Ski Yu #04 - 2025 Issue

Page 1


9€ • 1.100 RSD • 18 KM • 500 DEN

N 4 • AUTUMN 2025 ō

CONTENTS:

INTERVIEWS

Famous skiers tell their stories .................... 32

SKI RETRO AND HISTORY

Find out the amazing fact of the history of skiing in the former Yugoslavia .................... 56

WHAT’S NEW?

New infrastructure in the region .................. 74

SKI CENTRES

Ski centres in Europe and a bit beyond – like on the palm of your hand! ........................... 88

SKI MUSEUMS

There are plenty of museums around the world dedicated to skiing .......................................120

FOOD FROM THE MOUNTAINS

Grab a bite of this gastronomic paradise! ...... 138

THE FUTURE OF SKIING

The skiing is going to change. How much? ... 146

THEY’RE IN FASHION!

The time is up for some winter fashion choices 158

WHERE NEXT?

Want some fun? Want some culture and history? Bad day for skiing? Explore the surroundings! even in the summer! .......................................182

Color Media Communications Publishing Štrosmajerova 3 Petrovaradin, Serbia Tel/Fax: +381.21/489-71-00

DIRECTOR: Robert Čoban

EDITOR-IN-CHIEF Žikica Milošević

CREATIVE ART DIRECTOR

Dragoslav Vrbaški

TRANSLATORS AND PROOFREADERS FOR ENGLISH Žikica Milošević, Vladimir Manjko, Sanja Marković

DESIGN

Dragoslav Vrbaški

MARKETING

Dragan Vučević, Robert Čoban

PROOFREADERS

Jelena Belimarković, Danka Krunić

WRITERS:

Dejan Ljevnaić, Snežana Ilić, Žikica Milošević, Robert Čoban, Jovana Obradović, Milena Čeremidžić, Njegoš Gluhović, Isidora Trivković, Vladimir Manjko

PHOTO:

Žikica Milošević, Goran Zlatković, Robert Čoban, Mladen Sekulić, Dejan Ljevnaić, Wikimedia/Panoramio/Guba Zoky Rabko, Wikimedia/Panoramio/Rabko, Wikimedia/Stara Planina Babin Zub, Jadran Čilić, Anđela Grubor, Jason Levinthal (jskis. com), Frigid Dynamics, E-Skimo.swiss, Archipanic.com, Youtube Screenshots, Wikimedia/Orjen, Tashkoskim, Cyrus Roepers, Matus Ferko, Flickr/Ivana Sokolović, Pexels/Fresh Studio Design, Pickpik, Marko Rudić, Wikimedia/Perched/Zach Dischner, Vecteezy/Yulia Gapeenko, Tikva Morowati, Wikimedia/Marianne Haugland, Wikimedia/DimiTalen, Wikimedia/Paata Liparteliani, Wikimedia/rugbyxm, Wikimedia/Velopilger, Wikimedia/Lorenz King, Wikimedia/Alexey Komarov, skijanje.rs, Wikimedia/ lechoukas, Pexels/Adrian Vieiru, Wikimedia/Panoramio/Henk Monster, Photo: Flickr/Kecko, Flickr/Pierra Creta, Instagram/ lapista_gorski, Instagram/nikolinadragoljevic, Leitner, MND, Elan Skis Facebook, Rekkie, RideOn on www.snow-online.com, Livall (livall.es), Pixnio, Wikimedia/Paul Jerry, Haris Jusović, Wikimedia/ Sky Tech Sport, Easy-Peasy.AI, Wikimedia/Johnspencer, dri. es, Iztok Medja/www.slovenia.info, Ski Centre Popova Šapka, Wikimedia/Niegodzisie, Wikimedia/Sadko, Flickr/Tom Page, Instagram/olympicmuseumsarajevo, Sarajevo Olympic Museum, Wikimedia/Walter Siegmund, Pexels/Sagui Andrea, Flickr/ Luigi Torreggiani, Wikimedia/Kallerna, Instagram/yugodom, Wikimedia/Diego Delso, Goran Razić/Hrvatski skijaški savez, Le Musée canadien du ski, Lahti Ski Museum, Holmenkollen Ski Museum & Tower, NAMA Australia, Alpine ski museum Elan, Technoalpin, Wikimedia/Arif Miletli, Pexels/Osman Arabacı, Pexels/Ahmed, Panoramio/hüseyin yeşil, Wikimedia/ Teskilatorg, Flickr/photophilde, Xelom, Photo: Pexels/stein egil liland, Wikimedia/Christof Damian, Wikimedia/Andrea Anzi, Stab A. Marzi, Selma Zukić private archive, Wikimedia/BiHVolim, Wikimedia/Dzag, Julian Nyča, Helmut Schaar, IOC, Wikimedia/ Tournasol7, Strahinja Stanišić, Branka Spasojević, Nada Todorović, Nikola Kusmuk, Aleksandra Mitrić, Mia Mitrić, Tamara Mitrić, Mladen Arsić, Tamara Radojev, Danijela Vučetić, Slađan Pejić, Getty Images, Flickr, Shutterstock, Marija Nišić, JP Skijališta Srbije, JP Skijališta Crne Gore, NTO Crne Gore, Ski-centar Kopaonik, Facebook, Instagram, Wikimedia, Panoramio, Arhiva Color Press Group, and all the others mentioned in the particular articles, not necessarily mentioned in the impressum.

SPECIAL THANKS TO: OC Jahorina, Dejan Ljevnaić

PRINTING:

Color Print

Mileve Simić 27, 21000 Novi Sad Vojvodina, Srbija colorprint@color.rs

Tel./Fax: +381 21 4897100 PUBLISHER

VIŠE OD „DEDINE I BABINE FOTOGRAFIJE“

Nedavno sam, posle dugo vremena, odigrao tri partije košarke s prijateljima i – na moje (perpetualno, i neshvatljivo, posle svih ovih godina) iznenađenje, osetio da me, iako redovno ili trčim ili vežbam u teretani ili mini-teretani kod kuće – odjednom bole neki najsitniji mišići za koje nisam ni znao da postoje

Istovremeno osećam i ogromnu snagu u nogama, leđima, rukama, koju ni godine teretane ne mogu da ti daju. Mogu oblik, ali snagu, istinsku snagu „zaboravljenih“ mišića –ne. Nagle promene smera, pokreti koji nikad nisu istovetni, već se „ponavljaju u svojoj beskonačnoj raznolikosti“ – sve to izaziva da kompletno telo učestvuje i jača, a ne samo odabrana i ciljana grupa mišića koja se time oblikuje.

Upravo „u tom grmu leži zec“! U eri vizuelne (pre)nadraženosti, slike i videi postaju dominantan način komunikacije. Bitno je biti „instagramično oblikovan“ a ne jak, jer se snaga ne vidi tako lako i nije „lajkabilna“. U eri selfija i TikTok videa, generacija Z je pomalo skrajnula elemente istinske snage nauštrb oblika. A skijanje je jedan od sportova koji osobu čini ne samo lepo oblikovanom već i istinski jakom, s istim tim promenama pravca i aktivacijom „zaboravljenih“ mišića na telu.

Kažu da je upravo generacija Z pomalo nesklona zimskim sportovima, upravo zbog toga što letnje destinacije, plavetnilo mora i plaže na prvi pogled deluju zavodljivije od beskrajne beline skijaških staza. Piće na brodu deluje privlačnije od après-ski čaja na terasi hotela. Pa ipak, kažu i da je ključ za revitalizaciju zimskih sportova – paradoksalno, kao i u slučaju klupske scene ili koncerata – u rukama generacije X. Naime, oni nikako ne odustaju od koncerata, večernjih izlazaka u kafiće i zimskih sportova... i – oni svojoj sada već velikoj deci pokazuju koje su čari svega toga. Britanska štampa tvrdi da su baš ikseri zaslužni za to što se sve revitalizuje jer su svojim entuzijazmom „zarazili“ zumere. Tura benda Oasis pokazuje upravo to – roditelje i decu koji zajedno uživaju u onome što smo mislili da je zaboravljeno – stadionskim koncertima rok benda. Zašto ovaj uvod? Pa, sve je sociološki zavisno. U svetu u kome godinama realne zarade opadaju teško je izdvojiti za ski ili snoubord opremu i ski-pass. Jeftinije je imati kupaći

kostim i peškir. Ako neko mora da „leti s broda“ kao „suvišni putnik“ – često to bude zimovanje nauštrb letovanja. Kli matske promene dodaju još „tereta na leđa“ zimskim spor tovima. Naime, sneg je na sve većim nadmorskim visinama (onaj pravi) ili na sve egzotičnijim geografskim širinama. Dodajmo tome i da su plaže „instagramičnije“ i već imamo „savršenu oluju“.

Ali, svet nije tako jednodimenzionalno mesto. Pre 50 godi na Zapad je bio bogat i mogao je sebi dati oduška na snežnim padinama. Socijalistički Istok nije bio bogat, ali je forsirao masovni sport i svi su bili motivisani da se bave zimskim sportovima. Azija i Južna Amerika bile su pogođene ratovima i siromašne, Kina je bila ophrvana crvenim Maovim knjižica ma, uniformama, biciklima i Kulturnom revolucijom. Danas je Zapad malo umoran od stalnih kriza, ali u Aziji i Latinskoj Americi buja nova klasa, milijarde ljudi željnih skijanja. To su tržišta koja će u budućnosti biti presudna. Skijanje indoors? Nema veze, može! Udaljene destinacije kao Himalaji, Kordi ljeri, Altaj? Može! Kao što kaže Laurent Vanat u svojoj analizi, klatno možda sada ide na Istok. Čak i istok Evrope, gde su bivše socijalističke zemlje prošle kroz „tranzicijsko Čistilište“ i sada opet imaju novca da se bave lepim, zimskim stvarima. Generacija Z već je pokazala svoju zrelost u mnogim aspektima, prozrevši mnoge iluzije današnjeg sveta i tačno adresirajući probleme današnjice i to da je „igra name štena“ – što je za divljenje. Očekujemo da „provale“ i da je „igra lajkova radi forme“ takođe nameštena i da mno go smelije uplove u sportove, pa i one zimske. To je onaj „finalni horizont“. Uz njihovu pomoć i pomoć nekadašnjeg Trećeg sveta i high-tech dostignuća kao što su zatvorena skijališta na inače toplim meridijanima, zimski sportovi će izbeći sudbinu Hanibalovih slonova ili lavova iz arena u Rimskom carstvu. Da pojasnim – nekad su bili uobičajeni i svakodnevni, 2.000 godina kasnije čini nam se kao da su izmišljeni i da nikad nisu bili stvarni. Uz dobar menadžment, zimski sportovi će izbeći sudbinu da budu samo „na fotografijama predaka“.

glavni i odgovorni urednik

POPUST avansnu

hotelvuckojahorina

www.aparthotelvucko.com

Aparthotel Vučko

Priča o ljepoti, tradiciji i druženju

Na olimpijskoj ljepotici Jahorini, 2008. godine otvorio je svoja vrata Aparthotel “Vučko” – mjesto susreta, druženja i nove energije. Samo 13 km od Pala i 27 km od Sarajeva, smješten je hotel visokog standarda, porodične atmosfere i gostoprimljivosti, koji ostavlja nezaboravan trag u srcima svojih gostiju. Vučkov planinski raj jedini je pet friendly hotel na Jahorini, gdje su dobrodošli i vaši najdraži kućni ljubimci.

Restoran sa pansionskom i à la carte ponudom nudi raznoliku hranu sa akcentom na tradicionalnu domaću kuhinju i kvalitetne lokalne namirnice. Wine bar nudi impozantnu kolekciju od preko 160 etiketa domaćih i svjetskih vina. Kamin sala, idealna je za privatna druženja uz pucketanje vatre… Tu je i wellness & spa oaza u kojoj gosti mogu uživati u opuštajućim masažama, mirisnim piling tretmanima i programima za obnovu tijela i duha, osmišljenim da svaki trenutak pretvore u čisto zadovoljstvo. Dječija igraonica i game room za one najmlađe i one koji vole dobru zabavu. Svaki detalj dizajniran je da vas izvuče iz svakodnevice i pruži vam iskustvo koje nećete zaboraviti.

Zahvaljujući idealnom položaju, kako u toku zimske sezone, tako i u ljetnjim mjesecima kada iz hotela možete izaći direktno na šumsku pješačku stazu.

Okruženi spektakularnim pejzažima Jahorine, u Vučku ćete pronaći idealan ambijent za poslovne događaje, seminare, konferencije i team building programe. Tradicija organizovanja sportskih događaja i priprema vrhunskih sportista traje više od dvije decenije, a hotel sa ponosom nosi duh Olimpijskih igara – izgrađen za potrebe ZOI ’84 i nazvan po zvaničnoj maskoti XIV Zimskih olimpijskih igara.

Aparthotel Vučko – mjesto gdje se priroda, udobnost i toplina doma spajaju u nezaboravan doživljaj.

MORE THAN “GRANDPA’S AND GRANDMA’S PHOTOGRAPH”

Recently, I played three basketball games with friends after a long break, and – to my (perpetual and, after all these years, still incomprehensible) surprise – I realised that even though I regularly run or work out at the gym, or in my little home gym, I suddenly felt pain in the tiniest muscles I didn’t even know existed

At the same time, I also felt enormous strength in my legs, back, and arms, a kind of strength no amount of gym training can give you. The gym shapes you, yes, but true strength – the strength of those “forgotten” muscles – comes elsewhere. The sudden changes of direction, the movements that are never identical but “repeat themselves in infinite variety” – all of this forces the whole body to participate and grow stronger, not just a selected and targeted group of muscles. And there’s the catch! In the era of visual (over)stimulation, images and videos have become the dominant means of communication. It matters more to be “Instagramshaped” than strong, because strength isn’t as easily visible or “likeable.” In the age of selfies and TikTok videos, Generation Z has, in a way, sidelined true strength in favour of appearance. And skiing is one of those sports that doesn’t just shape a person beautifully, but also makes them truly strong, with those same changes of direction and the activation of all the body’s “forgotten” muscles.

They say Generation Z is somewhat reluctant to embrace winter sports, precisely because summer destinations, the blue of the sea, and sandy beaches seem more seductive at first glance than the endless whiteness of ski slopes. A drink on a boat looks more appealing than aprèsski tea on a hotel terrace. And yet, some claim the key to revitalising winter sports – paradoxically, as with the club scene or concerts – lies in the hands of Generation X. They refuse to give up concerts, late-night cafés, or winter sports… and they are showing their now-grown children the charm of it all. The current Oasis tour proves the point – parents and children enjoying together what we once thought was forgotten: stadium concerts of a rock band.

Why this introduction? Because everything is sociologically conditioned. In a world where real wages have been declining for years, it’s hard to set aside money for ski or snowboard gear and a ski pass. A swimsuit and a towel are cheaper. If something has to be sacrificed – like a “stowaway passenger tossed from the ship” – winter holidays often lose out to summer ones. Climate change adds more “weight on the shoulders” of winter sports. Real snow is found only at higher and higher altitudes, or at more exotic latitudes. Add to that the fact that beaches are “more Instagrammable,” and you have the “perfect storm.”

But the world is not a one-dimensional place. Fifty years ago, the West was wealthy and could indulge on snowy slopes. The Socialist East was not wealthy, but mass sport was strongly promoted, and everyone was motivated to ski. Asia and South America were plagued by wars and poverty, while China was engulfed in Mao’s Red Books, uniforms, bicycles, and the Cultural Revolution. Today, the West is somewhat weary from constant crises, but in Asia and Latin America, a new middle class is booming –billions are eager to ski. These are the markets that will decide the future. Indoor skiing? No problem! Remote destinations like the Himalayas, Altai or the Cordilleras? Why not! As Laurent Vanat says in his analysis, the pendulum may now be swinging East. Even Eastern Europe, where former socialist countries have gone through a “transitional purgatory,” now once again has the means to enjoy the beauty of winter sports.

Generation Z has already shown maturity in many aspects, seeing through illusions of today’s world and pointing out – very precisely – that “the game is rigged.” That deserves admiration. We can expect them to realise, too, that “the game of likes based on appearances” is also rigged, and to dive more boldly into sports, winter ones included. That’s the “final horizon.” With their help, together with the rise of the so-called “Third World” and high-tech achievements like indoor ski resorts in otherwise warm latitudes, winter sports can avoid the fate of Hannibal’s elephants or the lions of the Roman arenas.

To clarify – once, they were everyday and commonplace; two thousand years later, we think of them as if they were imaginary tall tales, as if they never really existed. With good management, winter sports will avoid becoming just something seen only in “our ancestors’ photographs.”

UVODNA REČ –DEJAN LJEVNAIĆ

Dragi prijatelji,

Open Balkan SkiYu od samog početka je zamišljen kao prostor u kome se prepliću strast prema skijanju, bogatstvo planina i energija ljudi sa Balkana. Svako novo izdanje za mene je potvrda da ideja može postati pokret, a da zajedništvo može dobiti oblik u priči, slici i iskustvu koje delimo.

Ovaj magazin nastao je iz ljubavi prema zimskim sportovima i iz želje da pokažemo koliko Balkan ima da ponudi skijašima koji traže savršenu stazu, putnicima željnim avanture, ali i svima koji u planinama pronalaze inspiraciju. Na njegovim stranicama susreću se sportisti i stručnjaci, planinski vodiči i turisti, tradicija i inovacija. Upravo ta raznolikost čini ga autentičnim.

Verujem da je najveća vrednost ovog magazina u ljudima koji ga stvaraju i u onima koji ga čitaju. Saradnici, autori, partneri i čitaoci učinili su da Open Balkan SkiYu preraste u zajednicu – zajednicu u kojoj se iskustva pretaču u znanje, a ljubav prema planinama u zajedničku snagu. Najbolji pokazatelj njegovog kvaliteta jeste više od 500.000 zadovoljnih čitalaca iz svih delova sveta.

Posebno sam ponosan što se preko SkiYu obnavlja i duh jednog perioda koji nas sve podseća na vreme kad je ovaj region bio domaćin Zimskih olimpijskih igara. Tada je ceo svet gledao u naše planine i prepoznavao našu energiju, talenat i sposobnost da stvorimo nešto veliko. Taj duh zajedništva i danas želimo da oživimo, da pokažemo kako Balkan i dalje ima moć da inspiriše, da okuplja i da ostavi neizbrisiv trag.

Balkan je u ovom magazinu predstavljen u punoj širini, kao prostor vrhunskih skijališta, bogate kulture, posebnih ljudi i vrednosti koje se prepoznaju svuda u svetu. Najviše sam ponosan na to što ga zajedno gradimo i što iz godine u godinu podižemo lestvicu.

Ovaj časopis je deo naše šire vizije i mislim da samo uvezivanjem naših planinskih centara u jedan ski-pass možemo obezbediti njihovu pravu budućnost. Ta ideja prevazilazi granice i pojedinačne destinacije – ona otvara prostor za regionalnu saradnju, za zajedničku promociju i za jaču konkurentnost na evropskom i svetskom tržištu. Ujedinjeni u jednom ski-passu, naši centri dobijaju snagu koja nadilazi lokalne okvire i postaju deo velike zimske mape Evrope.

Hvala vam što ste deo ove priče. Neka i ovo, četvrto izdanje bude dokaz da zajedništvo nije prošlost, već snaga sadašnjosti i budućnosti – snaga koja može da inspiriše, pokrene i poveže.

Srdačno, Dejan Ljevnaić

FOREWORD –DEJAN LJEVNAIĆ

Dear friends,

From the very beginning, Open Balkan SkiYu was conceived as a space where the passion for skiing, the richness of the mountains, and the energy of the people of the Balkans intertwine. Every new edition is, for me, proof that an idea can become a movement, and that togetherness can take shape in the stories, images, and experiences we share.

This magazine was born out of a love for winter sports and a desire to show how much the Balkans have to offer to skiers seeking the perfect slope, travelers hungry for adventure, and all those who find inspiration in the mountains. Within its pages, athletes and experts meet, mountain guides and tourists cross paths, tradition and innovation coexist. It is precisely this diversity that makes it authentic.

I believe the greatest value of this magazine lies in the people who create it and those who read it. Contributors, authors, partners, and readers have made Open Balkan SkiYu grow into a community – a community where experiences transform into knowledge, and a love of the mountains becomes a shared strength. The best indicator of its quality is over 500,000 satisfied readers from all around the world.

I am especially proud that through SkiYu, the spirit of a period is being revived – a time when this region hosted the Winter Olympic Games. Back then, the whole world looked to our mountains and recognized our energy, talent, and ability to create something remarkable. That spirit of togetherness is what we aim to revive today, to show that the Balkans still have the power to inspire, unite, and leave a lasting mark.

The Balkans are presented in this magazine in their full breadth – as a space of top ski resorts, rich culture, unique people, and values recognised worldwide. I am most proud that we are building it together and raising the bar year after year.

This magazine is part of our broader vision, and I believe that only by connecting our mountain centers under a single ski pass can we secure their true future. This idea goes beyond borders and individual destinations – it opens the door to regional cooperation, joint promotion, and stronger competitiveness on the European and global stage. United under one ski pass, our centers gain strength that transcends local boundaries and become part of the larger winter map of Europe.

Thank you for being part of this story. May this, the fourth edition, be proof that togetherness is not a thing of the past, but a strength of the present and future – a strength that can inspire, move, and connect.

Warm regards, Dejan Ljevnaić

GRUPA INOVATIVNIH TEHNOLOŠKIH KOMPANIJA

žičare, tabači snega i sistemi za osnežavanje, sve na jednom mestu i zajedničko im je: tehnička izvrsnost, dizajn i visok stepen specijalizacije. Predstavnik za region: Furlani d.o.o. | www.furlani.si

www.leitner.com

www.prinoth.com

www.demaclenko.com

TECHNOALPIN

Revolucija

u proizvodnji vještačkog snijega zahvaljujući naprednoj analizi podataka

U eri kad se skijališta suočavaju s rastućim izazovima klimatskih promjena, ograničenih resursa i povećanih očekivanja gostiju, Techno Alpin naprednom analizom podataka za optimizaciju proizvodnje vještačkog snijega postavlja nova mjerila u industriji. Ova južnotirolska kompanija, svjetski lider u proizvodnji sistema za osnježavanje, razvila je revolucionarnu metodologiju koja transformiše način na koji skijališta upravljaju svojim najvažnijim resursom – snijegom

Put ka efikasnijem korišćenju resursa za osnježavanje ne zavisi isključivo od kvaliteta i performansi snježnih topova. Analiza podataka o osnježavanju pruža dragocjene uvide i smjernice za operatere skijališta koji teže racionalnijem trošenju resursa i boljoj efikasnosti u proizvodnji snijega.

Svaki sistem za osnježavanje generiše ogroman broj podataka koji se prikupljaju i analiziraju putem softvera ATASSpro – najnaprednijeg kontrolnog sistema u industriji. ATASSpro omogućava precizne i jednostavne evaluacije zimske sezone osnježavanja, pružajući operaterima skijališta neviđenu kontrolu nad proizvodnim procesom.

Tokom godina TechnoAlpin je razvio

stručan tim i sveobuhvatnu ekspertizu upravo za evaluaciju tih podataka. Cilj je jasan – iskoristiti informacije iz prethodnih sezona kako bi se optimizovalo osnježavanje u budućnosti. To uključuje unapređenje postojećih sistema, ali i planiranje novih sistema na što efikasniji način.

ATASSPRO: SRCE INTELIGENTNOG OSNJEŽAVANJA

ATASSpro predstavlja revoluciju u industriji osnježavanja jer kombinuje najbolje funkcije provjerenih Liberty i ATASSplus kontrolnih sistema u jednom paketu, predstavljajući najnapredniji softver za upravljanje osnježavanjem na tržištu. Od lansiranja 2021. godine, razvojni tim TechnoAlpina kontinuirano unapređuje sistem na osnovu povratnih informacija korisnika i inovativnih ideja.

Korišćenje ATASSproa lakše je nego ikad –za sve i svugdje. Čak i bez prethodnog znanja o drugim softverima za osnježavanje, korisnik brzo može pristupiti glavnim funkcijama zahvaljujući intuitivnom radu. Sistem podržava ultraširoke ekrane, multiscreen mode ili mobilnu aplikaciju, sa potpuno novim interfejsom i revolucionarnim navigacionim konceptom koji svakom korisniku omogućava da koristi ATASSpro onako kako želi.

Funkcija pristupa više korisnika omogućava odvojen pristup sistemu za svakog po-

jedinačnog korisnika, s dovoljno fleksibilnim sistemom dodjele prava, što je ključno za velika skijališta s kompleksnim operativnim strukturama.

Srce ATASSpro sistema čine sofisticirani moduli za vremenske prognoze i proizvodnju snijega. Poboljšana funkcija predviđanja vremena pruža preciznu lokalnu prognozu za narednih sedam dana, izračunatu specifično za visoke zahtjeve u proizvodnji snijega, ažurira se svaka dva sata, pružajući savršenu osnovu za planiranje i predviđanje proizvodnje snijega.

Modul za vremenske prognoze svakom korisniku nudi pouzdanu prognozu količine snijega koju će moći da proizvede tokom narednih sedam dana. Ovo pokazuje preciznu vremensku prognozu za svaku stazu, ali istovremeno izračunava i kubne metre snijega koji se može proizvesti pod tim uslovima.

SNOW MANAGEMENT – INTELIGENTNO UPRAVLJANJE DUBINOM SNIJEGA

ATASSpro je neprocjenjiva podrška za veću efikasnost prilikom proizvodnje snijega i pripreme staza. Podaci koje generiše sistem za mjerenje dubine snijega prenose se u softver i može ih analizirati tim za snijeg. Postojeću dubinu snijega u centimetrima softver automatski konvertuje u kubne

metre snijega koji treba proizvesti.

Svi ovi mjerni pokazatelji omogućavaju da se proizvede prava količina snijega pod najboljim mogućim uslovima. Ovo podrazumijeva velike uštede u trošku vode i energije i skraćuje vrijeme za osnježavanje.

ATASSpro generiše velike količine podataka koji služe kao široka osnova za donošenje odluka. Analitički alati omogućavaju precizne i jednostavne evaluacije sezone osnježavanja. Sistem dozvoljava detaljnu analizu operativnih performansi, potrošnje resursa i efikasnosti proizvodnje.

Sistemu se može pristupiti potpuno nezavisno s nekoliko lokacija zahvaljujući novoj infrastrukturi. Nekoliko osoba može istovremeno raditi sa ATASSproom, bez ikakvih ograničenja po funkcionalnost. Ovakav pristup umnogome menja tradicionalni način rada, gdje su operateri morali fizički biti prisutni u kontrolnoj sobi.

Inteligentni ATASSpro kontrolni softver za osnježavanje startovao je novu sezonu s brojnim apdejtovima koji osnježavanje čine još jednostavnijim i efikasnijim, što dokazuje kontinuiran razvoj i prilagođavanje potrebama industrije.

SNOWMASTER: ULTIMATIVNI ALAT

ZA UPRAVLJANJE SKIJALIŠTEM

Sa SNOWMASTER aplikacijom TechnoAlpin je razvio ultimativni alat za menadžere skijališta. Ova veb-aplikacija omogućava neograničen

pristup s bilo kog povezanog uređaja i pruža detaljan uvid u operacije sistema za osnježavanje skijališta, baziran na opsežnim podacima prikupljenim putem ATASSpro kontrolnog softvera.

SNOWMASTER ne samo da prikazuje trenutno stanje već i nudi projekcije za naredne korake u proizvodnji snijega. Koristeći specifične podatke i parametre skijališta, SNOWMASTER pomaže u donošenju pravilnih odluka i optimizaciji sezone.

ANALIZA PODATAKA: KLJUČ ZA

MAKSIMALNU EFIKASNOST

Nakon završetka zimske sezone, idealan je trenutak da se analiziraju svi operativni podaci i sagleda koliko je sezona bila uspješna. Pitanja koja se postavljaju su ključna: Da li su svi ciljevi realizovani na vrijeme? Jesu li vremenski uslovi (temperatura, vjetar, prirodne padavine) ometali planove? Da li je bilo dovoljno snijega na svim stazama i koliko su gosti bili zadovoljni kvalitetom snijega?

Upravo ovakva analiza omogućava provjeru efikasnosti u korišćenju vode, energije i vremena – ključnih resursa u procesu osnježavanja. Analitički alat “Analysis App”, integrisan u ATASSpro, omogućava detaljan uvid u sve parametre: radne sate u zavisnosti od temperature, količinu proizvedenog snijega po stazama, vremenske uslove, pritisak i temperaturu vode, snagu pumpi, potrošnju energije i još mnogo toga.

Sa ATASSproom skijališta ulaze u eru osnježavanja baziranog na podacima i znanju, te postižu maksimalno iskorišćavanje resursa i očuvanje vode. Ovaj pristup nije samo tehnološki napredak već i odgovor na rastući pritisak za održivim poslovanjem u skijaškom turizmu. Ključna komponenta u optimizaciji osnježavanja jeste razumijevanje i upravljanje interakcijom između pumpne stanice i snježnih topova – uzimajući u obzir tehničke parametre kao što su pritisak vode i vazduha, temperatura vode, konfiguracija sistema i konkretni zahtjevi terena.

ZAKLJUČAK: NOVA ERA INTELIGENTNOG OSNJEŽAVANJA

Zahvaljujući svojim naprednim sistemima za analizu podataka TechnoAlpin nije samo transformisao način proizvodnje vještačkog snijega već i postavio temelje za budućnost skijaškog turizma. U vremenu kad su resursi ograničeni, a očekivanja visoka, TechnoAlpin forsira optimizaciju osnježavanja baziranu na podacima za maksimalne performanse sistema.

Kombinacija naprednih tehnologija, duboke analize podataka i stručne ekspertize čini TechnoAlpin liderom u industriji koji ne samo da rješava današnje izazove već aktivno oblikuje budućnost održivog skijaškog turizma. Za skijališta koja žele biti konkurentna u budućnosti, investiranje u ovakve napredne sisteme više nije opcija – to je nužnost. 

A Revolution in Snowmaking through Advanced Data Analysis TECHNOALPIN

In an era when ski resorts face mounting challenges from climate change, limited resources, and rising guest expectations, TechnoAlpin is setting new industry benchmarks with its use of advanced data analytics to optimise snowmaking. This South Tyrolean company, the global leader in snowmaking systems, has developed a revolutionary methodology that is transforming how resorts manage their most vital resource – snow

The path to more efficient snowmaking does not depend solely on the quality and performance of snow guns. Data analysis provides valuable insights and guidance for resort operators aiming to use resources more rationally while increasing snowmaking efficiency.

Every snowmaking system generates a vast amount of data, collected and analyzed through ATASSpro – the most advanced control system in the industry. ATASSpro enables precise and straightforward evaluations of snowmaking operations throughout the winter season, giving ski area operators unprecedented control over the production process.

Over the years, TechnoAlpin has built a

specialised team and comprehensive expertise specifically for evaluating this data. The goal is clear: to use information from past seasons to optimise future snowmaking. This includes upgrading existing systems as well as planning new ones in the most efficient way possible.

ATASSPRO: THE HEART OF INTELLIGENT SNOWMAKING

ATASSpro represents a revolution in the snowmaking industry by combining the best features of the proven Liberty and ATASSplus control systems into a single package – the most advanced snowmaking management software on the market. Since its launch in 2021, TechnoAlpin’s development team has continuously enhanced the system based on user feedback and innovative ideas.

Using ATASSpro is easier than ever – for everyone, everywhere. Even without prior knowledge of other snowmaking software, operators can quickly access the main functions thanks to its intuitive design. The system supports ultra-wide screens, multi-screen mode, and a mobile app, with an entirely new interface and a groundbreaking navigation concept that allows each user to work with ATASSpro in their preferred way.

The multi-user access function provides separate logins for each individual user, with a flexible rights management system – a crucial feature for large ski resorts with complex operational structures.

At the core of ATASSpro are sophisticated weather forecasting and snow production modules. The enhanced forecasting function delivers precise local predictions for the next seven days, tailored specifically to the high demands of snowmaking. Updated every two hours, it provides an ideal foundation for planning and anticipating production needs.

The snow production module offers each user a reliable projection of how much snow can be produced over the coming days. It not only shows detailed forecasts for each slope but also calculates the cubic meters of snow that can be generated under those conditions.

SNOW MANAGEMENT –INTELLIGENT CONTROL OF SNOW DEPTH

ATASSpro is an invaluable tool for improving efficiency in snowmaking and slope preparation. Data from snow depth measurement systems are integrated into the software and analyzed by the snow management team. The

current snow depth in centimeters is automatically converted into cubic meters of snow required to reach optimal coverage.

These metrics ensure that the right amount of snow is produced under the best possible conditions. The result: major savings in water and energy consumption, as well as reduced snowmaking time.

ATASSpro generates extensive datasets that form the foundation for informed decisionmaking. Its analytical tools allow for precise and easy evaluation of the snowmaking season, providing detailed insights into operational performance, resource consumption, and production efficiency.

Thanks to the new system architecture, ATASSpro can be accessed simultaneously from multiple locations. Several users can work within the system at the same time, without any functional limitations. This flexibility dramatically changes traditional operations, where staff once had to be physically present in the control room.

The intelligent ATASSpro control software launched the new season with numerous updates, making snowmaking even simpler and more efficient – a testament to ongoing innovation and responsiveness to industry needs.

SNOWMASTER: THE ULTIMATE RESORT MANAGEMENT TOOL

With the SNOWMASTER application, TechnoAlpin has developed the ultimate tool

for ski resort managers. This web app allows unlimited access from any connected device, offering detailed insights into resort snowmaking operations based on the extensive data collected through the ATASSpro control software.

SNOWMASTER not only provides a realtime overview but also delivers projections for the next steps in snow production. By incorporating resort-specific data and parameters, it supports better decision-making and season optimisation.

DATA ANALYSIS: THE KEY TO MAXIMUM EFFICIENCY

At the end of each winter season, it’s the ideal moment to analyse operational data and assess overall success. The key questions are: Were all targets achieved on time? Did weather conditions (temperature, wind, natural precipitation) disrupt plans? Was there sufficient snow coverage across all slopes, and were guests satisfied with snow quality?

This analysis allows ski resorts to evaluate efficiency in using water, energy, and time – the critical resources in snowmaking. The Analysis App, integrated into ATASSpro, provides detailed insights into all relevant parameters: operating hours by temperature, snow production per slope, weather conditions, water pressure and temperature, pump performance, energy consumption, and much more.

With ATASSpro, ski resorts are entering an era of data-driven snowmaking, achieving maximum resource efficiency and water conservation. This approach is not only a technological breakthrough but also a direct response to the growing demand for sustainable operations in winter tourism.

A key element in optimizing snowmaking lies in understanding and managing the interaction between pump stations and snow guns – considering technical parameters such as water and air pressure, water temperature, system configuration, and the specific demands of the terrain.

CONCLUSION: A NEW ERA OF INTELLIGENT SNOWMAKING

With its advanced data analysis systems, TechnoAlpin has not only transformed snowmaking but also laid the foundation for the future of ski tourism. At a time when resources are limited and expectations are high, TechnoAlpin is driving data-based optimisation for maximum system performance.

The combination of cutting-edge technology, in-depth data analysis, and expert know-how makes TechnoAlpin the industry leader – not only addressing today’s challenges but actively shaping the future of sustainable ski tourism. For ski resorts seeking to remain competitive, investing in such advanced systems is no longer optional – it is a necessity. 

GENERACIJA KOJA ODRASTA NA PLANINI

Akcije Dejana Ljevnaića usmerene ka najmlađima – skije, kacige i prilike koje oblikuju budućnost

Podela kaciga podjednako je važna kao i podela skija, jer uči decu da se sigurnost podrazumeva

Jedan od najlepših aspekata rada Dejana Ljevnaića u prethodnim godinama jesu akcije posvećene deci. One su više od projekata, prava misija ulaganja u budućnost i podsećanje na to da planina i sport pripadaju svima, posebno najmlađima. Kao idejni tvorac svih ovih inicijativa, Dejan je od samog početka verovao da deca treba da budu u srcu svake velike priče o planinama.

Zahvaljujući akciji „Budi dijete Jahorine“ hiljade osnovaca i srednjoškolaca s područja Istočnog Sarajeva dobilo je priliku da iskusi radost skijanja. Besplatni ski-passovi otvorili su im vrata staza, a dani provedeni na snegu doneli su osećaj slobode, igre i zajedništva. Za mnogu decu to je bio prvi susret sa skijanjem i planinom.

Posebno je značajna inicijativa „Hiljadu skija za našu djecu“ – projekat u okviru koga su mališanima podeljene njihove prve skije. Do sada je preko 1.000 dece dobilo dragocenu priliku da započne svoju sportsku priču, a akcija se nastavlja na Instagram profilu @dejanljevnaic Ideja je jednostavna, ali snažna: svako dete zaslužuje da napravi prve korake na snegu, da izgradi uspomene i ljubav prema sportu koja traje ceo život.

Uz skije, pokrenuta je i kampanja „Hiljadu kaciga za našu djecu“. Ona je pokazala da Jahorina, pre svega, misli na sigurnost najmlađih. Kaciga je simbol odgovornosti – ona štiti decu, roditeljima pruža sigurnost i gradi svest da sport uvek mora biti bezbedan. Podela kaciga podjednako je važna kao i podela skija, jer uči decu da se sigurnost podrazumeva i da odgovoran odnos prema sportu počinje od najranijih godina.

Značaj ovih akcija prevazilazi brojeve. One vraćaju decu prirodi, odvode ih od ekrana i približavaju zajedništvu koje se stvara na planini. Skijanje za njih postaje više od igre – to je škola druženja, zdravlja i discipline. Roditelji, škole i čitava zajednica u ovim projektima prepoznali su novu vrednost, a Jahorina je postala sinonim za mesto gde deca imaju priliku da uče i rastu.

Da su ove inicijative posebne, potvrdila je i međunarodna zajednica – Svetska skijaška federacija (FIS) nagradivši Jahorinu za kreativnost i posvećenost promociji zimskih sportova među mladima. Time je još jednom potvrđeno da su „Budi dijete Jahorine“, „Hiljadu skija“ i „Hiljadu kaciga“ primeri koji prevazilaze lokalne okvire. 

A GENERATION GROWING

UP ON THE MOUNTAIN

Dejan Ljevnaić’s initiatives for children – skis, helmets, and opportunities that shape the future

One of the most beautiful aspects of Dejan Ljevnaić’s work in recent years has been his initiatives dedicated to children. These are more than projects – they are a true mission, an investment in the future, and a reminder that mountains and sports belong to everyone, especially the youngest. As the visionary behind these actions, Dejan has always believed that children should be at the heart of every great mountain story.

Thanks to the initiative “Be a Child of Jahorina”, thousands of elementary and high school students from the region of East Sarajevo have had the chance to discover the joy of skiing. Free ski passes opened the gates of the slopes, and days spent on the snow brought feelings of freedom, play, and togetherness. For many children, it was their very first encounter with skiing and the mountain.

Equally important is the initiative “A Thousand Skis for Our Children” — a project through which young skiers received their very first pair of skis. So far, more than 1,000 children have been given this invaluable opportunity to begin their sporting journey, and the project continues on Instagram at @dejanljevnaic. The idea is simple yet powerful: every child deserves to take their first steps on snow, to build memories, and to nurture a lifelong love of sport.

Alongside skis, the campaign “A Thousand Helmets for Our Children” was launched. This initiative demonstrated that Jahorina places safety first when it comes to the youngest skiers. A helmet is more than equipment — it is a symbol of responsibility. It protects children, reassures parents, and instills the awareness that sport must always be practiced safely. Giving helmets is just as important as giving skis, because it teaches children from the earliest age that safety is a natural part of sport.

The impact of these projects goes beyond numbers. They bring children back to nature, pull them away from screens, and bring them closer to the sense of community that thrives on the mountain. For them, skiing becomes more than a game—it becomes a school of friendship, health, and discipline. Parents, schools, and the wider community have recognised the value of these initiatives, making Jahorina a synonym for a place where children have the opportunity to learn and grow.

That these initiatives are truly special has been confirmed internationally as well: the International Ski Federation (FIS) awarded Jahorina for its creativity and dedication to promoting winter sports among young people. With this, it was once again proven that “Be a Child of Jahorina”, “A Thousand Skis”, and “A Thousand Helmets” are examples that transcend local borders. 

A helmet is more than equipment — it is a symbol of responsibility

ALL MOUNTAIN ILI RACE SKIJE – ŠTA ODABRATI ZA

SEZONU 2025/26?

Kad kupujete novi par skija, vjerovatno ćete naići na ključnu dilemu: odabrati All Mountain ili Race modele? Ovo pitanje je posebno aktuelno uoči sezone 2025/26, kad su razlike među kategorijama postale suptilnije, a ponuda bogatija i tehnički naprednija nego ikad ranije

Iako se na papiru čini da birate između svestranosti i specijalizacije, stvarnost je nijansiranija. Savremeni modeli

All Mountain skija sve češće usvajaju karakteristike Race segmenta, dok neki rekreativni Race modeli pokušavaju da postanu pristupačniji širem krugu skijaša. Ipak, razlike u konstrukciji, performansama i zahtjevima korisnika ostaju ključne – i upravo tu treba tražiti odgovor na pitanje koji je model pravi za vas.

All Mountain skije – poznate i kao „jedna skija za sve“ – dizajnirane su da funkcionišu u širokom spektru uslova. Njihova osnovna karakteristika je širina struka u rasponu od 85 do 102 milimetra, što omogućava dobru stabilnost na stazi, ali i plovnost u dubljem snijegu. Tipična konstrukcija uključuje kombinaciju camber profila

ispod pancerica za dobar grip i rocker na vrhu i/ili repu skije za lakše iniciranje zavoja i bolju prilagodljivost neravnom terenu. Ove skije su idealne za skijaše srednjeg do naprednog nivoa koji žele balans između kontrole i uživanja.

U sezoni 2024/25. gotovo svi veći proizvođači unaprijedili su svoje All Mountain linije dodavanjem elemenata koji su tradicionalno pripadali Race segmentu. Na primjer, Head je ažurirao model Kore 104 Ti uvođenjem titanala, što je dramatično poboljšalo torzionu krutost i smanjilo vibracije pri većim brzinama. Sličan pravac zauzeo je i Dynastar sa redizajniranim M-Free 100, koji sada više podsjeća na freeride model sa izraženom čvrstinom u sredini, ali i dalje zadržava toleranciju na greške.

Najveća prednost All Mountain skija

Atomic Redster S9

jeste njihova svestranost – pogodne su za skijanje po različitim vrstama podloge tokom dana: tvrda jutarnja podloga, mekan snijeg po podne, pa čak i nešto van staze ako se ukaže prilika. Ove skije su uglavnom lakše od Race modela, manje umaraju noge i lakše se kontrolišu, posebno u uslovima kad staza više nije idealno uređena. Međutim, u ekstremnim uslovima – na zaleđenoj podlozi ili u vrlo dubokom powderu – pokazuju ograničenja.

S druge strane, Race skije su suštinski orijentisane na performanse. Njihova uža širina struka (tipično 65–70 mm) omogućava brzu promjenu ivica i savršeno prianjanje, dok je konstrukcija maksimalno pojačana: drveno jezgro, višeslojni titanal, karbonski elementi i potpuni camber profil. Ove skije su projektovane da budu brze, precizne i stabilne, ali zahtijevaju izuzetnu tehničku pripremljenost i snagu. Svaka greška u tehnici se osjeti, a tolerancija na lošu poziciju tijela praktično ne postoji.

U profesionalnom svijetu alpskog skijanja Race skije su i dalje standard. Podaci iz FIS Svjetskog kupa za sezonu 2024/25. pokazuju da su Head skije nastavile dominaciju u brzim disciplinama – spust i super-G – gdje su njihovi modeli poput WCR e-Speed i WCR e-Race donijeli najviše bodova. U tehničkim disciplinama (slalom i veleslalom) Rossignol i Atomic i dalje igraju ključne uloge – s modelima HERO Athlete FIS GS i Redster S9, koje koriste najbolji svjetski takmičari. Ipak, važno je naglasiti da su ti modeli konstruisani isključivo za elitu – s konstrukcijama koje ne praštaju i dimenzijama prilagođenim FIS pravilima.

Za ozbiljnog rekreativca koji ima vrlo dobru tehniku Race skije mogu biti izuzetno zadovoljavajuće na čvrstim i dobro pripremljenim stazama. Prava brzina, savršeno rezani zavoji i osjećaj apsolutne kontrole neuporedivi su. Međutim, treba uzeti u obzir da je ovakav stil vožnje fizički zahtjevniji, posebno kad uslovi nisu idealni. Povrh svega, veća krutost znači manju toleranciju na zamor, nepažnju ili slabiju kondiciju.

U posljednjih nekoliko sezona primjetan je i trend modela koji pokušavaju pomiriti oba svijeta – tzv. Raceinspired All Mountain modeli. Takve skije donose dio preciznosti i agresivnosti iz Race segmenta, ali uz nešto veću širinu, manju krutost i lakšu konstrukciju. Primjeri uključuju Armada Declivity 92 Ti ili Salomon Stance 96 – modele koji nude carving performanse, ali zadržavaju upotrebljivost u različitim uslovima. To ih čini odličnim izborom za napredne rekreativce koji žele sportski osjećaj, ali ne žele žrtvovati udobnost i svestranost.

Kad govorimo o izboru skija za žene, situacija je vrlo slična – samo s ponešto drugačijim naglaskom na težinu i fleksibilnost. Modeli poput Nordica Santa Ana 97 ili Blizzard Black Pearl 94 nude vrhunski balans između performansi i zabave, dok su Salomon QST Lumen 98 i Elan Ripstick 94 W dizajnirane za lakoću upravljanja i progresivan napredak.

Dakle, pravi izbor između All Mountain i Race skija svodi se na iskrenu procjenu vaših sposobnosti i očekivanja. Ako ste vikend skijaš koji traži jednostavnost, uživanje i mogućnost da skijate cijeli dan bez previše napora – All Mountain modeli su vaš najbolji saputnik. Ukoliko, s druge strane, znate šta radite, tražite performanse i ne pristajete na kompromis kad su carving i brzina u pitanju – Race modeli će vam ponuditi ono što nijedna druga skija ne može.

Skije nisu statusni simbol. One su alat. Najbolji je onaj koji odgovara vašem tijelu, načinu vožnje i planini koju vozite. Sve ostalo je stvar pogrešne ambicije.  Head KORE

HERO
Athlete FIS

ALL-MOUNTAIN OR RACE SKIS –WHAT TO CHOOSE FOR THE 2025/26 SEASON?

When buying a new pair of skis, you’ll most likely run into the key dilemma: should you go for All-Mountain or Race models? This question is especially relevant ahead of the 2025/26 season, as the differences between categories have become more subtle, while the market is richer and more technically advanced than ever before

Although on paper it may look like a simple choice between versatility and specialization, the reality is more nuanced. Modern AllMountain skis are increasingly borrowing features from the Race segment, while some recreational Race models are trying to become more accessible to a wider group of skiers. Still, differences in construction, performance, and user demands remain crucial—and that’s exactly where the answer lies to which ski is right for you.

All-Mountain skis—often described as the “one ski for everything”—are designed to perform across a wide range of conditions. Their defining feature is a waist width between 85 and 102 mm, which ensures both stability on groomers and float in deeper snow. A typical construction combines a camber profile underfoot for grip with rocker at the tip and/ or tail for easier turn initiation and adaptability to uneven terrain. These skis are ideal for intermediate to advanced skiers seeking a balance between control and enjoyment.

For the 2024/25 season, nearly all major manufacturers upgraded their All-Mountain lines with elements traditionally found in the Race category. For example, Head updated the Kore 104 Ti by adding titanal, which dramatically improved torsional stiffness and reduced vibration at higher speeds. Dynastar followed a similar path with the redesigned M-Free 100, which now feels closer to a freeride ski with a reinforced midsection, while still retaining forgiveness.

The greatest advantage of All-Mountain skis is their versatility—they can handle changing snow conditions throughout the day: firm corduroy in the morning, softer snow in the afternoon, and even a bit off-piste when the opportunity arises. They are generally lighter than Race skis, less fatiguing, and easier to

handle, especially when the slopes are no longer in perfect shape. However, in extreme conditions—on icy surfaces or in very deep powder—they reveal their limits.

Race skis, on the other hand, are fundamentally performance-oriented. Their narrower waist (typically 65–70 mm) enables lightningfast edge-to-edge transitions and superb grip, while the construction is heavily reinforced: wood cores, multiple layers of titanal, carbon elements, and full camber profiles. These skis are designed to be fast, precise, and stable, but they demand excellent technical skills and physical strength. Every mistake is amplified, and tolerance for poor body positioning is practically non-existent.

In the professional alpine skiing world, Race skis remain the standard. Data from the 2024/25 FIS World Cup shows that Head continued its dominance in the speed disciplines—downhill and super-G—with models like the WCR e-Speed and WCR e-Race delivering the most points. In the technical disciplines (slalom and giant slalom), Rossignol and Atomic still play key roles, with models such as the HERO Athlete FIS GS and Redster S9 being the tools of choice for top athletes. It is important to note, however, that these models are built exclusively for the elite—with unforgiving constructions and dimensions strictly aligned with FIS regulations.

For serious recreational skiers with strong technique, Race skis can be extremely rewarding on firm, well-prepared slopes. True speed, perfectly carved turns, and an unmatched sense of control are their hallmarks. But it must be said: this style of skiing is physically demanding, especially when conditions aren’t ideal. Stiffness also means less tolerance for fatigue, lapses in focus, or lower fitness levels.

In recent seasons, a clear trend has emerged with models that attempt to bridge the two

worlds—the so-called Race-inspired AllMountain skis. These skis bring some of the precision and aggressiveness of Race models but with slightly more width, less stiffness, and lighter builds. Examples include the Armada Declivity 92 Ti and the Salomon Stance 96—skis that offer carving performance but remain usable across different conditions. They are an excellent choice for advanced recreational skiers who want a sporty feel without sacrificing comfort and versatility.

When it comes to women’s skis, the situation is very similar—just with more focus on weight and flex. Models such as the Nordica Santa Ana 97 or Blizzard Black Pearl 94 offer a fine balance between performance and fun, while the Salomon QST Lumen 98 and Elan Ripstick 94 W are designed for easy maneuverability and progressive improvement.

Ultimately, the right choice between AllMountain and Race skis comes down to an honest assessment of your skills and expectations. If you’re a weekend skier looking for simplicity, enjoyment, and the ability to ski all day without excessive effort, All-Mountain models are your best companion. If, on the other hand, you know exactly what you’re doing, crave performance, and refuse to compromise when it comes to carving and speed, Race models will give you what no other ski can. Skis are not a status symbol. They are a tool. The best one is the one that matches your body, your skiing style, and the mountain you ride. Everything else is just misguided ambition. 

Dynastar M-Free 100
Head WCR e-Speed i WCR e-Race

KAKO SE SKIJALO U SFRJ: SNEG, STAZE I SOCIJALIZAM

Bilo je to vreme kada se zimi nisu punili Alpi avionima, nego vozovima i autobusima Kopaonik, Jahorina i Bjelolasica. Kada je skijanje bilo stvar entuzijazma, pionirskih znački, radničkih odmora i državnog planiranja

Vreme kada su prve skije pravljene od parenog drveta u seoskim radionicama, a ski-patrole bile sastavljene od omladinaca u „Partizanu“.

Skijanje u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji bilo je mnogo više od sporta – bilo je to iskustvo, kulturni fenomen i dokaz da ni planine nisu prepreka društvenom napretku.

Skijanje na jugoslovenskom tlu ima korene još u prvim decenijama 20. veka, ali je pravi zamah dobilo tek nakon Drugog svetskog rata. U posleratnim godinama, kada je država koračala putem obnove i izgradnje, planine su postajale teren za novi tip poduhvata – razvoj zimskog sporta. Tadašnja Jugoslavija, sa svojih šest republika i nizom planinskih venaca, imala je prirodne preduslove da postane skijaški raj. I to je zaista postajala – polako, ali sigurno. U malim fabrikama u Sloveniji, poput ranog „Elana“, i po radionicama širom Bosne, Srbije i Crne Gore, pravile su se prve domaće skije. Drvene, teške, bez čeličnih rubova, često sa ručno pravljenim vezovima. Nije bilo moderne opreme, ali je bilo volje. Ljubav prema planini i snegu bila je pokretačka snaga.

Skijanje je dugo bilo blisko vezano za planinarenje i izviđaštvo. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, hiljade mladih učestvovalo je u zimskim planinarskim pohodima, često organizovanim pod pokroviteljstvom omladinskih saveza i radničkih sindikata. Takvi izleti nisu podrazumevali luksuz: spavalo se u domovima bez grejanja, jelo iz vojničkih konzervi, a prvi spustovi bili su često više komični nego sportski.

Sarajevo Winter Olympics, Opening ceremony, 1984

žičare, a do kraja sedamdesetih kompleks je imao kapacitet da primi hiljade skijaša. Kopaonik je dobio svoju prvu žičaru 1964. godine, a staze su se širile iz godine u godinu. Brezovica, Bjelolasica, Popova Šapka, Mavrovo – nizale su se lokacije koje su dobijale domove, žičare, ski-škole i hotele.

Jure Franko winning silver in Sarajevo ’84 in Super G

Ipak, upravo iz tih skromnih početaka rađala se kultura zimskog sporta – skijanje kao deo obrazovanja i zdravog života. Odlazak na zimovanje bio je deo školske i fakultetske rutine: učilo se da se pada, da se ustaje, da se pomaže drugarima i čuva oprema kao oči u glavi. Nije bilo mnogo, ali je svima bilo dovoljno.

Država je uložila značajna sredstva u razvoj infrastrukture. Na Jahorini, već pedesetih godina, podignute su prve

Ono što je karakterisalo sve te centre bila je dostupnost. Karte su bile subvencionisane, smeštaj je bio povoljan, a sve više građana koristilo je zimske odmore upravo za odlazak na planine. Nije to bilo mondensko skijanje kakvo viđamo danas – to je bio „narodni“ sport, u kojem su se susretali profesori, vojnici, radnici i studenti.

Naravno, tehnologija je kaskala za Zapadom. Prve staze su se tabale ručno ili pomoću improvizovanih vozila. Nije bilo veštačkog osnežavanja, pa su zime sa slabijim padavinama znale da poremete celu sezonu. Ali kako je rasla domaća industrija, rasla je i oprema.

Slovenačka firma „Elan“ postala je regionalni gigant –njene skije su koristili i rekreativci i profesionalci. Kombinezoni su se šili u tekstilnim kombinatima poput „Yumca“, a mnogi su sami pravili pantalone od šuškavih materijala i koje su bile vodootporne… barem do prvog pada.

Skijaške cipele često su bile od kože, neudobne i teške, a vezovi se otvarali kad to najmanje očekuješ. Pa ipak, sve je imalo šarm. Ljudi su verovali u napredak i rado nosili „domaće“ – skijanje je bio simbol modernosti i zdravog duha.

Vrhunac jugoslovenskog zimskog sporta bila je Zimska olimpijada u Sarajevu 1984. godine. Bio je to događaj epskih razmera za jednu zemlju socijalističkog bloka. Infrastruktura se gradila ubrzano: nove staze, hoteli, sportski objekti, putevi. Jahorina i Bjelašnica postale su centar pažnje sveta. Otvaranje igara pratilo je više od milijardu gledalaca.

Jure Franko, takmičar iz Slovenije, osvojio je srebrnu medalju u veleslalomu – prvu zimsku medalju za Jugoslaviju. Cela zemlja je slavila, a grafiti s natpisima „Volimo Jureka više nego bureka“ krasili su fasade. Olimpijada nije samo unapredila sportsku infrastrukturu, već i ljude.

Za mnoge porodice u Jugoslaviji, odlazak na zimovanje bio je događaj godine. Pakovalo se u „fiću“ ili „stojadina“, nosile se zalihe hrane, termos boce sa čajem, i naravno –ski-oprema na krovu automobila. Apartmani su deljeni s rodbinom ili kolegama s posla, večeri su mirisale na kuvano vino, a deca su po ceo dan bila na sankama ili u ski-školama.

Ski-škole su bile institucije same za sebe – instruktori u plavim uniformama, zviždaljke, vežbe na jednu skiju, i ne-

zaobilazna „zastavica“ na kraju kursa. Bio si ponosan kada dobiješ diplomu ski-škole sa Jahorine ili Kopaonika – pokazivalo se to u školi, lepilo u albume, čuvalo za uspomenu.

Početkom devedesetih, raspad Jugoslavije prekinuo je mnoge od tih priča. Ski-centri su ostali – neki u boljem, neki u lošijem stanju – ali duh zajedništva, pristupačnosti i državne organizacije zimskog sporta više se nije mogao obnoviti na isti način.

Danas su mnogi od tih centara obnovljeni, modernizovani, prilagođeni novim generacijama. No, za one koji pamte ono vreme, skijanje u SFRJ ostaje simbol nečeg drugačijeg: ne samo sportskog, već i društvenog iskustva, nečeg između ideala i realnosti, između skromnosti i ponosa. 

HOW PEOPLE SKIED IN THE SFRY: SNOW, SLOPES, AND SOCIALISM

It was a time when winter didn’t mean planes packed for the Alps, but trains and buses bound for Kopaonik, Jahorina, and Bjelolasica. When skiing was about enthusiasm, pioneer badges, workers’ holidays, and state planning

Atime when the first skis were made from steamed wood in village workshops, and ski patrols were composed of young volunteers from “Partizan” sports clubs. Skiing in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia was much more than a sport — it was an experience, a cultural phenomenon, and proof that not even mountains could stand in the

way of social progress.

Skiing on Yugoslav soil dates back to the early decades of the 20th century, but it truly took off only after World War II. In the postwar years, when the country was moving along the path of reconstruction and development, mountains became the terrain for a new kind of endeavor — the growth of winter sports. With its six republics and countless mountain ranges, Yugoslavia had all the natural prerequisites to become a skiing paradise. And indeed, it gradually did.

In small factories in Slovenia, like the early Elan, and in workshops across Bosnia, Serbia, and Montenegro, the first domestic skis were produced. Wooden, heavy, without steel edges, often with handmade bindings. There was no modern equipment, but there was will. The love of mountains and snow was the driving force.

12th International Maribor Slalom, 1962
General Turist for the 1978/79 season
Mateja Svet in 1989

A provocative Elan Skis ad from the 80s (from: Instagram/ yugodom)

For a long time, skiing was closely tied to mountaineering and scouting. During the 1960s and 1970s, thousands of young people took part in winter hiking trips, often organized under the auspices of youth unions and workers’ syndicates. These outings didn’t mean luxury: sleeping in unheated mountain lodges, eating from military-style tins, and making first descents that were often more comic than athletic.

And yet, from those modest beginnings emerged a winter sports culture — skiing as part of education and healthy living. Winter trips became part of school and university routines: learning how to fall, how to get up, how to help friends, and how to guard your equipment like a treasure. There wasn’t much, but it was enough for everyone.

The state invested heavily in infrastructure. On Jahorina, the first ski lifts were installed as early as the 1950s, and by the late 1970s the resort could accommodate thousands of skiers. Kopaonik got its first lift in 1964, and trails expanded year after year. Brezovica, Bjelolasica, Popova Šapka, Mavrovo — one after another, resorts gained lodges, lifts, ski schools, and hotels.

What characterized all these centers was accessibility. Tickets were subsidized, accommodation was affordable, and more and more citizens spent their winter holidays on the mountains. This wasn’t the glamorous skiing we see today — it was a “people’s sport,” where professors, soldiers, workers, and students all met on the same slopes.

Of course, technology lagged behind the West. Early slopes were groomed by hand or with improvised machines. There was no artificial snowmaking, so winters with little snowfall could disrupt the entire season. But as domestic industry grew, so did the equipment.

Slovenian company Elan became a regional giant — its

skis were used by both amateurs and professionals. Ski suits were produced in textile factories like Yumco, while many made their own pants out of noisy, “waterproof” fabrics… waterproof, at least until the first fall.

Ski boots were often made of leather, heavy and uncomfortable, with bindings that tended to release at the worst possible moment. And yet, it all had a certain charm. People believed in progress and proudly wore “homegrown” gear — skiing was a symbol of modernity and a healthy spirit.

The pinnacle of Yugoslav winter sports was the 1984 Winter Olympics in Sarajevo. It was an event of epic proportions for a socialist country. Infrastructure was built at lightning speed: new slopes, hotels, sports facilities, roads. Jahorina and Bjelašnica became the focus of global attention. The opening ceremony was watched by more than a billion people worldwide.

Jure Franko, a skier from Slovenia, won the silver medal in giant slalom — Yugoslavia’s first Winter Olympic medal. The entire country celebrated, and graffiti with the words “We love Jurek more than burek” covered walls across cities. The Olympics not only boosted sports infrastructure but also lifted national pride.

For many families in Yugoslavia, the winter holiday was the highlight of the year. Packing into a Fića or Stojadin, carrying food supplies, thermoses of tea, and of course ski gear strapped to the roof. Apartments were shared with relatives or work colleagues, evenings smelled of mulled wine, and children spent their days sledding or in ski schools.

Ski schools were institutions of their own — instructors in blue uniforms, whistles, one-ski drills, and the inevitable “little flag” at the end of the course. You were proud to

receive a ski school diploma from Jahorina or Kopaonik — it was shown off at school, pasted into albums, and kept as a cherished memory.

In the early 1990s, the breakup of Yugoslavia interrupted many of these stories. Ski resorts remained — some in better, some in worse condition — but the spirit of community, accessibility, and state-organized winter sport could never be rebuilt in the same way.

Today, many of those centers have been renovated, modernized, and adapted to new generations. But for those who remember that era, skiing in the SFRY remains a symbol of something different: not just a sport, but a social experience — something between ideals and reality, between modesty and pride.

Jahorina, 1956
Mateja Svet on the stamp from 1987
Old skis (photo: Wikimedia/ Diego Delso)

PISTENBULLY SELECT: ALWAYS A

REAL ALTERNATIVE!

A lot has changed in skiing - climate, costs, sustainability: This time is full of special challenges - and does not stop at the ski resorts. In some cases, it is simply not possible to make the investment decision for a new PistenBully. The PistenBully Select can be an unbeatable alternative in such cases!

ALMOST NEW!

The PistenBully 600 Select is the absolute premium used vehicle: comparable in quality to a new vehicle and unbeatable in terms of price. With high-quality parts, an engine completely revised by Mercedes, an update to the current state of the art and the new vehicle guarantee, the Select is the ideal alternative to a brandnew PistenBully.

EVERY VEHICLE WITH NEW TRACKS!

Not only is the engine of the PistenBully 600 Select state-of-the-art (overhauled directly by Mercedes) - this also applies to the hydraulic pumps, electronics and planetary gear. And also for the tracks: on top of that, every Select is equipped with brand-new tracks! Choice of 5, 6 or 7 belts.

WINCH: UP-TO-DATE

All PistenBully 600 W Select are equipped with an active winchas standard.

NEWALPINFLEXTILLER

All Select drive with the current AlpinFlexTiller. Either the original AlpinFlexTiller premium is repaired (and is like new). However, vehicles that were still equipped with a MultiFlex tiller are given a new AlpinFlexTiller.

AS WITH A GOOD RED WINE: OLDER CAN ALSO BE BETTER!

The sometimes complex technology to meet the latest emissions standards was not necessary when the PistenBully 600 was introduced. That’s why all Select are currently still on the TIER 3A emissions standard. This can be a decisive argument for customers who, for example, do not yet have thefueling system for SCR technology (urea additive) in the ski area!

