znao o izradi crteža pomoću računala. Ali me sigurno nije bilo teško nagovoriti. I mi krenemo na posao. Naravno, trajalo je duže nego smo mislili.

Mitrov prijedlog imao je dosta slikarskoga. To smo pojednostavili, jer kako ćeš pomoću računala nacrtati “tipični valoviti moslavački krajolik”? Također, trobojnicu smo izostavili – previše elemenata, pretrpano. Ostalo smo napravili od gotovih predložaka računalnih programa i zato smo dobili vrlo čisto i dopadljivo grafičko rješenje koje se mnogima svidjelo. Dakle, ograničenja medija pomogla su nam da postignemo puni pogodak. Moja je uloga pri tome bila, zapravo, da budem kurir i da, kad je Darko tipkao po tipkovnici računala, tu i tamo kažem: da, da; ili: da, ovo je lijepo ispalo. A Darko je znao reći: čekaj, da vidim što ćemo ovako dobiti, ne znam unaprijed. Bilo je, dakle, i eksperimentiranja.

Autor podloge je, prema tome, Mladen Mitar. Logotip je na računalu izradio Darko, a ja sam, koliko sam mogao, u svemu pomagao. Možda sam, eventualno, predložio stilizacije koje smo primijenili, ali je vjerojatnije da smo to zajedno, jer dvojica znaju više.

104

Ju탑ni Velebit

105

106

Ograđenik, Velebit

107

Tuhobić

108

5

Muckove razglednice

Josip Mucko je nakon umirovljenja i kasnije prestanka aktivnoga planinarenja i dalje ostao vezan za planine i HPD “Jelengrad”. Uz ostalo napisao je dio tekstova za ovu monografiju i izrađivao razglednice koje su se dijelile ili prodavale u Planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini.

Na ovom kolažu prikazan je ljetni ugođaj u Planinarskoj kući u Moslavačkoj Slatini i okolici. Prikazana je Planinarska kuća, selo Moslavačka Slatina u kojem se kuća nalazi, krajolik u neprosrednoj okolici kuće i trenutak druženja u Planinarskoj kući. Na razlednici je i logotip HPD-a “Jelengrad”

109

5

Godine 1994. zalaganjem predsjednika društva Ivice Mataića i Ladislava Jurinjaka društvo dobiva na uporabu napuštenu školsku zgradu u selu Moslavačka Slatina, koju može rabiti kao planinarsku kuću. Ugovor između vlasnika zgrade, Osnovne škole Popovača i HPD-a “Jelengrad” sklopljen je 9. rujna 1994. godine. U tom ugovoru stoji “Hrvatsko planinarsko društvo Jelengrad dužno je o svom trošku urediti prostor i vršiti tekuće održavanje istog”.

Planinarska kuća i okolica ljeti i zimi

110

5

Planinarska kuća HPD-a “Jelengrad” smještena je u selu Moslavačka Slatina, sjeverno od Popovače. Od Popovače je udaljena 8 km. Do nje se može doći asfaltiranom cestom ili označenom planinarskom stazom za 2 sata i 15 minuta hoda, označenom planinarskom stazom. Kuća ima kuhinju, spavaonicu za 8 osoba i veliki dnevni boravak u kojem može istodobno boraviti pedesetak ljudi. Za nuždu spavati se može i u dnevnom boravku, pa prespavati mogu i veće skupine planinara. Kuća je otvorena samo po dogovoru.

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini

111

5

Ladislav Jurinjak je kao zaslužni član HPD-a “Jelengrad” primio priznanje 2003. godine. Te je godine Odlukom HPS-a odlikovan srebrnim znakom i dobio Priznanje za doprinos obilježavanju 2002. godine, Međunarodne godine planina. 29. siječnja 2012. godine izabran je za predsjdenika HPD -a “Jelengrad” iz Kutine, s mandatom do 31. prosinca 2013 godine. .

Planinarska kuća u Moslavačkoj Slatini i njezin “dobri duh” Ladislav Jurinjak Laci, predsjednik društva i dugogodišnjia domar. Laci je najzaslužniji što je kuća ugodna za boravak

112

5

Kapelica sv. Josipa koja se nalazi neposredno uz Planinarsku kuću

Poučna ploča ispred Planinarske kuće koja govori o čuvanju okoliša, i jedna od starih kuća u selu Moslavačka Slatina

Planinarska kuća i društvena prostorija spremna za prijem gostiju

Planinarska kuća i puran kojega se može sresti u selu Moslavačka Slatina

113

5

Uz svesrdnu pomoć planinara iz Siska i zalaganjem članova društva, objekt je pretvoren u ugodnu i posjećenu planinarsku kuću. Obnovljen je krov, zamijenjena cjelokupna građevinska stolarija, dobavljen namještaj, peći, posuđe i dr. Uređen je i dalje održavan okoliš, a napravljene su i vanjske klupe i stolovi.

Šaljiva razglednica koja govori o potrebi obnove doma. U međuvremenu dom je obnavljan više puta, pa su tako i prozori zamijenjeni novima

114

5

Alpskim motivom u pozadini Planinarske kuće, Mucko je iskazao svoju ljubav za visokogorje. Purana, kojeg se doista može sresti u okolici doma, smjestio je na snježni vrhunac, a lane koje se često može sresti u okolnim šumama, u neposrednu blizinu planinarske kuće

115

5

Imao sam viziju Moslavačke gore kao uređenog planinarskog područja, u koje bi ljudi dolazili i radi planinarenja, a ne samo na veselíce i pijáču za fašnik i Martínje. Pogotovo sada kad se ukazala prilika da se, ako se ima što, to publicira preko “Vikenda “, časopisa s velikom nakladom. Kad bi ovi putovi koje sam niže nabrojio bili svakome dostupni i bez vodiča, a to znači kad bi bili dobro označeni, taj dio Moslavine sigurno bi bio privlačan za šetače. I najbliže je Zagrebu, velikom rezervoaru ljubitelja prirode. Ne bi, dakako, dolazili alpinisti, ali bi dolazio naročito stariji svijet, koji ne voli prevelike napore, a voli odmarati oko i dušu na lijepim krajolicima. Tako bi od Zaprte gore (Mons clausus – to je navodno etimologija imena Moslavina) Moslavačka gora ipak postala odprta gora.

Josip Mucko

Moslavačka Slatina, njena okolica i planinarska kuća HPD-a “Jelengrad”

116

5

U spomen Metlarskoj zabavi i krabuljnim plesovima koji su se održavali u Planinarskoj kući. Na jednoj takvoj zabavi prvu nagradu su odnijele maske vještica, pa je to i glavni motiv ove razglednice. Zanimljiva je i šaljiva prerada logotipa društva s vješticom na metli

U povodu šezdesete obljetnice HPD-a “Jelengrad” Mucko je na razglednice s prednje strane stavio “marku”, pa su tako nastale jubilarne razglednice (istovjetne su ovdje prikazanima, samo što u desnom gornjem kutu imaju”marku”)

117

118

Ledeno jezero, ﾄ計rsnica

119

Veliki Krivan, Tatre

120

6

Metlarska zabava

Josipa Dovranić

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini I u planinarstvu je potrebna maštovitost U bivšem školskom dvorištu nekadašnje nevelike škole, danas planinarskoga doma HPD-a “Jelengrad” iz Kutine, živo je kao u košnici. Društvo se rastrčalo. Jedni će na “hodočašće” do Jelengrada. Ima ih poveća grupa! Prohodat će seoskim puteljkom prema groblju, pa kroz polja traktorom izbrazdanim putovima, polako u

121

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

brda i u šumu. Ima do Jelengrada dosta. Stara gradina duboko impresionira svojim ponositim i uznositim bivstovanjem usred šumskoga bespuća. Strmi jarci, širi i uži puteljci, po kojima nespretni uganjuju noge. Šumom odjekuje smijeh i dozivanje zaostalih. Tu su i vazda prisutne šale, a tu i tamo vrisne i koja iskra iz oka, potajno zatrepću iznenađene vjeđe, zarumene se uši! Je li to prohujao vjetar kroz bukve i graba oko nas? Ili bura nečijeg srca tjera talase ljubavi i dobrote svima nama? “Oj talasi, mili ajte..”! I nehotice se sjetih Lisinskoga!

Sramota je kako malo znam o Jelengradu! Ali se sjećam da mi je davnih dana u djetinjstvu baka pričala zanimljive pripovijesti iz povijesti Jelengrada i Garić-grada. Pola mi je života prošlo, a ja još ništa ne znam o tim starim gradovima! Grehota! A svaki je tamo kamen živi svjedok nekad bogatoga života drage Moslavine!

I tako uru i po naprijed i isto toliko nazad! Imali su “hodočasnici” muški podbrusiti pete, jer trebalo je do 17 sati stići nazad i prirediti se za feštu.

Bivše pak školsko dvorište nije ostalo prazno! Oni najmarljiviji su s Ivicom Mataićem, predsjednikom HPD-a “Jelengrad” dobavili narezane brezove šibe. I već su tu nožići, škare, kliješta! Sve će to trebati za izradu famozne brezove metle.

Jer, ne možeš samo tako dobiti diplomu Metlarske škole. Treba se malo i oznojiti!

K tomu je pripomoglo sunce i vino. Veli Pjer: “U zdravom tijelu - zdravo vino”! To

122

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

je njegov planinarski moto! Vino nam je dizalo moral i temperaturu da ne posustanemo. Jer trebalo je svaku šibu malo očistiti, izoštriti joj vrh, razvrstati šibe po veličinama. Netko želi malu, netko pak veću. Ovisi o tome što želi “pomesti” tom metlom. I kako svuda tako je i ovdje muza pomogla da radnici ne posustanu. Već je tu gitara i jedan zvonki tenor vodi ariju. Oko njega isti čas skupi se društvo u krug.

Nožići stružu, šibe okolo frcaju, pjesma leti, kitice se množe, smijeh zvoni, a sve pod plavim nebom i toplim dahom Moslavine!

Poslije 17 sati okupljamo se ponovo svi u domu. Stižu i “hodočasnici” s Jelengrada. Pa, preblatni nisu, živi jesu, kažu, bilo je prekrasno. Vjerujem i zavidim im što i ja nemam kondicije. Ali sam zato donijela kući jednu malu metlicu za uspomenu!

Domar Laci najavljuje večeru! Poziva nas u red: svaki od nas, koji želi srneći gulaš, dobiva zdjelicu ili tanjur i strpljivo čeka u redu. Gulaš je sjajan, svima nam paše, i smetlarima i “hodočasnicima”! Svi se vidljivo vesele da su tu! Širi se toplina peći i prijateljstva. Nudi se vinčeko, krafne i kiflići. Ne možeš ostati gladan da hoćeš! Teško nama koji smo na dijeti!

123

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

Nestrpljivo očekujemo muzikaše, domaće svirače koje znamo otprije. Stižu oko 18 sati. Tu su i violina i harmonika i gitara i tambura. Pa i bajs! Bit će pravi štimung!

Plješćemo im kako “se šika”! Laci ih sve pozdravlja i predstavlja. Dečki se skromno smiješe, a opet samosvjesno i ponosno ugađa svaki svoj instrument. Ugađaju se polako i naša grla, vina hvala Bogu ima. I tako poskoči polka, zavrti se valcer!

Tresne i poneki drmeš. Neka se zna da su tu Posavci iz Siska!

Na to stiže veliki dekan Metlarske škole g. Ivica Mataić! Uzbuđen je, pozdravlja sa svoje katedre! Od uzbuđenja mu nekoliko puta leti dekanski crni šešir s glave. Ne, ne predaje se Mataić!!! Krasno slovi o Moslavini, o njenom velikom Brdu, o značenju Metlarske škole za taj kraj... Bome treba duha da se to sve shvati i prihvati.

Pak su tu i diplome! I to krasne, nacifrane! Svaki djelatnik s metlom dobiva ju bez problema. Veli jedna Zagrepčanka: “Znala sam zakaj sam došla sim. Bum dobila diplomu za 2 ure”! Smijeh jenjava. Oglašava se ponovo violina, a za njom ukorak i ostali...!

124

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

Oni pak kojima je vruće izlaze u hodnik pripaliti koju cigareticu ili pak u dvorište pod zvijezde potražiti koju muzu. Jer i toga će trebati - treba se nakititi maskama!

Počinje trka! Ponekoga pod maskom doista ne prepoznaješ. Sve maškare dobivaju na leđa broj. To traži Mataić, šef parade i protokola. Kapa mu dolje! Svaki mu mora reći ime svoje maske. Sve to ima svoj red, ne možeš bilo kako! I izredalo se njih dvadesetak, i više. Tu su ciganke, klauni, crne dame sa šeširom, prsata Biba s pomalo muškim nogama. Tu su krampusi i dobre vile. I Batmani! Živi cirkus! Kad eto nam na kraju i zagrebačkih vještica, ravno s Medvednice. Ima ih puna soba, sve s metlom, samo što ne pojašu na njima. Zaplesale vještice, zapjevale Zagrebu, vidi se, zaljubljene su vazda u nj, ne boje se tornja gričkoga ni suca Krajačića. Lepršaju oslikani crni plaštevi, titraju šiljati šeširi, a pod crnom krinkom ne prepoznaješ domalo poznato lice. Otpjevale vještice, prohujale na metlama kroz plesnu dvoranu i odnijele prvu nagradu kao najbolja maska. Čestitam od srca! Bile su zaista prva liga!

Naši se domaći svirci ne predaju. Dečki su za pet! Nema tu stanke ni iščekivanja.

Repertoar im je krcat domaćim folklorom i modernim zabavnjacima. Zabavljaju ludo i sebe i nas. Čini se ne bu tome kraja. Ali “fajrunt” stiže, bio je i red. Pri “sitnih cajti”, malo po malo pokupile su se vještice i ciganke s djecom.

Klauni su skinuli svoje maske, metlari su skupljali svoje metle, a jedna je traper jakna zabunom “odlaufala” u selo. Trebalo ju je najprije pronaći, a tek tada put pod noge.

Koristim priliku da se toplo zahvalim domaćinima za lijepu organizaciju, sjajno tempirano raspoloženje. Dekanu Mataiću još jednom čestitke za uspješno vođenje Metlarske škole. Svircima pak hvala za svaku dobru riječ i lijepi ton! A svim planinarima od srca želim zdrav duh u zdravom tijelu i vazda istu radost hoda i uspona prema vrhuncima Duha i Lijepe naše. Vidjeli se dabogda doskora u istom raspoloženju.

(Dovranić, Josipa, Na promociji svršenih polaznika Metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini, Planinarski zbornik, TIVA – Tiskara Varaždin HPD “Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1997., str. 149-153.)

U nastavku su tekstovi vezani uz Metlarsku zabavu objavljeni u Hrvatskom planinaru.

125

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

126

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

127

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

128

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

129

Na promociji svršenih polaznika metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini

130

Samoborsko gorje

131

132

Sveto brdo, Velebit

133

Sveto brdo, Velebit

134

7

HPD “Jelengrad” u brojkama

Mnogo toga se o planinarskom društvu može saznati iz različitih brojčanih podataka, ukoliko se takvi podaci bilježe. Na sreću, marljivi članovi HPD - a “Jelengrad” upisivali su podatke o članovima, izletima i različitim zbivanjima u društvu u računalnu bazu podataka.

Prvu bazu podataka u programu Access izradio je Josip Mucko u doba dok je bio tajnik društva. U toj bazi podataka zapisani su osnovni podaci o članovima društva i evidencija o plaćenim članarinama.

Te podatke sam preuzeo u novu bazu podataka koju sam počeo raditi 2004. godine.

Baza je napravljena u programu Microsoft Access. Riječ je o relacijskoj bazi podataka, što znači da su podaci međusobno povezani. Ni jedan podatak se ne može izbrisati iz baze ako je povezan s nekim drugim podatkom. Izlete sam počeo bilježiti od 1. siječnja 2005. godine. U bazi su upisani svi izleti, radne akcije i ostala zbivanja važna za društvo. Ovdje prikazani ispisi prikazuju razdoblje od 1. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2012. godine – ukupno zadnjih 8 godina.

Podatke o planinarima uredio sam za razdoblje u kojem sam bio tajnik društva. Na temelju podataka iz dokumentacije društva u bazu podataka sam upisao sve planinare koji su se učlanili nakon obnove društva 1990. godine.

Josip Kocet

135

Sadržaj baze podataka

Sadržaj baze podataka Podaci o planinarima Preslika zaslona prikazuje pohranjene podatke o planinaru. Podatke je moguće jednostavno pretraživati, mijenjati ili brisati.

Osnovni podaci o članici ili članu društva

136

Podaci o članstvu u HPD-u “Jelengrad”

Podaci o članstvu u HPD-u “Jelengrad” U bazi podataka pohranjeni su podaci o članovima HPD - a “Jelengrad”. U razdoblju od 1990. godine do 1992. godine ne postoje podaci o članovima po godinama nego samo zbirno. Ukupno je zabilježeno 296 članova HPD - a “Jelengrad”.

Podaci o članovima HPD-a “Jelengrad”

137

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Popis članova HPD-a “Jelengrad” (označene su godine s plaćenom članarinom) PREZIME

IME

Ajazaj

Ervin

Babić

Davor

1

Babić

Kristina

1

1

Babić

Stjepan

1

Babić

Valentina

1

Baić

Dalibor

Balgač

Miroslav

Balog

Božica

Barić

Belimir

1

Barić

Mira

1

Barić

Mirabel

1

Barnjak

Blaž

Batina

Hrvoje

Beker

Marija

Beker

Zvonimir

Belaić

Ninoslav

Bez

Klaudija

Bičanić

Ana

Bingula

Franjo

Biondić

Dubravka

Birač

Petar

Bižić

Miljenko

Bobovac

Ana

Bodiš

Josip

1

Bodiš

Katica

1

Bojanić

Igor

Bojko

Irena

Bolarić

Dubravko

Borovec

Alisa

1

Borovec

Igor

1

Bosak

Ankica

Bosak

Ivana

138

92

93

94

95

96

97

98

99

0

1

2

3

4

5

6

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

7

8

9

10

1

1

1

1

1

1

11

12

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1 1 1 1 1 1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Bosak

Zdenko

Brcko

Božica

Brcko

Ivan

Brcko

Marija

Bukač

Dubravko

Bukovac

Darko

Canjuga

Tomo

Car

Andrija

1

1

1

1

Car

Ljerka

1

1

1

1

Carek

Draženka

Čar

Renato

Čavić

Borivoj

Čavić

Nada

Čonka

Tajana

Čorak

Ljerka

Čuković

Ana

1

Čuković

Ivan

1

Čuković

Nada

1

Ćavar

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1 1 1

1 1 1

1

1

1

1

1

1

Nikola

1

1

1

Ćavar

Nikolina

1

1

1

Ćavar

Petra

1

1

1

Ćavar

Snježana

1

1

1

Dam

Vlatka

1

Del Ponte

Jadranka

1

Doležal

Alen

Đuričić

Mladen

Erdelji

Sanja

Faletar

Mario

Fekeč

Željka

Felc Romić

Suzana

Filičić

Dr. Snježana

Filičić

Đuro

1

1

1

1

1

1

1

1

Filičić

Slavica

1

1

1

1

1

1

1

1

Filipčić

Milka

Fišter

Mario

1 1 1 1 1

1

1 1 1 1 1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

139

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Fudurić

Snježana

Fuljatić

Ana

1

1

1

Fuljatić

Marina

1

1

1

Fuljatić

Zlatko

1

1

1

Galeković

Greta

Galić

Franjo

Gemović

Vesna

Globan

Bojan

1

1

Globan

Tatjana

1

1

Gluhak

Božidar

1

Gobac

Josip

Gotvald

Đuro

Gračaković

Ivan

Grden

Dalibor

Gregorić

Nataša

1

Grgurić

Renato

1

1

Grundler

Anica

Grundler

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1 1 1 1

1

Darko

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Grundler

Jasminka

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Grundler

Zvonimir

1

1

Guzina

Aleksandar

Hafner

Kornelija

1

1

Haleuš

Saša

1

1

Haleuš

Tihomira

1

1

Hanjilec

Danijel

Hegeduš

Marijan

1

Hegeduš

Tomislav

1

Heler

Mirkica

Herak Herak Holy

Ivan

Horvat

Davor

Horvat

Mario

Hranitelj

Iva

140

1

1

1

Danica

1

1

Dr.sc.

Janko

1

1

1 1 1

1 1

1

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Hranitelj

Renata

Hrastnik

Željko

Hršak

Vlado

Hubak

Miroslav

Hudinčec

Danijela

1

Hudjik

Andrej

1

Hudjik

Filip - Tim

1

Hudjik

Sandra

1

Idžan

Drago

Ilijaš

Vladimir

Ilijaš - Zergollern

Jasna

Ivančić

Branko

Ivankovac

1 1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

Aleksandra

1

1

Ivankovac

Ana Marija

1

1

Jakšić

Kristina

Jambrešić

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Bartol

1

1

1

1

1

1

Jambrešić

Boris

1

1

1

1

1

1

Jambrešić

Ljubica

1

1

1

1

1

1

Janković

Mladen

1

Jegić

Nevena

1

Jelić

Barbara

1

Jelić

Julijana

1

Jelić

Magdalena

1

Jelić

Žarko

1

Jevremović

Slobodan

Jukić

Biljana

Jukić

Katica

Jukić

Ljiljana

Jureša

Hrvoje

Juretić

Ante

Juretić

Ante

1

Juretić

Branka

1

Jurinjak

Ladislav

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

141

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Juza

Danko

Kantolić

Ivan

Kapić

Svjetlana

1

Karolj

Ivan

1

Katalinić

Milan

Kesak

Đuro

Kinderman

Valerija

Kiš

Božica

Klostar

Štefica

1

Klostar

Tihomir

1

Ključka

Božica

1

Ključka

Vladimir

1

Kocet

Josip

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Kocet

Marija

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Kocet

Martina

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Kocet

Tamara

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Komugović Marija Korica

Mara

Košković

Dr.Mira

Košković

Đurđa

Kovačević

Zvonimir

Kovačić

Ivan

Kovačić

Zoran

Kožić

Dragutin

Kramarić

Nevenka

Krizel

Davor

Križan

Marija

Kubijan

Emil

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

Landeković Matija

1

Livić

Ankica

Livić

Ivan

Livić

Tomislav

Livić

Željka

Lokotar

Dr. Libuška

1

Lokotar

Eva

1

142

1 1

1

1 1

1

1 1 1

1

1 1

1

1

1

1

1

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Lončarević

Ivanka

Loso

Ivica

Lukač

Miroslav

Luketić

Zoran

Ljubojević

Stevan

Majcan

Helena

Majić

Danica

Martinek

Božica

Martinić

Vesna

Masnec

Ivan

Mataić

Elvira

1

Mataić

Igor

1

Mataić

Ivana

1

Mataić

Ivica

Mataić Šoti

Ilona

Matasić

Damir

1

Matić

Darko

1

Matić

Sandro

1

Miler

Alen

Miler Miler

1 1 1 1 1

1

1

1 1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Alojz

1

1

Ela

1

1

Miler

Elizabeta

1

1

Milunić

Tomislav

Miščin

Vera

Mitar

Mladen

Mitar

Vesna

Mlinar

Ivanka

Mucko

Eva

Mucko

Ivan

Mucko

Josip

Mucko

Max

Mucko Juraić

Jasna

Muhar

Jasenka

Muhar

Ozrenko

1

1

1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

143

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Mukavec

Mato

Mukavec

Štefica

Neralić

Marin

Panjkret

Ivan

Pavelić

Dražen

Pavlović

Ankica

1

Pavlović

Hrvoje

1

Pavlović

Zdenko

Pavrlišak

Krunoslav

1

Pekera

Radan

1

Perić

Mario

1

Peštaj

Ivana

Peštaj

Tomislav

1

Petrović

Kristijan

1

Podhraški

Mario

1

Pomahač

Mario

1

Pranić

1

1

Davor

1

1

Pranić

Luka

1

1

Pranjić

Verica

1

Pranjić

Željko

1

Prebeg, ml.

Pero

Premužić

Lovorka

Pucarin

Jovanka

Puček

Josip

Puček

Vesna

Puškarić

Irena

1

Radenović

Marko

1

Radić

Ana

Randić

Mijo

Roksandić

Željko

Romić

Igor

1

1

1

Romić

Ivan

1

1

1

Rozman

Ivan

Rudolf

Franjo

Ružić

Branka

Sabljov

Tomislav

144

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1 1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1 1 1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1 1

1

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Saks

Emil

Salvador

Krešo

Sekereš

Dragica

1

1

Sekereš

Miroslav

1

1

Sekulić

Zvonko

Siketić

Mirjana

1

1

1

Sokolić

Dejan

Stigleitner

Darko

Sudarević

Božica

Svetličić

Bartol

1

Šarkezi

Ivan

1

Šarkezi

Jasminka

1

Šarkezi

Sara

Šavorić

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

Marijan

1

1

1

1

1

Šavorić

Nada

1

1

1

1

1

Šavorić

Sandra

1

1

Šegić

Siniša

Šimunec

Teodora

1

1

Šklempe

Sandra

Šmit - Sabolić

Biserka

Šoštarić

Vesna

Špendić

Marija

Šredl

Branko

1

1

1

Šredl

Vesna

1

1

1

Štajduhar

Ivan

Štibrić

Mario

Štibrić

Milka

Šurbek

Nikola

Šušnjar

Ana

1

Šušnjar

Lea

1

Šušnjar

Tomislav

1

1

Šušnjar

Zvonko

Tegtbauer

Valter

1

1

Tokić

Karolina

Tomac

Katica

1

1

1 1

1

1

1

1 1

1 1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

145

Popis članova HPD-a “Jelengrad”

Tomaić

Nevenka

Tompak

Dr. Mira

Troha

Dubravko

Trtanj

Đurđa

Trupeljak

Miroslav

Tuđan

Damir

Turak

Josip

Uvanović

Željko

Vidiček

Dunja

Vlajsović

Emilija

1

Vlajsović

Ida

1

Vrhovec

Irena

Vujnović

Smilja

Vukas

Katica

Vukošić

Ivan

Vukošić

Mira

Zergollern

Filip

Zitek

Nataša

Znika

Eduard

1

1

1

1

1

Znika

Emil

1

1

1

1

1

Žic

Antun

1

1

Žnajder

Suzana

1 1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1 1 1 1 1

1

1

1

1

1 1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1

1 1

1

Broj žena

Broj muškaraca

Ukupno

80 70 60 50 40 30 20 10 0

1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

Broj žena

12

29

26

40

28

18

20

16

15

14

13

17

13

17

19

20

16

18

21

24

22

Broj muškaraca

48

35

30

35

29

21

27

17

14

16

14

15

11

20

21

22

20

24

28

28

25

Ukupno

60

64

56

75

57

39

47

33

29

30

27

32

24

37

40

42

36

42

49

52

47

Zbirni podaci o broju članova HPD-a “Jelengrad”

146

Podaci o aktivnostima društva

Podaci o aktivnostima društva Podaci o aktivnostima HPD-a “Jelengrad” koji se upisuju u bazu podataka prikazani su na preslici zaslona. Podaci se mogu jednostavno pregledavati, mijenjati, brisati i prikazati na različite načine.

U nastavku su prikazani podaci o aktivnostima društva u razdoblju od 1. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2012. godine. Ukupno je zbilježeno 509 zbivanja.

Aktivnosti društva su podijeljene u četiri kategorije: izleti (hodanje), radne akcije, proslave (“fešte”) i ostalo.

Pregled podataka o izletu

147

Izleti HPD-a “Jelengrad”

Izleti HPD-a “Jelengrad” Stupci: A – broj dana provedenih na izletu B – približno vrijeme hodanja C – broj planinara HPD - a “Jelengrad” na izletu DATUM IZLET 16.1.2005 G. Bistra - Sljeme - Grafičar 23.1.2005 Skupština u M. Slatini 6.2.2005 Prijevoj GJ - Podgarić - Humka Vis 20.2.2005 G. Jelenska - Pleterac 27.2.2005 Popovača - G. Jelenska 6.3.2005 Šoićeva kuća - Velika Vrata - Oštrc 13.3.2005 Poklon - Vojak (Učka) 20.3.2005 Velika - Trišnjica 28.3.2005 Laz - Lipa 3.4.2005 Sv. Ivan Zelina - Zelingrad Kladešćica 10.4.2005 Podgarić - Garić grad - Humka 17.4.2005 Čigoč - Mužilovčica 24.4.2005 Petnja - Pljuskara 1.5.2005 Prigorec - vrh Ivančice 15.5.2005 Vilenjak - Bršljanac - Podgrarić Humka - Vis 22.5.2005 G. Jelenska - Mjesec - Pleterac 29.5.2005 Prijevoj - Kaluđerov grob Podgarić - Garić grad 29.5.2005 Zlobin - Tuhobić 5.6.2005 Humka - Vis - Garić grad 10.6.2005 Čvrsnica 12.6.2005 Skenderovac - Omanovac 12.6.2005 Tunel - Puntijarka - Risova Jazbina 19.6.2005 Kuk - Ozeblin

148

VODIČ/KA Darko Grundler Ladislav Jurinjak Mira Vukošić

A 1 1 1

B 5 5 3

C 9 22 5

Marija Kocet Marija Kocet Josip Kocet Darko Grundler Vladimir Ilijaš Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 1

4 5 5 4,5 3 5 5

6 9 7 10 3 3 13

Ladislav Jurinjak Marija Kocet Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1

3 5 4 3 5

3 17 13 7 4

Ivan Šarkezi Marija Kocet

1 1

4 3,5

8 4

Darko Grundler Ivan Šarkezi Ana Fuljatić

1 1 3

4,5 3,5 11

5 3 6

Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler

1 1 1

4,5 4 4

7 3 6

Izleti HPD-a “Jelengrad”

25.6.2005 Platak - Jelenc - Brankov vrh Medvejci 3.7.2005 Cigoč brodom 10.7.2005 Vilenjak - Podgarić - Humka Vilenjak 17.7.2005 Grdanjci - Višnjevac - Noršić selo - Beder 25.7.2005 Platak - Planina - Guslica - Snježnik - Platak 31.7.2005 Cvetlin - Pusti Duh - Filićev dom 5.8.2005 Platak - Gornik - Nebesa - Crni vrh - Snježnik 10.8.2005 Stap - Paklenica 4.9.2005 G. Jelenska - Kaluđerov grob Mjesec - Pleterac 11.9.2005 Blaguša - Grohot - Kozelin 25.9.2005 Vrbovsko - Kamačnik 16.10.2005 Selište - Vis - Humka 23.10.2005 Poljanice - Plešivca - Okić Poljanice 29.10.2005 Samarske stijene 30.10.2005 Kamenitovac - kružni put 6.11.2005 Podgarić - Kaluđerov grob Mjesec - Pleterac - M. Slatina 13.11.2005 Mikleuška - Sv. Benedikt - Humka - Vis - B. Crkva - Mikleuška 13.11.2005 Kutjevo - Martinje 27.11.2005 Markuševac - Hunjka - Goršćica 4.12.2005 Šestin - Sljeme - Grafičar - Risnjak - Medvedgrad 11.12.2005 Ravno - Viševica 17.12.2005 Pakrac - Omanovac Fokinom stazom 30.12.2005 Čučerje - Kapelica Marije Snježne - Lipa - Planina donja 8.1.2006 Tuškanac - Šestine - Sljeme - Tunel 15.1.2006 Belec - Minđalovec - Belec grad

Darko Grundler

1

3,5

3

Darko Grundler Darko Grundler

1 1

2 4

6 10

Darko Grundler

1

5

11

Darko Grundler

1

5

3

Darko Grundler Darko Grundler

1 2

4 11

7 11

Darko Grundler Josip Kocet

4 1

25 6

6 13

Darko Grundler Ladislav Jurinjak Ivan Šarkezi Marija Kocet

1 1 1 1

4 5 5 4,5

5 5 4 15

Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler

1 1 1

4 3,5 4

2 5 14

Darko Grundler

1

4

4

Vladimir Ilijaš Darko Grundler Josip Kocet

1 1 1

2,5 4,5 5

5 3 7

Darko Grundler Ivan Šarkezi

1 1

3,5 4,5

4 4

Darko Grundler

1

4

2

Josip Kocet Darko Grundler

1 1

6 2

6 2

149

Izleti HPD-a “Jelengrad”

29.1.2006 Vilenjak - Humka - Podgarić Garić grad - Humka - Vilenjak 5.2.2006 Vas Trojice - Murovica - Cicelj (Slovenija) 5.2.2006 Popovača - Paklenica - Voloder 12.2.2006 Pleterac 19.2.2006 Ruškovica - Podgradska - Košuta Grad - Pleterac 26.2.2006 Šoićeva kuća - Žitnica - V.Vrata 5.3.2006 Krapina - Brezovica 12.3.2006 Ponikve - Kameni svatovi - Glavica 26.3.2006 Samobor - Grgosova špilja - Slani Dol 1.4.2006 Schockl - Austrija 2.4.2006 Vratno - planinarski dom - Vranilovac (Kalnik) 9.4.2006 Podgarić - Kaluđerov grob - prijevoj - Garić grad 23.4.2006 Markuševačka Trnava - Gorsko zrcalo - Goršćica 23.4.2006 M. Slatina - Jelengrad 29.4.2006 Baška - Obzova - Mjesec - Vrbnik (Krk) 7.5.2006 Vilenjak - Bršljanac - Podgarić KG - Mjesec - M. Slatina 12.5.2006 Dinara 26.5.2006 Austrija i Njemačka 28.5.2006 Japetić 10.6.2006 Risova Jazbina 11.6.2006 Pleterac 15.6.2006 18.6.2006 25.6.2006 9.7.2006 11.7.2006 6.8.2006