BY DEFAULT: SNOWSAT READY

If you previously had to decide for or against SNOWsat before the revision, you can now think about it later: all PistenBully 600 Select are now SNOWsat ready as standard. Sooner or later, completely or not at all - SNOWsat is prepared and the Select can also be integrated into the SNOWsat fleet at any time.Telemetry and the ComBox are also integral parts of the as-good-as-new PistenBully.

NEW VEHICLE WARRANTY EXTENDED

Like all new PistenBully, the PistenBully 600 Select has always received thefull factory warranty. This offer shows just how much we at Kässbohrer stand behind the quality of the “as good as new model”: As an option, the new vehicle warranty can be extended to three

years / 4,000 hours - a multiple compared to all other providers (from zero to a maximum of one season / 1,500 hours).Nothing can really go wrong there. Guaranteed!

RELIABLE PRICE

Just about everything is getting more expensive these days. Not with the Select: In the interests of customers and in view of many a tense situation, it can be the solution: The attractive price level makes the as-good-as-new PistenBully stand out noticeably from a new one. That makes the decision easier! 

TRAINING AT THE SKI RESORT

Efficient slope and snow management is becoming ever more critical to the success of a ski resort.

of

and

and

RESTORAN „LA PISTA”

FINO, ALI BEZ TAŠNE I KRAVATE

Zamisli restoran na vrhu Srbije – a ta „najjača” stavka obuke je samo: ne zaboravi da skineš zaštitni kacigu pre ulaska. Tako nekako počinje „La Pista” na Kopaoniku – fine dining na ski-stazi, ali ruku na srce, sve bez obavezne kravate uz ski-jaknu

Nalazi se odmah na stazi Malo Jezero, u okviru Hotela Gorski, i već prvi zrak sunca dok se spuštaš niz padinu ostavlja osećaj: „Dobro došao u Italiju, ali značajno niže nadmorske visine”. Jednom nogom si na stazi, drugom u svetu elegancije – spoj koji zvuči kao glavni čin skijaškog spektakla.

Ulaziš u restoran u ski-pancericama, i umesto da te neko sažaljivo gleda, konobar ti samo klimne glavom i vodi te ka stolu. U dnevnom izdanju možeš pojesti pizzu, pastu, rižoto – sve dok sediš na terasi i upijaš pogled na belo-belo pravo pred sobom. Uveče, stvarno fino – kamin, sedefasta svetla, i blagi šum džez muzike kao iza kulisa. A jela kao da su iz galerije – ravioli, njoki, knedle, kreativni tanjiri koji bi i Instagram prepoznao kao „umetnost”.

Vinska karta? Da li bi bilo dovoljno reći „italijansko vino po svakoj ceni”? Ima etiketa iz malih manufaktura, rezervisanih samo za „La Pistu”. I baš kod njih osećaš: ovo nije samo restoran – ovo je mesto gde vino i pogled na stazu imaju istu težinu u doživljaju.

Ako si na Kopaoniku, poseta je obavezna – i da, možeš i da skineš skijašku kacigu. Niko te neće osuđivati, možda će te samo pozdraviti: „Buon appetito!” 

Kamin, sedefasta svetla, i blagi šum

džez muzike kao

iza kulisa

Fireplace, ambient lighting, and soft jazz playing in the background

REFINED, BUT NO TIE REQUIRED

Picture a restaurant perched atop the world – but the only “mandatory attire” is: please do remember to remove your ski helmet before entering. That’s La Pista on Kopaonik for you – fine dining on the slopes, but let’s be real: no tie required with your ski jacket

Located right on the Malo Jezero slope, within the Gorski Hotel, the first rays of morning sun as you ski down already whisper, “Welcome to Italy, just at a slightly lower altitude.” One foot on the slope, the other in elegance – a blend worthy of a skiing masterpiece.

You waltz in wearing ski boots, and rather than a judgmental stare, the waiter just nods and guides you to a table. During the day, it’s casual: pizza, pasta, risotto –all enjoyed on the terrace while you absorb that pristine white view. At night, it shifts into something upscale –complete with a fireplace, ambient lighting, and soft jazz playing in the background. The dishes feel more gallery than menu – creative ravioli, gnocchi, dumplings, and plates that an Instagram hashtag would label “edible art.” The wine list? Let’s just say “Italian wines at every level” might still be an understatement. Expect labels from small artisanal producers reserved exclusively for La Pista. And it’s there that you sense this isn’t just a restaurant – it’s a place where wine and the slope-view are equally vital to the experience.

If you’re on Kopaonik, a visit here is non-negotiable – and yes, you can totally leave your ski helmet at the door. No one will judge; they might even greet you with a warm, “Buon appetito!” 

ZRINKA LJUTIĆ

DJEVOJKA SA SNIJEGA I ROCK AND ROLLA

Rođena 26. siječnja 2004. u Zagrebu, Zrinka Ljutić je dijete koje je stalo na skije prije nego što je naučilo vezati vezice

Sa samo tri godine već je izvodila prve zavoje, a danas je simbol nove ere hrvatskog i svjetskog skijanja. Dok su njezini vršnjaci igrali utakmice, Zrinka je trenirala u snježnim austrijskim kampovima, gdje je obitelj Ljutić sama uređivala staze za trening. Skijanje nije bilo jedino - igrala je i nogomet, rukomet, plivanje, gimnastiku i judo, gdje je osvojila naslov prvakinje Hrvatske. Brzo je ušla u profesionalne vode - sa 17 godina osvojila je Europski kup, a 2022. predstavljala je Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Pekingu, gdje je nosila zastavu.

Prava eksplozija dogodila se krajem 2024.: 29. prosinca u Semmeringu, Zrinka je osvojila prvu pobjedu u Svjetskom kupu za Hrvatsku u gotovo dva desetljeća. Uslijedile su pobjede u Kranjskoj Gori i Courchevelu, a zatim i kruna - Mali Kristalni globus u slalomu za sezonu 2024./2025. Iako je skijanje njezin svijet, Zrinka sanja i o glazbi. Nekada je svirala violončelo, sada svira električnu gitaru. Inspiraciju pronalazi u bendovima poput Foo Fightersa i Led Zeppelina, a želja joj je jednog dana snimiti rock and roll album. „Ne želim biti nova Janica, već svoja“, skromno je izjavila. I upravo zatoZrinka Ljutić postaje jedno od najautentičnijih imena koje alpsko skijanje danas ima. 

ZRINKA LJUTIĆ

GIRL FROM SNOW AND ROCK AND ROLL

Born on January 26, 2004 in Zagreb, Zrinka Ljutić is a child who got on skis before learning to tie shoelaces

At only three years old, she was already making her first turns, and today she is a symbol of the new era of Croatian and world skiing. While her peers played games, Zrinka trained in snowy Austrian camps, where the Ljutić family arranged the training tracks themselves. Skiing was not the only thing - she also played football, handball, swimming, gymnastics and judo, where she won the title of Croatian champion. She entered world of professionals quickly - at the age of 17 she won the European Cup, and in 2022 she represented Croatia at the Olympic Games in Beijing, where she carried the flag.

The real explosion came at the end of 2024: On December 29 in Semmering, Zrinka won the first World Cup victory for Croatia in almost two decades. This was followed by victories in Kranjska Gora and Courchevel, and then the crown - the Small Crystal Globe in slalom for the 2024/2025 season. Although skiing is her world, Zrinka also dreams of music. She used to play the cello, now she plays the electric guitar. She finds inspiration in bands like Foo Fighters and Led Zeppelin, and wishes to one day record a rock and roll album. ”I don’t want to be the new Janica, but my own,” she stated modestly. And that’s exactly why - Zrinka Ljutić is becoming one of the most authentic names that alpine skiing has today. 

NIKOLINA DRAGOLJEVIĆ

SNAGA, UPORNOST I ZALET SA PALA

Nikolina Dragoljević (rođena 14. maja 2003. na Palama), tiha snaga bosanskohercegovačkog skijanja, pretvara sneg u svoje platno hrabrosti i istrajnosti. Sa samo devet godina, u dresu Ski-kluba „Jahorina“ sa Pala, prvi put je stala na skije — podstaknuta očevom strašću prema tom sportu, što će kasnije postati njen temelj

Utabala je puteve regionalnih i mladih FIS takmičenja – i svakako obojila medaljama svaki krug: čak pet nacionalnih titula državnog prvaka BiH u alpskom skijanju, tri zlata na međunarodnim trkama u regionu, te respektabilni plasman na Svetskom prvenstvu u Cortini d’Ampezzo – 44. mesto u konkurenciji najjačih... potvrda da njen talenat i volja prelaze granice.

Sezona 2025. bila je njen lični uspon: na FIS slalomu na Bjelašnici, Nikolina je odnela prvu pobedu ove godine, sa impresivnim vremenom od 1:39.60 – za dve sekunde bolja od slovenačke konkurentkinje.

Nakon samo nekoliko nedelja, na Svetskom prvenstvu u austrijskom Saalbachu, zauzela je sjajno 32. mesto u slalomu, među 116 najbržih – trka u kojoj je završilo samo 39 takmičarki. U veleslalomu, zauzela je 48. mesto, takođe potvrdivši svoju konstantnost i borbenost.

Priča iza rezultata govori mnogo više — svaka vožnja koju je završila nosila je fragmente bola, povratka i ponavljanja. Nakon dve operacije kolena i dugog oporavka, vratila se treninzima i izazovima jača nego ikada. Na SP u Saalbachu, jednu vožnju je završila iako joj je pri startu ispao ski-štap – bez razmišljanja, borila se do cilja.

„Bilo je trenutaka kada nisam bila sigurna da ću uspeti, ali sam pomislila: ’Prihvati da sada nećeš moći da pokažeš ono što znaš, ali doći ćeš sledeći put i pokazati im’”, rekla je sa odrazom odlučnosti koja je, verovatno, najveći njen uspeh. U razgovoru nakon prvenstva, rekla je i da je ovo „najbolje Svetsko prvenstvo“ na kojem je do sada bila i da je presrećna što se takmičila sa najboljim skijašicama – neko je čija su nadanja bila skoro nedostižna, a sada su postala realnost kojoj je težila. Nikolina nije samo skijašica – ona je podvig, primer šta iz malog grada Pala može da izraste. Uzor joj je čuvena porodica Kostelić, jer zna da je povreda „test života“ iz kog se vraćaš bolji ili slabiji... i ona se vratila – bolja. 

NIKOLINA DRAGOLJEVIĆ

STRENGTH, PERSEVERANCE, AND MOMENTUM FROM PALE

Nikolina Dragoljević (born May 14, 2003, in Pale), the quiet strength of Bosnian skiing, turns snow into her canvas of courage and perseverance. At just nine years old, wearing the jersey of Ski Club “Jahorina” from Pale, she first stepped onto skis — inspired by her father’s passion for the sport, which later became her foundation

She paved her way through regional and youth FIS competitions — and certainly painted every round with medals: five national titles as the BiH alpine skiing champion, three golds at international races in the region, and a respectable result at the World Championships in Cortina d’Ampezzo — 44th place among the strongest competitors… a confirmation that her talent and determination cross borders.

Sezona 2025. bila je njen lični uspon: na FIS slalomu na Bjelašnici, Nikolina je odnela prvu pobedu ove godine

The 2025 season was her personal breakthrough: at the FIS slalom on Bjelašnica, Nikolina claimed her first victory of the year, with an impressive time of 1:39.60 — two seconds faster than her Slovenian rival.

Just weeks later, at the World Championships in Saalbach, Austria, she achieved a remarkable 32nd place in the slalom, among 116 of the fastest racers — in a race where only 39 competitors finished. In the giant slalom, she placed 48th, once again proving her consistency and fighting spirit.

But the story behind the results speaks louder — every run she finished carried fragments of pain, recovery, and resilience. After two knee surgeries and a long rehabilitation, she returned to training and competition stronger than ever. At the World Championships in Saalbach, she even finished a run despite losing her ski pole at the start — without hesitation, she fought her way to the finish line.

“There were moments when I wasn’t sure I would make it, but I told myself: ‘Accept that you can’t show what you’re capable of this time, but next time you’ll come back and prove it,’” she said with the kind of determination that is perhaps her greatest victory. After the championship, she said this was “the best World Championship” she had ever attended and that she was overjoyed to compete with the best skiers — those whose level once seemed almost unattainable — and now is the reality she has reached.

Nikolina is not just a skier — she is an achievement, an example of what can grow from the small town of Pale. Her role models are the famous Kostelić family, because she knows that injury is “life’s test,” one that either breaks you or makes you stronger… and she came back stronger. 

PHOTO: WIKIMEDIA/BIHVOLIM
PHOTO: INSTAGRAM

www.beosport.com

JELENA TRIVAN: PRAVI USPEH POSTOJI SAMO AKO JE USMEREN KA ZAJEDNICI

U vremenu kada se poslovni uspjeh sve više mjeri ne samo preko finansijskih pokazatelja već i uticajem u društvu, kompanija m:tel izdvaja se kao primjer sinergije uspješnog poslovanja i snažne društvene angažovanosti. Na njenom čelu je Jelena Trivan, generalna direktorica čije vizije, vrijednosti i liderstvo prepoznaju i tržište i društvo

Uintervjuu za magazin SkiYu razgovaramo o važnim temama – od društvene odgovornosti, zaštite djece, podrške ženama, pa do ulaganja u sport, kulturu i digitalne inovacije koje oblikuju savremeni život.

„U m:tel-u danas svi zajedno učimo o veštačkoj inteligenciji, jer verujemo da to nije samo posao IT sektora, već svakog od nas”

Osim što bilježi impresivne poslovne rezultate, m:tel je sinonim za društvenu odgovornost. Kako pored svog primarnog posla i vođenja jedne tako uspješne kompanije kao što je m:tel nalazite sredstva za toliko društveno angažovanih projekata?

Verujemo da je pravi uspeh moguć samo ako je usmeren ka zajednici u kojoj poslujete, kao što smatramo da se autoritet kompanije i vrednost brenda grade tako što se angažujete i na drugim poljima osim usko u svom biznisu. Zato je m:tel danas prepoznat, ne samo kao telekomunikaciona kompanija već i kao jedan od stubova društva. Teško je zamisliti

kulturne, sportske ili humanitarne projekte u ovom regionu bez našeg učešća, a upravo to pokazuje da naš uticaj daleko prevazilazi granice telekomunikacionog sektora.

Godinu 2025. obilježila je vaša kampanja „Niste same, imate prijatelje”, koja je pokazala koliko je m:tel posvećen podršci ženama žrtvama nasilja. Koji su institucionalni izazovi društva u prevenciji nasilja i kako poslovna zajednica može da pomogne?

Nasilje nad ženama je, pre svega, pitanje koje mora sistemski da rešava država. Kada se obezbedi zakonski okvir i institucionalna podrška žrtvama, onda na red dolazi ono što je ključno – način na koji društvo reaguje na nasilje i zločin. U našem regionu pravni okvir uglavnom postoji, ali društvo i dalje opterećuju tabui i stereotipi koji nasilje relativizuju. Upravo nas je to motivisalo da pokrenemo kampanju „Niste same, imate prijatelje“ i da kao kompanija damo glas

ženama. Iskoristili smo činjenicu da na čelu m:tel-a stoji žena i da se glas krupnog kapitala često čuje snažnije od glasa nevladinih organizacija ili političara. Na taj način uspeli smo da podstaknemo i promene u zakonodavstvu, ali i da ohrabrimo druge aktere da se uključe. Primer za to je Američka privredna komora u BiH, koja se, zahvaljujući inicijativi članica, pridružila u pružanju podrške sigurnim kućama u BiH.

Uloga digitalne sigurnosti djece u BiH sve je važnija tema. Vi ste je na neki način otvorili vašom prošlogodišnjom kampanjom „Ne zatvarajmo oči! Zaštitimo djecu na internetu“, koju sprovodite u saradnji sa UNICEFom i Plavim telefonom. Gdje smo trenutno kada govorimo o online sigurnosti i kako da zaštitimo našu djecu?

Drago mi je da su mnogi krenuli putem koji smo mi otvorili. Nedavno sam na televiziji videla i spot koji gotovo u potpunosti preuzima naše rešenje, i to me nije frustriralo – naprotiv, obradovalo me je. Jer niko ne bi preuzeo nešto što nije vredno i što ne daje rezultate. Danas, praktično, nema kompanije koja se nije priključila priči o digitalnom nasilju, i to je veliki pomak. Nažalost, deca nisu jedine žrtve. Nedavni slučaj iz Brčkog, gde su pronađena zatočena deca, pokazao je koliko su naše inicijative bile pravovremene – jer su ta deca svoju sigurnost našla upravo u sigurnim kućama koje finansira m:tel. Među njima je bilo i žrtava trgovine ljudima čiji je koren u virtuelnom prostoru. To nam je jasno pokazalo da smo govorili o problemu koji je bliži nego što se činilo i da smo uspeli unapred da vidimo ono što društvo tek treba da prepozna.

Videli su to i profesori i roditelji koji su dolazili na naše panele i razgovore o tome kako da zaštitimo decu, a mi smo školama u Republici Srpskoj nastavili da plaćamo i obezbeđujemo softverska rešenja koja blokiraju nedozvoljene sadržaje, čime smo makar škole učinili sigurnim mestom za decu.

m:tel je važan partner i podrška najznačajnijim sportskim i kulturnim događajima, pa tako i onim na Jahorini. Kako vidite značaj ulaganja u ove oblasti za razvoj zajednice i promociju zdravog načina života?

Velike telekomunikacione kuće uglavnom ulažu u najtrofejnije fudbalske klubove i lige, jer je to najsigurniji marketing. Ali taj pristup često stvara frustraciju kod građana, posebno kada je reč o omladinskom sportu i deci. Mi smo odlučili da stvari postavimo drugačije. Za nas je jednako važno ulagati u mlade, u manje i alternativne događaje, u ženski i dečji sport, jer time gradimo istinsku vrednost zajednice. Takva podrška ne donosi samo rezultate na terenu, već promoviše zajedništvo, fer-plej i zdrav način života.

Koji su najvažniji principi i vrijednosti koji vas vode kao liderku i kako ih, u eri digitalizacije i brzih tehnoloških promjena,

prenosite na zaposlene putem inovacija koje doprinose boljem životu zajednice? Ja sam staromodni tip lidera koji veruje da uspeha nema bez teškog posla i poštenja i da je lični primer ono što definiše sliku kompanije i ponašanje zaposlenih. U svim akcijama lično učestvujem – nije mi teško da odem u najudaljeniji kutak kako bih posetila one koji su u nevolji ili svoje zaposlene.

Takođe verujem da je kontinuirano obrazovanje važno kako za mene tako i za zaposlene. Kao neko ko nije iz sfere telekomunikacija, danas sam u poziciji da držim predavanje na temu sajber bezbednosti, pokazujući time zaposlenima da nikad nije kasno da se savladaju nove oblasti i nove veštine.

U m:tel-u danas svi zajedno učimo o veštačkoj inteligenciji, jer verujemo da to nije samo posao IT sektora, već svakog od nas.

Želim da budem inspirativan i iskren vođa ljudima koji veruju kuda idem i zašto sam takve odluke donela.

Vaše ime često se povezuje sa integritetom i snažnim poslovnim vizijama. Koje savjete biste dali mladim liderima koji žele da se afirmišu u poslovnom svijetu?

Nisam neko ko može lako da deli savete jer su se vremena promenila. Ja verujem u težak rad,

a današnjim generacijama to nije blisko. Verujem da uspeh dolazi zahvaljujući odricanju, fleksibilnosti u radnom vremenu i spremnosti da se preuzme rizik, kao što verujem i da je sve to neophodno da biste bili prvi.

Mladim liderima bih preporučila da koji god put odaberu, budu u tome iskreni i autentični, da idu do kraja i budu svesni da su padovi samo lekcije koje nas vode do višeg cilja. Ja sam više puta bila i bez posla i bez jasne budućnosti, što danas izgleda krajnje neverovatno, a kompanije koje sam preuzimala, preuzimala sam u trenutku kada su bile bliže stečaju nego uspehu.

Za kraj, šta vas najviše motiviše da svakodnevno dajete maksimum i kako održavate balans između profesionalnog i ličnog života?

Ne postoji balans između profesionalnog i ličnog života – tu vas često zavaravaju. Ako ste broj jedan, to znači da ste dostupni 24 sata. To takođe znači da nemate vremena za lične potrebe i da ste uvek tu kada je kompaniji potrebno. U protivnom, bićete možda formalno na papiru onaj koji potpisuje odluke, ali nećete biti autentični lider. U ovom trenutku moj život je u najvećoj meri podređen karijeri i profesionalnom angažmanu. 

JELENA TRIVAN: TRUE SUCCESS EXISTS ONLY IF IT IS

DIRECTED TOWARD THE COMMUNITY

At a time when business success is increasingly measured not only by financial indicators but also by its impact on society, the company m:tel stands out as an example of the synergy between successful operations and strong social engagement. At its helm is Jelena Trivan, General Director, whose vision, values, and leadership are recognized both by the market and by society

In an interview for SkiYu magazine, we discuss important topics – from social responsibility, child protection, and support for women, to investments in sports, culture, and digital innovations that shape modern life. In addition to recording impressive business results, m:tel has become synonymous with social responsibility.

How, alongside running such a successful company as m:tel, do you find the means for so many socially engaged projects?

We believe that true success is possible only if it is directed toward the community in which you operate. We also believe that a company’s authority and brand value are built by engaging in areas beyond its narrow line of business. That is why today, m:tel is recognized not only as a telecommunications company but also as one of the pillars of society. It is difficult to imagine cultural, sports, or humanitarian projects in this region without our involvement, and this proves that our influence far exceeds the boundaries of the telecommunications sector.

The year 2025 was marked by your campaign “You Are Not Alone, You Have Friends,” which demonstrated how dedicated m:tel is to supporting women victims of violence. What institutional challenges does society face in preventing violence, and how can the business community help?

Violence against women is, above all, an issue that must be systematically addressed by the state. Once a legal framework and institutional support for victims are in place, what becomes crucial is the way society reacts to violence and crime. In our region, the legal framework mostly exists, but society is still burdened with taboos and stereotypes that tend to relativize violence. That is precisely what motivated us to launch the campaign “You Are Not Alone, You Have Friends” and to give women a voice as a company.

We made use of the fact that m:tel is led by a woman and that the voice of big capital is often heard louder than that of NGOs or politicians. In this way, we managed to encourage not only changes in legislation but also to inspire other actors to get involved. A good example of this is the American Chamber of Commerce in BiH, which, thanks to the initiative of its female members, joined efforts in supporting safe houses in the country.

The role of digital child protection in BiH has become an increasingly important topic. You helped open the door to this issue with your campaign “Let’s Not Close Our Eyes! Protect

Children Online,” carried out in cooperation with UNICEF and the Blue Phone. Where do we stand today when it comes to online safety, and how can we protect our children?

I am glad that many have followed the path we opened. Recently, I saw a TV spot that almost completely copied our solution, and that did not frustrate me – on the contrary, it made me happy. After all, no one would copy something that wasn’t valuable and effective. Today, practically, there is no company that hasn’t joined the story of digital violence, and that is a huge step forward.

Unfortunately, children are not the only victims. A recent case in Brčko, where children were found imprisoned, showed how timely our initiatives were – because those children found safety precisely in the safe houses financed by m:tel. Among them were also victims of human trafficking whose roots were in the virtual space. This clearly showed us that we had been addressing a problem closer than it seemed, and that we managed to anticipate what society would only later come to recognize.

Teachers and parents who attended our panels and discussions on how to protect children also saw this. Meanwhile, we have continued to finance and provide schools in Republika Srpska with software solutions that block inappropriate content, making schools at least safe places for children.

m:tel is an important partner and supporter of the most significant sports and cultural events, including those on Jahorina. How do you see the importance of investing in these areas for community development and the promotion of a healthy lifestyle?

Large telecom companies usually invest in the most trophy-winning football clubs and leagues, as this is the safest form of marketing. But such an approach often creates frustration among citizens, especially when it comes to youth sports and children. We decided to do things differently. For us, it is equally important to invest in young people, in smaller and alternative events, in women’s and children’s sports, because that is how we build genuine community value.

Such support not only brings results on the field but also promotes togetherness, fair play, and a healthy lifestyle.

What are the most important principles and values that guide you as a leader, and how do you, in this era of digitalization and rapid technological change, transfer them to your employees through innovations that contribute to a better life for the community?

I am an old-fashioned type of leader who believes there is no success without hard work and honesty, and that personal example defines the image of a company and employee behavior. I personally participate in all initiatives – it is never difficult for me to travel to the most remote corner to visit those in need or my employees.

I also believe that continuous education is important, both for me and for the employees. As someone who does not come from the telecommunications field, today I am in a position to lecture on cybersecurity, showing employees that it is never too late to master new areas and skills. At m:tel, we are all learning about artificial intelligence together, because we believe that it is not just the job of the IT sector but of each one of us. I want to be an inspiring and honest leader to people who trust where I am going and why I have made such decisions.

Your name is often associated with integrity and strong business visions. What advice would you give to young leaders who want to establish themselves in the business world?

I am not someone who can easily give advice, as times have changed. I believe in hard work, but that is not close to today’s generations. I believe success comes through sacrifice, flexibility in working hours, and a willingness to take risks, and I believe all of that is necessary if you want to be the best.

My advice to young leaders would be that whatever path they choose, they should be sincere and authentic in it, go all the way, and be aware that failures are only lessons that lead us to a higher goal. I have more than once been without a job and without a clear future, which today seems highly improbable, and the companies I took over, I did so at a time when they were closer to bankruptcy than to success.

Finally, what motivates you most to give your best every day, and how do you maintain balance between your professional and personal life?

There is no real balance between professional and personal life – you are often misled to believe so. If you are number one, it means you are available 24 hours a day. It also means you have no time for personal needs and that you are always there when the company requires you. Otherwise, you may formally be the one signing the decisions on paper, but you will not be an authentic leader. At this moment, my life is largely subordinated to my career and professional engagement. 

GOSTILJE WATERFALL

KUPANJE S GORSKIM VILAMA

Uz muziku iskričavih kapljica, jedan od najviših vodopada u Srbiji mami i legendama koje ističu njegova čarobna svojstva

Dobro skriven u zagrljaju bukove i borove šume, okružen lekovitim biljem i mirisima iskonske prirode, u blizini turističkog centra Zlatibor nalazi se Gostiljski vodopad, jedan od najviših u Srbiji. Pravi je mamac za fotografe, umetnike i sve posetioce ove lepe planine. Bez sumnje je glavna atrakcija sela Gostilje. Verovatno ćete ga prvo čuti, pa tek onda ugledati. Hipnotisaće vas divljim hukom i snažnim mlazom, pa ćete naprosto biti primorani da nekom od utabanih staza krenete prema mestu koje zlatiborski pejzaž čini još impresivnijim.

S vrha krečnjačke litice, ispred ušća u reku Katušnicu, vodopad se s visine od 20 metara strmo spušta na Gostiljski potok, koji dalje nastavlja uz slapove, manje vodopade i brzake. Predanje kaže da su se nekad u gluvo doba noći, kad utihne sve osim vode, u podnožju stena prekrivenih mahovinom nestvarnih boja kupale vile.

Večnu igru vode i kamena možete posmatrati s uređenih staza. Idilična slika vrvi od još važnih detalja, kao što su vodenica, drveni mostovi, parkovi s klupama, restoran s lokalnim specijalitetima od pastrmke. Voda je prilično hladna, ali taj „tuš“ i te kako će vam prijati ako odlučite da se ovom čudu prirode približite tokom vrelih letnjih dana. Veruje se da je vodopad lekovit i da će svako ko ga „dodirne“ ili se umije u potoku živeti dugo i srećno. Gospodar Gostilja veličanstven je i usred zime, kad sitne iskričave kapi u susretu s vazduhom počnu da se pretvaraju u ledene kristale i postanu dekor okolnog rastinja. 

BATHING WITH THE MOUNTAIN FAIRIES

With the music of sparkling droplets, one of the highest waterfalls in Serbia lures you with legends highlighting its magical properties

Hidden in the embrace of beech and pine forests, surrounded by medicinal herbs and scents of primaeval nature, in the immediate vicinity of the Zlatibor tourist centre, lies the Gostilje Waterfall, one of the highest in Serbia. A bait for photographers, artists, all visitors of this beautiful mountain, and undoubtedly the main attraction of the village of Gostilje. You’ll probably hear it first, and then you’ll just see it. You will be hypnotised by a wild hook and a strong flow of water, so you will simply be forced to stop the car and you will start from one of the trails to the place that makes the Zlatibor landscape even more impressive. The waterfall descends steeply to the Gostilje Creek, which locals call the Vrelo (The Source).

In front of the mouth of the Katušnica river, it rises from a height of 20 meters, from the top of the limestone cliff. The downwards stream continues towards Katušnica with bigger waterfalls, smaller waterfalls and rapids, piercing through moss-covered walls. The story says that in the deaf time of the night when all sounds but the sound of streaming water were silenced, the fairies were bathing in the water!

You can watch the eternal play of water and stone from the edged paths, which are 450 meters long. An idyllic picture bustles with some important elements, such as watermills, wooden bridges, parks with benches, and a restaurant with trout specialties. It should be noted that the Gostilje Waterfall is also known for its hydro potential, and in the middle of the last century it supplied the whole village with electricity. The water is pretty cold, but this “shower” will be good and refreshing for you if you decide to get closer to this wonder of nature during hot summer days. It is believed that the waterfall has healing powers and that anyone who “touches” it or washes their face will live long and happy. The Master of Gostilje is magnificent even in the middle of winter, when the small sparkling drops, touching the air, begin to turn into ice crystals and become a decor o 2 f the surrounding plants. 

FOTOGRAFIJAMA JAHORINA U

Priča ispričana kroz objektive Marije Nišić i Ivana Trnčića

TEXT: JOVANA OBRADOVIĆ, PHOTO: JADRAN ČILIĆ

Uokviru petog po redu Open Space Huba – Jahorina Geographic održana je izložba koja je posjetiocima omogućila da Jahorinu dožive iz različitih vizuelnih perspektiva. Postavka je bila organizovana u dva dijela: fotografije Jahorine autorke Marije Nišić bile su predstavljene u Olimp baru, dok su fotografije Ivana Trnčića bile izložene na polazu gondole Poljice. U sklopu Open Space Huba upriličena je i promocija knjige fotografija Jahorine, zajedničkog projekta Marije Nišić i Ivana Trnčića, kao i izložba fotografija povodom desetogodišnjice Jahorina Ultra traila – retrospektiva najboljih fotografa, među kojima su Dino Vehabović, Dino Halilović, Denis Ruvić, Jadran Crnogorac, Adnan Bubalo, Jadran Čilić i Marija Nišić.

Očima umjetnice Marije Nišić: Izložba očaravajućih fotografija Jahorine

Na samom vrhu Jahorine, okružena planinskim prostranstvima, otvorena je izložba fotografija čiji je autor Marija Nišić, art menadžer Olimpijskog centra Jahorina. Na 1.879 metara nadmorske visine, u Olimp baru, Marija je predstavila oko stotinu fotografija, većinom u monohrom verziji, nastalih u godinama posmatranja i bilježenja različitih dijelova Jahorine. Ono što ovu izložbu čini posebnom jeste istraživanje raznih materijala, podloga i tehnika tiska kojima Marija unosi drugačiji vizuelni i taktilni doživljaj u svaku fotografiju.

„Inspiracija za ovu izložbu bili su mi goli zidovi koji su se nizali oko mene. Htela sam da ih ispunim pričama – tihim, snežnim, planinskim, onima koje ne traže pažnju, ali je

U sklopu Open Space Huba upriličena je i promocija knjige fotografija Jahorine

zadrže kad ih pogledate. Svaka fotografija je moj pokušaj da uhvatim ne samo prizor nego i osećaj trenutka – hladnoću zraka, miris snega, tišinu koju prekida samo vetar. Koristila sam različite tehnike tiska kako bih postigla efekat trajnosti, ali i krhkosti tih fotografija, jer i sama planina, koliko god delovala postojano, neprestano se menja. Posebno bih izdvojila diptih – fotografiju koju sam napravila kao svoju prvu

na Jahorini, a koja je sada deo izložbe. Ona prikazuje pogled na Jahorinu kroz prozor hotela ’Bistrica’, gde sam živela prve tri godine bitisanja na Jahorini. Ta fotografija je ujedno bila i momenat koji me je uveo u duh Jahorine i olimpijade. Takođe, želim da istaknem da je kroz HUB prošlo više od stotinu umetnika i svako od njih ostavio je svoj pečat na Jahorini. To je čar ovog rada – ovde je istorija umetnosti već zapisana. Na planini danas imamo murale svetski poznatih muralista, radove slikara i vajara. Nema ozbiljnog razgovora o umetnosti a da se ne spomene Jahorina. Osim ulaganja u infrastrukturu, ulagalo se i u umetnost, a galerija bi bila kruna svega –nešto što kao grupa umetnika i pisaca istorije ove planinske lepotice priželjkujemo“, izjavila je Marija.

Kombinacijom klasičnih fotografskih postupaka i eksperimentalnog pristupa materijalu Marija Nišić predstavlja Jahorinu iz nove perspektive – ne samo kao turističku destinaciju već i kao mjesto introspekcije, sjećanja i lične veze s prirodom.

Pogled na ljepote Jahorine kroz objektiv Ivana Trnčića Izložba fotografija Jahorine autora Ivana Trnčića, direktora agencije „Vivo“, održana je na polazu gondole Poljice, povo-

Marija je predstavila oko stotinu fotografija, većinom u monohrom verziji

dom deset godina postojanja studija „Vivo”. Ivan prikazuje Jahorinu kroz prizmu svojih ličnih iskustava i zapažanja. Njegov objektiv bilježi detalje koji često promaknu svakodnevnom posmatraču, otkrivajući sve ono što Jahorinu čini jedinstvenom.

„Saradnja s Olimpijskim centrom Jahorina započela je 2019. godine, kad sam izrazio želju da upotpunim zimsku priču Vivo studija. Pozvan sam na sastanak, čime je započela jedna vrlo uspješna i inspirativna saradnja. Jedan od meni najdražih trenutaka na Jahorini predstavljaju prvi video i fotografije izlaska sunca. Inspiraciju najčešće pronalazim na mjestima gdje osjećam mir, kad sam sam, te kad maštam i vizualizujem ideje koje bih mogao realizovati. Po mom mišljenju, najljepši dijelovi Jahorine za fotografisanje jesu zimski pejzaži – prostranstva i netaknuta priroda na vrhu planine, kao i vožnja ratrakom – izlazak i zalazak sunca. Ovom izložbom predstavljam Jahorinu kroz svoj objektiv, onako kako ja doživljavam njene ljepote. Svaka fotografija predstavlja pokušaj da prenesem atmosferu, mir i energiju planine, te da posjetiocima približim trenutke na Jahorini koje sam lično doživio“, izjavio je Ivan.

Obje izložbe, i Marijina i Ivanova, povezuju vizuelnu umjetnost i lični doživljaj planine, nudeći posjetiocima jedinstvenu priliku da Jahorinu dožive preko umjetničkih interpretacija i introspektivne perspektive. Putem monohromnih fotografija, eksperimenata s materijalima i digitalne preciznosti, umjetnici su uspjeli da planinu prikažu ne samo kao turističku destinaciju već kao prostor inspiracije, sjećanja i stvaralačkog istraživanja. 

Within the Open Space Hub, there was also a promotion of the photobook on Jahorina

PHOTOGRAPHS JAHORINA IN

A Story Told Through the Lenses of Marija Nišić and Ivan Trnčić

TEXT: JOVANA OBRADOVIĆ, PHOTO: JADRAN ČILIĆ

As part of the fifth edition of the Open Space Hub – Jahorina Geographic, an exhibition was held that allowed visitors to experience Jahorina from different visual perspectives. The exhibition was divided into two sections: the photographs of Marija Nišić were presented in the Olimp Bar, while the works of Ivan Trnčić were displayed at the Poljice gondola station.

Within the Open Space Hub, there was also a promotion of the photobook on Jahorina, a joint project by Marija Nišić and Ivan Trnčić, as well as an exhibition marking the 10th anniversary of the Jahorina Ultra Trail – a retrospective showcasing the work of top photographers, including Dino Vehabović, Dino Halilović, Denis Ruvić, Jadran Crnogorac, Adnan Bubalo, Jadran Čilić, and Marija Nišić.

Through the Eyes of Artist Marija Nišić: An

Exhibition of Captivating Photographs of Jahorina

At the very summit of Jahorina, surrounded by mountain landscapes, an exhibition by Marija Nišić, Art Manager of the Jahorina Olympic Centre, was opened. At 1,879 meters above sea

level, inside the Olimp Bar, Marija presented around one hundred photographs, mostly in monochrome, created over years of observing and capturing different parts of Jahorina. What made this exhibition special was her exploration of various materials, surfaces, and printing techniques, giving each photograph a distinctive visual and tactile experience.

“The inspiration for this exhibition came from the bare walls surrounding me. I wanted to fill them with stories – quiet, snowy, mountain stories, the kind that do not demand attention, but keep it once you look at them. Each photograph is my attempt to capture not only a scene but also the feeling of the moment – the coldness of the air, the smell of snow, the silence broken only by the wind. I used different printing techniques to achieve the effect of both permanence and fragility, because even though the mountain seems eternal, it is constantly changing. I would especially highlight the diptych – the very first photograph I ever took on Jahorina, which is now part of this exhibition. It shows the view of Jahorina from the window of Hotel ‘Bistrica,’ where I lived during my first three years on the mountain.

That photograph was also the moment that introduced me to the spirit of Jahorina and the Olympics. I would also like to point out that more than a hundred artists have passed through the HUB, each leaving their mark on Jahorina. That is the magic of this work – the history of art is already inscribed here. Today, the mountain is home to murals by world-renowned muralists, as well as works by painters and sculptors. No serious conversation about art can pass without mentioning Jahorina. Beyond investments in infrastructure, investments were made in art, and a gallery would be the crowning achievement –something that we, as a community of artists and historians of this mountain beauty, truly aspire to,” said Marija.

Through a combination of classical photographic methods and experimental approaches to materials, Marija Nišić presents Jahorina from a new perspective – not only as a tourist destination, but as a place of introspection, memory, and a deeply personal connection with nature.

A View of Jahorina’s Beauty Through the Lens of Ivan Trnčić

The photography exhibition by Ivan Trnčić, director of the agency “Vivo,” was presented at the Poljice gondola station, marking the tenth anniversary of the Vivo Studio. Ivan captures Jahorina through the prism of his personal experiences and observations. His lens reveals details often overlooked by the casual observer, uncovering what makes Jahorina truly unique.

“My collaboration with the Jahorina Olympic Centre began in 2019, when I expressed a desire to enrich the winter story of the Vivo Studio. I was invited to a meeting, which marked the start of a very successful and inspiring partnership. One of my favorite moments on Jahorina is the first video and photographs of the sunrise. I usually find inspiration in places where I feel peace, when I am alone, imagining and visualizing ideas I could later realize. In my opinion, the most beautiful parts of Jahorina to photograph are the winter landscapes – the vast, untouched nature at the mountain’s peak, as well as riding the snowcat at sunrise and sunset. With this exhibition, I wanted to present Jahorina through my lens, the way I personally experience its beauty. Each photograph represents an attempt to convey the atmosphere, peace, and energy of the mountain, and to bring visitors closer to the moments on Jahorina that I have lived myself,” said Ivan.

Both exhibitions – Marija’s and Ivan’s – intertwine visual art with a personal experience of the mountain, offering visitors a unique opportunity to perceive Jahorina through artistic interpretations and introspective perspectives. Through monochrome images, material experiments, and digital precision, the artists succeeded in portraying the mountain not only as a tourist destination but as a space of inspiration, memory, and creative exploration. 

LEITNER

TEHNOLOŠKA I DIZAJNERSKA REVOLUCIJA

NA INTERALPINU

Na sajmu Interalpin 2025 kompanija LEITNER još jednom je potvrdila svoju poziciju jednog od najnaprednijih svjetskih proizvođača žičara. Ovogodišnje izdanje sajma u Inzbruku bilo je prilika da se predstave rješenja koja ne mijenjaju samo način transporta već i viziju planinske mobilnosti

ConnX: Kad se kabina pretvori u voz LEITNER je na svom štandu prikazao revolucionarni koncept ConnX –hibridni sistem koji kombinuje žičaru i autonomno vozilo. Putnici se iz kabinske žičare automatski prebacuju na električno vozilo koje se kreće po šinama, što omogućava povezanost između različitih zona (urbanih, turističkih ili planinskih), bez prekida vožnje i potrebe za presjedanjem.

Ova tehnologija omogućava potpuno integrisanu mobilnost – od centra grada do planinskog vrha, bez automobila, buke i emisija.

LeitPilot: Autonomija koja funkcioniše

Još jedan ključni element jeste LeitPilot – sistem koji omogućava automatski nadzor i upravljanje žičarama bez stalnog fizičkog prisustva osoblja u stanicama. Namijenjen manjim kapacitetima (do 1.200 putnika/ sat), ovaj sistem podiže efikasnost, bezbjednost i uštedu u operativnim troškovima.

LeitPilot je razvijen u skladu s najstrožim sigurnosnim normama, a njegovo prvo pilot-postrojenje već se testira na terenu.

Tehnologija u službi održivosti

LEITNER se već dugi niz godina pozicionira kao tehnološki lider u žičarskom sektoru, ali sada sve više stavlja akcenat na održivost. Svi novi sistemi bazirani su na DirectDrive tehnologiji, koja omogućava gotovo bešuman rad i visoku energetsku efikasnost bez upotrebe zupčanika i ulja.

Kabine i stanice oblikovane su minimalistički, s fokusom na dizajn koji se prirodno uklapa u pejzaž, bez narušavanja vizuelnog identiteta planinskog prostora.

Vrhunski standardi kao norma

LEITNEROVA rješenja danas su prisutna u više od 65 zemalja, a kompanija aktivno učestvuje u transformaciji planinskih destinacija u održive i funkcionalne prostore, prilagođene potrebama 21. vijeka.

Na Interalpinu su pokazali ono što svi već znamo: kada se inovacija, dizajn i odgovornost spoje, rezultat je – LEITNER. 

AT INTERALPIN LEITNER

A TECHNOLOGICAL AND DESIGN REVOLUTION

At the Interalpin 2025 trade fair, LEITNER once again confirmed its position as one of the world’s most advanced ropeway manufacturers. This year’s edition in Innsbruck was an opportunity to showcase solutions that are not only transforming transportation, but also reshaping the very vision of mountain mobility

ConnX: When a Cabin Becomes a Train

At its stand, LEITNER unveiled the revolutionary ConnX concept – a hybrid system that combines a ropeway with an autonomous vehicle. Passengers transfer seamlessly from the gondola to an electric vehicle that moves along rails, ensuring continuous connectivity between different zones – urban, tourist, or alpine – without interruptions or the need to change modes of transport.

This technology enables fully integrated mobility – from the city center to the mountain summit – without cars, noise, or emissions.

LeitPilot: Autonomy that Works

Another key innovation is LeitPilot – a system that allows ropeways to be monitored and operated automatically, without the constant physical presence of staff at stations. Designed for smaller capacities (up to 1,200 passengers per hour), the system increases efficiency, safety, and reduces operational costs.

Developed in line with the strictest safety standards, the first pilot installation is already being tested in the field.

Technology Serving Sustainability

LEITNER has long been positioned as a technological leader in the ropeway sector, but now it is placing even greater emphasis on sustainability. All new systems are based on DirectDrive technology, which delivers near-silent operation and high energy efficiency without the use of gears or oil.

Cabins and stations are designed with a minimalist approach, blending naturally into the landscape without disturbing the visual identity of mountain environments.

Top Standards as the Norm

Today, LEITNER’s solutions are present in more than 65 countries, and the company plays an active role in transforming mountain destinations into sustainable and functional spaces adapted to the needs of the 21st century.

At Interalpin, LEITNER once again demonstrated what everyone already knows: when innovation, design, and responsibility come together, the result is – LEITNER. 

ECOSIGN – 50 GODINA INOVACIJA U PLANIRANJU SKI-CENTARA

Kad se govori o održivom razvoju u planinskim područjima, teško je zaobići ime koje već pola vijeka stoji iza nekih od najpoznatijih svjetskih skijališta – Ecosign Mountain Resort Planners

Ova kanadska firma, osnovana 1975. godine, obilježava 50 godina postojanja uz impresivan portfolio: više od 400 realizovanih projekata u 46 zemalja. Od Sjeverne Amerike do Azije, Ecosign je bio partner u stvaranju skijališta koja ne samo da odgovaraju savremenim potrebama korisnika već i dugoročno poštuju prirodni ambijent i lokalnu zajednicu.

Vizija planiranja – spoj funkcionalnosti i očuvanja Ecosignov pristup je jedinstven: svaki projekat se razvija holistički, od analize terena i klime, preko saobraćajnog pristupa i žičara, do prostornog rasporeda staza, smještajnih kapaciteta i sadržaja.

Njihovi planovi vode računa o:

• očuvanju pejzaža,

• smanjenju ekološkog otiska,

• efikasnosti korišćenja prostora,

• sigurnosti i iskustvu korisnika.

Zahvaljujući ovom pristupu, Ecosign je radio na projektima kao što su Whistler Blackcomb (Kanada), Soči 2014. (Rusija), Džangđakou (Zhangjiakou) za Olimpijske igre u Pekingu 2022, ali i u brojnim evropskim i azijskim rizortima koji danas predstavljaju standard u planinskom turizmu.

Održivost nije trend – to je osnova

Za Ecosign održivost nije dodatak projektu već njegova osnova. Njihovi planovi uključuju mjere za očuvanje izvorišta vode, šuma, migracionih puteva divljih životinja i minimiziranje rizika od klizišta i erozije.

Kao partner vladama, privatnim investitorima i lokalnim zajednicama, Ecosign ne nudi samo projektne nacrte već strategiju dugoročnog razvoja, gdje je svaki metar planine unaprijed promišljen.

Pedeset godina postojanja, a tek su počeli U trenutku kad se planinski turizam sve više suočava s izazovima klimatskih promjena, prenaseljenošću i potrebom za zelenom tranzicijom, Ecosign pokazuje da iskustvo i vizija i dalje mogu biti temelj budućnosti. Njihova rješenja danas uključuju digitalne simulacije, klimatske modele i saradnju sa stručnjacima iz raznih oblasti – arhitekture, ekologije, geologije i transporta.

Ecosign ne planira samo ski-centre, oni planiraju način na koji ćemo doživljavati planinu u decenijama koje dolaze. 

– 50 YEARS OF INNOVATION IN SKI RESORT PLANNING ECOSIGN

When it comes to sustainable development in mountain regions, it is hard to overlook a name that has stood behind some of the world’s most renowned ski resorts for half a century – Ecosign Mountain Resort Planners

Founded in 1975 in Canada, the company now celebrates 50 years of existence with an impressive portfolio: more than 400 completed projects across 46 countries. From North America to Asia, Ecosign has partnered in the creation of resorts that not only meet the needs of today’s visitors but also respect the natural environment and local communities for generations to come.

A Vision of Planning – Balancing Functionality and Preservation

Ecosign’s approach is unique: every project is developed holistically, starting from terrain and climate analysis, transportation access and lift systems, to the spatial layout of slopes, accommodation capacity, and resort amenities.

Their plans take into account:

• preservation of landscapes,

• minimizing ecological footprint,

• efficient land use,

• safety and user experience.

Thanks to this comprehensive vision, Ecosign has been involved in landmark projects such as Whistler Blackcomb (Canada), Sochi 2014 (Russia), Zhangjiakou for the Beijing 2022 Winter Olympics (China), as well as numerous European and Asian resorts that today set the benchmark in

mountain tourism.

Sustainability Is Not a Trend – It Is the Foundation

For Ecosign, sustainability is not an addon but the core of every project. Their planning integrates measures for protecting water sources, forests, and wildlife migration routes, while also reducing risks of landslides and erosion.

As a trusted partner to governments, private investors, and local communities, Ecosign delivers more than blueprints – they provide long-term development strategies, where every meter of the mountain is thoughtfully designed.

Fifty Years In – and Just Getting Started

At a time when mountain tourism is increasingly challenged by climate change, overcrowding, and the urgent need for a green transition, Ecosign demonstrates that experience and vision remain the key to shaping the future. Their solutions now include digital simulations, climate modeling, and collaboration with experts from diverse fields – architecture, ecology, geology, and transportation.

Ecosign does not merely design ski resorts – they are shaping the way we will experience the mountains in the decades ahead. 

DESTINATION Gorski Hotel & Spa • Kopaonik

Winter on Kopaonik has a special charm. The crisp mountain air brushes your face as you ascend by ski lift toward Pančić’s Peak, painting a landscape of raw and unfiltered natural beauty. At the heart of this picturesque setting is Gorski Hotel & Spa, located on the Malo Jezero ski slope at an elevation of 1,770 meters.

Gorski is a destination in itself - a gateway to an unforgettable skiing experience. With its prime ski-in/ski-out location, guests have direct access to Kopaonik’s best slopes directly from the hotel, which is equipped with a modern ski room, offering everything you might need. With 62 kilometers of well-maintained slopes and the beautifully illuminated Karaman Greben slope for night skiing, there’s something for everyone.

After a day full of adventure, indulge in complete relaxation at our luxurious Spa & Wellness center, which spans over 1,200 m². Unwind in the indoor pool, saunas, or take advantage of our premium wellness treatments and massages. A highlight is the hotel’s outdoor heated pool with breathtaking views of Kopaonik’s shimmering peaks.

Creating Memories Together.

Gorski Hotel & Spa is an authentic Kopaonik experience, seamlessly combining luxury with nature, designed as an oasis for those seeking ultimate winter escape.

As the first and only fine dining restaurant on Kopaonik, La Pista, at Gorski Hotel & Spa, is an exclusive venue designed to take you on a refined culinary journey through Italy.

Recognized for four consecutive years by the Gault & Millau guide as one of Serbia’s best restaurants, La Pista offers an unparalleled dining experience.

Destinacija: Gorski

Zima na Kopaoniku ima posebnu draž. Taj trenutak kada čist planinski vazduh miluje vaše obraze dok se ski liftom penjete ka Pančićevom vrhu, pruža vam doživljaj sirove prirode u njenoj punoj lepoti. Smešten u srcu ove idile, nalazi se Gorski Hotel & Spa, na samoj ski-stazi Malo jezero na 1.770 metara nadmorske visine. Gorski je destinacija sam po sebi i polazna tačka za nezaboravnu skijašku avanturu. Sa idealnom ski-in/ski-out lokacijom, gostima je omogućen pristup najboljim stazama Kopaonika direktno iz hotela, sa skijašnicom koja je opremljena najmodernijom opremom. Na raspolaganju vam je 62 km staza različitih kategorija, dok je za ljubitelje noćnog skijanja osvetljena najlepša staza - Karaman greben. Nakon aktivnog dana provedenog na snegu, prepustite se potpunom opuštanju u našem luksuznom Spa & Wellness centru, koji se prostire na više od 1.200 m². Uživajte u zatvorenom bazenu, saunama, i vrhunskim wellness programima i tretmanima. Poseban užitak pruža otvoreni bazen sa toplom vodom iz kojeg se pruža spektakularan pogled na svetlucave vrhove Kopaonika, obasjane suncem.

Gorski Hotel & Spa nudi autentičan doživljaj Kopaonika, uz luksuzne sadržaje u harmoniji sa prirodom, koji su efikasno i nenametljivo osmišljeni tako da pruže osećaj suštinskog odmora na planini.

K

ao prvi i jedini fine dining restoran na Kopaoniku, La Pista, smešten u okviru Gorski Hotel & Spa, osmišljen je da vas povede na istančano i nezaboravno gastronomsko putovanje kroz Italiju. Četiri godine za redom, prepoznat je od strane prestižnog Gault & Millau vodiča kao jedan od najboljih restorana u Srbiji.

MND: PRVA INSTALACIJA

IZ

ORIZON SERIJE

– NOVA DIMENZIJA KABINSKOG TRANSPORTA

Kompanija MND lansirala je 2024. godine novu generaciju odvojivih kabinskih sistema pod nazivom Orizon, osmišljenih za višegodišnju upotrebu u planinskom, urbanom i turističkom okruženju. Ova linija predstavlja konkretan odgovor na sve izraženije zahtjeve mobilnosti i održivosti u savremenom prevozu.

Potpuno razvijen i proizveden u Francuskoj, sistem Orizon koristi provjerenu monokabl tehnologiju, koja istovremeno nudi fleksibilnost, energetsku efikasnost i visoku pouzdanost, a kabine kapaciteta do 20 osoba moguće je modularno prilagoditi specifičnim potrebama terena i protoka.

Tehnologija Direct Drive omogućava optimizaciju potrošnje energije i pouzdan rad sistema, dok je sama instalacija već puštena u rad i posjeduje sertifikaciju za prevoz putnika.

Na proizvodnoj lokaciji u Saint-Hélène-du-Lacu korisnicima je omogućeno i ekskluzivno testno iskustvo – vožnja jedinom gondolom na svijetu za 20 putnika, čime MND još jednom potvrđuje svoju lidersku poziciju u razvoju inovativnih i održivih transportnih rješenja. 

Orizon koristi provjerenu monokabl tehnologiju, koja istovremeno nudi fleksibilnost, energetsku efikasnost i visoku pouzdanost

MND: FIRST INSTALLATION FROM THE ORIZON SERIES –A NEW DIMENSION OF CABIN TRANSPORT

In 2024, MND launched a new generation of detachable cabin systems under the name Orizon, designed for long-term use in mountain, urban, and tourist environments. This product line provides a concrete response to the growing demands for mobility and sustainability in modern transport.

Fully developed and manufacturetd in France, the Orizon system relies on proven monocable technology, delivering flexibility, energy efficiency, and high reliability. The cabins, with a capacity of up to 20 passengers, can be modularly adapted to the specific requirements of terrain and flow.

The Direct Drive technology ensures optimized energy consumption and reliable operation, while the installation itself is already operational and fully certified for passenger transport.

At the production site in SaintHélène-du-Lac, customers are offered an exclusive test experience – a ride on the world’s only 20-passenger gondola – once again confirming MND’s leadership in the development of innovative and sustainable transport solutions. 

PAMETNE STIJENE:

KAKO SE PROCJENJUJE RIZIK OD ODRONA U REALNOM VREMENU?

U planinskim predjelima, gdje svaki kamen može biti potencijalna opasnost, nova tehnologija donosi odgovore. Francusko-američki istraživački tim razvio je inovativan pristup za praćenje ponašanja stijena tokom pada, i to iz same unutrašnjosti stijene

Uprojektu koji potpisuju Marion Bost (Univerzitet Gustave Eiffel) i Bruma Souza (Univerzitet New Hampshire) u stijene su ugrađeni senzori koji bilježe njihovo kretanje, rotaciju, udarce i kontakt s tlom. Te „pametne stijene“ puštene su niz planinske padine kako bi se u stvarnim uslovima prikupili podaci o energiji i dinamici njihovog kretanja.

Dobijeni podaci omogućavaju znatno precizniju procjenu rizika od odrona i kamenoloma, što je ključno za zaštitu infrastrukture, žičara, puteva i naseljenih zona u planinskim područjima.

Ovaj istraživački poduhvat ne donosi samo podatke već otvara vrata razvoju novih modela predikcije, savremenijih sistema upozorenja i, što je najvažnije, konkretnih mjera zaštite koje mogu spriječiti katastrofe. 

SMART ROCKS:

HOW IS LANDSLIDE RISK ASSESSED IN REAL TIME?

In mountainous regions, where every stone can pose a potential danger, new technology is providing answers. A French-American research team has developed an innovative approach to monitoring the behavior of rocks during falls— from inside the rock itself

In a project led by Marion Bost (Université Gustave Eiffel) and Bruma Souza (University of New Hampshire), sensors were embedded into rocks to record their movement, rotation, impacts, and contact with the ground. These “smart rocks” were released down mountain slopes in order to collect real-world data on the energy and dynamics of their motion.

The data gathered allows for a much more accurate assessment of landslide and rockfall risks, which is crucial for protecting infrastructure, cable cars, roads, and populated areas in mountainous terrains.

This research endeavor not only delivers valuable data but also paves the way for the development of new prediction models, advanced warning systems, and, most importantly, concrete protective measures that can prevent disasters. 

PHOTO: WIKIMEDIA/WALTER SIEGMUND
PHOTO: VRBASKI

SNOWCAT BY XELOM: ELEKTRIČNA REVOLUCIJA

NA SNIJEGU SNOWCAT BY XELOM: ELEKTRIČNA REVOLUCIJA NA SNIJEGU

U trenutku kad održivost više nije samo opcija već imperativ, kompanija Xelom donosi tržištu jedan od najnaprednijih i najambicioznijih projekata u svijetu snježnih mašina –SNOWCAT, prvu potpuno električnu mašinu za pripremu ski-staza nove generacije. Ovaj model ne samo da drastično mijenja igru u pogledu emisija već i postavlja nove standarde performansi, udobnosti i efikasnosti u ski-industriji

Za razliku od tradicionalnih dizel ratraka, SNOWCAT koristi električne motore ukupne snage 510 kW (oko 680 KS) i razvija impresivan obrtni moment od 27.600 Nm, što ga čini sposobnim da savlada i najekstremnije planinske uslove. Robusna šasija, nisko težište i pogon na sve točkove (ili, bolje rečeno – sve gusjenice) garantuju stabilnost, preciznost i sigurnost u radu, bez obzira na konfiguraciju terena ili stanje snijega.

U samoj srži ovog vozila nalazi se baterija kapaciteta 300 kWh, koja omogućava do pet sati neprekidnog rada u punom kapacitetu. Zahvaljujući DC brzom punjenju snage 150 kW, SNOWCAT se može napuniti za otprilike dva sata, što znatno smanjuje zastoje i omogućava višesmjensku upotrebu bez velikih prekida.

SNOWCAT ne impresionira samo tehnikom – enterijer kabine donosi ergonomiju i komfor. Grijana stakla i retrovizori, LED svjetla, automatska klima, kao i 12-inčni

radni ekran i 9-inčni multimedijalni displej s podrškom za Apple CarPlay i Android Auto čine da operater u vozilu ne osjeti ni najmanji nedostatak moderne tehnologije.

Tu su i:

• multifunkcionalni joystick integrisan u naslon za ruku,

• grijanje brisača,

• softverska ažuriranja putem interneta,

• personalizovani vozački profil,

• video-nadzor i dijagnostika u realnom vremenu.

DIMENZIJE, FLEKSIBILNOST I PRAKTIČNOST

Ukupna dužina vozila s frezom i nožem iznosi 8.930 mm, dok se širina kreće od 2.800 mm do 3.500 mm, u zavisnosti od konfiguracije gusjenica. Zahvaljujući elektro-hidrauličnom sistemu za zatezanje gusjenica i brzim priključcima za zamjenu dodatne opreme, SNOWCAT omogućava jednostavno prilagođavanje različitim operativnim zadacima – od ravnanja staza do

SNOWCAT ne impresionira samo tehnikom – enterijer kabine donosi ergonomiju i komfor

pravljenja snježnih parkova.

Električni pogon ne znači samo čistoću rada – on donosi i znatno niže troškove održavanja, tiši rad, manju zavisnost od goriva i dugoročno manji ekološki otisak. Za ski-centre koji teže zelenijem poslovanju i žele ispuniti sve strože evropske ekološke regulative, SNOWCAT je logičan i strateški izbor.

ZAKLJUČAK: SNJEŽNA BUDUĆNOST JE ELEKTRIČNA

SNOWCAT by Xelom nije samo mašina – to je manifest održivog inženjeringa. U njemu se susreću sirova snaga, napredna tehnologija i ekološka odgovornost. Za ski-centre koji žele da ostanu konkurentni, moderni i odgovorni prema okolini ovaj električni ratrak predstavlja više od investicije – predstavlja viziju budućnosti. 

PHOTO: XELOM

SNOWCAT BY XELOM: THE ELECTRIC REVOLUTION ON SNOW

At a time when sustainability is no longer just an option but an imperative, the company Xelom brings to the market one of the most advanced and ambitious projects in the world of snow machines – SNOWCAT, the first fully electric next-generation snow groomer. This model not only drastically changes the game in terms of emissions but also sets new standards of performance, comfort, and efficiency in the ski industry

Unlike traditional diesel-powered groomers, SNOWCAT uses electric motors with a combined output of 510 kW (around 680 hp) and delivers an impressive 27,600 Nm of torque, making it capable of handling even the most extreme mountain conditions. A robust chassis, low centre of gravity, and all-track drive guarantee stability, precision, and safety at work, regardless of terrain configuration or snow conditions.

At the heart of this vehicle lies a 300 kWh battery, enabling up to five hours of continuous full-capacity operation. Thanks to 150 kW DC fast charging, SNOWCAT can be fully recharged in about two hours, significantly reducing downtime and allowing multi-shift operation without long interruptions.

But SNOWCAT doesn’t impress only with its engineering – the cabin interior brings ergonomics and comfort. Heated windows and mirrors, LED lights, automatic climate control, along with a 12-inch work screen and 9-inch multimedia display with Apple CarPlay and Android Auto support, ensure that the operator experiences no lack of modern technology.

Additional features include:

But SNOWCAT doesn’t impress only with its engineering – the cabin interior brings ergonomics and comfort

• multifunctional joystick integrated into the armrest,

• heated wipers,

• over-the-air software updates,

• personalized driver profiles,

• real-time video monitoring and diagnostics.

DIMENSIONS, FLEXIBILITY, AND PRACTICALITY

The total vehicle length with tiller and blade is 8,930 mm, while the width ranges from 2,800 mm to 3,500 mm, depending on track configuration. Thanks to the electro-hydraulic track tensioning system and quick couplings for attachment changes, SNOWCAT offers easy adaptation to different operational tasks – from slope grooming to building snow parks. Electric drive doesn’t just mean cleaner operation – it also brings significantly lower maintenance costs, quieter performance, reduced fuel dependency, and a long-term smaller ecological footprint. For ski resorts striving for greener business models and aiming to meet increasingly strict European environmental regulations, SNOWCAT is a logical and strategic choice.

CONCLUSION: THE SNOWY FUTURE IS ELECTRIC

SNOWCAT by Xelom is not just a machine – it is a manifesto of sustainable engineering. It unites raw power, advanced technology, and environmental responsibility. For ski resorts that want to stay competitive, modern, and ecoconscious, this electric snow groomer represents more than an investment – it represents a vision of the future. 

PHOTO: XELOM

Firma Stam Petrović d.o.o. je osnovana 1998. godine. Od osnivanja, pa do danas osnovna djelatnost su zemljani radovi u niskogradnji i vanjska uređenja građevinskih objekata.