150

Dinara Pleterac Sveta Gera Petrov vrh kod Daruvara Velebit 2006 Podgarić

Vladimir Ilijaš

1

4,5

10

Darko Grundler

1

4,5

7

Marija Kocet Ivan Šarkezi Marija Kocet

1 1 1

4,5 4 5

5 4 16

Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1

3,5 3 3,5 5

3 6 4 12

Darko Grundler Marija Kocet

1 1

3,5 4

2 5

Darko Grundler

1

4

18

Darko Grundler

1

5

8

Ivica Mataić Marija Kocet

1 3

3 8

4 15

Darko Grundler

1

7

15

Darko Grundler Ana Fuljatić Marija Kocet Ladislav Jurinjak

3 3 1 1

5 4 4 2

7 5 3 3

Ivan Šarkezi Darko Grundler Ladislav Jurinjak Marija Kocet Marija Kocet Darko Grundler Josip Kocet

1 4 1 1 1 5 1

5 17 3 6 5 20 5

11 6 4 5 4 3 4

Izleti HPD-a “Jelengrad”

13.8.2006 27.8.2006 3.9.2006 10.9.2006 24.9.2006 24.9.2006 8.10.2006 15.10.2006 21.10.2006 29.10.2006

Humka Lipa - Medvednica Klek Grleš Bijele stijene Moslavačka slatina Pakleno Belec - Pasarćeva kuća na Ivančici Predavanje u G.Jelenskoj Benedikt - Jezero Mikleuška Humka - Podgarić Japetić Podgarić - Humka Klek Humka - Vis Pleterac Omanovac Zagradski vrh Novsko brdo Belec Petrov vrh kod Daruvara Zbor u M. Slatini Brezovica kod Krapine

19.11.2006 25.11.2006 26.11.2006 3.12.2006 10.12.2006 16.12.2006 24.12.2006 7.1.2007 14.1.2007 21.1.2007 28.1.2007 4.2.2007 17.2.2007 Metlarska zabava u M. Slatini 25.2.2007 Oštrc 4.3.2007 Čićarija 4.3.2007 Voloder preko Paklenice 11.3.2007 Medvednica (Pečovje, Gorščica, Hunjka) 18.3.2007 Crikvenica 18.3.2007 Papučki jaglaci 18.3.2007 Petrov vrh 25.3.2007 Moslavačka gora 1.4.2007 Medvednica 1.4.2007 Podgarić - Kaluđerov grob

Josip Kocet Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

5 4 6 6 6 2 5 3,5 0 4

3 7 5 4 8 6 2 9 12 7

Darko Grundler Ana Fuljatić Darko Grundler Marija Kocet Josip Kocet Vladimir Ilijaš Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Ivan Šarkezi Ladislav Jurinjak Marija Kocet

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

4 3 3 4 4 5 4 6 3 4 3 5

15 12 2 13 6 11 2 21 11 8 28 10

Ivica Mataić Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler

1 1 1 1 1

3 4 5 5 5

16 3 5 11 3

Ivan Kantolić Ivica Mataić Vladimir Ilijaš Marija Kocet Darko Grundler Ivan Šarkezi

1 1 1 1 1 1

4 3 4 3 5 4

5 4 4 10 4 2

151

Izleti HPD-a “Jelengrad”

9.4.2007 9.4.2007 15.4.2007 15.4.2007 22.4.2007 28.4.2007 28.4.2007 29.4.2007 20.5.2007 20.5.2007 27.5.2007 3.6.2007 3.6.2007 7.6.2007 8.6.2007 10.6.2007 17.6.2007 22.6.2007 1.7.2007 15.7.2007 15.7.2007 6.8.2007 19.8.2007 2.9.2007 9.9.2007 16.9.2007 23.9.2007 30.9.2007 6.10.2007 7.10.2007 14.10.2007 21.10.2007 4.11.2007

152

Podgarić - Brkin zdenac Obruč Hrastovička gora Bjelolasica Kalnik Starigad Paklenica - Ugljan Mljet Crnopac - Zrmanja Belec Moslavačka gora Moslavačka gora Moslavačka gora Medvednica Moslavačka Slatina Vranica Medvednica Pleterac Dabarski kukovi Medvednica Jankovac Samoborsko gorje Vaganski vrh Podgarić - manastir Bršljanac Brkin zdenac Moslavačka gora Moslavačka gora Popovača - Voloder Samoborsko gorje Samobor - Okić - Rude Kozjak Strahinjščica Medvednica - Sljeme Ciglenice - Marić gradina Podgarić - Humka

Josip Kocet Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet Ana Fuljatić Darko Grundler Vladimir Ilijaš Ivan Šarkezi Ivan Šarkezi Marija Kocet Darko Grundler Božica Sudarević Vladimir Ilijaš Darko Grundler Ivan Šarkezi Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 4 4 3 1 1 1 1 1 1 3 1 1 4 1 1 1 7

5 5 3 3 4 8 20 6 4 3 4 5 5 3 6 5 3 14 4 4 3 25

13 3 9 5 8 8 5 4 3 4 3 3 2 6 4 4 4 11 4 7 2 5

Josip Kocet

1

5

8

Josip Kocet Ladislav Jurinjak Marija Kocet Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet

1 1 1 1 1 3 1 1 1 1

3 4 4 4 5 10 4 4,5 4 4

10 4 9 9 8 4 7 8 7 7

Izleti HPD-a “Jelengrad”

11.11.2007 25.11.2007 2.12.2007 15.12.2007 30.12.2007 13.1.2008 13.1.2008 20.1.2008 2.2.2008 10.2.2008 17.2.2008 24.2.2008 2.3.2008 9.3.2008

Kutjevo Tuščak Vilenjak - Vis - Humka Omanovac Tuhobić Moslavačka gora Bjelolasica Vincekovo u Murskom Središtu Metlarska zabava u M. Slatini Krndija Suhaja - Pleterac Ravna gora Bršljanica - Prokop Ruškovica - Košuta grad - Kopčić brdo Kalnik Podgarić - V. Prokop Prijevoj - Hunka - Vis - Podgarić Moslavačka gora - Humka Vilenjak - Humka Baške Oštarije - Sadikovac Zir Učka

30.3.2008 6.4.2008 13.4.2008 17.4.2008 24.4.2008 26.4.2008 27.4.2008 1.5.2008 11.5.2008 Medvednica 22.5.2008 Baške Oštarije 15.6.2008 Primorski Klek 22.6.2008 Pleterac 22.6.2008 Oštrc 6.7.2008 Petrova gora 20.7.2008 Moslavačka gora 17.8.2008 Grebengrad - Pokojec 17.8.2008 Pečovje 12.10.2008 M. Slatina - Jelengrad 19.10.2008 Petrova gora

Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Josip Kocet Darko Grundler Marija Kocet Ivica Mataić Marija Kocet Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

5 3 4 4 4 5 4 4 3 3 4,5 5,5 5 5

11 4 8 7 3 6 2 9 13 12 6 9 8 8

Marija Kocet Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet

1 1 1 1 1 1 1 4

4 4 4 4 4 4 2 12

14 15 8 3 3 5 3 13

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Nevenka Kramarić Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet Vladimir Ilijaš Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet

1 4 1 1 1 1 1 1 1 1 1

5 12 5 4 4 4 5 4 4 4 4

5 7 4 4 4 8 10 4 3 10 6

153

Izleti HPD-a “Jelengrad”

26.10.2008 Prijevoj - Kaluđerov grob Gradina - Podgarić 2.11.2008 Velika Vrata - Oštrc 16.11.2008 Medvednica 23.11.2008 G. Jelenska - Humka 30.11.2008 Vilenjak - Humka - Vis 7.12.2008 Ječmište 20.12.2008 Omanovac Fokinom stazom 27.12.2008 G. Jelenska - Pleterac 4.1.2009 Novska - Jelenska glava 11.1.2009 Belec 18.1.2009 Vincekov pohod u M. Središću 25.1.2009 Medvedgrad - Grafičar - Kraljičin zdenac 1.2.2009 M. Slatina - Jelengrad 8.2.2009 Pregrada - Kostel grad - Kuna gora 15.2.2009 Vagabund - Viševica 21.2.2009 Metlarska zabava u M. Slatini 1.3.2009 Zelenjak - Cesargradska gora 8.3.2009 Prigorec - Prekrižje - Ivanščica vrh 15.3.2009 Plitvička jezera - Medveđak 22.3.2009 Papučki jaglaci 28.3.2009 Daruvar - Petrov vrh 5.4.2009 Pogarić - Humka - Vis - Bela Crkva 13.4.2009 19.4.2009 26.4.2009 26.4.2009 3.5.2009 10.5.2009 24.5.2009 31.5.2009 7.6.2009

Novo Selo Okićko - Plešivica Petrinja - Hrastovička gora Mikleuška - Podgarić Lička Plješivica Kalnik Vratno - Vranilovac Ogulin - Klek Belec Sošice - Sveta Gera Susret s društvom kemičara iz Kutine 11.6.2009 Crnopac, Tremzina, Kudin most

154

Josip Kocet

1

4

9

Josip Kocet Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Ivica Mataić Josip Kocet

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

4 4 6 3 6 5 4,5 4 3 4 4

6 3 14 5 5 11 3 9 7 5 3

Josip Kocet Marija Kocet Darko Grundler Ivica Mataić Marija Kocet Josip Kocet Darko Grundler Ivan Šarkezi Ivan Šarkezi Ivan Šarkezi

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

3 4 4 2 3,5 4 3 4 2 4,5

9 11 6 20 19 15 11 8 5

Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet Darko Grundler Josip Kocet Marija Kocet Ivica Mataić Josip Kocet Ivica Mataić

1 1 1 1 1 1 1 1 1

3 4 4 5 4 4,5 3 5 3

12 5 7 10 2 4 22 3 5 12

Darko Grundler

4

9

13

Izleti HPD-a “Jelengrad”

26.6.2009 27.6.2009 5.7.2009 19.7.2009 23.7.2009 26.7.2009 5.8.2009 16.8.2009 13.9.2009 23.9.2009 27.9.2009 4.10.2009 17.10.2009 25.10.2009 8.11.2009 15.11.2009 21.11.2009 22.11.2009 22.11.2009 27.11.2009 29.11.2009 6.12.2009 13.12.2009 19.12.2009 27.12.2009 30.12.2009 3.1.2010 10.1.2010 17.1.2010 17.1.2010 24.1.2010

Konjevača i Visočica Daruvar - Petrov vrh Strmac - Brezovo polje na Psunju Poljanice - Sopote - Oštrc Baške Oštarije, Metla, Mrsinj grad Šestine - Medvedgrad - Risnjak Grafičar - Kralj. zdenac Ričice, Vaganski vrh, Kremen, Zir Podgarić - Brkin zdenac - Bršljanac Vilenjak - Vis - Humka - Podgarić Šoićeva kuća - Japetić Risnjak od Crnog Luga Podgarić - Garić grad - Humka Vis Petrinja - Hrastovička gora Mali Kalnik - Ljuba Voda i okolica Bršljanac i okolica Podgarić - Humka - Vis Samarske stijene Bjelolasica Kutinica - Vis - Bela Crkva Gornja Bistra - Grafičar Kutinica - Podgarić M. Slatina - Košuta grad

Maksimir - Puntijarka Fokinom stazom na Omanovac Podgarić i okolica G. Vrapče - Grafičar Novska - Krička brda Mikleuška - Vis - Humka Obilazak oko Kutine Vinica - Martinščak Krajiška Kutinica - Podgarić Brkin zdenac - Bršljanac 31.1.2010 Zbor HPD Jelengrad

Darko Grundler Vladimir Ilijaš Marija Kocet Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet

2 1 1 1 3 1

7 2 6 5 6 4

2 7 7 10 4 7

Vladimir Ilijaš Josip Kocet Josip Kocet Josip Kocet Ladislav Jurinjak Ivan Šarkezi

3 1 1 1 1 1

10 5 5 5 6 4

3 6 4 10 17 9

Vladimir Ilijaš Darko Grundler Darko Grundler Ivan Šarkezi Darko Grundler Josip Kocet Vladimir Ilijaš Darko Grundler Marija Kocet Josip Kocet

1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

4 4 4 3 5 4 4 5 4 5

14 8 10 11 10 7 9 3 9 10

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Vladimir Ilijaš Marija Kocet Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 1 1 1

5 5 4 6 6 5 3 5 5

12 15 4 4 17 3 3 7 8

Vladimir Ilijaš

1

3

36

155

Izleti HPD-a “Jelengrad”

7.2.2010 13.2.2010 21.2.2010 28.2.2010 7.3.2010 14.3.2010 21.3.2010 21.3.2010 26.3.2010 28.3.2010 8.4.2010 10.4.2010 11.4.2010 18.4.2010 25.4.2010 25.4.2010 1.5.2010 8.5.2010 9.5.2010 22.5.2010 30.5.2010 30.5.2010 4.6.2010 6.6.2010 6.6.2010 13.6.2010 19.6.2010 27.6.2010

156

Bjelovar - Kamenitovac Metlarska zabava u M. Slatini Grabovnica - Mustafina Klada Veliki Tabor - Vinagora Vilenjak - Vis - Humka - Podgarić - Vilenjak Tunel - Adolfovac - Sljema Runolist Papučki jaglaci Stupovača i okolica Koretići - Zečak Tuščak - Kravljak - Stojdraga Kupčina Žumberačka - Ječmište Podgarić - Garić - Kaluđerov grob Jelengrad - M. Slatina Lobor - Majer - Ivanščica vrh Kamenitovac i okolica Podgarić - Prčkova kosa - Kaluđerov grob - Podgarić Proslava godišnjice HPD Zaprešić Pleterac Miklouš - Mjesec Đulovac - Crni vrh - Vrani kamen Petrov vrh Popovača - Paklenica - Marić gr. vikendica Ćavar Lojzekov izvor - Kulmerica Hunjka Druženje sa djecom iz vrtića Lika Zelingrad - Drenova - Kladeščica Virovitički ribnjaci Gornja Stubica - Gorščica Dinara Podgarić - Humka_C.jarak B. Crkva - Vis

Marija Kocet Ivica Mataić Darko Grundler Marija Kocet Josip Kocet

1 1 1 1 1

4 4 5 5 5

9 30 13 20 10

Josip Kocet

1

6

6

Ivan Šarkezi Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet

1 1 1 1 1 1

5 5 7 4 6 5

13 14 3 12 2 9

Josip Kocet Ivica Mataić Josip Kocet

1 1 1

6 5 6

8 21 7

Ivan Šarkezi Ivan Šarkezi Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1

4 5 5 5

5 5 4 17

Josip Kocet

1

6

8

Darko Grundler

1

5

11

Ivica Mataić Darko Grundler Marija Kocet Ivica Mataić Josip Kocet Dunja Vidiček Jovanka Pucarin

1 3 1 1 1 4 1

2 7 5 3 5 7 5

6 5 6 3 9 5 6

Izleti HPD-a “Jelengrad”

6.7.2010 Velebit 11.7.2010 Podgarić - Humka - Vis 18.7.2010 Šestine - Kraljičin Zdenac Sljeme - Grafičar 25.7.2010 Podgarić - Humka - Vis 27.7.2010 1.8.2010 5.8.2010 7.8.2010 8.8.2010 23.8.2010 5.9.2010 12.9.2010 12.9.2010 26.9.2010 2.10.2010 3.10.2010 10.10.2010 10.10.2010 17.10.2010

Kamačnik - Vražji prolaz Popovača - G. Jelenska - Popovača Crnopac - Cerovečke pećine Paklenica Husain - Gojilo - Ilova - Husain Markiranje na Velebitu Vilenjak - Vis - Humka - Kutinec Popovača - M. Slatina Dragonoš - Zečak Koretići i okolica Koprivnica - Pesek Planina Donja - Lipa Rude - Plešivica - Okić - Rude Šetnja oko Kutine Mikleuška - Bela Crkva Humka - Vis 24.10.2010 Rude - Črnec - Oštrc - Rancerje Rude 24.10.2010 Podgarić - Humka - Vis Bela Crkva 6.11.2010 14.11.2010 14.11.2010 20.11.2010 27.11.2010 5.12.2010 12.12.2010

Medven Draga - Vranjak - Brisalo Markuševac - Puntijarka - Hunjka Popovača - G. Jelenska - Popovača Kutinska Slatina - Kutinica Jablanovac - Kameni svatovi Prijevoj - Kaluđerov grob - Mjesec Prijevoj - Humka - Podgarić Prijevoj 18.12.2010 Pakrac - Omanovac

Darko Grundler Jovanka Pucarin Josip Kocet

5 1 1

15 3 5

3 6 5

Slobodan Jevremović Ivan Kantolić Ladislav Jurinjak Vladimir Ilijaš Vladimir Ilijaš Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler Marija Kocet Darko Grundler Josip Kocet Vladimir Ilijaš Darko Grundler

1

4

3

1 1 2 1 1 4 1 1 1 1 1 1 1 1 1

4 5 4 5 5 8 3 5 6 4 5 3 5 2 5

7 9 2 5 7 7 10 6 6 5 6 8 5 3 9

Josip Kocet

1

5

9

Slavica Filičić

1

4

4

Darko Grundler Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler Vladimir Ilijaš Josip Kocet

1 1 1 1 1 1 1

6 4 5 6 4 3 5

18 17 3 6 6 8 3

Darko Grundler

1

5

4

157

Izleti HPD-a “Jelengrad”

26.12.2010 Šoićeva kuća - Sv. Bernard Japetić 31.12.2010 Moslavačka gora 2.1.2011 Novsko brdo 6.1.2011 G. Jelenska - prijevoj - Humka 9.1.2011 Prigorec - Konj - Ivanščica vrh 16.1.2011 V. Bršljanica i okolica 23.1.2011 Kutina - Mikleuška 30.1.2011 Mikleuška - Vis - Humka Marić gradina 6.2.2011 M. Slatina i okolica 13.2.2011 Jelengrad - Pleterac - Mjesec 19.2.2011 Metlarska zabava 20.2.2011 Podgarić - Humka 27.2.2011 Strmac - Brezovo Polje 6.3.2011 Krapina - Brezovica 13.3.2011 Podgarić - Kaluđerov grob Jelengrad - M. Slatina 19.3.2011 Ludbreška obilaznica 20.3.2011 Prijevoj - Humka - Podgarić Prijevoj 20.3.2011 Papučki jaglaci 29.3.2011 Žumberak 3.4.2011 Kalnička greda 10.4.2011 Samarica i okolica 17.4.2011 23.4.2011 25.4.2011 1.5.2011 1.5.2011 8.5.2011 13.5.2011 21.5.2011 29.5.2011 5.6.2011

158

Zlobin - Tuhobić Samarske stijene Kutina Miklueška Kutina - Betlehem Korenica - Mrsinj grad M. Slatina - Pleterac Lika kod Danka Platak - Snježnik - Guslica Fiš u M. Slatini Žumberak

Josip Kocet

1

5

10

Darko Grundler Tomislav Šušnjar Darko Grundler Josip Kocet Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 1

4 6 6 4 4 5 6

7 9 5 14 14 7 11

Darko Grundler Darko Grundler Ivica Mataić Ivica Mataić Darko Grundler Marija Kocet Marija Kocet

0 1 1 0 1 1 10

3 4 3 3 6 5 5

13 9 25 3 5 10 19

Jovanka Pucarin Josip Kocet

1 1

5 5

2 14

Ivan Šarkezi Darko Grundler Josip Kocet Darko Grundler

1 1 1 1

4 4 5 5

4 15 18 6

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Ljerka Čorak Darko Grundler Ivica Mataić Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 3 1 1 1

5 5 4 4 0 5 8 5 4 5

7 5 5 6 2 17 11 10 16 7

Izleti HPD-a “Jelengrad”

12.6.2011 12.6.2011 22.6.2011 26.6.2011 3.7.2011 24.7.2011 31.7.2011 2.8.2011 7.8.2011 15.8.2011 21.8.2011 28.8.2011 4.9.2011 11.9.2011 18.9.2011 25.9.2011 25.9.2011 2.10.2011 9.10.2011 15.10.2011 16.10.2011

Grdanjci - Noršička Plešivica LIPANJ U LIPIKU, 8. POHOD Bačić Duliba i okolica Sveta Nedjelja - Klake - Okić Smerovišće - Oštrc - Lipovac Sv. Benedikt - Mikleuška Popovača - G. Jelenska Baške Oštarije - Stap - Ljubotić Duboka - Nevoljaš Ivačka Glava - Jankovac Podgarić - Kamene kugle Mjesec - Kaluđerov grob Petrova gora Sesvete - Lipa Koretići - Kičer - Poklek - Tisovac Draga Svetojanska - Zečak Tihočaj - Slavetić Dobra Kuća - Stupčanica Jesen u Moslavini M. Slatina - Jelengrad Platak - Planina - Jelenc Brankov vrh Šagovina Cernička - Kik Gračani - Puntijarka - Sljeme Kestenijada u Petrinji Podgarić - Kamenolom Samarice Kamene kugle

23.10.2011 Gabrovica - Kostanjevac Podvrški - Kapelište 30.10.2011 Smerovišće - Cerinski vir - Japetić 6.11.2011 Laz - Tepčina špica - Lipa 13.11.2011 Ponikve - Kameni svati - Glavica 20.11.2011 Popovača - Paklenica - G. Jelenska - Popovača 27.11.2011 Samobor - Slani Dol - Smerovišće

Darko Grundler Ivica Mataić Darko Grundler Vladimir Ilijaš Darko Grundler Nevenka Kramarić Ladislav Jurinjak Darko Grundler Josip Kocet

1 1 5 1 1 1 1 5 1

6 5 12 3 4 3 5 20 6

10 5 9 4 7 5 14 5 5

Josip Kocet

1

6

6

Josip Kocet Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1

5 5 5 5

9 3 4 5

Marija Kocet Ivica Mataić

1 1

5 2,5

6 18

Darko Grundler

1

5

5

Darko Grundler Darko Grundler Vladimir Ilijaš Josip Kocet

1 1 1

5 5 3

8 9 6

1

4

25

Zlatko Fuljatić

1

5

7

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler Ladislav Jurinjak

1 1 1 1

6 4 5 5

9 13 12 8

Darko Grundler

1

6

10

159

Izleti HPD-a “Jelengrad”

4.12.2011 Šestine - Medvedgrad - Sljeme Kraljičin zdenac 11.12.2011 Prijevoj - Kaluđerov grob Podgarić 18.12.2011 Kompator - Vis - Humka Bela Crkva 26.12.2011 Vilenjak - Kutinec grad - Humka Garić grad - Podgarić 6.1.2012 Krapinske Toplice - Klupci Picelj - Zabok 8.1.2012 Ludinica - Košuta grad Podgradska - Pešćenica 8.1.2012 14. Novogodišnji pohod Novska 15.1.2012 Vilenjak - Bršljanac - Brkin Zdenac 15.1.2012 Mramor brdo - Voloder 22.1.2012 Prijevoj - sv. Benedikt - jezero Mikleuška - B. Crkva - Vis - Humka 5.2.2012 Kutinica - Vis - Humka - Podgarić - Vilenjak 26.2.2012 Šoićeva kuća - sv. Bernard V. Lovnik - Japetić 4.3.2012 Babja gora 18.3.2012 Kamenice - Babice - Filićev dom 25.3.2012 Babja gora - Kapovac 25.3.2012 Kaluđerov grob - Jelengrad 31.3.2012 Maksimov hrast 1.4.2012 Susret planinara u Čazmi 9.4.2012 Vrani kamen 15.4.2012 Ciglenica - Selišće - Mikleuška Ciglenica 22.4.2012 Veliki i Mali Javornik 22.4.2012 Prijevoj - Kaluđerov grob Podgarić - Garić grad 28.4.2012 Murter - Promina - izvori 29.4.2012 Prijevoj - Kaluđerov grob Kamene kugle - Podgarić 12.5.2012 Izlet sa djecom iz Kutinskog vrtića

160

Darko Grundler

1

5

6

Ana Radić

1

4

7

Darko Grundler

1

5

16

Marija Kocet

1

4

10

Marija Kocet

0

5

7

Josip Kocet

1

4

12

Vladimir Ilijaš Darko Grundler Vladimir Ilijaš Josip Kocet

1 1 1 1

4 5 4 5

6 9 9 11

Darko Grundler

1

5

6

Josip Kocet

1

5

8

Darko Grundler Josip Kocet Darko Grundler Ana Radić Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1 1 1 1 1

5 5 4 4 4 3 5 4

5 9 8 5 3 8 6 10

Darko Grundler Ana Radić

1 1

4 4

6 6

Darko Grundler Josip Kocet

4 0

10 4

6 17

Dunja Vidiček

1

2

4

Izleti HPD-a “Jelengrad”

12.5.2012 Omanovac - Srnolov 20.5.2012 M. Slatina - Jelengrad - Mjesec M. Slatina 3.6.2012 Vrtlinska Pleterac 10.6.2012 Mikleuška - Vis - Humka Podgarić 16.6.2012 Lipik - Velika Glavica - Lipik 17.6.2012 Popovača - G. Jelenska - Popovača 30.6.2012 Kutinica - Vis 2.7.2012 Velebit 15.7.2012 Podgarić - Brkin Zdenac 29.7.2012 Prijevoj - Bela Crkva - Vis Humka - Podgarić 26.8.2012 G. Jelenska - Jelengrad - Košuta grad - Pleterac 16.9.2012 Ljutoč 20.9.2012 Izlet sa djecom dječjeg vrtića Popovača 23.9.2012 M. Slatina - Ludinica - Peščenica M. Slatina 30.9.2012 Veliki Javornik - Metla 6.10.2012 Kestenijada u H. Kostajnici 8.10.2012 Krševine - Papuk 14.10.2012 Samobor - Palačnik - Veliki Dol Oštrc 21.10.2012 Samarske stijene (Stepenica, Piramida, …)

28.10.2012 Mikleuška - Humka - Podgarić Mikleuška 4.11.2012 Ciglenica - Gradina Marić Paklenica - Ciglenica 18.11.2012 G. Jelenska - Mjesec 25.11.2012 Ogulin - Klek 2.12.2012 G. Jelenska - Dugačko brdo Kaluđerov grob 9.12.2012 Grabovnica - Suhaja - Grabovnica

Darko Grundler Josip Kocet

1 1

5 5

5 14

Darko Grundler Josip Kocet

1 1

5 5

13 6

Darko Grundler Ladislav Jurinjak Darko Grundler Darko Grundler Ana Radić Josip Kocet

1 1 1 6 1 1

5 5 2 15 5 5

4 6 5 6 5 13

Josip Kocet

1

6

9

Darko Grundler Marija Kocet

1 0

6 1

7 3

Darko Grundler

0

5

31

Darko Grundler Josip Kocet Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1 1

5 4 5 5

7 15 5 4

Darko Grundler

1

5

10

Darko Grundler

1

5

7

Darko Grundler

1

5

12

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1

5 5 4

5 8 11

Marija Kocet

1

3

4

161

Sudjelovanje članova HPD-a “Jelengrad” na izletima

9.12.2012 Kutina - Betlehem 16.12.2012 Kapelica - V. Bršljanica - Rogoža 23.12.2012 Čaire - M. Bršljanica - Kutinica

Darko Grundler Darko Grundler Darko Grundler

1 1 1

3 5 5

4 6 8

Broj izleta po godinama - hodanje 70 60 50 40 30 20 10 0 Broj izleta

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

46

46

54

36

50

65

60

49

Sudjelovanje članova HPD-a “Jelengrad” na izletima Podaci o prisutnosti planinara na izletima zabilježeni su od trenutka učlanjenja planinara u HPD “Jelengrad”. Ukupno je u bazu podataka upisano 406 izleta, s prosječno 7,9 planinara na izletu.

Darko Grundler Josip Kocet Božica Sudarević Ivan Šarkezi Marija Kocet Nevenka Kramarić Jasminka Grundler Đuro Filičić Ana Fuljatić

162

231 201 198 187 184 138 134 133 88

Ilona Mataić - Šoti Andrija Car Miljenko Bižić Valentina Babić Vesna Puček Smilja Vujnović Božica Balog Ankica Bosak Zdenko Bosak

36 35 31 29 29 29 21 17 17

Tomac Katica Troha Dubravko Nikolina Ćavar Julijana Jelić Božica Ključka Đurđa Košković Josip Mucko Luka Pranić Verica Pranjić

4 4 3 3 3 3 3 3 3

Sudjelovanje članova HPD-a “Jelengrad” na izletima

Branko Ivančić Tomislav Šušnjar Slavica Filičić Ivica Mataić Zlatko Fuljatić Jovanka Pucarin Ana Radić Mira Vukošić Danko Juza Elvira Mataić Slobodan Jevremović Dunja Vidiček Vladimir Ilijaš Ladislav Jurinjak Marijan Šavorić Nikola Ćavar Ivan Kantolić Ljerka Čorak Mato Mukavec Ivan Vukošić

87 81 80 77 68 66 66 65 64 63 62 62 59 59 58 57 53 47 43 41

Snježana Ćavar Valter Tegtbauer Mirjana Siketić Stjepan Babić Petra Ćavar Vesna Gemović Irena Bojko Marija Križan Dragica Sekereš Ivana Bosak Mladen Đuričić Žarko Jelić Željko Pranjić Nada Šavorić Mira Barić Magdalena Jelić Josip Puček Drago Idžan Barbara Jelić Vladimir Ključka

17 15 12 11 11 10 8 7 7 6 6 6 6 6 5 5 5 4 4 4

Miroslav Sekereš Dubravko Bukač Marina Fuljatić Tomislav Livić Stevan Ljubojević Danica Majić Jasenka Muhar Ozrenko Muhar Ljerka Car Svjetlana Kapić Mladen Mitar Štefica Mukavec Branka Ružić Jasminka Šarkezi Branko Šredl Vesna Šredl Karolina Tokić

3 2 2 2 2 2 2 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Popis vodiča izleta (hodanja) HPD-a “Jelengrad” VODIČ Darko Grundler Marija Kocet Josip Kocet Vladimir Ilijaš Ladislav Jurinjak Ivan Šarkezi Ivica Mataić Ana Fuljatić Ana Radić Jovanka Pucarin

BROJ IZLETA 191 62 51 22 19 20 16 4 4 3

163

Radne akcije HPD-a “Jelengrad”

Dunja Vidiček Ivan Kantolić Nevenka Kramarić Ljerka Čorak Slavica Filičić Zlatko Fuljatić Slobodan Jevremović Božica Sudarević Tomislav Šušnjar Mira Vukošić

3 2 2 1 1 1 1 1 1 1

Radne akcije HPD-a “Jelengrad” DATUM 4.5.2005 15.6.2005 13.7.2005 24.7.2005 7.9.2005 28.9.2005 19.4.2006 14.6.2006 28.6.2006 6.9.2006 18.10.2006 5.11.2006 13.5.2007 23.5.2007 13.6.2007 8.7.2007 22.7.2007 12.9.2007 26.9.2007 8.10.2007

164

OPIS Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Popovača - M. Slatina markiranje Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Markiranje Popovača - Voloder Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini

ORGANIZATOR Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Slavica Filičić Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Marija Kocet Ivan Kantolić Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Vladimir Ilijaš

BR. UČESNIKA

13 13 14 8 12 8 16 7 15 10 9 11 6 14 4 1 7 9 2 5

Radne akcije HPD-a “Jelengrad”

7.11.2007 9.4.2008 18.6.2008 5.8.2008 3.9.2008 5.4.2009 22.4.2009 9.5.2009 17.5.2009 27.5.2009 15.7.2009 29.7.2009 2.9.2009 12.2.2010 14.4.2010 12.5.2010 19.5.2010 26.5.2010 16.6.2010 28.7.2010 29.9.2010 7.2.2011 20.4.2011 11.5.2011 1.6.2011 15.6.2011 20.6.2011 13.8.2011 24.8.2011

Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Markiranje Popovača M. Slatina Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u Moslavačkoj Slatini Markiranje M. Slatina Košuta grad Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini priprema za Metlarsku Radna akcija u M. Slatini Radna akcija kod planinarske kuće u M. Slatini Radna akcija čišćenja planinarske staze Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini Radna akcija u M. Slatini

Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Darko Grundler

4 11 11 1 10 7

Marija Kocet Ladislav Jurinjak

11 2

Ladislav Jurinjak

9

Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ivica Mataić

10 10 8 19 9

Ivica Mataić Mato Mukavec

14 21

Ladislav Jurinjak

1

Ladislav Jurinjak Mato Mukavec Ladislav Jurinjak Božica Sudarević Ivica Mataić Ivica Mataić Ivica Mataić Ivica Mataić Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak

3 14 14 6 7 8 14 7 5 2 4 10

165

Radne akcije HPD-a “Jelengrad”

6.10.2011 Radna akcija u M. Slatini 10.2.2012 Izborna skupština DPP iz Ivanić Grada 12.2.2012 Radna akcija čišćenja snijega u M. Slatini 12.3.2012 Radna akcija u M. Slatini 17.3.2012 Radna akcija u M. Slatini 11.4.2012 Radna akcija u M. Slatini 30.5.2012 Radna akcija u M. Slatini 11.8.2012 Radna akcija u M. Slatini 12.8.2012 Markiranje puta M. Slatina Jelengrad 19.8.2012 Markiranje planinarskog puta Popovača - M. Slatina 2.9.2012 Markiranje puta Popovača Novo Brdo - G. Jelenska 9.9.2012 Markiranje puta za Košuta grad i Podgradsku 10.10.2012 Radna akcija u M. Slatini

Ukupno: 62 radne akcije

Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak

5 3

Ladislav Jurinjak

8

Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak

10 4 10 14 1 7

Ladislav Jurinjak

8

Ladislav Jurinjak

6

Ladislav Jurinjak

6

Ladislav Jurinjak

16

Prosječno planinara HPD-a “Jelengrad”: 8,61

Sudjelovanje članova HPD-a “Jelengrad” na radnim akcijama Broj RA 14 12 10 8 6 4 2 0 Broj RA

166

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

6

6

9

4

8

8

9

12

Sudjelovanje članova HPD-a “Jelengrad” na radnim akcijama

(prikazan je broj radnih akcija) Ladislav Jurinjak Božica Sudarević Nevenka Kramarić Josip Kocet Marija Kocet Ivan Šarkezi Darko Grundler Jasminka Grundler Ana Fuljatić Nikola Ćavar Đuro Filičić Ivan Kantolić Ivica Mataić Mato Mukavec Slavica Filičić Miljenko Bižić Vladimir Ilijaš Danko Juza Zlatko Fuljatić

53 42 30 28 28 28 26 22 21 15 15 15 15 15 13 12 12 12 11

Ljerka Čorak Branko Ivančić Elvira Mataić Marijan Šavorić Smilja Vujnović Zdenko Bosak Ivan Vukošić Mira Vukošić Ankica Bosak Ilona Mataić - Šoti Ana Radić Božica Balog Slobodan Jevremović Vesna Puček Valter Tegtbauer Dunja Vidiček Snježana Ćavar Jovanka Pucarin Tomislav Šušnjar

8 8 8 7 7 6 6 6 5 5 5 4 4 4 4 4 3 3 3

Valentina Babić Vladimir Ključka Željko Pranjić Dubravko Bukač Andrija Car Nikolina Ćavar Petra Ćavar Mladen Đuričić Drago Idžan Ante Juretić Danica Majić Josip Mucko Luka Pranić Verica Pranjić Dragica Sekereš Miroslav Sekereš Jasminka Šarkezi Nada Šavorić

2 2 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Organizatori radnih akcija HPD-a “Jelengrad” ORGANIZATOR Ladislav Jurinjak Ivica Mataić Marija Kocet Mato Mukavec Slavica Filičić Darko Grundler Vladimir Ilijaš Ivan Kantolić Božica Sudarević

BROJ RADNIH AKCIJA 47 6 2 2 1 1 1 1 1

Proslave HPD-a “Jelengrad”

167

Proslave HPD-a “Jelengrad”

DATUM 1.1.2005 11.11.2005 31.12.2005 12.11.2006 30.12.2006 19.1.2007 13.12.2008 31.12.2008 22.6.2009 31.12.2009 22.5.2010 31.7.2010 27.10.2010 12.11.2010 8.12.2010 31.12.2010 20.10.2011 31.12.2011 10.11.2012 31.12.2012

OPIS Repriza dočeka 2005 Voloderska klet Doček Nove 2006 M. Slatina Martinska zabava u M. Slatini Vila Garić Muzička Nova godina Fešta u Bunčić kleti Doček Nove 2009.g.