U toku je izdradnja 2 objekta:

OBJEKAT MILJACKA-STANOVI PALE

Udaljenost od Olimpijskog Centra Jahorina = 12 kilometara

Udaljenost od Ski Centra Ravna planina = 5 kilometara

Udaljenost od Sarajeva = 15 kilometara

STAMBENO-POSLOVNI OBJEKAT JAHORINA, OBUĆINA-BARE

Udaljenost od staze 300 metara

OD KORAKA PIONIRA DO SNA SAVREMENIH VISINA OD KORAKA PIONIRA DO SNA

SAVREMENIH VISINA

KAKO JE JAHORINA IZRASLA U SIMBOL TRADICIJE I MODERNOG DOBA

Prvobitno ime ove planine bilo je JAVORINA, po javoru – drvetu koje prirodno raste na njenim padinama, snažno i otporno, baš kao i ljudi koji su je vremenom gradili, čuvali i voljeli. Pod uticajem različitih jezika i govora ime je s vremenom postalo JAHORINA

TEXT: MILENA ČEREMIDŽIĆ

Danas to ime više nije samo geografska oznaka – Jahorina je brend s međunarodno prepoznatljivim značenjem. Od Zimskih olimpijskih igara (ZOI) 1984. godine pa do danas, to ime se nalazi u sportskim arhivama, turističkim vodičima, međunarodnim kampanjama i – što je najvažnije – u kolektivnom pamćenju ljudi širom svijeta. Na Jahorini ne biramo između identiteta i autentičnosti – mi ih spajamo. Čuvajući ime Jahorina, čuvamo važan dio novije istorije, ali ne zaboravljamo njeno porijeklo. Naprotiv, objašnjavajući ga, uključujući ga u edukaciju, kulturu i savremene narative, dajemo dublji smisao svakom slovu tog imena koje s ponosom izgovaramo.

ZATO – HAJDE DA VAS UPOZNAMO S PRIČOM

JEDNE PLANINE

Danas je Jahorina savremen skicentar, ljetna oaza, destinacija za sport, kulturu, odmor i avanturu

Jahorina, planina čija silueta dominira horizontima jugoistočne Bosne i Hercegovine, prostor je vrijednosti, sjećanja i snova. Njena istorija počinje davne 1923. godine, kad je u Sarajevu osnovano Udruženje prijatelja planine. Već tada su ljudi prepoznali njen izuzetni potencijal za planinarenje, skijanje i duhovno uzdizanje zahvaljujući boravku u prirodi.

Prvi veliki iskorak desio se 1952. godine, izgradnjom prve žičare – nazvane “Jahorina”, kasnije poznate kao “Cvijanova”, po Cvijanu Golijaninu, čovjeku čija je posvećenost ovoj instalaciji bila legendarna. Danas je poznajemo kao “Ogorjelica 1”. Ta prva žica nije podignuta lako – volovi su vukli drvene stubove, konji prenosili pijesak,

a beton se pravio ručno. Svaka ruka, svaki kamen, svaka kap znoja bila je dio temelja budućnosti Jahorine.

Razvoj se nastavio – 1965. godine postavljena je žičara na mjestu današnjih Poljica, a 1968. godine i jednosjed na Prači. Osnivanje Sportskog skijaškog kluba (SSK) 1971. godine dalo je dodatni zamah skijaškom sportu i obuci mladih generacija.

Posebna stranica istorije počinje pripremama za Zimske olimpijske igre 1984. godine. Staze su dobijale nov sjaj, izgrađeni su savremeni liftovi poput “Želje” 1983, “Ogorjelica 1 i 2”, dvosjedi na Poljicama i Skočinama. Jahorina je tada postala domaćin ženskih olimpijskih disciplina – veleslaloma, slaloma i spusta – i stekla vječni status u olimpijskoj istoriji.

Ali ova planina je briljirala i mnogo prije ZOI. Još 1939. godine, pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra, održano je prvo zvanično skijaško takmičenje. A 1975. godine, zbog nedostatka snijega u Sloveniji, Jahorina je „uskočila“ i preuzela organizaciju Svjetskog kupa “Zlatna lisica”, potvrdivši svoj kapacitet i reputaciju na svjetskoj sceni.

Te godine su bile uvod u nešto veće – olimpijadu ljudskosti, kako su je zvali. Osmog februara 1984. godine, u trenutku kad je Huan Antonio Samaran otvorio Igre u Sa-

rajevu, počeo je da pada snijeg – prvi pravi snijeg te zime. Ljudi su stajali rame uz rame – vojska, policija, civili, volonteri – i nogama tabali staze, držeći se za kaiševe, korak po korak, gradeći uspjeh.

Bio je to trenutak sloge, kad je čitavo društvo zaboravilo na razlike i radilo kao jedno. Taj duh – duh žrtve za opšte dobro, za sport, za budućnost – i dalje živi među ljudima ovih krajeva.

Uspomena na tu snagu i entuzijazam sačuvana je i preko objekata koji su tada građeni – hoteli „Jahorina“, „Rajska“, „Mladost“, „Partizan“, „Šator“ (Rujina), rezidencijalne vile – koje danas pokušavamo obnoviti po autentičnim nacrtima, kako bismo očuvali duh vremena i ljepotu izvorne arhitekture.

Godinama kasnije, Paola Magoni, olimpijska šampionka u veleslalomu, vratila se na Jahorinu – dirnuta, ganuta, zahvalna što je ta epizoda njenog života ovdje još živa i poštovana. To je Jahorina – planina koja pamti, čuva, oprašta i nadahnjuje.

Danas je Jahorina savremen ski-centar, ljetna oaza, destinacija za sport, kulturu, odmor i avanturu. Infrastruktura se razvija, posjeta raste, a priče se i dalje pišu – ali uvijek s poštovanjem prema korijenima.

Godine 2024. obilježeno je 40 godina od održavanja XIV zimskih olimpijskih igara, velikog trenutka u istoriji planine i regiona. Ponosni na olimpijski brend koji nosimo, i danas čuvamo uspomenu na dane kad je svijet gledao u naše staze.

I danas „svijet“ i skijaši iz 28 zemalja svijeta, među kojima se izdvajaju gosti iz Velike Britanije, Mađarske, Rusije, Rumunije, ali i svih zemalja regiona, dolaze na naše staze. Ova raznolikost obogaćuje duh planine i čini Jahorinu mjestom susreta kultura, sportskih entuzijasta i prijatelja prirode iz svih krajeva svijeta.

Jahorina se može pohvaliti izvanrednim uslovima za zimske sportove, sa sezonom koja traje između 120 i 150 dana pod snijegom, pružajući posjetiocima sigurne, kvalitetne i raznovrsne staze. Kapacitet od 32.000 skijaša na sat, zahvaljujući 17 savremenih instalacija vertikalnog transporta, omogućava da i u danima najveće posjećenosti nema gužvi ni čekanja – što je standard kojim se ponosimo.

Prvi veliki iskorak desio se 1952. godine, izgradnjom prve žičare – nazvane “Jahorina”, kasnije poznate kao “Cvijanova”

Posebno ističemo dvije gondole, među kojima se nalazi i ona s dizajnerskim potpisom italijanske kuće Pininfarina, koja predstavlja spoj elegancije, funkcionalnosti i inženjerskog savršenstva.

Planina raspolaže sa 54 km staza, od kojih čak 11 homologovanih ski-staza, što je svrstava u red rijetkih centara koji su spremni za organizaciju međunarodnih takmičenja najvišeg ranga. Zbog toga ne čudi što je i danas mnogi profesionalni sportisti biraju kao idealnu lokaciju za pripreme i treninge.

Na Jahorini ne pravimo raskid s prošlošću, već je ugrađujemo u temelje budućnosti. Spoj identiteta koji baštinimo i autentičnosti koju živimo – to je ono što nas čini drugačijima.

Jahorina je zavežljaj vremena u kojem se prepliću koraci pionira, snovi sportista, glasovi navijača, trud radnika i tišina prirode. Ona je dokaz da visine nisu samo mjera nadmorske visine, već mjesta do kojih rastemo zajedno –kao ljudi, kao društvo, kao zajednica koja zna da njeguje ono što vrijedi.

Na njenim padinama ostaju tragovi istorije, ali i otisci budućnosti.

Jer čuvati Jahorinu znači čuvati vrijeme, identitet, uspomene i budućnost.

I znači vjerovati da se najljepši vrhovi tek otkrivaju –kad im priđemo zajedno. 

On February 8, 1984, as Juan Antonio Samaranch opened the Games in Sarajevo, snow began to fall

FROM THE STEPS OF PIONEERS TO THE DREAM OF MODERN HEIGHTS

HOW JAHORINA GREW INTO A SYMBOL OF TRADITION AND THE MODERN ERA

The original name of this mountain was Javorina, after the maple tree (javor) that grows naturally on its slopes – strong and resilient, just like the people who built, protected, and loved it over time. Through the influence of different languages and dialects, the name gradually transformed into Jahorina

TEXT: MILENA ČEREMIDŽIĆ

Today, this name is no longer just a geographical marker – Jahorina is a brand with internationally recognized meaning. From the 1984 Winter Olympic Games to the present day, the name appears in sports archives, travel guides, international campaigns, and – most importantly – in the collective memory of people across the world.

On Jahorina we do not choose between identity and authenticity – we bring them together. By preserving the name Jahorina, we safeguard an important part of recent history, while never forgetting its origins. On the contrary, by explaining them, including them in education, culture, and contemporary narratives, we give deeper meaning to every letter of the name we pronounce with pride.

SO – LET US SHARE WITH YOU THE STORY OF A MOUNTAIN

Jahorina, whose silhouette dominates the horizons of southeastern Bosnia and Herzegovina, is a space of values, memories, and dreams. Its history begins in 1923, when the Association of Friends of the Mountain was founded in Sarajevo. Even then, people recognized its unique potential for hiking, skiing, and spiritual uplift through nature.

The first major step came in 1952 with the construction of the first ski lift – called “Jahorina,” later known as “Cvijanova,” after Cvijan Golijanin, the man whose dedication to this project became legendary. Today, we know it as “Ogorjelica 1.” The lift was not built easily –oxen hauled the wooden poles, horses carried sand, and concrete was mixed by hand. Every hand, every stone,

every drop of sweat was part of the foundation for Jahorina’s future.

Development continued: in 1965, a lift was installed at the site of today’s Poljice; in 1968, a single chairlift at Prača. The founding of the Sports Ski Club (SSK) in 1971 gave further momentum to skiing and the training of new generations.

THE OLYMPIC ERA

A special chapter of history began with preparations for the 1984 Winter Olympic Games. The slopes were renewed, modern lifts were built – “Željo” in 1983, “Ogorjelica 1 and 2,” and chairlifts at Poljice and Skočine. Jahorina then hosted the women’s Olympic disciplines – giant slalom, slalom, and downhill – securing eternal status in Olympic history.

But the mountain shone even before the Olympics. As early as 1939, under the patronage of King Alexander, the first official ski competition was held. In 1975, due to a lack of snow in Slovenia, Jahorina stepped in to host the World Cup “Golden Fox,” confirming its capacity and reputation on the global stage.

These years led to something greater – the “Olympics of Humanity,” as they were called. On February 8, 1984, as Juan Antonio Samaranch opened the Games in Sarajevo, snow began to fall – the first true snowfall of that winter. People stood side by side – army, police, civilians, volunteers – packing the slopes with their own footsteps, holding onto straps, step by step, building success.

It was a moment of unity, when the whole society forgot its differences and worked as one. That spirit – the spirit of sacrifice for the common good, for sport, for the future – still lives among the people of these lands.

The memory of that strength and enthusiasm is preserved in the buildings constructed then – hotels “Jahorina,” “Rajska,” “Mladost,” “Partizan,” “Šator” (Rujina), residential villas – which we strive to restore today according to authentic designs, to preserve both the spirit of the time and the beauty of the original architecture.

Years later, Paola Magoni, Olympic champion in giant slalom, returned to Jahorina – touched, moved, grateful that this episode of her life remained alive and honored here. That is Jahorina – a mountain that remembers, protects, forgives, and inspires.

JAHORINA TODAY

Today, Jahorina is a modern ski resort, a summer oasis, a destination for sports, culture, leisure, and adventure. Infrastructure continues to grow, visitor numbers increase, and new stories are written – always with respect for the roots.

In 2024, Jahorina marked the 40th anniversary of the XIV Winter Olympic

Jahorina is a bundle of time where the steps of pioneers, the dreams of athletes, the voices of fans, the labor of workers, and the silence of nature all intertwine.

Games, a milestone in the history of both the mountain and the region. Proud of the Olympic brand we carry, we continue to preserve the memory of the days when the world watched our slopes.

Even today, the “world” and skiers from 28 countries – particularly from the United

Kingdom, Hungary, Russia, Romania, as well as across the Balkans – come to our slopes. This diversity enriches the mountain’s spirit, making Jahorina a place where cultures, sports enthusiasts, and nature lovers from around the world meet.

Jahorina boasts exceptional conditions

for winter sports, with a snow season lasting between 120 and 150 days, offering visitors safe, high-quality, and diverse slopes. A capacity of 32,000 skiers per hour, thanks to 17 modern ski lifts, ensures that even on the busiest days there are no crowds or waiting – a standard we are proud of.

We especially highlight two gondolas, including one designed by the Italian house Pininfarina, representing the union

of elegance, functionality, and engineering perfection.

The mountain offers 54 kilometers of slopes, including 11 homologated ski runs, placing Jahorina among the rare centers ready to host top-tier international competitions. It is no surprise that many professional athletes continue to choose it as an ideal location for training and preparation.

A MOUNTAIN THAT CONNECTS PAST AND FUTURE

On Jahorina, we do not break with the past – we build it into the foundations of the future. The union of inherited identity and lived authenticity is what makes us different.

Jahorina is a bundle of time where the steps of pioneers, the dreams of athletes, the voices of fans, the labor of workers, and the silence of nature all intertwine. It is proof that heights are not only measured in meters above sea level, but in the places we reach together – as people, as a society, as a community that knows how to cherish what matters.

On its slopes remain the traces of history, but also the footprints of the future. Because preserving Jahorina means preserving time, identity, memory, and future. And it means believing that the most beautiful peaks are yet to be discovered – when we climb them together. 

We especially highlight two gondolas, including one designed by the Italian house Pininfarina
The mountain offers 54 kilometers of slopes, including 11 homologated ski runs

JEDINI PREDSTAVNICI IZ REGIONA

NA PRESTIŽNOM SAJMU INTERALPIN

Ovogodišnje izdanje sajma Interalpin, vodeće svetske platforme za industriju zimskog turizma i skijanja, pokazalo je da su inovacije, tehnologija i održivost ključni pokretači budućnosti planinskih centara. Kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovine i regiona na ovom prestižnom događaju, imao sam priliku da se uverim u globalne trendove i razgovaram s liderima industrije, razmenim iskustva i definišem smer u kojem će i Jahorina nastaviti da ide

Svi imamo zajednički cilj: unapređenje kvaliteta usluga na planinama uz očuvanje prirodnog okruženja

PIŠE: DEJAN LJEVNAIĆ, DIREKTOR OC JAHORINA

Poseban fokus bio je na automatizaciji, pametnim rešenjima i održivosti. Od sistema za analitiku prometa skijaša koji koriste veštačku inteligenciju, preko automatskog osnežavanja u realnom vremenu, do digitalnih mapa koje korisnicima omogućavaju planiranje ruta u skladu s gužvom, vremenskim uslovima i nivoom znanja – sve pokazuje koliko tehnologija može unaprediti iskustvo skijaša. Energetska efikasnost takođe je bila u prvom planu: od modernih žičara koje troše manje struje do hibridnih i električnih transportnih sistema na planinama.

Posebno me je impresionirala kompanija LEITNER, koja je predstavila novi standard jednosmernih monokablovskih žičara s unapređenjima u bezbednosti, održivosti i smanjenju buke. Njihova tehnologija LeitPilot omogućava autonomni rad žičara putem LIDAR senzora, što nas približava viziji potpuno automatizovanih skijališta.

Veliki iskorak ka održivosti predstavljaju električni ratraci, vozila za uređenje staza koja ne emituju štetne gasove i rade tiho, doprinoseći očuvanju prirode i kvalitetu boravka skijaša. Primeri poput francuskog Val Cenisa i švajcarskog Flumserberga pokazuju da ova tehnologija funkcioniše i u praksi. Na Interalpinu sam obavio nekoliko sastanaka s proizvođačima električnih ratraka, uključujući firmu Xelom, i u planu je da Jahorina uskoro implementira ove ekološki prihvatljive modele, potvrđujući svoju posvećenost zelenim rešenjima.

Jedan od inovativnih proizvoda koji je izazvao posebno interesovanje jeste CONNX gondola – sistem koji omogućava automatsko kačenje kabina na sajlu i povezivanje planinskih centara s urbanim sredinama, olakšavajući transport i unapređujući iskustvo posetilaca. Za najmlađe skijaše predstavljeni su GoSki i SkiBike, jednostavni i zabavni načini da deca nauče prve korake na stazi.

Najveće fascinacije su povezivanje podataka iz svih segmenata ski-centra – od prodaje karata, preko osnežavanja, do ugostiteljstva – u jedinstven sistem upravljanja centrom u realnom vremenu. Upravo u ovom pravcu Jahorina planira dalju modernizaciju, kako bi naše skijalište postalo primer digitalne i održive planinske destinacije.

Posebno je značajan bio sastanak s partnerima iz TechnoAlpina, s kojima planiramo dodatnu automatizaciju osnežavanja na novim delovima Jahorine, ali i razgovori s firmama koje nude pametne digitalne sisteme za korisničko iskustvo i mobilne aplikacije s personalizovanim podacima o stazama i restoranima.

Pored zimskih inovacija, inspirisala nas je i ponuda letnjih atrakcija koje mogu dodatno obogatiti sezonsku ponudu Jahorine – od letnjih sanki i zip-lajn sistema do multifunkcionalnih bajk parkova s interaktivnim stanicama. Naime, mnoge alpske destinacije produžile su sezonu upravo zahvaljujući ovakvim investicijama, a Jahorina sledi isti pravac.

Naša vizija je jasna: planina otvorena za ceo svet – 365 dana u godini. Ulaganjem u pametne sisteme, infrastrukturu, edukaciju kadra i promociju želimo da Jahorina postane lider u regionu po kvalitetu usluga, održivosti i inovacijama. 

Ulaganjem u pametne sisteme, infrastrukturne projekte, edukaciju kadra i promociju Jahorina ide ka tome da bude planina otvorena za ceo svet – 365 dana u godini

THE ONLY REPRESENTATIVE FROM THE REGION AT THE PRESTIGIOUS INTERALPIN FAIR

This year’s edition of Interalpin, the world’s leading platform for the winter tourism and skiing industry, once again demonstrated that innovation, technology, and sustainability are the key drivers of the future of mountain resorts. As the sole representative of Bosnia and Herzegovina and the wider region at this prestigious event, I had the opportunity to witness global trends firsthand, engage in discussions with industry leaders, exchange experiences, and outline the direction in which Jahorina will continue to move

We all share a common goal – to improve the quality of services in mountain resorts while preserving the natural environment

The spotlight was firmly on automation, smart solutions, and sustainability. From skier traffic analytics powered by artificial intelligence, to real-time automated snowmaking and digital maps that allow visitors to plan routes based on crowd levels, weather, and skill level – everything illustrates

how technology can elevate the skiing experience. Energy efficiency was also a central theme: modern lifts that consume less electricity, hybrid and electric mountain transport systems, all pointing toward greener operations.

One of the highlights for me was the presentation by LEITNER, which unveiled a new standard for monocable gondolas, featuring advancements in safety, sustainability, and noise reduction. Their LeitPilot technology enables autonomous lift operations through LIDAR sensors, bringing us closer to the vision of fully automated ski resorts.

Another major step toward sustainability is the introduction of electric snow groomers – vehicles that operate without emissions and with minimal noise, thus preserving nature while improving the skier’s experience. Examples from resorts such as Val Cenis in France and Flumserberg in Switzerland show this technology is already viable. At Interalpin, I held several meetings with manufacturers, including Xelom, with plans for Jahorina to soon adopt these eco-friendly models, further underlining our commitment to green solutions.

Among the most innovative products presented was the CONNX gondola system, which allows for automatic cabin coupling and makes it possible to connect mountain resorts with urban centers – simplifying transport while enhancing visitor comfort. For the youngest skiers, fun and engaging tools such as GoSki and SkiBike were introduced, designed to make those very first steps on the slopes both easy and enjoyable.

What impressed me most, however, was the integration of data across all aspects of a ski resort – from ticket sales

and snowmaking to hospitality – into a single, real-time management system. This holistic approach is exactly the direction Jahorina is heading, as we continue to modernize and position ourselves as a model of digital and sustainable mountain destinations.

A particularly important discussion was held with our partners from TechnoAlpin, with whom we are planning additional automation of snowmaking on new sections of Jahorina. Conversations with companies offering advanced digital systems for customer experience, including mobile apps with personalized information on slopes and restaurants, were equally valuable.

Beyond winter innovations, the fair also showcased summer attractions that can enrich the year-round offer of mountain resorts – from summer sledding and zip-line systems to multifunctional bike parks with interactive stations. Many Alpine destinations have already extended their seasons thanks to such investments, and Jahorina is set to follow the same path.

Our vision is clear: a mountain open to the world – 365 days a year. By investing in smart systems, infrastructure, staff training, and international promotion, our goal is to position Jahorina as a regional leader in service quality, sustainability, and innovation. 

Through investment in smart systems, infrastructure projects, staff training, and promotion, Jahorina is moving towards becoming a mountain open to the world, 365 days a year

BISERI JAHORINE TAMO

GDJE PRESTAJE STAZA, POČINJE

NJIHOVA PRIČA I SNAGA

Sva mjesta čine ljudi, koji postaju brendovi tih mjesta, prepoznatljivi koliko i sama lokacija. Jahorina ne bi bila ista bez ovih „bisera“ olimpijske planine!

DRAŽAN FURTULA

ŠEF EKSPLOATACIJE OC JAHORINA

Dražan Furtula već 28 godina diše ritmom planine. Na Jahorinu je došao vođen ljubavlju prema skijanju i prirodi, a svoju karijeru započeo je u Gorskoj službi spasavanja. Ubrzo je prešao u tehnički sektor, gdje je godinama radio na održavanju žičara i ski-liftova, a danas je šef eksploatacije.

Pamti mnoge izazove, ali jedno spasavanje ostaje posebno: akcija izvlačenja djevojke zaglavljene na žičari 2004. godine – trenutak kad je, prisebnošću i znanjem, spasio jedan život. Bez Dražana Furtule Jahorina kakvu danas poznajemo teško bi opstala. Njegovo tehničko znanje, posvećenost i osjećaj odgovornosti bili su i ostali temelj sigurnosti i funkcionisanja ski-centra. Tokom najtežih zima, kad su se žičare borile s olujama i ledom, upravo je on bio taj koji je, bez obzira na vremenske uslove, prvi izlazio na teren i posljednji se vraćao. Njegovo prisustvo za mnoge radnike znači sigurnost – jer znaju da je Dražan tu, da sve funkcioniše.

Gotovo da ne postoji žičara, stub ili kabl na planini koji nije prošao kroz njegove ruke. Zahvaljujući njegovoj požrtvovanosti, hiljade skijaša svake zime uživaju u sigurnom i besprijekornom sistemu. Njegov doprinos je neprocjenjiv – tiha snaga bez koje bi ritam planine stao.

Kao jedan od ključnih ljudi iz tehničkog tima učestvovao je i u velikim projektima modernizacije, a posebno izdvaja postavljanje alpine coastera – trenutak kad je Jahorina, kako kaže, konačno dobila ono što joj je godinama nedostajalo: ljetnu sezonu.

Dražan kaže da je Jahorina danas potpuno drugačija – „promijenila se 100% nabolje“. A mijenjao se i on: sazrijevao, učio, stekao prijatelje za cijeli život.

Njegovo mjesto snage i mira jeste vrh Ogorjelice, odakle najviše voli da pogleda planinu koju naziva jednostavno – uživanje.

Na pitanje šta ga je zadržalo sve ove godine, odgovor je kratak: ljubav prema poslu i planini. 

DRAŽAN FURTULA

HEAD OF OPERATIONS, OC JAHORINA

For 28 years, Dražan Furtula has lived in rhythm with the mountain. He came to Jahorina guided by his love for skiing and nature, starting his career in the Mountain Rescue Service. Soon after, he moved to the technical sector, where he spent years maintaining chairlifts and ski lifts, and today he serves as Head of Operations.

He recalls many challenges, but one rescue remains unforgettable: the 2004 mission to save a girl stuck on a chairlift — a moment when his composure and expertise saved a life. Without Dražan Furtula, Jahorina as we know it today would hardly exist. His technical knowledge, dedication, and sense of responsibility have always been the foundation of safety and functionality at the ski center. During the harshest winters, when lifts battled storms and ice, he was always the first on the ground and the last to return. For many workers, his presence equals security — because they know Dražan is there to keep everything running.

There is hardly a lift, pole, or cable on the mountain that hasn’t passed through his hands. Thanks to his commitment, thousands of skiers each winter enjoy a safe and flawless system. His contribution is priceless — a quiet strength without which the mountain’s rhythm would falter.

As one of the key people in the technical team, he also participated in major modernization projects. He especially highlights the installation of the alpine coaster — the moment when, as he says, Jahorina finally gained what it had long lacked: a summer season.

Dražan says Jahorina today is completely different — “changed 100% for the better.” And he changed as well: maturing, learning, and making lifelong friendships.

His place of strength and peace is the peak of Ogorjelica, from where he loves to gaze at the mountain he simply calls — pure enjoyment.

When asked what kept him all these years, his answer is brief: love for his work and the mountain. 

Dražan Furtula

THE PEARLS OF JAHORINA

WHERE THE TRAIL ENDS, THEIR STORY AND STRENGTH BEGIN

All places are defined by people, who become the brands of those places, as recognizable as the location itself. Jahorina would not be the same without these ’gems’ of the Olympic mountain!

SRĐAN STEVANOVIĆ

Srđan Stevanović je 42 godine proveo na Jahorini – udisao je njen vjetar, brojao njene zime i živio svaki njen uspon i pad. Od sezonskog radnika 1984. godine prošao je gotovo sve pozicije: bio je rukovalac žičare i ski-lifta, šef sportskih sadržaja, animator, v.d. tehničkog direktora, šef ski-staza, savjetnik za organizaciju ski-takmičenja i manifestacija. I sve to s osmijehom nekoga ko planinu ne doživljava kao posao, već kao poziv. Pamti mnoge trenutke, ali jedan posebno: Valentinovo 1985. godine, kad je, kako kaže „ubrao najljepši cvijet Jahorine“ – svoju suprugu Slađanu Ristić, bivšu ski-takmičarku, rođenu upravo na planini. Zajedno su izgradili život, porodicu i danas imaju dvije kćerke i četvoro unučadi.

Gledao je Jahorinu kako iz olimpijskog sjaja pada na nivo lokalnog skijališta, a zatim ponovo raste u svjetski prepoznat ski-centar od 2017. godine. Zabilježio je i istoriju — najveći vrh Jahorine, 1.916 m, on je lično obilježio prije 15 godina.

„Planina me je naučila da budem profesionalac, ali prije svega čovjek. Naučila me je da volim i da budem voljen“, kaže Srđan. Za njega Jahorina nije samo posao već rajska ljepota i privilegija – život u visinama koji oblikuje i dušu i srce. 

SRĐAN STEVANOVIĆ

Srđan Stevanović has spent 42 years on Jahorina — breathing its wind, counting its winters, and living through every rise and fall. Starting as a seasonal worker in 1984, he has held nearly every position: lift operator, head of sports facilities, animator, acting technical director, head of ski slopes, advisor for ski competitions and events. And always with the smile of someone who doesn’t see the mountain as a job but as a calling.

He remembers many moments, but one stands out: Valentine’s Day 1985, when, as he says, “I picked Jahorina’s most beautiful flower” — his wife, Slađana Ristić, a former ski

competitor born on the mountain. Together, they built a family and now have two daughters and four grandchildren.

He watched Jahorina fall from its Olympic glory to the level of a local ski slope, only to rise again as a world-recognized ski center after 2017. He also marked history — personally marking Jahorina’s highest peak (1,916 m) fifteen years ago.

“The mountain taught me to be a professional, but above all, to be human. It taught me to love and to be loved,” says Srđan. For him, Jahorina is not just work but paradise — a life at high altitudes that shapes both heart and soul. 

Srđan Stevanović

Njegovo druženje s Jahorinom traje već pola vijeka. Rođen na Palama, kao dječak je prve zavoje pravio po obližnjim brdima, a kad bi stigao do planine – to je bio praznik. Ljubav prema skijanju nakratko je utihnula kad je krenuo na fakultet i ušao u svijet novinarstva, ali planina je ostala tu – u njemu, kao stalna nit kroz profesionalni i lični život.

Dragiša Ćorsović je više od 40 godina u medijima. Bio je novinar i urednik legendarnog sarajevskog „Asa”, jedan od osnivača sportske redakcije RTRS-a, autor emisije „S Jahorine s ljubavlju“, koja već 24 godine traje i danas se emituje na 25 TV stanica u regionu. Njegova priča ispisana je kamerom, riječima i iskrenim osjećajem prema planini.

Radno pamti mnogo: Olimpijske igre, svjetska i evropska prvenstva, stotine događaja. Ali Malaga – Evropsko prvenstvo u vaterpolu, sunce, more, mir – ostaje kao najposebniji trenutak karijere. Bez stresa, bez pritiska. Samo sport i spokoj.

Ipak, najvažnija odluka u karijeri bila je ona da započne emisiju „S Jahorine s ljubavlju“ –za samo 15 dana od ideje do prve epizode. Ona ga, kako kaže, najviše obilježava.

Posmatrao je Jahorinu kako se mijenja – od olimpijskog sjaja, preko teških godina, do današnje moderne i ambiciozne verzije. Iako nije pristalica „betonizacije“, kako kaže, Jahorinu i dalje voli jednakim žarom: zbog njenih staza, ali prije svega zbog ljudi.

„Planina me nije promijenila, samo me je dodatno oblikovala. U meni je ista ona emocija s početka.”

Šta ga je zadržalo sve ove godine? Ljubav prema planini i prema ljudima. Uvjeren je da Jahorina ima ono što druge planine nemaju – dušu domaćina, toplinu u svakom susretu. I siguran je da će to ostati i dalje, bez obzira na sve promjene.

Ako bi morao da opiše Jahorinu u jednoj rečenici, kaže: „Mjesto čiste emocije, ljubavi, mjesto koje spaja dobre ljude i mjesto gdje se vrijedi vraćati.” 

DRAGIŠA ĆORSOVIĆ

FOUNDER AND HOST OF THE SHOW FROM JAHORINA WITH LOVE

His friendship with Jahorina has lasted half a century. Born in Pale, as a boy he carved his first turns on nearby hills, and when he reached the mountain — it was a celebration. His love for skiing quieted when he went to university and entered journalism, but the mountain remained within him — a constant thread through both professional and personal life.

Dragiša Ćorsović has been in the media for over 40 years. He was a journalist and editor at Sarajevo’s legendary As, one of the founders of the sports desk at RTRS, and the author of From Jahorina with Love, a TV show that has been running for 24 years and is broadcast on 25 stations across the region. His story is told through the camera, words, and an honest love for the mountain.

He recalls many events: the Olympics, world and European championships, hundreds of gatherings. But Malaga — the European Water Polo Championship, with its sun, sea, and peace — remains the highlight of his career. No stress, no pressure. Just sport and serenity.

Still, the most important career decision was starting From Jahorina with Love — just 15 days from idea to first episode. That, he says, defines him the most.

He watched Jahorina change — from Olympic shine, through hard years, to today’s modern and ambitious version. Although not fond of “concrete expansion,” as he calls it, he still loves Jahorina with the same passion: for its slopes, but above all for its people.

“The mountain didn’t change me, it only shaped me further. Inside me is the same emotion from the very beginning.”

What kept him all these years? Love for the mountain and its people. He believes Jahorina has something other mountains lack — the soul of its hosts, warmth in every encounter. And he’s sure it will remain so despite all changes.

If he had to describe Jahorina in one sentence, he says: “A place of pure emotion and love, a place that brings good people together, a place worth returning to.” 

Dragiša Ćorsović

MARIJA NIŠIĆ

ART MENADŽERKA OC JAHORINA

Posljednjih osam godina Jahorina je njen dom. Rođena u Beogradu, Marija Nišić je na planinu došla na godinu dana – i ostala. Zajedno s njom Jahorina je rasla, mijenjala se, dobijala novo lice i novi identitet. A upravo taj identitet – grafički, vizuelni, emotivni – velikim dijelom nosi Marijin potpis.

Od prvog dana trudila se da bude dostojna stanovnica ove planinske ljepotice. Na poziciji saradnika za marketing, a potom i kao art menadžerka Olimpijskog centra Jahorina, ostavila je neizbrisiv trag. Novi logo OC Jahorina, knjiga grafičkih standarda, skijaške mape, signalizacija, dizajn logotipa, organizacija događaja, pa i autorski projekti – sve su to dijelovi njenog mozaika. Jahorina kroz objektiv, ali i kroz srce.

I upravo je jedan od najupečatljivijih trenutaka u njenoj karijeri bio onaj kad je, još prije dolaska, osmislila novi logo Olimpijskog centra – a potom, tek po dolasku na planinu, osjetila da se pred njom otvara nešto veliko, njeno. Zaposlila se, popela iznad fudbalskog terena, udahnula punim plućima i znala: počinje novo poglavlje. I tako je i bilo.

Kruna njenog rada? Izložba 100 fotografija u Olimp baru i njena prva knjiga fotografija Jahorine. Emocija pretočena u kadar.

Bila je dio tima Dejana Ljevnaića u vrijeme velike ekspanzije i nevjerovatne transformacije planine. „Nisam imala vremena ni da se ofarbam, ni da primetim da sam osedela”, kaže uz osmijeh. Planina je postala njen život – bez dana odmora bez laptopa, s povratkom s godišnjeg ako zatreba. Iako danas ne može tim tempom, ponosno kaže da je tim dobio mlade snage koje nastavljaju viziju. Jahorina je, uz njihov trud, povratila olimpijski sjaj.

Četiri mjesta na Jahorini posebno su joj draga: Klupa iznad fudbalskog stadiona, odakle se vidi cijela planina – prostor za šetnje, treninge, razmišljanje, telefonske pozive, smijeh i tišinu. Tamo je provela najviše vremena.

Hotel „Lavina“, gdje je nalazila utočište u trenucima samoće. Najbolje večere na planini, osoblje i bend činili su da se osjeća prihvaćeno i voljeno.

Hotel „Vučko“, prostor beogradskog duha koji je donosila zahvaljujući druženjima s Aleksandrom – Vučkom – i Vesnom Prović, saradnicom i prijateljicom. Umjetnost, smijeh i podrška – sve na jednom mjestu.

„Sport Granzov“, gdje je upoznala Miku i cijelu njenu porodicu. Tamo je dobila prve skije – kad firma nije imala sredstava. „Ne idem često jer stalno nešto dobijem, pa me je sramota“, kaže uz smijeh. Tamo je, jednostavno – kod kuće.

Tu je i Sokol bar, urbani kutak na stazi Partizan, s dizajnom koji nosi i njen autorski pečat, gdje se okupljaju ljudi s dušom, uz dobru muziku, energiju i vedrinu. To je njena zimska baza.

Jahorina ju je zadržala jer ju je prihvatila – kolektiv, podrška, razumijevanje, oprema, obrazovanje, uslovi. „Ne znam čoveka na planini ili u firmi koji mi nije pomogao ili bio dobar prema meni.”

U svijetu u kojem mnogi samo uzimaju, ona je odlučila da vraća. Svojim radom, predanošću, vizijom i talentom. „Jahorina mi je dala mnogo. Ja se trudim da joj sve to vratim.“ 

MARIJA

NIŠIĆ

For the past eight years, Jahorina has been her home. Born in Belgrade, Marija Nišić came to the mountain for a year — and stayed. As Jahorina grew and transformed, so did she. Its new identity — graphic, visual, emotional — carries her signature.

From her first day, she aimed to be worthy of this mountain beauty. As a marketing associate, and later as art manager of Jahorina OC, she left an indelible mark. The new logo, brand guidelines, ski maps, signage, event design, and her own projects — all are part of her mosaic. Jahorina through the lens, and through the heart.

One of her most defining moments came before she even arrived: creating the new OC Jahorina logo. When she finally came to the mountain, she felt something big unfolding — her chapter. From that day, it truly began. Her crown achievement? An exhibition of 100 photos at the Olympic Bar and her first photo book of Jahorina. Emotion captured in every frame.

She was part of Dejan Ljevnaić’s team during the mountain’s period of great expansion and transformation. “I didn’t even have time to dye my hair, I just noticed I’d gone gray,” she laughs. The mountain became her life — no day off without a laptop, cutting vacations short if needed. Though her pace is slower today, she proudly says young

ART MANAGER, JAHORINA OC

forces have taken over to carry on the vision. Thanks to their work, Jahorina regained its Olympic glow.

She has four favorite places on Jahorina: The bench above the football field, overlooking the whole mountain — for walks, workouts, reflection, laughter, and silence.

Hotel Lavina, her refuge in solitude, with the best dinners and warm staff.

Hotel Vučko, where Belgrade spirit thrived with friends Aleksandar “Vučko” and Vesna Prović — a blend of art, laughter, and support.

Sport Granzov, where she met Mika and her family, who gave her her first skis when the company couldn’t afford them. “I don’t go often, because I always get something and I feel shy,” she says with a smile. There, she feels at home.

There’s also Sokol Bar, her winter base — a soulful gathering place on the Partizan slope, designed with her creative touch.

What kept her? Acceptance — from colleagues, support, equipment, education, conditions. “I don’t know a single person on the mountain or in the company who wasn’t kind or helpful to me.”

In a world where many only take, she chose to give back — with her work, dedication, vision, and talent. “Jahorina gave me so much. I try to give it all back.” 

Marija Nišić
PHOTO: ANĐELA GRUBOR

MILOMIR CICKO PROVIĆ

VLASNIK HOTELA „VUČKO“

Milomir Cicko Prović živi Jahorinu duže nego što traje moderna istorija planine. Tu je od 1953. godine – više od sedam decenija, više od pola vijeka života utkanog u svaku njenu stazu, žičaru, kamen i bor. Bio je svjedok, ali i ključni akter njenog razvoja – od prvih drvenih stubova Cvijanove žičare, preko slavnih dana Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, pa sve do današnjeg evropskog sjaja planine.

Kao organizator i rukovodilac najvećih sportskih takmičenja – državnih prvenstava SFRJ, Svjetskog kupa, Zlatne lisice i Evropa kupa – ostavio je neizbrisiv trag u razvoju profesionalnog skijanja na Jahorini. Na čelu tima koji je izradio Master plan Olimpijskog centra, trasirao je budućnost planine za generacije koje dolaze. Danas, kao vlasnik kompanije B&B Vučko, s ponosom stoji iza jednog od njenih najprepoznatljivijih simbola – hotela „Vučko”, mjesta gdje su započele i završile se Zimske olimpijske igre 1984.

„Olimpijada je bila vrhunac. Jahorina je tada zablistala pred cijelim svijetom”, kaže Prović s osmijehom, prisjećajući se tog perioda. U tim danima susreo se s najvažnijim imenima tadašnje svjetske političke i sportske scene – od predsjednika SFRJ Mike Špiljka, Branka Mikulića i Antonija Samarana, do švedskog kralja Gustava i legendi skijanja poput Ingemara Stenmarka i Bojana Križaja.

Ali jednako važan za njega je bio i prvi korak: „Kad smo s minimalnim sredstvima

MILOMIR “CICKO” PROVIĆ

OWNER OF HOTEL VUČKO

Milomir “Cicko” Prović has lived Jahorina longer than modern history remembers it. Since 1953 — more than seven decades, more than half a century of life woven into its slopes, lifts, stones, and pines. He was both a witness and a key figure in its development — from the first wooden pillars of Cvijan’s lift, through the glory of the 1984 Winter Olympics, to today’s European brilliance.

As an organizer and director of major competitions — Yugoslav national championships, World Cup, Golden Fox, and Europa Cup — he left a lasting mark on professional skiing at Jahorina. Leading the team that drafted the Master Plan of the Olympic Center, he paved the future of the mountain for generations to come. Today, as owner of B&B Vučko, he proudly stands behind one of its most iconic symbols — Hotel Vučko, where the 1984 Olympics began and ended.

“The Olympics were the pinnacle. Jahorina shone before the entire world,” says Prović with a smile. During those days, he met top figures of global politics and sport — from SFRJ president Mika Špiljak, Branko Mikulić, and Antonio Samaranch, to King Gustav of Sweden and skiing legends like Ingemar Stenmark and Bojan Križaj.

But just as important to him was the first step: “When we built Cvijan’s lift with minimal resources and enormous enthusiasm — that was the start of modern Jahorina. Being part of that team — I wear it like a medal.”

Over the decades, Jahorina transformed beyond imagination. Today it is a modern European ski resort with gondolas, luxury hotels, and top infrastructure. “This mountain is now among the best in Europe. That’s thanks to the vision and effort of OC Jahorina’s current management.”

But Jahorina is more than a place — it’s a

i ogromnim entuzijazmom podigli prvu Cvijanovu žičaru, tada je počela moderna istorija Jahorine. Biti dio tog tima – to nosim kao orden.”

Tokom decenija, kako kaže, Jahorina je doživjela transformaciju kakvu je malo ko mogao zamisliti. Danas je to moderno evropsko skijalište s gondolama, savremenim hotelima i vrhunskom infrastrukturom. „Ova planina je danas među najboljim ski-centrima Evrope. Za to su zaslužni vizija i trud sadašnjeg menadžmenta OC Jahorina.”

Ali Jahorina nije samo prostor već škola života. „Učila me je strpljenju, poštovanju i radu. Oblikovala me je kao čovjeka, sportistu, menadžera i oca.” Kad poželi tišinu i pogled koji mu ispuni dušu, odlazi na vrh Ogorjelice, odakle pogled puca do Sarajeva i Romanije. A kad poželi toplinu doma i duh olimpijske prošlosti, vraća se u hotel „Vučko”: „To nije samo hotel. To je brend planine, ukrštanje prošlosti i budućnosti.”

Na pitanje šta ga je zadržalo sve ove godine, odgovara jednostavno – ljubav. Ljubav prema planini, prema ljudima, prema porodici. Ponosan je što njegova djeca, Bato i Ana Prović, nastavljaju očevim putem – kroz sport, biznis i predanost Jahorini.

I ako bi morao da sve sabere u jednu rečenicu, Prović bez razmišljanja kaže: „Jahorina je bijeli san moga života — dom u kojem sam odgajao i porodicu i generacije sportista koji su ime ove planine ponijeli na svjetske vrhove.” 

school of life. “It taught me patience, respect, and work. It shaped me as a man, an athlete, a manager, and a father.” For silence and soul-filling views, he climbs Ogorjelica’s peak, where the horizon stretches to Sarajevo and Romanija. For warmth and Olympic spirit, he returns to Hotel Vučko: “It’s not just a hotel. It’s a brand of the mountain, a crossroads of past and future.”

When asked what kept him all these years, his answer is simple — love. Love for the mountain, the people, the family. He is proud that his children, Bato and Ana Prović, continue his path — in sports, business, and devotion to Jahorina.

And if he had to sum it all in one sentence, Prović says without hesitation: “Jahorina is the white dream of my life — a home where I raised both my family and generations of athletes who carried this mountain’s name to world peaks.” 

Milomir Cicko Prović

DIPLOMATSKI 2025

KAD SKIJE SPOJE SVIJET NA JAHORINI

Na olimpijskoj Jahorini održano je četvrto izdanje

jedinstvenog događaja koji briše granice među državama

DiplomatSKI 2025. Ova veleslalomska trka ambasadora i predstavnika međunarodnih institucija okupila je više od 60 takmičara iz raznih zemalja, koji su u duhu sporta, zajedništva i dobre zabave ispisali još jedno nezaboravno poglavlje ove sve prepoznatljivije manifestacije

Na poznatoj stazi Poljice, besprijekorno vedrim nebom i savršeno uređenom stazom ambasadori i diplomate zamijenili su govornice za ski-staze. U ovoj trci pobjeda nije bila na prvom mjestu – važniji su bili osmijesi, sportski duh i trenuci koji se pamte duže od bilo kog protokola.

“DiplomatSKI transcendira obične sportske okvire –ovdje se grade mostovi razumijevanja i stvaraju prijateljstva koja nadilaze granice”, izjavio je Nj. e. Damijan Sedar, ambasador Republike Slovenije u BiH i jedan od vizionara ove manifestacije. “Ovo je prostor gdje diplomatija postaje ljudska, gdje se dijalog vodi preko sporta, a povjerenje gradi zajedničkim iskustvom.”

KURENTI – MAGIČNI GOSTI S POSEBNOM MISIJOM

Ovogodišnje izdanje obilježili su izuzetni gosti – Kurenti, mistične maskote iz slovenačkog Ptuja, čuvari tradicije i nosioci posebne energije. Ove živopisne figure, prepoznatljive po svojim šarenim kostimima i glasnim zvonima, stigle su na Jahorinu sa svetom misijom – da otjeraju zimu i pozovu proljeće.

Njihov dolazak nije bio slučajan – tačno na pustni torek (pokladni utorak), dan kad cijela Slovenija oživljava u karnevalskom ritmu, Kurenti su prenijeli tu magiju na našu planinu. “Gdje god se Kurenti pojave, tu se dešava nešto posebno”, objasnio je ambasador Sedar. “Njihova pozitivna energija bila je zarazna – ohrabrivali su skijaše, razgaljivali atmosferu i dodatno povezali sve učesnike.”

Nakon završetka trke uslijedila je ceremonija koja je bila antifonija protokolarnih formalnosti. Nagrađeni su najbrži, ali i najsimpatičniji, najuporniji i oni koji su najbolje utjelovili duh manifestacije. Baš ta atmosfera – spontana, autentična i puna međusobnog uvažavanja – čini DiplomatSKI fenomenom koji nadmašuje sportske okvire.

JAHORINA – AMBASADORKA REGIONA

Kao planina koja je napisala olimpijsku istoriju i ugostila nebrojene šampionate, Jahorina ovom manifestacijom ponovo potvrđuje svoju ulogu regionalnog lidera. Ne samo kao skijaški centar svjetskog kalibra već kao simbolično mjesto gdje se stvaraju nove priče, grade mostovi i šalju poruke mira preko univerzalnog jezika sporta.

DiplomatSKI 2025 ostaje u sjećanju kao dokaz da su najbolji susreti oni gdje se protokol zamjenjuje spontanošću, gdje se formalne poruke pretvaraju u iskrene osmijehe i gdje skije postaju najmoćniji instrument diplomatije. 

DIPLOMATSKI 2025

WHEN SKIS UNITE THE WORLD ON JAHORINA

On Olympic Jahorina, the fourth edition of a unique event that erases borders between countries – DiplomatSKI 2025 – took place. This giant slalom race of ambassadors and representatives of international institutions brought together more than 60 competitors from various countries, who, in the spirit of sport, unity, and good fun, wrote another unforgettable chapter of this increasingly recognizable manifestation

On the famous Poljice slope, under a flawlessly clear sky and on a perfectly groomed piste, ambassadors and diplomats traded podiums for ski runs. In this race, victory was not the main goal – what mattered most were the smiles, the sporting spirit, and moments that last far longer than any protocol.

“DiplomatSKI transcends ordinary sports frameworks – here, bridges of understanding are built and friendships created that surpass borders,” said H.E. Damijan Sedar, Ambassador of the Republic of Slovenia to BiH and one of the visionaries behind this manifestation. “This is a space where diplomacy becomes human, where dialogue is carried out through sport, and trust is built through shared experiences.”

KURENTI – MAGICAL GUESTS WITH A SPECIAL MISSION

This year’s edition was marked by exceptional guests – the Kurenti, mystical mascots from Ptuj in Slovenia, guardians of tradition and bearers of a unique energy. These vivid figures, recognizable by their colorful costumes and loud bells, arrived on Jahorina with a sacred mission – to chase away winter and invite spring.

Their arrival was no coincidence – exactly on Pustni torek (Shrove Tuesday), the day when all of Slovenia comes alive in carnival rhythm, the Kurenti brought that magic to our mountain. “Wherever the Kurenti appear, something special happens,” explained Ambassador Sedar. “Their positive energy was contagious –they encouraged the skiers, lifted the atmosphere, and further connected all participants.”

After the race, a ceremony followed that was an antiphony to protocol formalities. Awards were given not only to the fastest but also to the most charming, the most persistent, and those who best embodied the spirit of the event. It was precisely this atmosphere – spontaneous, authentic, and full of mutual respect – that makes DiplomatSKI a phenomenon that goes beyond the realm of sport.

JAHORINA – AMBASSADOR OF THE REGION

As a mountain that has written Olympic history and hosted countless championships, Jahorina once again confirmed its role as a regional leader through this manifestation. Not only as a world-class ski center but also as a symbolic place where new stories are created, bridges are built, and messages of peace are sent

through the universal language of sport. DiplomatSKI 2025 remains in memory as proof that the best encounters are those where protocol is replaced by spontaneity, where formal messages transform into genuine smiles, and where skis become the most powerful instrument of diplomacy. 

SKIJALIŠTA U REGIONU: INOVACIJAMA U BORBI PROTIV MANJE SNEGA

Kako se bliži zima, skijaški centri nekadašnje

Jugoslavije pripremaju se za još jednu sezonu, pokušavajući da budu i spremniji nego ranije. Naročito u sve težim uslovima rada, zbog klimatskih promena i sve manje dobrih snežnih padavina

Ski-centri u regionu se modernizuju, a tu su i investicije i tehnološke inovacije koje će promeniti način na koji doživljavamo zimske sportove.

Sezona 2025/2026. u bivšim jugoslovenskim zimskim centrima biće zabeležena kao prekretnica. Tehnološke inovacije, ekološki pristupi i usredsređenost na bezbednost menjaju lice zimskog turizma u regionu. Nezavisno od toga da li ste strastveni skijaš, porodica sa decom ili avanturista željan novih izazova, ove destinacije nude mnogo više nego što smo mogli da zamislimo do sada. Pripremite se za zimsku sezonu kao nikada ranije – region se okreće budućnosti i svi smo pozvani da uživamo u plodovima te promene.

SLOVENIJA: TEHNOLOŠKI LIDER REGIONA

Slovenačka skijališta godinama važe za najrazvijenija u regionu, a sezona 2025/2026. dodatno potvrđuje njihov

Crnogorski Savin kuk proširuje ponudu sa noćnim skijanjem na LED osvetljenim stazama i priprema novu nordijsku stazu

status. U Planici je završena potpuna rekonstrukcija sistema za veštačko osnežavanje, što garantuje obilje snega od prvih dana decembra pa sve do kraja marta. Novi senzorski sistemi omogućiće praćenje kvaliteta snega u realnom vremenu putem mobilnih aplikacija, čime će posetioci u svakom trenutku znati kakvi su uslovi na stazama. Kranjska Gora uvodi lift Vitranc Express kapaciteta 2.500 skijaša na sat, koji će povezivati popularne padine

Savin kuk
Kranjska Gora
PHOTO: NTO CRNE GORE

bez zagušenja i dugog čekanja. Ovaj lift je istovremeno ekološki osmišljen – koristi niskopotrošnu tehnologiju i ima inovativni sistem za sigurnost pri nepovoljnim vremenskim uslovima.

Mariborsko Pohorje podiže adrenalin na viši nivo sa novom freeride stazom koja će zadovoljiti i najzahtevnije ljubitelje ekstremnih sportova. Takođe, uvođenje specijalizovanih škola skijanja za početnike i decu ima za cilj da zimske sportove približi najmlađim skijašima.

HRVATSKA: NOVI USPON ZIMSKOG TURIZMA Hrvatska, iako poznata po primorskom turizmu, poslednjih godina neumorno radi na podizanju kvaliteta zimskih centara. Na Platku je u završnoj fazi novi gondolski lift koji će značajno ubrzati pristup vrhunskim stazama, a kompletna obnova smeštaja i ugostiteljskih objekata donosi pravi osvežavajući zaokret.

Bjelolasica se pozicionira kao pionir ekološke održivosti – postavljeni su solarni paneli za napajanje ski-lifta, a uvela je i prvu stazu za noćno skijanje sa energetski efikasnim LED osvetljenjem, koje minimalno narušava prirodno okruženje. Ovaj korak u ekološkoj transformaciji izazvao je pozitivne reakcije među turistima i stručnjacima.

BOSNA I HERCEGOVINA: DIGITALNA TRANSFORMACIJA I BEZBEDNOST

Na Jahorini je u toku proširenje ski-staza i savremeno osnežavanje, što će omogućiti raniji početak i dužu trajnost sezone. Poseban tehnološki skok predstavlja uvođenje mobilne aplikacije koja prati stanje staza i liftova u realnom vremenu, čime se podiže nivo bezbednosti. Bjelašnica donosi inovativni sistem GPS praćenja, koji

Prvi veliki iskorak desio se 1952. godine, izgradnjom prve žičare – nazvane „Jahorina”, kasnije poznate kao „Cvijanova”

omogućava lociranje skijaša u hitnim situacijama – prvi takav projekat u regionu, koji može spasiti živote i učiniti boravak na planini sigurnijim.

Na Vlašiću, osim novih smeštajnih kapaciteta, razvijena je i bogata gastro ponuda sa lokalnim specijalitetima, što ovaj centar pozicionira kao destinaciju ne samo za sport, već i za istinski zimski doživljaj kroz ukus hrane i tradicije.

SRBIJA: DIGITALIZACIJA I EKSPANZIJA SADRŽAJA

Kopaonik, vodeća ski-destinacija u Srbiji, spreman je za narednu zimsku sezonu uz niz potvrđenih investicija i infrastrukturnih poboljšanja. Izgradnja nove staze na lokaciji Krčmar je u planu i trenutno se očekuje dobijanje neophodnih građevinskih dozvola do sredine leta, kako bi staza bila spremna za sledeću zimu.

Zlatibor, poznat kao destinacija pogodna za porodice i početnike, dobija novu freestyle stazu sa rampama i skakaonicama, koja će sigurno privući mlađe generacije i entuzijaste ekstremnih sportova. Istovremeno, obnovljeni liftovi i prošireni smeštajni kapaciteti omogućavaju veći broj gostiju i kvalitetniji boravak.

CRNA GORA I SEVERNA MAKEDONIJA: RAST I INOVACIJE Crnogorski Savin kuk proširuje ponudu sa noćnim skijanjem na LED osvetljenim stazama i priprema novu nordijsku stazu, što će ovu destinaciju učiniti jedinstvenom u regionu po raznovrsnosti zimskih aktivnosti.

Popova Šapka u Severnoj Makedoniji dočekuje goste sa novim liftom i smeštajnim kapacitetima, ali i inovativnim turama za planinarenje i zimsku školu skijanja. Ove novine imaju za cilj da dodatno ojačaju poziciju ovog centra kao regionalnog lidera u zimskom turizmu. 

Kopaonik
PHOTO:

SKI RESORTS IN THE REGION: INNOVATION AGAINST THE CHALLENGE OF LESS SNOW

The original name of this mountain was Javorina, after the maple tree (javor) that grows naturally on its slopes – strong and resilient, just like the people who built, protected, and loved it over time. Through the influence of different languages and dialects, the name gradually transformed into Jahorina

The 2025/2026 season is shaping up to be a turning point for the region’s ski destinations. Technological breakthroughs, ecofriendly initiatives, and a strong focus on safety are transforming the face of winter tourism. Whether you are a passionate skier, a family with children, or an adventurer seeking new challenges, these mountains now offer more than ever before. The region is embracing the future, and all are invited to share in the change.

SLOVENIA: THE REGIONAL LEADER IN TECHNOLOGY

Slovenian ski resorts have long been the most advanced

On Jahorina, new slopes and expanded snowmaking capacity are extending the season, while a new mobile app now gives real-time updates on slope and lift conditions

in the region, and the 2025/2026 season cements that status. In Planica, a complete overhaul of the artificial snowmaking system ensures snow cover from December through March. New sensor networks allow skiers to check snow quality in real time via mobile apps.

Kranjska Gora is unveiling the Vitranc Express, a high-capacity lift transporting 2,500 skiers per hour. Designed with eco-efficiency in mind, it also features an innovative safety system for challenging weather conditions. Meanwhile, Mariborsko Pohorje adds a brand-new freeride slope for extreme sports enthusiasts, as well as specialized ski schools for beginners and children.

CROATIA: WINTER TOURISM RISING

Better known for its coastline, Croatia has been steadily investing in its winter centers. Platak is completing a new gondola lift, drastically cutting waiting times, while renovated lodges and restaurants promise a fresh guest experience.

Bjelolasica is taking the lead in eco-sustainability with solar-powered ski lifts and the region’s first night slope

PHOTO: SKI CENTRE POPOVA ŠAPKA
Popova Šapka

lit by energy-efficient LEDs that minimize environmental impact. Tourists and experts alike are hailing it as a model for the future.

POPOVA ŠAPKA MAPA

North Macedonia’s Popova Shapka welcomes visitors with a new lift, upgraded lodging, and guided alpine tours, along with a winter ski school designed to attract the next generation of skiers

BOSNIA AND HERZEGOVINA: DIGITAL TRANSFORMATION AND SAFETY

On Jahorina, new slopes and expanded snowmaking capacity are extending the season, while a new mobile app now gives real-time updates on slope and lift conditions.

Bjelašnica introduces a pioneering GPS tracking system, enabling rapid skier location in emergencies – the first project of its kind in the region. Vlašić, in turn, is focusing on hospitality, expanding accommodation and elevating its culinary offerings with local specialties, creating a mountain experience that blends sport with tradition.

SERBIA: DIGITALIZATION AND EXPANDED OFFERINGS

Kopaonik, Serbia’s premier ski destination, is preparing a new slope in the Krčmar area, pending final construction permits, with completion expected by next winter.

Zlatibor is enhancing its family-friendly appeal with a new freestyle park featuring ramps and jumps for younger skiers and extreme-sport enthusiasts. Renovated lifts and expanded accommodation complete the package, ensuring a smoother guest experience.

MONTENEGRO & NORTH MACEDONIA: GROWTH AND INNOVATION

In Montenegro, Savin Kuk is expanding with LED-lit night skiing and a new Nordic trail, making it one of the most diverse ski centers in the region.

North Macedonia’s Popova Shapka welcomes visitors with a new lift, upgraded lodging, and guided alpine tours, along with a winter ski school designed to attract the next generation of skiers. 

Porodični hotel Eleven sa 4 zvjezdice se nalazi u elitnom dijelu Petrovca na svega 3 minuta hoda od plaže Petrovac i 7 minuta hoda od plaže Lučice. Okružen stablima maslina, našim gostima nudimo opuštajući odmor u mediteranskom ambijentu. Hotel je dizajniran u modernom stilu i idealan je izbor za goste koji žele komfor i intimnu atmosferu. Našom uslugom se trudimo da zadovoljimo potrebe i najvećih hedonista. Hotel sadrži 25 smještajnih jedinica, od čega su 21 dvokrevetna soba, 2 trokrevetne sobe sa balkonom, jedan apartman sa jednom spavaćom sobom i jedan president apartman sa dvije spavaće sobe od 100m2. U ponudi imamo i jednu sobu prilagodjenu za osobe sa specijalnim potrebama. Specijalne pogodnosti za porodice su i sobe koje se mogu spajati u jednu cjelinu. U okviru hotela su otvoreni bazen, lounge bar, restoran koji radi do ponoći, na raspolaganju vam stoji vinoteka, suvenirnica, obezbijeđena garaža (uz doplatu), agencija za jednodnevne izlete, transfere i rent-a-car, recepcija dostupna 24 časa i osoblje koje govori više jezika.

Popova Šapka

SARAJEVO OLYMPIC FASHION DESTINATION

OLIMPIJSKI DUH U MODNIM SILUETAMA

Na mjestu gdje su se takmičili najbolji sportisti svijeta, ove zime se zahvaljujući modi ponovo probudio duh Zimskih olimpijskih igara. Revija je donijela spoj tradicije i savremenog dizajna – uz snježne refleksije Sarajeva ’84.

TEXT: JOVANA OBRADOVIĆ

SPOJ MODE I OLIMPIJSKOG NASLJEĐA

Na Jahorini je 24. februara 2025. godine održano prvo izdanje revije Sarajevo Olympic Fashion Destination (SOFD) – koja je spojila nasljeđe Zimskih olimpijskih igara iz 1984. sa savremenom kreativnošću dizajnera iz regiona i Evrope. Revija je realizovana u organizaciji Udruženja manekena i modnih kreatora BiH i agencije ABC Models Mgmt. International, uz podršku

Olimpijskog centra Jahorina i hotela “Vučko”. Upravo u tom autentičnom ambijentu, gdje su sportski snovi postali istorija, moda je ispričala novu priču.

SARAJEVO ’84 – INSPIRACIJA BEZ ROKA

TRAJANJA

Na modnoj pisti predstavilo se pedeset dizajnera iz zemalja Evrope i regiona, a njihove kreacije bile su nadahnute simbolima Sarajeva ’84. Revija je pokazala da olimpijska ostavština i danas inspiriše nove generacije kreativaca, nudeći beskrajne mogućnosti za reinterpretaciju putem savremenog dizajna, a publika je uživala u modnom putovanju kroz vrijeme.

ESTETIKA KAO KULTURNI MOST

Modno veče na planini bilo je mnogo više od

estetskog događaja. Predstavilo je kulturni most između prošlosti i sadašnjosti, pozivajući da se duh Zimskih olimpijskih igara ne čuva samo u arhivama i sjećanjima, već da se reinterpretira preko umjetnosti, dizajna i turizma.

SOFD je podsjetio na to da moda može biti snažan medij kolektivnog sjećanja koji oživljava emocije, evocira ponos i promoviše destinacije na inovativan način.

PLANINA KAO PISTA, SJEĆANJE KAO INSPIRACIJA

Sarajevo Olympic Fashion Destination potvrdio je da su moda i sjećanje prirodni saveznici. Jahorina je ovog puta bila i pista i pozornica, i inspiracija i živa uspomena – planina na kojoj su se moda i olimpijska istorija ponovo susrele. 

AĐY Fashion Brand
Ljiljana Šaković Mujan
Vicéro
Gordana Zučić

Visoka škola „Logos centar” MostarTanja Palačković

OLYMPIC SPIRIT IN FASHION SILHOUETTES

In the place where the world’s best athletes once competed, this winter the spirit of the Winter Olympic Games was revived through fashion. The show brought together tradition and contemporary design – against the snowy reflections of Sarajevo ’84.

TEXT: JOVANA OBRADOVIĆ

A FUSION OF FASHION AND OLYMPIC HERITAGE

On February 24, 2025, on Jahorina Mountain, the first edition of the Sarajevo Olympic Fashion Destination (SOFD) took place – merging the legacy of the 1984 Winter Olympic Games with the contemporary creativity of designers from across the region and Europe.

The show was organized by the Association of Models and Fashion Designers of Bosnia and Herzegovina and ABC Models Mgmt. International, with the support of the Olympic Center Jahorina and Hotel “Vučko.” In this authentic setting, where sporting dreams became history, fashion told a new story.

SARAJEVO ’84 – AN INSPIRATION WITHOUT EXPIRY DATE

Fifty designers from European and regional countries presented their creations on the runway, all inspired by the symbols of Sarajevo ’84.

The show demonstrated that Olympic heritage continues to inspire new generations of creatives, offering endless possibilities for reinterpretation through contemporary design, while the audience enjoyed a fashion journey through time.

AESTHETICS AS A CULTURAL BRIDGE

The mountain fashion evening was much

more than an aesthetic event. It represented a cultural bridge between past and present, reminding us that the spirit of the Winter Olympic Games should not be preserved only in archives and memories, but reinterpreted through art, design, and tourism.

SOFD highlighted that fashion can be a powerful medium of collective memory, capable of reviving emotions, evoking pride, and promoting destinations in an innovative way.

THE MOUNTAIN AS A RUNWAY, MEMORY AS INSPIRATION

Sarajevo Olympic Fashion Destination confirmed that fashion and memory are natural allies. This time, Jahorina was both runway and stage, both inspiration and living memory – a mountain where fashion and Olympic history met once again. 