M. Slatina fešta Doček Nove godine u M. Slatini Fešta u G.Gračanici kod Ćavara Druženje kod obitelji Čavar Kestenijada kod Branka Martinje u Voloderskoj kleti Sastanak kod Branka Doček Nove 2011. u M. Slatini Kestenijada kod Ćavara Doček Nove 2012.g. u M. Slatini Martinje u M. Slatini Doček Nove 2013. godine

Ukupno: 20 proslava

BROJ UČESNIKA 14 15 17 19 16 15 15 15 17 26

Snježana Ćavar

26

Ivan Kantolić Branko Ivančić Ljerka Čorak Branko Ivančić Ivica Mataić

23 11 11 19 24

Snježana Ćavar Darko Grundler

18 20

Darko Grundler Darko Grundler

21 23

Prosječno planinara HPD-a “Jelengrad”: 18,2

Ostala zbivanja HPD-a “Jelengrad”

168

ORGANIZATOR Ana Fuljatić Mato Mukavec Darko Grundler Ladislav Jurinjak Ana Fuljatić Ana Fuljatić Mira Vukošić Darko Grundler Mato Mukavec Darko Grundler

Ostala zbivanja HPD-a “Jelengrad”

DATUM 26.11.2005 22.1.2006 3.1.2007 18.11.2007 27.1.2008 15.3.2008 27.3.2008 28.3.2008 4.6.2008 1.2.2009 17.9.2009 3.11.2009 7.3.2010 6.2.2011 25.2.2011 13.3.2011 27.1.2012 29.1.2012 1.2.2012 18.2.2012 18.9.2012

OPIS Varaždinske toplice Skupština u M. Slatini 22.1.2006 Predavanje u Novskoj Moslavačka Slatina - posjet PD Zbor u M. Slatini 27.1.2008 Druženje s penzionerima Filmska projekcija Skupština PD Zmajevac iz Novske Proslava Hrvatskog planinara Zbor HPD Jelengrad Predavanje o M.Everestu u Sisku Predavanje o osvajanju M.Everesta Skupština HPD Bilogora iz Bjelovara Zbor HPD Jelengrad Godišnja skupština HPD Lipik GPS - predavanje u Strmcu Skupština PD Zmajevac iz Novske Zbor HPD Jelengrad u M. Slatini Skupština HPD Garjevica Čazma Metlarska zabava Predavanje u dječjem vrtiću Popovača

Ukupno: 21 ostalo zbivanje

ORGANIZATOR Ana Fuljatić Ladislav Jurinjak Darko Grundler Ladislav Jurinjak Vladimir Ilijaš Ladislav Jurinjak Vladimir Ilijaš Darko Grundler Vladimir Ilijaš Vladimir Ilijaš Marija Kocet Darko Grundler Vladimir Ilijaš Ivica Mataić Ivica Mataić Darko Grundler Darko Grundler Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Ladislav Jurinjak Marija Kocet

BR. UČESNIKA

6 28 2 6 28 6 12 2 9 26 7 6 5 33 2 3 4 38 5 28 3

Prosječno planinara HPD-a “Jelengrad”: 12,3

Broj izleta HPD-a “Jelengrad” po područjima

169

Broj izleta HPD-a “Jelengrad” po područjima

Broj fešti 7 6 5 4 3 2 1 0 Broj fešti

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2

3

1

2

2

6

2

2

Broj ostalih aktivnosti 6 5 4

3 2 1 0 Broj ostalih aktivnosti

170

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

1

1

2

5

3

1

3

5

Broj izleta HPD-a “Jelengrad” po područjima

od 1. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2012. godine PODRUČJE Moslavačka gora i Bilogora Slavonija Medvednica Hrvatsko zagorje i Međimurje Samoborsko gorje Gorski kotar - južni dio Gorski kotar - sjeverni dio Južni Velebit Žumberačka gora Lika Karlovačko pokuplje, Banovina i Kordun Srednji Velebit Dalmatinska zagora Istra Sjeverni Velebit Austrija Bosna i Hercegovina Jadranski otoci - južni dio Lonjsko polje Međimurje Jadranski otoci - sjeverni dio Njemačka Slovenija ostalo

BROJ IZLETA 249 49 43 31 30 22 15 14 13 10 9 8 5 3 3 2 2 2 2 2 1 1 1

171

Podaci o aktivnostima društva

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0%

2005

2006

2007

2008

2009

2010

2011

2012

Ostale aktivnosti

1

1

2

5

3

1

3

5

Fešte

2

3

1

2

2

6

2

2

Radne akcije

6

6

9

4

8

8

9

12

Hodanje

46

46

54

36

50

65

60

49

172

RaÄ?unalna baza podataka planinarskog druĹĄtva

173

RaÄ?unalna baza podataka planinarskog druĹĄtva

174

RaÄ?unalna baza podataka planinarskog druĹĄtva

175

Samoborsko gorje

176

177

Snje탑nik

178

8

Planinarske priče

Tomislav Jagačić Bio sam osuđen na linč Eh, kad se toga sjetim...!

Dan je bio lijep. Nedjelja! 1954. godine! Jedan otegnuti zvižduk - i malena lokomotiva povukla je dugačku kompoziciju, sastavljenu od vagona šumske željeznice, rano ujutro iz Kutine na sjever, u pravcu Moslavačke gore.

Na otvorenim vagonima smjestilo se oko 200 planinara. Znam točno. Gotovo svi viši razredi osmogodišnje škole. Tu je i oko dvadesetak roditelja. Propaganda je bila dobra. Veselju nema kraja. Naš šumski vlak poput zmije vijuga i na zavojima fućka. Mnogi od njegove “posade” danas će prvi put stići na šumovitu Moslavačku goru i do zidina staroga Garić-grada. Polagao sam velike nade u ovaj izlet. Iz redova učenika osmogodišnje škole regrutirat će se sigurno mnogi dobri planinari.

Naročito mi je stalo da budu zadovoljni roditelji koji su pošli s nama.

Tako je nekad izgledao Garić grad

179

Tomislav Jagačić

Iskrcali smo se kod sela Kutinice, a odatle smo se u koloni, kroz divnu šumu koja je na nekim mjestima podsjećala na park, uputili markiranim putom u smjeru vrha Humke (489 m). Ovdje smo planirali odmor prije polaska do ruševina Garić-grada.

Kao da sada gledam dugačku kolonu mladih ljudi, kako veselo čavrljaju kroz šumu rekao bih da se nalaze na kratkom odmoru poslije školskoga sata u obližnjem parku kraj škole, a ne na pravom planinarskom pohodu. Nestrpljivi su pomalo i stalno me pitaju, kad će već jednom ta Humka. Obećao sam im, naime, da ću im na vrhu utisnuti u njihove iskaznice štambiljku. Prva planinarska pobjeda!

Na vrhu smo se odmorili, odvažniji su se uspinjali na rasklimanu piramidu s koje su se mogle jasno vidjeti kao kostur bijele zidine Garić-grada. Dobro su se isticale iz šumskoga zelenila. Do našega krajnjeg cilja, računali smo, moglo bi biti još sat i pol hoda. Još nismo uspjeli markirati put do Garić-grada, a staza kojom smo trebali poći odmah se, nedaleko piramide, gubila u visokoj travi i paprati.

Bio sam neodlučan, ali nisam uopće pomišljao na to što bi se moglo dogoditi. “Ja znam. Ovuda se ide! Bio sam ja već na Garić-gradu” - uvjeravao me jedan stariji omladinac.

I predao sam se njegovom rukovodstvu. Zapravo, povjerio sam mu kolonu od 200 mladih planinara. On prvi, ja za njim, a iza nas kolona od dvije stotine... Lako je bilo onih dvadesetak metara gdje paprati nisu bile tako visoke, gdje smo pod nogama mogli osjećati utabanu stazu i slijediti njezin trag. Ali tamo, gdje su paprati narasle i gotovo prerasle one rastom manje od mene otraga u dugačkoj povorci i gdje smo mi odrasli i veći izdizali glave iz bujnih paprati, kako ne bi izgubili vidik - brzo smo izgubili stazu. Zalutali smo!

Lutanje u Moslavačkoj gori “Sve mi se čini, da ti nisi bio još nikada ovdje”- podvalio sam svome drugu.

Nismo nikome govorili o tome, s nadom, da ćemo se nekako probiti do ruševina Garića, držeći se pravca koji smo si odredili na vrhu. Nadajući se tome nismo ni zaustavili kolonu koja je usijecala stazu kroz paprat i gustu šumu, što bi bilo najpametnije, nego smo nastavili s probijanjem. Nas dvojica naprijed, a iza nas ostali. Šumom odjekuju “ratnički” povici. Kada se okrenem, glasovi onih posljednjih, koji ipak lakše hodaju, jer smo im mi prednji utrli put, izgledaju mi jako daleko i jedva ih čujem. Predstavite si nas na čelu kolone! Na smjenu se penjemo na okolno drve-

180

Tomislav Jagačić

će, tražimo stari grad Garić i određujemo smjer napredovanja. Više ne biramo kuda je lakše, a kuda teže. Sada je važan smjer. Smjeeer!

Oblijeva nas znoj. Malaksamo! Sjećam se, na jednom smo se mjestu morali naglo uspeti i da bismo olakšali drugima uspon, zasjekli smo jedno drvo i svinuli ga u smjeru kolone. Ovo drvo olakšalo im je uspon kao neki rukohvat (gelender).

Garić grad danas Ne mogu svoju “vojsku” obilaziti, ali sam siguran da odrasli članovi pratnje i roditelji već znaju u čemu je stvar. Pa i učenicima je jasno da lutamo... To hodanje u cik-caku, pa sad gore, sad dolje..? Ali s njima je lako. Mladi su, izdržat će...

Nego, preletio mi je glavom sudac Šepec. Negdje je pri začelju. Ima slabo srce...

Mogao bi... Mogla bi ga udariti kap. Na njega sam mislio najviše. (Sudac Šepec i njegova supruga Gizela koja je radila na školi, premješteni su kasnije u Karlovac.)

Možda sam se uzverao na desetak stabala, određujući svojim čelnima smjer! Veza!

Veza! Drži vezu!”, stalno se čulo kroz kolonu. Na mnogim je mjestima trebalo skretati, prelaziti kroz kupine i trnje. Mi prvi, plaćali smo danak ovome putu.

Konačno - stari Garić-grad! S blizu dva sata zakašnjenja. Odmor je zaslužen.

Umorna “vojska” zavladala je gradom, razišla se širom i otvorila svoje zalihe hrane.

181

Tomislav Jagačić

Ali, odmor će biti kratak. Dva sata kraći. Taman toliko koliko smo zbog lutanja zakasnili. Sve je bilo isplanirano. Šumska željeznica čekat će nas u 4 sata. Ako do toga vremena ne dođemo, gotovo. Vratit će se, a mi onda moramo pješke 13 kilometara do Kutine.

Na povratku sam, bodreći sve sudionike šalama i raznim doskočicama, mislio jedino na šumsku željeznicu i - 4 sata. Stignemo li na vrijeme, odvezemo li se kući u Kutinu, ovo lutanje bit će zaboravljeno... Samo da stignemo! Što da radim? Pogledao sam na sat. Nemoguće!

Mi nikako ne možemo stići na vrijeme. Morat će netko požuriti naprijed... Što - požuriti. Potrčati! da bi stigao šumsku željeznicu i spriječio odlazak šumskog vlaka.

Ovu odgovornu dužnost sam preuzeo ja. Povratak s Garić-grada do Humke neće biti težak. Put je bolji i određeniji. Ostavio sam kolonu i požurio naprijed. Moj prijatelj omladinac vodio je ostale.

Vrijeme je polako odmicalo. Žurio sam, i u namjeri da izbijem što prije na stari markirani put, skrenuo prečacem. Upravo sam trčao s brijega na dol, s dola na brijeg. Najposlije sam, okupan u vlastitom znoju, ponovno zalutao.

Drvena kuća dr. Ivana Barbota, osnivača poznate istoimene neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, na obroncima Moslavačke gore

182

Tomislav Jagačić

Natrag! Natrag na stari put s kojega sam skrenuo. Prije nego cijela kolona stigne i dobrano mi se nasmije! Kada sam ipak dohvatio markirani put, skupio sam posljednje snage i potrčao nizbrdo šumskim putem. Četiri sata! Čujem, kako mala lokomotiva iz petnih žila zviždi i fućka. Zove! Jeka odgovara isto. Da vičem? Daleko je! Da bolje trčim? Više ne mogu! Šumski vlak nas je ostavio I - vlak je otišao..! Sjeo sam iznemogao i poražen kraj puta, i čekao dok ostali stignu. A kada se kolona približila, svima sam na licima čitao... Što je s vlakom? Bez duljeg zadržavanja pošli smo dalje. K vragu! Svladat ćemo mi i ovih 13 kilometara, pa kud puklo da puklo.

Sunce se gotovo sasvim priklonilo zapadu. Zamolio sam jednoga starijeg druga, Peru Kuštrebu i nekoliko omladinaca, da mi pomognu. Okružili smo se najodvažnijima i započeli na čelu kolone pjesmu kroz selo Kutinicu: “Naša si, oj Istro mila... Čiji je Trst? Naš! - odjeknulo je selom. Baš u to vrijeme naša je čitava zemlja demonstrirala protiv odluke Angloamerikanaca, da se Trst bez pitanja Jugoslavije izruči Italiji. I mi smo prohod kroz ovo selo pretvorili u demonstracije protiv nepravedne odluke. Mještani Kutinice su se nemalo iznenadili. Odakle, najednom predvečer, u njihovom selu pjesma?

Nastojao sam, izbjeći susret s nekim članovima pratnje i kolegicama iz škole. Samo da me ne vidi sudac Šepec... Njegovo srce? Dobro, što je već pao mrak...

Kao hitac iz puške iznenada je i neočekivano odjeknuo zvižduk male lokomotive. Šumski vlak je došao po nas. Vratili su ga roditelji. Bez zapovjedi, spontano, svi su potrčali s puta u lijevo, poljem prema pruzi. Kao da je cijela grupa dobila transfuziju krvi. Najmlađi se ukrcavaju prvi, odrasli se polako okupljaju oko mene. Kažemo jedni drugima tek po koju riječ.

Približio mi se tako i sudac Šepec. “Drug Jagačić, da nije došao ovaj vlak, mi bi vas bili linčovali.” Dobro sam ga čuo, baš tako je rekao. Potpuno sam siguran, da je više bio radostan nego bijesan.

Nijedna šumska željeznica nije bila tako radosno dočekana!

(Primjedba urednika: ovo je prva javna objava teksta)

183

Tomislav Jagačić

Tomislav Jagačić Prije četrdeset godina s Vladom Ilijašem na Triglavu Kada sam god na godišnjoj skupštini HPD-a “Jelengrad” 18. prosinca prošle 1993. godine svratio pogled prema radnom predsjedništvu, najdulje sam ga zadržao na Vladi Ilijašu (djedu Ilijašu) u kojega je kosa sasvim pobijelila. Moja su sjećanja toga trenutka odletjela prema Sloveniji i njezinom najvišem vrhu Triglavu.

A bilo je to prije ravno četrdeset godina, kada su Slovenci 1953. godine slavili 60. obljetnicu svoje planinarske organizacije. Prema tome u okviru proslave 40. obljetnice HPD-a “Jelengrad” nalazi se i jedan mali jubilej mojega Vlade Ilijaša i mene: četrdeset godišnjica našega prvog uspona na Triglav.

Neobično sam se obradovao i bio iznenađen kada mi je prije godinu dana prof.

Josip Mucko, kao vodič grupe planinara iz Kutine, donio na Ravnu goru fotokopiju zapisnika, koji je u jesen 1953. godine rukom pisala Neda Kovačić, u to doba tajnica podmlatka Planinarskog društva “Jelengrad”. Na dnevnom redu je bila samo jedna točka; Vlado Ilijaš - izvještaj o usponu na Triglav.

O svemu tome sam razmišljao gledajući mojega nekadanjeg učenika, hrabroga planinara i slušajući podatke, po meni već zaboravljene, u njegovom pripremljenom izvještaju. Ako sam nešto i zaboravio, razumljivo je, prošle su godine, ali uspon na Triglav neću nikada zaboraviti.

Pošli smo iz Kutine vlakom početkom srpnja 1953. godine, prespavali na zajedničkom krevetu u Ljubljani i iskrcali se drugoga dana u Mojstrani. Od Mojstrane se kroz dolinu Vrata najlakše pješačenjem stigne do planinarskog doma, koji nosi ime po zaslužnom slovenskom rodoljubu, planinaru i župniku iz Dovja Jakobu Aljažu.

Kraj doma je bilo uređeno šatorsko naselje i mi smo s ostalim planinarima, koji su pristizali iz raznih strana Slovenije i tadašnje Jugoslavije, postali njegovi stanovnici. Prepoznajemo i s poštovanjem gledamo čuvene slovenske alpiniste, molimo njihove autograme. Meni se potpisao znameniti slovenski alpinista Joža Čop iz Jesenica. Ali ipak našu pažnju najviše privlači i zaokuplja sjeverna triglavska stijena, koja je pravi izazov za svakoga alpinista u želji da se uspne na vrh visok 2863 m.

Poslije završenih svečanosti kod Aljaževog doma, planinari su odlazili na izlete.

Vlado i ja odlučili smo Tominšekovim putom do Staničeve kuće i najvišega doma u Julijskim Alpama na Kredarici. Taj dom je ishodišna točka za uspon na Triglav.

184

Tomislav Jagačić

Ovaj put na Triglav iz doline Vrata je nešto dulji, ali je dobro označen i osiguran. U domu na Kredarici naišli smo na grupu planinara iz Kragujevca. Vrijeme nije baš idealno, ali se nadamo da će se popraviti. Nažalost, vrijeme se tijekom noći pogoršalo. Navalila je kiša, a gusta magla prekrila je sve vrhove Julijskih Alpi i sam Triglav.

Ujutro se u domu razvila žustra rasprava. Kragujevčani bi pod svaku cijenu na vrh, jer, kažu, vratiti se u Kragujevac bez štambiljke najvišega vrha u Jugoslaviji je sramota, poraz. Ja ih odgovaram. “Izlažemo se opasnosti” - uvjeravam ih. Može tko stradati. Idemo li na vrh zbog štambiljke ili zbog doživljaja u lijepim vidicima?” Konačno! Ovo je moj učenik. Vlado je završio VI. razred OŠ. Odgovaram za njega.

Joža Čop

“Ma, lako vama! Vi možete i drugi put doći, niste daleko. A mi? Gdje je Kragujevac” - uporni su Kragujevčani. Budući da sam ostao sam i da nije ni meni ni domaru uspjelo odgovoriti Kragujevčane od uspona, pristao sam da i ja pođem s njima, a samnom i Vlado.

Da sam tada znao za sve dramatične okolnosti ovog uspona na Ttiglav, nikada ne bih pristao. Svjesno izaći iz toploga doma u kišu i maglu, i još k tome slabo opremljen! Prava ludost. Već na prvom usponu, hvatajući se za hladne klinove i sajlu, kiša nas je dobro oprala. Kao da namjerno idemo iza kola za polijevanje i pranje ulica. Pred nama je uski prolaz od Maloga na Veliki Triglav. Po lijepome i vedrom vremenu, ovaj je prolaz, osiguran sajlom, lako proći. Ali sada? Vlado u kratkim hlačama ide ispred mene. Držim ga na oku. Drži se s dvije ruke za ledenu sajlu, koju njiše vjetar, a onda zbog hladnoće počinje jednu ruku stiskati u džep.

“Vlado, drži se, molim te, s obje ruke za sajlu. Razmisli zašto s obje ruke, - hrabrim ga i bodrim. Upravo sam mu tako govorio. Jer, ako jedna ruka popusti, druga će se čvršće uhvatiti. A što bih i ja jadan mogao učiniti da je moj Vlado pao i nestao u maglenom ambisu? Kako bih ja došao u Kutinu, pred njegovu majku?

Nama u susret, na povratku s vrha koji se uopće ne vidi, dolazi nekoliko mladih slovenskih planinara. Kako se na ovom uskom prolazu mimoići? Uvijek će mi biti

185

Tomislav Jagačić

Triglav pred očima prizor kada se mladi slovenski planinari ugibaju, držeći se s vanjske strane za zaleđenu sajlu, kako bi nama otvorili prolaz.

Sada slijedi posljednja etapa uspona. Kuda mi to idemo? Gdje nam je cilj? Ništa ne vidimo!

Ne znam bih li prihvatio ovakav put, pa makar vodio izravno u raj. Ako se ja živ vratim u dom na Kredarici, biti će to samo zahvaljujući dobrim cipelama s rebrastom gumom. Izljubit ću te cipele u domu pred svima! U takvom razmišljanju i fantaziranju, odjednom je iz magle i kiše iskrsnuo On - Aljažev stolp na vrhu Triglava. Ugurali smo se unutra samo toliko da bismo promrzlim rukama utisnuli štambiljku vrha. U toj brzini, kada je sve tako tutnjalo kao da smo u raketi pred uzletom, nismo ni stigli pravilno okrenuti štambiljku Aljaževa stolpa.

Od toga uspona na Triglav nismo imali ništa osim straha. Sve ono lijepo i čarobno što se vidi s vrha Triglava morali smo odgoditi za drugi put.

186

Vlado Ilijaš (u gornjem redu lijevo) na Triglavu sa članovima HPD-a “Jelengrad” 23.8.2003., pedeset godina nakon svog prvog dramatičnog uspona

Ladislav Jurinjak

Povratak s vrha u dom na Kredarici bio je, uz potrebni oprez, lakši. Bilo je to 3. srpnja 1953. godine. Naša tajnica Neda Kovačić završila je naprijed spomenuti zapisnik mojom izjavom: “Bio mi je to najuzbudljiviji dan u životu.”

(Primjedba urednika: ovo je prva javna objava teksta)

Ladislav Jurinjak Josipovo u Moslavačkoj Slatini Obilaskom našega doma u Moslavačkoj Slatini 20. veljače1998. godine, iznenadio sam se vidjevši razglednicu na vratima. Zar netko zna adresu našeg doma? “Pozdrav svim planinarima s pitanjem: kada možemo doći u vaš dom (nas 40-50)? J. Sakoman” O, pa to su moji stari znanci, planinari “Željezničara” iz Zagreba. Već su neki bili ovdje kada smo posjetili Voloderski podrum i Jelengrad. Bilo nam je lijepo. Mogli bismo ponoviti susret, samo, kako ga organizirati! Odmah sam se sjetio da svake godine Moslavački krug iz Popovače organizira svoju likovnu koloniju “Goran Čabrajić” u našemu Planinarskom domu, okupljajući umjetnike slikare. Zašto ne i druženje s planinarima? Prije godinu dana od slikara smo dobili 15 slika kao dar. Prodali smo ih na aukciji i prikupili nešto sredstava za popravak doma.

Uskoro će i Josipovo, dan našega društva. I crkva, koja se gradi u blizini doma, crkva je sv.

Josipa. Na prijedlog Vlade Ilijaša proširit ćemo izlet i u Kutinu. Dogovorili smo sve i gospodin Sakoman se složio.

Dan je bio prohladan, ali sunčan. U 8.30 planinari starije dobi (bilo je i mlađih) stigli su autobusom preko Ivanić Grada, Križa i Novoselca u Popovaču. Nakon kratkoga odmora nastavili smo put do Moslavačke Slatine. Tijekom puta upoznao sam planinare s Popovačom i okolicom.

Ladislav – Laci Jurinjak, predsjednik HPD-a “Jelengrad” iz Kutine

187

Ladislav Jurinjak

Muzej Moslavine u Kutini Stigli smo u M. Slatinu. “Idemo u dom” - reče netko, - “zima je”. U domu su Tomislav i Milan skuhali čaj i ponudili gostima. No tu je i domaća rakijica. U knjigu se već pišu prvi dojmovi. Pozdravni govori, ali i iznenađenje. Lijepu uspomenu donijeli su našem društvu planinari. Čuo se je zvuk tambure iz Vatrogasnoga doma, pa su neki i zaplesali. Od 11 do 12 sati bila je misa u crkvi. Nakon mise krenuli

Crkva sv. Marije Snježne u Kutini

188

Ladislav Jurinjak

smo prema Kutini. Prošli smo pokraj bolnice u Popovači, nekad dvorca grofova Erdodyja sagrađenog nedaleko od ostataka grada Moslavina. Prošli smo kroz Voloder, Gračenicu, Repušnicu i stigli u Kutinu.

Uz vodiča Vladu Ilijaša uputili smo se u Muzej Moslavine, gdje nas je kustos muzeja Ana Bobovec upoznala s poviješću i sadašnjošću Kutine i Moslavine. Nakon posjete muzeju, prošli smo Crkvenom ulicom i vidjeli dio stare arhitekture.

Stigli smo do crkve Marije Snježne. Uz opširno izlaganje gospodina Vlade Ilijaša i ljepotu unutrašnjosti crkve, svi su bili više nego odševljeni.

Još kratak obilazak Kutine i rastanak uz “Vidimo se za Volodersku jesen”.

Tko je sve ulazio u Garićgrad kroz ova ulazna vrata, najveću i najjaču utvrdu na Moslavačkoj gori?

(Ladislav - Laci Jurinjak, Josipovo u Moslavačkoj slatini, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA –Tiskara Varaždin, HPD “Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 109.)

Ladislav Jurinjak Metlarska zabava u planinarskom domu u Moslavčkoj Slatini “Znala sam zakaj sam došla sim,...” Bile su to riječi planinarke Josipe iz Siska prije godinu dana. No došla je i ove godine kao i planinari iz Zagreba, Varaždina, Čakovca, Siska, Kutine i Popovače, na našu Metlarsku zabavu u Moslavačku Slatinu.

Jutro je sunčano, no prognoza je loša. Bu kiše? Ne bu? Moslavci su dobri ljudi i bit će dobro vrijeme, veli netko. Skupili smo se u centru Popovače, izljubili se, jer nismo prvi puta zajedno. To su znana i draga lica. I Čukica je tu. Bez nje se nemre, jer tko bi napisal pjesmu o našem veseljku, ak ne ona. Od Popovače do Moslavačke

189

Ladislav Jurinjak

Slatine prati nas sunce. Procvalo je i prvo cvijeće. Gazda Miha je u klijeti. Čudi se i časti nas vinom. Gle, na čeki nas čeka mali vražičak. Tu smo stali. Treba narezat brezove šibe za metle, veli Ivek “profesor” naše škole.

Stigosmo u Moslavačku Slatinu. Vrijedne ruke Božice i Ane spremile su fine pljacke male. Marica i Vlado vode grupu na Jelengrad, a Ivek je tu ostal da pouči kak se rade metle.

I polako je došla noć. Gle, već su tu vještice. Čeka, se čeka. Tko? “EHO 5”. Uz dobru svirku plesalo se i pjevalo do kasno u noć. Ples s metlom i izbor maske je obavljen. No žiriju se bilo teško odlučiti: “kip slobode”, “zdravstvo”, “faraon”, “vještica”, “vrag” ili “gljiva”, tko je bolji? Svi su dobri, ali “kip slobode” je najbolji. I zadnji drmeš, u pola noći! Svi su rekli - opet ćemo doći.

(Ladislav Jurinjak, Metlarska zabava u planinarskom domu u Moslavačkoj slatini, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD “Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 111.)

Ladislav Jurinjak – Laci (desno) za vrijeme godišnje skupštine društva

190

Ladislav – Laci Jurinjak

Ladislav – Laci Jurinjak Varaždinci na Jelengradu Bio je lijep i sunčan dan, 10. svibnja 1998. godine. Dan kakav svi požele za izlazak u prirodu. Prirodu čistu, bez smoga, s puno cvijeća i zelenila. Izlet u šumu. Posjetiti i vidjeti nešto lijepo i zanimljivo.

Upravo je takav dan bio za skupinu planinara i izletnika koji su išli u europsko selo roda - Čigoč i u Osekovo. Na povratku su posjetili i naš Planinarski dom u Moslavačkoj Slatini. No, nisu to bili samo planinari iz Varaždina nego i učenici 6. razreda Osnovne škole Varaždin - Mladi čuvari prirode “Sivi orao”. Bilo ih je zanimljivo slušati kako govore o rodama, i o svojemu boravku u Čigoču.

Bili smo umorni, ali nakon dobroga graha vrijedne kuharice Božice, snaga nam se vratila, a kako je bio lijep dan, odlučili smo se za šetnju do Jelengrada. Sat i pol laganoga hoda uz pogled na Humku, najviši vrh Moslavačke gore, na livade pune cvijeća i pitome brežuljke Moslavine.

Puni dojmova o Moslavini, svi zadovoljni, uz - doći ćemo opet, i uz vodstvo Tomislava Jagačića, otputovali su sretni Varaždinci iz Moslavačke Slatine.

Garić grad u ruševinama! Nekada središnja utvrda na Moslavačkoj gori.

Spominje se 1256. kao posjed zagrebačkih biskupa

191

Ladislav – Laci Jurinjak

Na putu do Jelengrada mladi su napisali i pjesmicu:

Ja sm mladi planinar, mogu hodat cijeli dan.

Znoj mi curi potokom, žulj mi raste otokom, Planina je prava stvar, kad se popneš, to je san.

(Ladislav - Laci Jurinjak, Varaždinci na Jelengradu, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD “Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 112.)

Laci u planinarskoj kući

192

Miljenko Bižić

Miljenko Bižić Moja priča o planinarenju Kad sam se prije nekoliko godina vratio u Kutinu nakon godina provedenih u inozemstvu, bio sam uvjeren kako će posjete prijateljima iz djetinjstva, poslovi u kući i oko nje, te niz drugih aktivnosti, zaokupiti većinu mojega slobodnog vremena.

No, pokazalo se kako se višak toga vremena ukazao već za nekoliko mjeseci. Kako ga upotrijebiti na koristan način? Lutanje gradom postalo je predvidljivo, a Kutina iznenada manja nego što se to činilo na početku. Poznanstva i druženje s članovima HPD-a “Jelengrad”, prirodno, rezultirala su pozivom da se pridružim društvu i krenem s aktivnostima rekreativnog planinarenja. Pomislio sam, hm, zar ne bi bilo lakše malo biciklirati po okolici ili se provesti automobilom uokolo? Što još krije već otkrivena Moslavačka Gora, primjerice? Osim toga, sve je puno divljih zvijeri i krpelja. Ipak, odluka je pala, a višak slobodnoga vremena pomogao mi je u tome, kao i dragi ljudi iz društva s kojima mi je druženje odgovaralo.