Marta Jurčić
Jagoda Kukulj

BRDSKI BICIKLIZAM NA BALKANU

Brdski biciklizam, ili mountain bike, nekada je bio egzotika u planinskim predelima Balkana. Danas, to je pokret. Povezuje ljude iz različitih zemalja, generacija i životnih stilova. Od tehničkih staza po obroncima planina u Crnoj Gori, preko adrenalinskih spustova na šumskim putevima Bosne i Hercegovine, pa sve do surovih, ali spektakularnih, planinskih visova u Srbiji, Sloveniji i Severnoj Makedoniji – Balkan na dva točka je postao ozbiljna priča.

U regionu u kojem su planine istorijski bile simbol razdvajanja i granica, danas upravo one ujedinjuju ljude – pomoću jednog jednostavnog, ali moćnog, sredstva: bicikla.

Dok su brdski bicikli već osamdesetih godina prošlog veka postali mejnstrim u SAD i delovima Zapadne Evrope, Balkan je svoj prvi MTB talas dočekao sa skoro dve decenije zakašnjenja. Rani entuzijasti, uglavnom planinari i avanturisti, nabavljali su bicikle iz inostranstva, često ih popravljali sami, jer delova nije bilo. Vožnje su bile organizovane stihijski, bez markiranih staza, bez prave infrastrukture, ali s ogromnom strašću.

U to vreme, brdski bicikl je bio više nego sport — bio je otpor asfaltu, betoniranju i svakodnevici. Bio je povratak prirodi, avanturi i istraživanju. Svaka planina bila je izazov, svaki makadamski put mogućnost.

Balkansko poluostrvo nudi gotovo savršen teren za razvoj brdskog biciklizma. Sa više od 70 odsto planinskog i brdskog terena, desetine nacionalnih parkova, hiljade kilometara neasfaltiranih puteva i pregršt nenaseljenih predela, Balkan je idealan za svakog MTB entuzijastu.

Šar-planina, Durmitor, Prokletije, Zlatibor, Tara, Velebit, Bjelasica – ovo su samo neki od vrhova koji su u poslednjoj deceniji postali sinonim za izazovnu, ali i prelepu vožnju. No, nije sve u visini i nagibu. Jednako privlačne su i staze koje prolaze kroz stara sela, napuštene karavanske puteve, šumske prevoje i pašnjake na kojima se vreme zaustavilo.

Zbog takve konfiguracije terena, Balkan nudi sve MTB discipline — od cross-country vožnje, preko all-mountain i trail staza, do ozbiljnih downhill izazova koji traže punu opremu, tehniku i hrabrost.

Jedan od najfascinantnijih aspekata MTB kulture na Balkanu je činjenica da su mnoge staze nastale – ručno. Ne kroz državne projekte, već kroz rad lokalnih entuzijasta, biciklističkih klubova i nevladinih organizacija. Ljudi su grabuljali staze, sekli šiblje, uklanjali kamenje, pravili rampe i mostove – često bez ikakve pomoći, osim podrške zajednice.

Zahvaljujući toj inicijativi, nastali su prvi ozbiljni bike parkovi: na Popovoj Šapki, u Kolašinu, na Divčibarama, Fruškoj gori, na Jahorini, Bjelašnici, pa i na jugoslovenskom Everestu MTB kulture — Sljemenu u Zagrebu.

Danas mnogi od tih centara nude i iznajmljivanje opreme, organizovane ture, školu vožnje, pa čak i shuttle prevoz za enduro i downhill vozače.

Brdski biciklizam nije više samo hobi, postao je pokretač ekonomije u ruralnim krajevima. Sve češće se u planinskim selima otvaraju kuće za odmor, pansioni, kafane i radionice za popravku bicikala. Lokalno stanovništvo uviđa priliku – prodaju se domaći proizvodi, nudi se smeštaj i prevoz, organizuju se ture do obližnjih izvora, vidikovaca i kulturnih lokaliteta. Primeri uspešnih MTB zajednica viđeni su na Fruškoj gori,

Divlja vožnja kroz istoriju, prirodu i kulturu

Jedan od najfascinantnijih aspekata MTB kulture na Balkanu je činjenica da su mnoge staze nastale – ručno

gde biciklisti redovno pune kafane u Irigu i Vrdniku, kao i na Durmitoru, gde lokalni vodiči organizuju ture do Crnog jezera i oko planinskih vrhova. Na Šar-planini, uz granicu Kosova i Severne Makedonije, sve je više stranih vozača koji dolaze u potrazi za „neotkrivenim“ stazama, daleko od gužvi i asfalta.

MTB zajednica je često povezana s ekološkim inicijativama — učesnici čiste staze, sade drveće, skreću pažnju na očuvanje prirodne ravnoteže. Biciklizam je, u suštini, održiva aktivnost koja ne uništava pejzaž, već ga promoviše. Za mnoge mlade širom Balkana, brdski biciklizam postaje stil života. Ne samo zbog adrenalina, već zbog osećaja slobode, pripadnosti i ličnog izazova. Kultura „vozanja“ dobija svoje simbole: GoPro kamere, kacige s nalepnicama, ruksaci i — naravno — neizbežna pauza za kafu u lokalnom kafiću s blatnjavim biciklom naslonjenim na zid.

Iako su neki još uvek skeptični prema MTB sceni, smatrajući je „modom sa Zapada“, realnost je da ovaj sport ne poznaje granice. U Tuzli, Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Splitu — niču klubovi, organizuju se ture, takmičenja, radionice, pa čak i MTB kampovi za decu.

Uz rast popularnosti dolazi i veća potreba za infrastrukturom: bolje označene staze, servisne tačke, aplikacije s mapama i – najvažnije – bezbednost. U mnogim delovima regiona, osiguranje i hitna pomoć u planinskim uslovima još uvek nisu na potrebnom nivou. Ipak, optimizam postoji. Sve više lokalnih samouprava prepoznaje MTB kao stratešku granu turizma. Fondovi EU i regionalne inicijative pomažu u izgradnji ruta, edukaciji vodiča i promociji destinacija. Sledeći korak mogao bi biti stvaranje regionalne MTB mreže – svojevrsnog „Balkan Bike Traila“ – koji bi povezivao bike parkove i prirodne rute širom bivše Jugoslavije i šire, nudeći vozačima rutu kroz istoriju, prirodu i kulturu Balkana. Brdski biciklizam na Balkanu je više od sporta. To je tihi pokret koji menja percepciju prirode, turizma i zajedništva. Na dva točka, vozači prelaze granice koje su nekad bile neprobojne. Uče geografiju, istoriju i ljude. I za razliku od drugih modernih sportova, ovde se vrednuje autentičnost, spontanost i kontakt sa prirodom. Na Balkanu, MTB staza nije samo put do vrha – to je put ka novoj priči. I svaka staza, bez obzira na dužinu i nagib, vodi ka istom cilju: slobodi. 

PHOTO: PIXNIO
MTB zajednica je često povezana s ekološkim inicijativama — učesnici čiste staze, sade drveće, skreću pažnju na očuvanje prirodne ravnoteže
PHOTO: PIXNIO

The MTB community is often linked with ecological initiatives — participants clean trails, plant trees, and raise awareness about preserving natural balance

MOUNTAIN BIKING IN THE BALKANS Wild Ride Through History, Nature, and Culture

Mountain biking, once considered an exotic pursuit in the mountainous landscapes of the Balkans, has today grown into a true movement. It brings together people from different countries, generations, and lifestyles. From technical trails along the slopes of Montenegro’s mountains, to adrenaline-fueled descents on the forest paths of Bosnia and Herzegovina, and the rugged but spectacular peaks of Serbia, Slovenia, and North Macedonia — the Balkans on two wheels have become a serious story.

In a region where mountains have historically been symbols of separation and borders, today they unite people — through one simple but powerful tool: the bicycle.

While mountain bikes became mainstream in the United States and parts of Western Europe as early as the 1980s, the Balkans didn’t experience their first MTB wave until nearly two decades later. Early enthusiasts — mostly hikers and adventurers — imported bikes from abroad, often repairing them themselves due to the lack of spare parts. Rides were organised spontaneously, without marked trails or real infrastructure, but always with immense passion.

At that time, the mountain bike was more than a sport — it was resistance to asphalt, concrete, and everyday monotony. It was a return to nature, adventure, and exploration. Every mountain was a challenge, every gravel road a possibility.

The Balkan Peninsula offers an almost perfect terrain for the development of mountain biking. With more than 70 percent of its landscape being mountainous or hilly, dozens of national parks, thousands of kilometres of unpaved roads, and countless uninhabited areas, the Balkans are ideal for every MTB enthusiast.

Šar Mountain, Durmitor, Prokletije, Zlatibor, Tara, Velebit, Bjelasica — these are just some of the peaks that, over the last decade, have become synonymous with challenging yet breathtaking rides. But it’s not all about elevation and slope. Equally attractive are the trails that pass through old villages, abandoned caravan routes, forest passes, and timeless pastures.

Thanks to this terrain, the Balkans offer every MTB discipline — from cross-country rides, all-mountain and trail tracks, to serious downhill challenges that demand full gear, skill, and courage.

One of the most fascinating aspects of MTB culture in the Balkans is that many trails were created — “by hand”. Not through state projects, but through the efforts of local enthusiasts, cycling clubs, and NGOs. People raked trails, cut back shrubs, removed stones, built ramps and bridges — often without any support other than that of their community.

Thanks to such initiatives, the first serious bike parks

One of the most fascinating aspects of MTB culture in the Balkans is that many trails were created — “by hand”

emerged: on Popova Šapka, in Kolašin, on Divčibare, Fruška Gora, Jahorina, Bjelašnica, and on what some call the Yugoslav Everest of MTB culture — Sljeme in Zagreb.

Today, many of these centres offer equipment rentals, organised tours, riding schools, and even shuttle services for enduro and downhill riders.

Mountain biking is no longer just a hobby — it has become an economic driver in rural areas. Increasingly, mountain villages are opening guesthouses, inns, taverns, and bike repair workshops. Locals are seeing new opportunities — selling homemade products, offering accommodation and transport, and organising tours to nearby springs, viewpoints, and cultural landmarks.

Examples of thriving MTB communities can be found on Fruška Gora, where cyclists regularly fill taverns in Irig and Vrdnik, as well as on Durmitor, where local guides organize tours to the Black Lake and around the mountain peaks. On Šar Mountain, along the border of Kosovo and North Macedonia, more and more foreign riders arive seeking “undiscovered” trails, far from crowds and asphalt.

The MTB community is often linked with ecological initiatives — participants clean trails, plant trees, and raise awareness about preserving natural balance. Cycling is, at its core, a sustainable activity that doesn’t destroy landscapes but promotes them.

For many young people across the Balkans, mountain biking is becoming a lifestyle. Not just for the adrenaline, but for the sense of freedom, belonging, and personal challenge. The riding culture has its own symbols: GoPro cameras, helmets with stickers, backpacks, and of course — the inevitable coffee break at a local café, with a mud-splattered bike leaning against the wall.

Although some still view the MTB scene as just a “Western trend,” the reality is that this sport knows no borders. In Tuzla, Skopje, Belgrade, Sarajevo, Podgorica, Split — clubs are emerging, tours and competitions are organized, workshops held, and even MTB camps for children.

With growing popularity comes a greater need for infrastructure: better-marked trails, service points, mapping apps, and — most importantly — safety. In many parts of the region, insurance and emergency services in mountain conditions are still underdeveloped. Nevertheless, optimism is present. More and more local governments recognize MTB as a strategic branch of tourism. EU funds and regional initiatives support the development of routes, guide training, and destination promotion. The next step could be the creation of a regional MTB network — a kind of “Balkan Bike Trail” — linking bike parks and natural routes across the former Yugoslavia and beyond, offering riders a journey through the history, nature, and culture of the Balkans.

Mountain biking in the Balkans is more than a sport. It is a quiet movement reshaping how we see nature, tourism, and community. On two wheels, riders cross borders that were once impassable. They learn geography, history, and people. And unlike many other modern sports, here authenticity, spontaneity, and connection with nature are what truly matter. In the Balkans, an MTB trail is not just a path to the summit — it’s a path to a new story. And every trail, regardless of length or slope, leads to the same destination: freedom. 

SKILIKEPRO – DIGITALNA REVOLUCIJA SKIJANJA SA BALKANA

Intervju s Vladislavom Mandićem, čovjekom koji je hiljade skijaša naučio da voze “kao profesionalci”

Uvrijeme kad je gotovo sve dostupno online, jedan čovjek sa Balkana odlučio je da i skijanje učini pristupačnim svima – bez obzira na godine, lokaciju ili nivo znanja. Vladislav Mandić, osnivač platforme SkiLikePro, postao je sinonim za savremeno skijaško obrazovanje, kreirajući sistem koji jednostavno, jasno i temeljno uvodi skijaše u svijet prave tehnike. Njegovi tutorijali, kursevi i „15 zlatnih pravila skijanja“ privukli su pažnju skijaša iz cijelog regiona i dijaspore, a reakcije onih koji su uz njega napredovali govore više od bilo kakvih reklama.

U razgovoru za Open Balkan Ski Yu magazin Vladislav otkriva kako je sve počelo, zašto vjeruje da svako može naučiti da skija „kao pro“, kako izgleda njegova svakodnevica i šta nas sve očekuje u budućnosti ovog jedinstvenog projekta.

Kako je nastala ideja da skijaško znanje pretočite u online platformu i jeste li u početku vjerovali da će SkiLikePro naići na ovoliko povjerenje i interesovanje ljudi?

Ideja je nastala jednog aprila 2020. godine kad sam se oko četiri ujutru trgao iz sna pod naletom inspiracije, mahnito uzeo svesku i olovku i počeo da zapisujem, da crtam izgled uniforme, da smišljam ime. Odmah sam se posvetio realizaciji i napravio internet platformu skilikepro.com

U januaru 2021. s trojicom snimatelja otišao sam u Dolomite i snimio svoj prvi online kurs – 15 ZLATNIH PRAVILA SKIJANJA. Tako je za ovih pet godina nastajao SKILIKEPRO brend i sada, 2025. godine, zaokružujem celu tu početnu viziju sveobuhvatnom SKILIKEPRO ENCIKLOPEDIJOM SKIJANJA koja sadrži više od 220 VIDEO-LEKCIJA, razvrstanih u sedam tomova, od početnih do takmičarskih tehnika.

Od samog početka ne samo da sam verovao da će SkiLikePro naići na veliko interesovanje nego sam jasno video „rupu“, prazninu na tom polju i shvatio potencijal koji bi takva priča imala, ne samo kod nas na Balkanu nego i na svetskom nivou. Zato od starta sve radim s jasnom vizijom da SkiLikePro preraste u svetski brend.

SkiLikePro ima prepoznatljiv stil – edukativan, jednostavan i motivišući. Kako ste gradili tu formulu i koliko su vam u tome pomogli lično iskustvo i rad s različitim profilima skijaša? To je svakako rezultat više različitih faktora:

1) Dvadeset godina rada s klijentima na snegu, pri čemu stalno tragam za najprostijim rešenjima radi što bržeg napretka klijenata. Takođe, tokom svakog časa koji drži i sam instruktor mnogo uči.

2) Godine rada s decom u ski-kampovima.

3) Rad s takmičarskim selekcijama.

4) Formalno obrazovanje – diplomirao sam teologiju na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Podrobnim izučavanjem teoloških i filozofskih nauka razvijao sam potrebu za sistematizacijom znanja. Jer šta je istorija filozofije ako ne lepeza pojedinaca od kojih svaki daje svoju sliku sveta praveći sistem, nastojeći da uhvati skrivenu strukturu prirode i odnose pojedinačnih elemenata unutar te strukture?

Zahvaljujući tome napravio sam originalnu sistematizaciju skijaških tehnika uz detaljno objašnjenje svakog elementa i sve to dao u video-izdanju ENCIKLOPEDIJE SKIJANJA.

I na kraju, lični karakter i želja da sve naučeno dovedem u pitanje, sagledam pogrešna uverenja u skijanju i dam maksimalno proste i jezgrovite odgovore, bez suvišne priče. Što bi se reklo – odmah u glavu! I to ljudi očigledno vole.

Ljudi iz cijelog regiona, ali i iz dijaspore, uče uz vaše video-tutorijale – kako doživljavate činjenicu da ste mnogima prvi “učitelj skijanja”, iako vas lično nikad nisu sreli?

Svakako mi je drago što sam postao regionalno prepoznatljiv i što imam zadovoljne klijente na celom Balkanu. I tu se javlja zanimljiv fenomen određene bliskosti i povezanosti koju ljudi

osećaju bez obzira na to što se nikad nismo lično upoznali. Te simpatije koje ljudi pokazuju prema mom radu gorivo su za dalje razvijanje i usavršavanje SkiLikePro brenda.

Koliko je važno da edukacija o skijanju bude dostupna na našem jeziku i mislite li da je Balkan dobio svoju prvu pravu skijašku školu za digitalno doba?

Važno je zbog činjenice da, ne samo kod nas nego i na svetskom nivou, postoji mnogo pogrešnih principa u obuci skijanja koji ljudima prave probleme i odvode ih na pogrešan put. Kad sam dublje analizirao šta se sve nalazi u zvaničnim sistemima obuke, sagledao sam veliki broj promašaja.

Dakle, u opštoj atmosferi pogrešnog razumevanja skijanja imati prave informacije na svom jeziku jeste blago za sve stanovnike Balkana. I to ljudi masovno svedoče. Pomenuta SKILIKEPRO ENCIKLOPEDIJA SKIJANJA nešto je što ne postoji nigde na svetu.

I svi naši ljudi imaće priliku da to gledaju i slušaju na svom jeziku. Verujem da će principi skijanja objašnjeni u ENCIKLOPEDIJI postati standard i biti prihvaćeni globalno kao originalni sistem koji je potekao sa Balkana. Zaista bi bilo lepo odavde plasirati u svet autohtonu školu skijanja.

Često ističete da rekreativni skijaši mogu naučiti da voze „kao profesionalci“ – šta to tačno znači i gdje je granica između rekreacije i ozbiljne tehnike?

Biti profesionalac znači skijati maksimalno efikasno i na najvišem stepenu slobode. U tom smislu, većina rekreativaca ima potencijal da skija kao pro, uz adekvatne informacije. Možda grešim s tim uverenjem, ali to je moj osnovni princip, kao što i samo ime brenda sugeriše. Naravno da treba uzeti u obzir psihološka (strahovi) i fizička ograničenja (neadekvatna fizička priprema). Ali kad ljudi dobijaju prave informacije, mogu da dosežu daleko viši nivo skijanja nego što to misle. I to jeste moja uloga. Uveren sam da posao instruktora nije samo taj da naučimo ljude plug i osnovni paralelni zaokret. Moja misija je da svakoga vodim do najvišeg stepena skijaške slobode. A što se tiče radikalnog razdvajanja tehnika rekreativnog i takmičarskog skijanja, takvu podelu ne priznajem i smatram da principi takmičarskih tehnika treba da budu uključeni u obuku rekreativaca od samog starta. Čitav SKILIKEPRO sistem obuke izgrađen je upravo na tom uverenju, na principima takmičarskih tehnika.

Mislite li da se svijest o važnosti tehnike skijanja kod nas mijenja? Primjećujete li da ljudi sve češće žele da uče, a ne samo da se “spuste niz stazu”?

Da, poslednjih godina je to očigledno. Ljudi shvataju da ima „još“ i žele da sebe dovedu do nivoa na kome više uživaju. Zahvaljujući digitalnom dobu i nama koji radimo ovaj vid online edukacije, rekreativni skijaši lakše sagledavaju na kom su nivou trenutno i šta još ima da se savlada. I onda se lakše motivišu. Naš rad

im je kao neko ogledalo koje do pre nekoliko godina nisu imali.

Koji je najčešći problem koji uočavate kod skijaša rekreativaca i šta biste svima njima poručili kao osnovnu poruku s kojom treba da uđu u sezonu?

Najčešći problem su pogrešni pokreti koji su usvojeni usled pogrešnih informacija i uverenja. Tipičan primer je pokret čučni-ustani, u smislu dubokog čučnja radi opterećenja skije i naglašenog ustajanja radi rasterećenja. To je temelj obuke kod najvećeg broja škola skijanja i kod nas i u svetu. A zapravo, efikasno skijanje je nešto potpuno drugo: opružanje nogu u stranu pred početak zaokreta i obaranje kuka ka snegu. Mi se u skijanju lišavamo sigurnog oslonca (noge nisu ispod trupa nego izmeštene u stranu) i započinjemo obaranje tela ka snegu, doslovno se prepuštamo PADANJU tela ka snegu znajući da će nas skija dočekati, provesti kroz zaokret i poslati u sledeći zaokret na kraju. To je moguće učiti od starta i zato sam napravio potpuno originalnu sistematizaciju obuke skijanja – TRI STEPENA POVERENJA U SKIJU koja je detaljno objašnjena u 220+ video-lekcija ENCIKLOPEDIJE SKIJANJA.

Kakve planove imate za SkiLikePro u budućnosti – možemo li očekivati kampove, saradnju s centrima na planinama Balkana ili možda novi nivo digitalne edukacije?

Planovi za budućnost su, pre svega, plasman video ENCIKLOPEDIJE na različita svetska tržišta i globalna promocija SKILIKEPRO SISTEMA OBUKE jer tu vidim veliki potencijal i šansu.

Drugi deo aktivnosti brenda SKILIKEPRO jeste niz inovacija i startupova koji podrazumevaju upotrebu digitalnih tehnologija u obuci skijanja.

Da bi čitaocima bilo jasnije o čemu govorim, navešću jedan od takvih primera u svetu – CARV uložak za ski-cipelu, tehnologija koju su patentirali Britanci. Imam veliki broj futurističkih ideja koje bi ljudima pomagale da još lakše usavršavaju skijanje. Zato često SKILIKEPRO predstavljam kao brend BUDUĆNOSTI SKIJANJA. Dakle, nadam se da ćete u narednim godinama biti svedoci stvaranja SKILIKEPRO uređaja/proizvoda koji su spoj tehnologije i skijaškog znanja.

U tom smislu, kreiranje i doprinos nekoj novoj istoriji skijanja i novim mogućnostima jeste ono što me najviše motiviše.

Što se tiče saradnje sa ski-centrima Balkana, plan mi je da ove sezone posetim sva skijališta Balkana i da predstavim ENCIKLOPEDIJU SKIJANJA, pre svega instruktorima skijanja. Cilj mi je stvaranje SKILIKEPRO MREŽE INSTRUKTORA u kojoj će svaki član i saradnik imati benefite i finansijski interes.

To se takođe odnosi i na škole skijanja koje budu želele da uključe SkiLikePro metodiku i principe skijanja u svoj sistem obuke. 

SKILIKEPRO – THE DIGITAL SKIING REVOLUTION FROM THE BALKANS

An interview with Vladislav

Mandić,

the man who has taught thousands of skiers how to ski “like professionals.”

At a time when almost everything is available online, one man from the Balkans decided to make skiing accessible to everyone – regardless of age, location, or skill level. Vladislav Mandić, founder of the SkiLikePro platform, has become synonymous with modern ski education, creating a system that introduces skiers to true technique in a simple, clear, and structured way. His tutorials, courses, and “15 Golden Rules of Skiing” have attracted the attention of skiers from across the region and the diaspora, with feedback from those who improved under his guidance speaking louder than any advertisement.

In an interview for Open Balkan Ski Yu magazine, Vladislav reveals how it all began, why he believes anyone can learn to ski “like a pro,” what his daily routine looks like, and what the future holds for this unique project.

How did the idea to transform skiing knowledge into an online platform come about, and did you believe from the start that SkiLikePro would receive this much trust and interest?

The idea came in April 2020, when I woke up around 4 a.m. from a rush of inspiration. I grabbed a notebook and a pen and started

sketching, drawing the look of the uniform, and brainstorming the name. I immediately began working on the realization and created the website skilikepro.com.

In January 2021, together with three cameramen, I went to the Dolomites and filmed my first online course – The 15 Golden Rules of Skiing. Over the past five years, the SkiLikePro brand has grown, and now, in 2025, I am completing that initial vision with the comprehensive SkiLikePro Encyclopedia of Skiing, which contains more than 220 video lessons divided into seven volumes, ranging from beginner to competitive techniques.

From the very beginning, I not only believed SkiLikePro would attract great interest, but I also clearly saw the “gap” in this field and recognized the potential such a project could have – not only in the Balkans but on a global scale. That’s why, from the start, I’ve been working with the clear vision that SkiLikePro will grow into a worldwide brand.

SkiLikePro has a distinctive style – educational, simple, and motivating. How did you develop that formula, and how much did your personal experience and work with different skier profiles help?

This is the result of several factors:

20 years of working with clients on snow, constantly seeking the simplest solutions for faster progress. Every lesson is also a learning experience for the instructor himself.

Years of working with children in ski camps.

Work with competitive ski teams.

Formal education – I graduated in Theology from the Faculty of Orthodox Theology, University of Belgrade.

Through studying theological and philosophical sciences, I developed the need for systematization of knowledge. After all, isn’t the history of philosophy essentially a gallery of individuals, each creating their own worldview, seeking to grasp the hidden structure of nature and the relations among its elements? Thanks to this, I created an original systematization of ski techniques, with detailed explanations of each element, all of which I presented in the video edition of the Skiing Encyclopedia

Finally, my personal character and desire to question everything I’ve learned, to expose false beliefs in skiing, and to provide the simplest and most concise answers – without unnecessary words. Straight to the point! And that’s clearly something people appreciate.

People from across the region and the diaspora learn from your video tutorials – how

do you feel knowing that for many you are their first “ski teacher,” even though they’ve never met you in person?

I’m glad that I’ve become regionally recognized and that I have satisfied clients all over the Balkans. There’s also this interesting phenomenon of closeness and connection that people feel, regardless of the fact we’ve never met in person. The appreciation people show for my work is the fuel that drives me to further develop and refine the SkiLikePro brand.

How important is it that ski education is available in our language, and do you believe the Balkans now has its first true ski school for the digital age?

It’s very important, considering that not only here but worldwide, there are many incorrect principles in ski training that cause problems and lead learners astray. When I analyzed what is included in official training systems, I noticed a large number of shortcomings.

In such an atmosphere of widespread misunderstanding, having accurate information in your own language is a true treasure for all people of the Balkans. And people testify to this massively. The SkiLikePro Skiing Encyclopedia is something that doesn’t exist anywhere else in the world. And all our people will have the chance to watch and listen to it in their own language.

I believe the skiing principles explained in the Encyclopedia will become a standard and will be globally accepted as an original system that originated in the Balkans. It would indeed be wonderful to launch into the world an authentic ski school from here.

You often emphasize that recreational skiers can learn to ski “like professionals.” What exactly does that mean, and where is the boundary between recreation and advanced technique?

Being a professional means skiing with maximum efficiency and the highest degree of freedom. In that sense, most recreational skiers have the potential to ski like pros, with the right information. Perhaps I’m wrong in that belief, but that is my guiding principle – as the name SkiLikePro suggests.

Of course, one must consider psychological (fears) and physical limitations (poor physical preparation). But once people receive the right information, they can reach much higher levels of skiing than they think possible. That is my role.

I am convinced that the job of an instructor is not just to teach the snowplough and the basic parallel turn. My mission is to guide everyone toward the highest level of skiing freedom. As for the radical separation between recreational and competitive techniques, I don’t accept it. I believe the principles of competitive techniques should be included in recreational training from the very start. The entire SkiLikePro training system is built on this conviction, on the principles of competitive techniques.

Do you think awareness about the importance of skiing technique is changing in our region? Do you notice that people increasingly want to learn, and not just “slide down the slope”?

Yes, this has become very obvious in recent years. People realize there’s “more” to skiing and want to reach a level where they enjoy it more. Thanks to the digital age and those of us working in online education, recreational skiers can now more easily assess their current level and see what else they need to learn. This helps them stay motivated. Our work serves as a kind of mirror they didn’t have just a few years ago.

What is the most common problem you notice with recreational skiers, and what would be your key message for them going into the season?

The most common problem is incorrect movements adopted due to wrong information and beliefs. A typical example is the squat-and-rise motion – squatting deeply to load the ski and rising sharply to unload it. This is the foundation of training in most ski schools, both here and worldwide.

But efficient skiing is something completely different: extending the legs sideways at the start of a turn and dropping the hips toward the snow. In skiing, we give up stable support (our legs are no longer under our torso but shifted to the side), and we begin to tip the body toward the snow, literally surrendering to the fall –knowing the ski will catch us, carry us through the turn, and send us into the next one. This can be taught from the very beginning.

That’s why I created a completely original systematization of ski training – the Three Levels of Trust in the Ski – which is explained in detail in 220+ video lessons in the Skiing Encyclopedia

What are your plans for SkiLikePro in the future – can we expect camps, partnerships with Balkan ski resorts, or perhaps a new level of digital education?

The main plan is to launch the video Encyclopedia into different global markets and promote the SkiLikePro Training System internationally, because I see great potential and opportunity there.

Another part of SkiLikePro’s activity involves a series of innovations and startups using digital technologies in ski training. To make this clearer, let me give one example – CARV, a ski boot insole technology developed by the British. I have many futuristic ideas that could help people perfect their skiing even more easily. That’s why I often present SkiLikePro as the brand of the future of skiing.

In that sense, creating and contributing to a new history of skiing and new possibilities is what motivates me the most.

As for cooperation with Balkan ski resorts, my plan this season is to visit all ski centers in the region and present the Skiing Encyclopedia –especially to ski instructors. My goal is to create the SkiLikePro Instructor Network, where each member and partner will enjoy benefits and financial interest.

This also includes ski schools that want to incorporate the SkiLikePro methodology and skiing principles into their training systems. 

BJELOLASICA

TIHA ZIMSKA SIMFONIJA KOJA TRAŽI NOVE NOTE

Nekad je Bjelolasica imala titulu – hrvatski olimpijski centar. Bio je to san o domaćem, velikom skijalištu, mestu gde se deca zaljubljuju u zimu, a sportisti stvaraju temelje sopstvenih karijera

Negde usred netaknute šume Gorskog Kotara u Hrvatskoj, podno vrha visine 1.534 metra, Bjelolasica čeka one koji žele iskren susret sa zimom. Ovo nije skijalište kakvo znate – njena lepota leži u tihom povratku, u energiji izgubljene elegancije kroz vetar i sneg

Sećanja na zimske radosti Bjelolasice vode nas unazad. Nekad je bila perjanica zimskog turizma – skijaški centar sa stazama dugim više od 10 km, visinskom razlikom od oko 800 m i smeštajem za stotine ljubitelja zime. Danas, iako su objekti delimično devastirani, staze i dalje šapuću priču o prostoru za skijanje za sve – od početnika do onih koji žele da im snežni svet da slobodu.

Ono što Bjelolasica ima jeste šest kilometara povezanih staza, sedam skijaških trasa (plave, crvene, crna i početnička), tri dvosedešnice, tri ski-lifta i kapacitet od 2.000 do 2.500 gostiju. Površina skijališta pokriva oko 25 hektara, a najduža staza, privlačna po svojoj eleganciji, nosi ime „Vrelo” i dugačka je 4.600 metara. Ali – ovi metri nisu samo mera. Oni su prostor slobode, jer je 4,6 km staze kroz šumu, to znači mnogo svežeg vazduha, drveće između kog se skija, s pogledom koji dopire do mora ili Kvarnerskog zaliva. Bjelolasica ne cvili od modernih sadržaja. Nema noćnih barova i noćnih staza, ali tu je peć koja pucketa i miris drveta koje gori. Turistički kompleks koji je nekad bio ponos Gorskog Kotara (sa 150 soba i 450 kreveta, sportskom dvoranom, kongresnim salama, teretanom, saunom i odličnim pogledima) – još stoji kao senka ambicije, ali i kao podsetnik da je moguće ponovo oživeti ovo mesto. Lokalci i zaljubljenici u planinu pričaju da je Bjelolasica uspavani div koji čeka da se probudi.

Zamisli da staneš na start staze „Vrelo” – ne vožnja, već doživljaj – i osetiš snežnu prašinu pod skijama. Zamisli brdo koje te ne goni, već te poziva. Ispod tebe – šumovi, iznad –nebo, a u mislima – tišina koju je teško naći u svakodnevici. To je Bjelolasica. Ona nije ime koje visi u reklamama, niti će se spominjati mnogo u prazničnim paketima turističkih

agencija, ali ko je jednom poseti, zasigurno će joj se vratiti. Ne zbog luksuza, već zbog onog što većina planina više ne može da dâ, a to su prostor i osećaj da ste na mestu gde priroda i dalje vodi glavnu reč.  Nekad je Bjelolasica imala titulu – hrvatski olimpijski centar. Bio je to san o domaćem, velikom skijalištu, mestu gde se deca zaljubljuju u zimu, a sportisti stvaraju temelje sopstvenih karijera. Taj san se gasio polako – najpre tiho, a onda u plamenu koji je 2011. godine progutao glavni objekat. Nakon toga – muk. I dok su kabine na drugim planinama brujale, ovde su staze ostajale prazne.

U poslednje dve-tri godine nešto se ipak menja. Ne spektakularno, već postojano. Lokalci, planinari, stari skijaši, entuzijasti – vraćaju se. Obnavlja se deo staza. Ljudi dovode decu da nauče da skijaju tamo gde su i sami jednom stali na skije. Nema žičare koja će vas za dva minuta izbaciti na vrh, ali ima staza koju ćete savladati sopstvenim ritmom. I kad se spustite – osećaj nije umor, već zahvalnost. 

PHOTO: WIKIMEDIA/PANORAMIO/RABKO

BJELOLASICA A QUIET WINTER SYMPHONY SEARCHING FOR NEW NOTES

Somewhere deep in the untouched forests of Gorski Kotar, Croatia, beneath a peak rising 1,534 meters, Bjelolasica waits for those seeking a genuine encounter with winter. This is not the kind of ski resort you know – its beauty lies in a quiet return, in the energy of lost elegance carried by wind and snow

Memories of winter joys on Bjelolasica take us back in time. Once the pride of Croatian winter tourism, it was a ski center with more than 10 km of slopes, an elevation difference of around 800 m, and accommodation for hundreds of winter lovers. Today, although the facilities are partially devastated, the slopes still whisper stories of a place meant for everyone – from beginners to those who long for the freedom that the snowy world can bring.

What Bjelolasica offers is six kilometers of connected trails, seven ski runs (blue, red, black, and beginner), three double chairlifts, three ski lifts, and a capacity of 2,000 to 2,500 guests. The ski area covers about 25 hectares, while its most elegant slope, called “Vrelo”, stretches 4,600 meters. Yet these meters are more than just a measure. They are a space of freedom – because 4.6 km through the forest means fresh air, skiing between trees, and views that stretch as far as the sea and the Kvarner Bay.

Bjelolasica doesn’t echo with nightlife or neon lights. There are no night bars, no illuminated slopes, but there is a crackling fire in the stove and the scent of burning wood. The tourist complex, once the pride of Gorski Kotar (with 150 rooms, 450 beds, a sports hall, conference facilities, a gym, sauna, and breathtaking views), still stands as a shadow of ambition – but also as a reminder that it could all be revived again. Locals and mountain enthusiasts say Bjelolasica is a sleeping giant, waiting to awaken.

Imagine standing at the top of the “Vrelo” slope – not a ride, but an experience – feeling the snow dust under your skis. Imagine a mountain that doesn’t push you but invites you. Below – the whispers of the forest; above – the sky; in

your mind – a silence rarely found in everyday life. That is Bjelolasica. It is not a name that hangs in glossy ads, nor will you often see it in holiday travel brochures. Yet those who visit once, inevitably return. Not for luxury, but for something most mountains can no longer give: space, and the feeling of being in a place where nature still has the final say.

Once, Bjelolasica held the title of Croatia’s Olympic center. It was a dream of a great domestic ski resort, a place where children would fall in love with winter and athletes would build the foundations of their careers. That dream faded slowly – first quietly, then in the flames that consumed its main building in 2011. After that – silence. While gondolas on other mountains buzzed with life, here the slopes remained empty.

Yet in the last two or three years, something has begun to change. Not spectacularly, but steadily. Locals, hikers, veteran skiers, and enthusiasts are coming back. Parts of the slopes are being restored. People are bringing their children to learn skiing on the same ground where they once took their first turns. There may be no modern lift to carry you to the top in two minutes, but there is a slope you can conquer at your own pace. And when you reach the bottom – what you feel is not fatigue, but gratitude. 

Bjelolasica offers six kilometers of connected trails, seven ski runs, three double chairlifts, three ski lifts, and a capacity of 2,000 to 2,500 guests

PHOTO:

ZIMSKO LICE CRNE GORE

Skijališta Crne Gore kao oslonac rasta i modernizacije

Crna Gora poslednjih godina jasno pokazuje ambiciju da stane uz rame najatraktivnijim zimskim destinacijama Evrope. Planine Bjelasica i Durmitor postale su simboli tog razvoja, a njihovi ski-centri stubovi nove strategije koja spaja tradiciju i savremenu infrastrukturu. Kolašin 1450 i Kolašin 1600 čine okosnicu crnogorske ponude. Smešteni na padinama Bjelasice, ovi centri raspolažu sa više od četrdeset kilometara savršeno uređenih staza, modernim žičarama, školama skijanja i pratećom ponudom koja privlači i porodice i vrhunske skijaše. Šestosedna gondola vodi skijaše do vrha Troglava na 2.035 metara nadmorske visine, gde se otvara panorama koja potvrđuje da Bjelasica postaje srce zimskog turizma Crne Gore.

u kojoj svako može pronaći svoj ritam na snegu. Nosilac svih ovih projekata jeste kompanija Skijališta Crne Gore, s jasnom vizijom da sever Crne Gore transformiše u regionalni centar zimskog turizma. Planovi predviđaju mrežu od više od 200 kilometara staza, desetine novih žičara, hotele i apartmanska naselja. To je strateški razvojni pravac koji menja lice čitavog regiona i otvara Crnu Goru ka evropskom tržištu zimskih sportova.

U toj viziji posebno se ističe saradnja s Olimpijskim centrom Jahorina. Zajednički projekti i razmena ski-passova omogućavaju skijašima iz Crne Gore i regiona da u jednoj sezoni iskuse različite planine i staze. Ta sinergija šalje jasnu poruku: Balkan može biti jedinstvena zimska destinacija!

Planovi za budućnost predviđaju mrežu od više od 200 kilometara staza, desetine novih

žičara, hotele i apartmanska naselja

Na severu, u podnožju Durmitora, nalazi se ski-centar Savin kuk. S najvišim tačkama koje dostižu 2.212 metara, ovaj centar privlači ljubitelje izazovnih staza, freeride tura i nordijskog skijanja. Noćno skijanje pod zvezdama i neposredna blizina Žabljaka čine ga posebnom destinacijom za one koji žele autentičan doživljaj planine.

Uz ove najpoznatije centre, Crna Gora razvija i manja skijališta – Cmiljaču, Žarski, Jelovicu, Vučje, Hajlu, Lokve, Ivanova korita. Njihova snaga leži u pristupačnosti i jednostavnosti. Idealni su za početnike, porodice i ljubitelje mirnijeg odmora. Oni dopunjuju sliku zemlje

Razvoj nosi i izazove. Klimatske promene i sve kraće zime zahtevaju ulaganje u veštačko osnežavanje i sigurnost sezone. Skijališta Crne Gore već su pokrenula projekte sistema za veštačko osnežavanje i prateće sportske infrastrukture, jer samo tako budućnost može biti održiva.

Crnogorska skijališta danas su u fazi snažnog rasta, a njihova energija i potencijal obećavaju. Bjelasica i Durmitor predstavljaju oslonac te priče, dok manji centri šire njene horizonte. Jasno je da Crna Gora poseduje ono što je najvažnije: planine, ljude i viziju. A vizija je uvek prvi korak ka velikim stvarima! 

PHOTOS:

THE WINTER FACE OF MONTENEGRO

Montenegro’s Ski Resorts as Pillars of Growth and Modernization

In recent years, Montenegro has made it clear that it aspires to stand shoulder to shoulder with Europe’s most attractive winter destinations. The mountains of Bjelasica and Durmitor have become symbols of this development, while their ski centres serve as the cornerstones of a new strategy that blends tradition with modern infrastructure.

Kolašin 1450 and Kolašin 1600 form the backbone of Montenegro’s ski offer. Nestled on the slopes of Bjelasica, these resorts feature more than forty kilometers of impeccably maintained trails, modern lifts, ski schools, and complementary amenities that attract both families and top-level skiers. A six-seater gondola carries skiers up to the summit of Troglava at 2,035 meters, where a breathtaking panorama unfolds—proof that Bjelasica is becoming the very heart of Montenegro’s winter tourism.

To the north, at the foot of Durmitor, lies the Savin Kuk ski centre. With its highest peaks reaching 2,212 meters, this destination attracts lovers of challenging slopes, freeride adventures, and Nordic skiing. Night skiing under the stars, combined with the proximity of Žabljak, makes Savin Kuk a unique choice for those seeking an authentic mountain experience.

Beyond these flagship resorts, Montenegro is also developing smaller ski areas—Cmiljača, Žarski, Jelovica, Vučje, Hajla, Lokve, Ivanova Korita. Their strength lies in accessibility and simplicity, making them ideal for beginners, families, and those who prefer a quieter winter holiday.

Together, they complete the image of a country where everyone can find their own rhythm on the snow.

Driving all these projects is the company Ski Resorts of Montenegro, with a clear vision of transforming the country’s north into a regional hub of winter tourism. Plans include a network of more than 200 kilometers of trails, dozens of new lifts, hotels, and apartment complexes. This strategic development path is reshaping the face of the entire region and opening Montenegro to the European winter sports market.

This vision is further reinforced by cooperation with the Jahorina Olympic Centre. Joint projects and shared ski passes allow skiers from Montenegro and the wider region to experience different mountains and slopes within a single season. This synergy sends a strong message: the Balkans can be one unique winter destination!

Growth, however, comes with challenges. Climate change and shorter winters demand significant investment in artificial snow systems and season security. Ski Resorts of Montenegro has already initiated projects for snowmaking and complementary sports infrastructure—because only in this way can the future be sustainable.

Today, Montenegro’s ski resorts are in a phase of dynamic growth, and their energy and potential are undeniable. Bjelasica and Durmitor form the backbone of this story, while the smaller resorts extend its horizons. One thing is clear: Montenegro possesses what matters most—its mountains, its people, and its vision. And vision is always the first step toward great achievements. 

Plans include a network of more than 200 kilometers of trails, dozens of new lifts, hotels, and apartment complexes

Elan Voyager Folding skis

MODERNIZACIJA SKI-OPREME: TEHNOLOGIJA KOJA MENJA PRAVILA IGRE

Modernizacija ski-opreme nije samo trend, već logičan nastavak globalnog tehnološkog razvoja

U poslednjih deset godina zimski sportovi prošli su pravu malu revoluciju. Ako su nekad inovacije u skijanju značile bolji materijal za vezove ili lakšu kacigu, danas govorimo o skijama s ugrađenim senzorima, električnim motorima, rasklopivim modelima koji staju u kofer, pametnim kacigama, pancericama koje se prilagođavaju stopalu u hodu i ski-naočarima s proširenom stvarnošću (AR). Pitanje je: da li nas sve ovo vodi ka novoj eri skijanja ili pomalo udaljava od njegovog izvornog šarma?

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

SKIJE KOJE MISLE UMESTO VAS

Senzori ugrađeni u skije više nisu eksperiment, već tržišna realnost. Ovi mali elektronski mozgovi prate brzinu, pritisak na ivicama, ugao skretanja i čak detektuju nepravilne pokrete koji mogu dovesti do povrede. Podaci se bežično prenose na mobilnu aplikaciju, gde skijaš može analizirati svoju vožnju i dobiti personalizovane savete za poboljšanje tehnike.

Još jedan korak dalje su skije s električnim motorima –diskretno smeštenim u konstrukciju – koje pomažu u ubrzanju na ravnim deonicama ili pri izlasku iz krivine. Iako još

Skije sa senzorima

Električni motori u skijama

Rasklopive skije

Pametne kacige

Prate tehniku, brzinu i pritisak na ivicama, uz personalizovane savete putem aplikacije.

Diskretna asistencija pri ubrzanju, posebno korisna na ravnim deonicama ili pri izlasku iz krivine.

Sklapaju se u dva-tri segmenta, staju u kofer i spremne su za vožnju za manje od 15 minuta.

Integrisani HUD ekran, GPS, kamera, muzika i SOS funkcija u slučaju pada.

Prikaz idealne putanje, upozorenja na opasnosti i virtuelni trener u realnom vremenu.

Rekkie Smart Snow Goggles

nisu masovno prisutne, interesovanje raste, posebno kod rekreativaca koji žele „malo više snage“ bez dodatnog zamora.

RASKLOPIVE SKIJE: OD AERODROMA DO STAZE ZA 15 MINUTA

Za putnike koji često menjaju destinacije rasklopive skije su pravi game-changer. Zahvaljujući inovativnim mehanizmima, ove skije se dele na dva ili tri segmenta, staju u standardni kofer i mogu se sklopiti na stazi za manje od četvrt sata. Proizvođači tvrde da rasklopivi modeli ne gube na stabilnosti ili performansama, a idealni su za sve koji izbegavaju komplikacije s transportom ili žele spontano da se upute ka planini iz bilo kog dela sveta.

PAMETNE KACIGE: VIŠE OD ZAŠTITE

Današnje high-tech kacige kombinuju sigurnost s informacionim i zabavnim funkcijama. Integrisani HUD (Head-Up Display) može prikazati brzinu, visinu, GPS navigaciju do najbližeg lifta ili prijatelja iz grupe. Bluetooth povezivanje omogućava slušanje muzike i javljanje na pozive bez skidanja rukavica, dok ugrađene kamere beleže vožnju iz

PHOTO: ELAN SKIS FACEBOOK
PHOTO: REKKIE

perspektive skijaša. Neke kacige čak imaju funkciju automatskog slanja SOS signala sa GPS lokacijom u slučaju pada.

PANCERICE KOJE SE PRILAGOĐAVAJU STOPALU

Zaboravite na sate provedene u rentalu tražeći idealan broj. Zahvaljujući pametnim materijalima i mikro-grejačima, nove pancerice mogu menjati oblik unutrašnje čarape i školjke kako bi se savršeno prilagodile stopalu skijaša. Podešavanja se mogu menjati tokom dana – recimo, za čvršći “grip” na strmim stazama ili udobniji hod po ravnim deonicama.

AR NAOČARE: SLEDEĆI NIVO DOŽIVLJAJA STAZE

Ski-naočare s proširenom stvarnošću (AR Goggles) već su prisutne kod profesionalaca i entuzijasta spremnih da investiraju u opremu. Kroz providni ekran skijaš može videti stazu s iscrtanim idealnim putanjama, informacije o vremenu, upozorenja na ledene površine ili druge skijaše. U nekim modelima moguće je uživo pratiti lokaciju prijatelja, pa čak i virtuelnog trenera koji „crta“ sledeći zavoj ispred vas. Ove naočare transformišu skijanje u iskustvo koje podseća na video-igru, ali u realnom okruženju.

KO PREDNJAČI U INOVACIJAMA

Na tržištu prednjače brendovi kao što su Elan i Atomic u segmentu senzornih skija, Rossignol i Blizzard eksperimentišu s električnim asistencijama, dok Salomon, Elan i Head razvijaju rasklopive modele. U segmentu pametnih kaciga dominiraju Livall i POC, dok AR naočare razvijaju Oakley, Recon Instruments i startap kompanije poput RideOn. U svetu pancerica Fischer i Nordica ulažu u prilagodljive školjke s grejanjem.

IZAZOV:

TEHNOLOGIJA NASPRAM AUTENTIČNOSTI

Dok jedni tvrde da tehnologija čini skijanje pristupačnijim i bezbednijim, drugi se boje da se gubi onaj sirovi, „analogni“ osećaj vožnje po snegu. Skijanje je oduvek bilo sport koji zahteva balans, tehniku i kontakt s prirodom – a previše ekrana, podataka i asistencija moglo bi da udalji skijaša od samog iskustva.

Ipak, teško je ignorisati prednosti: preciznije informacije o stazi, manje povreda, lakša logistika putovanja i mogućnost da sport približimo novim generacijama koje su odrasle uz tehnologiju.

Elan Voyager Folding skis

Modernizacija ski-opreme nije samo trend, već logičan nastavak globalnog tehnološkog razvoja. Bilo da ste tradicionalista koji voli drvene skije i vuneni džemper ili entuzijasta koji želi AR naočare i skije koje prate svaki pokret, budućnost na snegu će verovatno ponuditi prostor za oba pristupa. Ključno je da inovacije rade za nas, a ne umesto nas – jer prava čarolija skijanja i dalje leži u tišini snežne padine i osećaju kad prvi put presečemo netaknutu stazu. 

I NA KRAJU…
Da li nas sve ovo vodi ka novoj eri skijanja ili pomalo udaljava od njegovog izvornog šarma?

MODERNISING SKI GEAR: TECHNOLOGY THAT’S CHANGING THE GAME

Over the past decade, winter sports have undergone a true revolution. If innovation in skiing once meant better bindings or a lighter helmet, today we’re talking about skis with built-in sensors, electric motors, foldable models that fit into a suitcase, smart helmets, boots that adapt to your foot on the go, and AR ski goggles. The question is: are these advances leading us into a new era of skiing — or taking us further away from its original charm?

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

SKIS THAT THINK FOR YOU

Skis with built-in sensors are no longer experimental; they’re a market reality. These tiny electronic brains track speed, edge pressure, turning angles, and even detect irregular movements that could lead to injury. The data is transmitted wirelessly to a mobile app, where skiers can analyse their performance and get personalised tips for improving technique.

Another step forward: skis with electric motors discreetly integrated into their construction. They provide assistance when accelerating on flat sections or exiting a turn. While not yet mainstream, interest is growing — especially among recreational skiers who want “a little extra boost” without additional fatigue.

TOP 5 SKI TECH INNOVATIONS OF 2025

Track technique, speed, and edge pressure, with personalised tips

app.

Subtle acceleration assist, especially useful on flat sections or exiting turns.

Break down into two or three segments, fit in a suitcase, ready to ride in under 15 minutes.

Integrated HUD display, GPS, camera, music, and SOS function in case of a fall.

Show ideal lines, hazard warnings, and a virtual coach in real time.

FOLDABLE SKIS: FROM AIRPORT TO SLOPE IN 15 MINUTES

For travellers who frequently switch destinations, foldable skis are a true game-changer. Thanks to innovative mechanisms, these skis break down into two or three segments, fit into a standard suitcase, and can be assembled on the slopes in under 15 minutes. Manufacturers claim foldable models maintain stability and performance, making them ideal for anyone who wants to avoid transport hassles or hit the mountains spontaneously from anywhere in the world.

SMART HELMETS: MORE THAN JUST PROTECTION

Today’s high-tech helmets combine safety with information and entertainment features. Integrated HUDs (Head-Up Displays) can show speed, altitude, GPS navigation to the nearest lift — or even to friends in your group. Bluetooth connectivity allows for music streaming and hands-free calls, while built-in cameras record your ride from the skier’s perspective. Some helmets even include automatic SOS functions that transmit your GPS location in case of a fall.

BOOTS THAT ADAPT TO YOUR FEET

Forget hours spent in rental shops searching for the perfect fit. Thanks to smart materials and micro-heaters, new boots can adjust the shape of the liner and shell to perfectly fit the skier’s foot. Settings can be changed throughout the day—for example, tightening for better grip on steep runs or loosening for more comfort when walking on flat terrain.

AR GOGGLES: THE NEXT LEVEL OF THE SKIING EXPERIENCE

Augmented reality ski goggles are already being used by professionals and enthusiasts willing to invest. Through a transparent display, skiers can see the slope with ideal lines highlighted, real-time weather updates, warnings about icy patches or other skiers. Some models even allow you to track friends’ locations or follow a virtual coach

The Mowhawk is the first Augmented Reality helmet
PHOTO: REKKIE
Rekkie Smart Snow Goggles

who “draws” your next turn in front of you. These goggles transform skiing into an experience that feels like a video game—but in the real world.

WHO’S LEADING THE INNOVATION

Elan and Atomic are at the forefront of sensorequipped skis, Rossignol and Blizzard are experimenting with electric assistance, while Salomon, Elan, and Head are developing foldable models. In smart helmets, Livall and POC are leading the pack, while Oakley, Recon Instruments, and startups like RideOn are pushing AR goggles. In boots, Fischer and Nordica are investing in adaptive heated shells.

THE CHALLENGE: TECHNOLOGY VS. AUTHENTICITY

While some argue that technology makes skiing more accessible and safer, others fear it erodes the raw, “analog” feeling of gliding over snow. Skiing has always been a sport of balance, technique, and direct connection with

nature — and too many screens, data points, and assistive features could distance skiers from that essence.

Still, the benefits are hard to ignore: more precise slope data, fewer injuries, easier travel logistics, and the ability to bring the sport closer to younger generations raised on technology.

IN THE END…

The modernisation of ski gear isn’t just a trend—it’s a natural continuation of global tech development. Whether you’re a traditionalist who loves wooden skis and wool sweaters, or an enthusiast eager for AR goggles and skis that track your every move, the future of skiing will likely have room for both. The key is making technology work for us, not instead of us — because the true magic of skiing is still in the silence of a snowy slope and the feeling of carving through untouched powder for the first time. 

FORZA 70

THE ULTIMATE CARVING FEELING.

FORZA is carving in its purest form: maximum angulation and no speed limits. Its short turn radius, longer length, and wider tip amplify stability to let you drop your hip and accelerate like a World Cup racer FORZA is piste skiing reborn.

PHOTO: LIVALL (LIVALL.ES)
Livall smart ski helmet
PHOTO: LIVALL (LIVALL.ES)
Livall smart ski helmet
Zagreb / Hrvatska

MINI-BAZA ZANIMLJIVOSTI – SKI-DESTINACIJE

FRANCUSKA

U Val Thorensu postoji „najviši zipline u Evropi“ na 3.230 m n.v. – pa možeš da letiš iznad staza.

Skijalište Les Arcs imalo je prve „skije za snowboardere“ još 1980-ih.

Courchevel je poznat po Michelin restoranima – više nego ijedno drugo skijalište na svetu.

ITALIJA

Na Marmoladi se nalazi mali muzej iz Prvog svetskog rata, na 3.000 m visine.

U Dolomitima možeš da odradiš čuvenu Sellaronda turu – 40 km u jednom danu bez skidanja skija.

Cortina d’Ampezzo ima bioskop na otvorenom usred snega tokom zimskog festivala.

GRUZIJA

Gudauri nudi heliskiing – jedna od retkih destinacija u Evropi gde je to povoljno.

Ski- sezona traje do maja, zbog visine i kavkaskih snežnih padavina.

Legenda kaže da su prvi „skijaši“ na Kavkazu koristili drvene daske pre više od 1.000 godina.

TURSKA

Erciyes ima stazu koja ide niz ugašeni vulkan, što je prilično unikatno.

Uludağ kod Burse bio je mondensko mesto još u doba Osmanskog carstva.

Turska nudi kombinaciju skijanja i spa/hamam tradicije – retko gde to možeš spojiti.

AUSTRIJA

St. Anton se smatra „kolevkom alpskog skijanja“ –ovde su se u 20. veku razvijale prve ski-škole.

U Ischglu svake godine nastupaju svetske zvezde (Elton John, Robbie Williams) na snežnom koncertu na 2.300 m.

Kitzbühel ima najopasniju i najpoznatiju trku Svetskog kupa – Streif.

Evo nekih zanimljivih činjenica o popularnim skijalištima!

ŠVAJCARSKA

Zermatt je jedino skijalište gde se vozi ispod čuvenog Matterhorna.

U St. Moritzu je održana prva zimska olimpijada u istoriji (1928).

Imaju ledene barove i restorane unutar glečera, dostupne samo na skijama.

SLOVENIJA

Kranjska Gora je domaćin tradicionalnog Svetskog kupa u slalomu još od 1961.

Na Vogelu se skija s pogledom na jezero Bohinj.

Mariborsko Pohorje ima najdužu noćnu stazu u Evropi – 5 km.

BALKAN

Kopaonik: Ima preko 200 sunčanih dana godišnje, pa ga zovu i „planina sunca“.

Jahorina: Olimpijske staze iz 1984. i danas su u upotrebi.

Bansko (Bugarska): Mešavina starih kuća i modernih ski-liftova čini ga najposebnijim mestom u regionu.

NORVEŠKA

Holmenkollen kod Osla ima jednu od najstarijih i najpoznatijih skakaonica na svetu – a panoramski pogled s vrha je spektakularan.

Narvik nudi noćno skijanje pod aurorom borealis (severnim svetlom).

Telemark skijanje potiče iz Norveške i još se ovde praktikuje u tradicionalnom stilu.

ŠVEDSKA

Åre je najveće skijalište u Skandinaviji, poznato po odličnom freerideu.

Ski & Snowboard muzeji nude edukativnu posetu o istoriji zimskih sportova u Švedskoj.

Ljubitelji „crne staze“ mogu se upustiti u slalom preko planinskih šuma.

FINSKA

Levi i Ylläs nude skijanje + nordijsko iskustvo sa saunom i jelenskim turama.

U Finskoj možeš kombinovati skijanje i „husky sledge“ avanturu.

Skijališta su poznata po dugoj sezoni i snegu visokog kvaliteta, idealnom za cross-country.

ANDORA / ŠPANIJA

Grandvalira je najveći ski-kompleks na Pirinejima i spaja desetak sela.

Ski & spa kombinacija je popularna, naročito u Soldeuu i Pas de la Casi.

Andora je poreklom „duty-free“ raj, pa je i shopping posle skijanja deo iskustva. 

Cortina d’Ampezzo (1920) vintage poster by Stab A. Marzi
Norway is famous for its northern lights
Sellaronda Tour

MINI FUN FACTS – SKI DESTINATIONS

Here are some fun facts about popular ski resorts around the world!

FRANCE

In Val Thorens, you’ll find the highest zipline in Europe at 3,230 m – you can literally fly over the slopes.

Les Arcs was one of the first resorts to experiment with early “snowboards” back in the 1980s.

Courchevel is famous for its Michelin-starred restaurants – more than any other ski resort in the world.

ITALY

On Marmolada, there’s a small World War I museum located at 3,000 m altitude.

In the Dolomites, you can complete the famous Sellaronda tour – 40 km of skiing in a single day without taking your skis off.

Cortina d’Ampezzo even has an open-air cinema in the snow during its winter festival.

GEORGIA

Gudauri offers heliskiing – one of the few places in Europe where it’s still affordable.

The ski season lasts until May, thanks to high altitude and heavy Caucasian snowfall.

Legend has it that the first “skiers” in the Caucasus used wooden planks more than 1,000 years ago.

TURKEY

Erciyes has a run that goes down an extinct volcano –quite a unique experience.

Uludağ near Bursa was already a fashionable retreat back in the Ottoman era.

Only in Turkey can you combine skiing with traditional spa and hammam culture.

AUSTRIA

St. Anton is considered the “cradle of Alpine skiing” – the first ski schools developed here in the early 20th century.

Ischgl hosts world-famous stars every year (Elton John, Robbie Williams) at a snow concert at 2,300 m.

Kitzbühel is home to the most dangerous and legendary World Cup race – the Streif.

SWITZERLAND

Zermatt is the only resort where you ski beneath the iconic Matterhorn.

St. Moritz hosted the very first Winter Olympics in history (1928).

You’ll find ice bars and restaurants carved inside glaciers – reachable only by skis.

SLOVENIA

Kranjska Gora has hosted the traditional World Cup slalom since 1961.

On Vogel, you ski with a breathtaking view of Lake Bohinj.

Maribor’s Pohorje has the longest night-skiing slope in Europe – 5 km.

THE BALKANS

Kopaonik (Serbia): With over 200 sunny days a year, it’s known as the “Mountain of the Sun.”

Jahorina (Bosnia): The Olympic slopes from 1984 are still in use today.

Bansko (Bulgaria): A mix of old houses and modern lifts makes it one of the region’s most unique resorts.

NORWAY

Holmenkollen near Oslo is one of the oldest and most famous ski jumps in the world – with spectacular panoramic views from the top.

Narvik offers night skiing under the Northern Lights. Telemark skiing originated in Norway and is still practiced here in its traditional style.

SWEDEN

Åre is the largest ski resort in Scandinavia, famous for freeriding.

Ski & Snowboard museums here dive into the history of winter sports in Sweden.

Adrenaline seekers can test their skills on steep “black runs” weaving through forested mountains.

FINLAND

Levi and Ylläs combine skiing with the Nordic experience of saunas and reindeer safaris.

In Finland, you can even pair skiing with a husky sled adventure.

Resorts are known for their long seasons and topquality snow, perfect for cross-country skiing.

ANDORRA / SPAIN

Grandvalira is the largest ski complex in the Pyrenees, connecting about ten villages.

Ski & spa combos are especially popular in Soldeu and Pas de la Casa.

Andorra is also a duty-free shopping haven – so retail therapy is part of the après-ski fun. 

HERO MASTER

ULTIMATE PERFORMANCE INSPIRED BY RACING DNA

High-performance ski for good and expert skiers looking for a feeling of speed, unlimited power and high precision. World cup race construction with a longer radius for arcing big playful GS turns at top speed.

PHOTO: WIKIMEDIA/CHRISTOF
Grandvalira
TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

SKIJALIŠTA TURSKE: ISTOK, ZAPAD I MALO ORIJENTA NA SNEGU

Spoj Istoka i Zapada, tradicije i modernog turizma, skijanja i orijentalnog šarma

Kad pomislite na Tursku, setićete se Istanbula, baklave, Kapadokije i letovanja u Antaliji. Ali, malo ko će odmah reći: „Tamo su sjajna skijališta!“ A trebalo bi. Jer ova zemlja, koja spaja Aziju i Evropu, ima i iznenađujuće dobru zimsku ponudu – od anatolijskih planina do kavkaskih vrhova. Turska skijališta nisu još u rangu Alpa, ali su dovoljno atraktivna da privuku i domaće goste i strance željne nečeg novog, egzotičnog, a opet poznatog

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

ULUDAĞ – TURSKI KLASIK

Na dva i po sata vožnje od Istanbula nalazi se Uludağ, najpoznatije i najstarije skijalište Turske. Nekad omiljen među bogatom istanbulskom elitom, danas je Uludağ postao kombinacija glamura i pristupačnosti. Ima dvadesetak kilometara staza, hotela svih kategorija i prilično razvijenu apres-ski kulturu, u turskom stilu: muzika, baklava, naravno, rakija od anisa i ples do jutra. Uludağ nije izazov za profesionalce, ali je sjajan za porodice, početnike i one kojima je važno da se na snegu dobro provedu.

ERCIYES – MOĆNI VULKAN ANATOLIJE

U centralnoj Anatoliji, iznad grada Kajserija, izdiže se planina Erciyes, nekadašnji vulkan, danas moderan ski-centar sa preko 100 kilometara staza. Turske vlasti poslednjih godina ozbiljno ulažu u ovaj rizort – nove žičare, hoteli, infrastruktura, sve to uz specifičnu atmosferu centralne Turske, gde se pomešaju sneg i začini, skijanje i bazar. Erciyes privlači i ljubitelje freeride skijanja, jer se spuštanje po vulkanskim padinama retko gde može doživeti.