Miljenko u Samoborskom gorju I tako sam krenuo, naravno uz malo svojih sumnji u aktivnosti društva! I gle, vrlo brzo shvatio sam kako mi vlastiti zavičaj baš i nije toliko poznat koliko sam mislio, da se ima puno toga novoga otkriti iz perspektive planinara-rekreativca (naravno pješaka). Od opreme za početnika i nije trebalo tako puno. Relativno udoban ruksak, u koji se može staviti sve što je potrebno jednom planinaru početniku: osvježa-

193

Miljenko Bižić

vajući napitak, dva...tri, rezervna odjeća, ako padne kiša, kabanica i naravno nešto za prigristi, jer nikad se ne zna hoće li se naići na vatricu za roštilj, ili će ponestati energije na pola puta. Fotoaparat nije na odmet imati, kako biste mogli dokazati nepovjerljivim prijateljima gdje ste bili i što ste vidjeli, a slike ljepota koje ste obišli, mogu poslužiti i za vrbovanje novih aktivista i članova. Nakon dva-tri poduhvata, osjećate se pomalo već... znate, iskusnim članom društva! Pokazalo se kako je uz volju i kondiciju vrlo važan dio opreme - obuća, štoviše, najvažniji! Tu se ne bi trebalo štedjeti. Udobne “gojzerice”, po mogućnosti provjerenog proizvođača, da ne kažem poznatog, s anatomskim uloškom. E, to je najbolja investicija koja će vam pomoći da se nakon planinarenja ne pojavite u gradu na kavi šepajući sve u šesnaest, ukrašeni bolnim grimasama. No, uz korist od rekreacije, moja odluka da se priključim članovima HPD-a “Jelengrad” u njihovim aktivnostima, donijela mi je još mnogo lijepih i korisnih trenutaka. Uz druženje s dragim ljudima spoznao sam kako i ne poznajem svoj zavičaj baš tako dobro kao što sam bio uvjeren, te da Moslavačka Gora krije još mnoge zanimljivosti. Znate li, primjerice, kako baš ovdje, u Moslavačkoj gori, na mjesec možete doći vlastitim nogama s naprtnjačom na leđima? Da se naime treći vrh po visini, uz već dobro poznati Vis i Humku, zove

Miljenko u visokom gorju

194

Miljenko Bižić

upravo Mjesec! Upoznao sam i floru i faunu Moslavine, pa se tako do sada nisam otrovao ni gljivama, ni otrovnim bobicama, a čovjek nauči i da u našim šumama ne obitavaju zvijeri koje napadaju koga stignu. Koliko je samo bilo susreta s divljim svinjama, jelenskom i drugom divljači, koji su protekli u međusobnom miru! Susreti pak s gmazovima, poput zmija i guštera, također uvijek prođu u dobroj vjeri.

Doduše, ženski dio ekipe takve susrete ne podnosi uvijek najbolje, a uvjeravanja kako su svi ti gmizajući stvorovi ovdje uglavnom bezopasni, poput bjelouški, sljepica, ili pokojeg lijenog smuka, hm, slabo prolaze.

Izleti koje organizira HPD “Jelengrad” vodili su nas posvuda, diljem zemlje, ali i izvan granica, a pjesme, plesa s metlama, roštiljanja i pokojega kulinarskog zahvata u kotlićima, nije nedostajalo. Moje prvobitno razmišljanje vrlo se brzo promijenilo i nisam postao samo član društva, već i pravi aktivist, ponosan što sam član ekipe koju ovo društvo drži na okupu, a i oni njega, već desetljećima. I zaista snažno zvuči podatak kako društvo s kraćim prekidom postoji još od (i meni pradavne) 1924. godine! Nakon svega, osjećam se poput pravoga, da ne kažem iskusnog planinara rekreativca, koji ponosno brodi na kavice s prijateljima, kako bi prepričao iskustva sa zadnjega izleta. Naravno moram upozoriti i one koje moj tekst potakne na planinarenje, da je bilo i mokrih nogu, izgrebanih ruku od trnja i kopriva, stijena i ostalih prepreka, a događalo se da promrzne i nos, ili pak izgori od jakog sunca.

No, zato je tu naprtnjača, u koju, ako vas društvo ne promatra, uvijek možete staviti i pokoju kremicu, sprej protiv opakih komaraca – ah, i umjerenu dozu, neke domaće viljemovke, ili nečega sličnog, kako biste na cilju sami sebi dali mrvicu oduška!

Hvala Bogu, u moja dosadašnja iskustva ne računaju se lomovi udova, niti iščašenja, nego tek ponekad malo zdravoga umora, šmrkav nos, ili pokoji žulj! Sve u svemu, iskustvo druženja i aktivnosti u HPD-u “Jelengrad”, učinili su me, po mom mišljenju, kvalitetnijom osobom, i povećali moje znanje o planinarskim stazama.

Naravno, održali su mi kondiciju na zavidnoj razini i ispunili vrijeme na koristan i zabavan način.

Oni koji smatraju kako planinari imaju problem s dobnim granicama, u zabludi su, a naše društvo to i dokazuje. Ima nas od mlađih naraštaja do onih u zlatnim godinama. Nismo alpinisti, pa je dovoljno malo volje, dobro zdravlje, nešto opreme koju sam već spomenuo i nema prepreke ni za vitalne umirovljenike, ni za mladiće i djevojke! Eto, toliko od mene, a sada vaš Miljenko kreće na još jedan sastanak društva, na kojemu će, u dobrom društvu, zasigurno pasti dogovor za sljedeći poduhvat, te plan puta! Iza toga čeka me samo provjera opreme i popunjavanje naprtnjače, poznatim i tajnim inventarom! Pozdrav svima!

195

Valentina Babić

Valentina Babić Izlet na Cicelj Sastanak svih sudionika ispred ulaza u KD “V. Lisinski” 5. veljače 2006. godine u 6.45 i polazak oko 7.00 sati. U mjesto Sveta Trojica dolazimo oko 11.00 sati, odakle krećemo prema vrhu Sv. Trojice (530 m). Puše hladan vjetar, ali je zrak vrlo čist i vidljivost je odlična. Na vrhu nam vodič, Janez, pokazuje vrhove Triglav, Grintavac i ostale. Krećemo dalje, ali je jedna planinarka zaboravila ruksak. Čekanje i komentari koje ne bih ponavljala. Zanimljivi su oni najglasniji. Uskoro stiže i planinarka s ruksakom i krećemo dalje. Put je zaleđen i mora se vrlo oprezno hodati. Hoda se uglavnom šumom. Stižemo na vrh Murovica (743 m) gdje je gužva za žigom. Dalje nastavljao putom prema Ciclju. Posjetili smo i rodnu kuću poznatoga slovenskog matematičara – baruna Jurija Vege (1754. - 1808.). Na ulazu u selo je mala crkvica. Vodič nam govori kako je crkvica izgorjela u ratu. Mi se pogledamo i shvatimo da govori o Drugom svjetskom ratu. U blizini je i mala kućica (rodna kuća Jurija Vege pretvorena u muzej). Vodič priča, priča, priča, a mi hvatamo svaku desetu, ali nešto na kraju i shvaćamo. Jurij Vege unaprijedio je uporabu logaritamskih tablica koje su se koristile sve do 20. st., a tada su se najviše koristile u vojne svrhe (u topništvu, a gdje bi drugdje). Nakon sendviča i kraćeg odmora, vraćamo se na stazu prema Ciclju. Da bi znali na kojoj smo strani brda, uopće nam ne treba kompas. Čas je toplo, čas opet vjetar puhne i brzo stavljaš kapu, šal, da bi uskoro sve skinuo i uživao u toplini sunca.

Valentina na Sisolu

196

Valentina Babić

Mama i kći na izletu u Moslavačkoj gori S vrha Sv. Miklavž (po našem Sv. Nikola) pruža se izvanredan pogled na dolinu Save i na Alpe. Sunce je obasjavalo snijegom prekriven krajolik, čiji se odsjaj bljeskao u našim očima (ovo je samo za pjesnike). Spuštamo se niz snježnu padinu do “gostilne” gdje je žig. Malo dalje, u zavjetrini, prema južnoj strani, čekamo ostale, sunčamo se i uživamo u kolačima, čaju i toplini sunca. Nakon kraćega odmora i okupljanja, krećemo prema domu domaćina. U domu nas čeka topli čaj, rakijica dobrodošlice, gulaš, kava. Pogled iz doma je da sjediš i uživaš i ne treba ti puno više.

Valentina u rudniku na Medvednici

197

Slavica Filičić

Počelo se mračiti i mi smo krenuli prema autobusu do kojega je bilo petnaestak minuta hoda. Do autobusa smo došli već po mraku. Sreća da je Danko imao bateriju i tako nas spasio i sigurno doveo do autobusa. Tko zna što bi bilo da smo lutali u mraku. U autobusu, nakon 5 sati hoda, tišina. Svi uživamo u tihoj glazbi s radija, svaki zaokupljen svojim mislim (čak ni Darko nije slikao).

Zimski izlet na Medvednicu

Slavica Filičić Izlet na Moslavačku goru Okupljanje za polazak na današnje odredište Košutagrad – Pleterac, ispred “Pariza” u 08.00 sati.

I stigli smo : Darko, Đuro, Danko, Ivica, Vlado, Božica, Dunja, još jedna Božica, Irena i ja. Krenuli smo autima prema Popovači gdje su nas čekali Joža, Laci, Valentina i “vodičica” Marija. Veseli kao uvijek, jer važno da se nekuda ide, došli smo preko Ludine i Katoličkog Selišta u Pešćenicu, gdje smo ostavili aute i dalje nastavili pješice. Malo smo hodali, malo skakali preko potoka i stigli do staze kojom smo kroz šumu došli do Podgradske, mjesta gdje je bio franjevački samostan. U blizini je bilo stablo na kojemu je lijana, i naravno... Đuro može po lijani na drvo, ali … dalje je dokaz kod Danka. Uz prepričavanje i smijeh, stigli smo do Košuta grada. Tu sam imala veliki problem kako se uz onu veliku strminu popeti do zidina.

198

Slavica Filičić

Dobro sam se učvrstila između dva stabla i ni makac. Ipak je Đuro došao po mene, a ja sam uvjerena da me je Joža trebao spašavati. Nakon kraćega odmora, koji je Marija iskoristila za sat povijesti u prirodi, a koji je bio zanimljiv jer se je predavač dobro pripremio i potrudio, nastavili smo put prema Pletercu. Na Pletercu zaleđeno jezero, a na terasi doma, ugodno i sunčano. Još se nismo pravo ni smjestili, a pridružili su nam se Mira i Ivo koji su došli drugim putem. Vrijeme odmora iskoristili smo za jelo, kavu, pivo i naravno, kolače, kojih nikad ne nedostaje.

Nakon zadržavanja od nešto više od sat vremena krenuli smo natrag, samo sada drugom stazom, preko tri kamena. Iako u šumi još nema cvijeća, prizori su prekrasni. Na nekoliko mjesta led visi preko kamenja kao zaleđeni slap. U jednom trenutku tri Gracije su zaostale pa nas je grupa pričekala. Uglavnom, kada smo dolazili prema njima, vidjeli smo Ivicu kako grli drvo – razlog poznat samo njemu. Kada smo se vratili do mjesta gdje smo ostavili aute, odlučili smo još svratiti svi na kavu i piće da se druženje ne bi prebrzo završilo. Zato smo u Ludini svratili u gostionicu pa tek tada krenuli kućama.

Budući da je dan bio prekrasan, a druženje ugodno, baterije za novi radni tjedan su napunjene i uvjerena sam da su i ostali zadovoljni kao ja.

Slavica se odmara pri usponu na Dinaru

199

Slavica Filičić

Slavica i Đuro na Dinari

Na Medvednici

200

Nevenka Kramarić

Nevenka Kramarić Moj prvi susret s Dinarom Hrabra ekipa koju nije uspjela pokolebati loša prognoza za sljedeće dane 19. lipnja 2010. godine krenula je u 8.30 sati iz Popovače prema Dinari. Ekipu su činili sljedeći planinari : Dunja Vidiček, Drago, Ljerka Čorak, Ivan Kantolić, Miljenko Bižić i ja. Prije polaska naša vodička Marija Kocet, koja nije mogla ići s nama zbog privatnih problema, dala nam je upute i kartu našega puta. Vrijeme je bilo oblačno, ali bez kiše. Na putu do Dinare imali smo odmor u Rastokama. Oko 14 sati stigli smo u Knin. U Kninu su trajali Zvonimirovi dani, koji su se obilježavali na tvrđavi. Prilikom obilaska tvrđave neki planinari su sudjelovali i u zbivanjima kao što su gađanje cilja sa strijelom i sličnim radnjama. Poslije Knina posjetili smo izvor Krke, gdje su nas oduševili slapovi koji su istkani od mnoštva kapi i padaju kao bijela lepršava zavjesa. U selu Guge čekao nas je autobus koji je izgledao kao iz nekog prošlog vremena, ali je bio dragocjen za daljnje putovanje do Dinare.

Na putu do planinarskog doma na Dinari redale su se slike krajolika, jedna ljepša od druge. Cvjetni proplanci, visoke stijene i oblaci koji lebde iznad njih. Nakon nekoliko sati vožnje, stigli smo do doma gdje smo se smjestili. U domu je bilo i drugih planinara. Sljedeći dan, 20. lipnja 2010. godine poslije doručka krenuli smo na vrh Dinare. Vidici koji su nas pratili na putu bili su kao iz bajke (bar za mene).

Slavica je na izletu često nudila svoje odlične kolače

201

Nevenka Kramarić

Ja sam se osjećala kao da sam u nekoj nepoznatoj zemlji. Priroda koja je na tom mjestu dala toliko ljepote, dala nam je i jedan dio sunčanoga dana, a poslije, kako smo se penjali prema vrhu, počeli su se gomilati oblaci. I oni su stvarali prizore koji se pamte. Svi smo bili zadovoljni i sretni što se nismo dali pokolebati lošom vremenskom prognozom. Sat vremena prije vrha, napravili smo stanku i ispod vrha skuhali i popili toplu kavu.

Daljnji dio puta pratili su nas oblaci i vjetar. Na samom vrhu morali smo obući jakne da bismo se zaštitili od vjetra. Kamen, vjetar i oblaci stvorili su nam ugođaj kao da smo na još većoj visini od 1831 m, koliko je visok vrh Dinara.

Povratak s vrha je imao brži tempo, da bismo Nevenka Kramarić – Nena stigli u dom prije kiše. Svi ti doživljaji bili su jedinstveni za pamćenje. Dinara će mi ostati u svijesti kao pleter cvjetnih zelenih proplanaka, bijelo sivih stijena s mjestimičnim šumama i plavetnilom neba, prekriveno oblacima od bijele do sivo-crne boje. Treći dan smo veći dio dana proveli u domu, jer je padala kiša. Dunja i Drago su otišli

Nena i Ana u Moslavačkoj gori

202

Nevenka Kramarić

k svojima u Pirovac, a mi smo se ostali kartali do pred večer, kada je kiša sustala.

Tada smo išli u šetnju oko doma i do vrha Badnja, ali samo do podnožja. Četvrti dan došao je naš dragocjeni autobus, kojim smo se vratili do Guge, gdje nas je čekao Ivanov auto. Na povratku obišli smo Cerovačke špilje, koje su nam pružile nove ljepote u drugim oblicima. Ručali smo u jednom restoranu u Gračacu i popili kavu u Rastokama. U Popovaču smo stigli oko 20.30 sati. Ja sam uzela svoje stvari iz auta, a Ljerka, Ivan i Miljenko su nakon malog odmora kod mene produžili u Kutinu. I na kraju, hvala Mariji i Joži koji su isplanirali taj izlet.

Nevenka Kramarić Moj prvi izlet s planinarskim društvom Jelengrad Jutro prvoga dana mojega planinarenja s HPD “Jelengrad” 26. ožujka 2006. godine svanulo je suncem obasjano, što mi je dalo naslutiti da će dan biti ugodan, što se tiče vremena i društva. Svi smo se sastali u restoranu Plitvice. Došlo je 11 članova društva - i ja, budući član. Svatko od nas osjeća strepnju kada se priključuje nekom novom društvu, kako će biti prihvaćen i je li dobro došao. Moj ulazak u tu skupinu planinara bio je spontan i prirodan. Od toga prvog trenutka osjećala sam se prirodno, bez ikakvih ograda.

Nena na Velebitu

203

Nevenka Kramarić

Opušteni, krenuli smo s tri automobila put Samobora, odakle smo s ruksakom na leđima pješice krenuli na Samoborsko gorje. Svuda oko nas uočavalo se buđenje prirode. Šumsko cvijeće: šafrani, jaglaci, visibabe, prostirali su se poput sagova po planinskim obroncima. Taj zbir sunca, cvijeća i cvrkuta ptica, činili su nas još opuštenijima i prirodnijima. Sam čovjek i njegova okolina najljepši su kada su prirodni, i to je srž planinarenja. Nakon hoda 2-3 sata polako smo osjećali umor i priželjkivali da nam vodič što prije objavi odmor. Odmor je bio pored Grgosove špilje. Svatko od nas izvadio je iz ruksaka nešto za pojesti i uz uzajamnu izmjenu različitih delicija ponovo smo skupili energiju za daljnji hod. Odmoreni i osvježeni ušli smo u špilju gdje smo vidjeli stalaktite i stalagmite vremenom oblikovane, što je obogatilo naša viđenja djela prirode. Planinarenje nakon stanke bilo je i dalje u vedrom i ugodnom raspoloženju, iako smo već osjećali priličan umor. S povratkom u Samobor bio je kraj našemu druženju. Prije nego što smo posjedali u automobile, popili smo kavu i sok u lijepom samoborskom ozračju. I što reći? Moj prvi susret s planinarima i planinarenjem ostat će mi u sjećanju kao prirodno i spontano druženje čovjeka i prirode.

Nevenka Kramarić Izlet na Moslavačku goru Zborno mjesto izleta bila je benzinska postaja u Popovači. Prvi smo stigli na zborno mjesto otac i kći Mataić, Laci i ja. Kako se približavalo 9.00 sati malo smo bili u čudu što nema naše vodičke Marije Kocet i ostalih, pa je Laci mobitelom nazvao “vodičku” koja je shvatila da je vrijeme polaska, jer se ona u svojemu stanu nije mogla odlučiti za sat koji pokazuje točno vrijeme. Trčećim korakom stigla je na zborno mjesto. Sva sreća, i grupa iz Kutine u kojoj su bili Božica, Slavica, Đuro, Mato i Ivica, malo je kasnila tako da je Marija ipak došla prije većine, a poslije nje stigla je i Ana Radić.

Konačno smo bili u punom sastavu oko 9.20. Krenuli smo put bolnice Popovača, gdje smo obišli ostatke staroga grada Moslavine. Marija nam je održala predavanje o povijesti grada, a dopunili su ju Laci i Matajić. U super raspoloženju nastavili smo hodati prema Paklenici. Uz mnogo fotografiranja, što je Ivicu živciralo, oko 12.30 sati došli smo na jednu padinu i napravili odmor za ručak, koji se sastojao od lanč-paketa iz ruksaka, iako je Laci stalno pričao o janjetini koja nas čeka na kraju puta. Poslije odmora nastavili smo hodati lijepim pitomim krajevima Moslavine. Prešavši Paklenicu, stigli smo i do odmarališta lovačkoga društva “Fazan” iz Volodera, gdje su bili veprovi koji su nekima iz daleka sličili na medvjede. Nakon

204

Nevenka Kramarić

U Moslavačkoj gori 10 minuta napustili smo veprove i nastavili hodati, a lijepe slike šuma, padina i vinograda nizale su se pred nama. Kada smo stigli pred Volodersku klet, opet smo došli u napast da se slikamo. Razmišljali smo, glumimo li mi to Darka Grundlera, ali sunčan dan i lijep okoliš nisu mogli ostati ne zabilježeni.

Kako smo se spuštali prema Voloderu, imali smo novi cilj – gostionicu s mirisom janjetine. Janjetinu smo sretali na pašnjacima, a kad smo došli do cilja, ostala je samo gostionica s konobaricom koja nije znala ni što je musolini, kojega je zaželio Laci. Mi, koji nismo imali specijalne želje, popili smo kave, kakao i neskafe. Na-

Nena na Velikom stolcu na Velebitu

205

Ivica Mataić

kon odmora i ispijanja naših naručenih pića, ponovo smo se vratili u brda i preko vinograda išli prema Popovači. Na tom putu pažnju nam je plijenio jedan vinograd koji je bio prekrit sagovima od tratinčica. Međutim, Mato je uočio i prisutnost vlasnika toga vinograda pa ga je pitao može li kupiti vina. Ispred kleti istoga vinograda bio je i stol s klupama, pa smo se svi mi pridružili Mati i sjeli za stol. Jedan pehar vina kupio je Mato, a drugim peharom crnoga vina častio nas je vlasnik, tako da smo poduplali potrošnju vina. Vino nam je otvorilo apetit pa smo morali izvaditi sve ostatke hrane iz ruksaka i zameziti. Učinak vina bio je nijansiran od osobe do osobe, ali zajednički učinak bilo je dobro raspoloženje. Položaj samoga vinograda je divan, vidik se pruža na sva okolna mjesta, sve do Siska. Opijeni vinom i ljepotom dana konačno smo se, nakon sata druženja u Besednikovu vinogradu, spustili do Popovače, gdje smo se rastali (Kutinčani i Popovčani).

Ivica Mataić Izlet s Novljanima Kao i obično, sastali smo se u 8:00 sati pred kafićem “Paris” u Kutini. U 8:30 bili smo u Novskoj. U centru su nas dočekali predsjednik planinarskoga društva, Anton i Vedran sa četiri svoja člana, te šestoro Pakračana.

Ivica Mataić u svom šaljivom nastupu u Murskom Središću

206

Ivica Mataić

Hodanje smo započeli u 8:45 sati Vinogradskom ulicom, na Novljanska brda. Za sat hoda stigli smo na Puljić-brdo. Mala kućica - prvo odmorište. Zgodno je i za prvo zajedničko slikanje za uspomenu. Na drugom satu hoda - mala užina, na balvanima bukvi. Kratak dogovor. Nas dvadest i troje iz Kutine idemo do kraja, t.j. do “ Kričkih brda “ čiji je najviši vrh na 467 m. Područje je minirano - što upozorava tabla “PAZI MINE“. Na kraju staze bili smo u podne - VIDIKOVAC. S njega se lijepo vide Lipik, Pakrac, Omanovac... Kratak predah i povratak nazad.

Na povratku smo odali počast trojici naših policajaca, poginulih u Domovinskom ratu. Mjesto je obilježeno mramornim križem i olupinom stradaloga vozila. Očistili smo mjesto i upalili nekoliko svijeća, i fotografirali se.

Ivica i njegov Arči

Ivica i njegov štap

207

Ivica Mataić

Sljedeće odredište bila je lugarnica na izvoru Novljančice - “Jelenova glava“. Na verandi lugarnice, pod krovom, čekaju nas stolovi i klupe. Zgodno mjesto za odmor i užinu. Pojedinci iz “Jelenove glave“, što je zapravo srndaćeva glava, toče si u bocu čistu izvorsku vodu.

U 13:50 sati krećemo na zadnju ili predzadnju etapu, kako kome. Umor je sve prisutniji. Ne znamo koliko dugo još moramo hodati. Cesta vodi uz potok. Puna je blata, teško se hoda. Stalno smo u iščekivanju jezera i kraja naših muka. Konačno, potok je sve širi i širi. To je akumulacija Vodne zajednice i Ribičkoga društva “Karas“ iz Novske. Kamena kuća uljepšava prizor. U 15 sati stigli smo i mi, posljednji.

Moje obrazloženje: “ Šećer dolazi na kraju “. Ambijent je ugodan i lijep, grah ukusan. Uz čašicu pića i lijepih priča dogovaramo se za sljedeći susret. Zovemo ih na našu “Metlarsku zabavu“, što oni prihvaćaju. Zaista je svima dosadilo hodanje, a naročito našem Arčiju. Oštro je zalajao nakon zdravice domaćina Antona, a isto je učinio i nakon zahvale našeg predsjednika Vlade Ilijaša... u znak odobravanja, da se zna.

Uz pomoć domaćina brzo sam stigao do centra Novske. Autom se vraćam po Elviru, Ilonu i Arčija, natrag na jezero. Dok vozim odlučujem da ću povesti još i naše zadnje. I gle... preda mnom su Vlado Ilijaš i gosp. Vukušić, naši najstariji članovi.

Zovem ih uz obrazloženje: “A znam kako Vam je, znam...“. Odgovaraju mi u duetu: “A ne znate, ne znate...“. Vukušić je stalno u strahu da će mu žena prije stići u Novsku od njega. Uvjeravam ga: “Neće, sigurno neće...“. Stigli smo istovremeno s prvima. Zna se, to su Đuro i Darko...

16 je sati. Ugodno provedena nedjelja. Iza nas je pet sati hoda (25 km). Vrijeme je još uvijek lijepo, sunčano, s temperaturom iznad 100 C. Polako se vozimo doma, u smiraj prekasnoga dana, puni dojmova i poznanstava s prvoga izleta u novoj godini.

208

Ana Fuljatić

Ana Fuljatić Grossglockner – Zugspitze, 26.-28. svibnja 2006. godine Organizator: PD “Tonimir” iz Varaždinskih Toplica

Ana

Ana (u sredini) na 2962 m

209

Ana Fuljatić

Ima nas 35 sudionika iz raznih krajeva. Iz Kutine nas je šest: Danko Juza, Maria Juza, Darko Grundler, Božica Sudarević, Zlatko Fuljatić i Ana Fuljatić Prvi dan Krenuli smo u 4:30 sati iz Varaždinskih Toplica, preko Varaždina prema Mariboru, na granični prijelaz Vielach, preko visoko gorske ceste, na visinu od oko 2600 metara ispod Grossglocknera. Razgledali smo glečer i okolicu. Nažalost vrh nam je bio u oblaku. Oko 14 sati krenuli smo prema Münchenu. U München smo došli oko 19 sati, večerali u restoranu Bavaria, preko puta livade gdje se održava Oktoberfest. Posije večere krenuli smo u smjeru Erdinga. U Erdingu smo spavali u hotelu Westin.

Drugi dan Posije doručka krenuli smo prema Münchenu, gdje smo razgledali Marienplatz. U 11:00 sati krenuli smo prema Garmisch-Partenkirchenu. Autobusom smo se dovezli do jezera Eibsee (1000 m), gondolom smo se popeli na Zugspitze koji je visok

Vesela na izletu

210

Ana Fuljatić

2962 m. Malo smo razgledali. Vrh je bio u magli, pa je vidik bio skoro nikakav.

Oko 14 sati krenuli smo drugom gondolom, zatim zupčastim vlakom opet na jezero. Malo smo prošetali oko jezera i u 16:30 sati krenuli smo prema Innsbrucku.

Oko 18 sati, nakon što smo se smjestili u hotelu Gold, malo smo prošetali gradom.

U Sacher kafeteriji pojeli smo Sacher tortu, otišli na večeru i posije večere otišli na brdo ispod skakaonice Bergisel. Na brdu smo razgledali park posvećen sudionicima Prvoga svjetskog rata, oko 11 sati otišli na spavanje.

Treći dan U 8:00 sati smo doručkovali i u 9:15 sati napuštamo Innsbruck. Na periferiji razgledamo Swarovski Kristallwelten centar i u 11:00 sati krećemo prema Salzburgu. Zbog jake kiše i zastoja na cesti ne obilazimo ledenu pećinu niti Salzburg, već krećemo preko Graza, Ptuja, Varaždina do Varaždinskih Toplica, kamo dolazimo u 11:00 sati. U Kutinu dolazimo oko 00:30 sati. Našem trodnevnom druženju došao je kraj. Bilo je lijepo, a uz malo ljepše vrijeme, bilo bi još ljepše.

Na izletu u Kostajnici

211

Dunja Vidiček

Dunja Vidiček Izlet u Crikvenicu Nedjelja, 6:15 sati. S punim ruksakom i voljom većom od cijeloga Jadranskog mora, krećem krupnim koracima prema zgradi općine, mjesta gdje me čeka Ivan K. Jutro je svježe, proljetno. Pogledam prema nebu. Sivo i oblačno. “Hmmm”, mislim si, “ništa me neće uplašiti i odvratiti od ovoga izleta, pa idem na more!”. Ivan čeka na parkiralištu, dobre volje kao i uvijek. Ubacujem stvari u auto i krećemo po drugoga Ivana, našega uvijek šarmantnoga Šarkezija :)).

Usput bacim pogled na auto-aparaturu i ugledam CD, te si pomislim: “Zašto nisam ponijela svoj friško kupljeni CD Vinka Coce?”. Baš bi nam dobro upotpunio morski štimung. Volvo se ipak zaustavio, vratio nekoliko ulica unazad i Coce je krenuo s nama prema Crikvenici.

Pred Popovačom zvoni mobitel. Zove Marija, misleći da smo ju zaboravili (Marija, kak si to uopće možeš i pomisliti?). Sljedeće zaustavljanje je pod nadvožnjakom, gdje smo pokupili Miru, koja je također pomislila da smo i nju promašili. Istina, malo se je smrzla čekajući, no sve je kriv Coce. Ekipa je konačno bila u punom sastavu i kvintet je uskoro zaplovio prema Jadranu uz zvuke tenora i mandoline.

Dunja (prva s lijeva) na izletu u Crikvenici

212

Dunja Vidiček

Na Kavranovoj stijeni iznad Crikvenice Raspoloženje je bilo na visini i takvo je ostalo sve do povratka. Vožnja ugodna, promet na cesti, rijedak. U Gorskom kotaru stajemo na Tifonovom odmorištu.

Pije se kavica, Ivica nam dijeli svoje originalno-univerzalne kruščiće. Mogli smo birati dvije vrste: friški i onaj od dan ranije.

Stižu naši prijatelji iz Zaprešića. Kratko pozdravljanje i dogovor da se nađemo u Crikvenici na autobusnom kolodvoru. Nakon kraćega odmora krećemo dalje.

Sve se više osjeća opuštenost i veselje što smo pobjegli svakodnevici i maknuli se daleko od briga. Sasvim drugi svijet, što je Mira kasnije i komentirala, kad se pogledala u ogledalo u konobi “Maslina”. Veli: “Skroz si drukčije izgledam, nakon ovog izleta”. I...smije se, naravno, svojim vragolastim osmjehom.

Dakle, nakon što smo do Crikvenice potrošili sav kisik u našem jurećem vozilu (što se meni manifestiralo u obliku prave mučnine), konačno smo našli odgovarajući parking. “U zadnji čas!”, kaže moj želudac. Tek što sam udahnula zraka i vratila boju na lice, stigoše naši Zaprešićanci, i mi krećemo za njima na mjesto odakle svi zajedno polazimo na prekrasno hodanje, tzv. “Ljubavničkom stazicom”. Slikanje pred pločom - zemljovidom planinarske staze, kolona od pedesetak planinara, lagana uzbrdica, i ugodno čavrljanje. Prestizanja nema, jer staza je uska i kamenita, na svakom koraku gleda se pred noge. Nakon kraćega vremena stižemo na zidine Staroga grada, obilazimo ga planinarskom stazom koja vodi tik do zidina. Stanka od 5 minuta, pa polazak dalje. Penjemo se sve

213

Dunja Vidiček

više, osjeća se svjež morski zrak i miris borovine. Staza nas vodi do kamenitoga vrha zvanog “Kavranova stina” ili “Kavranov vrh”, ne sjećam se točno. Tu stajemo, odmaramo se, jedemo na sivim kamenim stijenama. Marija i Ivan K. nas svaki čas malo fotkaju, a da bi fotke bile što atraktvinije, Ivan riskira i pad u provaliju i stoji na rubu i klimavom kamenju (zato Šarkezi na slikama žmiri od straha). Ne, nije se on bojao za Iveka. Njega je bilo frka ak Ivek padne, a ključevi od auta odu za njim u bezdan. E, to ga je bilo strah! Kako onda doma?!!

Ela i Dunja na izletu u Hrvatskom zagorju Šalimo se, smijemo se, gotovo bez prestanka. Vodič zove na pospremanje i polazak. Krećemo dalje do raskrižja, gdje je planirano da se skupina razdvoji u dva smjera. Duža staza prema moru, i lakša staza na suprotnu stranu. Međutim, zbog sporoga hodanja, odlučeno je da svi nastavljamo zajedno prema moru. Može, baš mi odgovara, jedva čekam spustiti se na obalu.

Naše prijateljsko društvo puno je neprijateljskih faca. Ne u onom pravom smislu neprijateljskih, “vengo, cilo su vrime nekog vraga grintali i čakulali jedni protiv drugih”. Jedni bi se odmarali, drugi bi išli dalje, jednima smeta ovo, drugima smeta ono... Staza mi nije bila toliko uska da ih ne bi mogla prestići na svakom mjestu gdje sam mogla, samo da se maknem od toga negativiteta. Uff!!!

Na skretanju za obalu ponovo neki odmor, grintanje Zaprešićanaca, pa nastavak hodanja. Uskoro stižemo do ceste. S brda smo izbili u mjesto Dramalj. Prelazimo

214

Dunja Vidiček

Dunja i Drago među Dabarskim kukovima jureću cestu. Vodiči su morali zaustaviti promet. Spuštanje i spuštanje cestama, onda skalama prema plaži, i konačno smo dolje!

Zaprešićanci se dogovaraju kuda će dalje, a ja predlažem našoj ekipi da se lijepo pozdravimo s prijateljima i odvojimo od njih te da si uzmemo vremena za vlastite gušte.

Ulazimo u raj... Pronalazimo odgovarajuće mjesto na plaži, bacamo ruksake s leđa, skidamo sa sebe višak robe. Šarkezi se sunča, Ivan, Mira i ja ulazimo u more i toćamo vruće noge nabrekle od hodanja. Znam da nije pametno, ali tko mari! Ak’ se Đuro mogao okupati u hladnom Vrbniku, što ne bih ja barem mogla smočiti noge do koljena. Svatko je zauzeo jednu ležaljku od kamena i samo se čuju naši uzdasi oduševljenja i uživancije u suncu i odmoru, daleko od svega svakodnevnog.

16 je sati, dogovor je da se kreće dalje put Crikvenice. S plaže se penjemo na cestu, gdje susrećemo naše prijatelje iz Zaprešića, razasute po svim kafićima od Dramlja do Crikvenice, vidno bolje raspoložene. U Crikvenici se fotkamo pred crvenim tulipanima. Da bi na fotkici bili svi zajedno, zamolimo prolaznika da nas “okine”, i od svih mogućih šetača, naletimo baš na Nijemca. “Danke, danke!!!”, vičemo svi u glas, a Mira je već zapela za sladoled i sve nas sa sunčane rive vodi u hlad slastičarnice. Šetamo do skretanja za cestu koja nas vodi do našega parkiranog vozila, a zatim nas osjetila njuha zaustavljaju pred zanosnim mirisima ispred konobe “Maslina”. “Joj, vidi imaju pržene ribice, baš bi si ih mogli pojesti”, veli Mira koja je tek polizala svoj sladoled.

215

Dunja Vidiček

“Pa zašto ne bi?”, upitam ja. Ivan K. se složio, Marija također. Nit’ nas tko goni (tu se misli na više puta spominjanog D.G. u ovoj našoj inače ležernoj priči), niti se kome žuri.

U konobi novi gušti - pržene lignje, tri puta krumpir s blitvom na dalmatinski i jedan pomfrit. I, naravno, pola litre žlahtine... Peti član je i dalje uporno žvakao svoje kruščiće i pio kavu. Kaže “da ne treba ništa, napunio se užicima hodanja i suncem”.

A mi, obični, punili smo se još i lignjama, vinom, kruhom i maslinovim uljem. Nakon toga, zaključili smo da je vrijeme povrataka neminovno. Kratka šetnja do auta, utrpavanje i polazak.

Coce nas ispraća iz prelijepe Crikvenice, a mi mu pomažemo u pjevanju. Coce i pet razdraganih, sretnih i zadovoljnih glasova. Umoru ni traga. Zafrkancija sve bolja, osobito nakon što je Šarkezi htio zamijeniti CD našega vjernog Coce drugim CD-om. A nekada je bolje ne tražiti promjenu i biti zadovoljan s onim što imaš...

To je shvatio i naš Ivan Š., nakon što mu se odvrtio taj drugi CD sa srcedrapajućim narodnjacima našega podneblja. Ako ništa drugo, šale su se zahuktale na račun svih prisutnih, a trbusi su nas boljeli od smijeha. Pred Zagrebom bacamo kalkulaciju putovanja i profulamo skretanje za Slavonski Brod. Naš vjerni vozač bez panike okreće vozilo na pravi put i začas smo opet na autocesti. Uskoro se opraštamo od Mire, koja je zaboravila pocuclati limun prije susreta s mužem koji ju čeka na nadvožnjaku, ali smo zato Mariju na vrijeme upozorili. :)) Kratka vožnja do Kutine, rastanak s prijateljima do srijede, srce puno užitaka i radosti. Vjerojatno još veće nego s početka priče…

Dunja Vidiček Izlet na Kalnik Nakon duže stanke ponovo krećem s nedjeljnim izletima u prirodu. Buđenje je kao i obično najveća muka. Stavljam stvari u naprtnjaču, obuvam planinarske cipele i krećem na mjesto polaska. Pred Parizom - samo Ivica i Darko. Zatim stiže Božica S. Ata nam maše s balkona. Darko se vraća u stan, nas troje krećemo.

Najprije svako u svojim mislima, a zatim polako počinje razgovor. U Popovači se susrećemo s Marijom i Jožom, i nakon kraćega dogovora krećemo put Kalnika.

Ivica se ufurao u vožnju, pa kroz Ludinu i druga mjesta vozi kao da nas je oteo.

U glavi mi pritisak i umor zbog loše prospavane noći, ali nisam jedina. Svi smo

216

Dunja Vidiček

osjećali neku promjenu vremena, pa se tješim.

Na radiju glazba za moju dušu, a Ivica svaku pjesmu prebaci tražeći drugu stanicu.

Marija nam objašnjava svaku znamenitost kraj koje prolazimo, pričom nas vodi kroz povijest (stvarno o svemu uvijek ponešto zna). Uvijek spremna - prava vodička, nema što! I tako se puna povjerenja prepuštam u sigurne ruke...

Na Kalniku sve već vrvi od izletnika, penjača po stijenama, planinara, obitelji s djecom, biciklista. Odmah sam osjetila da ovdje vlada sportski duh i suživot s prirodom.

Nakon kraćih priprema, krenuli smo našom odabranom stazom koja nas je uvela u bajkoviDunja i Drago tu šumu prepunu proljetnica. Tu i tamo pala je na Kalničkoj gredi pokoja fotografija. Marija je pričala o Starom Gradu, utvrdi koja je služila za obranu od Tatara. Spominjala je povijesna imena, a ja sam utonula u svoje misli, pokušavajući pogledom uhvatiti ljepotu i prostranstvo koje se pružalo preda mnom.

Staza kroz šumu vodila nas je uglavnom nizbrdo ili je teren bio ravan. Idealno za mene, pomislila sam. Jer nakon duže stanke, uvijek ide malo teže. Kolona se razvukla - naprijed Božica, Marija i Joža. Ivan i ja posljednji. Razgovarajući, stigli smo do drvenoga mostića koji je prelazio preko šumskog potoka. Mostić nije djelovao baš najsigurnije. Joža se spustio dolje da pregazi potok pod izgovorom da mora pošpricati ženu. Hm. Joža, Joža, znamo mi zašto si izbjegao mostić. “Pa nije sramota priznati da te strah” - malo smo se našalili na njegov račun. Kad smo prešli potok i cestu, naišli smo na neko zapušteno odmorište, koje nam je odlično poslužilo za stanku. Divili smo se prekrasnoj prirodi i žalili što se ovakvi kapaciteti ostavljaju neiskorišteni. Nakon jela zavladala je tišina. Svatko je utonuo u sebe i svoje misli, hraneći se mirom i čistinom toga mjesta i trenutka. Da mi je ostati satima u ovom trenutku - pomislila sam, ali crni oblaci navlačili su se nad šumu i pao je dogovor da se kreće.

Povratak je bio istom stazom, ali ovoga puta kontra - uzbrdo. Nakon jela, malo manje smo uživali u proljetnicama i prirodi, a više stenjali, puhali i povremeno za-

217

Dunja Vidiček

Zimski izlet u Moslavačku goru (Dunja je desno) stajali da dođemo do daha i da se želudac vrati na mjesto. Jedino je Božica povilenila. Svaka čast, mislila sam gledajući je metrima ispred sebe. Nakon 15-20 minuta takva napora staza se poravnala, a srce smirilo.

Kako to uvijek biva, povratak je izgledao kraći, pa smo uskoro stigli na mjesto odakle smo krenuli. Mala stanka, pa novi izazov - popeli smo se na vrh tvrđave i fotografirali za povijest našega Planinarskog društva. Mali predah, pa silazak. Prolazak kraj planinarskoga doma s mirisom palačinki, a zatim za kraj, najveći napor - uspon strmom šumskom stazom, izlazak na cestu, a zatim uspon po željeznim stubama, stijeni i sipini i...i...i... EVO NAS NA VRHU !!! Kraj odašiljača na 643 m. Kada sam došla do daha, palo je još jedno fotografiranje, zaitim odmor, presvlačenje, jelo i sunčanje. U trenucima odmora napajali smo poglede prostranstvom koje se prostiralo pred nama i svuda oko nas. Za to što sam tada gledala, nisam uspjela naći riječi kojima bih vam to opisala... Polja, ravnice, vinogradi, šume, sela, gradovi, gradići i prelijepi Kalnik. Sve puno proljetnih mirisa i daška odlazeće zime. Ponovo svatko u svojim mislima, tišina, samo osjećaj potpune uživancije...

Veliki sivi oblak prekrio je sunce, opomenuo nas da je vrijeme povratka stiglo.

Spuštanje, piće na terasi planinarskoga doma, zajednička fotografija i pozdrav s Kalnikom - za ovaj puta!

Ugodna vožnja do Kutine, u meni neopisivi osjećaj radosti, baterije napunjene da se izdrži novi radni tjedan i - hvala Mariji na pravom izboru!

218

Štefica Podnar

Štefica Podnar Čestitka Planinarke i planinari iz PD-a “Naftaplin” iz Zagreba sa sretnim osmjesima na licu, planinarkama i planinarima iz HPD-a “Jelengrad” iz Kutine, čestitaju šezdesetu obljetnicu. U šezdeset godina nekom se odigra i dogodi cijeli život. U šezdeset godina mnogo se toga pohodi, puno se toga zbiva, ostvari i sniva, a evo, nakon šezdeset godina čestitamo šezdesetu godišnjicu postojanja HPD-a “Jelengrad”.

Budući da moje planinarsko društvo “Naftaplin” dugi niz godina prijateljuje s HPD-om “Jelengrad”, zajedno se družimo po ravnicama i planinama kružimo.

Rečeno je: “Puno toga iz našega druženja znaš, napiši nam nekaj, ti si stari pajdaš”.

Puno toga bih mogla napisati, čak za knjigu malu, no spomenut ću samo kratko, da ostane na spomen i hvalu. Svatko tko je pohodio Moslavačku goru, samo lijepo zbori o pitomoj i predivnoj prirodi, šumama, cvjetnim livadama, vinogradima, plodnim poljima, pašnjacima srna i jelena, o ptičjem pjevu i kricima i čarobnim vidicima. Ljudi marni, veseli, dobre duše, sretan vjetrić uvijek ovdje puše. Svu ovu ljepotu s pajdašima planinarima iz Jelengrada smo prošli, a završno bi uvijek u planinarski dom u Moslavačkoj Slatini došli. Planinarski dom je uređena stara škola, iznutra topla, izvana gizdava zgrada, opet zahvaljujući marnosti članova PD-a “Jelengrad”. U planinarskom domu i oko njega navek je lijepo bilo; družilo se, pjevalo, plesalo, papalo i pilo. Obredi Martinja, izrada metli – Metlijade, maskenbali, muzičke vještičke parade. Za svu tu ljepotu skoro smo jalni, no od srca smo za sve dragim ljudima iz PD-a “Jelengrad” zahvalni. Zahvaljujemo i čestitamo svima koji više nisu živi i onima koji su bili i koji su još aktivni sada, sve vas imamo puno rada.

Uz čestitke poručujemo da i dalje radite uspješno kao do sada, njegujete planinarstvo, maskenbal, metlarstvo, volite i cijenite prirodu, a mi ćemo vam se pridružiti za svaku veselu zgodu. Pridružujemo se vašem svečanom slavlju, dao Bog da se bar još šezdeset godina družimo u zdravlju.

Na starim zidinama Jelengrada čuje se vjetra huk, čestitku vam šalje vaša stara vještica – Ćuk (Godine 2012. napisala Štefica Podnar)

219

Natalija Kos, Moje prvo planinarenje

220

Darko Grundler, Vile zatoÄ?nice

221

Darko Grundler, Vile zatoÄ?nice

222

Darko Grundler, Vile zatoÄ?nice

223

Darko Grundler, Vile zatoÄ?nice

224

Darko Grundler, Korak

225

Darko Grundler, Korak

226

Darko Grundler, Korak

227

Darko Grundler, Korak

228

Darko Grundler, Korak

229

Darko Grundler, Korak

230

Ivica Mataić, Gdje se sakrio Pleterac

231

Vladimir Ilijaš, Bez sajle i klina nema adrenalina

232

Vladimir Ilijaš, Bez sajle i klina nema adrenalina

233

Josip Kocet

Josip Kocet Velebit – Vaganski vrh, 6. – 12. kolovoza 2007.

Prvi dan, spavanje u kampu “Vrata Velebita” u Ljubotiću. Spavali smo u plastičnim kućicama u kojima je bilo vruće, pa se nije baš najbolje spavalo. Na večer, uz večeru domaćina, slušali smo priče o životu ljudi u ovim krajevima. O tome kako su trgovali s ljudima u Lici, te kako je put preko Velebita u jednom smjeru trajao oko četiri sata. Preko Velebita nosili su prodavati svoje proizvode, a nazad krumpir i ostalo što im je trebalo. Pričao je o krađi drva na ličkoj strani koje se prodavalo u primorju. O tome kako su se skrivali od narodne milicije, kako su kao plaću dobili rakiju, pa opet dalje u Liku na razmjenu. Danas, kad domaći ljudi vide nas planinare kako “bez veze” hodamo po Velebitu, zovu nas “munješe”, što se i meni čini razumljivo.

Obilazak mirila

O Mirilima sam čuo prvi puta. To su mjesta gdje su ljudi spuštali pokojnike na putu do groblja, uzimali im miru i tu mjeru označavali s dva kamena. Na tom mjestu je pokojnik ostavljao dušu pa su ta mjesta bila posjećenija od groblja.

Drugo jutro, nakon buđenja po planu koji je večer prije izazvao blago rečeno određene nesuglasice, krenuli smo prema početku našega hodanja. Nakon što su šoferi

234

Josip Kocet

razvezli aute, krenuli smo lagano uzbrdo. Prvi puta s ovako teškim ruksakom, ali uz česte odmore, išlo je dobro. Što smo dalje išli, sunce je sve jače grijalo, pa su odmori bili sve češći. Markacije nisu baš najbolje, pa na nekim mjestima tražimo put i uvijek ga nalazimo. Sve ide po planu. Razmišljam o sljedećim danima i gledam oko sebe po kamenjaru i prema moru. Vidici su sve širi. A onda se u trenutku sve promijenilo. Darko slika i pada s kamena. Dolazimo do njega, sav je krvav, Ivica mi kaže da je slomio ruku. Šok za sve nas. Srećom, Ata zna što treba raditi. Pomažemo koliko tko može, i nakon nekoga vremena Darko je koliko-toliko pokrpan. Nakon toga Darko zove gorsku službu spašavanja. Oni ga najprije obavještavaju da će doći istim putom kojim smo i mi došli, ali nakon nekoga vremena javljaju da će doći helikopterom, te da ih čekamo na mjestu na kojem se nalazimo.

Nakon 2-3 sata su stigli i odveli Darka u bolnicu u Zadar.

Čekajući Gorsku službu spašavanja Vraćamo se nazad prema autu. Putem me Dunja i Ivica nagovaraju da sutra idemo dalje, jer sam se namjeravao vratiti kući. Nakon što me je šok prošao, odlučio sam i ja idem sutra s njima. Nakon što sam Ivicu Darkovim autom odvezao do njegovoga auta i uzeo Darkove stvari iz kampa, odvezao sam se do bolnice u Zadru. Tu su već Darka pokrpali i bio je spreman za odlazak. Ata kaže da je osim ruke sve drugo u redu. Ispred bolnice sreo sam Đuru i Slavicu, koji su došli vidjeti Darka. Utrpali smo ruksake u auto i krenuli prema Tisnom. U Tisnom su nas dočekali Grundlerovi

235

Josip Kocet

prijatelji i njihova kći Inja. Tu sam noć prespavao u normalnom krevetu i dobro se naspavao. Neplanirano sam sreo nove ljude koji su mi se na prvi pogled svidjeli.

Nikako im nije bilo jasno da mi nosimo tako teške ruksake. Na televiziji sam čuo da je Darko još u bolnici na promatranju, i da su moguće teže posljedice. Gledali smo snimku spašavanja. Dobro da je bio s nama, pa se nismo brinuli. Za nekoliko minuta svima nama počeli su zvoniti mobiteli. Javljalo se puno zabrinutih ljudi koji su gledali dnevnik. Morali smo svima objašnjavati da nije baš tako crno. Ne znam koliko je tko povjerovao.

Stiže helikopter sa spašavateljima Drugo jutro nakon doručka Darkov je prijatelj odvezao Darka i mene u Starigrad Paklenicu. Tu smo se na kavi našli s Ivicom i Dunjom koji su spavali u kampu. Na kavi smo se dogovorili kojim ćemo putom dalje. Darko nam je dao planinarske karte, koje sam poslije zaboravio uzeti iz auta, ali kako se pokazalo, nisu nam ni trebale. Nakon duge kave i rastanka s Darkom idemo nas troje dalje u osvajanje Velebita. Imamo novog vodiča Ivicu, kojega smo prozvali “Veliki vođa”. Kasnije je dobio i dodatno ime “Veliki munješa”. On je tu novu obvezu ozbiljno shvatio i tada sam upoznao jednoga novog Ivicu. Čini mi se da se malo previše druži s Darkom.

Poprimio je puno njegovih karakteristika kao vodič, ali srećom, nije sve.

236

Josip Kocet

Auto smo ostavili u Marasovićima. Idemo dalje kanjonom Velike Paklenice. Kanjon je pun turista koji šetaju. Po stijenama alpinisti. Nema vode, potok je presušio.

Razmišljam o tome jesu li možda i izvori presušili. Ubrzo nailazimo na prvi izvor, vode koliko hoćeš. Osvježavamo se i odmaramo. U nas polako ulazi mir Velebita.

Strahovi po malo nekuda odlaze, pa se vraćaju, ali kao da više nemaju prijašnju snagu. Dalje idemo stazom i promatramo vrhove koji čekaju na nas.

Polako se u potoku pojavljuje nešto vode. Odjednom potok teče i žubori. Ne znam gdje se nizvodno izgubi. Zabrinuti vođa nas ostavlja i žuri u dom rezervirati spavanje. Dunja i ja se pogledavamo i čudimo što je odjednom Ivici. Što dalje idemo, put je sve duži. Čini mi se da je prije bio kraći. Na povratku se znatno skratio. Velebit se malo igrao s nama.

Gorska služba spašavanja na djelu Evo nas konačno kod doma u Paklenici. Dom prazan, nigdje nikoga. Ima nešto izletnika koji se nakon nekoga vremena vraćaju nazad. Na kraju nas je ostalo nekoliko s domarima doma. Šetam okolo, uživam u prirodi. Neki blaženi mir je svuda oko mene. Kupanje u potoku prije spavanja. Voda nije prehladna, a tako osvježava.

Bolje nego najbolja kupaonica. Sjedimo kraj doma i pričamo. Kao da svi bolje vidimo i osjećamo sebe i druge. Nekako smo svi ovdje bliži prirodi i sebi, a time i drugima. Nakon što se vođa zamorio od priče, krećemo na spavanje. Nije vruće kao u kampu, ali i ovdje je toplo, pa se vreća malo otvara, malo zatvara. Spavao sam dosta dobro.

237

Josip Kocet

Dižemo se kada kome paše i doručkujemo. Spremamo se i idemo dalje prema prijevoju Buljma i planinarskom skloništu na Strugama. Kroz šumu idemo polagano. Nailazimo na proplanak s voćkama i obrađenom zemljom. Čudim se što to tu radi. Ivica mi objašnjava da je u blizini selo koje sam na silasku i sam vidio. Malo se odmaramo, jer “Veliki vođa” hoće da izađemo što prije iz šume, da može uživati u otvorenim vidicima. Mi baš i ne marimo za to, pa se svaki čas malo odmaramo.

Uskoro je i šumi kraj. Vidici se otvaraju prema kanjonu Paklenice i moru. Počelo je i grmjeti. Vraća se moj strah od grmljavine i ne da mi mira. Penjemo se prema Buljmi. Dunji je sve teže, pa se češće odmaramo. Putom prema Buljmi vidjeli smo neke planinare koji su se poprijeko spuštali prema domu u Paklenici. Na prijevoju se odmaramo i uživamo u pogledima na sve strane. Grmi i dalje i mi žurimo do skloništa, da bismo prestigli kišu. Malo nas je, kako kaže Ivica, posvetilo ali veće kiše nije bilo.

Dunja i Ivica na usponu na Buljmu U skloništu nas čeka Ivičin “prijatelj” Žuti. Pozdravljamo se s njim. Meni ne izgleda kao u pričama koje sam o njemu čuo. Te su me priče spriječile da ga bolje upoznam. Bit će još prilike. Određuje nam gdje ćemo spavati. Odmaramo se u vrećama nakon uspona. Malo i drijemamo. Nakon odmora idemo do bunara Marasovac po vodu i na kupanje. Putom nam priroda pravi predstavu samo za nas. Oblaci se provlače travom i vrhovima. Čas se vidi, pa se onda za tren više ne vidi. Prolazimo kroz oblake i uživamo u predstavi. Susrećemo dva planinara i planinarku koji

238

Josip Kocet

se vraćaju od bunara. Mislim da su Francuzi. S nama su u skloništu. Kod bunara točimo vodu i kupamo se koristeći flašu kao tuš. Dok se muški dio naše ekipe kupa, ženski gleda na drugu stranu i obratno. Možda baš svako neće vjerovati da nismo virili, ali tu se ništa ne može. Nakon kupanja vraćamo se u sklonište, ostavljamo vodu i idemo do prijevoja Buljma. Tu imamo signal za mobitele. Javljamo se prijateljima i uživamo u pogledu. Začas je stigla noć. Zavlačimo se u vreće, razmišljam što nas čeka sutra. Plan je da idemo do Ivinih vodica, ja bih radije do Paklenice, ali nisam ni protiv plana. Žuti nas plaši kišom. I ovdje je toplo. U vreći je malo vruće, malo hladno. Ivica me budi, kaže da hrčem.

Povrh Paklenice Budimo se jedan po jedan, spremamo se, idemo na vrh. Pozdravljamo se sa Žutim s kojim se Ivica u međuvremenu svadio, jer nije znao da ovaj sada radi za nacionalni park i da se noćenje naplaćuje. Kod bunara punimo zalihe vode i krećemo prema vrhu. Dunji baš i ne ide na početku, pa se više odmaramo. Vidici su prekrasni iz ležećega položaja na travi. Baš mi se i ne žuri. Što više napredujemo, sve nam bolje ide. Prolazimo uz jezero prema kojem ide i markacija. Oblaci su sve gušći što se više približavamo vrhu pa smo ga ugledali tek kad smo došli do njega. Evo

239

Josip Kocet

Sklonište na Strugama me na cilju. Prisjećam se svojega mudrovanja ići ili ne ići, koje je kulminiralo u Makarskoj, dok me žena (hvala joj) nije natjerala da donesem pravu odluku i da se odlučim. Sada sam tu i sretan sam. Slikamo se, hodam okolo, svuda oko nas su oblaci, ništa se ne vidi. Telefoniramo, šaljemo poruke. Obavještavam Darka da smo stigli na cilj i da se ništa ne vidi. Pita me kuda ćemo dalje. Kažem mu da idemo na Ivine vodice, ali da još nije sigurno.

Na Vaganskom vrhu

240

Josip Kocet

Velebit Nakon nekoliko minuta sve se promijenilo. Oblaci su se počeli razilaziti i vidici otvarati na sve strane. Stigla je zaslužena nagrada. Zavjesa se podigla i pokazala nam pozornicu, pozornicu kakvu samo priroda može pripremiti. Opisivati je neću, jer se ne može opisati. Morate doći i, ako zaslužite, vi ćete je također vidjeti.

Prije povratka

241

Josip Kocet

Nakon odmora i uživanja spremamo se i idemo dalje. Grmljavina nas upozorava da moramo ići. Spuštamo se do križanja i pada odluka - idemo u Paklenicu. Spuštamo se (poslije sam saznao da se tako zove) Lipom stazom kroz kamenjar. To spuštanje s otvorenim vidicima i kroz kamenjar i sipinu bio mi je čisti užitak. Uživao bih i duže da nije grmjelo sve bliže, pa smo požurili da stignemo do šume prije nego grmljavina i kiša dođu do nas.

Baš kad smo ulazili u šumu, počela je kiša. Stavljam kabanicu i idemo polako dalje. Skliže se pa moramo biti oprezniji. Odmaramo se tu i tamo. Na jednom mjestu sjeli smo na Ivičin podmetač, pokrili se mojom kabanicom i guštali. Bili smo sretni i ništa nam nije nedostajalo. Velebit je lijep u svakoj situaciji. Doživjeli smo kišu na Velebitu! Bila je blaga prema nama. Sv. Ilija nas je tu i tamo malo pozdravio.

Prije doma smo prošli kroz selo Ramiće,. Ne znam živi li još netko u njemu.

U dom smo stigli mokri, netko manje, netko više. Najviše je pokisla Dunja kojoj više nije padalo na pamet da ide dalje, iako je na vrhu govorila da večeras spavamo u Pirovcu. Ni meni nije bilo žao što ću još jednu noć spavati u Paklenici. Ima tu nešto što smiruje, a što se ne da opisati. Presvukli smo se, pojeo sam prefini grah, kako bi rekla Božica, i nakon toga smo se uvukli u vreće da bismo se malo ugrijali i odmorili od naporna spuštanja s približno 1.300 m. Nakon odmora, šetanje oko doma, pranje nogu u potoku, guštanje i opuštanje prije spavanja. Zadnju noć spavao sam najbolje, a kako sam čuo, i drugi.

Na Lipoj stazi

242

Josip Kocet

Prepričavanje doživljaja u Tisnom Ujutro se budimo. Sunce se već pojavilo. Doručkujemo i pomalo se spremamo za silazak do auta. Krećemo uz sunce i svježe vrijeme. Upravo idilično za šetnju i razmišljanje ni o čemu. Spuštamo se polako uz slikanje i odmaranje. Odjednom, nema više potoka. Punimo vodu na izvoru i ulazimo u gužvu. Dolazi sve više ljudi, gledaju nas i naše velike naprtnjače i tko zna što misle. Nećemo se voziti autobusom do izlaza. Željeli bismo da ovo što duže traje. Znamo da se vraćamo u “civilizaciju”, ali nam se baš ne žuri. Presvlačimo se, peremo se na izvoru i spremamo teške naprtnjače u auto. Idemo k Dunji u Pirovac. Želio sam ići kući, ali me nije trebalo puno nagovarati za Pirovac. U Pirovcu nam se čude i svi ispituju što je bilo s Darkom. Čekao nas je ručak. Nakon ručka šetnja Pirovcem, pivo i podsjećanje na ono što smo doživjeli u ovih sedam dana. Navečer smo posjetili Darka u Tisnom i uz pivo i sladoled ugodno se družili. Ujutro poslije doručka pozdravljamo se s Dunjom i vraćamo kući. U vožnji ugodan razgovor s Ivicom. Vrijeme je brzo prošlo i začas smo doma.

Na kraju, hvala Darku što je organizirao izlet, hvala Ivici na vođenju. Hvala Ivici i Dunji na ugodnom društvu, hvala im što su mi omogućili da ih bolje upoznam. Čini mi se da smo se bolje upoznali za ovih sedam dana, nego za sve ovo vrijeme do sada.

Hvala ti Velebite, vidimo se opet!

243

Josip Kocet

Josip Kocet Samarske stijene i Bjelolasica, 21. i 22. studenog 2009.

Sastanak kao obično, u Ravnoj Gori, na benzinskoj. Kava i druženje, dogovor kuda ćemo dalje. Darko vodi cestom preko brda i dolina do Mrkoplja i dalje do Tuka.

Kratki odmor kod doma. Marija dogovara ručak i smještaj za poslije. Mi drugi malo protežemo noge. Idemo dalje prema 13. kilometru i polaznoj točki hodanja.

Cesta je uglavnom dobra osim na nekim mjestima gdje ima blata od izvlačenja drva. Obuvamo cipele, spremamo ruksake i krećemo prema Samarskim stijenama.

Danas obilazimo sjevernu skupinu Samarskih stijena. Ubrzo nailazimo na put pun blata po kojemu idemo neko vrijeme, čisto onako, da se malo zablatimo. S puta skrećemo u šumu i tu počinje uspon prema najvišem vrhu Samarskih stijena. Put je dosta strm, počinje puhanje i svlačenje. Ubrzo smo na vrhu. Nekako prenaglo za mene. Kao da sam još negdje drugdje. Još nisam spreman za tu ljepotu. Gledam uokolo, polako uvlačim u sebe te stijene i s njima se pokušavam sprijateljiti. Pogledi na sve strane. Malo slikanja, odmor, kolači. Odatle dalje, kako bi neki rekli, kreće simfonija. Spuštamo se u vrtače, izlazimo iz njih, neke zaobilazimo. Oko nas na sve strane stijene raznih oblika, uklopljene u šumu. Gledam, slikam, divim se svim tim oblicima. Polako me priroda uzela pod svoje. Čujem glasove, smijeh, poneko brundanje, ali kao da je to samo blijeda pozadina onoga što vidim i osjećam. Tu i tamo penjemo se na neke vrhove. Bili smo na Stepenici, Piramidi, Vidikovcu, Dolini vila, Dolini suza, u Velikom kanjonu. Tko bi opisao sve te poglede, stijene,

Na vrhu Samarskih stijena

244

Josip Kocet

uspone, silaske. Neću ni pokušavati. To treba vidjeti, doživjeti i spremiti duboko u sebe. Kad je čovjeku najteže, treba pogledati slike koje smo snimali, pokušati izvući iz sebe te osjećaje i sve će biti bolje. Oko sebe gledam ljude koji se smiju i uživaju u svemu što je na ponudi. Sve nas prevladava energija planine i pokazuje nam što vrijedi za nas. Samo što mi to brzo zaboravimo.

Nakon nekoliko sati stižemo do Ratkova skloništa. Malo razgledavamo. Pozdravljamo se s grupom koja ide doma. Ponovo ih susrećemo kod auta. Oni odlaze u Kutinu, a mi u dom u Tuku na spavanje. Smještamo se u dom, presvlačimo. Neki piju kavu, meni pivo najbolje odgovara. Kuharica donosi juhu iznenađenja koju nismo naručili, ali je većini odlično legla. Nakon juhe špageti. Grijemo se, jedemo, čavrljamo. Svi smo zadovoljni, puni smo energije stijena, ali pomalo umorni. Kartamo, neki bi u disko, ali baš nisu imali veliku podršku. Nakon druženja tuširanje, pa spavanje. Sutra nas čeka Jančarica i Bjelolasica i dodatna uzbuđenja koja baš i nismo planirali.

Nakon spavanja doručak, spremanje i polazak. Stajemo na Matić poljani radi slikanja. Aute ostavljamo na križanju ceste prema Jančarici. Usput susrećemo planinare iz Zagreba, koje smo sreli u domu. Oni idu dijelom putem kojim i mi. Put ide malo šumom, malo cestom. Kod planinarske kuće na Jančarici, kratak odmor. Gledam prema Bjelolasici. Spuštamo se do ceste koja dolazi od Begova Razdolja, malo cestom pa uzbrdo. Šuma blista na suncu. Uskoro uspon postaje strmiji, nekima su

Uživancija

245

Josip Kocet

noge teške od jučerašnjega pentranja. Polako počinje i vjetar, oblaka je sve više. Pri vrhu ulazimo u drugu klimu. Vjetar je sve jači, počinje se osjećati hladnoća. Oblačim jaknu, pronalazim i kapu. Izlazimo na hrbat. Oblaci oko nas, vjetar nas nosi da ne možemo ravno hodati. Netko sa strane veli da smo na Mount Everestu. Hodamo do vrha. Slikamo se i krećemo prema skloništu. Povremeno probija sunce, oblaci jure, vjetar nas zanosi. Nekima je to prvo takvo iskustvo. Uživanje druge vrste od onoga jučer.

Dolazimo do skloništa. Netko je naložio peć, osjeća se toplina i mir. S nama su i troje iz Zagreba. Odmaramo se, grijemo, jedemo i veselo čavrljamo. Nakon kratka odmora vraćamo se natrag. Vani su oblaci gušći, s drveća pada kiša. Sve ženske idu na zahod, a Ivica se smrzava i brunda. Kaj su do sad čekale? One ga baš i ne doživljavaju, pa se nakon obavljanja zahoda spuštamo lagano, skliskom stazom prema dolje.

Samarske stijene Taman kad smo prošli najstrmiji dio, javlja se Slobodan. Nema ključa od auta, negdje ga je izgubio. Nema mi druge nego s njim natrag u potragu. Korak po korak i evo nas opet u skloništu. Sjetio sam se kako sam mu rekao u skloništu kad se igrao

246

Josip Kocet

Samarske stijene

Ispred planinarskog doma u Tuku, nakon što su ključevi pronađeni

247

Josip Kocet

Na Bjelolasici

Na Bjelolasici

248

Josip Kocet

Odmor s tim ključevima da se nebum ja vraćal po njih ako ih ostavi. Još sam jednom shvatio da treba paziti što govoriš. Ključeva nema ni u skloništu. Samo dva planinara koje smo sreli na spustu. Slobodan pokušava nazvati ženu da mu doveze ključeve.

Srećom ili nesrećom (nisam siguran što je u pitanju), nema signala. Vraćamo se natrag. Tješim Slobodana da ćemo iz drugog kuta možda vidjeti ključeve. Tek što sam to rekao spazim da se u lišću nešto svijetli, i evo ključeva. Oboje smo sretni i veselo krećemo natrag. Spuštamo se i preko Jančarice stižemo do auta. Spremamo se i planiramo kavu. Vozimo se do benzinske u Delnicama. Naručujemo kavu, pijemo, a Slobodana nema pa nema. Uskoro saznajemo i razlog. Upalio mu se alarm i ne može pokrenuti auto.

Ostavljamo Slobodana, Ivicu i Smilju, a mi se vraćamo doma. Kasnije su to riješili tako su im od doma dovezli druge ključeve.

249

Josip Kocet

Josip Kocet Cvijeće s Dinare, 16. lipnja 2006.

Krenuli smo četvrtak u jutro, puni nade. Ovaj put nas je bilo šestoro - Darko, Ata, Slavica, Đuro, Marija i ja.

Prva kava u Brinju, da malo uđemo u štimung. Druga kava u Kninu. Stiže i moj prijatelj Robert na motoru, na glavi mu dječja kaciga. On nam je dogovorio spavanje u Kninu u subotu. Ništa se nije promijenio - pozitivno lud kao prije. Evo i Perice, predsjednika planinarskoga društva iz Knina, koji nam daje ključeve doma i upute kako tamo stići. Darko sluša, ali kao obično krivo zapamti i evo nam prvog uzbuđenja. Malo je pomogla i Slavica, važno nam pokazujući na križanju markaciju i strelicu. Otišli smo nekom cestom, tko zna kuda kroz grmlje, blato i prašinu.

Nakon toga, uz pomoć mobitela i Perice stigli smo do polazne točke za pješačenje prema domu. Navodno se tim putem ne može dalje autom, a mi naivni povjerovali.

Kakvim smo se mi sve putovima vozili po Dinari, ovo je bio autoput. Krenemo mi pješice prema domu. Na meni 20 kg, ramena me bole, jedva idem. Svaki čas Marija i Slavica viču - gle kako divni cvijet, krasne livade, daj slikaj, gledajte! Ja se odmah sjetim Tomislava, biskupskih kapa na Samarskim stijenama i njegovog komentara.