PALANDÖKEN – SNEG DO APRILA

Na istoku, kod grada Erzuruma, nalazi se Palandöken, možda i najbolje tursko skijalište za ozbiljne skijaše. Duge staze, siguran sneg i visina preko 3.000 metara garantuju pravu zimu i do proleća. Ovde je održano i Zimsko univerzijadsko prvenstvo, a staze su dovoljno zahtevne da zadovolje i one koji vole da se umore pre nego što popiju čaj u planinskoj kućici. Palandöken je i cenovno pristupačan, a Erzurum daje dodatnu egzotiku: gradski bazari, džamije i jagnjetina na ražnju kao nagrada posle dana na snegu.

Uludağ

SARIKAMIŞ – KAVKASKI SNEG

Za one koji traže nešto drugačije, tu je Sarıkamış, blizu granice s Jermenijom i Gruzijom. Poznat je po „kristalnom snegu“ – navodno nalik onom u Koloradu. Okružen borovim šumama, Sarıkamış je mirniji i romantičniji od velikih rizorta, idealan za one koji žele beg od gužve i autentično iskustvo.

TURSKA SNEŽNA FORMULA

Prednost Turske u odnosu na Alpe ili Dolomite jeste u miksu: ovde se skija na solidno uređenim stazama, a posle se odlazi na kebab, baklavu i u hamam. Nigde drugde ne možete povezati skijanje s istorijskim gradovima poput Istanbula ili Kapadokije, gde baloni lete ujutru, a vi posle toga hvatate sneg po podne. Cene su niže nego u Alpima, atmosfera toplija, a turisti i dalje retkost, pa se lako oseća duh avanture.

Turska možda neće ugroziti Švajcarsku ili Austriju, ali nudi nešto što one nemaju – spoj Istoka i Zapada, tradicije i modernog turizma, skijanja i orijentalnog šarma. Ako vam je dosta istih destinacija i želite da se pohvalite nečim drugačijim na Instagramu, vreme je da umesto Tirolskih Alpa probate anatolijske planine. 

TOP 3 SKIJALIŠTA TURSKE KOJA

ULUDAĞ – Najpoznatije i najstarije skijalište u zemlji, smešteno iznad Burse. Ima 28 km staza, odličnu apres-ski atmosferu i reputaciju turske „ski Mekke“.

ERCIYES – Moderno i ogromno skijalište kod Kajserija, sa preko 100 km staza i visinom do 3.917 m. Raj za freeride i ljubitelje širokih padina.

PALANDÖKEN – Nalazi se kod Erzuruma, važi za najhladnije i najsnežnije skijalište, s vrhunskim uslovima za takmičenja i najdužim sezonskim trajanjem.

NOVA 14

PERFORMANCE CARVING FOR EXPERT SKIERS

The race-inspired construction of the Nova 14 skis is matched with an innovative shape, tuned for expert skiers going from turn to turn with maximum commitment.

A titanal- reinforced wood core brings energy to every run while o ering a smooth, controlled carve at every turn.

Palandöken, Erzurum

SKI RESORTS OF TURKEY: EAST, WEST, AND A TOUCH OF THE ORIENT ON SNOW

When you think of Turkey, what comes to mind is usually Istanbul, baklava, Cappadocia, or summer holidays in Antalya. But few would immediately say: “That’s where the great ski resorts are!” And yet they should. This country, bridging Asia and Europe, also offers a surprisingly strong winter scene — from the Anatolian mountains to the Caucasus peaks. Turkish ski resorts are not yet on par with the Alps, but they are attractive enough to draw both locals and foreigners eager for something new, exotic, and yet somehow familiar

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

ULUDAĞ – THE TURKISH CLASSIC

A fusion of East and West, tradition and modern tourism, skiing and oriental charm

Just two and a half hours from Istanbul lies Uludağ, Turkey’s best-known and oldest ski resort. Once a playground for the city’s wealthy elite, today Uludağ blends glamour with accessibility. With around 20 kilometers of pistes, hotels in all categories, and a lively après-ski culture done in true Turkish style — music, baklava, anise-flavored raki, and dancing until dawn — it’s less about adrenaline and more about atmosphere. Uludağ may not challenge professionals, but it’s perfect for families, beginners, and anyone who wants their snow seasoned with fun.

ERCIYES – THE MIGHTY VOLCANO OF ANATOLIA

In Central Anatolia, rising above the city of Kayseri, stands Mount Erciyes — a former volcano, now a modern ski center with more than 100 kilometers of runs. In recent years, Turkish authorities have invested heavily in the resort: new lifts, hotels, infrastructure, all infused with the unique atmosphere of Central Turkey, where snow meets spices and skiing blends with the bazaar. Erciyes is also a magnet for freeride enthusiasts, since few places in the world let you carve turns down volcanic slopes.

PALANDÖKEN – SNOW UNTIL APRIL

Further east, near Erzurum, is Palandöken — perhaps Turkey’s best resort for serious skiers. Long runs, reliable snow, and peaks soaring over 3,000 meters guarantee a true winter that lasts well into spring. Palandöken hosted the Winter Universiade, and its pistes are demanding enough for those who like to earn their tea in a mountain hut the hard way. Affordable prices add to its charm, while Erzurum itself provides an extra

PHOTO: PEXELS/OSMAN
Kayseri, Erciyes Ski Resort

TOP 3 TURKISH SKI RESORTS WORTH VISITING

ULUDAĞ – The country’s most famous and oldest resort, located above Bursa. With 28 km of runs, a vibrant après-ski scene, and the reputation of Turkey’s “ski Mecca.”

ERCIYES – A modern, sprawling resort near Kayseri, offering over 100 km of slopes and peaks up to 3,917 m. A paradise for freeriders and fans of wide, open runs.

PALANDÖKEN – Near Erzurum, known as the coldest and snowiest resort, with excellent conditions for competitions and one of the longest seasons in Turkey.

dose of exotic atmosphere with its bazaars, mosques, and spit-roasted lamb after a day on the slopes.

SARIKAMIŞ – CAUCASIAN SNOW

For those seeking something different, there’s Sarıkamış, near the border with Armenia and Georgia. It’s famed for its “crystal snow” — said to resemble Colorado powder. Surrounded by pine forests, Sarıkamış is quieter and more romantic than the big resorts, ideal for travelers wanting to escape the crowds and experience something authentic.

TURKEY’S SNOW FORMULA

What sets Turkey apart from the Alps or Dolomites is the mix: you ski on well-

groomed runs, and afterward you feast on kebab, baklava, and relax in a hammam. Nowhere else can you combine skiing with visits to historic cities like Istanbul or Cappadocia, where hot-air balloons float in the morning sky and you catch the slopes by afternoon. Prices are lower than in the Alps, the vibe is warmer, and tourists are still relatively rare — which only adds to the sense of adventure.

Turkey may never rival Switzerland or Austria, but it offers something they cannot — a fusion of East and West, tradition and modern tourism, skiing and oriental charm. If you’re tired of the same destinations and want something Instagram-worthy and different, it’s time to swap the Tyrolean Alps for the Anatolian mountains. 

THE FUTURE

VIZION

PERFORMACE THAT’S EASY TO STEP IN.

This high-performance four-buckle boot o ers incredibly easy foot entry, ensuring a premium, less restrictive experience. VIZION combines cutting-edge innovation with unmatched comfort for all skiers. Turn into the future with VIZION – the ultimate reason to change your boots.

PHOTO: WIKIMEDIA/ TESKILATORG
PHOTO: PEXELS/AHMED
Sarıkamış
Erciyes
GENE R A L NI ZA S TUPNI K : Britton Sport Gajeva 59 / 10 000 Zagreb / Hrvatska

Gudauri lies only 4km away from the breakaway

GRUZIJA: KAVKAZ KAO ALPI

ZA ONE S MAŠTOM I MANJIM BUDŽETOM

Postoje skijališta koja vas dočekaju kao švajcarski sat – precizna, skupa i savršeno ispeglana. I postoje ona druga, gde vam prva gondola više liči na vremeplov u 1980, a poslednja žurka u baru traje duže nego što je trebalo

Gruzija, naravno, spada u ovu drugu kategoriju – i to je razlog zašto je sve više na mapi skijaša iz Evrope. Kad se spomene Gruzija, većina ljudi odmah pomisli na vino, hinkali i Crno more. Ali poslednjih godina ova zemlja na raskrsnici

Evrope i Azije postaje i ozbiljna skijaška destinacija. I to ne onako „alternativno“ kako se ponekad predstavlja, već sve

Sve više putnika bira da zameni

Tirol za Kavkaz.

Gruzija nije „još jedno skijalište“.

To je sasvim novo i pomalo retro, iskustvo skijanja

više kao pravo skijaško tržište, sa infrastrukturom, ozbiljnim stazama i cenama koje, srećom, još nisu alpske. Kavkaz je, da se ne lažemo, malo surovija verzija Alpa – strmiji, viši, divljiji. Ali upravo mu to daje šarm.

Najpoznatija zimska karta Gruzije zove se Gudauri. To je pandan nekom „Kopaoniku na steroidima“. Na visini od preko 2.000 metara, sa stazama koje idu i do 3.300 m, ovo

PHOTO:
South Ossetia
Mestia towers

je raj za ljubitelje freeridea. Sneg ovde pada u obilnim količinama, a padine su ogromne i otvorene, što znači da možete pronaći svoju liniju i osećati se kao pionir. Samo nemojte zaboraviti da nije sve uređeno i zaštićeno kao u Švajcarskoj – ovde priroda i dalje ima glavnu reč. Ski-pass je izuzetno jeftin u poređenju sa, recimo, Austrijom, a infrastruktura se razvija neverovatnim tempom – nove gondole niču svake godine, a hoteli se šire kao gljive posle kiše. Dodajte tome i heli-ski opcije po ceni koja u Alpima deluje kao vic. Gudauri je i najbliži Tbilisiju (dva i po sata vožnje, računajte i stajanje da probate hačapuri).

Ako Gudauri privlači ljubitelje modernog skijanja i freeridea, onda Bakuriani ima potpuno drugačiji vajb. Ovo mesto je gruzijska verzija Zlatibora – porodično, pitomo, sa starim šarmom i istorijom. Sovjetski Savez je ovde školovao svoje skijaške talente, a danas ovde dolaze porodice sa decom, početnici i oni kojima je draža čaša crnog saperavija posle skijanja nego crna staza u podne. Infrastruktura je nešto skromnija nego u Gudauriju, ali

SKI CENTRES

da su na kraju sveta. Skijati tamo znači voziti se kroz pejzaž iz bajke.

Šta Gruziju čini posebnom? Pre svega, odnos cene i onoga što dobijate. Ski-pass za ceo dan košta koliko kafa i kroasan u Alpima, a smeštaj varira od hostela za studente do hotela s pet zvezdica – ali u oba slučaja domaćini će vas naterati da probate vino iz kvevrija i natoče vam „samo još jednu čašu“. Skijaš u Alpima završi dan u après-ski baru uz DJ-a i fluorescentne koktele. U Gruziji – završite ga u maloj taverni gde domaćin podiže zdravicu za vaše zdravlje, ljubav, prijateljstvo, budućnost. Do trenutka kad izađete iz restorana, pola sela vas već zna i smatra delom porodice. Ta sinergija planinskog iskustva i hedonizma ono je što Kavkaz čini drugačijim. Dok u Alpima sve ide kao po satu, u Gruziji se živi spontano – od lavine smeha do lavine snega.

Za one koji žele nešto autentično, povoljnije i uzbudljivije od ustaljenih evropskih klišea, Gruzija je pun pogodak. Ovde skijališta nisu samo destinacije – ona su iskustvo. Mešavina sovjetskog retro šarma i modernih ski-liftova,

zato je atmosfera neodoljivo topla i rustična. Treća karta u gruzijskom špilu jeste Mestija, u regionu Svanetija. Ako želite skijanje koje se kombinuje s putovanjem kroz vreme, ovo je mesto za vas. Zamišljate srednjovekovne kamene kule u planinskim selima, gde vam domaćin nudi hleb i sir pre nego što krenete na stazu? Dobro došli u Mestiju! Ovde se otvara novi potencijal, jer turizam tek hvata zalet, a planine deluju gotovo netaknuto. Idealno za one koji vole avanturu, malo egzotike i osećaj

vina i sira, neustrašivih padina i gostoprimstva koje se ne može naći nigde drugde. A možda je upravo ta kombinacija razlog što Gruzija sve češće osvaja naslovne strane zimskih magazina.

Kavkaz kao Alpi – ali s dušom. I s dovoljno avanture da vam priče traju duže od samog odmora. Zato nije čudo što sve više putnika bira da zameni Tirol za Kavkaz. Gruzija nije „još jedno skijalište“. To je sasvim novo i pomalo retro iskustvo skijanja. 

T U R N INTO THE FUTURE

VIZION

PERFORMACE THAT’S EASY TO STEP IN.

Step into the future with VIZION, the ski boot of tomorrow. This high-performance four-buckle boot o ers increadibly easy foot entry, ensuring a premium, less restrictive experience. Designed for both professionals and enthusiasts, VIZION combines cutting-edge innovation with unmatched comfort. Turn into the future with VIZION –the ultimate reason to change your boots.

PHOTO: WIKIMEDIA/RUGBYXM
Gudauri
GENE R A L NI ZA S TUPNI K : Britton Sport Gajeva 59 / 10 000 Zagreb / Hrvatska

GEORGIA: THE CAUCASUS AS THE ALPS FOR THOSE WITH IMAGINATION AND A SMALLER BUDGET

There are ski resorts that greet you like a Swiss watch – precise, expensive, and perfectly polished. And then, there are those others, where the first gondola feels more like a time machine back to the 1980s, and the last party in the après-ski bar lasts far longer than it should

Georgia, of course, belongs to the latter category – and that’s exactly why it’s increasingly appearing on the map for skiers from across Europe. When someone mentions Georgia, most people immediately think of wine, khinkali, and the Black Sea. But in recent years, this crossroads of Europe and Asia has also become a serious skiing destination. And not just in some “alternative” niche way, but as a growing ski market with real infrastructure, proper slopes, and prices that, thankfully, are still far from Alpine levels. The Caucasus is, let’s be

honest, a slightly harsher version of the Alps – steeper, higher, wilder. But that’s precisely where its charm lies.

The crown jewel of Georgian winter is Gudauri – think of it as “Kopaonik on steroids.” At an elevation of over 2,000 meters, with runs that stretch up to 3,300, it’s a paradise for freeride enthusiasts. Snow falls in abundance here, the slopes are vast and open, and you can carve your own line and feel like a pioneer. Just don’t expect everything to be as manicured and safeguarded as in Switzerland – here, nature still calls the shots. Ski passes are incredibly cheap compared to, say, Austria, and the infrastructure is developing at lightning speed – new gondolas sprout every year, and hotels multiply like mushrooms after rain. Add heli-skiing options at prices that would sound like a joke in the Alps, and you get the idea. Plus, Gudauri is the most accessible from Tbilisi – just a twoand-a-half-hour drive (not counting the mandatory stop for khachapuri).

If Gudauri attracts modern skiers and freeriders, Bakuriani offers a completely different vibe. This is Georgia’s version of Zlatibor – family-friendly, cozy, with a nostalgic charm and plenty of history. Back in Soviet times, this is where ski athletes were trained; today, it’s where families with children come, where beginners find their rhythm, and where some prefer a glass of rich Saperavi wine after skiing rather than a black slope at noon. The infrastructure is more modest compared to Gudauri, but the atmosphere is irresistibly warm and rustic.

The third card in Georgia’s ski deck is Mestia, in the Svaneti region. If you want skiing that feels like time

PHOTO: WIKIMEDIA/VELOPILGER
PHOTO: WIKIMEDIA/LORENZ KING
Bakuriani Hotel Complex
Bakuriani

travel, this is the place. Picture medieval stone towers in mountain villages, where the host offers you bread and cheese before you hit the slopes. Welcome to Mestia. Tourism here is still in its early stages, which means the mountains feel almost untouched. Perfect for adventurers, lovers of the exotic, and those who want to ski at what feels like the end of the world. Riding here is like sliding through a fairy tale.

So, what makes Georgia unique? Above all, the balance of price and experience. A full-day ski pass costs about the same as a coffee and croissant in the Alps. Accommodation ranges from budget hostels for students to five-star hotels – but in both cases, your hosts will insist you taste their wine from a qvevri and pour you “just one more glass.” A skier in the Alps might end the day in an après-ski bar with a DJ and neon cocktails. In Georgia, you’ll finish in a small tavern where your host raises a toast to your health, love, friendship, and future. By the time you leave the restaurant, half the

village already knows you and considers you family. That synergy of mountain adventure and heartfelt hedonism is what makes the Caucasus so different. While the Alps run like clockwork, Georgia runs on spontaneity – from avalanches of snow to avalanches of laughter.

For those who want something authentic, affordable, and more exciting than Europe’s overused clichés, Georgia is a bullseye. Here, ski resorts aren’t just destinations – they are experiences. A mix of Soviet retro charm and modern lifts, wine and cheese, daring slopes and unmatched hospitality. And maybe that very combination is the reason Georgia is increasingly appearing on the covers of winter travel magazines.

The Caucasus is like the Alps – but with a soul. And with enough adventure to keep your stories alive long after the vacation ends. No wonder more and more travelers are swapping Tirol for the Caucasus. Georgia isn’t “just another ski resort.” It’s a whole new – and slightly retro – way of skiing. 

PERFORMACE THAT’S EASY TO STEP IN.

This high-performance four-buckle boot o ers increadibly easy foot entry, ensuring a premium, less restrictive experience. VIZION combines cutting-edge innovation with unmatched comfort for all skiers. Turn into the future with VIZION – the ultimate reason to change your boots.

Ski pistes in Gudauri

ATRAKCIJE I ZANIMLJIVOSTI FRANCUSKE I ITALIJE

Možda su Italija i Francuska klasici, ali i klasici zahtevaju, svako malo, novo čitanje i interpretaciju!

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

FRANCUSKA: SNOVI NA SNEGU IZMEĐU ALPA I PIRINEJA

Francuska je sinonim za skijanje, zemlja gde se planina i luksuz spajaju u gotovo filmskom pejzažu. Kada kažete „skijanje u Francuskoj”, prva asocijacija su Alpi – beskrajne staze, vrhunska infrastruktura i taj osećaj da ste zakoračili u centar svetskog zimskog turizma. Najpoznatiji dragulj je, naravno, Trois Vallées – najveći povezani skijaški kompleks na svetu, gde Meribel, Courchevel i Val Thorens nude stotine kilometara staza, beskrajne panorame i apres-ski scenu o kojoj se pišu legende. Ako želite da kombinujete glamur i sport, ovo je vaša destinacija.

Francuska nudi i onu drugu stranu medalje – autentične, manje razvijene, ali duhom neodoljive oblasti. Recimo, Chamonix, mesto gde je 1924. održana prva Zimska olimpijada, danas je raj za freeride i ljubitelje adrenalina. Sa legendarnim Mont Blancom u pozadini, osećate se kao pionir skijanja, a ne samo turista na godišnjem odmoru. Tu su i Les Arcs i La Plagne, spojeni u ogroman Paradiski kompleks, gde je naglasak na raznolikosti staza i dostupnosti za porodice.

Ne smemo zaboraviti ni Pirineje – manje poznate, ali često povoljnije, sa mestima poput Saint-Lary-Soulan ili Font-Romeu, gde atmosfera ima šarm malih sela i opuštenosti daleko od glamura Alpa. U Francuskoj je svaki region priča za sebe: negde je to šampanjac na vrhu planine, negde sir i vino posle dana na snegu, ali svuda osećaj da ste deo jedne skijaške civilizacije koja je postavila standarde.

Zanimljivost: U Val Thorensu postoji i iglo-selo – pravi hotelski kompleks od snega i leda, gde možete provesti noć u vreći za spavanje, sa kristalnim zidovima i ledenim skulpturama.

Fun fact: Scene iz filma James Bond: Tomorrow Never Dies (1997) snimane su upravo u francuskim Alpima – i od tada se lokalci hvale da i 007 voli njihove staze.

ITALIJA: STRAST, STIL I SKIJANJE SA UKUSOM

Ako Francuska simbolizuje raskoš, Italija spaja strast i stil. Na severu zemlje, između Dolomita i Alpa, kriju se neka od najlepših skijališta na svetu. Najpoznatije je svakako Dolomiti Superski, ogromna mreža od 1.200 km staza povezanih jednim ski-pasom. Samo iskustvo vožnje oko legendarne Sellaronde – kružne ture koja prolazi kroz četiri doline – pravi je festival za oči i telo. Tu se planine pretvaraju u arhitektonska čuda prirode, a zalasci sunca boje stene u roze i narandžasto, kao na slikama impresionista.

Italija ima i svoj glamur – recimo, Cortina d’Ampezzo, kraljica Dolomita, domaćin Olimpijskih igara 2026, gde pored staza možete sresti i filmske zvezde i dizajnerske butike. Ali Italija je i narodski topla: u mestima poput Alta Badie ili Val Gardene, posle skijanja vas čekaju knedle, šnicle i vino iz Južnog Tirola, a osmeh domaćina često je važniji od savršenog uređenja staza.

Za one koji vole Alpe, tu je Livigno, poznat kao „mala tibetanska dolina” zbog svoje visine i izolovanosti, ali i kao zona bez poreza – što znači jeftin šoping posle skijanja. Ili recimo Cervinia, gde staze vode sve do Švajcarske i Zermatta, pod moćnom senkom Matterhorna. Italija nudi i skijanje u manjim, porodičnim centrima – Sestriere, deo Via Lattea kompleksa, gde su staze blaže, a gužve manje.

Francuska donosi grandioznost, mega-komplekse i osećaj da ste u epicentru sveta. Italija nudi toplinu, stil i gastronomiju

U Italiji se skijanje nikada ne završava samo na snegu: to je ritual, iskustvo gde je espreso u planinskom baru jednako važan kao i savršeno zaleđena staza. To je zemlja gde vas stil prati i dok se spuštate niz crnu stazu i dok jedete pastu na 2.000 metara nadmorske visine.

Zanimljivost: U Livignu postoje specijalni snowparkovi, koji se ubrajaju među najbolje u Evropi – toliko da su ih koristili i profesionalci za pripreme Olimpijskih igara.

Fun fact: U Cortini su snimane scene iz filma For Your Eyes

Only (1981), gde je Roger Moore kao James Bond jurcao skijama niz staze – što je učinilo ovo skijalište još legendarnijim.

ZAKLJUČAK

Francuska i Italija možda dele Alpe, ali svaka ima sopstvenu filozofiju skijanja. Francuska donosi grandioznost, megakomplekse i osećaj da ste u epicentru sveta. Italija nudi toplinu, stil i gastronomiju, koji čine da se osećate kao kod kuće, čak i dok ste na 3.000 metara. U idealnom svetu, trebalo bi obići obe destinacije – i vratiti im se, jer svaka sledeća sezona donosi novu priču. 

PRAKTIČAN SAVET ZA PUTNIKE

Francuska: Najbolje je ići avionom do Ženeve, Liona ili Grenobla, a zatim koristiti organizovane ski-transfere do skijališta. Avio + shuttle kombinacija je za najbrži i najudobniji način da stignete na stazu.

Italija: Do Dolomita i Alpa lako se dolazi i kolima – kroz Sloveniju ili Austriju, pa dalje auto-putem. Mnogi skijaši upravo zbog toga biraju Italiju: auto znači više fleksibilnosti i pun gepek opreme, hrane i vina u povratku.

Snowpark Livigno

ATTRACTIONS AND HIGHLIGHTS OF FRANCE AND ITALY

Italy and France may be classics, but even classics deserve a fresh reading and a new interpretation every once in a while!

FRANCE: SNOWY DREAMS BETWEEN THE ALPS AND THE PYRENEES

France is synonymous with skiing, a land where mountains and luxury merge into a near-cinematic landscape. When you say skiing in France, the first association is the Alps –endless slopes, world-class infrastructure, and that feeling of stepping right into the heart of global winter tourism.

The most famous gem is, of course, the Trois Vallées – the largest interconnected ski area in the world, where Méribel, Courchevel, and Val Thorens offer hundreds of kilometers of runs, breathtaking panoramas, and an après-ski scene that has become legendary. If you want to combine glamour and sport, this is your destination.

France also offers the other side of the coin – authentic, less developed, but utterly charming areas. Take Chamonix, for example, where the first Winter Olympics were held in 1924. Today, it is a freeride and adrenaline paradise. With the legendary Mont Blanc towering in the background, you feel like a pioneer of skiing, not just a holidaymaker. Then there are Les Arcs and La Plagne, united into the massive Paradiski area, where the focus is on variety of slopes and family-friendly access.

And let’s not forget the Pyrenees – lesser known, but often more affordable, with resorts like Saint-Lary-Soulan or Font-Romeu, where the atmosphere carries the charm of small villages and a relaxed vibe far from the Alpine glamour. In France, every region tells its own story: sometimes it’s champagne at the summit, sometimes cheese and wine after a day in the snow, but always that sense of belonging to a skiing civilisation that set the standards.

Did you know? In Val Thorens there’s even an igloo village – a real hotel complex made entirely of snow and ice, where you can spend the night in a sleeping bag, surrounded by crystal-like walls and ice sculptures.

Fun fact: Scenes from James Bond: Tomorrow Never Dies (1997) were filmed in the French Alps – and ever since, locals proudly claim that even 007 loves their slopes.

PRACTICAL

TIP FOR TRAVELLERS

France: The best way to get there is by flying into Geneva, Lyon, or Grenoble, and then taking organized ski transfers to the resorts. A flight + shuttle combo is the fastest and most comfortable option to reach the slopes.

Italy: The Dolomites and Alps are easily accessible by car – through Slovenia or Austria, then straight onto the highway. Many skiers choose Italy precisely for this reason: driving means more flexibility, plus a full trunk of gear, food, and wine for the way back.

ITALY: PASSION, STYLE, AND SKIING WITH FLAVOUR

If France represents opulence, Italy embodies passion and style. In the country’s north, between the Dolomites and the Alps, lie some of the world’s most beautiful ski resorts. The crown jewel is undoubtedly Dolomiti Superski, an enormous network of 1,200 km of slopes connected by a single ski pass. The experience of skiing around the legendary Sellaronda – a circular tour crossing four valleys – is a true feast for both body and soul. The mountains here turn into natural architectural wonders, and sunsets paint the cliffs in pink and orange, like impressionist paintings.

France delivers grandeur, megaresorts, and that feeling of being at the very center of the skiing world. Italy offers warmth, style, and gastronomy

Italy has its share of glamour too – take Cortina d’Ampezzo, the “Queen of the Dolomites” and host of the 2026 Winter Olympics, where designer boutiques and film stars are as common as skiers on the slopes. But Italy is also warm and down-to-earth: in places like Alta Badia or Val Gardena, after skiing you’re greeted with dumplings, schnitzels, and wines from South Tyrol – and the smiles of your hosts are often more memorable than the perfectly groomed pistes.

For Alpine lovers, there’s Livigno, known as the “Little Tibetan Valley” because of its altitude and isolation, as well as its duty-free shopping – perfect for post-ski bargains. Or Cervinia, where the slopes connect all the way to Switzerland and Zermatt, under the imposing shadow of the Matterhorn. Italy also has charming, family-oriented resorts – like Sestriere, part of the Via Lattea area, where the slopes are gentler and the crowds thinner.

In Italy, skiing never ends on the snow alone: it’s a ritual, an experience where sipping an espresso in a mountain bar is as important as a perfectly icy slope. This is a country where style follows you whether you’re carving down a black run or enjoying pasta at 2,000 meters above sea level.

Did you know? In Livigno, the famous Snowparks rank among the best in Europe – so good that professional athletes train there ahead of the Winter Olympics.

Fun fact: In Cortina, scenes from For Your Eyes Only (1981) were filmed, where Roger Moore as James Bond sped down the slopes – cementing the resort’s legendary status.

CONCLUSION

France and Italy may share the Alps, but each has its own philosophy of skiing. France delivers grandeur, mega-resorts, and that feeling of being at the very center of the skiing world. Italy offers warmth, style, and gastronomy that make you feel at home – even at 3,000 meters. In an ideal world, you should experience both – and come back again, because every new season tells a new story. 

PHOTO: PICKPIK
Val Thorens

KAKO NOVE TEHNOLOGIJE MENJAJU ZIMSKI SPORT

Ali da li nas tehnologija čini boljim skijašima? Ili nas polako odvaja od one iskonske, sirove prirode sporta? Pitanje je otvoreno, a odgovori leže između staze, laboratorije i oblaka podataka.

Nekada je skijanje bilo jednostavno: par drvenih dasaka, kožne cipele i planina pod nogama. Danas, međutim, skijaš više liči na high-tech sportistu nego na zimskog rekreativca. Tehnologija je tiho, ali temeljno, promenila gotovo svaki aspekt ovog sporta – od izrade opreme, preko praćenja performansi, do same pripreme staza. Skijanje više nije samo spuštanje niz padinu, već kompleksan sistem gde se veštačka inteligencija, senzori, 3D štampa i virtuelna stvarnost sve više upliću u igru ri danas beleže svaki detalj spusta – brzinu, putanju, vreme u vazduhu, ugao nagiba, G-silu u krivinama. Ovi podaci se potom analiziraju putem mobilnih aplikacija koje skijašu daju povratnu informaciju o tehnici, sigurnosti i napretku. U praksi, to znači da trener više ne mora da stoji pored staze da bi pratio učenika – podaci se dele uživo. Profesionalci koriste ove informacije da usavrše tehnike, dok rekreativci uživaju u „gamifikaciji“ sporta: skupljaju poene, upoređuju rezultate i prate svoje napredovanje kroz sezonu. Treniranje skijanja više nije ograničeno na planinu. Pomoću virtuelne realnosti (VR) i simulatora skijanja, sve više sportista trenira u zatvorenim prostorima. Postoje sistemi koji oponašaju pokrete skijanja, nudeći realan osećaj zakretanja, otpora i ravnoteže.

Današnje skije nisu samo elegantne i lagane – one su tehnički precizno dizajnirane platforme koje u sebi kriju slojeve nauke. Najnoviji modeli koriste karbonska vlakna, grafen, titanal, pa čak i materijale koji menjaju strukturu pod pritiskom. Sve to kako bi skija „čitala“ teren i prilagodila se uslovima vožnje u realnom vremenu.

Neki proizvođači razvijaju aktivne skije koje reaguju na vibracije i automatski ih prigušuju. Tehnologije koje su nekada bile rezervisane za trkačke timove sada su dostupne i rekreativcima. Rezultat je veća stabilnost, lakše upravljanje i osećaj kontrole čak i na lošijem snegu. Slično se događa i sa pancericama. Novi modeli koriste termoformirajuće materijale, 3D skeniranje stopala, pa čak i mikročipove koji prate pritisak i ugao nagiba u stvarnom vremenu. Pancerica više nije rigidna ljuštura, već pametan spoj između čoveka i skije. Jedna od najvećih promena dolazi iz sveta nosive tehnologije. Pametni satovi, GPS uređaji i posebni ski-senzo-

Pomoću virtuelne realnosti (VR) i  simulatora skijanja, sve više sportista trenira u zatvorenim prostorima

U kombinaciji sa VR naočarima, korisnik može da se „nađe“ na Alpima dok se zapravo nalazi u teretani. Ovakva tehnologija se posebno koristi u rehabilitaciji povređenih skijaša, ali sve više i kao dodatak klasičnom treningu.

Augmentovana realnost (AR) se, s druge strane, koristi direktno na stazi — pomoću specijalnih naočara koje prikazuju brzinu, pravac i upozorenja dok se korisnik spušta. To otvara potpuno novu dimenziju interakcije sa terenom. Sneg više nije prirodan resurs koji pada po volji zime – danas se sve više oslanjamo na digitalno kontrolisane sisteme za veštačko osnežavanje. Moderni ski-centri koriste automatske topove povezane s meteorološkim senzorima i softverima koji precizno određuju kada i gde treba proizvoditi sneg, koliko vode koristiti i kakva je optimalna temperatura za stabilan sloj.

Kao rezultat, staze su pouzdanije, otvaraju se ranije u sezoni i traju duže. Čak i u sezonama sa manje padavina, zahvaljujući algoritamskom upravljanju, skijanje ne mora da trpi.

Pored snega, i tabanje staza je doživelo tehnološki bum. Pisten Bully mašine sada imaju GPS navođenje, dronove za nadgledanje terena, pa čak i AI asistenciju koja predlaže optimalnu rutu tabanja. Rezultat je savršeno pripremljena staza svakog jutra – kao kompjuterski renderovana površina.

Sigurnost skijaša takođe je unapređena tehnologijom. Pametne kacige opremljene su senzorima za detekciju

Skiing Object

Detection

Dataset by Roboflow

pada, automatskim pozivima u slučaju nesreće, kamerama za snimanje vožnje i zvučnicima integrisanim u postavu. U slučaju nezgode, kaciga može automatski poslati signal spasiocima s tačnom GPS lokacijom.

Novi materijali u zaštitnoj opremi omogućavaju da kacige i protektori budu lakši, fleksibilniji i udobniji, ali i otporniji na udarce. Neki modeli koriste tzv. MIPS tehnologiju, koja omogućava minimalno rotaciono pomeranje unutrašnje školjke prilikom pada, što smanjuje rizik od povrede mozga.

Mobilne aplikacije promenile su način na koji doživljavamo skijanje. Danas možemo da dobijemo sve informacije na dlanu: stanje staza, otvorene žičare, vremensku prognozu, gužvu na stazi, pa čak i lokaciju prijatelja u realnom vremenu.

Neke aplikacije nude mapiranje skijališta u 3D, opciju „nađi moju grupu“, pa čak i personalizovane predloge za rute na osnovu nivoa znanja korisnika. Veštačka inteligencija se koristi za pravljenje dnevnih planova skijanja – kako da maksimalno iskoristite vreme na snegu bez čekanja u redovima ili ulaska u maglu.

I dok tehnologija donosi komfor i sigurnost, postavlja se pitanje po koju cenu? Proizvodnja veštačkog snega troši ogromne količine vode i energije. Elektronske komponente, plastika i baterije u pametnoj opremi otvaraju pitanja ekološke održivosti.

Mnogi proizvođači danas odgovaraju na to razvojem reciklabilne opreme, bio-razgradivih materijala, te investiranjem u karbonski neutralne proizvodne pogone. Takođe, sve više ski-centara prelazi na obnovljive izvore energije za pokretanje žičara i sistema za osnežavanje.

Održivost postaje nova tehnologija – ona koja balansira napredak i odgovornost. Tehnologija u skijanju više nije samo dodatak – ona je postala njegov sastavni deo. Od materijala u opremi, preko digitalnog praćenja, do inteligentnog održavanja staza, svaki element sporta danas je pod uticajem inovacija. Ali u svemu tome, važno je da se ne zaboravi suština.

Na kraju dana, bez obzira na to da li nosite kacigu sa Wi-Fi-jem ili pancericu sa senzorima, ono što vas vuče na planinu ostaje isto: osećaj slobode, vetar na licu, zvuk skija na svežem snegu i trenutak kada se spust završi, a vi želite još. 

VR ski simulator PHOTO:
PHOTO:

HOW NEW TECHNOLOGIES ARE TRANSFORMING WINTER SPORTS

Once upon a time, skiing was simple: a pair of wooden planks, leather boots, and a mountain under your feet. Today, however, a skier looks more like a high-tech athlete than a casual winter enthusiast. Technology has quietly but profoundly reshaped almost every aspect of the sport – from equipment design and performance tracking to slope preparation itself. Skiing is no longer just about gliding down a hill; it has become a complex ecosystem where artificial intelligence, sensors, 3D printing, and virtual reality increasingly come into play

But does technology actually make us better skiers? Or is it slowly distancing us from the raw, primal essence of the sport? The answer lies somewhere between the slopes, the laboratory, and the cloud. Today’s skis are not just sleek and lightweight –they are precision-engineered platforms layered with science. The newest models use carbon fibers, graphene, titanal, and even materials that change their structure under pressure. All this enables skis to “read” the terrain and adapt to conditions in real time.

Some manufacturers are developing active skis that respond to vibrations and automatically dampen them. Technologies once reserved for professional racing teams are now available to amateurs. The result: greater stability, easier handling, and a sense of control even on poor snow.

Ski boots have followed the same path. Modern models use thermoformable materials, 3D foot scanning, and even microchips that track pressure and tilt angles in real time. A ski boot is no longer just a rigid shell – it has become a smart interface between skier and ski.

One of the biggest shifts comes from wearable technology. Smartwatches, GPS devices, and specialized ski sensors now record every detail of a descent – speed, trajectory, airtime, tilt angle, G-force in turns. These data points are then analyzed through mobile apps that provide skiers with feedback on

Skiing Object Detection

Dataset by Roboflow

Ski app. (right)

technique, safety, and progress.

In practice, this means that a coach no longer needs to stand at the side of the slope to monitor performance – the data is shared live. Professionals use it to fine-tune their technique, while recreational skiers enjoy the “gamification” of the sport: earning points, comparing results, and tracking progress throughout the season.

Ski training is no longer limited to the mountain. With virtual reality (VR) and ski simulators, more athletes are training indoors. These systems replicate skiing motions, offering realistic sensations of turning, resistance, and balance.

Combined with VR goggles, a skier can “be” in the Alps while standing in a gym. This technology is widely used for rehabilitating injured athletes, but is increasingly adopted as a supplement to conventional training.

Augmented reality (AR), on the other hand, is applied directly on the slopes – through special goggles that display speed, direction, and alerts during a descent. This opens up a whole new dimension of interaction with the terrain.

Snow itself is no longer left to the mercy of winter. Today, ski resorts rely heavily on digitally controlled snowmaking systems. Modern resorts use automated snow cannons connected to meteorological sensors and software that determines when and where to produce snow, how much water to use, and what temperature is optimal for a stable surface.

As a result, slopes are more reliable, open earlier in the season, and last longer. Even in winters with little snowfall, algorithm-driven management ensures that skiing doesn’t have to suffer.

Slope grooming has also seen a technological leap. PistenBully machines now feature GPS guidance, drones for terrain monitoring, and even AI assistance suggesting optimal grooming routes. The result: perfectly prepared slopes

every morning – like computer-rendered surfaces.

Safety has advanced as well. Smart helmets are equipped with fall detection sensors, automatic emergency calls, cameras for recording runs, and speakers built into the lining. In case of an accident, the helmet can automatically send a rescue signal with the exact GPS location.

New protective materials make helmets and body armor lighter, more flexible, and more comfortable, yet more impact-resistant. Some models use MIPS technology, which allows the inner shell to rotate slightly during a fall, reducing the risk of brain injury.

Mobile apps have also transformed how we experience skiing. Today, all essential information is at your fingertips: slope conditions, open lifts, weather forecasts, crowd levels, and even real-time locations of friends.

Some apps offer 3D resort mapping, “find my group” features, and even personalized route suggestions based on a skier’s skill level. Artificial intelligence is used to create daily skiing plans – helping maximize time on snow while

avoiding lines or bad weather.

But while technology brings comfort and safety, the question remains: at what cost? Artificial snowmaking consumes enormous amounts of water and energy. Electronics, plastics, and batteries in smart gear raise issues of environmental sustainability.

In response, many manufacturers are now developing recyclable equipment, biodegradable materials, and investing in carbon-neutral production facilities. Likewise, an increasing number of ski resorts are turning to renewable energy to power lifts and snowmaking systems.

Sustainability has become the new technology – one that balances progress with responsibility. Technology in skiing is no longer just an add-on; it has become an integral part of the sport. From equipment materials to digital tracking and intelligent slope maintenance, every element of skiing today is influenced by innovation. Yet amid all this, the essence must not be forgotten.

At the end of the day, whether you’re wearing a WiFi-enabled helmet or sensor-equipped ski boots, the reason you return to the mountain remains the same: the feeling of freedom, the wind on your face, the sound of skis on fresh snow, and that moment when a run ends – and you want more. 

PIQ Multi sport sensorBox for Ski
The Grimnir 2Vi® Mips helmet is a full pre-preg carbon fiber beast, includes Sweet’s revolutionary 2Vi® Technology Platform
Two new gondolas, nine new cable cars, three sixseaters and new ski lifts are available on Jahorina
PHOTO: PROMO

ELEKTRIČNE SKIJE: BUDUĆNOST SKIJANJA ILI KRAJ AUTENTIČNOG SPORTA?

Za one koji maštaju o skijanju, a ne bi da ispadnu smešni kao Bridget Jones u švajcarskim Alpima, električne skije su odgovor na pitanje koje niko nije postavio, ali svi potajno žele: „Zašto se ja mučim na pisti i žičari kad moje skije mogu da imaju motor?“

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Nekada su skije bile jednostavne. Dve daske, par vezova, malo voska i mnogo kondicije. Penješ se, spuštaš se, padaš, ustaješ, a mišići gore još satima kasnije. Danas, međutim, sve što ima motor, bateriju i aplikaciju preti da promeni pravila igre – pa tako na scenu stupaju i električne skije. Da li je to revolucija ili hereza u svetu zimskih sportova?

Prva pomisao: „Šta, sad ćemo i nizbrdo na struju?“. Ali priča je, naravno, složenija. Električne skije ne znače da motor radi sve za vas, već nude asistenciju pri kretanju – bilo da je reč o laganom usponu na stazi ili „gurkanju“ na ravnijim delovima. Zamislite kombinaciju e-bicikla i klasičnih skija: baterija integrisana u konstrukciju, senzor nagiba, elektromotor u vezu, a sve to povezano s mobilnom aplikacijom koja prati brzinu, nagib, pređenu distancu i potrošnju energije.

rekreativci, ljudi sa povredama ili oni koji se prvi put susreću sa zimskim sportovima mogli bi, pomoću električnog pogona, da osete čari skijanja bez da im kolena kažu „stop“. Takođe, uz pravilnu upotrebu, mogu smanjiti potrebu za ski-liftovima na manjim padinama, što znači manji energetski otisak na duže staze. Proponenti električnih skija kažu da će ovo biti prava pravcata „infuzija” za omasovljenje skijanja, koje sve više gubi trku sa drugim vidovima sporta, a globalno, zimovanje gubi trku sa city-breakovima i letovanjima. Da ne govorimo o onim skijašima koji imaju strah od visine, dakle, od žičara, kao što je to slučaj s potpisnikom ovog teksta. Za nas, skije koje vas „guraju uzbrdo” lišile bi nas najvećeg košmara na skijanju –žičare!

ARGUMENTI PROTIV

Možda će električne skije jednog dana biti sasvim normalna pojava, a one klasične drvene iz 80-ih biće izlagane u muzejima

Na papiru – čista tehnološka poezija. U praksi – pitanje identiteta. Jer skijanje, barem dosad, nije bilo sport u kojem vas nešto „gura“, osim gravitacije i sopstvene snage. Ovde dolazimo do tačke gde se zaljubljenici u „čisto“ skijanje mršte, a tehnofili uzbuđeno trljaju ruke.

ARGUMENTI ZA

Električne skije bi mogle da produže sezonu, olakšaju pristup stazama koje zahtevaju dodatni napor i otvore sport ljudima koji fizički ne mogu da podnesu klasične napore. Stariji

Skeptici upozoravaju na to da bi elektrifikacija mogla da izbriše samu suštinu sporta. Skijanje je test snage, izdržljivosti i tehnike. Ako asistencija preuzme deo posla, gubi se ono što skijanje čini izazovnim – savladavanje terena sopstvenim mišićima. Osim toga, više elektronike znači i više kvarova, veće cene i još jedan komad opreme koji mora da se puni, održava i nadograđuje softverski. Zamislite scenario: nalazite se na sredini planine, sneg pada, baterija na 2%, aplikacija se zamrzla – a vi nosite na nogama dva skupa komada „tehnologije“ koji sada rade samo kao otežane obične skije.

J Skis by Jason Levinthal (jskis.com)

EKOLOŠKI PARADOKS I AUTENTIČNOST NASPRAM INOVACIJE

Zar sve što je električno nije „zeleno”? Zagovornici će reći da je svaka pomoć koja smanjuje upotrebu ski-liftova „zelena“. Ali baterije se ne prave od snova i magije, već od litijuma, kobalta i drugih materijala čije vađenje i prerada imaju ozbiljan ekološki otisak. Dodajte tome kratak vek trajanja baterija u ekstremnim zimskim uslovima, pa se postavlja pitanje – da li smo samo zamenili jednu vrstu potrošnje drugom?

Kao u slučaju električnih bicikala, i ovde je dilema ista – da li tehnologija ubija tradiciju ili joj pomaže da preživi? Možda će električne skije jednog dana biti sasvim normalna pojava, a one klasične drvene iz 80-ih biće izlagane u muzejima uz napomenu „nekada se ovako skijalo“. Možda ćemo, pak, imati podeljene staze – „analogne“ za puritance i „digitalne“ za one kojima nije problem da se nizbrdo spuste pomoću struje.

TRŽIŠTE ELEKTRIČNIH SKIJA

Električne skije još uvek nisu široko komercijalno dostupne i zadržane su više u domenu pilot-projekata, prototipova i male proizvodnje. Ako tražite imena u svetu električnih skija – ona se tek stidljivo pojavljuju. Ne pričamo o etabliranim markama kao Bosch ili Specialized, već o softverskim entuzijastima, startup timovima i univerzitetskim laboratorijama, koji prave prve prototipove. Neki testiraju motore u vezovima, drugi razvijaju platforme sa senzorima nagiba i aplikacijom – ali sve je to još daleko od police u radnji. Ova scena je, zasad, više futuristički eksperiment nego realnost – i baš zato je zanimljiva. Ako tehnološki svet uspe da premosti rad od papira do fabrike, možda dobijemo startap koji će (konačno) postati Bosch električnog skijanja. Zasad, za nas – puriste i znatiželjnike – to je priča u nastajanju.

Jedan od prvih modela je izbacila firma J Skis, koja se reklamira kao „prva firma koja je napravila električne skije”, i to u saradnji sa, ni manje ni više, Tesla Motorsom! Prva vožnja bila je krajem marta prošle godine, a J Skis se hvale da su ostali skijaši ostali – bez teksta! Još jedna firma koju možemo naći u novinskim naslovima povodom električnih skija deluje još ozbiljnije, a takođe na sebe uzima laskavu titulu „prvih električnih skija na svetu”. To je Vipera, a tvorac ovih skija je Gurnoor Sooch, koji je dobio ovu ideju dok se dosađivao čekajući ski-lift. Takođe,

video je i mnogo cross-country skijaša koji su skijali u Vermontu, te je rešio da napravi skije sa baterijama. Vipera ima maksimalnu brzinu od 32 kilometra na sat i domet od 16 kilometara – u zavisnosti od upotrebe i uslova — i, prema vebsajtu proizvoda, skije imaju „integrisano vešanje za suzbijanje apsorpcije udaraca od svih vaših neravnina, skokova i padova“. Sistem gazećih površina skija i baterije mogu se ukloniti ako korisnik to želi, čime se Vipera pretvara u standardnu alpsku skiju, a sve to traje 60 sekundi. Vipera nisu teške skije, ali ni lagane – zajedno, dva motora i baterije teže 9,5 kilograma. Korisnik može nositi dodatne baterije za veći domet. Vipera uključuje daljinski upravljač za skijaške štapove koji modulira ubrzanje, kočenje i izbor režima vožnje. Daljinski upravljač prikazuje nivo baterije motora, navodi sajt powder.com. Frigid Dynamics, firma koja stoji iza projekta, daje promo cenu od 2.999$ za par skija bez vezova. E-Skimo ide još dalje i „pravi se pametan” umesto vas, skoro kao da zna bolje od vas kad ste umorni. Uzbrdo vam diskretno dodaje snagu, nizbrdo se povlači i prepušta vas gravitaciji, da ne biste izgubili osećaj da „zaista skijate“. Ove neobično kratke skije deluju kao personalni trener i turbo dugme u jednom – i to u opremi koja je tradicionalno važila za čisti sport, a ne za digitalni „gadžet”. Da li je to budućnost skijanja ili samo high-tech varijanta lenjosti, ostaje da vidimo. Ali jedno je sigurno: kad vam skije počnu pričati koliko je baterija ostalo, skijanje nikada više neće biti isto. Ali, E-Skimo ne brine za to, već ovu sezonu obeležava kao svoju – prvu. I reklamira se kao „električna pomoć planinarenju”. Dakle, briše granicu između alpskog, nordijskog skijanja i planinarenja. A tako je skijanje, uostalom, i počelo. Možda je ovo samo povratak na „početnu tačku”.

Za sada, električne skije ostaju egzotičan dodatak, futuristički „gadžet“ koji izaziva više znatiželje nego stvarne potražnje. Ali kako baterije postaju sve lakše, motori sve efikasniji, a granica između sporta i tehnologije sve tanja, nije nemoguće da će ova inovacija zauzeti svoje mesto na planinama. Pitanje je samo – kada jednog dana budemo gledali panoramu skijališta prepunih ljudi na električnim skijama, da li ćemo reći: „Evo budućnosti skijanja“ ili tiho uzdahnuti: „Eto, to je bio kraj jednog autentičnog sporta.“ Električne skije vas oslobađaju redova i žičara, ali vas zato vezuju za – punjač. 

Skeptici upozoravaju na to da bi elektrifikacija mogla da izbriše samu suštinu sporta. Skijanje je test snage, izdržljivosti i tehnike

J Skis by Jason Levinthal (jskis.com)
E-Skimo (Photo: E-Skimo.swiss)
J Skis by Jason Levinthal (jskis.com)
Vipera (photo: Frigid Dynamics)

ELECTRIC SKIS: THE FUTURE OF SKIING OR THE END OF AN AUTHENTIC SPORT?

For those who dream of skiing but don’t want to end up looking like Bridget Jones in the Swiss Alps, electric skis might be the answer to a question no one really asked, but everyone secretly wonders about: “Why am I struggling on the slopes and ski lifts when my skis could just have a motor?”

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Once upon a time, skis were simple. Two wooden boards, a pair of bindings, some wax, and a lot of stamina. You’d climb, descend, fall, get up again, and your muscles would still burn hours later. Today, however, anything with a motor, battery, and app threatens to change the rules of the game – and so, onto the scene come electric skis. Revolution, or heresy in the world of winter sports?

ARGUMENTS FOR

Perhaps one day electric skis will be the norm, while those classic wooden planks from the ’80s end up in museums

The first thought: “Wait, now we’re going downhill on electricity?” But of course, the story is more complex. Electric skis don’t mean the motor does all the work – they provide assistance, whether it’s a gentle push on flat sections or help with short uphill climbs. Imagine a hybrid between an e-bike and classic skis: a battery integrated into the frame, an incline sensor, an electric motor in the binding, all connected to a mobile app tracking speed, slope, distance, and energy consumption.

On paper – pure technological poetry. In practice – a question of identity. Skiing, at least until now, has never been a sport where something “pushes you,” other than gravity and your own legs. This is where purists frown, while technophiles rub their hands in excitement.

E-Skimo

(Photo: Youtube Screenshot)

Electric skis could extend the season, make challenging slopes more accessible, and open the sport to people who physically cannot handle traditional demands. Older skiers, those recovering from injuries, or total beginners could experience the joy of skiing without their knees screaming “stop.” Properly used, they might even reduce the need for ski lifts on smaller slopes, lowering the energy footprint of resorts. Proponents argue this could be a genuine infusion for skiing, which is steadily losing ground to other sports and, globally, to city-breaks and beach vacations. Not to mention those skiers with a fear of heights – in other words, ski lifts – including the author of this very text. For us, skis that push you uphill would eliminate the greatest nightmare of skiing: the lift!

ARGUMENTS AGAINST

Skeptics warn that electrification could erase the essence of the sport. Skiing is a test of strength, endurance, and technique. If a motor takes over part of the work, what’s left of the challenge – mastering the terrain with nothing but your own muscles? And of course, more electronics means more breakdowns, higher prices, and yet another device to charge, maintain, and update. Imagine this: you’re halfway up a mountain, snow is falling, the battery’s at 2%, the app has frozen – and you’re stuck with two expensive pieces of “technology” strapped to your feet that now work only as heavy, glorified skis.

THE ECOLOGICAL PARADOX & AUTHENTICITY VS. INNOVATION

But isn’t everything electric supposed to be “green”? Advocates will say any tool that reduces the use of ski lifts is eco-friendly. Yet batteries aren’t made of fairy dust – they’re made of lithium, cobalt, and other resources with a hefty ecological footprint. Add to that the short lifespan of batteries in extreme winter conditions, and you start wondering: have we just swapped one form of consumption for another? The dilemma is the same as with e-bikes – is technology killing tradition, or helping it survive? Perhaps one day electric skis will be the norm, while those classic wooden planks from the ’80s end up in museums with a note saying, “This is how people once skied.” Maybe resorts will even separate trails – “analog” for purists and “digital” for those fine with coasting downhill on electricity.

THE ELECTRIC SKI MARKET

For now, electric skis are still more of a pilot project than a mass-market product. The names behind them are hardly Bosch or Specialized; instead, they’re startups, university labs, and software enthusiasts tinkering with motors in bindings and slope-sensor platforms. Futuristic experi-

ments, not shelf-ready products. Still, if someone manages to cross the gap from prototype to production, we might see the Bosch of electric skiing emerge. One of the first companies to step up was J Skis, which proudly claims to be the first maker of electric skis – in collaboration with none other than Tesla Motors. Their debut ride was in late March last year, leaving fellow skiers speechless.

Another contender, Vipera, founded by Gurnoor Sooch, also boasts of being “the world’s first electric ski.” He came up with the idea while bored waiting in line for a lift, and after watching cross-country skiers glide through Vermont. Vipera has a top speed of 32 km/h and a range of 16 km, depending on terrain and usage. The skis feature builtin suspension to absorb bumps, jumps, and falls. The motor and battery system can be removed in under a minute, instantly turning them back into regular alpine skis. Together, the skis, motors, and batteries weigh 9.5 kilograms, with the option to carry spares for longer runs. A pole-mounted remote controls acceleration, braking, and mode selection, while also displaying battery life. According to Powder.com, Frigid Dynamics, the company behind Vipera, lists the skis at a promotional price of $2,999 – bindings not included. Then there’s E-Skimo, which takes things further. Acting almost like a personal trainer, it discreetly adds power when you’re climbing and pulls back on descents, leaving you to gravity so you don’t lose the feeling of “real” skiing. Short and quirky, these skis blur the line between alpine, Nordic skiing, and mountaineering – essentially taking the sport back to its roots.

CONCLUSION: FUTURE OR FOLLY?

For now, electric skis remain an exotic gadget – a futuristic curiosity that sparks more debate than demand. But as batteries get lighter, motors more efficient, and the line between sport and technology ever thinner, it’s not impossible to imagine a future where they take their place on the slopes. The real question is this: when we one day see ski resorts full of people gliding on electric skis, will we proudly say, “This is the future of skiing,” or sigh quietly, “That was the end of an authentic sport.” Electric skis may free us from ski-lift lines – but in exchange, they bind us to the charger. 

Youtube Screenshot)

Skeptics warn that electrification could erase the essence of the sport. Skiing is a test of strength, endurance, and technique

Proponents argue this could be a genuine infusion for skiing, which is steadily losing ground to other sports and, globally, to city-breaks and beach vacations

E-Skimo (Photo: Archipanic.com)

E-Skimo (Photo: Youtube Screenshot)
E-Skimo (Photo: Youtube Screenshot)
E-Skimo (Photo:

GENERACIJA Z NA STAZI: KAKO MLADI REDEFINIŠU ZIMSKI TURIZAM?

Od staze do storija – planina je sada tu kao pozornica za društvene mreže. Generacija Z ne traži samo adrenalin već i kadar za savršen reels ili story. Instagram, TikTok i YouTube jednako su važni kao ski-pass. Planina više nije samo prostor za sport već i scena za lični brend, dok lokacije koje nude „instagramične“ kadrove – od panoramskih terasa do kreativno uređenih après-ski barova – postaju magneti za mlade putnike

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Zaboravite klišee o skijanju kao elitnom sportu za odabrane ili kao zimskom odmoru u znaku švedskog stola i sunčanja na terasi. Generacija Z (rođeni između 1997. i 2012.) ima potpuno drugačiju viziju zimskog turizma – i ona menja planine brže nego što žičare mogu da povuku novu turu skijaša. Za generaciju Z zimski odmor se ne završava kad se skinu pancerice. Skijanje i bordanje postaju deo vizuelnog narativa – svaka vožnja, pogled s vrha i šolja kuvanog vina moraju proći kroz filter, doslovno i figurativno.

The longest indoor slope, Shenzhen, China

Za razliku od prethodnih generacija, oni ne traže samo „dobru stazu“. Traže iskustvo – jedinstveno, vizuelno impresivno i, naravno, spremno za Instagram ili TikTok. Ako pogledate popularne hashtagove, otkrićete da su scene s planina danas kombinacija adrenalinskih spustova, slowmotion snimaka u powder snegu i „lifestyle“ kadrova uz kafu iz termos boce na improvizovanoj drvenoj klupi.

Generacija Z je odrasla u vremenu stalne povezanosti, pa nije čudno što skijanje za njih počinje onog trenutka kad upale kameru na telefonu. Odlazak na planinu ne znači nužno kupovinu ski-passa za sedam dana i vožnju od jutra do mraka. To može biti vikend izlet kombijem do obližnjeg skijališta, dan proveden u snow parku snimajući trikove, ili čak „ski & chill“ koncept – nekoliko vožnji ujutru, a ostatak dana druženje, muzika i rad na laptopu iz planinskog hostela.

SNOW OFFICE I VIKEND KOMBIJI – NOVA

LOGISTIKA ZIMSKIH ODMORA

Fleksibilan rad i minimalistički putni stil menjaju sezonski turizam.

Ekonomija igra veliku ulogu. Mladi ne žele (ili, najčešće, i ne mogu) da troše hiljade evra na luksuzne apartmane i fine restorane. Umesto toga biraju povoljne hostele, couchsurfing ili kamp prikolice parkirane blizu staze. Smeštaj nije luksuz – luksuz je sloboda i mogućnost da slede sneg, a ne rezervaciju. U vremenu kad nije moguće ni živeti sam u stanu, već je neophodno imati cimera, mnogi mladi su prevazišli snobizam luksuznih soba. U prevodu – kad nemamo luksuz kod kuće, ne moramo ga imati ni na putovanju.

Kad je reč o opremi, fokus je na funkcionalnosti i stilu. Second-hand i iznajmljivanje opreme postaju mainstream, ne samo zbog uštede već i zbog održivosti. Brendovi koji nude „eko-friendly“ skije, reciklirane

PHOTO: MARKO RUDIĆ
PHOTO:

OD INSTAGRAMA DO ISTOČNE EVROPE – POTRAGA ZA AUTENTIČNIM SNEGOM

Mladi istražuju nepoznata skijališta i podržavaju lokalne zajednice.

materijale i transparentnu proizvodnju imaju prednost kod ove generacije, koja vrlo dobro zna šta znači karbonski otisak.

Digitalne platforme dodatno oblikuju njihovo ponašanje. Rezervacije smeštaja i ski-passa rade se preko aplikacija, vremenska prognoza i stanje staza prate se uživo, a influenseri i vlogeri postaju jednako važni vodiči kao nekad lokalni instruktori. Inspiracija se ne traži u turističkim brošurama, već na YouTubeu, Redditu ili preko Reelsa od 15 sekundi. I ovde dolazimo do malog paradoksa: pošto smo svi mi pomalo influenseri u današnje vreme, mladi više vole kraća putovanja koja im daju mogućnost za „influensiranje” na više lokacija za iste pare. Ili na istoj lokaciji za – manje pare.

Ono što posebno menja pravila igre jeste hibridni rad i učenje. Mnogi mladi koriste fleksibilnost rada na daljinu da produže svoj boravak na planini – dan provode na stazi, a veče u coworking prostoru ili pored kamina s laptopom. „Snow office“ koncept – rad na daljinu iz planinske kućice – omogućava višenedeljni boravak na stazi bez uzimanja godišnjeg odmora. Umesto klasičnih hotelskih aranžmana, popularni su mali kombiji ili kamp prikolice s grejanjem, koje pružaju slobodu izbora lokacije i fleksibilnost kretanja. Time mladi redefinišu zimsku sezonu: ne dolaze samo na vikend, već kombinuju rad i rekreaciju u dužim, sporijim turama, često izvan glavnih turističkih centara. Ovaj trend, dakle, menja sezonski turizam i produžava posetu skijalištima van klasičnih prazničnih gužvi. Bansko je jedan takav primer mesta za digitalne nomade koje je doživelo pravi „bum” njihovim dolaskom. I nije jedino. Generacija Z takođe je sklonija istraživanju manje poznatih destinacija. Umesto da idu na „sigurno“ i gužvaju se na Alpima, oni otkrivaju manje komercijalna skijališta u istočnoj Evropi, na Balkanu ili u Skandinaviji. Iako su Alpi i dalje neosporiv simbol zimskog turizma, generacija Z sve češće bira manje poznata skijališta – od bugarskog Banskog, preko bosanske Jahorine, do rumunskog Poiane Brașov. Razlozi su jasni: pristupačnije cene, manje gužve i autentičan lokalni doživljaj. Mladi putnici žele da otkriju „pravu“ planinu – s domaćim kuvanim vinom, pričama lokalnih vodiča i netaknutim stazama – umesto da budu deo masovne turističke mašinerije. Tako zimski turizam dobija novu dimenziju: manje glamura, više iskustva. Time ne samo da štede već i podržavaju lokalne zajednice koje nisu deo masovnog turizma. Gruzija? Genijalno! Kazahstan? Može!

Ipak, sve ovo ne znači da generacija Z beži od tradicionalnog skijanja. Naprotiv, mnogi od njih vole klasične staze i aprés-ski zabave, ali ih kombinuju s aktivnostima koje ranije nisu bile deo ponude: snowkite, splitboarding, noćno skijanje, vožnja fatbikea po snegu, pa čak i zimski hiking. Za njih je planina prostor za igru, a ne samo staza sa startom i ciljem.

Turistička industrija to primećuje i prilagođava se. Sve je više „instafriendly“ mesta na planinama – od panoramskih platformi i swingova na vrhovima do barova na otvorenom sa didžejevima. Skijališta uvode brze Wi-Fi mreže, fleksibilne ski-pass pakete (plati koliko voziš), pa čak i opcije plaćanja kriptovalutama.

Generacija Z na stazi je spoj tehnologije, održivosti i želje za slobodom. Oni redefinišu šta znači zimski odmor – pretvarajući ga iz unapred planiranog luksuza u spontano, digitalno povezano i iskustveno bogato putovanje.

Ako se pitate kako će izgledati skijanje za deset godina, odgovor je možda već tu – u GoPro snimku jednog dvadesetogodišnjaka koji upravo kombinuje vožnju po powderu, livestream na TikToku i rad na diplomskom projektu iz hostela na 1.800 metara nadmorske visine. 

Skiers assemble at the ski lifts and ski school, Les Eucherts, La Rosière

PHOTO: TIKVA MOROWATI
Knaben Ski Resort

GENERATION Z ON THE SLOPES: HOW YOUNG TRAVELLERS ARE REDEFINING WINTER TOURISM

From slopes to stories—the mountain has become a stage for social media. Generation Z isn’t chasing just adrenaline but also the perfect shot for a reel or story. Instagram, TikTok, and YouTube matter as much as a ski pass. The mountain is no longer just a place for sport — it’s a scene for personal branding, with “Instagrammable” locations, from panoramic terraces to creatively designed après-ski bars, becoming magnets for young travellers

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Forget the clichés of skiing as an elite sport for the privileged few, or as a winter holiday centred on buffet tables and sunbathing on terraces. Generation Z (born between 1997 and 2012) has a completely different vision of winter tourism — and it’s reshaping the mountains faster than chairlifts can carry skiers uphill. For them, winter holidays don’t end when the ski boots come off. Skiing and snowboarding are part of a visual narrative—every ride, summit view, and cup of mulled wine must pass through a filter, literally and figuratively. Unlike previous generations, they aren’t looking for just a “good slope.” They’re after an experience — unique, visually striking, and of course, ready for Instagram or TikTok. Check popular hashtags and you’ll

SNOW OFFICES AND WEEKEND VANS – THE NEW LOGISTICS OF WINTER HOLIDAYS

Flexible work and minimalist travel styles are reshaping seasonal tourism.

see that today’s mountain scenes are a mix of adrenaline-fuelled runs, slow-motion powder shots, and lifestyle frames of coffee from a thermos on a makeshift wooden bench.