Na početku puta

250

Josip Kocet

Natovareni Marija i Josip Kocet Nakon nekoliko odmora, evo nas kod doma. Dom lijepo uređen, smještamo se.

Ručak na klupama, uz obavezno izležavanje i prčkanje (češkanje). Đuro viče na kukavicu da ne kuka. Ona ga malo sluša, malo ne sluša. Treba im vremena da se usklade. Nakon kratkog odmora idemo u razgledavanje okolice. Dom je u bukovoj šumi, hladovina. Malo dalje velika livada Brezovac u udolini s nekoliko kuća. U jednoj staroj kući uređeno je sklonište s tri kreveta. Uredio ga je lokalni mještanin.

Na zidu su dva panoa na kojima se pozivaju gosti da besplatno koriste kuću.

Ispred stare kuće dide Paška i dide Ivana

251

Josip Kocet

Na početku uspona na Dinaru

Tu je također slika dvaju staraca, dide Paška i dide Ivana, koji su nekada ovdje živjeli. Ispred kuće klupica i pipa s vodom iz cisterne. Pipa je povezana dugim crnim crijevom. Voda stvorena za kupanje, skoro vruća. Malo dalje, bačva s tušem. Radi i ima vode. Raj za umorne i znojne planinare. Drugi dan smo to s radošću upotrijebili. Na djelu je ljudska dobrota koja vraća vjeru u ljude. Ima na svijetu ljudi koji daju, a zauzvrat ne traže ništa. Vjerujem da takvi najviše dobivaju.

Malo druženja prije spavanja i dogovor za sutrašnji pohod na vrh. Neki hrču, neki navodno ne. Đuro čepi uši da se ne bi čulo kako hrče. Tema uvijek dobrodošla nakon buđenja. Budimo se, spremamo, uzbuđen sam. Razmišljam o tome je li mi Dinara spremila kakvo novo iznenađenje. Svi smo odlučni, danas nema odustajanja.

7.13 sati je. Krećemo. Prvi dio staze ide po hladovini kroz stoljetnu bukovu šumu.

Lagano zagrijavamo noge, oči, nos, uši. Sve će nam to danas trebati više nego sam i u najboljim maštanjima zamišljao. Nakon pola sata izlazimo iz šume na livadu i tu počinje pravi gušt. Dinara nas je dočekala u svom najljepšem ruhu. Na sve strane prekrasni vidici, sve se kupa u suncu. Gledam livade pune cvijeća, stjenovita brdašca, zelene doline. Mirisi mi se uvlače u nosnice. Slušam razne zvukove. Lagano hodam i gledam gore u visinu. Razmišljam kojim putom ćemo gore. Brza grupa već je daleko naprijed. Moja grupa slika na sve strane, svaki čas se čudimo novoj vrsti cvijeća. Darko opet zna pravi put, pa moramo malo kud nitko ne ide. Više nitko ništa i ne pita, žali Bože je bilo što govoriti. Opet smo na markaciji i krećemo prema vrhu. Evo i puta kojim smo trebali doći prilikom našeg prošlog pokušaja

252

Josip Kocet

Dinara u cvijeću uspona na Dinaru. Malo stijenja, malo snijega, klekovina i evo nas na vrhu. Mobiteli rade, ponosni smo. Nismo bilo gdje. Na vrhu smo naše domovine. Vadim pivo, ovo treba zaliti. Slikamo se svi zajedno pa svaki posebno. Dobili smo sat vremena uživanja i svako ga koristi kako mu odgovara. Jedemo, šetamo, gledamo na sve strane. Svuda pogledi od kojih se oči ne žele odvojiti. Cvijeće je ovdje najljepše.

Boje kakve još nisam vidio. Idemo natrag, sada malo brže. Opet smo u domu.

Kuhamo juhu, jedemo, odmaramo se. Skupila se ekipa za kartanje. Sve je lijepo

Na najvišem vrhu Domovine

253

Josip Kocet

krenulo, dok se iznenada nije pojavio veliki problem. Slavici se smanjila zaliha cigareta i Đuro je dobio zadatak. Zovi domara navečer kada bude dolazio da donese cigarete. Đuro najprije viče da neće, a onda poslušno krene u potragu za signalom na mobitelu. Ode Đuro gore, pa dolje, a signal slab i stalno bježi. Đuru je zamijenio na kartanju Darko i sve je krenulo naopako. Počeo je gubiti, pogodite tko. Stigao je i Đuro, kaže - nema signala, poslao je samo poruku, pa što bude. Stigao je i bračni par iz Zagreba, naravno autom. Pitaju je li došao autobus s planinarima koji navodno treba doći. Mi spremamo stvari, sve uređujemo. Saznajemo da je trebao doći autobus s pčelama. Stigla je i večer, stigao Perica, poruku naravno nije dobio.

Ipak se Slavici sreća osmjehnula. Perica je pušač pa joj poklanja jednu kutiju. Malo pričamo pa na spavanje.

Cvjetna Dinara Ustajanje je opet u šest, idemo dalje. Budi me bajna muzika s mobitela. Svi smo se složili da bi bilo najbolje riješiti stvar tako da mobitel odleti kroz prozor. Vrijedni ustaju. Mi, kojima se ne ustaje pitamo se da se nismo možda krivo oženili. Veli jedna, bilo bi super da je samo to problem. Pakiramo se i spuštamo prema autima. Manje je tereta, pa mi livade danas drugačije izgledaju. Svaki čas zastajem i gledam to ludilo od cvijeća. Ova tri dana vidio sam više cvijeća nego cijeli život.

Dinara nas ispraća, vidimo se opet uskoro.

254

Josip Kocet

Dinara

Povratak

255

Josip Kocet

Sljedeći naš cilj je Kijevski Kozjak. Krećemo od centra Kijeva prema vrhu. Prolazimo uz kuće, debeli bucmasti psi nas veselo pozdravljaju i mašu repovima. Malo je vruće, krenuli smo u podne i idemo uglavnom po suncu. Cvijeća ima i ovdje na sve strane. Gledamo okolo, Dinara je iza nas. Vidici su sve širi i sve ljepši. U šumi ima i gdjekoja jagoda. Nailazimo na izvor. Voda hladna, koristit će nam na povratku. Dolazimo na hrbat planine i lagano krećemo prema križu na vrhu.

Odjednom iza mene pjesma. Slavica i Marija u rodoljubnom zanosu pjevaju pjesmu Jure Stublića: Spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kijeva, i spusti jedan bili cvitak, tamo iznad Kruševa.

Bili cvitak je na spomen jedne vječne ljubavi, za svoj narod i za tebe morao sam umrijeti.

Ptico moja mladih krila, visoko mi letiš ti, mene uze domovina, slobodna ćeš ostati.

Kranjski ljiljan na Poštaku

256

Josip Kocet

Marija na Poštaku Čini mi se da se Mariji opet oči vlaže, ne znam koji već puta. Osjećam, ovo je ono pravo. Lijepo mi je, hvala ti planino. Stižemo na vrh. Pogledi na sve strane. Jedemo i uživamo u zasluženom odmoru. Vraćamo se lagano, nestaje nam vode. Nismo računali na tako dugi uspon. Ali, tu nas čeka izvor sa svojom svježinom i hladom.

Idemo dalje. Moja skupina računa da smo hodali sat duže od prve skupine. Oni su se stalno odmarali i čekali nas. Kod auta nas čeka mještanin s rakijom i pričom.

Malo sam popio, paše mi, što drugo reći. Čovjek bi pričao, a mi moramo dalje.

Nudimo ga s kolačima naše Božice. Nije išla s nama, ali nas je stalno pratio njezin dobar duh i njezini prefini kolači.

Evo nas opet na slapovima Krčića. Sada je biser Dinare drugačijih boja i oblika nego zadnji puta. Prekrasan je drugačije. Marija opet plače, ona ga prvi put vidi.

Usput sam skužio da je to i izvor Krke. Dinara nas opet pozdravlja. Vidimo se.

Dolazimo u Knin. Smještamo se, tuširamo, večera. Likera puno vrsta, ljubazna domaćica. Opet smo u centru Knina. Ovaj puta isprobavamo sladoled i kupujemo hranu za sutra.

Zadnji dan. Noge umorne. Čeka nas još Poštak. Vodič odlučuje da idemo kraćim putom. Krećemo preko livade. Već sam dosadan s cvijećem, ali opet ne znam koliko ovdje ima vrsta prelijepog cvijeća. Nalazimo markacije i idemo polako prema vrhu. Penjemo se na jednu stijenu, slikamo se, uživamo u pogledu. Na vrhu - odmor, uživanje. Osjećam samo mir i zadovoljstvo.

257

Josip Kocet

Vraćamo se. Zaustavljamo se u Rastokama. Gledamo utakmicu. Našima baš ne ide.

Ali koga je briga. Pijem pivo, pjevušim “Vjetre s Dinare”, u očima mi cvijeće, osjećam vjetar u kosi. Gle već je poluvrijeme, idemo dalje. Još jedno zaustavljanje da bismo vidjeli kraj utakmice. A zatim dalje preko Vojnića, Gline i Siska, do Popovače. Stigli smo doma. Nekako mi sve izgleda ljepše nego u srijedu.

Divlja ruža i Poštak

I za kraj, razmišljam koji bi naslov za priču bio najbolji.

Cvijeće s Dinare, vjetar s Dinare ili možda svjetlo s Dinare. Ne znam. Jedino je sigurno da cijelo jutro pjevušim pjesmu “Vjetre s Dinare”, i kad god zažmirim, vidim ono prekrasno cvijeće svuda oko sebe. U duši osjećam svjetlo i ljubav te velike planine - naše Dinare.

258

Josip Mucko

Josip Mucko Putovi i staze obroncima Moslavačke gore Tekst je napisan lipnja 1998. Ovdje je neznatno izmijenjen i skraćen. Polemične iskrice nemojte shvatiti preozbiljno. Možda tko u ovome popisu nađe inspiraciju za neku šetnju.

Uvod Imao sam viziju Moslavačke gore kao uređenog planinarskog područja, u koje bi ljudi dolazili i radi planinarenja, a ne samo na veselíce i pijáču za fašnik i Martínje. Pogotovo sada kad se ukazala prilika da se, ako se ima što, to publicira preko “Vikenda “, časopisa s velikom nakladom. Kad bi ovi putovi koje sam niže nabrojio bili svakome dostupni i bez vodiča, a to znači kad bi bili dobro označeni, taj dio Moslavine sigurno bi bio privlačan za šetače. I najbliže je Zagrebu, velikom rezervoaru ljubitelja prirode. Ne bi, dakako, dolazili alpinisti, ali bi dolazio naroči-

Vlado Prpić na markacističkom poslu, Dabarska kosa, 23. srpnja 2002. godine

259

Josip Mucko

to stariji svijet, koji ne voli prevelike napore, a voli odmarati oko i dušu na lijepim krajolicima. Tako bi od Zaprte gore (Mons clausus – to je navodno etimologija imena Moslavina) Moslavačka gora ipak postala odprta gora.

Kada se radi o planinarskim izletima, šetnjama i hodanjima, moja su načela: 1. Ne idi na izlet uvijek na isto mjesto i istim putom, 2. Služi se zemljovidom i 3. Nemoj se izbezumiti ako se nekad moraš 15 minuta vraćati na pravi put, po šumi hodati je lijepo.

Neki to smatraju perverznim, drugi se slažu. Svima koji su mi u ovim traženjima pomagali od srca zahvaljujem.

U bezvodnom Velebitu plaža. Gdje? U Paklenici

260

Josip Mucko

U prirodi su sendviči ukusniji, 23. travnja 2003. godine 1. Vukotinovićev put (kroz moslavačke lugove i vinograde). To smo počeli negdje potkraj svibnja ili početkom lipnja 1993. Svjedok prve šetnje je Irena Puškarić.

Sjećam se još Kreše Salvadora i jednoga od braće Barnjak. To je put potkovasta oblika: Popovača ž.p. - Trnajec - Jurjevec - Novo Brdo - G. Paklenica (tu je kod Sv. Trojstva i kleti Željka Tomca priključak na Yeti-jev kružni put) - D. Paklenica - Raskrižje - Voloderska klet - Voloder - Voloder ž.p. Cijeli put je markiran, ali nedovoljno, a danas je već i zapušten. Ima lijep žig!

2. Put koji je prvi puta javno uporabljen za Volodersku jesen 1997. pa bih ga ja nazvao Put Voloderske jeseni. Taj put trasirali smo zajedno Ladislav i ja, osim spoja Novo Brdo - D. Paklenica, što sam istražio sâm. Put teče ovako: Popovača ž.p.

- početak Trnajca, tu skrene desno na Krmelovec - Rušovljan - Vukov breg - iza zadnje kuće desno dolje, iza kućice lijevo u šumu, u dolinu do mosta, pa na drugu stranu gore, u j.i. dio sela Novo Brdo - dolina potoka Voloderec - preko ceste i gore u D. Paklenicu. Dalje se podudara s Vukotinovićevim putom. Kraći je od Vukotinovićeva puta i ima vrlo malo ceste. Vrlo je raznolik i slikovit. Nije markiran osim u dijelu u kojem se podudara s Vukot. p.

261

Josip Mucko

3. Alternativni put Popovača - Moslavačka Slatina (za odlazak ili za povratak, da se ne ide tamo i natrag istim putom). Počinje na istom mjestu gdje za sada počinje markacija Ladislavova puta, ali ide lijevo, uz ribnjake - Ribnjača šuma - cesta kroz vinograde na Ribnjači - Raspelo (kota 200) - kroz šumu po hrptu u dolinu Vlahiničkog potoka - preko potoka na Velebić, gdje se priključuje Ladislavovu putu.

Ima slikovitih dijelova (ribnjaci, te vinogradi na Ribnjači) a drugo je šuma. Kraći je od Ladislavova. Jer većim dijelom prolazi kroz Ribnjaču, mislio sam da bi ga bilo zgodno nazvati Put čez Ribnjáču (čez - da bude domaće, kajkavski), ali jer je Ivica Mataić, kad sam ga prvi puta njime proveo, stao u vodu i zalio si cipele, a osim toga jako mu se svidio te je izrazio želju da se zove po njemu, moglo bi ga se nazvati i Mataićev put. Nije markiran.

4. Voloder - G. Jelenska - Moslavačka Slatina. Put je prvi puta uporabljen za Martinje 1997. Zato bih ga nazvao Martinjskim putom. U Voloderu službeno treba ići cestom prema starom rudniku gline, oko 500 m, i zatim cestom lijevo na Volodersko

Posljednje zrake sunca na Kizi na Srednjem Velebitu u smiraj dana

262

Josip Mucko

brdo. Taj se početak može skratiti za jednu okuku i skrenuti već u prvu ulicu lijevo, ali se onda prolazi malo i preko privatnog posjeda, pa se tuda ne bi moglo markirati. Dalje ovako: Volodersko brdo - Rušovljan (na Rušovljanu se podudara s Putom Voloderske jeseni) - Vukov breg (do zadnje kuće, tu Voloderska jesen ode desno, a naš put lijevo) - Plana (također vinogradi kao i Rušovljan) - selo Novo Brdo - G. Jelenska - Moslavačka slatina. Cijeli je put vrlo raznolik i slikovit. Kad si njime prošao, vidio si pola Moslavine. Od G. Jelenske do Mosl. Slatine je markiran, što smo radili u proljeće 1997. Darko Grundler, Tomislav Livić i ja.

Ovdje još jedna primjedba. U subotu, 13.6. 1998. bio sam na Danu Društva PD “Naftaplin”, Zagreb, u “Risovoj jazbini” na Puntijarki. Tu su me mnogi znali upravo po tome što sam ih za Martinje 1997. vodio od Volodera do Moslavačke Slatine, i u to mi ime iskazivali i više pažnje nego što bi meni, koji po prirodi nisam javni čovjek, bilo po mjeri. Jednog sam starijeg planinara, radi povratne informacije, malo više ispitivao o njegovim dojmovima s te staze, a on je nije mogao dosta nahvaliti, nadam se ne iz kurtoazije. Kaže, slikovita, raznolika, ni preduga ni prekratka, ni prelaka ni preteška, nije mu teško pala ni kiša ni blato,

Kamenčić pod Dabarskim kukovima, 11. svibnja 2004. godine

263

Josip Mucko

jednom riječju bilo mu je prekrasno. A jadan, nije znao što zna naš dopredsjednik, lepi Ivica, da ih je vodio neodgovorni manijak i da su stalno bili u životnoj opasnosti - od zalutavanja. Ove godine za Martinje on će sâm voditi naftaplince i ostale, iz Volodera u Moslavačku Slatinu. I to po cesti. Da bude sigurno.

Još da ne prešutim i ovo: Uoči te akcije nisam mogao naći baš nikoga u Društvu koga bih proveo stazom da imam zamjenu u slučaju bolesti. Tako sam cijeli tjedan preventivno uzimao aspirine i Sinersul da budem siguran da me ne spopadne neki virus. Da je dotični to znao, zabranio bi mi uzimati aspirine. Jer priznaje samo alternativnu medicinu.

Potok Ljubica u proljeće. Kasnije presuši.

Oštarijsko polje, 11. svibnja 2004. godine

264

Josip Mucko

5. Put Jelengrad - Košuta-grad. Put su markirali Ludinjani. Mi smo samo tražili te stare i zapuštene markacije i obnavljali ih. To smo radili u dva navrata. Dionicu prema Košuta-gradu (samo bijelu boju) u jednu kasnu jesen (1.12.1995.) Darko Grundler, dopredsjednik i ja, a cijeli put jedno proljeće: B. Sudarević, Darko Stigleitner, ja i još netko, ne sjećan se tko. Put bi trebalo obnoviti i markacije posijati gušće, naročito u dijelu prema Košuta-gradu. Smatrajmo ga vlasništvom Ludine, bili oni aktivni ili ne, jer smo ga mi od njih naslijedili.

6. Alternativni put za Pleterac Dabčevom kosom. Pogodan je ako se u Pleterac ide iznad Jelengrada (npr. iz Mosl. Slatine), da se ne ide tamo i natrag istim putem, odnosno da se izbjegne sunce po cesti. Odvaja se od puta Jelengrad – Košuta-grad manje od 10 min poslije Nasipa, zatim desno, slabijom cestom još 15 min, pa opet desno za markacijom. Iako oskudno, ali markiran je skroz. Vodi stalno kroz šumu, pa nije slikovit, ali je barem sjenovit. Izlazi “kod konja”. Posljednji je dio impozantno strm, što čovjek u Mosl. gori nekada i poželi.

Gorski božur cvate u srcu Velebita, 21. svibnja 2003. godine

265

Josip Mucko

7. Alternativni put za Pleterac preko Mjeseca. Pogodan je ako se na Pleterac ide ispod Jelengrada (npr. iz Kutine ili Popovače cestom kroz G. Jelensku, da se ne ide tamo i natrag istim putem, odnosno da se izbjegne sunce po cesti. Zadnji dio prema Pletercu sada je markiran (samo crvene “tufnje”) i dovede na cestu pred samo igralište, a tko se ne boji kopriva, može izaći upravo na igralište. Buduću da se gđa Anka Stanić na njemu u nemilom incidentu silno napatila i proživljavala smrtni strah, nazvao bih ga njoj u čast Ankinim putom, bez obzira što ga je sada možda i zamrzila.

8. Spojni put od ceste dolinom Mlinske Rijeke do “pod Jelengradom”. Od mjesta gdje cesta prelazi preko potoka nastaviti poludesno oko 5 min do prve šumske ceste koja se odvaja lijevo, i njome 12 min. Zatim desno putom kroz šumu na Nasip.

Cestom po Nasipu desno do prosjeke lijevo. Njome ili po hrbtu do kraja (posljednji dio je strm i nema puta), ili s hrbta putom lijevo u dolinu u kojoj je preko potoka slaba cesta. Njome iz doline van na pravu cestu kojom smo došli do “Pod Jelengradom”. Put nije markiran ali je vrlo vrijedan, jer je to najkraći put Pleterac - “Pod Jelengradom” i njime se izbjegne vrlo dosadnih skoro pol sata po makadamu što imamo ako idemo “Kraj kamena”.

Kad si na Velebitu, uvijek si i blizu mora.

Cesta Baške Ošarije – Karlobag, 21. svibnja 2003. godine

266

Josip Mucko

9. Od Kutine do Popovače. Teče ovako: Kutina, Dom športova – gostionica “Dioniz” - Kutinska Slatina (Gornja) - Kletište - šuma Ciglenica - Mramor brdo - preko ceste Gračenica Mikleuška - Šumica (Mali Borik) - Gornji Krivaj - Orlovac Raskrižje - preko ceste Voloder Gornja Paklenica - Rušovljan - Gaborčina - Veliko Brdo – Popovača mjesto ili Popovača ž.p. Put nije markiran ali smo njime cijelim već prošli, iako ne u jedamput nego u dva izleta. Dulju dionicu: Gračenica - Mramor brdo - ... - Popovača prošli smo 20.3. 1994.

S nama joj je bilo vrlo zanimljivo, međutim, sutradan je od umora samo ležala.

Negdje na putu od Oštarija do sela Konjsko, 22. svibnja 2003. godine

267

Josip Mucko

Josip Mucko Crtice iz moga planinarskog curriculuma Oli Negdje u proljeće 1949. godine odlučismo trojica prijatelja, Bato, Milivoj i ja, prošetati po Milerovu brijegu, putom kraj voćnjaka. Mnogi stariji Zagrepčani će znati gdje je to, a nama je bilo “iza kuće“. Sa sobom smo poveli i Milivojevu malu kujicu Oli. Nismo imali nikakav određeni cilj, ali putem uskoro jednome od nas padne na pamet te predloži da idemo na Medvedgrad. Premda je već bilo dosta kasno popodne, ostala dvojica to odmah i bez mnogo razmišljanja prihvate, jer smo se tada na Medvednici već osjećali kao kod kuće. Ali to je značilo spustiti se u dolinu kojom teče potok Črnomerec, popeti se po Strmoj cesti na drugo brdo – Sveti Duh, zatim preko Bijenika u Šestine i dalje na Medvedgrad. Prilično daleko! Morali smo znati da će nas uhvatiti mrak. Ali koga briga.

Tako je i bilo. Vraćali smo se po noći, a tada se dogodio još i sljedeći nepredviđeni incident. Visoko na Svetom Duhu bio je još prije rata veliki ženski samostan. Poslije rata časnim sestrama je oduzet i pretvoren u milicijsku školu. Na porti - ulazu u dvorište stajao je stražar, naravno, s puškom. Mi smo to mjesto već malo prošli, ali kao za inat Oli se sjeti da bi bilo zanimljivo tu malo pronjuškati, odvoji se od nas i vrati ravno do stražara. A naš Milivoj, koji je bio dečko, ono što bi se reklo, sav vražji, osim toga nije volio miliciju, obrati se Oli ovakvom opomenom: “Oli odi sim, kaj ne vidiš da gospon ima pušku! Ak’ ti pukne v rit, odma si gotova!“ Naravno da te riječi nisu bile namijenjene Oli nego stražaru. A u ta vremena ovako provocirati organa vlasti bilo je prilično nepromišljeno. I još ga osloviti sa gospon, a ne drug! Zato smo ostala dvojica premrli od straha. Kaj bu sad ovaj napravil? Ali stražar nije reagirao. Kao da nije čuo. Možda zbog našeg dijalekta nije ni dobro razumio. A Oli se vrati k nama, te se mi malo ubrzanim koracima udaljismo s toga opasna mjesta.

(Sada preskačem oko tridesetpet godina.)

268

Josip Mucko

Kako sam postao Slovenac U Zagrebu, u Varšavskoj ulici, pokraj (velike) Znanstvene knjižare bila je i mala knjižara Mladinske knjige. U nju sam često zalazio jer su se tu mogli kupiti stari vojni zemljovidi 1:50.000 s kojih je JNA uklonila oznaku vojne tajne. Bili su na jednoj debeloj hrpi, bez reda, pa si po tome prebirao i prekapao i u nekoliko posjeta mogao si, uz malo sreće, naći npr. četiri sekcije koje pokrivaju Samoborsko gorje.

Ali je Mladinska knjiga prodavala i nove slovenske planinarske zemljovide i planinarske vodiče. Sve sam to kupovao i uporno čitao. S jezikom sam u početku imao dosta problema, premda mi je kao kajkavcu slovenski uvijek bio blizak. Za primjer, dugo nisam mogao odgonetnuti što je to melišče. A to je sipar. Sve dok se jednoga dana u mojoj knjižari nije pojavio i slovensko-hrvatski rječnik. Od tada sam bio na konju. Ta priča je dosta dugo trajala i na kraju je završila tako da smo Đurđa i ja odlučili otići u slovenske gore, da ne ostanemo samo na akademskom planinarenju, nego da vidimo kako sve to izgleda uživo. No ljeto kada se taj plan trebao ostvariti nije bilo baš pravo, pa smo stalno odgađali, valjda do kolovoza. Kažem valjda, jer zapisa o tome nema.

Prvi izlet u visokogorje – ljeto 1986.

Kad smo konačno krenuli, bio sam već toliko nakljukan planinskom literaturom da sam mislio kako je svaki Slovenac pogotovo ekspert za slovenske gore i planinarenje. Pokazalo se da istina nije daleko od toga. Tako, kad sam konačno u Ljubljani na autobusnom kolodvoru sav uzbuđen kupovao vozne karte, rekao sam blagajnici odprilike: “Prosim, dajte mi dve vozovnici proti Zlatorógu“. Nije baš pametno, jer Zlatorog nije mjesto nego hotel. Naselja su Ribčev Laz i Ukanc. Međutim, ja sam mislio da ona kao Slovenka sigurno zna što tražim. I što se dogodilo? Znala je i dala mi je vozne karte do posljednje postaje na toj liniji, uz napomenu da dalje još nekoliko kilometara vozi nekakav mali lokalni, valjda hotelski, autobus.

U autobusu smo sjedili odmah na prvim sjedalima, a vozač i kondukter su stalno čavrljali. Slušali smo ih, ali nismo razumjeli ništa i spočetka nam uopće nije bilo jasno kojim to jezikom govore. Je li to kineski, ili turski? I kamo nas zapravo voze?

Možda smo zašli u krivi autobus? Na kraju smo dokučili da je to gorenjski dijalekt.

No krasno, sporazumijevat ćemo se kao da smo u Mađarskoj - rukama i na prste!

Prvi cilj bila je Koča pri Triglavskih jezerih, a išli smo putom “Čez Komarčo“.

Prema knjizi-vodiču do Koče treba 3 sata, a put je klasificiran kao zahtjevan. Iz

269

Josip Mucko

drugog izvora naknadno sam saznao da spada među najsmrtonosnije putove u Sloveniji, jer je na Komarči vrlo “gust promet“, a po mokrom je vrlo sklisko; poskliznuće je pak najčešći uzrok nesreća sa smrtnim ishodom. Što više ljudi putom prolazi, to je veći broj onih kojima će se poskliznuti. A od tih će jedan broj pri padu glavom udariti u kamen. Od tih će neki imati dovoljno tvrdu glavu pa će preživjeti.

A neki neće. Njima će na mjestu gdje im se to dogodilo kasnije zapaliti svjećicu. I onda će se sve zaboraviti. Ovo ne treba shvatiti kao crni humor, već kao upozorenje da aktivnosti kojima se kao planinari bavimo ponekad mogu biti i vrlo opasne i da opreza nikada dosta!

Nije Velebit sve sam kamen. Srednji Velebit, pašnjak uz put prema selu Konjskom, 22. svibnja 2003. godine Dobro da za opasnosti Komarče tada nismo znali. Ja sam zaboravio, ali Đurđa se sjeća da je bilo poslije kiše jer je, kaže, posvuda uokolo po grabama tekla voda. Da smo znali, bilo bi nas još više strah. Prilaz Komarči je blag, ali ona sama je silno strma; valjda je to priroda tako uredila da bi oni koji nisu doista čvrsto odlučili da idu do kraja, odmah odustali. Mi nismo.

270

Josip Mucko

Na platou na kojemu je “klupca“ (1455 m, a krene se sa 654 m) sustigla nas je skupina od nekoliko mladih Slovenaca i Slovenki. Pozdravili smo se, a budući da se već hvatao sumrak, pitali smo ih što misle hoće li u Koči biti mjesta za spavanje.

Rekli su da “vedno je prostóra“. No kad smo do Koče došli, a to je bilo već po tvrdom mraku, pokazalo se da mjesta nema. Kako je prošla ta noć, neka ostane tajna.

Drugo jutro krenuli smo dalje uz dolinu Sedam Triglavskih Jezera uživajući u njezinim ljepotama i raznolikosti. Duga je oko 8 km. Na početku je vegetacija bujna, što sigurno ovisi o hidrološkim prilikama – to ljeto nije bilo sušno. Pri tlu obilje cvijeća, pravi cvjetni vrtovi, a u visinu raste ariš, Slovenci kažu macésen, a to je u tim krajevima gotovo kultno drvo. Kako se uspinjemo, vegetacija je sve škrtija, dok na kraju na Hribaricama ne završi golim kamenom, kao Mjesečeva površina.

Drukčija vrsta ljepote su znamenita Triglavska jezera. Razlikuju se veličinom i bojom. Prvo iznad Koče je Dvojno jezero i boje je akvamarina. Nadmorska visina 1685 m. Sljedeće je Veliko jezero ili Jezero v Ledvicah. Najveće je i najdublje, dugo je 300 m, široko 120 m, a duboko do 15 m. Nadmorska visina 1830 m. Dolinu obrubljuju strma pobočja iz kojih strše pojedinačni vrhovi. I što je bilo dalje?

Nije baš da smo već bili gladni, ali ambijent je bio predivan, pa smo se uz jedno jezero raskomotili i, kad je već bila prilika, lijepo pogostili, tj. masno se najeli.

Konačno, ne može čovjek živjeti samo od ljepote - mora i jesti. No time učinismo veliku pogrješku dostojnu samo planinarskih novaka kakvi smo mi bili. Od toga suvišna jela postali smo žedni pa smo popili svu vodu koju smo sa sobom ponijeli.

Kao, tu barem vode ima koliko hoćeš. Potom smo krenuli dalje. Ubrzo je došao kraj doline. Već se vidi Zasavska koča na Prehodavcih (2071 m), međutim do nje se ni ne mora ići, nego se prije skrene desno, u brdo, put Hribarica (2358 m). To je ona već spominjana Mjesečeva površina; ne treba ni reći da je bezvodna. A sunce je uprlo svom žestinom. Žedan sam sve jače, lijepe mi se usta da ne mogu govoriti, a nemamo vode. I što ti preostaje drugo neko da jedeš snijeg, kojega je bilo na dosta mjestâ. Ali od toga mala korist, što ga više jedeš, sve si žedniji. No u gorju su vremenske prilike vrlo nestalne, pogotovo popodne. Tako je bilo i toga dana i uskoro smo se morali bojati da ćemo pokisnuti. Sada više nismo mislili na žeđ.

Kada se prođu Hribarice, slijedi strmo spuštanje prema Doliču, gdje nas čeka Tržaška koča na Doliču (2152 m.), koja će nam biti sigurno utočište. Na tom smo dijelu puta prvi puta naišli na stado gamsova. Treba razlikovati gamsa (Rupicapra rupicapra) od divokoze (Capra ibex). Nije točno da Slovenci gamsom zovu životinju koju mi zovemo divokoza. Živi u Alpama i divokoza, a Slovenci

271

Josip Mucko

je zovu kozorog. U izgledu je velika razlika, naročito u rogovima. Gamsi su za nas bili velika senzacija, ali smo se bojali da će pobjeći čim nas spaze. Zato smo zastali. No, kad smo ih se iz pristojne udaljenosti nagledali, ipak smo krenuli dalje, prema njima. Nisu pobjegli nego su nas promatrali. Čak sam stigao izvaditi fotoaparat i slikati ih. Ipak, u jednom je trenutku jedan od njih zafućnuo - to je valjda bio njihov šef - a oni su se svi dali u trk i za čas nestali.

U Tržaški koči na Doliču (pridjev tržaška izveden je od Trst, a ne od Tržič) nije bilo vode na pipi, ni za piće ni za umivanje, još manje za tuširanje. Kao, nešto je u kvaru. To je valjda bio marketinški trik da bi se prodalo više vode u bocama i mineralne vode.

Skupna ležišča su u potkrovlju, a ono je, da bi se prostor bolje iskoristio, podijeljeno u nekoliko etaža. Naravno da je onda visina svake vrlo mala; ja se valjda nisam mogao uspraviti. Slikovito, tu su prilike kao u podmornici. Mi smo dobili mjesto na najvišoj etaži, pod samim sljemenom krova. I što je bilo dalje? Dugo se u oblacima nešto kuhalo, dok na kraju nije provalilo. Nastalo je nevrijeme sa sijevanjem, grmljavinom i jakim pljuskom. Mi od toga nismo bili odvojeni zidom nego tankim

Čudovišta. Srednji Velebit, 23. svibnja 2003. godine

272

Josip Mucko

krovom koji je izvana limen. Vladala je silna buka i treštanje, ali to je samo pojačavalo naš doživljaj sigurnosti i osjećaj zadovoljstva pri pomisli da nas je nepogoda mogla uhvatiti i na putu.

Već sam rekao da nije bilo vode. I tako su ljudi, nakon cjelodnevne muke i znojenja, polijegali onakvi kakvi su bili. U “podmornici“ je spavalo vrlo mnogo ljudi, takoreći jedan na drugome. Čovjek bi pomislio da je u tom prostoru uskoro morao zavladati neopisiv smrad i da su se ljudi uskoro počeli gušiti kao u plinskoj komori. Ali nije se dogodilo ništa posebno. Ili imaju neku skrivenu ventilaciju, ili je taj planinarski znoj čista voda pa ne smrdi.

Luknja (1758 m) i moje “prosvjetljenje“ Sutradan ujutro krenuli smo s Doliča, ali ne na Triglav, premda bi se bilo moglo, jer do zapuštene bivše talijanske kasarne Morbegna (2520 m) vodi mulatjera, a dalje kako Bog da. No tura je bila zamišljena ne na Triglav, nego samo oko njega.