Generation Z grew up in an era of constant connectivity, so it’s no surprise that skiing begins for them the moment they switch on the phone

camera. A mountain trip doesn’t necessarily mean a seven-day ski pass and non-stop runs from dawn to dusk. It can be a weekend van trip to a nearby resort, a day spent in the snow park filming tricks, or even a “ski & chill” concept—morning rides, followed by an afternoon of socialising, music, and working on a laptop from a mountain hostel.

Economy plays a big role. Young people don’t want to (and often can’t) spend thousands of euros on luxury apartments and fine dining. Instead, they opt for budget hostels, couchsurfing, or camper vans parked near the slopes. Accommodation isn’t luxury — luxury is freedom, the ability to follow the snow rather than a booking. In a time when many can’t afford to live alone and must share apartments, the snobbery of hotel suites holds little appeal. Put simply: if we don’t have luxury at home, we don’t need it on the road either.

When it comes to gear, the focus is on functionality and style. Secondhand equipment and rentals are mainstream, not just for saving money but also for sustainability. Brands offering eco-friendly skis, recycled materials, and transparent production have a strong advantage with this generation, which is highly aware of what a carbon footprint means.

Digital platforms further shape their behaviour. Accommodation and ski pass bookings happen via apps, weather and slope conditions are tracked live, and influencers and vloggers are as relevant as traditional local instructors once were. Inspiration doesn’t come from brochures but from YouTube, Reddit, or a 15-second Reel. Here lies a paradox: since everyone is something of an influencer today, Gen Z prefers shorter trips that allow them to “influence” from multiple locations for the same money—or from one location, for less money.

Hybrid work and study are changing the game. Many young people use remote-work flexibility to extend their stay in the mountains— spending the day on the slopes and the evening in a coworking space or by the fireplace with a laptop. The “snow office” concept — remote work from a mountain cabin—allows weeks-long ski stays without taking

PHOTO: VECTEEZY/YULIA GAPEENKO

vacation days. Instead of standard hotel packages, camper vans or heated trailers are popular, offering freedom of movement and location. This trend reshapes winter tourism: visits are no longer just for weekends, but become longer, slower stays outside the main holiday crowds. Bansko is one example of a destination that boomed thanks to digital nomads — and it’s not the only one.

FROM INSTAGRAM TO EASTERN EUROPE – THE SEARCH FOR AUTHENTIC SNOW

Young travelers explore off-the-beaten-path resorts and support local communiti

Generation Z is also more likely to explore lesser-known destinations. Instead of sticking to the “safe bet” of the crowded Alps, they’re discovering smaller ski resorts in Eastern Europe, the Balkans, or Scandinavia. While the Alps remain an iconic symbol of winter tourism, Gen Z is increasingly choosing places like Bulgaria’s Bansko, Bosnia’s Jahorina, or Romania’s Poiana Brașov. The reasons are clear: affordability, fewer crowds, and an authentic local feel. Young travelers want the “real” mountain — homemade mulled wine, stories from local guides, and untouched slopes—instead of mass-tourism machinery. Georgia? Brilliant! Kazakhstan? Why not!

This doesn’t mean Gen Z is abandoning traditional skiing. On the contrary, many enjoy classic slopes and après-ski parties, but they combine them with activities rarely found in older offers: snowkiting, splitboarding, night skiing, fat biking on snow, even winter hiking. For them, the mountain is a playground, not just a start-and-finish line.

The tourism industry is adapting. More “Insta-friendly” spots are appearing—panoramic platforms, swings on summits, and open-air bars with DJs. Resorts are rolling out fast Wi-Fi, flexible ski pass packages (“pay as you ride”), and even cryptocurrency payment options.

Gen Z on the slopes is the fusion of technology, sustainability, and

the desire for freedom. They are redefining what winter holidays mean— transforming them from pre-planned luxury escapes into spontaneous, digitally connected, and experience-rich journeys.

If you’re wondering what skiing will look like in ten years, the answer may already be here — in a GoPro clip of a 20-year-old mixing powder runs, a TikTok livestream, and work on a thesis from a hostel at 1,800 meters above sea level. 

PHOTO: TIKVA MOROWATI

SKIJAŠKI MUZEJI & KUĆE SLAVNIH

Nakon što smo u prva tri broja pisali o zimskim sportovima kao inspiraciji brojnih slikara širom sveta, ovoga puta vodimo vas u neke od najpoznatijih ski-muzeja

TEXT: ROBERT ČOBAN

MUZEJ SKIJANJA I TORANJ HOLMENKOLLEN (NORVEŠKA)

Le Musée canadien du ski Kanadski muzej skijanja (franc. Le Musée canadien du ski) nalazi se u Mont-Tremblantu, Kvebek

Le Musée canadien du ski - Registrovan je kao kanadska dobrotvorna organizacija, pod upravom odbora direktora, i priznala ga je Međunarodna skijaška federacija (FIS)

Muzej skijanja osnovan je 1923. godine, a na lokaciji Holmenkollen nalazi se od 1951. godine. Poseduje najveću svetsku kolekciju skija i zimske opreme. Godine 2023. zgrada muzeja i više izložbi renovirani su. Pored hiljadu godina starih skija, možete videti izložbe o polarnim istraživačima i saznati kako su skije ušle u norvešku istoriju i postale centralni deo norveškog identiteta. Muzej takođe ima izložbeni prostor za decu pod nazivom Blåkollen, zasnovan na književnom univerzumu autorke dečjih knjiga Gudny Ingebjørg Hagen. Deca mogu da se igraju u pećinama u kojima žive plavi patuljci i magleni trolovi.

Doživite najbolji pogled na Oslo sa vrha skakaonice Holmenkollbakken. Uživajte u panorami grada i njegove okoline. Možete i doživeti uzbuđenje skoka sa Holmenkollena u ski-simulatoru ili pronaći zanimljive suvenire u prodavnici poklona.

NACIONALNI ALPSKI MUZEJ (AUSTRALIJA)

Od daleke prošlosti do danas, širom Tasmanije, Teritorija glavnog grada (A.C.T.), Novog Južnog Velsa i Viktorije, Nacionalni alpski muzej Australije (NAMA) čuva i deli priče o alpskoj Australiji – i one koje već znate i volite, i one koje tek čekaju da ih otkrijete. NAMA je prvi i najveći alpski muzej u Australiji. Glavno sedište nalazi se na planini Buller, ali sarađujemo s organizacijama širom australijskih alpskih regiona kako bismo ponudili promenljiv program izložbi, događaja, edukativnih aktivnosti i digitalnih projekata. Sa preko 25.000 predmeta koji obuhvataju više od 150 godina istorije australijskih Alpa, kolekcija i njene

Le Musée canadien du ski

Le Musée canadien du ski - Muzej vode volonteri uz malu plaćenu ekipu, a finansira se podrškom prijatelja i donatora

priče srž su svega što NAMA radi.

Zbirka pruža širok pregled kulturnog i prirodnog nasleđa australijskih alpskih regiona i zimskih sportova. Alpsko okruženje Australije jedinstveno je i pokriva svega 0,15% kontinenta. Istorija australijskih Alpa odražava mnoge procese koji su oblikovali modernu naciju, uključujući migracije, globalizaciju i turizam.

Ova istorija ilustruje i kako su kretanje ljudi, ideja i tehnologije uticali na našu percepciju pejzaža. Zbirke NAMA-e otkrivaju ove široke teme kroz leto i zimu, od evropske kolonizacije do današnjice. Priče o australijskim zimskim sportovima takođe su prisutne u zbirkama, iako se retko pominju izvan konteksta olimpijskih uspeha, uprkos istoriji takmičenja i rekreativnog skijanja koja datira iz sredine 19. veka.

ALPSKI SKIJAŠKI MUZEJ „ELAN” (SLOVENIJA)

Tokom više od sedamdeset godina istorije, „Elanove” važne inovacije više puta su menjale razvoj skijanja.

Ljudi u „Elanu” imali su drugačiji pogled – bili su pioniri. Bili su „prvi“. Sada ponovo otvaraju nova poglavlja, ovog puta u potpuno novom polju: kao prvi komercijalni proizvođač skijaške opreme na svetu, otvaraju sopstveni muzej skijanja.

Fokus je na izuzetno bogatom doprinosu brenda „Elan” razvoju alpskog skijanja. Pošto „Elan” proizvodi i jedrilice, avione, sportsku opremu i lopatice za vetroturbine, deo muzejske postavke posvećen je i tim delatnostima.

„Elan” je osnovan 1945. na inicijativu poznatog skakača i proizvođača skija Rudija Finžgara. Od samog početka, gradio je reputaciju inovatora i kreatora trendova. Tokom decenija plasirao je brojne proizvode koji

Alpine ski museum Elan - Osnovan je 1945. na inicijativu poznatog skakača i proizvođača skija Rudija Finžgara. Od samog početka, gradio je reputaciju inovatora i kreatora trendova

Le Musée canadien du ski - Kanadski muzej skijanja od 2011. više nije smešten u Otavi –zbirka je dostupna onlajn ili u skladištu

Le Musée canadien du ski

NAMA, Australia - Prvi je i najveći alpski muzej u Australiji. Glavno sedište nalazi se na planini Buller, ali sarađujemo s organizacijama širom australijskih alpskih regiona

NAMA, Australia - Sa preko 25.000 predmeta koji obuhvataju više od 150 godina istorije australijskih Alpa

su svojim tehnološkim i dizajnerskim rešenjima menjali istoriju alpskog skijanja.

„Elan” se može pohvaliti i značajnim sportskim uspesima. Najbolji skijaš svih vremena, Šveđanin Ingemar Stenmark, vozio je isključivo na „Elan” skijama tokom cele karijere, osvojivši tako neverovatnih 86 trka Svetskog kupa. „Elan” zauzima posebno mesto u slovenačkom društvu kao nacionalno blago, a njegov značaj se oseća širom sveta.

KANADSKA KUĆA SLAVNIH I MUZEJ SKIJANJA (KANADA)

Kanadski muzej skijanja (franc. Le Musée canadien du ski) nalazi se u Mont-Tremblantu, Kvebek. Osnovala ga je 1971. godine grupa volontera i ljubitelja skijanja, a 1975. je zvanično registrovan. Od 2011. više nije smešten u Otavi – zbirka je dostupna onlajn ili u skladištu.

Osnivači su prepoznali brz razvoj skijanja i odlučili da prikupljaju ne samo predmete i opremu, već i priče o ranim godinama ovog sporta.

Po otvaranju, pokrovitelj muzeja bio je Herman „Jackrabbit“ Smith-Johannsen, pionir nordijskog i skijanja u divljini, koji je donirao više svojih dragocenih predmeta. U muzeju postoji deo posvećen njemu.

Zbirka sadrži fotografije, memorabilije, skije, štapove i odeću, koje su donirali skijaši. Muzej vode volonteri uz malu plaćenu ekipu, a finansira se podrškom prijatelja i

donatora. Registrovan je kao kanadska dobrotvorna organizacija, pod upravom odbora direktora, i priznala ga je Međunarodna skijaška federacija (FIS).

MUZEJ SKIJANJA U LAHTIJU (FINSKA)

Muzej skijanja u Lahtiju je sportski muzej specijalizovan za skijanje i druge zimske sportove. Nalazi se u glavnom sportskom kompleksu grada, pored ski-skakaonica Salpausselkä.

Koreni muzeja potiču iz 1959. godine, kad je lokalni klub Lahden Hiihtoseura priredio prvu izložbu. Grad Lahti preuzeo je brigu o muzeju 1974, a prvi namenski objekat otvoren je 1989. godine (arhitekta Esko Hämäläinen). Eksterijer je redizajniran 2000. (arhitv ekta Pekka Salminen), a ceo objekat renoviran je 2017.

Od 2020. stalna postavka pod nazivom „Duh skijanja“ (Hiihdon henkeä) prikazuje istoriju skijanja i opreme, kao i istoriju Lahti Ski Games takmičenja, koja se održavaju od 1923. godine. Posebne izložbe obrađuju teme poput ženskog takmičarskog skijanja, evolucije dizajna skija i ski-skakanja. U muzeju su izložene i medalje legendarnog finskog skakača Mattija Nykänena.

Posetioci mogu isprobati interaktivne sadržaje – pucanje iz biatlonske puške sa infracrvenim zracima ili ski-skakanje pomoću simulatora. Godine 2018. muzej je posetilo 15.800 ljudi, a 2019. preko 21.000 njih. Muzej učestvuje u programu muzejskih kartica Museokortti, koji omogućava godišnji pristup u preko 300 muzeja u Finskoj. Ulaz za posetioce mlađe od 18 godina u sve muzeje grada Lahtija, uključujući i Muzej skijanja, besplatan je. 

Lahti Ski Museum - Godine 2018. muzej je posetilo 15.800 ljudi, a 2019. preko 21.000 njih. Muzej učestvuje u programu muzejskih kartica Museokortti, koji omogućava godišnji pristup u preko 300 muzeja u Finskoj

Lahti Ski Museum - Od 2020. stalna postavka pod nazivom „Duh skijanja“ (Hiihdon henkeä) prikazuje istoriju skijanja i opreme

Lahti Ski Museum

SKI MUSEUMS & HALLS OF FAME

After we wrote

in the

first three issues about winter sports as inspiration for numerous painters around the world, this time we take you to some of the most famous ski museums

Alpine ski museum

Elan - was founded in 1945 on the initiative of the recognised ski jumper and manufacturer of skis, Mr. Rudi Finžgar

Alpine ski museum

Elan - The best skier of all times, the Swedish skier Mr. Ingemar Stenmark, raced exclusively on Elan skis

HOLMENKOLLEN SKI MUSEUM & TOWER (NORWAY)

The Ski Museum was established in 1923 and has been located at Holmenkollen since 1951. The museum has the world’s largest collection of skis and winter gear. In 2023 the museum building and several of the exhibitions were rehabilitated. In addition to the thousand-year-old skis, you can see exhibitions about the polar explorers and learn about the skis’ entry into Norwegian history, and how they became a central part of the Norwegian identity. The museum also features an activity exhibit for children called Blåkollen, based on the literary universe by children’s author Gudny Ingebjørg Hagen. The children can play in the caves where the blue gnomes and the fog trolls reside.

Experience Oslo’s best views from the top of the ski jump hill in Holmenkollbakken. Take in the panoramic view of the city and its surrounding areas. You can also

enjoy the thrill of jumping from Holmenkollen in the ski simulator or find cool gifts and trinkets in the souvenir shop.

NATIONAL ALPINE MUSEUM (AUSTRALIA)

From Deep Time through to the present, across Tasmania, the A.C.T., New South Wales and Victoria the National Alpine Museum Australia (NAMA) preserves and shares the stories of Alpine Australia you know and love, and those you’re waiting to discover.

NAMA is Australia’s first and largest alpine museum. Our main site is located at Mount Buller, but we partner with organisations across Australia’s alpine regions to deliver a changing program of exhibitions, programs, events and digital projects.

With over 25,000 items, covering 150+ years of Australian alpine history, the collection and its rich stories are at the heart of all NAMA do.

NAMA’s collection provides a broad overview of the cultural and environmental heritage of Australia’s Alpine regions and Australian winter sports. Australia’s alpine environment is unique and covers just 0.15% of the continent. The history of Australia’s Alps reflects many of the processes that have shaped the modern nation, including migration, globalisation and tourism.

This history also illustrates the ways in which the movement of people, ideas and technology have had an impact on ourselves and our understanding of the landscape. The collections held by NAMA reveal these broad

TEXT: ROBERT ČOBAN

themes across both summer and winter, from European colonisation to the present.

The stories of Australian winter sports are also revealed through the collections, which are rarely told outside of Olympic successes despite a history of participation and competition dating back to the mid-19th century.

ALPINE SKI MUSEUM ELAN (SLOVENIA)

In its more than seventy years of history, Elan’s important innovations have changed the development of skiing numerous times. The people at Elan had a different viewpoint. They were pioneers. They were “first”. Now, it is again breaking new ground in a totally new field. As the world’s first commercial manufacturer of skiing equipment, it is now opening its own skiing museum. The focus is on the very rich contribution of the Elan brand to the development of alpine skiing. Since Elan also manufactures sailing vessels, aeroplanes, gym equipment and blades for wind power stations, part of the museum exhibition will also host these other divisions.

Elan was founded in 1945 on the initiative of the recognised ski jumper and manufacturer of skis, Mr. Rudi Finžgar. It began reinforcing its reputation as a skiing innovator and trend-setter from the very beginning. Elan has since provided numerous important products to the market which have changed the history of alpine skiing with their technology, form and technical characteristics.

In addition, Elan has had many significant competition achievements in its history. The best skier of all times, the Swedish skier Mr. Ingemar Stenmark, raced exclusively on Elan skis his entire career and won an astounding 86 World Cup races.

Elan holds a special place in Slovenian society and is

a national treasure. Its importance is also felt globally as its innovative products are exciting skiers in all parts of the world.

CANADIAN SKI HALL OF FAME & MUSEUM (CANADA)

The Canadian Ski Museum (French: Le Musée canadien du ski) is a museum based in Mont-Tremblant, Quebec. It was founded in 1971 by a dedicated group of volunteers and ski enthusiasts. Shortly thereafter, in 1975 the museum was incorporated. Since 2011 it has left the Ottawa location with collection online or stored.

The museum’s founders recognized the rapid expansion and development of the sport of skiing over the years; this inspired them to collect not only the material and artifacts related to skiing, but also the various stories associated with the early years.

NAMA, AustraliaWith over 25,000 items, covering 150+ years of Australian alpine history, the collection and its rich stories are at the heart of all NAMA do

Alpine ski museum Elan
Holmenkollen Ski Museum & Tower

Holmenkollen Ski Museum & Tower - World’s largest collection of skis and winter gear. In 2023 the museum building and several of the exhibitions were rehabilitated

Holmenkollen Ski Museum & Tower - You can see exhibitions about the polar explorers and learn about the skis’ entry into Norwegian history

Upon the museum’s opening, Herman ’Jackrabbit’ Smith-Johannsen acted as the Patron of the Canadian Ski Museum, and donated several of his prize possessions to the collection. Within the museum exhibit is an area devoted to ’Jackrabbit’, the protagonist and practitioner of cross country and wilderness skiing.

The museum has a collection of photographs, memorabilia, skis, poles and ski clothing donated by skiers. At present, volunteers, supported by a small paid staff, carry out the museum’s activities. The museum relies on the support of friends and donors to continue to preserve and present Canadian Ski Heritage.

The Canadian Ski Museum is a registered Canadian Charity and governed by a board of directors, operating through the chair of the board and an executive committee. The Canadian Ski Museum is recognized by the Fédération Internationale de Ski (”FIS”) the International Ski Federation.

LAHTI SKI MUSEUM (FINLAND)

Lahti Ski Museum is a sports museum located in Lahti, Finland, specialising in skiing and other winter sports. It is situated in the city’s main sports complex adjacent to the Salpausselkä ski-jumping venue. The museum traces its roots back to 1959, when the first exhibits were put on by the local winter sports club, Lahden Hiihtoseura (literally, ’Lahti skiing society’). The

Holmenkollen Ski Museum & Tower - The children can play in the caves where the blue gnomes and the fog trolls reside

City of Lahti took over the activity in 1974, and the museum has formed part of the Lahti municipal museum since. The first purpose-built facility opened in 1989, designed by architect Esko Hämäläinen. The exterior of the building was redesigned in 2000 (shown in the picture) by Pekka Salminen, and the entire building underwent a renovation in 2017.

As of 2020, the permanent core exhibition, titled ’Sense of Skiing’ (Hiihdon henkeä), charts the history of skiing and ski equipment, as well as of the annual Lahti Ski Games which have taken place since 1923. Additional exhibitions focus on themes such as the history of women’s competitive skiing, the evolution of ski design, ski-jumping, etc. Among the exhibits, the medals of the Finnish ski-jumping legend Matti Nykänen are on display at the museum.

There are also interactive displays, where visitors can try their hand at biathlon shooting with an infrared rifle, or experience ski-jumping with the help of a simulator. In 2018, Lahti Ski Museum was visited by 15,800 museum-goers.[5] In 2019, this increased to over 21,000, according to the published figures by City of Lahti. Lahti Ski Museum participates in the nationwide ’Museum Card’ (Museokortti) initiative of the Finnish Museums Association, which for an annual fee allows unlimited entry to over 300 venues across Finland. Visitors under the age of 18 can visit the Lahti city museums, including the Ski Museum, free of charge. 

Holmenkollen Ski Museum & Tower

Pesma „Hajdemo u planine“ nije naručena od strane neke institucije, kompanije, ni pojedinca – jednostavno je proizašla iz kreativne ideje Gorana Bregovića i njegove saradnje s režiserom Ademirom Kenovićem i producentom Ismetom Arnautalićem. Pesma je snimljena u postolimpijskoj atmosferi nakon ZOI u Sarajevu 1984, kada su se zimski sportovi mnogo popularizovali u celoj SFRJ.

Naime, melodija je prvobitno korišćena u reklamama za kafu „Dedo i nana“, za koje je muziku komponovao Bregović, režirao Kenović, a producirao Arnautalić. U reklami je glumio Branko Đurić Đura i snimljena je u planinskom ambijentu. Zbog zaraznog refrena i popularnosti, taj džingl je kasnije pretvoren u punokrvnu pesmu „Hajdemo u planine”, koja se našla na albumu „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo”.

Verovatno niste znali da pesma „Hajdemo u planine” ima i svoju tursku verziju. Naime, Sinan Erkoč, pevač iz Turske, 1998. javnosti je predstavio pesmu „Oyna da Oyna” (u prevodu „Igra i igraj”). Melodija za ovu numeru je više nego prepoznatljiva, istovetna kao u hitu „Hajdemo u planine”. 

KAKO JE (ZAISTA) NASTALA PESMA

„HAJDEMO U PLANINE”

Nastala iz reklame za kafu „Dedo i nana”, a 12 godina kasnije dobila i svoju tursku verziju

TEKST: ROBERT ČOBAN

Pesma „Hajdemo u planine“ objavljena je 1986. na albumu „Bijelog dugmeta” pod nazivom „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo”. U javnosti se dugo mislilo kako je pesmu u svrhu promocije zimskih sportova naručila Turistička organizacija Bosne i Hercegovine. Istina je da je autor muzike Goran Bregović, dok se za tekst potpisuju Bregović, Ismet Arnautalić i Ademir Kenović. Album je sniman u RTV Sarajevo, dok je miks pesme urađen u zagrebačkom studiju „Jugoton”. Ovo je, inače, prvi album na kojem je Alen Islamović bio vokal benda, nakon odlaska Mladena Tife Vojičića.

Ajmo, curice, ajmo, dječaci Studenti, đaci, milicajci

Da, da, da...

HAJDEMO U PLANINE

Jedva čekam da se svrši ljeto, dosta mi je vrele klime

Zbogom, more, zbogom, more, odoh u planine

Ona voli ljeto jer se tada nose ljetne haljinice

Svaki džukac vidi noge moje curice

Hajdemo (Hajdemo) u planine (Tamo)

Jer tamo nema zime

Hajdemo u planine (Jer tamo)

Jer tamo nema zime.

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-oj-oj)

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da-da

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj)

Oj-da-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj)

Oj-da, oj-da-da

Opleti šalove, šarene kapice

Tople džempere i vunene rukavice

Da, da, da.

Ajmo, dečki, živo, živo...

Svako živo biće voli sunce na moru, kraj Save

Meni ga je, lično, meni ga je, lično, dosta preko glave

A ona voli sunce jer se tada nose tanke majičice

Svaki džukac vidi dude moje curice.

Hajdemo u planine (Jer tamo)

Jer tamo nema zime

Hajdemo u planine (Jer tamo)

Jer tamo nema zime.

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-da, oj-da)

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da-da

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj)

Oj-da-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj)

Oj-da, oj-da-da...

Skijanje se brzo uči

Ko je blesav da sjedi kući?

Da, da, da...

Ajmo, ajmo, curice

Živo, živo.

Na vrh mi je glave i kupanja, sunčanja gnjavaže

Sačuvaj me, Bože, sačuvaj me, Bože, naročito plaže

A ona voli plažu jer se tada nose malene gaćice

Svaki džukac vidi guzu moje curice.

Hajdemo u planine (Jer tamo)

Jer tamo nema zime

Hajdemo u planine (Jer tamo)

Jer tamo nema zime.

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-da, oj-da)

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da-da

Oj-da-da, oj-da, oj-da, oj-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj)

Oj-da-da, oj-da (Oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj-oj)

Oj-da, oj-da-da...

Nikom nije ljepše neg je nam

Samo da je vako svaki dan (Da, da)

Da, da, da.

I nikom nije ljepše neg je nam

Samo da je vako svaki dan.

Ajmo, curice, ajmo, dječaci

Studenti, đaci, milicajci

Da, da, da, bang-ba-bang

Da, da, da, bang-ba-bang

Skijanje se brzo uči

Nisi blesav da sjediš kući...

HOW THE SONG „LET’S GO TO THE MOUNTAINS” WAS (REALLY) CREATED

It originated from the „Dedo i Nana” (“Granpa and Grannie”) coffee commercial, and 12 years later got its Turkish version

The song “Let’s go to the mountains” was published in 1986 on the album “Bijelo Dugme” under the title “Spit and sing, my Yugoslavia”. The public thought for a long time that the song was commissioned by the Tourist Organisation of Bosnia and Herzegovina for the purpose of promoting winter sports. It is true that the author of the music is Goran Bregović, while the lyrics are attributed to Bregović, Arnautalić and Kenović. The album was recorded at Sarajevo RTV, while the song was mixed at Jugoton studio in Zagreb. By the way, this is the first album on which Alen Islamović was the vocalist of the band, after the departure of Mladen “Tifa” Vojičić.

The song “Let’s go to the mountains” was not commissioned by any institution, company or individual — it simply came from the creative idea of Goran Bregović and his collaboration with director Ademir Kenović and producer Ismet Arnautalić. The song was recorded in the post-Olympic atmosphere after the Olympic Games in Sarajevo in 1984, when winter sports became very popular throughout SFRY.

Namely, the melody was originally used in the “Dedo i nana” coffee commercials, for which the music was composed by Bregović, directed by Kenović, and produced by Arnautalić. The commercial starred Branko Đurić Đuro and was filmed in a mountain setting. Due to its catchy chorus and popularity, that jingle was later turned into a full-blooded song — “Let’s go to the mountains” — which appeared on the album “Spit and sing, my Yugoslavia.”

You probably did not know that the song “Let’s go to the mountains” has its own Turkish version. Namely, Sinan Erkoç, a singer from Türkiye, presented the song “Oyna da Oyna” (translated as “Play and play”) to the public in 1998. The melody for this track is more than recognisable, the same as in the hit “Let’s go to the mountains”. 

LET’S GO TO THE MOUNTAINS

Come on, girls, come on, boys Students, pupils, militiamen

Yes, yes, yes I can’t wait for the summer to end, I’ve had enough of the hot climate

Goodbye, sea, goodbye, sea, I went to the mountains

She likes summer because summer dresses are worn then

Every scumbag sees my girl’s legs

Let’s go (Let’s go) to the mountains (There) Because there is no winter there

Let’s go to the mountains (Because there) Because there is no winter there

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oy-oh-oh)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah-yeah

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oy-oh-oh-oh)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah (Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh)

Oh-yeah, oh-yeah-yeah

Knit some scarves, some colourful caps

Warm sweaters and woolen gloves

Yes, yes, yes

Come on guys, live, live

Every living being loves the sun at the sea, near the Sava

I, personally, have had enough of it

And she likes the sun because thin T-shirts are worn then

Every guy sees my baby girl’s boobs

Let’s go to the mountains (Because there)

Because there is no winter there

Let’s go to the mountains (Because there)

Because there is no winter there

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oh-yeah, oh-yeah)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah-yeah

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oh-oh-oh-oh)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah (Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh)

Oh-yeah, oh-yeah-yeah

Skiing is learned quickly

Who is foolish to sit at home?

Yes, yes, yes

Come on, come on, girls

Alive, alive

The hassle of bathing and sunbathing is at the top of my head

Save me, God, save me, God, especially from the beaches

And she likes the beach because tiny panties are worn there

Every scumbag sees my girl’s butt

Let’s go to the mountains (Because there)

Because there is no winter there

Let’s go to the mountains (Because there)

Because there is no winter there

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oh-yeah, oh-yeah)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah-yeah

Oh-yeah-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah, oh-yeah (Oy-oh-oh-oh)

Oh-yeah-yeah, oh-yeah (Oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh-oh) oh-yeah oh-yes-yes

No one has better time than us

If only ev’ry day was just like tha’ (Yeah, yeah)

Yes, yes, yes

No one has better time than us

If only ev’ry day was just like tha’ (Yeah, yeah)

Come on, girls, come on, boys

Students, pupils, militiamen

Yeah, yeah, yeah, bang-ba-bang

Yeah, yeah, yeah, bang-ba-bang

Skiing is learned quickly

You are not stupid to sit at home

SRBIJA 1. Kopaonik 2. Tara 3. Sara Planina 4. Zlatibor 5. Goč 6. Divčibare 7. Zlatar 8. Crni vrh 9. Brezovica

BOSNA I HERCEGOVINA 10. Jahorina 11. Bjelašnica 12. Igman 13. Igrišta 14. Vlašić 15. Kupres 16. Kozara 17. Kneževo 18. Blidinje 19. Karaula 20. Ranča 21. Rostovo 22. Raduša 23. Busovača

HRVATSKA 24. Sljeme 25. Platak 26. Bjelolasica 27. Mrkopalj

BOVEC

LEGENDA

28. Vučići-Ogulin 29. Mukinje

SEVERNA MAKEDONIJA 30. Popova Šapka 31. Mavrovo 32. Kruševo

SLOVENIJA 33. Krvavec 34. Cerkno 35. Kranjska Gora

36. Rogla 37. Vogel 38. Kope 39. Bled 40. Bovec

41. Bohinj 42. Soriška planina

43. Kobla 44. Golte 45. Pohorje 46. Pokljuka

CRNA GORA 47. Bjelasica

48. Savin kuk 49. Javorovača 50. Vučje 51. Hajla 52. Lokve 53. Ivanova korita

GRČKA 54. Parnasos 55. Vasilica

56. Kalavriton 57. Kajmakčalan

58. Pigadia 59. Veluhi

60. Pilion 61. Fterolaka

62. Falakro 63. Vilja Pisoderi

ALBANIJA

64. Bigëll

65. Dardhë 66. Heliski Albania 67. Voskopoja

68. Pukë

69. Dajti 70. Shishtavec – Krushevë

BUGARSKA 71. Vitoša 72. Čepelare 73. Dobrinište 74. Maljovica 75. Paničište 76. Semkovo Bansko 77. Borovec

78. Pamporovo

ALBANIJA

SKIJALIŠTA U REGIONU

VANAT OTKRIVA STANJE SKI-INDUSTRIJE:

17. IZDANJE INTERNATIONAL REPORTA DONOSI KLJUČNE

ČINJENICE ZA 2025.

Laurent Vanat, međunarodni konsultant iz Ženeve specijalizovan za ski-biznis, predstavio je 16. aprila 2025. godine sedamnaesto izdanje svog kultnog ”International Reporta on Snow & Mountain Tourism”. Ovaj izvještaj, koji se smatra industrijskim standardom, donosi podatke za sezonu 2023/24. iz skoro 2.000 ski-odmarališta u 68 zemalja širom svijeta

Jedan od najvažnijih Vanatovih zaključaka jeste da nije došlo do velikog reseta nakon pandemije COVID-19. Ova konstatacija ukazuje na kontinuitet i stabilnost ski-industrije uprkos prethodnim izazovima koje je donijela globalna zdravstvena kriza. Vanat – Noviteti i trendovi za sezonu 2025: istočna Evropa, Azija i povratak ljetnog skijanja

Globalno tržište skijanja ulazi u sezonu 2025. s mješavinom izazova i novih prilika. Dok zapadna tržišta stagniraju pod pritiskom visoke konkurencije, demografskih promjena i slabljenja kupovne moći srednje klase, fokus industrije sve se više okreće ka istočnoj Evropi, centralnoj Aziji i azijskopacifičkoj regiji. Prema podacima iz novog Vanatovog izvještaja, upravo ove oblasti okupljaju čak 44% svjetskih skijaša, ali zasad generišu tek 26% ukupnih posjeta skijalištima – što ih čini najvećim potencijalnim motorom rasta u narednim godinama.

ISTOČNA EVROPA – POTENCIJAL

UZ OPREZ

Iako su zemlje poput Poljske, Slovačke i Češke znatno modernizovale svoje ski-centre, broj posjeta ostaje stabilan, bez većih skokova. Ipak, postoje pozitivni izuzeci – Bosna i Hercegovina i Rumunija bilježe rast posjećenosti, potvrđujući da pametna ulaganja i usmjerenost ka domaćem tržištu mogu donijeti rezultate. Međutim, razvojni planovi iz ranih 2010-ih nisu u potpunosti realizovani, a nerealna očekivanja u pogledu međunarodnih gostiju usporila su napredak pojedinih projekata.

KINESKI IZAZOV

Kina, s više od 1,3 milijarde stanovnika,

i dalje ima disproporcionalno mali ski-sektor u odnosu na veličinu tržišta. Broj skijaša raste, ali ključni izazov ostaje –razviti navike češćeg skijanja i veću posvećenost sportu. Kineski skijaši trenutno posjećuju staze znatno rjeđe od zapadnih kolega, a upravo ta promjena mogla bi znatno podići broj posjeta ski-centrima.

INDOOR SKIJANJE – SVJETSKI BUM

PREDVOĐEN KINOM

Najnovije izdanje World Indoor Snow Centres Guidea bilježi više od 150 aktivnih zatvorenih ski-centara u preko 30 zemalja, a Kina prednjači s više od 60 objekata. Od 1980-ih ukupno su izgrađena 193 ovakva centra, a do kraja 2025. taj broj će preći 200. Novi gigantski kompleksi otvaraju se u rekordnom ritmu, a posebno su zanimljive statistike koje pokazuju kako se indoor centri sve više pozicioniraju ne samo kao trening baze već i kao turističke atrakcije koje sezonu proširuju na cijelu godinu.

POVRATAK LJETNOG SKIJANJA

Iako je broj ljetnih ski-centara od 1990-ih znatno opao, u protekloj deceniji situacija se stabilizovala. Danas u julu i avgustu radi svega dvanaest ski-područja u Evropi i Sjevernoj Americi, ali nekoliko destinacija poput Hintertuxa (Austrija), Zermatta (Švajcarska) i Timberlinea (SAD) nudi ski-

janje tokom cijele godine. Posebnu atrakciju čini šest ski-centara koji rade isključivo u proljetnim i ljetnim mjesecima, među kojima su Beartooth Basin u SAD, Passo Stelvio u Italiji i Gassan u Japanu.

LIDERI SVJETSKOG SKIJANJA

Francuska i Austrija i dalje drže primat po broju velikih ski-centara – svaka sa preko 2.500 žičara i više od deset odmarališta koja bilježe preko milion posjeta po sezoni. Zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama, ove zemlje čine vrh liste po prosječnom broju godišnjih posjeta. Posebno se ističe Austrija, gdje čak 66% posjetilaca dolazi iz inostranstva, dok je u Andori taj procenat rekordan – čak 94%. Ovi primjeri jasno pokazuju koliki značaj međunarodni turizam ima za pojedine destinacije.

ZAKLJUČAK

Sezona 2025/26. neće donijeti revoluciju na tradicionalnim zapadnim tržištima, ali će donijeti jasne signale da se epicentar rasta seli prema istoku. Indoor skijanje postaje sve važniji segment industrije, dok ljetno skijanje polako vraća svoj status ekskluzivne atrakcije. Bosna i Hercegovina, zahvaljujući rastu domaće posjećenosti i modernizaciji infrastrukture, ima priliku da se pozicionira kao jedan od regionalnih lidera – ukoliko na pravi način iskoristi globalne trendove. 

Korice 17. izveštaja
”International Report on Snow & Mountain Tourism”
Laurenta Vanata
Laurent Vanat

Summer ski area on the Theodul Glacier (Plateau Rosa), above Zermatt. View from near Testa Grigia

VANAT REVEALS THE STATE OF THE SKI INDUSTRY:

VANAT REVEALS THE STATE OF THE SKI INDUSTRY:

17th EDITION OF THE

17th EDITION OF THE INTERNATIONAL REPORT

INTERNATIONAL REPORT BRINGS KEY FACTS FOR 2025

Laurent Vanat, an international consultant from Geneva specialized in the ski business, presented on April 16, 2025, the seventeenth edition of his landmark International Report on Snow & Mountain Tourism. This report, considered an industry standard, delivers data for the 2023/24 season from nearly 2,000 ski resorts across 68 countries worldwide

One of Vanat’s most important conclusions is that there has been no major reset after the COVID-19 pandemic. This observation highlights the continuity and resilience of the ski industry despite the challenges brought by the global health crisis.

Vanat – Innovations and Trends for the 2025 Season: Eastern Europe, Asia, and the Comeback of Summer Skiing

The global ski market is entering the 2025 season with a mix of challenges and new opportunities. While Western markets stagnate under the pressure of fierce competition, demographic shifts, and the weakening purchasing power of the middle class, the industry’s focus is increasingly shifting towards Eastern Europe, Central Asia, and the Asia-Pacific region. According to Vanat’s new report, these regions already account for 44% of the world’s skiers but currently generate only 26% of total ski visits—making them the strongest potential growth driver in the coming years.

EASTERN EUROPE – POTENTIAL WITH CAUTION

Although countries such as Poland, Slovakia, and the Czech Republic have significantly modernized their ski resorts, visitation numbers remain steady, without major jumps. Still, there are positive exceptions — Bosnia

and Herzegovina and Romania are recording growth in attendance, proving that smart investments and a focus on domestic markets can deliver results. However, development plans drafted in the early 2010s have not been fully realized, and unrealistic expectations regarding international guests have slowed down progress in certain projects.

THE CHINESE CHALLENGE

China, with more than 1.3 billion people, still has a disproportionately small ski sector compared to the size of its market. The number of skiers is growing, but the key challenge remains: developing habits of more frequent skiing and deeper commitment to the sport. Chinese skiers currently hit the slopes far less often than their Western counterparts, and a shift in this behavior could significantly increase ski resort visits.

INDOOR SKIING – A GLOBAL BOOM LED BY CHINA

The latest edition of the World Indoor Snow Centres Guide records more than 150 active indoor ski facilities across over 30 countries, with China leading the way with more than 60 venues. Since the 1980s, a total of 193 such centers have been built, and by the end of 2025, the number will surpass 200. Massive new complexes are opening at record speed, and statistics show that indoor centers are increasingly positioned not only as training

bases but also as tourist attractions that extend the ski season year-round.

GLOBAL LEADERS IN SKIING

France and Austria continue to dominate in terms of major ski resorts — each with more than 2,500 lifts and over ten resorts that register more than one million visits per season. Together with the United States, these countries top the list by average annual visits. Austria stands out in particular, with 66% of its visitors coming from abroad, while Andorra sets the record with 94%. These examples clearly demonstrate how crucial international tourism is for certain destinations.

THE RETURN OF SUMMER SKIING

Although the number of summer ski resorts has dropped significantly since the 1990s, the situation has stabilized over the past decade. Today, only twelve ski areas in Europe and North America operate during July and August, but several destinations such as Hintertux (Austria), Zermatt (Switzerland), and Timberline (USA) offer year-round skiing. A special attraction is the group of six resorts that operate exclusively in spring and summer, including Beartooth Basin in the USA, Passo Stelvio in Italy, and Gassan in Japan.

CONCLUSION

The 2025/26 season will not bring a revolution to traditional Western markets, but it will send clear signals that the epicenter of growth is shifting eastward. Indoor skiing is becoming an increasingly important segment of the industry, while summer skiing is slowly regaining its status as an exclusive attraction. Bosnia and Herzegovina, thanks to rising domestic attendance and infrastructure modernization, has the opportunity to position itself as one of the regional leaders — provided it capitalizes on global trends in the right way. 

SANDI MUROVEC SKIJANJE NIJE SAMO SPORT, TO JE POZIV SRCA

Od

dječačkog entuzijazma do globalnog uticaja – priča

o strasti, viziji i ljubavi prema skijanju

Sandi Murovec nije samo trener, inovator i edukator – on je istinski ambasador skijanja. Njegovo ime povezano je s vrhunskim takmičarima, međunarodnim projektima i inovacijama koje su promijenile način na koji učimo da skijamo. Od odrastanja u Sloveniji, zemlji gdje je skijanje više od sporta, preko saradnje sa Tinom Maze u njenim najuspješnijim sezonama, do razvoja sistema UPS – učenja s produžavanjem skija – Murovec je izgradio karijeru koja nadilazi granice i discipline.

U ovom intervjuu govori o svojim počecima, motivaciji koja ga i dalje gura naprijed, stanju skijanja na Balkanu, važnosti ranog početka, kao i o projektima koji će oblikovati budućnost ovog sporta. Iznad svega, poručuje da najveći uspjeh ne leži u priznanjima, već u iskri koju probudiš u drugima. Jer skijanje, kako kaže, nije samo tehnička vještina – to je emocija, kultura i način razmišljanja.

Kako je počela vaša ljubav prema skijanju i šta vas je inspirisalo da se profesionalno posvetite ovom sportu?

Kao što znate, skijanje je nacionalni sport i ponos Slovenije. Već nekoliko puta sam ispričao da sam kao klinac prošao kroz skijašku „ekstazu” 80-ih godina koja je svu slovenačku decu stavila na skije. Križaj i Stenmark bili su sportski bogovi i glavni krivci zbog kojih sam i ja postao skijaš. Ljubav na prvi pogled pa do kraja života!

Maze. S druge strane, najveći uspeh moje karijere i doprinos svetskom skijanju predstavlja sistem UPS, koji danas poznaje celi svet. Mogao sam istaći i knjige i filmove koji su danas prevedeni na sve najveće strane jezike (engleski, nemački, kineski, ruski, italijanski...), pa saradnje s mnogim svetskim asocijacijama, skijašima Svetskog kupa, pa moju ulogu advisora u asocijaciji ISIA i mesto vođe Nacionalnog programa takmičarskog skijanja Slovenije u ovom trenutku itd. Mnogo je toga i teško je uperiti prstom samo u jedan projekat, ali, na kraju krajeva, ipak su to samo činjenice koje zadovoljavaju moju viziju, stvaralački ego i potencijal. Prava vrednost rada skriva se u nečem drugom: ako sam kod svih s kojima sam radio uspeo probuditi ljubav prema skijanju, onda je to moj daleko najveći uspeh!

Šta vas i dalje motiviše u ovom poslu?

Verovatno izuzetna i beskrajna ljubav prema tom najlepšem sportu i želja da svoje znanje, iskustvo i rad podelim s novim generacijama. Volim da pobeđujem, uživam u traženju perfekcije - taj osećaj je droga i pokretač mojih pristupa, metoda i razmišljanja.

Razvili ste sistem UPS (učenje s produžavanjem skija). Možete li nam objasniti kako je došlo do tog sistema i koje su njegove ključne prednosti?

Raduje me što smo u regionu ostali povezani i što su naši odnosi odlični na svim nivoima

Koji biste dio vaše karijere posebno istakli i zašto?

Verovatno ne bi bilo fer da istaknem samo jedan deo pošto se mnogi ne bi ni desili da nije bilo onih pre njih. Kao vrh saradnje s takmičarima daleko iznad svih stoji saradnja sa Tinom

Nema dovoljno prostora da vam ispričam sve. Osnovna ideja bila je da učenje modernog skijanja bude mnogo interesantnije, efikasnije i lakše, a da se pritom iskoriste sve prednosti modernih skija. Sem toga, glavni ciljevi bili su: ostati paralelan u svim fazama učenja, kontrola brzine u svakom trenutku i svuda, učenje moderne tehnike kroz igru i skijanje.

Bili ste tehnički saradnik Tine Maze tokom njenog rekordnog uspjeha. Koje su ključne komponente koje su doprinijele njenim vrhunskim rezultatima?

Križaj i Stenmark bili su sportski bogovi i glavni krivci zbog kojih sam i ja postao skijaš. Ljubav na prvi pogled pa do kraja života!

Takav rezultat je kombinacija mnogih komponenata. Moj rad na polju njene tehnike bio je samo jedan deo toga. Tehnika skijanja je poslednji mač kojim takmičar realizuje finalnu egzekuciju, ali bez ostalih komponenata ne znači mnogo. Mislim da je ključ do uspeha bio u činjenici što smo sve komponente uspeli optimalno povezati u vrhunsku celinu.

Koliko se način podučavanja skijanja promijenio posljednjih decenija i koji su najveći izazovi danas?

Ako govorimo generalno, onda je jasno da je oprema napravila svoj posao. Znači, želimo da iskoristimo novu geometriju skija, s jedne, i da doživimo čar i adrenalin koji daje tzv. urezna tehnika, s druge strane. Skijanje danas nije kao skijanje nekad, pa bi učenje logično trebalo da ponudi nove metode, pristupe i sam efekat. Uvek postoji više puteva na brdo, pa tako UPS metoda predstavlja samo jedan od mogućih, ali u tom trenutku verovatno i najmodernijih odnosno najefikasnijih.

Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u skijanju na Balkanu? Koje su prednosti, a koji su izazovi?

Teško pitanje, jer nisam stalno prisutan u celom regionu. Mislim da se dosta ulaže u infrastrukturu, pogotovo u izgradnju hotela i ostalu ponudu na skijalištima, ali je drugo pitanje koliko se istovremeno ulaže i u kvalitet učenja modernog skijanja.

Pored toga, tu je još takmičarsko skijanje, njegov razvoj i kvalitet koji može predstavljati snažan generator širenja skijaške svesti među ljudima.

Lično verujem da biste u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori mogli znatno više da radite na nivou ponude kvalitetnih informacija i modernih pristupa učenja kako za rekreativne skijaše, tako i za takmičare, ali me istovremeno raduje što smo u regionu ostali povezani i što su naši odnosi odlični na svim nivoima.

Slabe tačke? Pre svega, nedostaje ambicija u oblasti traženja kvaliteta i najviših kriterijuma znanja. Prečesto se zadovoljite improvizacijom.

Smatrate li da bi regionalna saradnja mogla doprinijeti razvoju skijanja i na koji način?

Uvek može biti bolje, ali zapamtite da nikad nismo prestali

da sarađujemo. Možda intenzitet nije uvek isti, ali brojni zajednički projekti potvrđuju sve što sam dosad rekao. Zajedno vodimo projekat Balkan ski kao najveću manifestaciju u oblasti podučavanja alpskog skijanja u ovom regionu, a istovremeno je Slovenija preko svojih predstavnika uložila svu svoju reputaciju u međunarodnom prostoru da bi Srbija i Bosna i Hercegovina postale članice ISIA-e. Zaista sam srećan što se na kraju to i dogodilo!

Koliko je važno započeti skijanje u ranom uzrastu i šta je ključno za motivisanje djece da zavole ovaj sport?

Sve što počnemo da radimo u ranom uzrastu u osnovi dobija potpuno drugačije dimenzije, potencijal i vrednost – pa isto važi i za skijanje. Ako govorimo o budućim uspešnim takmičarima, rani početak je praktično ultimativan. Znamo da je ono što naučimo do 10-12. godine izuzetno snažno zapisano i integrisano u naše motoričko pamćenje. Skijanje je specifičan sport koji se odvija u specifičnim okolnostima koje pomalo podsećaju na bajku: sneg, bela priroda, jelke poput dobrih vila, pahuljice, tragovi u snegu itd., pomalo nestvarno. Nije teško zaljubiti se u ovaj sport, ali je mnogo teže doći do njega. Voleo bih da svako dete može da ga isproba, ali, nažalost, to nije moguće.

Šta biste savjetovali mladim skijašima koji žele da se profesionalno bave ovim sportom?

Prvo neka uživaju i neka to rade zbog sebe, a ne zbog roditelja ili trenera. Ako mogu da se obratim direktno njima, onda bih rekao: Šta god bili ili ćete biti u skijanju, nemojte da gubite apetit u potrazi za novim načinima, boljim izvedbama i višim nivoom skijanja. Ne takmičite se s drugima, takmičite se sami sa sobom i procenjujte svoje skijanje samo na osnovu sopstvenih najboljih vožnji ili postignuća. Držite se svog puta, verujte u ono što radite i nikad nemojte prestati da slušate i učite. Neka vaša glavna vodilja bude pomeranje svojih granica i postići ćete više nego što ste se ikad usudili pomisliti. I još nešto: jedino poštovanje koje ima vrednost jeste samopoštovanje!

Na kojim projektima trenutno radite i šta možemo očekivati u narednom periodu?

Skijanje je moj život i to znači da uvek ima mnogo projekata. Trenutno sam tehnički trener / spoljni saradnik Samija Kolege (Hrvatska), Hrvoja Ljutića (Hrvatska) i pojedinih slovenačkih skijaša svih kategorija. Franšiza UPS proširila se na još više zemalja, radim kao zvanični konsultant za organizaciju ISIA, a u aprilu sam preuzeo poziciju šefa slovenačkog nacionalnog programa takmičarskog skijanja. Više nego dovoljno...

Kako vidite budućnost skijanja u narednih deset godina?

Ne brinite, i dalje ćemo skijati. Nadam se da će biti dovoljno snega i da ćemo moći da dovedemo što više dece na skije. Ovo je naša jedina budućnost!

Što se tiče razvoja opreme, vezovi će verovatno doživeti najveće promene, dok će nam ostala skijaška oprema i dodaci (senzori) dati sve više i više informacija o našem skijanju i akcijama u svakom trenutku. Mnogo toga već postoji, ali sam siguran da će veštačka inteligencija biti još aktivnije uključena u celu priču. Naravno, kompjuter će ostati kompjuter i nikad neće moći da preuzme ulogu odličnog trenera ili instruktora! 

SANDI MUROVEC

SKIING IS NOT JUST A SPORT, IT’S A CALLING OF THE HEART

From childhood enthusiasm to global influence – a story of passion, vision, and love for skiing

Sandi Murovec is not only a coach, innovator, and educator – he is a true ambassador of skiing. His name is tied to top athletes, international projects, and innovations that have changed the way we learn to ski. From growing up in Slovenia – a country where skiing is more than just a sport – to working with Tina Maze during her most successful seasons, and developing the UPS system (Learning with Ski Extension), Murovec has built a career that transcends borders and disciplines.

In this interview, he speaks about his beginnings, the motivation that still drives him forward, the state of skiing in the Balkans, the importance of starting early, as well as the projects shaping the future of the sport. Above all, he emphasises that the greatest success is not found in awards, but in the spark you ignite in others. Because skiing, as he says, is not just a technical skill – it is an emotion, a culture, and a way of thinking.

How did your love for skiing begin, and what inspired you to dedicate yourself professionally to the sport?

As you know, skiing is Slovenia’s national sport and pride. I’ve often shared the story of how, as a kid, I was swept up in the “skiing craze” of the 1980s that put every Slovenian child on skis. Križaj and Stenmark were like sporting gods, and they were the main “culprits” for me becoming a skier myself. Love at first sight – and for life!

Which part of your career would you highlight as the most significant, and why?

It probably wouldn’t be fair to single out just one part, since many things wouldn’t have happened without what came before them. In terms of cooperation with athletes, working

with Tina Maze stands far above all else. On the other hand, the greatest achievement of my career and my contribution to world skiing is the UPS system, which is now recognised across the globe. I could also mention my books and films, translated into all major languages (English, German, Chinese, Russian, Italian…), collaborations with international associations and World Cup skiers, my advisory role within ISIA, or my current position as head of Slovenia’s National Competition Skiing Programme.

There’s so much, and it’s hard to point to just one project. But in the end, those are just facts that satisfy my vision, creative ego, and potential. The real value of my work lies in something else: if I have managed to awaken a love for skiing in everyone I’ve worked with, then that is by far my greatest success!

What continues to motivate you in this profession?

Probably the extraordinary and endless love for this most beautiful sport, combined with the desire to share my knowledge, experience, and work with new generations. I love to win, I enjoy seeking perfection – that feeling is like a drug, a driving force behind my methods, approaches, and mindset.

You developed the UPS system (Learning with Ski Extension). Can you explain how it came about, and what its main advantages are?

There isn’t enough space to tell you everything. The basic idea was to make learning modern skiing more interesting, more efficient, and easier, while also taking advantage of everything modern skis can offer. The main goals were: staying parallel at all stages of learning, controlling speed at any moment and in any terrain, and learning modern technique through play and skiing itself.

You worked as a technical collaborator with Tina Maze during her record-breaking seasons. What were the

Everything we start doing at an early age gains entirely new dimensions, potential, and value – the same goes for skiing

key components that contributed to her outstanding results?

Such results are always the product of many different components. My work on her technique was only one part. Ski technique is the final sword with which an athlete executes performance, but without all the other components, it doesn’t mean much. I think the key to her success was the fact that we managed to optimally connect all the components into a perfect whole.

How has ski instruction changed over the past decades, and what are the biggest challenges today?

Speaking generally, equipment has done its part. On one hand, we want to use the new geometry of skis, and on the other, we want to experience the thrill and adrenaline of carving technique. Skiing today is not what it used to be, so teaching should logically offer new methods, approaches, and effects. There are always many paths up the mountain, and the UPS method is just one of them – but at that moment, probably the most modern and effective one.

How do you assess the current state of skiing in the Balkans? What are the advantages, and what are the challenges?

That’s a tough question, since I’m not constantly present across the whole region. I think there is a lot of investment in infrastructure, especially in building hotels and expanding resort offerings. But another question is how much is invested in the quality of modern ski instruction. There is also competitive skiing, whose development and quality can be a strong generator of wider ski awareness among the public. Personally, I believe that in Serbia, Bosnia and Herzegovina, and Montenegro, there could be much more work done in terms of offering quality information and modern teaching approaches for both recreational skiers and competitors. At the same time, I’m glad that the region remains connected and that our relationships are excellent at all levels.

The weak point? Above all, there’s a lack of ambition when it comes to pursuing quality and the highest standards of knowledge. Too often, people settle for improvisation.

Do you think regional cooperation could contribute to the development of skiing, and how?

It can always be better, but remember – we never stopped cooperating. Maybe the intensity hasn’t always been the same, but numerous joint projects prove everything I’ve said. Together we run the “Balkan Ski” project as the largest event in ski instruction in this region. At the same time, Slovenia, through its representatives, invested all of its reputation internationally to help Serbia and Bosnia and Herzegovina become ISIA members. I was truly happy when that finally happened!

How important is it to start skiing at an early age, and what is crucial for motivating children to love the sport?

Everything we start doing at an early age gains entirely new dimensions, potential, and value – the same goes for skiing. For future successful competitors, an early start is practically essential. We know that what we learn by age 10–12 becomes deeply ingrained and integrated into our motor memory.

Skiing is a special sport that takes place in circumstances that resemble a fairytale: snow, white landscapes, fir trees like good fairies, snowflakes, tracks in the snow… somewhat unreal. It’s not hard to fall in love with the sport, but it’s much harder to access it. I wish every child could try skiing, but unfortunately, that’s not possible.

What advice would you give to young skiers who want to pursue the sport professionally?

First, enjoy it and do it for yourself – not for your parents or coaches. If I could speak directly to them, I’d say: Whatever you are or will become in skiing, never lose your appetite for finding new ways, better performances, and higher levels of skiing. Don’t compete with others – compete with yourself, and evaluate your skiing only against your own best runs or achievements. Stick to your path, believe in what you do, and never stop listening and learning. Let pushing your own limits be your guiding principle – and you will achieve more than you ever dared to imagine. And one more thing: the only respect that truly matters is self-respect!

What projects are you currently working on, and what can we expect in the near future?

Skiing is my life, which means there are always many projects. At the moment, I am working as a technical coach/ external collaborator with Samuel Kolega (Croatia), Hrvoje Ljutić (Croatia), and some Slovenian skiers across all categories. The UPS franchise has expanded into more countries, I work as an official consultant for ISIA, and in April I took over the position of head of Slovenia’s national competitive skiing programme. More than enough to keep me busy…

How do you see the future of skiing over the next ten years?

Don’t worry – we’ll still be skiing. I just hope there will be enough snow and that we’ll be able to get as many children as possible onto skis. That is our only future!

As for equipment development, bindings will probably undergo the biggest changes, while the rest of the gear and accessories (sensors) will give us more and more feedback about our skiing and movements in real time. Much of this already exists, but I’m certain that artificial intelligence will play an even more active role in the future. Of course, a computer will always remain just a computer – it will never replace a great coach or instructor! 

Križaj and Stenmark were like sporting gods, and they were the main “culprits” for me becoming a skier myself. Love at first sight – and for life!

BALKAN GOURMET

Balkan cuisine is a delicious mixture of all traditions of the domicile people and the tasty foreign influences!

GIBANICA

SASTOJCI:

• 600 g kora za gibanicu

• 400 g sitnog sira

• 4 jajeta

• 3 dl mineralne vode

• 2 1/2 dl jogurta (pavlake)

• 1 1/2 dl ulja

• 2 kašičice praška za pecivo

• 1 kašičica sode bikarbone

• 2 kašičice soli

• 2 kašike ulja

PRIPREMA:

Napraviti nadev tako što ćete sjediniti sir, jaja, so, jogurt, ulje, prašak za pecivo, sodu bikarbonu i mineralnu vodu.

Rernu zagrejati na 200 °C. Tepsiju podmazati uljem i obložiti dvema korama koje su prepuštene preko ivica posude.

Uzimati kore jednu po jednu, gužvati svaku kao list hartije, ali nežno, i brzim pokretima ih namočiti filom i ređati u tepsiju. Na kraju naliti ostatak smese i preklopiti prepuštene kore preko nafilovanih, te premazati kašikom ulja odozgo. Peći oko 35-40 minuta, da dobro porumeni i naraste. 

PREBRANAC

SASTOJCI:

• 500 g pasulja,

• so

• biber u zrnu

• aleva paprika

• tucana paprika

• lovorov list

• nekoliko čenova belog luka

PRIPREMA:

• ulje

• 3 glavice crnog luka

• 1 praziluk

• (suva ljuta papričica i šargarepa po ukusu)

Pasulj probrati i dobro oprati. Naliti vodom da ogrezne, i odstoji preko noći. Kuvati desetak minuta, pa baciti tu prvu vodu. Naliti novu vodu, ne previše, dodati biber u zrnu i lovorov list.

Ko želi može dodati i rendanu ili tanko isečenu šargarepu. Pasulj kuvati na tihoj vatri dok ne omekša. Ispržiti luk i praziluk na dosta ulja, pa dodati i sve začine i beli luk i dobro izmešati. U đuvečaru sipati prvo kuvan pasulj, jednu trećinu, pa pržen luk, naizmenično ređati tako da poslednji sloj bude pasulj. Ko voli ljuto, može dodati ljutu papričicu.

Doliti vodu od kuvanja pasulja po potrebi. Malo protresti i staviti da se zapeče, peći oko 45 min. na 200 stepeni C. Na prebrancu treba da se formira korica na kraju, tj. da bude gust ali ne suv. Prebranac je posno jelo. Može da se služi topao, ali i hladan, kao prilog. 

GIBANICA (CRUSTY CHEESE PASTRY)

INGREDIENTS:

• 600 g of pie crusts for «gibanica»

• 400 g of cottage cheese

• 4 eggs

• 3 dl of mineral water

• 2 1/2 dl of yogurt (sour cream)

PREPARATION:

Make filling by combining cheese, eggs, salt, yogurt, oil, baking powder, baking soda and mineral water.

Heat the oven to 200 ° C. Grease the pan with oil and cover with two sheets of crusts to let the corners over the edge. Take the crust sheet one at a time,

• 1 1/2 dl of oil

• 2 tsp of baking powder

• 1 tsp baking soda

• 2 tsp of salt

• 2 T of oil

squeeze each one as a sheet of paper, but gently, with quick movements, roll them into filling mixture and place into the pot. Finally, pour the rest of the mixture over and fold the crust sheet corners over the top and grease them with oil.

Bake in a heated oven about 35-40 minutes, to golden brown and to rise. 

PREBRANAC (SERBIAN BAKED BEANS)

INGREDIENTS:

• 500 gr beans,

• salt

• few pepper corns

• Cayenne pepper

• ground peppers

• Bay leaf

• a few garlic cloves

PREPARATION:

• oil

• 3 bulbs of onion

• 1 leech

• (dried hot peppers and carrots are optional up to taste)

Hand-pick the beans and rinse well. Pour the water to soak beans in it, preferably overnight. Cook for ten minutes after boiling, then throw away that «first» water. Pour new water, not too much over the beans, add pepper corns and bay leaf.

Who can add a grated or thinly chopped carrot. Simmer beans by cooking on low heat until soften. autee onions and leeks on a lot of oil, so when it fries well, add all spices and garlic and stirr well. Pour the first-cooked beans (about one-third) in the frying pot, then the onion, alternately, and at the end the beans on top. Anyone who loves spicy meal can add hot peppers. Optionaly add the water from the cooking the beans if necessary. Shake a little, and put it to bake for about 45 min. at 200 degrees C. On the beans, a thin crust should be formed at the end, ie to be thick, but not dry. The Prebranac is a fasting meal.

It can be served warm, but also cold as a side dish. 

SASTOJCI:

• 500 g mešanog mlevenog mesa

• 1 glavica kiselog kupusa

• 2 glavice crnog luka

• 4 čena belog luka

• 100 g pirinča

• 250 g mesnate slanine

PRIPREMA:

• 1 1/2 kašičice začinske paprike

• 10 bibera u zrnu

• ½ kašičice mlevenog bibera

• so

• lovorov list

Na ulju propržiti iseckan crni i beli luk i seckanu slaninu. Bolje komade slanine ostaviti sa strane. Kada povrće bude uprženo, dodati meso i propržiti. Začiniti solju i mlevenim biberom, dodati pirinač i pola kašike začinske paprike pa dobro sve izmešati. Listove kupusa skidati sa glavice i većim nožem odstraniti zadebljali deo koji ih vezuje za koren. Po dobru kašiku fila stavljati na list kupusa i uvijati sarme. Važno: Nadev stavljati u donji deo lista prema korenu, koji je već prirodno uvijen, pa zatvarati mekšim gornjim delom lista u rolnice.

Birajte manje glavice kupusa da bi i listovi bili manji i lakše se motali i da bi sarma lepše izgledala. Na dno dubljeg suda stavite ostatak kupusa, a zatim ređajte sarme. Kada sve složite, preostalu slaninu poređajte preko sarme. Kašiku začinske paprike, biber u zrnu i lovor stavite preko sarme. Pokrijte listovima kupusa i nalijte vodom da pređe preko sarme oko dva prsta. Stavite poklopac i ostavite da provri, a zatim lagano krčkajte dva-tri sata. Napomena: Pošto kiseli kupus ponekad bude preslan, tada operite listove. 