Prema Triglavu osjećali smo poseban respekt i smatrali smo da bi bilo preuzetno ići prvi put u Alpe pa odmah na Triglav. Krenuli smo, dakle, s Doliča nizbrdo, putom koji vodi u doline Zadnjicu i Trentu. Bio je pokriven zaleđenim tvrdim snijegom, a umjereno nagnut, pa smo se bojali kako ćemo sada po tome hodati a da se ne poskliznemo. Međutim, opazili smo da niže na putu već pristiže iz doline gonič karavane konjâ s tovarom robe za dom. Kada li je taj morao krenuti! Ali, nije sada to važno, nego: kad može on s konjima, valjda ćemo moći i mi bez konjâ. I time ohrabreni krenemo dalje.

Niže se put račva, lijevo nizbrdo u dolinu, a desno uzbrdo na sedlo Luknja. I mi krenemo desno, prema Luknji. Putove koji se uspinju baš ne volim jer se na njima mučim, tako mi je i ovaj izgledao dosadan i slabo obećavajući. Kad se približavamo Luknji, vidi se da je pred nama neki usjek između stijena, ali se zbog strmine u tom usjeku vidi samo plavo nebo. Iznenada se, u samo nekoliko koraka, izbije tako visoko da se već vidi preko toga zida-pregrade. Još korak-dva i mi stojimo na vrhu sedla i gledamo preko, bez zapreke. Što sam vidio, teško mi je opisati. Nakon onog dosadna stisnutog puta, sada se otvorio ogroman dubok prostor, ali ne otvoren u nedogled kao morska pučina, nego obrubljen visokim gorama i ispunjen svakakvim sadržajem. Najimpresivnija je silna Triglavska sjeverna stijena koja je s desne strane. Cijela je slika artikulirana, ima strukturu s nebrojeno detalja. Ali manje mi je djelovalo snažno ono što sam vidio

273

Josip Mucko

- to je bila samo impresija iz vanjskog svijeta, poticaj. Snažnije je bilo ono što sam i kako taj prizor osjećao i doživio. I u tom bi smislu možda najtočniji pokušaj opisa neopisivoga bio da sam doživio nekakvu svečanu tišinu pred kojom sam zanijemio, da ju ne narušim. No ta je tišina istovremeno bila glasna, vrlo glasna, sve je brujalo. Činilo mi se da iz doline struji nekakav fluid koji me preplavljuje i prožima, upravo: ja se s njime stapam. U tim trenutcima ekstatičnog stanja svijesti, i na tom mjestu, Alpe su me začarale ili inficirale, a pokazalo se kasnije da je ta “bolest“ neizlječiva. Gore su neka vrsta droge, a ja sam postao ovisnik.

No, treba ići dalje, spustiti se u dolinu Vrata na čijem je početku Aljažev dom (1015 m) gdje ćemo noćiti. Označenog puta nema jer se ide po vrlo krupnom siparu u kojem ljudski koraci ostavljaju vrlo malo ili nimalo traga. Ali sipar je sipar i to kamenje se stalno kotrlja pod nogama. Neposredna blizina silne Sjeverne stijene ispod koje put vodi, i koju čovjek krajičkom oka stalno vidi, daje mu obilježje jedinstvenosti i izuzetnosti. Nakon toga hoda po mukama dolazi se u mnogo pitomiji i manje strm predio, gdje raste trava i teče brz potok, vrlo obilan vodom, koji izvire ispod jednog snježišta. Na toj travi, neposredno uz potok, zauzeli smo položaj gdje ćemo objedovati. A kad si žedan, ne moraš ni ustajati; samo ispružiš ruku, lončićem zagrabiš vode i piješ. Kakva razlika prema onoj mučnoj situaciji na Hribaricama!

Kroz ovo pobočje vodi put na kojem se Joža družio s luđacima.

Karavanke, 4. srpnja 1999. godine

274

Josip Mucko

Malo dalje, s druge strane potoka pase malo stado krava. Mogao bi tko reći da to nije vrijedno spominjati. Da, ali te su krave izgledale kao da su upravo došle iz kozmetičkog salona. Kad ove krave legnu, legnu na čistu travu jer se radi paše stalno premještaju. Dok smo mi tamo bili, nismo vidjeli da ih je tko došao dojiti.

Ali svakako, njihovo mlijeko, to je to alpsko mlijeko iz reklama! Nakon ovog izleta slijedili su još mnogi koje neću opisivati, samo ću nabrojiti vrhove iznad 2000 m, u slovenskim gorama na koje sam se uspeo.

1.

2.

2864 m 2753 m

19.

20.

Planjava* Cmir

2394 m 2393 m

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

Triglav Montaž (Jôf di Montasio)* Samo do Pipanovih ljestvi Mangart* Jalovec* Razor* Visoki Kanin* Grintovec Prisank (Prisojnik)* Jezerska Kočna Rjavina Skuta Kokrska Kočna Stenar* Prestreljenik* Begunjski vrh Štruca Križ*

2679 m 2645 m 2601 m 2587 m 2558 m 2547 m 2540 m 2532 m 2532 m 2520 m 2501 m 2499 m 2461 m 2457 m 2410 m

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

Ojstrica* Mala Mojstrovka* Brana* Krn Stol Vršac nad Zadnjico (Visoka) Vrtača* Storžič Velika Baba Veliki vrh (v Košuti)* (Velika) Raduha Veliki vrh (Begunjščica) (Velika) Kalška gora Debela peč Mahavšček (Veliki Bogatin)

2350 m 2332 m 2253 m 2244 m 2236 m 2194 m 2181 m 2132 m 2127 m 2088 m 2062 m 2060 m 2058 m 2014 m 2008 m

18.

Visoka Vrbanova špica

2408 m

Gotovo sa svakim tim brojem povezana je neka uzbudljiva priča. Vrhove označene zvjezdicom posjetio sam u suradnji s Vladom Ilijašem. Bez njega bi mojih dvotisućaka bilo 15 manje. Znalo nas je na popisu biti 12, i svi odustanu osim nas dvojice. Odustanu uglavnom zato jer im je glupo ići u gore u vrijeme kada se može ići i na more. Da je odustao i Vlado, odustao bih svakako i ja. Znao sam ići sâm na

275

Josip Mucko

neki vrh, ali iz planinarskog doma. Iz Kutine sâm? Ne vjerujem. Takav samohodec ipak nisam. Zato mome najboljem planinarskom prijatelju Vladi na ovome mjestu izražavam srdačnu hvalu. Neka bude zapisano! Scripta manent.

Ove moje planinarske crtice nikako ne mogu završiti a da ne spomenem izlet na Begunjščicu i Vrtaču u Karavankama 3. i 4. srpnja 1999. godine koji je vodio Vlado Ilijaš, a ja sam mu kakti pomagao. A tekao je ovako: Autima smo se glavnom cestom dovezli do Žirovnice (to je 4-5 km prije Jesenica). Na kraju Žirovnice skrenuli smo desno, na unutarnju cestu koja je već “iza brda”. Po njoj prema Tinčkovi koči (ta nije planinarska nego lovačka). Na zgodnom mjestu ostavljamo aute, a to je već na oko 1000 m, dok je Žirovnica na oko 500 m. Nije loše. Dalje kroz šumu prema Tomčevi koči na Poljški planini (1180 m). Do nje se valjda može i autom, po šumskoj cesti od Gostišča v Dragi; to je 1-2 km od Begunja na Gorenjskem, na sjever. Naime, pred Kočom smo vidjeli auto. Na povratku smo svratili i u to Gostišče v Dragi, nikad ne znaš kad ti može neko znanje korisno poslužiti.

Dovde je hodanja oko 1 sat, pa se nismo imali što puno odmarati nego smo krenuli dalje šumom uzbrdo prema Roblekovu domu (1657 m). Tu smo se dulje zadržali, a zatim nastavili prema Velikom vrhu Begunjščice (2060 m) koji je bio cilj toga dana. Na njemu su oni koji još nisu bili iznad 2000 m. primili planinarsko krštenje.

Zadržavanje na vrhu i zatim silazak (oko 200 m visine) do mjesta gdje se odvaja put za Planinski dom na Zelenici (1536 m).

E, na tom je putu postalo zaguljeno. Do Doma na Zelenici niti nije tako velika visinska razlika, malo više od 300 m, ali je put mjestimično prilično vrletan i izložen, i na takvim mjestima treba dobro paziti pri svakom koraku. Gospođa iz Zagreba koja je vodila peseka ubrzo je u dosluhu s Ivicom Sarkozijem odustala, i to tako da su jednostavno zaostali i nestali. Ali Vladi kao vođi puta uopće se nisu javili.

Mogao je pomisliti da su pali u neku dumaču i da mora alarmirati GRS. Zatim je počeo mrgljati Joža Kocet, i to sve češće i sve žešće i glasnije, u smislu kak se on nije došel sim ubiti. Upotrebljavao je, naravno, i jače izraze koje ja ovdje ne smijem ponoviti. I, na kraju, kad mu se prelila čaša, izgovorio je onu glasovitu rečenicu: “Ko mi je kriv kad se družim s luđacima”. Ta će valjda ući u povijest kao i ona Cezarova: “Alea jacta est”. Slavonci pjevaju: “Bećar biti nije lako, da je lako, bećar b’ bio svatko”. Isto bi se moglo reći i za planinara. Joža danas ne poriče da je od toga stvarnog a ne formalnog planinarskog krštenja profitirao.

Kako je izlet tekao drugog dana, i to će ostati tajna.

276

Josip Mucko

Evo, dragi moji Slovenci i Slavonci, toliko za enkrat, a što j’ ostálo, ne b’ u kola stalo.

EPILOG Na Zavetišču pod Špičkom (sklonište na putu za Jalovec, 2052 m) netko je napisao sljedeće: Hodi v planine dokler je še čas, Ker prišel bo čas, ko ne bo več čas, In kmalu bo ta čas!

Otprilike: Odlazi u planine dok je još vrijeme, Jer doći će vrijeme, kad više nećeš moći, I uskoro će biti to vrijeme!

Meni je došlo to vrijeme, noge me ostavljaju, ali sam sretan i zadovoljan što sam stigao vidjeti i doživjeti toliko ljepote. A mogao sam to i propustiti. Kao toliki drugi.

277

Đuro Filičić

Đuro Filičić Raduha (2062 m) 6. travnja 1997. godine Krenuli smo u 4:30 sati iz Kutine u sljedećem sastavu: Miro Rajković, Đuro Filičić, Željko Tomac, Hrvoje Tomac autom Hunday-Lantra Mire Rajkovića. Vrijeme je bilo vedro i lijepo.

Na putu prema Zagrebu s desne strane vidi se komet čija je glava okrenuta prema sjeveru. U Zagrebu se sastajemo na Ljubljanskoj aveniji na benzinskoj crpki, prvoj s desne strane nakon Savske, s Darkom Grundlerom i njegovim ocem, koji su išli automobilom Renault-4. U Bregani prelazimo u Sloveniju. Morao sam jaknom prekriti hlače jer su bile vojničke. Idemo sljedećom rutom: Čatež - Krško - Laško - Celje (iz Celja se vide oblaci nad Kamniškim alpama i Raduhom) - Mozirje - Nizka - Varpolje - Grušovlje - Okonina - Radmirje - Ljubno - Bukovnik – Fužine

Željko Tomac i Đuro Filičić ispred planinarskog doma Koča na Loki

278

Đuro Filičić

Đuro Filičić pri usponu na Raduhu (vrh je u pozadini) (na desno) - Miklavec - Radušnik (972 metra nadmorske visine). U Radušnik smo stigli oko 9:30 sati. Vrijeme je relativno lijepo, malo popuhuje.

Dalje se autom ne može. Ostavljamo aute parkirane i pripremamo se za uspon. Uzimamo opremu (planinarske cipele, naprtnjače, gležnjake, štapove - tko ih je imao - i ostalo) te polako krećemo. Nekoliko smo minuta tražili orijentire te smo krenuli.

Naprijed su Darko, otac, Miro, ja i Hrvoje, a Želja je zaostao. Hrvoje se vratio natrag da prati svog oca, a mi smo krenuli dalje. Nakon 200 metara postaje mi vruće te skidam vjetrovku (osjetio sam kao da mi je sat zapeo za rukav, ali nisam obraćao pažnju te sam na pola puta (1250 metara nadmorske visine) opazio da sam izgubio sat. Tu smo ujedno čekali da dođu Želja i Hrvoje, te kada su stigli, mi idemo naprijed. Već smo pomalo počeli nailaziti na snijeg.

Uspon je relativno dosta naporan glede tempa ili ne znam čega, ali se držim. Organizam mi se pomalo privikava na takav napor jer, na koncu konca, imam dosta kondicije - samo ne znam koliko? Grundleri imaju štapove za uspon i čini mi se da je to veliko pomagalo. Na desnoj naramenici ruksaka imam plastičnu bocu od pola

279

Đuro Filičić

litre, od Kruninog Bicikla (unutra sam stavio sok od 2 dcl i Red Bull) te pomalo tu i tamo smočim usta. U hodanju sam primijetio jedan štap dosta velik i težak te sam ga uzeo kao pomagalo za uspon, a komentar Darkovog oca bio je ”Vidio sam neke dečke kako su trenirali uspon sa cjepanicom.”

Izgleda da su Grundleri nabili brz tempo, a ujedno u ruksaku sam imao par kilograma više, što hrane - što odjeće, jer ovo mi je prvi put da idem na visinsko planinarenje, te se još uvijek moram prilagođavati ritmu. Okolina je crnogorična šuma s dosta kukurjeka okolo. Doista je lijepo i čist je zrak.

Izlazimo na cestu (makadam) kojom se može autom doći (ne bilo kakvim) do Koče na Loki iz smjera Fužina, gdje nas Darkov otac slika ispred oznake za planinarski dom – Koča na Loki. Na oznaci piše da do doma ima 10 minuta. Visina bi negdje iznosila približno 1450 metara nadmorske visine. Tu se malo odmaramo i gledamo kuda moramo ići dalje. U međuvremenu Željko i Hrvoje nisu stigli.

Malo je prohladno i popuhuje sjeverac te oblačim vjetrovku, pa pomalo krećemo dalje i penjemo se. Nakon nekoliko minuta počela je padati solika, a kasnije i snijeg uz vjetar. Pokrivam glavu kapuljačom vjetrovke i napredujemo dalje. U 10:05 sati dolazimo do male visoravni ako se to može tako nazvati. Imamo krasan pogled - planinarski dom Koča na Loki ravno je ispred nas na kosini, s lijeve strane malo više vidi se mala prekrasna kapela, a s desne strane malo sklonište (baraka).

Dolazimo ispred samog doma - na verandu (i dalje pada dosta gust snijeg uz vjetar). Dom je zatvoren, a na tabli doma piše Planinarski dom Koča na Loki 1520 m. i radno vrijeme od 01.06. do 01.09. Na verandi dosta pada snijeg i puše, pa smo se odlučili ići do skloništa.

Sklonište je drvena baraka 4x5 metara, a unutra je drveni sanduk, povišen, na kojemu je pet madraca, te u kutu na madracima 6-7 deka. Na lijevoj se strani nalazi peć, a na desnoj stol.

Ulaz se zatvara s dva krila, jedno od punog drveta, a drugo od tanjeg drveta, sa staklom kojega nije bilo. Također ima prozor na zapadu s jednim krilom.

280

Đuro Filičić i Hrvoje Tomac pri usponu na Raduhu

Đuro Filičić

Vani vjetar pojačava a snijeg pomalo prestaje. Petnaest minuta iza nas stižu Željko i Hrvoje. Raspremamo opremu, skidamo rance, te vadimo hranu i piće. Gosp. Grundler mjeri digitalnim termometrom temperaturu u naprtnjači koja iznosi 1 stupanj Celzijusa.

Uz klopu i čaj kojim nas je ponudio Darko, razgovaramo, izmjenjujemo mišljenja te se dogovaramo za dalje. Vani je prekrasan ambijent. Visoke jelke, tu i tamo snijeg, a gore prema sjeverozapadu bijeli vrhovi jednog dijela Raduhe i plavo nebo, s puhanjem vjetra koji vitla snijeg. Išao sam iza skloništa na veliku potrebu. U skloništu skidam plavu skijašku majicu te ostavljamo ruksake i stvari.

Uzimam aparat koji stavljam u vrećicu zajedno s dva soka od dva decilitra. Pitao sam ih kakav je uspon od 1520 m do 2062 m. Rekli su mi da nije strmo.

Krećemo oko 10:26 sati. Željko Tomac ostaje u skloništu. Grundleri su naprijed, drže dosta jak tempo, a čim smo skrenuli lijevo iza prve planine, ispred nas je bio jako strm uspon. Snijega je bilo dosta, a bio je zamrznut, te smo tu i tamo koji put propadali u njega. Pratili smo ih oko 250 - 300 metara, a onda oni odlaze naprijed. Što se više penjemo šume je sve manje, a više prevladava visoko grmlje slično smrči. Staza se nazire, tj. vjerojatno su u ljetnim mjesecima čistili grmlje oko staze.

Tu i tamo na stazi iz zaleđenog i poluzaleđenog snijega proviri kamen s oznakom za stazu (markerom).

Hrvoju nije dobro te ga Miro i ja čekamo dok dođe k sebi. Uspon je strm i iziskuje veliki napor, a u jednom trenutku čak sam pomislio na odustajanje. Ipak me nešto vuče prema gore. Kao što sam spomenuo, imam štap koji mi pomaže kod uspona, ali mi se čini da je pretežak te ga bacam sa strane (negdje na polovici druge ture).

Slikamo se, oko nas je smrznuti snijeg, dosta je hladno, a čas je magla čas sunce (tek sam se tada sjetio da sam ponio Krunoslavove sunčane naočale, a imao sam osjećaj: da je cijelo vrijeme bilo sunce oslijepio bih). Odjedanput počne puhati.

Ispod nas se vidi sve u krugu približno 25 km (Celje i sva mjesta su kao na dlanu) predivno je!

Sa staze po kojoj hodamo cik-cak glede strmog uspona, ako se okrenemo prema natrag vidimo sklonište (duboko ispod nas). Dosta je hladno i navlačim rukavice.

Naprijed ispred i iznad nas vidimo Grundlere. Pomalo napredujemo i sve više imamo pauzu. Na polovici druge ture dobio sam proljev.

Pomalo se približavamo vrhu. Raslinja ima sve manje. Strahovito puše, na momente vitla snijeg tako da ne vidimo ništa. Sada sam postao svjestan da sam kupio cipele koje su se pokazale FANTASTIČNO, što za hlače ne mogu reći (na sebi sam

281

Đuro Filičić

Na vrhu Raduhe. Slijeva nadesno su: Miro Rajković, Đuro Filičić, Hrvoje Tomac i Darko Grundler (stoji) imao vojničke maskirne hlače kroz koje se osjetila hladnoća i puhanje), a to isto mogu reći i za rukavice (stare Hrvojeve skijaške rukavice).

Dok hodam mislim na Slavicu i sinove. Došlo mi je žao glede sata kojeg sam dobio nakon operacije žuči 18. studenog 1989. godine od Bibe.

Vide se i vrhovi preko kojih prolazi snježna prašina velikom brzinom uslijed vjetra.

Kriza me je prošla i osjećam se sasvim dobro, pogled i ambijent su fantastični.

Otvaram sok i dijelimo ga (tu sam se sjetio da sam zaboravio plastičnu bocu sa sokom i P.B. u skloništu, jer puno je praktičnija nego otvaranje soka), a prije toga smo pojeli čokoladu. Penjući se nailazimo na prvi prijevoj prije vrha preko kojega na mahove olujno puše. Nisam stavio kapu iako sam je imao u džepu nego kapuljaču majice i kapuljaču vjetrovke, te je stegnuo. Nailazimo na drugi prijevoj gdje puše još više. Opet osjećam iscrpljenost i imamo dosta često odmore, ali sam psihički stabilan, jer smo se nalazili oko 150 metara do vrha, visinski 30 metara.

282

Đuro Filičić

Dobivam novu snagu i na vrh (Raduha 2062 m) dolazimo oko 12 sati. Grundleri su došli prije nas oko 10-12 minuta. Strahovito puše, čestitamo si i izmjenjujemo utiske i mišljenja. Ovaj osjećaj ne mogu opisati - sretan sam kao malo dijete (to mi je prva planina u životu iznad 2000 m i to u zimskim uvjetima). Fotografiramo se za uspomenu. Skinuo sam kapuljače tako da se vidim. Na vrhu je crveni sanduk s cepinom (u sanduku su dvije teke i pečat) te se upisujem u teku i stavljam pečat na komad papira. Približno 1,5 m od tog sanduka na sjeverozapad je provalija. Kad se magla digla, tj. kad je vjetar otpuhnuo oblake, dolje duboko u nizini vide se sela i jedan planinarski dom. (U tom trenutku su me slikali). Na jugoistoku se vide sva sela i mjesta zajedno s Celjem. Jednostavno je prekrasno. Nebo je kristalno plavo.

Prema zapadu se mogao vidjeti Grintavec i druge planine ovog dijela Alpi.

Vraćamo se natrag negdje oko 12:15 sati, ali s umjerenijim tempom, dok se vjetar pojačava. Silazeći mnogo više gledamo okolinu, pejsaže u svim smjerovima, i svi smo dobre volje i ozareni. Tek sada primjećujem kako je na pojedinim mjestima bilo strmo. Prešli smo oba prijevoja gdje je puhalo te se slikamo. Mnogo je lakše silaziti, iako i tu treba dosta snage.

Negdje oko 12:30 sati sreli smo Željka Tomca koji se pomalo penje prema vrhu.

Odgovarali smo ga da ne ide sam ili da uopće ne ide, ali on je otišao. Zafrkavao sam ga da mu nećemo vjerovati da je uopće bio na vrhu ako ne donese pečat. Vjetar je pojačavao, dok smo se na nekoliko mjesta zaustavili. Naišao sam na moj štap kojeg sam odbacio prilikom uspona te ga ponovno uzeo da si olakšam spuštanje.

Pojačali smo tempo, Hrvoje je otišao naprijed, za njim Miro te i ja. U sklonište smo došli oko 13:26 sati. Oprema koju smo ostavili bila je na mjestu, zajedno sa svim dokumentima. Vjetar je dosta pojačao, tako da smo zatvorili vrata te smo počeli jesti uz izmjenjivanje utisaka.

Vjetar je dosta ojačao, a Darko, njegov otac i ja išli smo obići kapelicu koja je udaljena od skloništa oko 170 metara uz strminu. Uokolo je bilo dosta cvijeća kukurijeka. Kapela je bila zatvorena kako sam već napomenuo, ali se moglo kroz prozorsko okno vrata vidjeti unutra. Prostorija je bila uredna, dok je na sjevernom zidu bilo veliko raspelo, a ispred manji drveni oltar te sa strane drvene klupe. Kako je vjetar pojačavao, vratili smo se u sklonište. Dečki su se odmarali ili spavali.

Zapitivali smo se gdje se sada nalazi Željko Tomac i kada bi se trebao vratiti, jer vjetar je pojačavao. Ono što mi u Dalmaciji zovemo tramontana, to se počelo događati na ovom području, tj. odjedanput je sjeverac prestao puhati da bi počeo strahovito puhati jugoistočnjak. Refuli su bili na mahove čak orkanski, da bi za

283

Đuro Filičić

koju minutu opet okrenuo puhati sjeverac, čak nešto jače nego južnjak. Sklonište, tj. baraka gdje smo se sklonili počela je škripati, a vjetar je zavijao kroz svaku pukotinu gdje je mogao proći, iako bi na prvi pogled čovjek pomislio kako je sve zaštićeno. Morali smo čak vanjska vrata dobro osigurati žicom.

Gledajući prema sjeverozapadu na prve više vrhove, mogla se primijetiti velika bijela krijesta koja se prostirala okomito prema tamno plavom nebu. Zbilja, u tom trenutku čovjek postaje svjestan da najbolje trenutke doživljaja, vizualnog prikazanja, to radi sama priroda, kao u ovom trenutku.

Malo smo se svi skupa odmarali, osim Darkovog oca, te se pokrili dekama koje su bile za to namijenjene. Tramontana je potrajala približno pola sata i počelo se pomalo smirivati kada smo oko 14:45 sati čuli kako netko lupa na vanjska vrata.

Kada smo otvorili jedna i druga vrata, vani je stajao Željko Tomac koji se upravo vratio s Raduhe. Normalna stvar, odmah je pokazao pečat na ruci uz smijeh te nam je rekao kako je dosta teško bilo na prijevojima glede puhanja.

Još smo se malo odmarali, jeli, pričali, a potom smo se pomalo počeli pripremati za povratak do Radušnika gdje smo ostavili automobile. Vrijeme se već pomalo stabiliziralo premda je još uvijek puhao sjeverac, a i sunce se pojavilo i bilo je sasvim ugodno. Normalno da smo se još jednom slikali za uspomenu, jer uvjeti su bili odlični. Opremu smo uzeli, sklonište smo sredili te smo pomalo krenuli prema dolje uz ugodnu atmosferu glede relativno dobrog vremena i izvršenog cilja. Sada smo se mnogo brže spuštali (ili se to meni činilo) uz razgovor i razgledanje. Dečkima sam napomenuo da malo bolje pogledaju kada dođemo bliže Radušniku, jer na toj etapi puta sam izgubio sat, kako sam već to spomenuo.

U prolazu sam naišao na proplanak gdje je bilo dosta kukurijeka te sam jedan otkinuo za Slavicu. Malo niže od tog mjesta naišao sam na dio gdje se rasprostirao plavi runolist te sam i njega ubrao. Pomalo smo se približili Radušniku. Vjetar je kao izgubio snagu i zbilja su dečki tražili moj sat, ali nisu našli ništa kao ni ja. Za svaki slučaj smo Miro i ja malo bolje pregledali okolinu iza farme u Radušniku koja je bila prazna u ovo doba godine. Mislim da u toplom periodu na ovoj farmi prebiva dosta velik broj goveda, što se vidjelo iz velikog broja otisaka kopita i fekalija. Kako nismo ništa pronašli, pridružili smo se dečkima kod auta te se presvlačili i pripremali za povratak. Tu nam se pridružio veliki bernandinac, vjerojatno pas čuvar ove farme kojeg smo hranili. S ove kote se prostire krasan pogled na okolna brda i dolinu.

284

Vladimir Ilijaš

Iz Radušnika smo krenuli oko 16:25 sati prema Celju, istim putem kao i na dolasku. Vrijeme je bilo krasno, a atmosfera u autu umorna, ugodna, uz muziku s vrpce “Zabranjeno pušenje”.

U Celju smo se zadržali kod tete Mire Rajkovića te smo Celje napustili oko 17:15 sati. Vraćali smo se rutom ceste prema Mariboru te smo prošli kroz carinski prijelaz, gdje nije bilo nikoga ni na jednoj strani. Prošli smo pokraj Straže te smo izbili na cestu iznad Krapine, a u Velikoj Vesi oprostili smo se s Grundlerima. U Kutinu smo došli oko 20:30 sati. Hvala Bogu!

Vladimir Ilijaš Doživljaji s Vranice Čitajući svojedobno u Hrvatskom planinaru vrlo nadahnuti članak poznatog šibenskog planinara Ante Jurasa o Vranici, kao najljepšoj planini u Bosni, odlučio sam organizirati izlet na tu planinu. I tako, jednog toplog dana u kolovozu 2007. godine, krenusmo na put Mato Mukavec, Tomislav Šušnjar, Ivica Šarkezi i ja.

Mato vozi svoj terenac švicarskih registracija. Stali smo kod jednog motela prije Banja Luke nešto popiti i protegnuti noge. Nastavljamo dalje kroz Banja Luku i uskoro smo u Zvečajskoj klisuri.

Vozimo se poštujući dozvoljenu brzinu prelijepim kanjonom uz Vrbas - kad nas najednom zaustavlja policijska patrola. Mato na zahtjev policajca daje dozvolu. Policajac govori da je prekoračio dopuštenu brzinu, ali Mato se pravi da ne razumije ni riječi i govori nešto policajcu na njemačkom jeziku. Policajac, naravno, traži eure. Mato ne odustaje i nastavlja pričati na njemačkom jeziku. Mi šutimo kao zaliveni.

Drugom policajcu to napokon dosadi i veli kolegi neka ga pusti. Odosmo. Nastavljamo put uz smijeh i komentare o Matinoj snalažljivosti.

Vladimir Ilijaš

285

Vladimir Ilijaš

I uskoro smo u Jajcu. A što - nego na ćevape u jednoj ćevabdžinici u klisuri nasuprot Plive. Naravno, naručujemo veliku porciju s lepinjom. Uskoro dolazi konobar, a mi ostajemo iznenađeni. Što je to? U golemoj lepinji ne deset, već dvadeset ćevapa. Jedva smo to pojeli. Kroz Kapetanovu kulu ulazimo u stari dio grada, a onda na povratku do slapa Plive. Nastavljamo put kroz Bugojno i uskoro smo u Uskoplju (Gornjem Vakufu). Tu nas dočekuje Ljubo Barnjak i vodi nas pored temelja budućeg planinarskog doma do katuna visoko na Vranici. Prelijepa travnata kotlina, a na njoj pasu ovce. Evo odmah domaćina s rakijom dobrodošlice. Smještamo se u jedan katun i palimo vatru jer su na visini većoj od 1200 metara i ljeti noći hladne.

Slijedi večera i spavanje, dakako u vrećama.

Jutro je svježe. Nakon doručka krećemo travnatim padinama prema Nadkrstacu.

Nakon dolaska na centralni greben evo nas na planinskoj cesti, očito građenoj u vojne svrhe. Nailazimo na markacije te smo uskoro na najvišem vrhu Vranice 2112 m visokom Nadkrstacu. Vidik na sve strane središnje Bosne i dobar dio Hercegovine. Nakon žiga i dužeg uživanja u odmoru i vidicima idemo dalje grebenom do mjesta odakle puca pogled na Prokoško jezero u dubini i brojne katune i vikendice. Doživljaj za pamćenje. Vraćamo se nemarkiranim travnjacima do katuna.

Odmor, večera, ugodno druženje s domaćinom. Sutradan se spuštamo u Uskoplje i obilaznom širokom i dobrom makadamskom cestom oko masiva Vranice stižemo na Prokoško jezero. Šetnja oko jezera i uživanje u bistroj vodi. Mato je strastveni ribič. Zabacio je udicu, ali nije imao sreće ili možda dovoljno vremena da nešto ulovi. Odlazimo do jedne gostionice s klupama na otvorenom. Dolazi gazdarica i nudi pitu krumpirušu.. Prihvaćamo. Nije prošlo mnogo vremena i tu je pored krumpiruše u velikoj tepsiji i pita zeljanica. Nismo mogli sve ni pojesti. Slijedi povratak strmom od vode izrovanom cestom prema središnjem masivu Vranice. Ponegdje su vododerine i dublje od pola metra, pa Mato pomalo strahuje. A onda iz suprotnog pravca dolazi Golf u kojem je i dijete – vozač je očito domaći čovjek. Nije nam jasno kako se usudio krenuti tim putem prema jezeru. Vidjevši to Mato se ohrabri.

Kad on može Golfom, kako ne bih ja terencem, reče i doda gas. Stižemo do vrlo lijepog planinarskog doma bošnjačkog društva iz Gornjeg Vakufa. Odmor uz pivo, a zatim spust brojnim serpentinama do grada. Uživajući u vožnji uz Vrbas, puni lijepih doživljaja, bez problema na granici, stižemo kući. Zajedno smo zaključili da bi takav izlet trebalo ponoviti.

286

Tamara Kocet

Tamara Kocet Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad”

Naj se plašit iti k gori, Koji put se i odmori.

Bolše ti je znojen biti, Nego v črnoj zemli gniti.

Natpis je na domu HPD-a “Jelengrad” koji se nalazi u Moslavačkoj Slatini. Dom su uredili planinari iz Popovače i Kutine. To su jako ljubazni ljudi. Štite prirodu tako da ne trgaju cvijeće i ne bacaju smeće. Obožavaju livade i čist Planinarski odmor na Kalniku. zrak. Oni su izvrsni liječnici. Vole planinariti po Tamara i Josip Kocet u pozadini velikim i strmim, pa čak i visokim, planinama.

Najviše su do sad planinarili s Kutinčanima, npr. na Kalnik, na Krk, u Sloveniju. Svejedno im je kuda idu, bitno da su na čistom zraku, a ne da kod kuće “tupe“ glave glupostima koje se nalaze na TV programu.

Išli su u različite domove koji su na tim planinama.

Kupe pokoji suvenir ili razglednicu da imaju skromnu uspomenu na prelijepo putovanje. Neki su ljudi ljubazni pa planinare pozovu da se odmore, počaste ih rakijom ili vinom, ali oni radije biraju čistu i pitku vodu. Planinari se ne vole svađati. Osobito se rado igraju s djecom jer ih vole. Zimi se s njima grudaju i sanjkaju. Onaj tko voli prirodu, tko želi uživati u cvjetnim livadama, u čistom zraku i zabavljati se, morao bi se učlaniti u planinare.

Tamara Kocet, VI.D (Dječje sunce, Osnovna škola Popovača, 1998, str. 10)

287

Bojinac, Velebit

289

Višerujna, Velebit

9

Planinarski životopisi

Tomislav Jagačić Rođen je 1924.godine u Varaždinu. Planinariti je počeo u Nišu, za vrijeme služenja vojnoga roka, u PD “Suva planina”. Od 1952. godine službuje u Kutini i tu već l953. godine osniva planinarsko društvo koje dobiva ime jedne utvrde u Moslavačkoj gori, “Jelengrad”. Za rad u Kutini već 1955. godine dobio je zlatnu značku Planinarskog saveza Jugoslavije. U jesen 1956. godine otišao je u Varaždin i odmah se uključio u rad Upravnog odbora PD-a “Ravna gora”. Godine 1957. pokreće sletove mladih planinara Hrvatskoga zagorja. 1967. godine potaknuo je promidžbenu akciju “Karavane proljeća” u kojoj je za nekoliko mjeseci proveo preko Ravne gore 12.500 učenika osnovnih i srednjih škola. Od 1984. godine do 1990. godine organizirao je pohode na Taru i Durmitor na kojima je sudjelovalo 570 planinara iz Hrvatske i Slovenije.

Bavio se je populariziranjem planinarstva držeći predavanja popraćena projekcijama i to u Hrvatskoj 44, u BiH 14, u Sloveniji 10, u Srbiji dva, u Austriji jedno i u Slovačkoj jedno. Napisao je mnogo članaka o našemu Društvu. U Hrvatskom planinaru i Našim planinama od 1953. godine do 2000. godine objavio je 60 napisa.

Nakon odlaska iz Kutine 1956. godine često je dolazio u Moslavinu. Naš izlet na Ravnu goru 13. listopada 2000. godine, kojega je on bio organizator, ostat će nam u trajnom sjećanju, jer smo tada proslavili njegov 76 rođendan. Zadnji puta boravio je u Kutini 19. travnja 2001. godine kada je održao predavanje o počecima planinarstva u Kutini. U lipnju 2001. godine imao je popis koji je sadržavao 21 autora i njihovih priloga za Zbornik 3. od toga četiri autora iz Moslavine. Zbornik 3. nije objavio jer nas je napustio zauvijek 11. kolovoza 2001. godine. Na zadnjem predavanju Tomislava Jagačića u Kutini, Vladimir Ilijaš je rekao: “Naš učitelj, gospcdin Jagačić, naučio nas je voljeti prirodu, a zahvaljujući njemu mnogi su Kutinčani odabrali i svoj životni put”.

(Prepisano iz časopisa Hrvatski planinar, 2001., br. 10., str. 294., s dozvolom izdavača.)

291

Tomislav Jagačić

292

Ladislav Jurinjak – Laci

Ladislav Jurinjak – Laci Rođen je 1946. godine u Dugoj Resi, gdje je i završio Osnovnu školu 1961. godine.

1966. godine završio je Srednju šumarsku školu u Karlovcu. Kao šumarskom tehničaru prvo zaposlenje mu je bilo u Šumskom gospodarstvu “Garjevica” u Kutini kao pripravniku od 1. travnja 1969. godine. 1. rujna 1969. godine prešao je u Šumariju Popovača, te je kao dobar radnik u “Hrvatskim šumama” USP Zagreb, Šumarija Popovača, neprekidno radio do 18. travnja 2010 godine, kada je otišao u mirovinu.

Planinarstvom se bavio kao veliki ljubitelj prirode od 6. srpnja 1994. godine. 17. prosinca 1997. godine izabran je za predsjednika HPD-a “Jelengrad” u Kutini te je ovu dužnost obavljao dva mandata, tj. do 2005. godine. 4. rujna 1995. godine osnutkom podružnice u Popovači postaje njen pročelnik. Od 1. travnja 2000. godine bio je predsjednik ogranka PD-a “Šumar” u Šumariji Popovača. Zbog nezainteresiranosti radnika za članstvo, ogranak prestaje radom krajem godine.

25. rujna 1994. godine HPD “Jelengrad” dobiva od Osnovne škole Popovača na korištenje staru školu u Moslavačkoj Slatini. Nakon prvih radnih akcija stara škola pretvorena je u Planinarsku kuću, čiji je domar bio Ladislav od njezina otvorenja do danas.

Planinarenjem je obišao veliki dio Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske.

U Njemačkoj i Austriji obišao je: Brocken, Rabenklippe, Hohe Tauern, Grossglockner- Pasterce, Oberamergau, Garmisch-Partenkirchen, Harz, Altenau, Norderney, Nordsee, Rauris. U Sloveniji: Triglav, Kranjsku Goru, Vršić, Krnicu i Knežec. U Hrvatskoj je obišao otoke: Rab, Cres, Mljet, Brač, Vis, Mali Lošinj, Hvar, Korčulu i Dugi otok. U kontinentalnoj Hrvatskoj: Učku, Ćićariju, Biokovo, Velebit, Gorski Kotar, Kalnik, Medvednicu, Samoborsko gorje, Psunj, Papuk, Petrovu goru, Žumberačku goru i Moslavačku goru. Organizirao je izlete na: Risnjak, Petrovu goru, Moslavačku goru, Učku, Kamačnik i Medvednicu.

293

Tomislav Jagačić o šumaru, planinaru i domaru Laciju

Kao zaslužni član HPD-a “Jelengrad” 2003. godine primio je priznanje. Iste godine Odlukom HPS-a odlikovan je srebrnim znakom i dobio Priznanje za doprinos obilježavanju 2002. godine Međunarodne godine planina.

29. siječnja 2012. godine izabran je za predsjdenika HPD-a “Jelengrad” s mandatom do 31. prosinca 2013 godine.

Tomislav Jagačić o šumaru, planinaru i domaru Laciju Upoznao sam ga u planinarskom domu HPD-a “Jelengrad” u Moslavačkoj Slatini kod Popovače. “To je naš Laci, stup podružnice našega Društva u Popovači, Ladislav Jurinjak-Laci”, predstavio mi ga je Ivica Mataić, predsjednik HPD-a “Jelengrad” iz Kutine. Još više sam se iznenadio (obradovao) kada mi Laci reče da se on rodio 1946. g. u Dugoj Resi, poznatom industrijskom mjestu na rijeci Mrežnici, u koje sam došao za nastavnika povijesti i zemljopisa u osnovnoj školi u jesen 1947. godine. Laci je tada imao tek godinu dana. Laci Jurinjak je završio Šumarsku školu u Karlovcu, opredijelio se za prirodu i 1970. godine došao raditi u Šumariju u Popovači.

Njegov teren je moslavačka šuma i Moslavačka gora. Dok mi drugi čeznemo za izlaskom u prirodu, Laci se po šumi i prirodi kreće po službenoj dužnosti. Može li biti ljepšega poziva i zanimanja! On je formalno mladi planinar, ako bi računali planinarski staž, ali je učlanivši se u planinarsku organizaciju 6. srpnja 1994. godine iza sebe imao već prohodane slovenske planine, a dijelom i austrijske i njemačke Alpe.

Sva je sreća što se u trenutku, kada je Općina Popovača dala HPD-u “Jelengrad” na korištenje napuštenu zgradu Osnovne škole u Moslavačkoj Slatini, tu našao Laci i preuzeo čelnu ulogu u osnovanoj podružnici kutinskoga društva, a to znači i brigu o planinarskom domu, za koji je izradio tako lijepu natpisnu tablu Ivan Trupeljak iz Strušca, nekad aktivni planinar HPD-a “Zanatlija” iz Zagreba. Za sada podružnica HPD-a “Jelengrad” iz Kutine ima u Popovači više od 20 članova, ali se može pohvaliti da se u njihovo Društvo 1994. godine učlanio g. Walter Tegtbauer iz Hannovera u Njemačkoj. On je među članovima svojega planinarskog društva u Njemačkoj skupio i u Hrvatsku dopremio pomoć u planinarskoj obući i odjeći, a i sam za vrijeme boravka u Moslavini, rado ide na izlete.

294

Marija Kocet

U tako kratkom vremenu postojanja planinari iz Popovače, uz ostale članove HPDa “Jelengrad” markirali su dva puta. Prvome, od željezničkog kolodvora Popovača kroz središte mjesta, preko brda Velebić do Moslavačke Slatine dali su ime “Ladislavov put”. Put se može proći laganim hodom za malo više od dva sata.

Drugi put, “Put Ljudevita Vukotinovića”, markiran je od željezničkog kolodvora u Popovači preko Gornje Paklenice do Volodera, a može se laganim hodom proći za tri sata.

Poželimo planinarima iz Popovače i njihovom voditelju mnogo uspjeha. Bilo bi dobro zbog budućnosti planinarskoga pokreta u Moslavini i u školi u Popovači imati jednoga ili nekoliko Lacija.

(Tomislav Jagačić, Šumar, planinar i domar Laci, Planinarski zbornik, TIVA – Tiskara Varaždin, HPD “Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1997., str. 144.)

Marija Kocet Marija Kocet rođena je 31. prosinca 1961. godine u Garešnici. Trenutno živi u Popovači, Trg Grofova Erdedija 1 C. Članica je HPD-a Jelengrad od 21. rujna 1995. godine.

Najviše planinari u Hrvatskoj. Obišla je veći dio hrvatskih planina. Na Hrvatskoj planinarskoj obilaznici obišla je 82 kontrolne točke.

Bila je na najvišem vrhu Dinare, Velebita, Biokova, Snježnika, Risnjaka, Kleka, Bjelolasice, Bijelih i Samarskih stijena, Rudnika, Žbevnice, Ćićarije, Učke, Snježnice, Pelješca, Krndije, Papuka, Psunja, Ivanščice, Strahinjščice, Ravne gore, Kalnika, Medvednice, Samoborskog i Žumberačkog gorja, Petrove gore, Vodenice i mnogh drugih. Bila je na višednevnim izletima na Velebitu i obišla gotovo sve njegove dijelove.

295

Josip Kocet

Najbolje poznaje Moslavačku goru u čijem podnožju živi i koju obilazi gotovo svaki tjedan. Osim Moslavačke gore najviše pohodi Medvednicu, Samoborsko gorje, Kalnik, Papuk i Ivančicu. Od 1. siječnja 2005. godine do kraja 2012. godine bila je na 182 izleta, 28 radnih akcija, 14 fešti i 10 ostalih događanja – ukupno 244 puta u organizaciji HPD-a “Jelengrad”.

Na poziv vrtića u Popovači u povodu Europskoga tjedna kretanja, održala je 19. rujna 2012. godine predavanje, a zatim je 20. rujna 2012. godine organizirala izlet s djecom iz vrtića i njihovim roditeljima.

U HPD-u “Jelengrad” obnašala je ove dužnosti: predsjednica ogranka HPD-a “Jelengrad” u Popovači od 30. siječnja 2002. godine do 22. siječnja 2006. godine; dopredsjednica HPD-a “Jelengrad” od 22. siječnja 2006. godine do 31. siječnja 2010. godine.

Do kraja 2012. godine pripremila je i vodila 65 izleta HPD-a “Jelengrad” s prosječno 9 planinara na izletu. Sudjelovala je u izradi tiskane planinarske karte Moslavačke gore.

Josip Kocet Jospi Kocet rođen je 19. siječnja 1958. godine u mjestu Donja Vlahinička. Trenutno živi u Popovači, Trg Grofova Erdedija 1 C. Član je HPD-a “Jelengrad” od 21. rujna 1995. godine.

Najviše planinari u Hrvatskoj. Obišao je veći dio hrvatskih planina. Na Hrvatskoj planinarskoj obilaznici obišao je 88 kontrolnih točaka (u svakom području barem jednu kontrolnu točku). Bio je na vrhu Dinare, Velebita, Biokova, Snježnika, Risnjaka, Kleka, Bjelolasice, Bijelih i Samarskih stijena, Tuhobića, Rudnika, Žbevnice, Čićarije, Učke, Snježnice, Pelješca, Krndije, Papuka, Psunja, Ivanščice, Strahinjščice, Ravne gore, Kalnika, Medved-

296

Josip Kocet

nice, Samoborskog i Žumberačkog gorja, Petrove gore, Vodenice i mnogih drugih.

Bio je na višednevnim izletima na Velebitu i obišao gotovo sve njegove dijelove.

Najbolje poznaje Moslavačku goru u čijem podnožju živi, i obilazi je gotovo svaki tjedan. Osim Moslavačke gore najviše pohodi Medvednicu, Samoborsko gorje, Kalnik, Papuk i Ivanščicu. Od 1. siječnja 2005. godine do kraja 2012. godine bio je na 199 izleta, 28 radnih akcija, 14 fešti i 10 ostalih događanja – ukupno 251 puta u organizaciji HPD-a “Jelengrad”.

Na izletima rado slika, te slike stavlja na svoj album koji mogu preko interneta svi vidjeti.

U HPD-u “Jelengrad” obnašao je ove dužnosti: član nadzornog odbora HPD-a “Jelengrad” od 30. siječnja 2002. godine do 22. siječnja 2006. godine; tajnik HPD -a “Jelengrad” od 22. siječnja 2006. godine do 31. siječnja 2010. godine.

Do kraja 2012. godine pripremio i vodio više od pedeset izleta s prosječno devet planinara po izletu.

Od ostalih planinarskih aktivnosti treba spomenuti da je Josip Kocet izradio web stranicu HPD-a “Jelengrad”, ažurira je te stavlja postove. Izradio je najveći dio web stranice o Moslavačkoj gori na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Izradio je planinarsku kartu Moslavačke gore i objavio ju na web-u. Sudjelovao je u izradi tiskane planinarske karte Moslavačke gore. Izradio je bazu podataka planinarskoga društva u koju je upisao podatke o planinarima HPD-a “Jelengrad”. U tu bazu upisuje izlete od 01. siječnja 2005. godine. Redovito radi analize za potrebe planinarskog društva i informiranje potencijalnih planinara.

U časopisu Hrvatski planinar do kraja 2012. godine objavio je tri članka: Računalna baza podataka planinarskog društva, 2010., br. 6., str. 227.

Metlarska zabava u planinarskoj kući Moslavačka Slatina, 2012., br. 4., str. 205. Što Moslavačka gora nudi planinarima, 2012., br. 7., str. 316.

297

Vladimir Ilijaš

Vladimir Ilijaš Vladimir Ilijaš rođen je 15. srpnja 1939. godine u Popovači. U Kutini živi od 1947. godine gdje polazi Osnovnu školu te se 1953. godine kao učenik Osnovne škole učlanio u Planinarsko društvo “Jelengrad” i postiže prve planinarske uspjehe (uspon na Triglav).

Nakon završene Srednje ekonomske škole i zatim Pedagoške akademije (povijest i zemljopis), zapošljava se u Turističkom društvu “Garić” kao voditelj Turist-biroa, te je prvi profesionalni turistički djelatnik Kutine i Moslavine. Pokretač je i organizator dvadest i jedne manifestacije “Voloderska jesen”, Moslavačkih vinskih cesta i akcije “Ljepša okolina – ugodniji život”. Organizira brojne turističke i planinarske izlete diljem bivše države. Bavi se i glazbom – solist je i gitarist u “Ehu-5”. Dva puta je bio tajnik društva, a od 2006. godine do 2010. godine i predsjednik.

Planinari po brojnim planinama od Prokletija i Durmitora, bosansko- hercegovačkih i naših planina do najviših vrhova Savinjskih i Julijskih Alpa, te Dolomita (Mt. Cristal i Mt. Marmolada), a u Visokim turama popeo se na Grosglockner. Od 1992. godine do odlaska u mirovinu 2003. godine direktor je Turističke zajednice grada Kutine.

298

Josip Mucko

Josip Mucko Josip Mucko rođen je 26. veljače 1933. godine u Zagrebu, gdje je pohađao pučku školu i gimnaziju. Studirao je i diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1960. godine do 1972. godine živio je u Sisku i radio u prosvjeti. U Sisku je također studirao i diplomirao na Metalurškom fakultetu. U Kutini živi od 1972. godine. U tadašnjem Srednjoškolskom centru radi kao profesor. Od 1993. godine je u mirovini.

Radi popularizacije planinarenja među školskom mladeži krajem 1985. godine i početkom 1986. godine s još nekoliko ljubitelja prirode osnovao je Planinarsku sekciju “Yeti-ja” pri Srednjoškolskom centru. “Yeti” je planinarsko društvo koje je tada postojalo u Kutini. Krajem 1989. godine i početkom 1990. godine je sa suradnicima i osnivačima spomenutu planinarsku sekciju “Yeti-ja“ osamostalio i registrirao pod imenom P.D. “Jelengrad“, čime je bio obnovljen “Jelengrad“ iz 1953. godine. Od tada pa do danas ovo društvo, zahvaljujući trudu mnogih, uspješno radi.

Josip Mucko bio je tajnik PD-a “Jelengrad“ 18. prosinca 1993. godine do 30. srpnja 2003. godine. Vodio je brojne školske planinarske izlete, pretežno u sredogorja Slovenije, a u ljetnoj sezoni odlazio je, ali samo s odraslima, u slovenska visokogorja – Julijske i Kamniške Alpe te Karavanke. Godine 1993. bio je na Grossglockneru. U Hrvatskoj je planinario po Velebitu i Gorskom kotaru, a nije podcjenjivao ni Medvednicu, Ivanjščicu, Samoborsko gorje, Žumberak, Psunj, ni našu domaću Moslavačku goru.

Hobby mu je fotografija i nikamo ne ide bez fotoaparata.

299

Darko Grundler

300

Đuro Filičić

Đuro Filičić Đuro Filičić rođen je u Dubrovniku 19. svibnja 1948. godine, te se kao dijete preselio u Zadar. Kasnije je prešao u Zagreb, te nakon toga u Moslavinu. Oduvijek je ljubitelj prirode, a planinariti je počeo upisom u HPD “Yeti “ 3. veljače 1997. godine. Nakon upoznavanja osnovnih pravila uz planinarstvo u HPD-u “Yeti” bavio se i alpinizmom. Alpinistički je najviše vježbao na penjalištima Kalnika i Kleka.

S obzirom da je u to doba bio star 49 godina penjao je do težine 4. Alpinizam ga je u to doba oduševljavao pa je penjao na Sjevernom Velebitu, Velikom Kozjaku i diljem Hrvatske. Samostalno i s braćom Jambrešić obilazio je slovensku obilaznicu Slovenski planinarski put. Krenuli su redom od Komne, preko Krna, Vogela, Rodice, Črne prsti, Porezena, Bevke i Sivke do Idrije. Prije toga je obišao Veliku Raduhu, a nakon toga zimski uspon na Triglav, na kojem je zamalo poginuo. Ukupno je obišao šesnaest kontrolnih točaka Slovenskog planinarskog puta. Pohodio je i Hrvatsku planinarsku obilaznicu (obišao 55 kontrolnih točaka uključujući Dinaru). 11. ožujka 2005. godine prelazi u HPD “JELENGRAD “. S HPD “Jelengradom” bio je na više od 130 izleta. Na izletima često fotografira i snimke objavljuje na internetu.

Uređivao je i planinarski ormarić HPD-a “Jelengrad”. Sudionik je Domovinskog rata tijekom 1991. i 1992. godine (približno godinu dana sudjelovanja).

301

Bojinac, Velebit

302

303

Samarske stijene

304

10

MoslavaÄ?ka gora

305

10

306

10

307

10

308

10

309

10

310

10

311

10

312

10

313

10

314

10

315

10

316

10

317

318

Vilenski vrh, Velebit

319

Veliki stolac, Velebit

320

11

Bibliografija planinarstva u Moslavini

1. Hirc, Dragutin, U Moslavini, Hrvatski planinar, 1900, br. 10, str. 161-166.

2. Hirc, Dragutin, U Moslavini, Hrvatski planinar, 1900, br. 11, str. 183-189.

3. Zrele jagode, Hrvatski planinar, 1900, br. 12, str. 207.

4. Ime “Velebit”, Hrvatski planinar, 1900, br. 12, str. 207.

5. Gdje je Moslavačka gora?, Hrvatski planinar, 1901, br. 4, str. 62.

6. Moje praznikovanje, II Put u Turnašicu, Hrvatski planinar, 1901, br. 12, str. 131-137.

7. Nove podružnice, Hrvatski planinar, 1924, br. 5, str. 80.

8. Rad podružnica HPD, Hrvatski planinar, 1925, br. 5, str. 83-85.

9. Glavne skupštine podružnica, Hrvatski planinar, 1929, br. 10, str. 281-283.

10. Glavna skupština Hrvatskog planinarskog društva, Hrvatski planinar, 1931, br. 8, str. 197-230.

11. Prinos H.P.D. podružnice “Moslovina” za planinarsku kuću na Risnjaku, Hrvatski planinar, 1931, br. 10, str. 288.

12. Skupštine i rad podružnica H.P.D., Hrvatski planinar, 1931, br. 12, str. 340-342.

13. Dva nova prinosa za planinarsku kuću na Risnjaku, Hrvatski planinar, 1932, br. 4, str. 125-126.

14. Prinos naših podružnica za planinarsku kuću na Risnjaku, Hrvatski planinar, 1933, br. 3, str. 95.

15. R., Osnovano je planinarsko društvo u Kutini, Naše planine, 1953, br. 1-2, str. 62.

16. Jagačić, Tomislav, Da se upoznamo … Jedno novo planinarsko društvo, Naše planine, 1953, br. 3-5, str. 135-137.

17. Jagačić, Tomislav, Planinarstvo u jednoj školi, Naše planine, 1954, br. 10-11, str. 373-376.

18. Stotinu mladih planinara na Moslavačkoj gori, Naše planine, 1954, br. 10-11, str. 423-424.

19. Frank, Branko, “Biokovo lijepo ti si…”, Naše planine, 1955, br. 3, str. 240-241.

20. Lučić, Pero-Roki, Na kraju sedme godine, Naše planine, 1955, br. 4, str. 253-254.

21. Brajković, Z., I orjentacioni marš po Moslavini, Naše planine, 1957, br. 3-5, str. 139-140.

22. Proljeće je dalo dobre rezultate, Naše planine, 1957, br. 6-7, str. 190-191.

23. Orijentacioni marševi, Naše planine, 1957, br. 6-7, str. 191.

24. Jagačić, Tomislav, Sličice s Biokova, Naše planine, 1957, br. 8-12, str. 241-247.

25. Treći slet planinara Hrvatske, Naše planine, 1957, br. 8-12, str. 284-289.

26. Izvještaj o radu sa djecom, Naše planine, 1958, br. 1, str. 56-58.

27. Brojno stanje planinarskih društava u Hrvatskoj u 1958. Godini, Naše planine, 1959, br. 5-6, str. 144-145.

28. Žalosna statistika, Naše planine, 1959, br. 11-12, str. 283-284.

29. Riječ uredništva, Naše planine, 1960, br. 1-2, str. 49-50.

30. Čorda, Vera, Izletište Pleterac u Moslavini, Naše planine, 1962, br. 3-4, str. 93-94.

321

Bibliografija planinarstva u Moslavini

31. Premužić, Ante, Albin Leustek, Okašnjeli nekrolog, Naše planine, 1963, br. 5-6, str. 134-136.

32. Svoboda, Ljubica, Moslavačka ili Garić-gora, Naše planine, 1974, br. 7-8, str. 137-138.

33. Buturac, J., Kutina uz 200. obljetnicu župne crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1977 34. V.Š., PD “Moslavina”, Naše planine, 1981, br. 3-4, str. 96.

35. Pučar, Irena, “Dan žena” na Moslavačkoj gori, Naše planine, 1983, br. 5-6, str. 144.

36. PD “Yeti” u Kutini, Naše planine, 1985, br. 5-6, str. 111.

37. Meničanin, Nenad, Moslavačka gora, Naše planine, 1987, br. 5-6, str. 130-131.

38. Put moslavačkih partizana, Naše planine, 1987, br. 11-12, str. 275.

39. Priljeva, Đuro, Planinarski savez Banijsko-moslavačke regije, Naše planine, 1989, br. 5-6, str. 143.

40. ŽP, Obnovljen rad PD “Jelangrad”, Hrvatski planinar, 1992, br. 7-8, str. 191.

41 . Tušek, P., Slijede primjer Sisačkih planinara, Moslavački list, Kutina, 8. rujna 1994.

42. Tušek, P., Planinari preuređuju školu u Mosl. Slatini, Moslavački list, Kutina, 4. studenog 1994.

43. Lupoglavac, Slavko, HPD “Yeti”, Hrvatski planinar, 1994, br. 3-4, str. 95-96.

44. Lupoglavac, Slavko, Susret planinara na Moslavačkoj gori, Hrvatski planinar, 1994, br. 5-6, str. 138.

45. Pavković, Marko, Biciklom na žumberačko slavlje, Hrvatski planinar, 1994, br. 9-10, str. 195-196.

46. Jagačić, Tomislav, Planinske “zasjede” u Moslavini, Hrvatski planinar, 1994, br. 11-12, str. 262-263.

47. Gračaković, I., Planinarstvo u Moslavini potječe iz 1924. godine, Moslavački list, str.

27, Kutina, 23. prosinca 1994.

48. Pavlin, Tomislav, HPD “Jelengrad” iz Kutine, Hrvatski planinar, 1995, br. 3, str. 93.

49. PD “Yeti”, Hrvatski planinar, 1995, br. 4, str. 127.

50. Jagačić, Tomislav, Planinarsko Valentinovo u Moslavini, Nekada škola - danas planinarski dom, Hrvatski planinar, 1995, br. 5, str. 133-135.

51. Mataić, Ivica, Poslije 95 godina opet na Lonjskom polju, Hrvatski planinar, 1995, br. 10, str. 279-280.

52. T., P., Riječani u Moslavačkoj Slatini, Večernji list, 14.11.1995.

53. Planinarstvo u Popovači, Hrvatski planinar, 1995, br. 12, str. 365.

54. Lupoglavac, Slavko, Na planini snova, Kutinčani na Mont Blancu, Hrvatski planinar, 1996, br. 1, str. 11-12.

55. Gobac, Josip, Na Malom Rajincu, Hrvatski planinar, 1996, br. 1, str. 18-20.

56. Doček roda na Josipovo, Hrvatski planinar, 1996, br. 2, str. 64.

57. Tušek, P., Planinari žele svoj kutak, Moslavački list, 8. veljače 1996.

58. Tušek, P., Počela gradnja crkve u Moslavačkoj Slatini, Moslavački list, 4. travnja 1996.

59. Mataić, Ivica, Gdje se sakrio Pleterac, Hrvatski planinar, 1996, br. 5, str. 143.

322

Bibliografija planinarstva u Moslavini

60. Lupoglavac, Slavko, Na vrhu Gran Paradisa, Hrvatski planinar, 1996, br. 10, str. 283-284.

61. Jagačić, Tomislav, Šumar, planinar i domar Laci, Planinarski zbornik, TIVA – Tiskara Varaždin HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1997., str. 144-145.

62. Dovranić, Josipa, Na promociji svršenih polaznika Metlarske škole uoči Valentinova u Moslavini, Planinarski zbornik, TIVA – Tiskara Varaždin HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1997., str. 149-153.

63. T., P., Ponoćni ples metli, Večernji list, 4.2.1997.

64. Mataić, Ivica, Metlarska zabava, Veselje moslavačkih planinara, Hrvatski planinar, 1997, br. 3, str. 22-23.

65. Jagačić, Tomislav, Kako sam osnovao HPD “Jelengrad” u Kutini, Hrvatski planinar, 1997, br. 4, str. 109-110.

66. Otvorenje planinarskog doma “Kutinica” u Moslavini, Hrvatski planinar, 1997, br. 5, str. 156.

67. Tušek, P., Preko Jelengrada do Pleterca, Moslavački list, 25. svibnja 1997.

68. Tušek, P., 500 planinara iz 12 gradova i općina, Moslavački list, 12. ožujka 1998.

69. T., P., Moslavina u znaku planinara, Večernji list, 10.3.1998.

70. Jagačić, Tomislav, Četrdeset i pet godina poslije, Na zidinama Jelengrada u Moslavačkoj gori, Hrvatski planinar, 1998, br. 4, str. 105-107.

71. Tušek, P., Misno slavlje u M. Slatini, Moslavački list, 26. ožujka 1998.

72. D.G., Obnovljene markacije u području Jezera na Velebitu, Hrvatski planinar, 1998, br. 10, str. 303.

73. Lupoglavac, Slavko, Pod Matterhornom, Snimka nagrađena na Fotodijafestivalu u Đurđenovcu, Hrvatski planinar, 1999, br. 3, str. 993.

74. Lupoglavac, Slavko, Staze Moslavačke gore, Hrvatski planinar, 1999, br. 6, str. 172-173.

75. Lupoglavac, Slavko, Zimska pustolovina na Jankovcu, Hrvatski planinar, 1999, br. 7-8, str. 206.

76. Vorih, Monika, Šemovec, Planinarsko martinjsko veče u moslavini, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 85.

77. Brezovec, Zrinka, Lonjsko polje, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 87.

78. Jurinjak, Ladislav – Laci, Josipovo u Moslavačkoj Slatini, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 109.

79. Jurinjak, Ladislav, Metlarska zabava u planinarskom domu u Moslavačkoj Slatini, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 111.

80. Jurinjak, Ladislav – Laci, Varaždinci na Jelengradu, Planinarski zbornik, Tomislav Jagačić ur., TIVA – Tiskara Varaždin, HPD „Dugi vrh“ Varaždin, Varaždin, 1999., str. 112.

81. Grundler, Darko, Vile zatočnice, Cincar, Troglav i Kitež planina, Hrvatski planinar, 2000, br. 3, str. 67-70.

323

Bibliografija planinarstva u Moslavini

82. Lupoglavac, Slavko, Iznad oblaka, “Triglav 99”, Hrvatski planinar, 2000, br. 3, str. 73-74.

83. Kos, Natalija, Moje prvo planinarenje, Hrvatski planinar, 2000, br. 5, str. 137.

84. B., N., Počeci planinarstva u Kutini, Moslavački list, 19.4.2001.

85. Grundler, Darko, Malik Tintilinić u Gorskom kotaru, Kako smo se uspeli na Viševicu i Zagradski vrh, Hrvatski planinar, 2001, br. 5, str. 132-134.

86. Poljak, Željko, Tomislav Jagačić, Hrvatski planinar, 2001, br. 10, str. 294.

87. G., I., Planinarska proslava, Večernji list, 8.3.2003.

88. Lupoglavac, Slavko, Deset godina Kružnog puta po Moslavačkoj gori, Hrvatski planinar, 2003, br. 4, str. 125-126.

89. Vladimir, Ilijaš, Bez sajle i klina nema adrenalina, Hrvatski planinar, 2005, br. 1, str. 22-23.

90. Mataić, Ivica, Ponovno planinarski ples s metlama, Hrvatski planinar, 2007, br. 5, str. 196.

91. Grundler, Darko, Korak, Akcija GSS-a s gledišta unesrećenoga, Hrvatski planinar, 2007, br. 10, str. 350-355.

92. Kralj-Vrsalović, Božena, Moslavačka metlarska zabava, Hrvatski planinar, 2010, br. 5, str. 198-199.

93. Grundler, Darko, Stotinu godišta časopisa na dohvat miša! Računalna bibliografija Hrvatskog planinara (Planinarstvo na internetu), Hrvatski planinar, 2008, br. 6, str. 26-31.

94. Poljak, Željko, Prof.dr. Darko Grundler, Hrvatski planinar, 2008, br. 7-8, str. 389 95. Grundler, Darko, Panoramska fotografija, Nove tehnologije u planinarstvu, Hrvatski planinar, 2008, br. 12, str. 535-537.

96. Grundler, Darko, Hrvoje Zrnčić, Trovrh, Ličko sredogorje, Hrvatski planinar, 2009, br. 6, str. 206-210.

97. Grundler, Darko, GPS uređaji za planinare, Planinarenje s GPS-om - prvi dio, Hrvatski planinar, 2010, br. 2, str. 44-54.

98. Grundler, Darko, GPS - računalni programi za planinare, Planinarstvo i tehnologija, Hrvatski planinar, 2010, br. 3, str. 87-94.

99. Kralj-Vrsalović, Božena, Moslavačka metlarska zabava, Hrvatski planinar, 2010, br. 5, str. 198-199.

100. Kos, Maggy, Bitorajska idila, Zima u gorskom kotaru, Hrvatski planinar, 2010, br. 6, str. 216-217.

101. Kocet, Josip, Računalna baza podataka planinarskog društva, Hrvatski planinar, 2010, br. 6, str. 227-229.

102. Moslavačka gora, Web stranica, Hrvatski planinar, 2011, br. 12, str. 475-474.

103. Kasapović, Antun, Održan 16. planinarski foto-dia festival u Đurđenovcu, Hrvatski planinar, 2012, br. 4, str. 205-206.

104. Kocet, Josip, Metlarska zabava u planinarskoj kući Moslavačka Slatina, Hrvatski planinar, 2012, br. 4, str. 205.

324

Bibliografija planinarstva u Moslavini 105. Kocet, Josip, Što Moslavačka gora nudi planinarima, Hrvatski planinar, 2012, br. 7, str. 316.

106. Perkov, Matej, Moslavačka gora kao obiteljska destinacija, Hrvatski planinar, 2012, br. 7, str. 329.

107. Grundler, Darko, Šugarska duliba i okolica, Hrvatski planinar, 2012, br. 10, str. 430.

325

Kudin most

AUTORI FOTOGRAFIJA Đuro Filičić autor je fotografije na prednjoj strani korica, a fotografija prikazuje planinare podno Jelengrada. Darko Grundler autor je fotografije na stražnjoj strani korica i svih fotografija preko cijele stranice osim na str. 105 (Hrvoje Zrnčić) i str. 132 (Branko Ivančić). Autori fotografija uz tekstove planinari su HPD-a “Jelengrad”, a dio je fotografija nepoznatih autora iz arhiva HPD-a “Jelengrad”.

TISAK DENONA, Marina Getaldića 1, 10000 Zagreb Tiskanje dovršeno u ožujku 2013. godine

Hrvatsko planinarsko društvo “Jelengrad”, Kutina CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučiline knjižnice u Zagrebu pod brojem 834473.

ISBN 978-953-57505-0-5

Nakon nekoliko minuta sve se promijenilo. Oblaci su se počeli razilaziti i vidici otvarati na sve strane. Stigla je zaslužena nagrada. Zavjesa se podigla i pokazala nam pozornicu, pozornicu kakvu samo priroda može pripremiti. Opisivati je neću, jer se ne može opisati.

Morate doći, i ako zaslužite, vi ćete je također vidjeti.

Josip Kocet