INGREDIENTS:

• 500 g of mixed ground meat

• 1 head of sauerkraut cabbage

• 2 bulbs of the onion

• 4 garlic cloves

• 100 g of rice

• 250 g of meaty bacon

PREPARATION

• 1 ½ teaspoon of spicy peppers

• 10 peppercorns

• ½ tsp of ground pepper

• Salt

• Bay leaf

Fry in oil chopped onions and garlic and chopped bacon. Better slices of bacon put aside for later. When the vegetables are sautéed, add the meat, and fry. Sprinkle with salt and ground pepper and add rice and half a teaspoon of pepper spices just mix and leave it that way. Put a full spoon of mixture on a cabbage leaf and wrap in the roll. Remove cabbage leaves from the head and from a larger ones cut to remove the tough ribs that bind them to the root. Important: Put the filling in the lower part of the leaf (towards the root) already naturally curved, and fold it into roll it with the softer upper part of the leaf.

Choose lesser cabbage heads so that the leaves are smaller and easier to fold and that the “sarma” looks better. Place the rest of the cabbage on the bottom of the deeper pot, then put the rolls. When every roll is placed, put the remaining bacon over the rolls. Put a spoonful of spicy peppers, peppercorns and bay leaf over it. Cover with the cabbage leaves and fill with water an inch above the rolls. Put the lid on and let it boil then gently simmer for 2-3 hours.

Note: Since the sauerkraut cabbage tends to be rather salty, then rinse the cabbage leaves.

SARMA
SARMA (SERBIAN STUFFED CABBAGE ROLLS)

Hotel „Belvedere” na planinskom putu Grimselpas u kantonu Vale, u Švajcarskoj, zatvoren je zbog povlačenja glečera i snega

KAD SE SNEG POVLAČI: KLIMATSKE PROMENE I BUDUĆNOST SKI-TURIZMA

Nekad je zima bila pouzdana: sneg bi stigao u decembru, planine bi se belele do aprila, a skijaši bi znali da će sezona trajati dovoljno dugo da opravda kupovinu skipassa. Danas, međutim, skijaši sve češće s većom pažnjom gledaju u vremensku prognozu nego u cene aranžmana. Klimatske promene, koje su decenijama delovale kao apstraktan problem, sada se vide na stazi – ili, tačnije, u njenom nedostatku

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Globalno zagrevanje ne samo da menja dinamiku snežnih padavina već preti da promeni samu geografiju zimskog turizma. Prema istraživanjima, Alpi bi mogli da izgube i do dve trećine svojih prirodnih snežnih pokrivača do kraja veka, dok manja skijališta na nižim nadmorskim visinama već vode borbu za opstanak. Planine koje su nekad bile „sigurna zona“ za decu, rekreativce i vikend skijaše sada se sve češće usred januara pretvaraju u zelene padine. U praksi to znači da ski-centri ulažu ogromna sredstva u sisteme za veštačko osnežavanje. Automatski topovi, meteorološki senzori i algoritamske platforme rade danonoćno kako bi se proizvelo dovoljno snega da staza izgleda kao nekad. Ali cena toga nije mala: ogromne količine vode i energije pretvaraju zimu u skupu simulaciju. A postavlja se i pitanje – koliko je održivo praviti zimu usled topljenja?

Klimatske promene ne pogađaju samo snežne sportove. Turizam u celini postaje talac novih obrazaca. Leto se produžava, što znači da primorska odredišta beleže „vruće“ sezone i po šest meseci, ali istovremeno trpe ekstremne vrućine i požare. Zima se skraćuje, pa ski-centri nude „zimske avanture“ koje ponekad više liče na jesenje planinarenje nego na skijanje. U međuvremenu, prelazna godišnja doba gotovo nestaju, a s njima i stara turistička sezonalnost.

Ski-turizam je, međutim, poseban slučaj jer zavisi od nečega što ne može lako da se zameni – od snega. Naravno, postoje pokušaji da se zimski turizam proširi i diverzifikuje: nude se spa centri, indoor aktivnosti, gurmanske ponude i noćni život. Ali ono što ljude vuče na planinu i dalje je ista stvar – osećaj klizanja po snegu, vetar na licu i zvuk skija na beloj podlozi.

Da li to znači da će skijanje postati luksuz rezervisan za bogate i za one koji mogu da putuju na visoke nadmorske

visine, do glečera i retkih preostalih „sigurnih“ staza? Vrlo moguće. Već sada primećujemo da bogati ski-centri ulažu u najmodernije tehnologije osnežavanja, dok manja skijališta nestaju s mape. Budućnost zimskog turizma može lako postati scenario „veliki preživljavaju, mali nestaju“.

S druge strane, klimatske promene otvaraju i pitanja odgovornosti. Koliko smisla ima podizati tone veštačkog snega dok se planeta zagreva? Hoće li nove generacije prihvatiti skijanje kao održiv sport ili će ga doživljavati kao relikt jedne potrošačke epohe? Mnogi ski-centri već pokušavaju da odgovore na te izazove prelaskom na obnovljive izvore energije, recikliranjem opreme i promocijom „zelene“ infrastrukture.

Ironija je, naravno, očigledna: turisti putuju avionima kako bi stigli na destinacije koje pokušavaju da budu „karbonski neutralne“. A planine koje su nekad prirodno nudile sneg sada zavise od tehnologije i industrije da bi održale iluziju zime.

Na kraju, pitanje nije samo da li će snega biti ili ne, već kakav će turizam postati. Ukoliko skicentri uspeju da pronađu balans između tehnologije, ekologije i iskustva, možda će skijanje

preživeti kao održiva aktivnost i u budućnosti. Ako ne, bićemo svedoci transformacije sporta u ekskluzivni luksuz – ili u sećanje, nalik onom koje danas čuvamo u muzejima.

Jer, koliko god tehnologija pomagala, nema aplikacije koja može da zameni osećaj prvog spusta niz stazu posutu prirodnim, hladnim, tiho padajućim snegom. 

TOP 5 STVARI KOJE ZBOG KLIMATSKIH PROMENA PREOBLIKUJU

Manje snega na planinama

Sezone su sve kraće, pa skijališta moraju da ulažu u veštački sneg i nove tehnologije.

“Zeleni” turizam

Sve više putnika bira eko-smeštaje, održiva putovanja i destinacije koje brinu o prirodi.

Pomera se sezona

Zimski turizam seli se na više nadmorske

Automatski topovi, meteorološki senzori i algoritamske platforme rade danonoćno kako bi se proizvelo dovoljno snega da bi staza izgleda kao nekad

TURIZAM

visine, dok letnji traži osveženje na planinama, jezerima i u prirodi.

Ekstremne vremenske prilike

Toplotni talasi, poplave i oluje utiču na sigurnost i planiranje putovanja.

Nove destinacije u fokusu

Skandinavija, Kavkaz i Alpe u višim zonama postaju privlačniji, dok niže planine gube trku.

Topljenje glečera, Mont Mine blizu Evolene

Mašina za sneg u Andermattu

CLIMATE CHANGE AND SKI TOURISM: MELTING SLOPES, RISING CHALLENGES

For those who dream of skiing but don’t want to end up looking like Bridget Jones in the Swiss Alps, electric skis might be the answer to a question no one really asked, but everyone secretly wonders about: “Why am I struggling on the slopes and ski lifts when my skis could just have a motor?”

High altitude skiing.

Perhaps one day electric skis will be the norm, while those classic wooden planks from the ’80s end up in museums

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

The ski resorts of the Alps, the Rockies, the Balkans, and even the Scandinavian north are beginning to experience shorter and less predictable seasons. Where the season used to last five to six months, today many resorts struggle to secure snow even in the peak of winter. Artificial snowmaking has become the rule rather than the exception, but it comes at a high cost — not only financial, but ecological as well. To make artificial snow, you need water, energy, and favorable temperatures, and all three are increasingly becoming scarce commodities.

Tourism as a whole has been shaken by climate change: from rising sea levels threatening coastal resorts to extreme heatwaves altering the very concept of summer vacations. Ski tourism, however, is among the first sectors where climate change directly translates into canceled trips, empty hotels, and frustrated tourists. The emotional bond between tourists and the snowy idyll they expect is too strong to be replaced by marketing tricks. People want snow, not grass.

The psychological factor also plays a role. Even when snow is present, but the season is shortened and the media continuously report on global warming, many people unconsciously begin to question whether skiing is “sustainable.”

Younger generations, who are much more ecologically aware, do not want to be associated with something that damages the environment. Ski tourism thus faces a double challenge: a real shortage of snow and a symbolic erosion of its image.

The irony is that ski resorts, which depend on nature, have often contributed to its degradation. Expanding ski slopes, building new hotels, excessive use of resources — all these

have left a significant ecological footprint. Now, nature is “taking revenge,” and the only way forward is adaptation. Some resorts are already reinventing themselves by offering year-round mountain tourism. Hiking, cycling, wellness retreats, and cultural programs are becoming an alternative to traditional skiing. Mountains can be attractive even without skis, but whether this can compensate for the loss of snow sports remains an open question.

There are, however, places that could paradoxically benefit from climate change. Resorts at higher altitudes may become more attractive because they can still guarantee snow when lower ones cannot. Countries and regions that previously were not considered major skiing destinations might suddenly find themselves in the spotlight. Yet, this redistribution of tourism does not solve the core problem: the gradual disappearance of reliable winter conditions.

The future of ski tourism will largely depend on innovation. From sustainable snowmaking technologies and renewable energy use to designing new experiences that combine sport, ecology, and culture, the industry must adapt quickly. Skiing may survive, but it will not remain the same. It will be more expensive, more exclusive, and perhaps more “greenwashed.” The question is whether it can remain authentic.

In the end, climate change forces us to rethink not only tourism but also our relationship with nature. Ski tourism is a mirror in which we see all the contradictions of modern civilization: the desire for fun and adventure, but also the irresponsibility toward the environment that makes that fun possible. If we want to continue enjoying the snowy slopes, we will first need to change our habits, our industry, and ultimately — ourselves. 

TOP 5 THINGS RESHAPING TOURISM DUE TO CLIMATE CHANGE

Less Snow in the Mountains

Seasons are getting shorter, forcing ski resorts to invest in artificial snow and new technologies.

“Green” Tourism

More travelers are choosing eco-friendly accommodations, sustainable trips, and destinations that care about nature.

Shifting Seasons

Winter tourism is moving to higher altitudes, while summer tourism seeks cooler escapes in mountains, lakes, and nature.

Extreme Weather Events

Heatwaves, floods, and storms affect both safety and travel planning.

New Destinations on the Rise

Scandinavia, the Caucasus, and higher Alpine regions are becoming more attractive, while lower mountains are losing ground.

PHOTO: PEXELS/ADRIAN
VIEIRU

The Grand Opening

PHOTO: WIKIMEDIA/BIHVOLIM

Egipat, Britanska Devičanska Ostrva, Monako, Portoriko i Senegal. Pomoglo je to što se, posle bojkota u Moskvi i najavljenog bojkota u Los Anđelesu, tražila zemlja s kojom su “svi dobri” i gde bi svi došli. Tako da su došli i – nesvrstani Afrikanci! Igre su bile ogroman skok u odnosu na Lejk Plesid 1980. Naime, broj zemalja u kojima su se Igre prenosile na televiziji povećao se sa 40 na 100, a prava na emitovanje, koja su 1980. godine iznosila 20,7 miliona američkih dolara, dostigla su 102,7 miliona američkih dolara. Prihodi od medija dele se između Organizacionog komiteta, koji je dobio dve trećine, i MOK-a, koji je naplatio jednu trećinu. Kanal ABC potrošio je 91,5 miliona američkih dolara na emitovanje snimaka u Sjedinjenim Državama, što je skoro 51% ukupnog novca potrošenog na prava na emitovanje. Igre je pratilo 7.393 predstavnika medija iz 39 zemalja: 2.363 novinara iz štampanih medija i 5.030 zaposlenih na televiziji i radiju. To je bio rekord – i Tito bi, četiri godine posle smrti, bio ponosan kako je njegova nesvrstana Jugoslavija okupila sve ljude sveta.

MALI ČAS ISTORIJE: ŠTA JE

OBELEŽILO ZOI ’84 U SARAJEVU?

Bilo je to vreme kad je Sarajevo živelo punim plućima, kad se činilo da je Jugoslavija deo sveta, a svet deo Jugoslavije. Zimske olimpijske igre 1984. godine nisu bile samo sportski događaj – bile su dokaz da jedna tadašnja socijalistička zemlja može da organizuje manifestaciju na najvišem nivou, i to bez kompleksa prema Zapadu ili Istoku. Bio je to trenutak kad je „olimpijski duh“ sišao u grad na Miljacki, pretvarajući ga u epicentar svetske pažnje

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

To su bile prve zimske olimpijske igre održane u zemlji slovenskog govornog područja (kasnije će biti Soči 2014. godine), kao i jedine zimske olimpijske igre održane u socijalističkoj zemlji pre Zimskih olimpijskih igara 2022. godine u Pekingu. Takođe, bile su to jedine igre održane u nekom većinski muslimanskom gradu.

Dizajnerski, igre su bile pun pogodak – logo „Pahuljica” Miroslava Antonića hvaljen je kao jedan od najboljih spojeva socijalističkog minimalizma i savremene estetike 90-ih, a Vučko, delo Jože Trobeca, postao je jedna od najvoljenijih maskota svih vremena. YASSA iz Varaždina izbacila je i zvanične uniforme jugoslovenskog tima koje su bile pravi hit – a dizajnirala ih je Selma Zukić, vodeći računa o tome da budu u skladu s nosećom, svetlonarandžastom bojom pahuljice loga. YASSA će posle toga postati pravi pravcati brend! Nažalost, ne kao Elan, brend koji će preživeti Jugoslaviju i njen raspad i postati svetsko ime uz Adidas ili Nike. Sedam nacionalnih olimpijskih komiteta prvi put je poslalo svoje sportiste na Zimske olimpijske igre, uključujući

TOP 5 TRENUTAKA ZOI ’84

1. Torvill i Dean – „Bolero“ i savršene desetke

2. Srebro Jure Franka – „Volimo Jureka više od bureka“

3. Svečano otvaranje na Koševu pred 50.000 ljudi

4. Bob staza na Trebeviću – tehnološko čudo tog doba

5. Katarina Witt – istočnonemačka lepotica na klizaljkama

Igre su bile otvorene

8. februara na stadionu Koševo, pred 50.000 ljudi i stotinama miliona gledalaca širom sveta

INFRASTRUKTURA IZGRAĐENA ZA IGRE

Zetra – dvorana za klizanje i hokej

Skakaonice na Igmanu – simbol zimskih disciplina

Bob i sankalište na Trebeviću – jedinstveno u regionu

Stadion Koševo – mesto otvaranja i zatvaranja ZOI Olimpijsko selo – smeštaj za sportiste, kasnije deo stambene ponude grada

Iako je zemlja grcala u „stabilizaciji” premijerke Milke Planinc i restrikcijama struje, Igre su bile otvorene 8. februara na stadionu Koševo, pred 50.000 ljudi i stotinama miliona gledalaca širom sveta. Na svečanosti je jugoslovenski predsednik predsedništva Mika Špiljak otvorio Igre, a baklju je upalila klizačica Sanda Dubravčić, tada simbol mladosti i sportskog poleta. Atmosfera? Prava bajka – od vatrometa do pesme, od snova o medaljama do činjenice da je Sarajevo tada imalo snega u izobilju, pa čak i viška, što bi danas bio luksuz. Sarajevo je tih dana disalo kao jedan veliki olimpijski grad. Ulice su bile pune volontera u šarenim uniformama koji su došli iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Hoteli su bili prepuni, a nova infrastruktura – od dvorane Zetra do bob staze na Trebeviću – blistala je kao da je stigla iz budućnosti. Danas mnoge od tih građevina, nažalost, nose ožiljke rata, ali i dalje svedoče o jednoj epohi kad je Balkan mogao biti mesto susreta, a ne razdvajanja.

Sportski deo doneo je legendarne trenutke. Ko može da zaboravi ples Jayne Torvill i Christophera Deana na ledu uz „Bolero“, koji je dobio savršene ocene od svih sudija? Ili prve medalje za Jugoslaviju u alpskom skijanju, koje je osvojio Jure Franko, slovenački skijaš čiji je osmeh obišao planetu. Njegovo srebro u veleslalomu bilo je kao zlato za sve ljude koji su navijali ispred TV od Vardara pa do Triglava. „Volimo

Jureka više od bureka“ postao je slogan koji se i danas prepričava. Ili „Srcolomku” Katarinu Witt koja je proslavila DDR i umetničko klizanje u ženskom singlu?

Naravno, Igre su donele i više od sporta. Donele su imidž, donele su turizam, donele su snove. Sarajevo je postalo destinacija na mapi Evrope, mesto gde su se sudarali Istok i Zapad u najpozitivnijem smislu. Ono što je posebno važno: ZOI ’84 ostale su upamćene kao Igre bez većih incidenata, s toplom atmosferom i rekordnom posećenošću. Bio je to trenutak kad je olimpijski moto „Brže, više, jače“ bio i moto jedne zemlje.

Danas, gledajući unazad, ZOI ’84 nisu samo deo sportske istorije. One su i podsećanje na to kako sport može da menja imidž jednog grada i da inspiriše generacije. Sarajevo je zahvaljujući Olimpijskim igrama postalo globalno ime, a sećanja na taj februar 1984. i dalje žive u pričama, fotografijama i duhu ljudi koji su ga doživeli. Delovalo je da smo krenuli napred, i da kročimo, uprkos svim nedaćama, u svetliju budućnost. Neće biti tako, gorko ćemo se uveriti uskoro, ali ostalo nam je ovo lepo, prelepo sećanje! 

Igre je pratilo 7.393 predstavnika medija iz 39 zemalja: 2.363 novinara iz štampanih medija i 5.030 zaposlenih na televiziji i radiju

Sarajevo je tih dana disalo kao jedan veliki olimpijski grad. Ulice su bile pune volontera u šarenim uniformama koji su došli iz svih krajeva bivše Jugoslavije

FUN FACT – GDE JE SVE OTIŠLA BAKLJA

Olimpijska baklja prešla je više od 5.000 kilometara kroz Jugoslaviju, prolazeći kroz sela i gradove od Triglava do Đevđelije. Ljudi su je dočekivali kao najveću čast i privilegiju.

and become a global name alongside Adidas or Nike.

The Games were a huge leap from Lake Placid in 1980. Namely, the number of countries in which the Games were televised increased from 40 to 100, and broadcast rights, which in 1980 amounted to US$20.7 million, amounted to US$102.7 million. Media revenue is split between the organizing committee, which receives two-thirds, and the IOC, which collects one-third. ABC spent US$91.5 million to broadcast footage in the United States, nearly 51% of the total money spent on broadcast rights. The Games were followed by 7,393 media representatives from 39 countries: 2,363 journalists from print media and 5,030 employees of television and radio channels. That was a record, and even 4 years after his death, Tito would be proud of how his non-aligned Yugoslavia gathered all the people of the world.

Although the country was struggling with Prime Minister Milka Planinc’s “stabilization program” and electricity restrictions, the Games opened on February 8th at Koševo Stadium, in front of 50,000 people and hundreds of millions of viewers worldwide. At the ceremony, Yugoslav Presidency Chairman Mika Špiljak

A LITTLE LESSON IN HISTORY: WHAT MARKED THE 1984 WINTER OLYMPICS IN SARAJEVO?

It was a time when Sarajevo lived to the fullest, when it seemed that Yugoslavia was part of the world, and the world part of Yugoslavia. The 1984 Winter Olympics were not just a sporting event — they were proof that a socialist country of the time could organize a manifestation at the highest level, without any inferiority complex toward either East or West. It was the moment when the “Olympic spirit” descended upon the city on the Miljacka River, transforming it into the epicenter of global attention.

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

It was the first Winter Olympic Games held in a Slavic language-speaking country (later there will be Sochi in 2014), as well as the only Winter Olympics held in a socialist country before the 2022 Winter Olympics in Beijing, China. Also, they were the only games held in a Muslim-majority city.

Design-wise, the games were a complete success – Miroslav Antonić’s “Snowflake” logo was praised as one of the best fusions of socialist minimalism and contemporary 90s aesthetics, and Vučko, the work of Jože Trobec, became one of the most beloved mascots ever. IASSA from Varaždin also released the official uniforms of the Yugoslav team, which were a real hit – and they were designed by Selma Zukić, taking care to match the bright orange color of the snowflake logo. IASSA would become a real brand after that! Unfortunately, not like Elan, a brand that would survive Yugoslavia and its collapse

TOP 5 MOMENTS OF THE 1984 OLYMPICS

1. Torvill and Dean – “Bolero” and perfect tens.

2. Jure Franko’s silver – “We love Jurek more than burek.”

3. Opening ceremony at Koševo with 50,000 spectators.

4. Bobsled track on Trebević – a technological marvel of its time.

5. Katarina Witt – the East German beauty on skates.

The Games opened on February 8th at Koševo Stadium

declared the Games open, and the torch was lit by figure skater Sanda Dubravčić, then a symbol of youth and sporting enthusiasm. The atmosphere? Pure magic — from fireworks to music, from dreams of medals to the simple fact that Sarajevo had snow in abundance, even in excess, which today would be considered a luxury.

PHOTO: SELMA ZUKIĆ
The uniforms of the Yugoslav team
Katarina Witt
PHOTO: IOC

Seven National Olympic Committees sent their athletes to the Winter Olympics for the first time, including Egypt, the British Virgin Islands, Monaco, Puerto Rico and Senegal. It helped that, after the boycott in Moscow and the announced boycott in Los Angeles, they were looking for a country with which “everyone is good”, and where everyone would come. That’s how they came - non-aligned Africans!

Those days, Sarajevo breathed as one great Olympic city. The streets were filled with volunteers in colorful uniforms, arriving from all corners of former Yugoslavia. Hotels were packed, and the new infrastructure — from the Zetra arena to the bobsled track on Trebević — shone as if it had come from the future. Today, many of those buildings, unfortunately, bear the scars of war, but they still testify to an era when the Balkans could be a place of meeting, not division.

INFRASTRUCTURE BUILT FOR THE GAMES

Zetra Arena – for skating and hockey. Igman ski jumps – the symbol of winter disciplines. Bobsled and luge track on Trebević – unique in the region.

Koševo Stadium – venue for opening and closing ceremonies.

Olympic Village – housing for athletes, later turned into residential blocks.

The sporting moments were legendary. Who can forget Torvill and Dean’s dance on ice to Maurice Ravel’s “Bolero,” which earned perfect marks from all the judges? Or the first medal for Yugoslavia in alpine skiing, won by Jure Franko, the Slovenian skier whose smile went around the world. His silver in giant slalom was like gold for everyone cheering in front of TVs from the Vardar River to the Triglav peak. “We love Jurek more than burek” became a slogan still remembered today. Or Katarina Witt, the “heartbreaker” from East Germany, who brought glamour to figure skating and secured her Olympic fame.

Of course, the Games brought more than sport. They brought image, tourism, and dreams. Sarajevo became a destination on the European map, a place where East and West collided in the best possible way. Most importantly, the ’84 Olympics are remembered as Games without major incidents, with a warm atmosphere and record attendance. It was a moment when the Olympic motto “Faster, Higher, Stronger” was also the motto of a country.

Today, looking back, the 1984 Games are not just part of sports history. They are a reminder of how sport can change the image of a city and inspire generations. Through the Olympics, Sarajevo became a global name, and the memories of that February 1984 still live in stories, photographs, and the spirit of those who experienced it. It felt like we were moving forward, stepping — despite hardships — into a brighter future. It would not turn out that way, as we would bitterly learn soon enough. But what remains is this beautiful, unforgettable memory. 

FUN FACT – WHERE DID THE TORCH TRAVEL?

The Olympic torch traveled more than 5,000 kilometers across Yugoslavia, passing through villages and towns from Triglav to Gevgelija. People welcomed it as the highest honor and privilege.

PHOTO: HELMUT SCHAAR
Soviet stamps
The official poster of the Olympic Games
DDR bobsleigh winning team (photo from 1985)

OLIMPIJSKI MUZEJ SARAJEVO – POVRATAK NA PLANINU SEĆANJA

Sarajevo je grad koji se može pohvaliti da je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara u vremenu kad je sport još uvek nosio onaj pravi olimpijski duh – pre nego što je počeo biti vođen isključivo milijardama dolara i reklamnim sloganima

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Godina je bila 1984, a ceo svet je gledao ka Bosni i Hercegovini, ka gradu na Miljacki, ka stazama Jahorine, Bjelašnice, Igmana i Trebevića. Za Sarajlije, Olimpijada nije bila samo sportski događaj već i trenutak kada su postali centar planete.

Kostimi, scenografija, pa i isečci iz direktnih prenosa, vraćaju posetioca u trenutak kad su planine oko Sarajeva postale globalna pozornica

Ovaj duh danas živi u zdanju koje samo po sebi nosi istoriju – Olimpijskom muzeju Sarajeva. Muzej je smešten u Vili Mandić, jednoj od najlepših sarajevskih secesijskih građevina, podignutoj još 1903. godine. Sama zgrada je svedočanstvo epohe, ali i simbol upornosti – jer muzej je, nakon što je u ratu devastiran i spaljen, ponovo otvoren 2020. godine, gotovo tačno na 36. godišnjicu Igara.

Unutra, vreme staje. Posetioci prolaze kroz galeriju u kojoj se susreću sa autentičnim olimpijskim plakatima, medaljama, sportskim uniformama i opremom, ali i fotografijama koje podsećaju da su igre u Sarajevu imale onu čarobnu notu zajedništva. U vitrini stoje skije koje su pravile istoriju, dok na zidovima vise posteri dizajnirani u duhu osamdesetih,

kad je sport još uvek imao šmek stila i glamura. Poseban deo muzeja posvećen je otvaranju Olimpijade, spektaklu koji je uživo gledalo preko dve milijarde ljudi širom sveta. Kostimi, scenografija, pa i isečci iz direktnih prenosa, vraćaju posetioca u trenutak kad su planine oko Sarajeva postale globalna pozornica. Tu je i priča o Vučku, maskoti koja je osvojila srca svih – jednostavan vučić nasmejanog lica, koji je postao jedan od najvoljenijih simbola olimpijskog pokreta.

Ali muzej nije samo pogled u slavnu prošlost. On je i mesto suočavanja sa sećanjem na rat, jer deo postavke podseća kako su sportski objekti, samo deceniju nakon Igara, pretvoreni u bojišta. Skakaonice na Igmanu, bob staza na Trebeviću, hoteli na Bjelašnici – sve su to mesta gde su se smenjivale scene sporta i tragedije. Muzej time ne beži od istine: on pokazuje kontraste i podseća koliko je krhka granica između olimpijskog duha i ratne stvarnosti.

Uprkos svemu, duh 1984. nije nestao. On živi kroz muzejske eksponate, ali i kroz nove generacije skijaša i sportista koji dolaze na staze sarajevskih planina. Muzej tako postaje svojevrsni most – ne samo između prošlosti i sadašnjosti, već i između sporta i kulture, između igre i identiteta. Za ljubitelje zimskih sportova, obilazak Olimpijskog muzeja je gotovo obavezno hodočašće. To nije samo prostor gde se čuvaju uspomene na medalje i rekorde, već i mesto gde se oseća energija grada koji je verovao u snagu sporta. Hodajući kroz sale, jasno je da su ZOI ’84 ostale mnogo više od „događaja“. One su postale deo kolektivnog sećanja – dokaz da skijanje, klizanje ili hokej nisu samo sport, već i priča o ljudima, vremenu i mestu koje je nakratko bilo epicentar sveta.

Olimpijski muzej Sarajevo je, dakle, mnogo više od muzeja. On je podsetnik da se velike priče ne mere samo medaljama i rekordima, već i osećajem zajedništva koji se pamti decenijama kasnije. Kada posetilac izađe iz Vile Mandić, možda se seti da je upravo to prava vrednost Olimpijade: trenutak kada ceo svet stane da navija, da diše zajedno, makar i samo dve nedelje. A za Sarajevo, to je trenutak koji traje zauvek. 

PET STVARI KOJE MORATE VIDETI

U OLIMPIJSKOM MUZEJU SARAJEVA

VUČKO – MASKOTA ZOI ’84.

Legendarni vučić nasmejanog lica, koji je postao simbol vedrine i olimpijskog duha.

OLIMPIJSKI PLAKATI I DIZAJN IZ 1984. Originalni grafički radovi koji i danas deluju sveže i vibrantno, s prepoznatljivim jugoslovenskim modernističkim šmekom.

AUTENTIČNA SPORTSKA OPREMA

Skije, klizaljke, hokejaški rekviziti i uniforme sportista koji su pisali istoriju na sarajevskim planinama.

DOKUMENTACIJA I SNIMCI OTVARANJA IGARA

Scenografija, kostimi i isečci iz prenosa – spektakl koji je gledao ceo svet.

SEĆANJE NA RATNA RAZARANJA

Poseban deo postavke koji svedoči kako su sportski objekti ubrzo postali bojišta – opomena da sport i mir uvek idu ruku pod ruku.

Zgrada Muzeja je svedočanstvo epohe, ali i simbol upornosti –jer muzej je, nakon što je u ratu devastiran i spaljen, ponovo otvoren 2020. godine

Skakaonice na Igmanu, bob staza na Trebeviću, hoteli na Bjelašnici – sve su to mesta gde su se smenjivale scene sporta

OLYMPIC MUSEUM SARAJEVO – A RETURN TO THE MOUNTAIN OF MEMORIES

Sarajevo is the city that can proudly say it once hosted the Winter Olympic Games, at a time when sport still carried the true Olympic spirit – before it was completely absorbed by billions in sponsorship deals and flashy advertising campaigns

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

There’s

The year was 1984, and the entire world turned its eyes to Bosnia and Herzegovina, to the city on the Miljacka River, and to the slopes of Jahorina, Bjelašnica, Igman, and Trebević. For Sarajevans, the Olympics were not just a sporting event, but the moment when they became the center of the planet.

Today, that spirit lives on in a building that itself holds history – the Olympic Museum of Sarajevo. The museum is housed in Villa Mandić, one of Sarajevo’s most beautiful Secession-style mansions, built back in 1903. The building is a witness to its era, but also a symbol of resilience – the museum, once devastated and burned during the war, reopened in 2020, almost exactly on the 36th anniversary of the Games.

Inside, time seems to stop. Visitors pass through galleries filled with original Olympic posters, medals, sports uniforms and equipment, along with photographs that remind us of the unique sense of togetherness the Games in Sarajevo once inspired. Skis that made history stand in glass cases, while the walls are adorned with posters radiating that distinctive 1980s style and glamour.

A special section of the museum is dedicated to the Opening Ceremony, a spectacle watched live by over two billion people worldwide. Costumes, stage designs, and footage bring visitors back to the moment when the moun-

tains around Sarajevo became a global stage. And then there’s Vučko, the smiling little wolf mascot that stole the world’s heart – a simple, cheerful character that became one of the most beloved symbols of the Olympic movement.

But the museum is not just about celebrating a golden past. It also faces history directly, with a section recalling how, only a decade later, those same sports venues became battlefields. The ski jumps on Igman, the bobsleigh track on Trebević, the hotels on Bjelašnica – places once filled with joy and cheering crowds were transformed into war zones. The museum does not shy away from this truth; it highlights the contrast and reminds us how fragile the line between Olympic spirit and human tragedy can be.

Despite everything, the spirit of 1984 never vanished. It lives on through the museum’s exhibits, but also through new generations of skiers and athletes who come to the mountains of Sarajevo. The museum becomes a bridge – not only between past and present, but between sport and culture, between play and identity.

Vučko, the smiling little wolf mascot that stole the world’s heart
PHOTO: FLICKR/TOM PAGE
PHOTO: INSTAGRAM/OMS

For winter sports enthusiasts, a visit to the Olympic Museum is almost a pilgrimage. It is not just a space preserving medals and records, but a place where one can feel the energy of a city that once believed wholeheartedly in the power of sport. Walking through the halls, it becomes clear that the Sarajevo Olympics were more than just an ”event.” They became part of collective memory – proof that skiing, skating, or hockey are not just sports, but stories of people, places, and a moment when the world came together.

The Olympic Museum Sarajevo is therefore much more than a museum. It is a reminder that great stories are not measured only by medals and records, but by the sense of unity that lasts decades later. When visitors leave Villa Mandić, they might realize that this is the true legacy of the Olympics: that moment when the world pauses to cheer and breathe together, even if only for two weeks. For Sarajevo, that moment lasts forever. 

FIVE THINGS YOU MUST SEE AT THE OLYMPIC MUSEUM SARAJEVO

VUČKO – THE 1984 MASCOT

The legendary smiling wolf who embodied the joy and spirit of the Games.

OLYMPIC POSTERS AND GRAPHIC DESIGN

Original artwork from 1984, still vibrant and modern, with a unique Yugoslav modernist flair.

AUTHENTIC SPORTS EQUIPMENT

Skis, skates, hockey gear, and uniforms worn by the athletes who made history on Sarajevo’s slopes.

OPENING CEREMONY FOOTAGE AND MEMORABILIA

Costumes, stage designs, and video clips from the spectacle that the whole world watched.

REMINDERS OF WARTIME DESTRUCTION

A section dedicated to how Olympic venues later became battlefields – a poignant reminder that sport and peace must always go hand in hand.

To mark the 40th anniversary of ZOI 84, the #olympicmuseum was visited by the famous skating couple Jayne Torvill and Christopher Dean

of the surroundings of

at the time of the 1984 Olympics

Map
Sarajevo
Olimpic torch
Juan Antonio Samaranch’s coat in 1984

PLANINA KAO TERAPIJA: KAKO BORAVAK NA VISINI JAČA DUH I TELO

Na stotinu metara iznad nivoa mora, gde se vazduh pročišćava, buka grada iščezava, a koraci postaju dublje ukorenjeni u zemlju – počinje proces isceljenja koji savremena psihologija sve češće potvrđuje. Boravak na planini nije samo fizička rekreacija – to je terapija za dušu

Beg od gradske vreve i stresa ne mora uvek da bude težak. Nekad je dovoljno popeti se svega stotinak metara iznad urbanih ulica i sivog betona, pa da se hormon sreće probudi, a da stres, anksioznost i tmurne misli lagano nestanu.

Zelena, nema lepše boje koja može da odmori oči više od nje. Još kada se priljubi i spoji sa plavim nebom, dok svež vazduh ispunjava svaku alveolu u plućima. Nigde se tako dobro ne diše kao na planini. A sa visina kući se donosi rasterećenje, bistrina u glavi i snaga.

Da je boravak na planini dobar pokazala je i studija sa Cornwall University.

Tako, prema njihovim istraživanjima, dovoljno je samo desetak minuta na planini da se poboljša raspoloženje, krvni pritisak ili otkucaji srca. Japanci su otišli korak dalje. Koncept boravka na planini, pod nazivom shinrin-yoku ili šumski tuš, pokazuje da šetnja kroz šumu smanjuje nivo kortizola, podiže broj odbrambenih ćelija u telu i jača imunološku otpornost. Pojedini stručnjaci često navode da vizuelni kontakt sa zelenim površinama poboljšava radnu memoriju i koncentraciju. Tu je i poznata Teorija obnove pažnje (Attention Restoration Theory), koja pojašnjava da priroda, kao što su šuštanje lišća ili žubor potoka, stimuliše nežnu fascinaciju i jača usredsređenost i mentalnu vedrinu.

Planinarenje, šetnja, penjanje i skijanje samo su neke od aktivnosti koje intenziviraju lučenje endorfina, hormona sreće, a istovremeno smanjuju stresne hormone poput kortizola. Boravak na planini jača samopouzdanje i sposobnost suočavanja sa životnim izazovima.

Dobra planina te pušta da se penješ svojim ritmom, bez žurbe, bez pritiska. Na kojoj ti srce kuca snažno, ali ne od straha – već od života

Planina je lek i za mlade koji sve više provode vremena ispred ekrana i sa digitalnim uređajima u rukama. Mobilni signal je često slab, Wi-Fi još slabiji, ali u tome i jeste sva čar. Boravak na planini idealna je prilika za digitalni detoks. Bez telefona, društvenih mreža, ljudi češće razgovaraju i razmišljaju.

U eksperimentima kao što je Crossing the Alps, tinejdžeri su posle višednevnih planinarskih avantura izjavili da osećaju veće zadovoljstvo, smanjen pritisak i bolje mentalno stanje. Još značajnija su istraživanja WAT programa za rizičnu omladinu, tinejdžeri su pokazali značajno poboljšanje emocionalnog funkcionisanja i smanjen nivo depresije. Studije pokazuju da deca koja redovno borave u prirodi imaju bolju emocionalnu regulaciju, manje problema sa pažnjom i veći osećaj sopstvene vrednosti.

Planina može da reši i problem s nesanicom. Samo boravak na planini reguliše san, zahvaljujući prirodnoj svetlosti i smanjenom stresu, a kvalitetan san, naravno, utiče na mentalno zdravlje. Naučno je dokazano i da šume stvaraju fitoncidne supstance koje jačaju imunitet povećanjem aktivnosti NK ćelija i smanjuju upale.

I dok su za neke pisce i pesnike inspiracije bile tragedije, lepe žene ili nesrećne ljubavi, ima i onih kojima su ideje rođene između planinskih pejzaža. Najveći broj planinarskih poduhvata traži grupu, pa se samim tim produbljuju i jačaju društvene veze, jača osećaj pripadnosti i smanjuje se usamljenost.

Dobra planina ne meri se visinom, već odgovorima koje tiho šapuće onome ko na nju kroči. Koja pušta da se penješ svojim ritmom, bez žurbe, bez pritiska. Na kojoj ti srce kuca snažno, ali ne od straha – već od života. Gde se tišina ne boji da bude glasna, a vetar nosi misli dalje nego što išta drugo može.

U vreme kad se mentalno zdravlje sve češće urušava pod teretom svakodnevice, planina nudi ono što nijedan algoritam, aplikacija ili lek ne može – povratak sebi. 

PHOTO:
PHOTO:
Durmitor
Bansko

MOUNTAIN AS THERAPY: HOW TIME AT ALTITUDE STRENGTHENS BODY AND MIND

Just a hundred meters above sea level, where the air becomes pure, city noise fades away, and footsteps sink deeper into the earth – a process of healing begins, one increasingly confirmed by modern psychology. A stay in the mountains is not merely physical recreation – it is therapy for the soul

Escaping the rush and stress of the city doesn’t always require great effort. Sometimes it takes only a short climb above urban streets and gray concrete to awaken the happiness hormone, while stress, anxiety, and heavy thoughts slowly disappear.

Green – no color soothes the eyes more. Especially when it blends with the blue of the sky, as fresh air fills every alveolus of the lungs. Nowhere does breathing feel as complete as it does in the mountains. From altitude, one brings home lightness, clarity of mind, and strength.

The benefits of mountain life have been confirmed by research from Cornwall University. Their studies show that as little as ten minutes in the mountains can improve mood, blood pressure, and heart rate. The Japanese went even further. Their concept of mountain therapy, known as shinrinyoku or “forest bathing,” shows that walking through a forest lowers cortisol levels, increases the number of defensive cells in the body, and strengthens the immune system. Some experts also note that visual contact with greenery improves working memory and concentration. Then there is the well-known Attention Restoration Theory, which explains how nature – the rustling of leaves or the murmur of a stream – stimulates gentle fascination, enhancing focus and mental clarity.

Hiking, walking, climbing, and skiing are just some of the activities that intensify the release of endorphins, the hormones of happiness, while simultaneously lowering stress hormones like cortisol. Staying in the mountains strengthens self-confidence and the ability to cope with life’s challenges.

The mountains are also medicine for young people who spend increasing amounts of time in front of screens and with digital devices in hand. Mobile signal is often weak, Wi-Fi even weaker, and that is precisely the charm. A stay in the mountains offers the perfect chance for digital detox.

A good mountain allows you to climb at your own rhythm, without haste, without pressure. A place where the heart beats strong, not from fear – but from life

Without phones or social media, people talk more and reflect more.

In experiments such as Crossing the Alps, teenagers reported feeling greater satisfaction, reduced pressure, and better mental health after multi-day mountain adventures. Even more significant are studies from the WAT program for at-risk youth, where participants showed improved emotional functioning and reduced levels of depression. Research also shows that children who spend time in nature regularly have better emotional regulation, fewer attention problems, and a greater sense of self-worth.

Mountains can even help solve insomnia. Simply being in the mountains regulates sleep, thanks to natural light and reduced stress, and quality sleep naturally improves mental health. It has also been scientifically proven that forests release phytoncides – substances that boost immunity by increasing NK cell activity and reducing inflammation.

For some writers and poets, inspiration came from tragedies, beautiful women, or unhappy loves – but others found their ideas born among mountain landscapes. Most mountaineering endeavors require a group, which in turn deepens social bonds, strengthens the sense of belonging, and reduces loneliness.

A good mountain is not measured by its height, but by the answers it whispers quietly to those who walk upon it. It allows you to climb at your own rhythm, without haste, without pressure. A place where the heart beats strong, not from fear – but from life. Where silence is not afraid to be loud, and the wind carries thoughts farther than anything else can.

At a time when mental health is increasingly burdened by the weight of everyday life, the mountains offer something no algorithm, app, or pill ever could – a return to oneself. 

Dolomiti

KAKO MND LEISURE MIJENJA

PLANINSKI TURIZAM – PONUDA

ZA SVE ČETIRI SEZONE

MND Leisure – inovativna zabava i adrenalinski doživljaji tokom svih godišnjih doba

Udinamičnom svijetu zimskog turizma i planinskih destinacija sve veći značaj dobija razvoj atrakcija koje nisu ograničene samo na zimsku sezonu. Francuska kompanija MND Leisure, dio renomirane grupacije MND (Mountain, Mobility, Safety), upravo je jedan od pionira u kreiranju inovativnih i sigurnih zabavnih sadržaja koji funkcionišu tokom sva četiri godišnja doba.

ŠTA DONOSI „PONUDA ZA SVE ČETIRI SEZONE“

Tradicionalne planinske destinacije, koje su dugo zavisile isključivo od skijaške sezone, danas traže načine da postanu atraktivne i ljeti. MND Leisure to omogućava zahvaljujući vrhunskim proizvodima i tehnologijama poput:

ZIP-LINEOVA – adrenalinskih vožnji preko prirodnih kanjona i šuma koji pružaju uzbuđenje i spektakularne poglede, a dostupne su i ljeti i zimi. Zip-lineovi kompanije MND odlikuju se visokim sigurnosnim standardima i ekološkim pristupom, minimalno utičući na prirodu.

FUN COASTER / ALPINE SLIDE 4-SEASONS – jedinstveni monorail sankaški sistemi prilagođeni za upotrebu tokom cijele godine. Ovi sistemi omogućavaju solo ili tandem vožnje, automatsko kočenje i izuzetnu udobnost, što ih čini savršenim za porodične posjete i adrenalinske entuzijaste.

PJEŠAČKI MOSTOVI I DRUGI SADRŽAJI – pažljivo dizajnirani da se uklope u prirodni ambijent, ovi objekti doprinose cjelogodišnjoj funkcionalnosti turističkih destinacija.

KAKO MND LEISURE MIJENJA PLANINSKE DESTINACIJE

Prelaz sa sezonskog na cjelogodišnji turizam jedan je od najvećih izazova za planinske centre u regionu Balkana i širom Evrope. MND Leisure svojom ponudom pomaže destinacijama da povećaju broj posjetilaca i prihode tokom

Fun Coaster sistemi omogućavaju solo ili tandem vožnje, automatsko kočenje i izuzetnu udobnost

ljetnih mjeseci, a samim tim i da bolje iskoriste postojeću infrastrukturu.

Primjer je norveški Geilo, gdje zip-lineovi dužine preko 1.200 metara dostižu brzinu i do 90 km/h, pružajući uzbudljive adrenalinske doživljaje turistima iz cijelog svijeta. Slične atrakcije dostupne su u više zemalja Evrope, a prilagođene su i za naše uslove, za planine Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

SIGURNOST, EKOLOŠKI PRISTUP I TEHNOLOŠKI

RAZVOJ

MND Leisure poznat je po visokim sigurnosnim standardima koje implementira u svoje proizvode. Svaki zip-line i fun coaster prolazi stroge kontrole i sertifikacije, a sistemi za automatsko kočenje i ergonomija osiguravaju udobnost i bezbrižnost korisnika.

Pored toga, velika pažnja posvećuje se očuvanju prirode – instalacije su projektovane tako da minimalno utiču na šumsku sredinu i životinjski svijet, što je danas ključni zahtjev održivog turizma.

ZAKLJUČAK

MND Leisure donosi rješenja koja pomažu planinama da izađu iz okvira tradicionalne sezonske ponude i postanu prepoznatljive cjelogodišnje destinacije za zabavu i rekreaciju. Njihova tehnološki napredna i ekološki osviješćena ponuda zip-lineova, sankališta i drugih adrenalinskih sadržaja može postati značajan faktor razvoja turizma u regiji Balkana.

Za sve planinske centre koji žele da prate svjetske trendove i svojim posjetiocima ponude nezaboravne i sigurnosno provjerene doživljaje – MND Leisure je pravi partner 

• MND — skraćenica od francuske kompanije „Mountain, Mobility, Safety“ (Planina, Mobilnost, Sigurnost)

• LEISURE — engleska riječ koja znači „slobodno vrijeme“, „odmor“ ili „zabava“

PHOTO: MARIJA NIŠIĆ

HOW MND LEISURE IS TRANSFORMING MOUNTAIN TOURISM – AN ALL-SEASON OFFERING

HOW MND LEISURE IS TRANSFORMING MOUNTAIN TOURISM – AN ALL-SEASON OFFERING

MND Leisure – Innovative Entertainment and Thrilling Experiences for

All Four Seasons

In the dynamic world of winter tourism and mountain destinations, the development of attractions that are not limited to the winter season is becoming increasingly important. The French company MND Leisure, part of the renowned MND Group (Mountain, Mobility, Safety), is one of the pioneers in creating innovative and safe recreational experiences that operate year-round.

WHAT THE “ALL-SEASON OFFERING” BRINGS

Traditional mountain destinations, long dependent exclusively on the ski season, are now seeking ways to remain attractive in summer as well. MND Leisure makes this possible with cutting-edge products and technologies such as:

ZIP LINES – adrenaline-filled rides across natural canyons and forests, offering both excitement and spectacular views, available in both summer and winter. MND zip lines are distinguished by high safety standards and an ecofriendly design with minimal impact on nature.

FUN COASTER / ALPINE SLIDE 4-SEASONS – unique monorail sled systems designed for year-round use. These systems allow for solo or tandem rides, feature automatic braking and exceptional comfort, making them perfect for families and thrill-seekers alike.

SUSPENSION BRIDGES AND OTHER ATTRACTIONS

– carefully designed to blend naturally into the environment, these structures enhance the year-round functionality of tourist destinations.

HOW MND LEISURE IS CHANGING MOUNTAIN DESTINATIONS

The shift from seasonal to year-round tourism is one of the greatest challenges facing mountain resorts across the

Fun Coster systems allow for solo or tandem rides, feature automatic braking and exceptional comfort

Balkans and Europe. With its portfolio, MND Leisure helps destinations increase visitor numbers and revenue during the summer months, while also maximizing the use of existing infrastructure.

One example is Geilo in Norway, where zip lines over 1,200 meters long reach speeds of up to 90 km/h, delivering unforgettable adrenaline experiences to visitors from around the world. Similar attractions can be found in several European countries – and they are well-suited for the mountains of Bosnia and Herzegovina, Serbia, and Montenegro.

SAFETY, SUSTAINABILITY, AND TECHNOLOGICAL ADVANCEMENT

MND Leisure is known for the high safety standards applied across its products. Every zip line and fun coaster undergoes rigorous testing and certification, while automatic braking systems and ergonomic design ensure comfort and peace of mind for users.

Equally important is their eco-friendly approach –installations are designed to minimize impact on forest ecosystems and wildlife, a key requirement in sustainable tourism today.

CONCLUSION

MND Leisure provides solutions that help mountains move beyond traditional seasonal tourism and become recognized as year-round destinations for recreation and fun. With its technologically advanced and environmentally conscious portfolio of zip lines, alpine slides, and other adrenaline attractions, MND Leisure can be a major driver of tourism development across the Balkans.

For mountain resorts aiming to keep pace with global trends and offer their visitors unforgettable, safety-certified experiences – MND Leisure is the right partner. 

• MND — acronym for the French company “Mountain, Mobility, Safety”

SKANDINAVSKI GIGANT KOJI DIGITALNOM REVOLUCIJOM MIJENJA SKI-INDUSTRIJU SKISTAR:

SkiStar, kompanija koja je nastala spajanjem nekoliko manjih ski-operatora, danas je postala sinonim za inovacije u ski-turizmu i digitalno iskustvo koje postavlja standarde za cijelu Evropu

SkiStar je nastao spajanjem nekoliko manjih ski-operatora u Švedskoj i Norveškoj, s vizijom stvaranja integrisanog ski-konglomerata koji će gostima širom Skandinavije pružiti jedinstveno iskustvo. Njihovi flagshipovi – Åre u Švedskoj, Trysil u Norveškoj, te Sälen sa svojih sedam povezanih skijaških područja – danas privlače preko četiri miliona skijaša godišnje.

Ono što SkiStar izdvaja od konkurencije nije samo veličina njihovih centara ili kvalitet skijaških terena već, prije svega, holistički pristup zimskom turizmu. Kompanija je uspjela da svaki od svojih centara zadrži autentičnost i lokalnu čar, a istovremeno ih integriše u jedinstvenu mrežu servisa.

DIGITALNA REVOLUCIJA NA SKANDINAVSKI NAČIN

Pravi preokret u poslovanju SkiStara dogodio se uvođenjem njihove digitalne platforme. Revolucionarna aplikacija riješila je decenijske probleme s dugim redovima na blagajnama i komplikovanim rezervacijama.

Preko jedne aplikacije gosti mogu:

• kupiti i upravljati ski-kartama direktno na telefonu,

• rezervisati smještaj u bilo kojem od njihovih objekata,

• iznajmiti kompletnu ski-opremu i rezervisati termin za preuzimanje,

SkiStar aplikacija predstavlja kompletan ekosistem ski-usluga. Gosti mogu upravljati cijelim odmorom pomoću jednostavnog interfejsa

• bookirati časove s instruktorima,

• pristupiti real time informacijama o vremenskim uslovima i stanju staza,

• čak i naručiti hranu u restoranima na planini.

INTEGRISANI PRISTUP DIGITALNOM ISKUSTVU

SkiStar aplikacija predstavlja kompletan ekosistem skiusluga. Gosti mogu upravljati cijelim odmorom pomoću jednostavnog interfejsa – od rezervacije smještaja do praćenja vremenskih uslova u real timeu. Digitalni lift pass je možda najimpresivnija funkcija – jednostavno prilaženje liftu s telefonom u džepu, senzori prepoznaju korisnika i vrata se otvaraju automatski. Nema više izgubljenih karata ili čekanja u redovima na blagajnama.

VIŠE OD TEHNOLOGIJE

Međutim, tehnologija je samo alat. Ono što zaista izdvaja SkiStar jeste razumijevanje da digitalizacija mora da služi za poboljšanje iskustva, a ne da ga komplikuje. Njihov pristup je intuitivan – stariji skijaši koji nisu tehnički pismeni i dalje mogu tradicionalno kupiti karte, dok digitalno pismeni gosti dobijaju advanced funkcionalnosti.

Posebno vrijedi istaći njihovu politiku održivosti. Digitalne karte smanjuju potrebu za plastičnim kartama, online rezervacije optimizuju kapacitete liftova i smanjuju gužve, a real time informacije pomažu gostima da donose bolje odluke o kretanju po planini.

BUDUĆNOST SKI-INDUSTRIJE

SkiStar danas nije samo ski-operator – to je tech kompanija koja se bavi zimskim turizmom. Njihovi principi već se preuzimaju širom Evrope, od alpskih giganata poput Val d’Isèrea do manjih regionalnih centara koji traže način da modernizuju svoje operacije.

Skandinavski model digitalnog ski-iskustva postavlja nove standarde za industriju. Budućnost pripada onima koji razumiju da uspjeh ne leži samo u kvalitetu staza, već u sposobnosti kreiranja besprijekornog korisničkog iskustva zahvaljujući pametnoj upotrebi tehnologije. 

THE SCANDINAVIAN

GIANT TRANSFORMING THE SKI INDUSTRY THROUGH DIGITAL INNOVATION SKISTAR:

SkiStar, a company born from the merger of several smaller ski operators, has today become synonymous with innovation in ski tourism and a digital experience that sets the standard for all of Europe

Formed through the unification of several smaller operators in Sweden and Norway, SkiStar’s vision was to create an integrated ski conglomerate that would provide guests across Scandinavia with a unique and seamless experience. Their flagship resorts – Åre in Sweden, Trysil in Norway, and Sälen with its seven interconnected ski areas – now attract more than four million skiers annually.

What sets SkiStar apart from the competition is not just the size of its resorts or the quality of its slopes, but above all, a holistic approach to winter tourism. The company has managed to preserve the authenticity and local charm of each resort, while at the same time integrating them into a unified service network.

A DIGITAL REVOLUTION, SCANDINAVIAN STYLE

The true turning point for SkiStar came with the launch of their digital platform. This revolutionary app solved decadesold problems of long ticket lines and complicated reservations.

The SkiStar app is a fully integrated ecosystem of ski services

Through a single app, guests can:

• purchase and manage ski passes directly on their phone,

• book accommodation at any of the SkiStar properties,

• rent ski equipment and reserve a pickup time,

• book ski lessons with instructors,

• access real-time information on weather and slope conditions,

• and even order food at mountain restaurants.

AN INTEGRATED APPROACH TO THE SKI EXPERIENCE

The SkiStar app is a fully integrated ecosystem of ski services. Guests can manage their entire holiday through a simple interface – from booking accommodation to tracking live weather updates. Perhaps the most impressive feature is the digital lift pass: guests simply approach the lift with their phone in their pocket, sensors recognize the user, and the gates open automatically. No more lost tickets or waiting in lines at the ticket office.

BEYOND TECHNOLOGY

Yet, technology is only a tool. What truly makes SkiStar unique is the understanding that digitalization should enhance the guest experience, not complicate it. Their approach is intuitive – older skiers who are not tech-savvy can still buy tickets the traditional way, while digitally fluent guests enjoy advanced features.

Equally important is their sustainability policy. Digital passes reduce the need for plastic cards, online bookings optimize lift capacity and reduce congestion, while real-time information helps visitors make smarter decisions on the mountain.

THE FUTURE OF THE SKI INDUSTRY

Today, SkiStar is not just a ski operator – it is a tech company operating in the field of winter tourism. Their model is already being adopted across Europe, from Alpine giants like Val d’Isère to smaller regional resorts seeking ways to modernize their operations.

The Scandinavian model of the digital ski experience is setting new industry standards. The future belongs to those who understand that success lies not only in the quality of the slopes, but in the ability to deliver a seamless user experience through the smart application of technology. 

GLAMUROZNA ZIMSKA IDILA GLAMUROZNA ZIMSKA IDILA

Tajne besprekornog stila i ove sezone kriju se na planinama, na njihovim snežnim stazama i u šumama dekorisanim ledenim ukrasima. Uzmite sve najbolje što nude aktuelni modni trendovi i prepustite se čarima naših najlepših zimskih centara, budite šik i pokažite da ste nepopravljivi hedonista koji u svakoj prilici voli da izgleda glamurozno – da ponese komade koji nose određene poruke a u svakom trenutku pružaju savršen osećaj komfora. 

PHOTO: Mladen Sekulić

STYLING: Nemanja Pantelić

MAKEUP: Aleksandra Kojadinović

HAIR: Tanja Todorović za Studio dd

MODELS: Milica Ivanković i Nikola Prodanović za Select Model Agency

ORGANISATION: Select Model Agency

LOCATION: Grand Hotel&Spa, Kopaonik

SPECIAL THANKS TO: Distante, Outdoor Sports

Milica: Kombinezon Moncler, naočare Salice, slušalice Tak Oria
Nikola: Jakna i pantalone J. Lindeberg, džemper Dolomite, Naočare Salice

GLAMOROUS WINTER IDYLL GLAMOROUS WINTER IDYLL

If you want to look immaculate this season, draw your inspiration from the mountains, from their snowswept slopes and lush forests decorated with icy figurines. Keep up with fashion trends and enjoy the beauty of our breathtaking mountain resorts. Stay chic and become an incorrigible hedonist. Make the most of every opportunity to look glamorous while wearing comfortable clothes. 

HAIR

PRODUCTION:

Tamara: shirt Maloja, leggings Legend, shawl and coat Sirogojno shop, footwear Dolomite
PHOTO: Goran Zlatković
STYLING: Nemanja Pantelić
AND MAKE UP: Mile Vlajković
MODELS: Tamara Živković and Radovan Milidrag for Select Fashion Agency
Select Fashion Agency

PHOTO: Goran Zlatković

LOCATION: Bianca Resort&Spa, Kolašin, Montenegro

STYLING: Nemanja Pantelić i Časlav Pantelić

MODELS: Milica Todorović i Milutin Karas for Select Model Agency

MAKE UP AND HAIR: Bojana Drašković

PRODUCTION: Select Model Agency

SPECIAL THANKS TO: Outdoor Sports

Milutin: jacket Polar Fleece, sweatshirt and trousers: Maloja, shoes and cap: Dolomite
Milica: sweatshirt, skirt and cap: Maloja, jacket: Dolomite, shoes: Moon Boot

STRAHINJA STANIŠIĆ

Strahinja Stanišić je ime koje se u regionu već dugo vezuje za skijanje – i to ne samo kroz njegovu takmičarsku karijeru, već i kroz bogato trenersko iskustvo koje danas gradi na više kontinenata

Kao bivši reprezentativac Srbije, bio je deo nacionalnog tima više od decenije, nastupao na pet svetskih prvenstava, bio barjaktar na EYOF-u u Brašovu i beležio rezultate koji su ostali upisani u istoriju domaćeg skijanja. Međutim, umesto da se nakon završetka aktivnog takmičenja povuče, Stanišić je odlučio da svoju ljubav prema ovom sportu prenese dalje – kroz rad sa mladim talentima i kroz izazovne projekte koji često prevazilaze granice uobičajenih skijaških staza.

Od saradnje sa mađarskim reprezentativcima, preko iskustva u Saudijskoj Arabiji koja tek gradi svoju ski-infrastrukturu, pa sve do trening kampova na najudaljenijim i najegzotičnijim destinacijama poput Argentine, Koreje i Kine – njegova karijera pokazuje da skijanje odavno nije samo privilegija Alpa. Stanišić danas stoji na raskršću između rada sa vrhunskim sportistima i podrške mladim nadama, verujući da upravo u tom spoju leži budućnost razvoja ovog sporta.

Gde ste radili posle odlaska iz BiH?

Posle odlaska iz BiH gde sam nastupao za pionirsku reprezentaciju, nastavio sam seniorsku karijeru za reprezentaciju Srbije čiji sam član bio 12 godina. U tom periodu imao sam sedam startova na pet svetskih prvenstava i nastupao na velikom broju međunarodnih takmičenja, na kojima pored plasmana na postolje imam i preko dvadeset pobeda. Bio sam barjaktar na EYOF-u u Brašovu, gde i dalje držim najbolji rezultat Srbije na tom takmičenju. Takođe sam učestvovao na Zimskim olimpijskim igrama za mlade u Insbruku 2012. godine, koje su bile prve u istoriji i za mene jedno od najlepših iskustava u karijeri.

Kakva su vam iskustva – odnosno koliko je egzotično raditi na raznim mestima koja nisu previše skijaška, ali razvijaju skijanje?

Nakon završetka takmičenja odlučio sam da ostanem u skijanju kroz trenerski i konsultantski rad. Dve sezone radio sam s jednim od najperspektivnijih mađarskih skijaša, koji je u sezonama dok je trenirao sa mnom ostvario i svoje najbolje rezultate i predvodio slalomsku grupu njihovih najboljih takmičara. Dok sam ja bio aktivan, susretali smo se na različitim takmičenjima, pa smo tako i započeli saradnju iz prethodnog poznanstva. Od prošlog

septembra, radim sa takmičarkom iz Saudijske Arabije. To je posebno iskustvo jer u Saudijskoj Arabiji još uvek nemaju zatvorenu dvoranu za skijanje, ali rade na njenom otvaranju u Rijadu, kao i na velikom projektu skijališta Trojena u pustinji – što je zaista neverovatan i težak poduhvat.

Koja vam je lično omiljena destinacija, a koja vam je omiljena zemlja kao instruktoru?

Što se tiče destinacija, teško je izdvojiti samo jedno mesto, ali Saas Fee u Švajcarskoj mi je među omiljenim letnjim destinacijama zbog odličnih uslova za trening. Od zimskih bih izdvojio Francusku – Courchevel i ceo region Tri doline su stvarno fantastični, i po atmosferi i po stazama. Nedavno sam se vratio iz Argentine, iz Ušuaje, gde smo trenirali na Cerro Castoru – najjužnijem skijalištu na svetu. To je jedno posebno iskustvo, priroda i uslovi su neverovatni.

Od egzotičnih mesta pored Argentine, izdvojio bih

Pjongčang u Koreji i Wanlong u Kini – ogromna skijališta, sjajni uslovi, ali i temperature koje ponekad padnu i do -30 stepeni, što nije baš prijatno za trening. Levi u Finskoj je takođe jedna od destinacija na koju se uvek vraćam, jer je to mesto koje nudi vrhunske uslove za trening i organizaciju.

Šta su vam dalji planovi?

U narednom periodu fokusiran sam na rad sa takmičarkom iz Saudijske Arabije i ostvarivanje norme za učešće na Olimpijskim igrama u Cortini Milanu 2026. Planovi uključuju nastavak trening kampova – uskoro nas očekuje rad u Švajcarskoj, a potom odlazak na prve zvanične trke u Litvaniji, gde ćemo otvoriti sezonu. Paralelno, razvijam saradnju sa federacijama i pojedinačnim sportistima kojima mogu pomoći svojim iskustvom. Želim da nastavim da balansiram između rada sa vrhunskim sportistima i ulaganja u mlade talente, jer verujem da se pravi napredak skijanja nalazi baš u toj kombinaciji. 

Stanišić danas stoji na raskršću između rada sa vrhunskim sportistima i podrške mladim nadama, verujući da upravo u tom spoju leži budućnost razvoja ovog sporta

STRAHINJA STANIŠIĆ

Strahinja Stanišić is a name long associated with skiing in the region – not only through his competitive career but also through the rich coaching experience he now builds across several continents

TEXT:

As a former member of the Serbian national team, he spent more than a decade representing his country, competing in five World Championships, carrying the flag at the EYOF in Brașov, and achieving results that remain part of the history of Serbian skiing. However, instead of stepping away after finishing his active career, Stanišić chose to pass on his love for the sport – working with young talents and engaging in challenging projects that often go beyond the boundaries of traditional ski slopes.

From collaborating with Hungarian athletes to working in Saudi Arabia, a country still building its ski infrastructure, and all the way to training camps at the most distant and exotic destinations such as Argentina, Korea, and China – his career shows that skiing is no longer a privilege reserved only for the Alps. Today, Stanišić stands at the crossroads between coaching top-level athletes and nurturing young talents, believing that the true progress of the sport lies in the balance between the two.

Where did you work after leaving Bosnia and Herzegovina?

After leaving Bosnia and Herzegovina, where I competed for the youth national team, I continued my senior career with the Serbian national team, of which I was a member for 12 years. During that time, I had seven starts at five World Championships and competed in numerous international races, where in addition to podium finishes, I also recorded over twenty victories. I was the flag bearer at the EYOF in Brașov, where I still hold Serbia’s best result at that event. I also participated in the Youth Olympic Games in Innsbruck in 2012 –the first in history – which remains one of the most beautiful experiences of my career.

What are your experiences – how “exotic” is it to work in places that are not traditional skiing destinations but are developing the sport?

After finishing my competitive career, I decided to stay in skiing through coaching and consulting. For two seasons, I worked with one of the most promising Hungarian skiers, who achieved his best results during our collaboration and led their top slalom group. When I was still competing, we often met at races, and that is how our cooperation grew from a prior acquaintance. Since last September, I have been working with an athlete from Saudi Arabia. This is a particularly unique experience,

as Saudi Arabia still does not have an indoor ski hall, but they are working on opening one in Riyadh as well as building a huge ski resort in Trojena, in the desert – an incredible and very challenging endeavor.

Which destination and which country are your personal favorites as a coach?

When it comes to destinations, it’s hard to choose just one, but Saas Fee in Switzerland is among my favorites for summer training thanks to its excellent conditions. For winter, I would highlight France – Courchevel and the entire Three Valleys region are truly fantastic, both in terms of atmosphere and slopes. I recently returned from Argentina, from Ushuaia, where we trained on Cerro Castor – the southernmost ski resort in the world. That was a truly special experience, with stunning nature and remarkable training conditions.

Among exotic places, in addition to Argentina, I would single out Pyeongchang in Korea and Wanlong in China

– huge resorts with great conditions, but with temperatures that can drop to -30°C, which is not exactly pleasant for training. Levi in Finland is also one of the places I keep coming back to, as it consistently offers top-level training and excellent organization.

What are your future plans?

In the coming period, my focus is on working with the Saudi athlete and securing a spot for the 2026 Olympic Games in Cortina-Milan. The plans include continuing training camps – we’ll soon be working in Switzerland and then heading to the first official races in Lithuania to open the season. At the same time, I’m developing collaborations with federations and individual athletes to whom I can offer my experience. I want to keep balancing between working with top-level professionals and investing in young talents, because I truly believe the real progress of skiing lies in that combination.” 

Stanišić stands at the crossroads between coaching top-level athletes and nurturing young talents, believing that the true progress of the sport lies in the balance between the two

TRAGOVI KOJI NE

BLIJEDE – BOJAN KRIŽAJ I NOVA ZIMA NA BALKANU

Ime Bojana Križaja u kolektivnoj svijesti regiona ne stoji pored skijanja — ono je utkano u samu njegovu suštinu. Ne postoji druga riječ koja više znači u svijetu bijelog sporta bivše Jugoslavije. Kad se prvi put kao dječak spustio niz padinu, niko nije znao da gleda istoriju na skijama. A kad je 1980. prvi put pobijedio u Svjetskom kupu — više ništa nije bilo isto. Tada je prestao biti samo sportista. Postao je simbol

Danas, četiri decenije kasnije, svijet skijanja više nije isti. Klimatske promjene, digitalizacija, nove navike turista, sve to zahtijeva novo čitanje planine. I upravo u tom trenutku, kad se Balkan ponovo povezuje i kad se destinacije poput Jahorine iznova rađaju pod novim rukovodstvom i vizijom, bilo je važno čuti glas nekoga ko zna kako izgleda vrh — i kako se do njega dolazi.

U razgovoru za magazin Open Balkan SkiYu Bojan Križaj ne govori samo o prošlosti. Govori o budućnosti skijanja, o liderima koji je oblikuju, o važnosti povezivanja i mudrosti koju samo strmina može naučiti.

Ovo nije intervju. Ovo je podsjećanje da Balkan ima šampione — i kad ne nose startne brojeve.

poput Maribora ili Sljemena, a uskoro će se dešavati i u drugim centrima koji nemaju dovoljne nadmorske visine i klimatske uslove. Zato je nužno da ski-centri prate najnovija rješenja na tržištu i stalno se prilagođavaju kako bi opstali. Jedan ste od rijetkih sportista koji su se nakon profesionalne karijere zadržali u industriji. Koje znanje iz

„U moje vrijeme skijanje u bivšoj Jugoslaviji, u cijelom regionu, bilo je više stvar entuzijazma nego pravi sport ili turizam”

Gospodine Križaj, kao neko ko je obilježio jednu eru svjetskog skijanja, kako danas gledate na promjene koje su zadesile ovaj sport – od tehnologije do poslovnog modela ski-centara?

Kad uporedim skijanje iz mojih dana sa današnjim, čini mi se da nas jedino entuzijazam i duh još povezuju. Sve ostalo se promijenilo – od tehnike skijanja, preko materijala, do geometrije cipela i opreme. U moje vrijeme vještački snijeg gotovo da nije postojao, dok je danas teško zamisliti skijanje bez najsavremenijih tehnologija. To se već vidi na primjerima

sporta smatrate najvrednijim u vođenju ili savjetovanju ski-centara danas?

Imao sam iskustva sa Ski-savezom, a nekoliko godina vodio sam i ski-pool u Sloveniji. Radio sam i s najboljim takmičarima kad sam bio direktor race departmenta u Elanu. Zahvaljujući tome proputovao sam cijeli svijet i upoznao ljude koji rukovode ski-centrima i organizuju takmičenja najvišeg ranga. Svi oni su svjesni da bez savremene tehnologije, koja se iz godine u godinu usavršava, više nije moguće kandidovati se za najviši rang svjetskih takmičenja. Turisti prate gdje se takva takmičenja održavaju, a centri ulažu ogromna sredstva ne samo zbog samih takmičara – jer je to za njih prvenstveno promocija – već zbog svih skijaša koji žele da voze staze na kojima se održavaju takmičenja najvišeg nivoa.

Kao ambasador skijanja, kako gledate na inicijative poput Open Balkan Ski koje teže povezivanju regiona preko sporta, turizma i zajedničke infrastrukture?

U moje vrijeme skijanje u bivšoj Jugoslaviji, u cijelom regionu, bilo je više stvar entuzijazma nego pravi sport ili turizam. U Sloveniji je to tada bilo nešto razvijenije, ali uglavnom je ostalo na tom nivou. Danas me raduje što skijanje dobija veliki zamah u Srbiji i Bosni, a nadam se da će se razviti i u Makedoniji, koja ima ogroman potencijal, kao i Crna Gora – da ne spominjem Kosovo i Metohiju, koji takođe imaju veliki potencijal. Lično sam spreman da dam svoju podršku, svoje ime i iskustvo, jer u suprotnom ne bih dolazio više puta u ovaj region i bio prisutan na raznim manifestacijama, posebno onima koje se dešavaju na snijegu.

Kad posmatrate razvoj Jahorine posljednjih godina, posebno pod vođstvom Dejana Ljevnaića, kako ocjenjujete tu transformaciju iz sezonskog skijališta u savremenu, cjelogodišnju planinsku destinaciju? Šta da kažem – bio sam oduševljen i prisutan u svim radovima, sa znanjem i iskustvom koje je Dejan donio na ovu olimpijsku planinu. Bio sam sretan što sam dio svega toga jer sam tamo započeo sa svojim sportskim rezultatima.

Zajedno s porodicom Prović počeli smo gradnju hotela “Vučko”. Planina se u međuvremenu mnogo promijenila. Po mom mišljenju, ono što joj nedostaje jeste urbanistički red, jer sada imamo previše smještajnih kapaciteta u odnosu na staze, pa se stvara velika gužva. Ipak, na osnovu planova o kojima smo Dejan i ja razgovarali, nadam se da će se planina još razvijati u tom pravcu i da će, kad sve bude izgrađeno kako treba, to postati destinacija na koju neće dolaziti samo lokalni gosti na skijanje, odmor i uživanje, nego prava svjetska destinacija.

Kad biste imali priliku da vodite jedno skijalište na Balkanu, koje bi to skijalište bilo i koju biste mu dugoročnu viziju dali?

Veliki potencijal u regionu, o čemu sam već govorio, ima Brezovica. To je fenomenalna planina, kao i Popova šapka. Siguran sam da tu leži ogroman potencijal. Veliki potencijal ima i Kanin u Sloveniji, gdje smo Dejan i ja pokušavali da pronađemo zajednički jezik i način saradnje s lokalnim ljudima u Bovecu. Ipak, to je vrlo težak projekat, s mnogo problema, više-manje i političke prirode, u koje ne bih ulazio. Istina je da nam u ovom regionu nedostaje nekoliko hiljada metara nadmorske visine da bismo bili potpuno sigurni u budućnost skijanja, ali uz savremenu tehnologiju moguće je i ovdje stvoriti vrhunske ski-destinacije.

Vjerujete li da region bivše Jugoslavije može ponovo postati relevantan igrač na mapi zimskog turizma Evrope, ako se udruže iskustva i kapaciteti?

„Vještački snijeg gotovo da nije postojao 1984, dok je danas teško zamisliti skijanje bez najsavremenijih tehnologija”

S ljudima poput Dejana Ljevnaića, koji je zaista svjetski čovjek, s kontaktima među svim savremenim proizvođačima opreme i vertikalnog transporta, te s velikim ugledom i autoritetom u svijetu, vjerujem da ne treba da se bojimo za budućnost. Ubijeđen sam da je trenutak kad je Dejan prestao rukovoditi Jahorinom samo pauza na tom putu, a ne kraj tog razvoja.

Više puta ste isticali da sport oblikuje karakter. Da li danas kod mladih sportista prepoznajete istu posvećenost i disciplinu koju je zahtijevalo takmičenje u vaše vrijeme?

Bez odgoja u porodici nema ni pravog puta u sportu. Roditelji su ti koji prvi treba da prepoznaju značaj sporta, jer upravo oni imaju najveći i najvažniji uticaj na svoju djecu. Tek sekundarno dolazi osnovna škola. Važno je da se od najranijeg uzrasta polaže velika pažnja na sportski odgoj. Kasnije je na samoj djeci, odnosno mladim sportistima, da sport prihvate kao sastavni dio svakodnevnog života – da zahvaljujući treninzima, disciplini i navikama to postane njihov dnevni zadatak.

I na kraju – ako biste danas mladom skijašu iz regiona mogli dati samo jedan savjet, koji bi to bio?

„Veliki potencijal u regionu ima Brezovica. To je fenomenalna planina, kao i Popova šapka”

Sport nije samo dio života – on je dio svakodnevice. Kad čovjek prestane aktivno da se bavi sportom, sa sobom nosi veliko iskustvo: šta znači red, disciplina, raspoređivanje vremena i slobodnih trenutaka. To iskustvo ostaje dragocjeno za cijeli život. Vjerujem da svaki sportista nakon završetka karijere shvati koliko mu je sport značio i koliko mu pomaže i u poslu i u životu. Meni lično sport i danas znači mnogo – svaki slobodan trenutak provodim u nekoj sportskoj aktivnosti i to me održava zdravim, razumnim i ispunjenim. Sport je, jednostavno, dio mog života. 

BIOGRAFSKA NAPOMENA: Bojan Križaj je bivši slovenački skijaš i prvi takmičar iz bivše Jugoslavije koji je pobijedio u trci Svjetskog kupa. Tokom karijere ostvario je osam pobjeda i 33 plasmana na postolje u Svjetskom kupu. Danas je aktivan u različitim sportskim i turističkim projektima, s posebnim fokusom na razvoj ski-centara i promociju zimskih sportova u regionu. Njegovo mišljenje važi za jedno od najrelevantnijih kad se govori o perspektivi planina Balkana.

On February 8, 1984, as Juan Antonio Samaranch opened the Games in Sarajevo, snow began to fall

TRACES THAT NEVER FADE

BOJAN KRIŽAJ AND A NEW WINTER IN THE BALKANS

The name Bojan Križaj does not merely stand alongside skiing in the collective memory of the region — it is woven into its very essence. There is no other word that means more in the world of winter sports in the former Yugoslavia. When he first descended a slope as a boy, no one knew they were watching history on skis. And when, in 1980, he claimed his first World Cup victory — nothing was the same anymore. At that moment, he stopped being just an athlete. He became a symbol

Today, four decades later, the world of skiing is no longer the same. Climate change, digitalisation, new tourist habits — all demand a new reading of the mountain. And precisely in this moment, when the Balkans are reconnecting and destinations such as Jahorina are being reborn under new leadership and vision, it was important to hear the voice of someone who knows what the summit looks like — and how to get there.

In his conversation with Open Balkan SkiYu magazine, Bojan Križaj does not speak only about the past. He speaks of the future of skiing, of the leaders shaping it, of the importance of connection, and of the wisdom that only a steep slope can teach.

This is not an interview. This is a reminder that the Balkans have champions — even when they don’t wear start numbers.

Mr. Križaj, as someone who marked an entire era of world skiing, how do you see the changes that have shaped this sport today – from technology to the business model of ski resorts?

When I compare skiing from my days with today, it seems that only enthusiasm and spirit still connect us. Everything else has changed – from skiing techniques, to materials, to the geometry of boots and equipment. In my time, artificial snow barely existed, while today it is hard to imagine skiing without the most modern technologies. This is already visible in places like Maribor and Sljeme, and it will soon happen in other resorts that lack sufficient altitude and favorable climate. That is why it is essential for ski resorts to follow the latest solutions on the market and constantly adapt in order to survive.

You are one of the few athletes who stayed in the industry after a professional career. Which knowledge

PHOTO: WIKIMEDIA/STARA PLANINA BABIN ZUB
On Stara Planina in 2015.

from sport do you consider most valuable in managing or advising ski resorts today?

I had experience with the Ski Federation, and for several years I also managed the ski pool in Slovenia. I worked with top athletes when I was the race department director at Elan. Thanks to that, I traveled the world and met people who run ski resorts and organise top-level competitions. All of them are aware that without modern technology, which is perfected year after year, it is no longer possible to apply for the highest level of world competitions. Tourists follow where such events are held, and resorts invest enormous amounts not only because of the athletes themselves –since it is primarily promotion for them – but because of all the skiers who want to ski the same slopes where top competitions are held.

As an ambassador of skiing, how do you see initiatives like “Open Balkan Ski” that aim to connect the region through sport, tourism, and shared infrastructure? In my time, skiing in the former Yugoslavia, throughout the region, was more a matter of enthusiasm than real sport or tourism. In Slovenia it was somewhat more developed, but overall it remained at that level. Today I am glad that skiing is gaining momentum in Serbia and Bosnia, and I hope it will also develop in Macedonia, which has huge potential, as well as Montenegro – not to mention Kosovo and Metohija, which also have great potential. Personally, I am ready to give my support, my name and my experience, because otherwise I would not keep coming back to this region and attending various events, especially those that take place on snow.

Looking at the development of Jahorina in recent years, especially under the leadership of Dejan Ljevnaić, how do you assess its transformation from a seasonal ski resort into a modern, year-round mountain destination?

What can I say – I was impressed, and present during all the works, with the knowledge and experience that Dejan brought to this Olympic mountain. I was happy to be part of it all, since that is where I began achieving my sporting results. Together with the Prović family we started building the “Vučko” hotel. The mountain has changed a lot since then. In my opinion, what it lacks is urban planning, because right now there are too many accommodation capacities compared to the slopes, which creates big crowds. Still, based on the plans Dejan and I talked about, I hope the mountain will continue to develop in that direction, and that once everything is built properly, it will become a destination not only for local guests to ski, rest and enjoy, but a true global destination.

If you had the chance to manage one ski resort in the Balkans, which one would it be and what long-term vision would you give it?

Great potential in the region, as I already mentioned, lies in Brezovica. It is a phenomenal mountain, as is Popova Šapka. I am sure there is huge potential there. Great potential also exists in Kanin in Slovenia, where Dejan and I tried to find common ground and a way to cooperate with local people in Bovec. However, it is a very difficult project, with many problems, mostly political in nature, which I would not go into. The truth is that in this region we lack several thousand meters of altitude to be completely secure about the future of skiing, but with modern technology it is possible to create top-class ski destinations here as well.

Do you believe that the region of the former Yugoslavia can once again become a relevant player on Europe’s winter tourism map if experiences and capacities are united?

On the cover of the Tempo sport magazine in 1984

With people like Dejan Ljevnaić, who is truly a global figure, with connections among all modern manufacturers of equipment and cable transport, and with great reputation and authority in the world, I believe there is no need to fear for the future. I am convinced that the moment Dejan stopped managing Jahorina is only a pause on that path, not the end of that development.

You have often emphasised that sport shapes character. Do you recognise the same dedication and discipline among young athletes today that competition required in your time?

Without upbringing in the family there is no proper path in sport. Parents are the ones who must first recognize the importance of sport, because they have the greatest and most important influence on their children. Only secondarily does elementary school come in. It is important from the earliest age to devote great attention to sporting education. Later it is up to the children themselves, or young athletes, to accept sport as an integral part of everyday life – so that thanks to training, discipline, and habits, it becomes their daily task.

In my time, skiing in the former Yugoslavia, throughout the region, was more a matter of enthusiasm than real sport or tourism

And finally – if you could give just one piece of advice to a young skier from the region today, what would it be?

Sport is not just a part of life – it is part of daily life. When a person stops actively doing sport, they carry with them immense experience: what order, discipline, time management and use of free moments mean. That experience remains valuable for an entire lifetime. I believe every athlete, after finishing their career, realises how much sport meant to them and how much it helps both in work and in life. For me personally, sport still means a lot – I spend every free moment doing some kind of sports activity, and that keeps me healthy, reasonable, and fulfilled. Sport is, simply, part of my life. 

BIOGRAPHICAL NOTE: Bojan Križaj is a former Slovenian skier and the first competitor from the former Yugoslavia to win a World Cup race. During his career he achieved eight victories and 33 podium finishes in the World Cup. Today he is active in various sports and tourism projects, with a special focus on the development of ski resorts and the promotion of winter sports in the region. His opinion is considered one of the most relevant when speaking of the future of the Balkans’ mountains.

Ima dva lica, gotovo je neuništiv i za njega već vekovima zna ceo svet

Vekovima je glavna zanatska grana u Pirotu

bila izrada ćilima. Ova remek-dela od prerađene vune svetom su pronela slavu grada u podnožju Stare planine, a od ostalih ćilima se razlikuju po tome što nemaju naličje, već dva u potpunosti ista lica.

Zahvaljujući upravo netaknutoj, zdravoj prirodi Stare planine, ovce koje pasu na njenim travnjacima daju kvalitetnu vunu. Proces proizvodnje usavršen je do detalja, od prerade i bojenja do tehnike tkanja. A sve je počelo još u 16. veku. Znanje je prenošeno s kolena na koleno, tada samo za potrebe domaćinstva. Kasnije, u 17. i 18. veku, već je postojao „pirotski razboj“, da bi u 19. veku ćilimarstvo ušlo u novu evolutivnu fazu sa raskošnom ornamentikom, bojama i motivima. Uoči oslobođenja od Turaka, čak trećina žena bavila se izradom ćilima, da bi se zanat danas zadržao još samo u pirotskom i knjaževačkom okrugu.

Pirotski ćilim gotovo uvek ima neku nijansu crvene boje. Iako se najčešće koriste za prekrivanje podova, primena je raznovrsna – negde ćete ga videti na zidu, negde kao prekrivač za krevet, draperiju, presvlaku na nameštaju... Najveće bogatstvo su originalne i uvek simetrične šare i ukrasi, a zanimljivo je da je osnovna tehnika tkanja klečanje, kako bi se postigao isti izgled sa obe strane. Tkanje je teško i zahteva dosta vremena, te su, shodno tome, ovi ćilimi uvek bili skupoceni.

PIROTSKI ĆILIM PIROT KILIM

Iako se za pirotski ćilim znalo stolećima unazad, prvi put je modernom svetu predstavljen 1892. na jednoj od čuvenih izložbi u Parizu. Uvršten je u registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. 

It is double-faced, it is almost indestructible and the whole world has known about him for centuries

For centuries, the main craft branch in Pirot has been making kilims (carpets, rugs). These masterpieces made of processed wool have spread the fame of the city at the foot of the Balkans to the world, and they differ from other carpets in that they do not have just one face, but two completely identical faces.

Thanks to the untouched, healthy nature of the Stara Planina, which is how The Balkans are called here, the sheep that graze on its lawns give high-quality wool. The production process has been perfected down to the last detail, from processing and dyeing to weaving technique. And it all started in the 16th century. Knowledge was passed from generation to generation, then only for household own needs. Later, in the 17th and 18th centuries, there was already a ”Pirot loom”, and in the 19th century, carpet weaving entered a new evolutionary phase with lavish ornamentation, colours and motifs. On the eve of the liberation from the Turks, as many as one third of the women population was engaged in making carpets, so that today the craft will remain only in the Pirot and Knjaževac districts. 

The Pirot carpet almost always has a shade of red. Although they are most often used for covering floors, the application is diverse - somewhere you will see it on the wall, somewhere as a bed cover, drapery, upholstery... The greatest wealth are original and always symmetrical patterns and decorations, and it is interesting that the basic weaving technique is kneeling, in order to achieve the same look on both sides. Weaving is difficult and time consuming, and, accordingly, these rugs have always been expensive.

Although the Pirot carpet was known centuries ago, it was first presented to the modern outside world in 1892 at one of the famous exhibitions in Paris. It is included in the register of intangible cultural heritage of Serbia. 

BOGORODIČINA CRKVA U DONJOJ KAMENICI

Kad se umorite od skijanja, dugih šetnji ili vožnje bicikla, obiđite bar neke od atrakcija ovog impresivnog planinskog masiva na istoku Srbije

Crkva Svete Bogorodice nalazi se u selu Donja Kamenica, 15 kilometara jugoistočno od Knjaževca. Zadužbina je nepoznatog vlastelina i, kako se pretpostavlja, potiče iz prve polovine 14. veka. Predstavlja najoriginalniji i najvredniji umetnički spomenik Timočke eparhije. Osnova je u obliku upisanog krsta, a na zapadnoj strani postoji ulaz na sprat u čijem su nastavku tornjevi. Sagrađena je u kombinaciji romanike, gotike i moravske arhitekture. Živopis crkve je od izuzetne stilske i ikonografske vrednosti. Neke od fresaka jedinstvene su u srpskom srednjovekovnom slikarstvu. Posebno blago čine ktitorske kompozicije i portreti vlastelina s bogatstvom detalja u prikazivanju njihove odežde. Izuzetne umetničke vrednosti jesu i “Tajna večera”, “Blagovesti”, “Bogorodica sa Hristom”, “Uspenje Presvete Bogorodice”, predstava zagrljenih svetih ratnika na konjima, kao i ciklusi iz života Svete Petke. Arheološka istraživanja potvrdila su da oko crkve postoji nekropola sa sedamdeset grobova. 

CHURCH OF THE HOLY MOTHER OF GOD IN DONJA KAMENICA

When you get tired from skiing, walking and cycling, find some time to visit several important attractions of Eastern Serbia

Church of the Holy Mother of God is located in Donja Kamenica, a village some 15km away from Knjaževac. This 14th century house of prayer is an endowment of an unknown nobleman. It is considered to be one of the most valuable cultural heritage sites in the Timok eparchy. It has a cross-shaped base, and an entrance placed between two tall towers.

It is a mix of Roman, gothic and Morava styles. The iconography in the church is immensely valuable. Some of the frescoes are unique examples of Serbian medieval art, especially the portraits of the Serbian aristocracy and their flamboyant attire. The Lord’s Supper, The Annunciation of the Mother of God, The Mother of God and the Christ, The Dormition of the Mother of God are some of the works found in the church, that are of cardinal importance to the Serbian religious art. Relatively recent archaeological excavations around the church uncovered a large necropolis with around seventy graves. 

TEXT: SNEŽANA ILIĆ
TEXT: SNEŽANA ILIĆ
PHOTO: GORAN ZLATKOVIĆ

SAMUEL KOLEGA

NOVA NADA HRVATSKOG SKIJANJA

Hrvatsko skijanje dugo je živjelo u sjeni legendi koje su oblikovale sport i postale dio nacionalnog identiteta – prije svega Janice i Ivice Kostelića. Nakon što je njihova era završila, mnogi su se pitali hoće li se pojaviti netko tko će nastaviti tu tradiciju i ponovno privući pažnju svjetske skijaške javnosti. Jedno od imena koje posljednjih godina izaziva interes i daje naslutiti novi uzlet hrvatskog skijanja svakako je Samuel Kolega

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Rođen 15. siječnja 1999. u Ulmu, Samuel potječe iz sportske obitelji – njegov brat Elias također je skijaš, dok je otac Amir dugogodišnji skijaški trener. Ta obiteljska povezanost sa sportom stvorila je atmosferu u kojoj je bilo prirodno da Samuel krene istim putem. Od malih je nogu pokazivao natjecateljski duh, upornost i osjećaj za tehniku, a sve to dolazilo je do izražaja u tehničkim disciplinama, posebno u slalomu.

Na svojim prvim Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu 2018. u veleslalomu je zauzeo 37. mjesto. Na Svjetskom prvenstvu u Åreu 2019. osvojio je 38. mjesto u veleslalomu, a na Svjetskom prvenstvu u Cortini d’Ampezzo 2021. nije završio ni veleslalom ni slalom. Najveći trenutak u njegovoj dotadašnjoj karijeri stigao je 2021. godine na utrci Svjetskog kupa u Zagrebu na Sljemenu, kada je po prvi put ušao u drugu vožnju i završio kao 15. u slalomu.

Time je osvojio svoje prve bodove u Svjetskom kupu i dao hrvatskom skijanju prijeko potreban tračak nade – dokaz da se i nakon velikih Kostelića mogu stvarati nova imena koja imaju što reći u vrhunskom sportu. Taj je rezultat bio veliko iznenađenje i dokaz da Hrvatska, nakon godina stagnacije,

ponovno dobiva predstavnika sposobanog nositi se s najboljima. Već tada su ga mediji počeli uspoređivati s Kostelićima, iako je Samuel skromno isticao da mu je cilj samo napredovati korak po korak, bez prevelikih očekivanja.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. zauzeo je 21. mjesto u veleslalomu i 15. mjesto u slalomu, a na Svjetskom prvenstvu Courchevel/Méribel 2023. bio je 34. u slalomu. Njegov prvi veći uspjeh u Svjetskom kupu bilo je šesto mjesto u Adelbodenu 2023. godine. Kolega i Filip Zubčić bili su među desetoricom najboljih u slalomu u finskom Leviju 17. studenoga 2024, što je bio prvi put da su dvojica hrvatskih skijaša bili među prvom desetoricom. U slalomu u Alta Badiji 23. prosinca 2024. zauzeo je peto mjesto. U Maddoni di Campiglio 8. siječnja 2025. postigao je svoj prvi plasman na postolju osvojivši 3. mjesto, što je već ogroman uspjeh!

Njegov najveći potencijal leži upravo u mentalnoj snazi. Skijanje je sport u kojem se stotinke dijele na stazi, ali iza svake utrke stoje godine treninga, odricanja i psihološke pripreme. Samuel se pokazao iznimno otpornim na pritisak – u trenutku kada se nađe među velikanima na startu, Kolega i Filip Zubčić bili su među desetoricom najboljih u slalomu u finskom Leviju 17. studenoga 2024, što je bio prvi put da su dvojica hrvatskih skijaša bili među prvom desetoricom

djeluje smireno i fokusirano, kao da je predodređen za velike rezultate.

Naravno, put do vrha nije jednostavan. U karijeri je imao i ozljeda, što je u skijanju gotovo nemoguće izbjeći. Svaka stanka, međutim, činila ga je jačim i odlučnijim. Povratci na stazu uvijek su bili praćeni borbenim vožnjama, što ga čini i jednim od najzanimljivijih mladih skijaša današnjice. Posebnu pažnju zaslužuje i činjenica da Samuel, uz podršku Saveza i obitelji, nastoji graditi karijeru bez senzacionalizma. Njegova priča nije priča o instant-slavi, već o polaganom, upornom građenju karijere, gotovo „kostelićevskim“ pristupom koji podsjeća na dane kada su Janica i Ivica mukotrpnim radom osvajali svijet.

Za hrvatsko skijanje, Kolega predstavlja i simbol kontinuiteta, ali i novu nadu. Nakon velikih uspjeha iz prošlog desetljeća, sportu je bio potreban novi heroj, netko tko će motivirati mlade generacije da ostanu na snijegu i vjeruju

da je moguće iz male zemlje ostvariti velike snove. Gledajući njegovu tehniku, posvećenost i sportski put, čini se da bi Samuel mogao biti upravo ta osoba. Dok navijači strpljivo čekaju njegove nove plasmane i povratak među najbolje, jedno je jasno – hrvatsko skijanje ponovno ima razlog za optimizam.

Samuel Kolega, sa svojom mladom energijom, već sada je više od obećanja – on je dokaz da se tradicija može nastaviti, da nova imena mogu iskočiti i da hrvatska zastava još dugo može vijoriti na najvećim skijaškim borilištima. 

Od malih je nogu pokazivao natjecateljski duh, upornost i osjećaj za tehniku, a sve to dolazilo je do izražaja u tehničkim disciplinama, posebno u slalomu

U karijeri je imao i ozljeda, što je u skijanju gotovo nemoguće izbjeći. Svaka stanka, međutim, činila ga je jačim i odlučnijim

PHOTO: GORAN RAZIĆ/HRVATSKI

SAMUEL KOLEGA

A NEW HOPE FOR CROATIAN

SKIING

Croatian skiing has long lived in the shadow of legends who shaped the sport and became part of the national identity – above all Janica and Ivica Kostelić. When their era came to an end, many wondered whether someone would appear to continue that tradition and once again attract the attention of the global skiing community. One of the names that has in recent years sparked interest and hinted at a new rise for Croatian skiing is certainly Samuel Kolega

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Born on January 15, 1999, in Ulm, Samuel comes from a sporting family – his brother Elias is also a skier, while his father Amir is a long-time ski coach. That family connection to the sport created an atmosphere in which it was only natural for Samuel to follow the same path. From an early age, he showed a competitive spirit, persistence, and a natural feel

for technique, qualities that were particularly evident in the technical disciplines, especially slalom.

At his first Winter Olympics in PyeongChang 2018, he finished 37th in the giant slalom. At the World Championships in Åre in 2019 he placed 38th in the giant slalom, while at the World Championships in Cortina d’Ampezzo in 2021 he did not finish either the giant slalom or the slalom. The biggest moment of his career up to that point came

later that same year, at the World Cup race in Zagreb on Sljeme, when for the first time he qualified for the second run and finished 15th in the slalom. With that result he scored his first World Cup points and gave Croatian skiing a much-needed glimmer of hope – proof that even after the great Kostelić era, new names could emerge and make an impact at the highest level of the sport. The result was a major surprise and a signal that, after years of stagnation, Croatia once again had a competitor capable of holding his own among the world’s best. Already then the media began comparing him to the Kostelić family, although Samuel modestly emphasized that his goal was simply to progress step by step, without unrealistic expectations.

At the 2022 Winter Olympics in Beijing he finished 21st in the giant slalom and 15th in the slalom, while at the 2023 World Championships in Courchevel/Méribel he placed 34th in the slalom. His first major success in the World Cup came in 2023 with a sixth place in Adelboden. Kolega and Filip Zubčić were both among the top ten in the slalom in Levi, Finland, on November 17, 2024 – the first time two Croatian skiers had finished in the top ten in the same World Cup race. Then, in Alta Badia on December 23, 2024, he placed fifth in the slalom. On January 8, 2025, in Madonna di Campiglio, he achieved his first World Cup podium, finishing third – a huge success already at this stage of his career!

His greatest strength lies in his mental resilience. Skiing is a sport where hundredths of a second are decisive, but behind every race lie years of training, sacrifice, and psychological preparation. Samuel has shown himself remarkably resistant to pressure – when he finds himself on the start gate alongside the greats, he appears calm and focused, as if destined for big results.

Of course, the road to the top is never easy. He has also endured injuries – something almost unavoidable in skiing. Yet every setback has only made him stronger and more determined. Each comeback to the slopes has been marked by aggressive, fighting runs, making him one of the most exciting young skiers of today. It is also noteworthy that Samuel, with the support of the Federation and his family, is building his career without chasing sensationalism. His story is not one of instant fame, but of slow, steady progress – almost in a “Kostelić-like” fashion that recalls the days when Janica and Ivica conquered the world through relentless hard work.

For Croatian skiing, Kolega represents both continuity and a new hope. After the great triumphs of the past decades, the sport needed a new hero – someone to inspire young generations to stay on the snow and believe that even from a small country it is possible to achieve big dreams. Looking at his technique, dedication, and career path, it seems that Samuel could be exactly that person. While fans patiently await his next results and his return among the very best, one thing is clear – Croatian skiing once again has reason for optimism.

With his youthful energy, Samuel Kolega is already more than just a promise – he is proof that the tradition can continue, that new names can rise, and that the Croatian flag can keep flying proudly on the world’s greatest ski slopes for years to come. 

His greatest strength lies in his mental resilience.

Skiing is a sport where hundredths of a second are decisive, but behind every race lie years of training, sacrifice, and psychological preparation

VESELIN ZLATKOVIĆ VESELIN ZLATKOVIĆ

OD DJEČAKA S MEDALJAMA DO ŠAMPIONA NA SVJETSKIM STAZAMA

Kad je sa samo četiri godine stao na skije, malo ko je mogao naslutiti da će Veselin Zlatković postati jedno od najblistavijih imena srpskog skijanja. Već sa devet godina dominirao je stazama – državni prvak u spustu i veleslalomu, dječak s više medalja nego što je imao godina. Njegova vitrina odlikovanja ubrzo je postala priča za sebe: preko dvadeset četiri medalje u najranijim godinama i čak četrnaest zlatnih u jednoj sezoni, potvrđujući da je riječ o pravom šampionu u nastajanju.

Danas, sa 23 godine, Veselin je mnogo više od talentovanog dječaka – on je profesionalni FIS takmičar, član SK Midžor iz Knjaževca, ime koje se sve češće čuje na evropskim stazama. Od domaćih šampionata, preko velikih međunarodnih trka, pa sve do juniorskih svjetskih prvenstava i nastupa u Kanadi 2022. godine, njegov put obilježili su upornost, rad i beskrajna ljubav prema sportu.

Za SkiYu Veselin otkriva kako izgleda život profesionalnog skijaša, koje su mu trke ostavile najdublji trag, ali i s kakvim ambicijama ulazi u svaku novu sezonu – jer za njega granice ne postoje.

2019. godine, na takmičenju „Topolino“ u Italiji, završio među 15 najboljih skijaša sveta u svojoj kategoriji – tada sam znao da sam na pravom putu.

Koji su vam bili najveći izazovi na početku karijere, a koji trenuci najveće pobjede?

Kao malog, prijatelji i treneri često su me u šali zvali Tomba, po Albertu Tombi, jednom od najvećih skijaša svih vremena

Kako je izgledalo vaše prvo iskustvo na skijama i kad ste shvatili da je to vaš put?

Na skije sam prvi put stao sa četiri godine, zajedno s tatom, na Staroj planini. Taj trenutak za mene je bio čaroban. Nakon tri godine krenuo sam u ski-školu i odmah osvojio svoju prvu medalju. Pobede su se ređale same od sebe, što me je dodatno motivisalo da nastavim. S vremenom sam shvatio da skijanje za mene nije samo sport već životni poziv. Presudni trenutak bio je kad sam

Veselin sa Novakom Đokovićem

Od malih nogu sam maštao da postanem član reprezentacije Srbije. To sam ostvario zahvaljujući velikom radu, upornosti i brojnim treninzima. Međunarodna takmičenja bila su poseban izazov – moji protivnici su imali bolje uslove, više dana na snegu i jače podrške sistema. Ipak, upravo to me je teralo da budem još uporniji. Povreda potkolenice bila je jedan od najtežih trenutaka – i fizički i mentalno. Ipak, najveća pobeda za mene je bila kad sam prvi put obukao kombineznon reprezentacije i predstavljao Srbiju na Svetskom prvenstvu u Åreu. Posebno se

Ako volite ono što radite i verujete u sebe – rezultati će doći. Potrebni su strpljenje, mentalna snaga i vera u svoje snove

ponosim i plasmanom u top 15 na „Topolinu“ – to je bio istorijski rezultat za Srbiju.

A kao malog, prijatelji i treneri često su me u šali zvali Tomba, po Albertu Tombi, jednom od najvećih skijaša svih vremena. Bila mi je čast da me porede s takvom legendom, pa makar i u šali – to mi je davalo dodatnu motivaciju.

Kako ste balansirali školu, treninge i takmičenja tokom odrastanja?

Nije bilo lako. Vremena za učenje uglavnom sam imao u kombiju, na putu do staze. Škola je često trpela, ali medalje su bile opravdanje – tokom karijere osvojio sam 120 zlatnih medalja i još oko 20 srebrnih i bronzanih. Imao sam i veliko razumevanje profesora, što mi je mnogo značilo.

Postoji li neka trka koju pamtite više od ostalih?

Svetsko prvenstvo u Åreu. To mi je bilo prvo iskustvo na tom nivou i ogromna čast da se takmičim rame uz rame s najboljim svetskim skijašima. Nažalost, zbog lošeg startnog broja i teških uslova nisam mogao da pokažem svoj maksimum. Ali i pored toga, ponosan sam što sam bio deo takvog događaja.

Ko je imao ključnu ulogu u vašem razvoju - treneri, porodica, klub?

Cela porodica bila mi je ogromna podrška, ali posebno bih izdvojio mog tatu. On je bio moj oslonac, sigurnost i svakodnevna motivacija. Verovao je u mene više nego što sam ja sam u sebe. Takođe, moj trener Ognjen Dragoljević nije bio samo trener već i osoba na koju sam uvek mogao da se oslonim. On je znao da na pravi, pedagoški način izvuče najbolje iz mene. Moj prvi trener bio je Milorad Bocić, a kasnije Božo Jaklin, Matic Jeraša, Ljubiša Ignjatović, Miloš Tomić i Ognjen Dragoljević. Za vaspitanje i čvrste temelje zahvalan sam mami, tetki i baki Duki – one su me usmerile i pripremile za sve što je sledilo.

U kojim ste segmentima najviše napredovali u posljednjim sezonama?

U poslednjim sezonama najviše sam napredovao u kontinuitetu i kvalitetu takmičenja. Posebno bih izdvojio Državno prvenstvo 2023. godine, kao i FIS bodove koje sam osvajao na balkanskim trkama, jer su to važni koraci u mom razvoju. Pored toga, veliko iskustvo donela su mi i učešća na najvećim međunarodnim takmičenjima – Svetsko prvenstvo u Cortini d’Ampezzo 2021. godine, Svetsko prvenstvo za juniore 2022. godine u Panorami, u Kanadi, gde sam startovao dva puta, kao i Svetsko prvenstvo 2023. godine u Courchevel-Méribel, gde sam takođe imao dva starta.

Koji su vaši sportski ciljevi u narednim godinamaOlimpijske igre, Svjetski kup?

U martu 2024. godine doživeo sam povredu kolena i morao da napravim pauzu. Moj prvi cilj sada je da se mentalno i fizički potpuno spremim i vratim na svoj put. Dugoročno, san mi je da osvojim Olimpijske igre i Svetski kup i da budem u top 30 najboljih skijaša sveta.

Šta biste poručili mladim skijašima koji žele da krenu vašim stopama?

Nikad ne odustajte! Biće padova, i na stazi i van nje, ali svaki pad je ujedno i lekcija. Ako volite ono što radite i verujete u sebe – rezultati će doći. Potrebni su strpljenje, mentalna snaga i vera u svoje snove. Talenat je važan, ali upornost i rad uvek pobeđuju. Za mene su vera u Boga i u sebe ključ uspeha. 

FROM A BOY WITH MEDALS TO A CHAMPION ON THE WORLD’S SLOPES VESELIN ZLATKOVIĆ

WI joined a ski school and immediately won my first medal. Victories kept coming one after another, which motivated me to push forward

hen Veselin Zlatković first put on skis at the age of four, few could have imagined he would grow into one of the brightest names in Serbian skiing. By the age of nine, he was already dominating the slopes – national champion in downhill and giant slalom, a boy with more medals than years. His trophy cabinet soon became a story in itself: more than twenty-four medals in his earliest years and an incredible fourteen golds in a single season, proving that a true champion was in the making.

Today, at 23, Veselin is much more than a talented boy – he is a professional FIS competitor, member of Midžor Ski Club from Knjaževac, and a name increasingly heard on European slopes. From domestic championships to major international races, all the way to junior world championships and competing in Canada in 2022, his journey has been marked by persistence, hard work, and an endless love for the sport.

For SkiYu, Veselin shares what life as a professional skier looks like, which races left the deepest mark, and what ambitions drive him into every new season – because for him, there are no limits.

What was your first skiing experience like, and when did you realise this was your path?

I first put on skis when I was four, together with my dad, on Stara Planina. That moment was magical for me. Three years later I joined a ski school and immediately won my first medal. Victories kept coming one after another, which motivated me to push forward. Over time, I realized that skiing was not just a sport for me but a life calling. The decisive moment came in 2019 at the “Topolino” competition in Italy, when I finished among the top 15 skiers in the world in my category – that’s when I knew I was on the right path.

What were your biggest challenges at the start of your career, and which moments felt like your greatest victories?

Since childhood, I dreamed of becoming a member of the Serbian national team. I achieved that through hard work, persistence, and countless trainings. International competitions were a particular challenge – my rivals had better conditions, more days on snow, and stronger system support. But that only pushed me to fight harder. A shin injury was one of the toughest moments – both physically and mentally. Still, the greatest victory for me was when I first put on the national team suit and represented Serbia at the World Championships in Åre.

I’m also especially proud of finishing in the top 15 at “Topolino” – that was a historic result for Serbia. As a kid, my friends and coaches often jokingly called me Tomba, after Alberto Tomba, one of the greatest skiers of all time. It was an honour to be compared to such a legend, even in jest – it gave me extra motivation.

How did you balance school, training, and competitions while growing up?

It wasn’t easy. I mostly studied in the van on the way to the slopes. School often suffered, but the medals were my excuse – over the course of my career I’ve won 120 gold medals and about 20 silver and bronze. I also had great understanding from my teachers, which meant a lot.

Is there a race you remember more than others?

The World Championships in Åre. It was my first experience at that level and a huge honour to compete side by side with the best skiers in the world. Unfortunately, due to a poor starting number and tough conditions, I couldn’t show my maximum. But even so, I’m proud to have been part of such an event.

Who played the key role in your development – coaches, family, club?

My whole family was a huge support, but I would especially single out my dad. He was my rock, my security, and my daily motivation. He believed in me more than I did in myself. My coach Ognjen Dragoljević was not only a coach but also someone I could always rely on. He knew how to bring the best out of me in a truly pedagogical way. My first coach was Milorad Bocić, and later I worked with Božo Jaklin, Matic Jeraša, Ljubiša Ignjatović, Miloš Tomić, and finally Ognjen Dragoljević. For my upbringing and strong foundation, I’m grateful to my mom, my aunt, and my grandmother Duka – they guided me and prepared me for everything that followed.

In which areas have you progressed the most in recent seasons?

In the last few seasons, I’ve made the biggest progress in consistency and race quality. I would especially highlight the National Championship in 2023, as well as the FIS points I collected at Balkan races, as those were important steps in my development. In addition, I gained great experience from participating in major international competitions – the World Championships in Cortina d’Ampezzo 2021, the Junior World Championships 2022 in Panorama, Canada, where I had two starts, and the 2023 World Championships in Courchevel-Méribel, where I also had two starts.

What are your sports goals in the coming years – the Olympics, World Cup?

In March 2024 I suffered a knee injury and had to take a break. My first goal now is to fully recover both mentally and physically and get back on track. Long-term, my dream is to compete at the Olympic Games and in the World Cup, and to be among the top 30 skiers in the world.

What would you say to young skiers who want to follow in your footsteps?

Never give up! There will be falls – on the slopes and off them – but every fall is also a lesson. If you love what you do and believe in yourself, the results will come. Patience, mental strength, and faith in your dreams are essential. Talent matters, but persistence and hard work always win. For me, faith in God and in myself has been the key to success. 

Pierra Creta, a unique mountain ski race held every March

SNEŽNI KUTAK NA KRITU: A SNOWY CORNER OF CRETE:

KAD MEDITERAN I PLANINE POSTANU SKIJAŠKI RAJ

Kad pomislite na Krit, prve asocijacije verovatno su vam sunce, tirkizno more i peščane plaže. Ali, ono što malo ko zna jeste da se na ovom mediteranskom ostrvu skriva pravo malo iznenađenje – mesto gde se može skijati

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Da, dobro ste pročitali – na Kritu se može stati na skije, ali ne očekujte žičare i uređene staze poput Alpa. Ovde se skija na planinskoj divljini, s pogledom na more koje se prostire kilometrima u daljini.

Glavni junak ove priče je Psiloritis, najviši vrh Krita sa svojih 2.456 metara. Zimi ga prekriva debeli snežni pokrivač, a skijaši se penju peške ili planinskim putem do platoa Nida i odatle silaze po netaknutim stazama – iskustvo koje je više avantura nego klasično skijanje. Nije važno koliko imate kilometara u nogama, jer ovde priroda diktira tempo. Svaki zavoj, svaki spust je neponovljiv i pun adrenalina.

Ali Psiloritis nije jedino mesto – Lefka Ori, poznata kao Bela planina, s više od 50 vrhova iznad 2.000 metara, nudi avanturu za iskusne planinare, dok planina Dikti pruža blaže padine pogodnije za one koji žele da probaju nešto novo, ali ipak sigurnije. U svakom slučaju, reč je o pravom skijaškom izazovu: neuređene staze, planinska skloništa i mir netaknute prirode.

Tu je i Pierra Creta, jedinstvena trka u planinskom skijanju koja se svake godine održava u martu. Takmičenje okuplja entuzijaste iz celog sveta i predstavlja savršenu priliku da se iskusi kako izgleda skijanje na Kretanskim planinama – ekstremno, spektakularno i nezaboravno.

Sezona traje od februara do sredine aprila, a ponekad snega ima i do početka juna. Idealno je kombinovati jutarnje spustove s popodnevnim uživanjem na plaži – i tako dobiti spoj koji ćete pamtiti čitav život. Krit, ostrvo sunca i snega, definitivno je destinacija za one koji žele da spoje avanturu i lepotu Mediterana na način koji malo ko očekuje. 

WHERE THE MEDITERRANEAN MEETS SKIING

When you think of Crete, images of sun, turquoise seas, and sandy beaches probably come to mind. But few know that this Mediterranean island hides a little surprise – a place where you can actually ski

TEXT: ŽIKICA MILOŠEVIĆ

Yes, you read that right – Crete offers skiing, but don’t expect Alpine lifts and groomed pistes. Here, skiing happens in wild mountain terrain, with breathtaking views of the sea stretching into the distance.

The main star is Psiloritis, Crete’s highest peak at 2,456 meters. In winter, it’s blanketed in snow, and skiers make their way up on foot or via mountain paths to the Nida plateau, from where they descend down untouched slopes – an experience that’s more adventure than conventional skiing. Every turn, every run is unique and adrenaline-packed.

But Psiloritis isn’t the only spot – Lefka Ori, or the White Mountains, with over 50 peaks above 2,000 meters, offers challenges for experienced mountaineers, while Dikti mountain has gentler slopes perfect for those wanting to try something new, yet safer. In all cases, it’s a true ski challenge: unmarked trails, mountain shelters, and the serenity of unspoiled nature.

And then there’s Pierra Creta, a unique mountain ski race held every March. Bringing together enthusiasts from around the world, it’s the perfect chance to experience skiing on Cretan peaks – extreme, spectacular, and unforgettable.

The season lasts from February to mid-April, sometimes stretching into early June. It’s ideal to combine morning descents with afternoon beach time – a combination you won’t soon forget. Crete, the island of sun and snow, is truly a destination for those seeking adventure and Mediterranean beauty in a way few expect. 

PHOTO: FLICKR/PIERRA CRETA

RASKOŠNI NAKIT PRIRODE ORLOVAČA

Prirodni fenomen u okolini naselja Sumbulovac po mnogo čemu je unikatan.

Zove se Orlovača, a naziv je dobio po brdu u čijim se nedrima skriva

Rakošan nakit ove pećine, stalaktiti i stalagmiti koji se prepliću sa stubovima svih mogućih oblika, formi i boja, stvara jedinstvenu sinergiju podsećajujući na renesansne dvorce. Nizove tih draperija i mozaika ponegde prekidaju okamenjeni vodopadi i bigrene kade, kaskade ispunjene vodom koje podsećaju na Pamukale.

Pećina je nastala u krečnjacima iz trijasa, na grebenu brda Orlovača, ispod kojeg su starije naslage sastavljene od peščara, škriljaca i lapora. Na obodu uzvišenja nanizano je još nekoliko manjih pećina (Žohara, Vasina i Okrugla pećina), a tu su i vrela, od kojih je najveće vrelo reke Sinjeve, čiji se tok može pratiti i grotlu Orlovače.

Unutrašnji delovi ovog izvanrednog speleološkog lokaliteta otkriveni su relativno kasno, osamdesetih godina prošlog veka. Naime, ulaz u glavni kanal eonima je bio zatrpan i do njega se moglo doći samo uskim i niskim kanalom dugim nešto više od 200 metara. Na kraju tog puta nalazio se otvor koji su proširili prvi speleolozi.

Pećinski ukrasi i svi paleontološki nalazi

koje su zatekli bili su u potpunosti očuvani upravo zahvaljujući činjenici da su milenijumima bili nedostupni.

Ovde su otkriveni i ostaci pećinskog medveda, dalekog pretka mrkog medveda, koji je živeo pre 16.000 godina. Pećina je stanište najugroženije grupe sisara u Evropi – slepog miša. Pronađeni su još neki zanimljivi detalji, kao što su fragmenti keramike i grnčarija iz mezolita, amoniti –stanovnici nekadašnjeg mora, kao i sekira napravljena pre najmanje dve i po hiljade godina.

Podzemni sistem kanala prostire se na četiri međusobno povezana nivoa. Najniži je podzemni tok reke Sinjeve. Nešto viši nivo zauzima glavni kanal, prostran, prohodan i bogat ukrasima. Najviši nivo dug je svega 14 metara i sastoji se od tri manje prostorije. Ukupna dužina dosad istraženih kanala iznosi oko 2.500 metara.

U organizaciji Filozofskog fakulteta iz Istočnog Sarajeva nastavljeni su radovi na uređenju pećine. Izgrađen je novi pristupni put i stepenište do ulaza, postavljena je rasveta i produžena staza za posetioce. Postoje naznake i da će se uskoro nastaviti istraživanja, koja bi na svetlost dana mogla da iznesu još neke tajne iz daleke prošlosti ovog kraja. 

ukrasi i svi paleontološki nalazi koje su zatekli bili su u potpunosti očuvani upravo zahvaljujući činjenici da su milenijumima bili nedostupni

Pećinski

THE LAVISH JEWELLERY OF NATURE

The cave ornaments and all the paleontological findings they found were completely preserved due to the fact that they were inaccessible to the millennia

The natural phenomenon in the vicinity of the settlement of Sumbulovac is in many ways unique. It is called Orlovača

It is hidden in the bosom of the hill of the same name. The lavish jewellery of this cave, stalactites and stalagmites that intertwine with pillars of all possible forms, shapes and colors, creates a unique synergy reminding of Renaissance castles. The arrays of these draperies and mosaics are in some places interrupted by petrified waterfalls and tufa pools, terraced depositions filled with water that resemble Pamukkale.

The cave was formed on the ridge of Orlovača hill, below which older deposits, consisting of sandstone, shale and marl laid down. On the hill side, there are three smaller caves (Žohara, Vasina and Okrugla cave), all in a row. Many karst springs can be found within the cave system, the largest of which is the source of the Sinjeva river, the course of which can be traced in the Orlovača grotto.

The interior of this remarkable speleological site was discovered relatively late, in nineteeneighties. The reason was that the entrance to the main channel was jammed for eons and it could only be reached by another channel, over 200m long, narrow and low. At the end of that road, there was an opening that was expanded by the first cavers. The cave ornaments and all the paleontological findings they found were completely preserved due to the fact that they were inaccessible to the millennia.

The remains of the cave bear, a distant ancestor of brown bear that lived here 16,000 years ago, were also discovered. The cave is the habitat of the most endangered mammalian group in Europe - a bat. Other interesting details were found, such as fragments of ceramics and pottery from the Mesolithic, ammonitesinhabitants of the ancient sea, as well as an axe made at least two and a half thousand years ago.

The underground channel system extends to four interconnected levels. The lowest is the underground stream of the River Sinjeva. A somewhat higher level occupies the main channel, spacious, passable and rich in decorations. The highest level is only 14 meters long and consists of three smaller rooms. The total length of the channels explored to date is about 2,500 meters.

With the organization of the Faculty of Philosophy from East Sarajevo the work on the cave preservation continued. A new access road and stairway to the entrance were built; lighting and extended trail for visitors were installed. There are indications that the research will continue soon, which could bring to light some more secrets from the distant past of this region. 

MLADEN ARSIĆ
NIKOLA KUSMUK

THE OF SKIING Joy

Hvala vam što ste sa nama podelili svoje najlepše uspomene, odnosno fotografije sa skijanja. To nam je donelo izazovan zadatak da u konkurenciji od više od 100 fotografija bodujemo i izaberemo top 10 najlepših!

Magazin SkiYu organizovao je onlajn nadmetanje za najbolju skijašku fotografiju. Bodovanje je vršeno na osnovu lajkova na Facebooku. Tako smo dobili prvih 10. Autori 10 najboljih fotografija dobiće trodnevni ski-pass u OC Jahorina u sezoni 2025/2026.

Thank you for sharing your best skiing memories with us. That brought us the challenging task of scoring and choosing the top 10 most beautiful in a competition of more than 130 photos!

SkiYu magazine organised an online competition for the best ski photo. The final ranking was based on Facebook likes. That’s how we got the first 10. The authors of the 10 best photos will receive a three-day ski pass to OC Jahorina in the 2025/2026 season.

TAMARA MITRIĆ MIA MITRIĆ
NADA TODOROVIĆ
DANIJELA VUČETIĆ
ALEKSANDRA MITRIĆ
SLAĐAN PEJIĆ
BRANKA SPASOJEVIĆ
TAMARA RADOJEV

TECHNOALPIN POKRETAČ PROMJENA!

Neograničene inovacije i napredne tehnologije za proizvodnju snijega u službi skijališta Balkana

Već više od 35 godina TechnoAlpin — svjetski lider u proizvodnji snijega — razvija najnaprednija rješenja za proizvodnju snijega za operatere skijališta širom svijeta. Od uređaja za proizvodnju snijega i kompletnog inženjeringa sistema osnježenja do automatizacije postrojenja, softvera za kontrolu i alata za donošenje odluka, DNK kompanije TechnoAlpin uvijek je bio jasan: osigurati najbolji snijeg uz povećanje energetske efikasnosti i optimizaciju korištenja resursa.

Danas se više od 2.500 klijenata oslanja na opremu i tehnologije TechnoAlpina kako bi osigurali zimsku sezonu, postigli svoje operativne ciljeve i priredili nezaboravna iskustva sve zahtjevnijim gostima i ljubiteljima zimskih sportova. Od samog početka 1990. godine ni regija Balkana — uključujući Sloveniju, Srbiju,

Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru — nije bila izuzetak. Iz godine u godinu brojna skijališta biraju TechnoAlpin kao svog pouzdanog partnera.

Prepoznajući snažan potencijal koji donosi kontinuirani razvoj skijanja i rastuća ekspanzija skijališta u ovoj regiji, TechnoAlpin je brzo uspostavio lokalnu prisutnost. Kompanija je podržala operatere ski centara pružanjem pouzdanih, kvalitetnih, održivih i inovativnih rješenja kako bi se odgovorilo na izazove proizvodnje snijega. Od tada pa sve do danas na području Balkana instalirano više od 1.200 uređaja za proizvodnju snijega, čime je urezan trag TechnoAlpina u regiji. U prvim godinama to su često bili pojedinačni uređaji, poput mobilnih ventilatorskih topova, koji su se koristili za pokrivanje podnožja staza ili manjih dijelova skijališta, ali kako je rasla potražnja za snježnim pokrivačem i

sigurnim snijegom, početkom 2000-ih izgrađene su prve pumpne stanice  i mašinska postrojenja — što je označilo novu eru velikih, integrisanih sistema za proizvodnju snijega u regiji.

Međutim, tokom godina TechnoAlpin se nije fokusirao samo na isporuku najboljih proizvoda — od ventilatorskih topova, lansera za proizvodnju snijega i SnowFactory sistema do naprednih softverskih rješenja poput ATASSpro i SNOWMASTER — već je i prihvatio ideju pravog partnerstva sa skijalištima u regiji Balkana. To znači blisku saradnju s operaterima na dizajnu najprikladnijih rješenja za osnježavanje, podršku tokom cjelokupnih operacija proizvodnje snijega i pružanje stalnog održavanja, kako bi uvijek bili uz njih. Od početka do kraja zimske sezone, posvećen tim stručnih tehničara uvijek je dostupan i spreman da odgovori na svaku potrebu timova na skijalištima. 

THE SNOWFACTORY FAMILY IS GROWING

Innovation never stops at TechnoAlpin. A pioneer in all-weather snow production for alpine, nordic, and indoor applications, TechnoAlpin now offers a complete in-house developed range of SnowFactory solutions: the recently launched Tundra, the Polar and Polar Mobile, the Arctic, and fully customized systems — unlocking truly unrestricted production capacity

TUNDRA – COMPACT, EFFICIENT & SUSTAINABLE

The new Tundra model fits inside a 20’ container — half the size of the Polar Mobile — yet produces up to 70 m³ of snow per day. With its Plug & Play concept and minimal infrastructure requirements, it provides exceptional efficiency and unmatched flexibility for ski resorts and indoor ski domes. Its compact design also allows full external access to all components, while seamless integration with ATASSpro ensures optimal operational control. On top of that, the Tundra runs on the eco-friendly refrigerant R454C, which has

MILANO

a significantly lower environmental impact compared to traditional gases.

SNOW ANYTIME & ANYWHERE

Operating in temperatures up to +25°C, SnowFactory technology is a true gamechanger. It allows to guarantee early-season snow, independent of weather conditions — always with the signature quality, reliability, and design of TechnoAlpin products. With more than 115 SnowFactory projects worldwide, TechnoAlpin continues to set the benchmark for innovation, sustainability, and customer trust in snowmaking. 

CORTINA

WINTER OLYMPICS 2026:

TechnoAlpin at the Core of Snowmaking

TechnoAlpin will once again play a central role at the Milano Cortina 2026 Winter Olympics, having secured most of the international tenders for snowmaking systems at the main competition venues. The decisive factor was not price, but technological excellence, energy efficiency, and decades of expertise in complex projects.

For venues hosting events on snow, several projects have been carried out in preparation of this major event. In Bormio, the largest project is underway, with 80 snow producers and two pumping stations, with commissioning planned for November 2025. In Livigno, work includes one of Italy’s largest reservoirs (200,000 m³ at 2,530 m),

74 pits, and a high-capacity pumping station, supported by TT series snow producers. In Cortina d’Ampezzo, additional development of the existing snow production facility, which was already upgraded in 2020/2021 for the World Championships, are being carried out.

The Nordic center in Tesero and the biathlon facility in Antholz have been modernized, with Antholz also adding a SnowFactory to further secure snow production for above zero temperatures.

Altogether, TechnoAlpin has secured snowmaking projects worth €30 million, confirming its role as the trusted partner for major international winter sports events. 

HARIS JUSOVIĆ

Grafički dizajn kao lična naracija: Haris Jusović između instinkta i slobode

S autorom naslovnice novog broja magazina SkiYu razgovaramo o balansiranju kreativnosti i klijentovih očekivanja, dizajnu kao emociji bez granica i kampanji za OC Jahorina koja je prerasla u nešto mnogo veće

Kako bi opisao svoj profesionalni identitet između grafičkog dizajna, vizuelnog pripovijedanja i ličnog izraza?

Ako bih i pokušao opisati taj sklop “sitnica” koje su gradivne jedinice mog profesionalnog puta, bojim se da bi priča otišla preširoko, a pošto je objektivna društvena širina ono što nam fali da bismo vodili bezbrižnu svetematsku konverzaciju, zadržao bih se na tome da je grafički dizajn uvijek bila tehnička ispomoć pri vizuelno-komunikativnom oblikovanju lične naracije. Ne pripadam nijednoj ovoj cjelini sveobuhvatno niti kompletno, ali tu sam, negdje, glavom i bradom, u svakoj niši pomalo i dovoljno.

Postoji li koncept ili vrijednost kojoj se dosljedno vraćaš u svom radu?

Ne bih rekao da se ičemu vraćam. Oslobađam misli u obliku vizuelno-komunikativnih formi i nalazim im primjenu - katkad. Ako je to koncept, onda je to ono što je opet sveprisutno u mom radu, dok se vrijednosti same reflektuju kad treba, gdje treba i kako treba. Koliko u tvojoj estetici ima uticaja prostora iz koga dolaziš?

Nula posto! Estetika se vježba i stvara, najčešće istražujući, testirajući sopstvene mogućnosti. Ona “bira” svoju klijentelu i prednjači u odnosu na geografske, odnosno iskustvene prethodnosti, formira se sama i napreduje s vremenom. U eri vizuelne prezasićenosti, kako zadržati autentičnost?

Ne objavljivati prvu ideju koja ti padne na pamet. Odlaziti u širinu. Uvijek nastojim da moj rad bude nešto što te odmah ”uzme”, oraspoloži i na šta pomisliš: “Pa kako se ja ovoga nisam sjetio?”.

Kako balansiraš između kreativne slobode i očekivanja klijenata?

Nekad sam žonglirao, a sada, upravo tako, balansiram. Stvar je navike i prethodnih iskustava. Ne treba ništa, pa ni moj angažman biti fokusiran na jednosmjernost, jer koliko god klijent ne znao šta želi, većinom zna, pa treba naći zlatnu sredinu u kojoj dizajner nije vezan u lance i katance, a u kojoj postoji sinergija i međusobno uvažavanje bez trunke ego tripa i kompleksa. Postoji li neki rad iz tvoje karijere koji danas vidiš drugačije nego u trenutku kad je nastao?

Ima ih mnogo. Taj “upgrade” momenat vrlo često me “pozove na kafu”. To je normalno.

Kako izgleda tvoj proces od ideje do realizacije, imaš li strukturu ili se oslanjaš na instinkt?

Instinkt i ultimativna, stečena motivisanost. A motivisan sam jer imam sretan dom i zdravu porodicu. Neka ostane tako. Šta dizajn ne bi smio postati, po tvom mišljenju?

Već postaje. Cheap thrill.

Koji ti je najveći profesionalni izazov u ovom trenutku?

Odgojiti djecu da budu sretna u ovoj nervoznoj i prebrzoj Scroll ‘n’ Swipe dobi. Toliko mi je sve drugo laganica.

Kada dizajniraš naslovnicu, kao što je slučaj s ovim brojem magazina SkiYu, šta ti je primarno: komunicirati emociju, informaciju ili identitet brenda?

U ovom slučaju – kontekst prednjači. A on slijedi iz komunikacije, kao što komunikacija slijedi iz konteksta. Identitet brenda je važan, ali ne smije nas okivati. Emocija je, s druge strane, vrlo personalna i nije fiksirana za rješenje.

Radio si zimsku kampanju za OC Jahorina.

Kako si pristupio vizuelnom predstavljanju planine kao brenda?

Onako kako niko nije do sada. Nekonvencionalno, šaljivo, pahuljasto, odvažno. Bilo mi je važno da zadržim plavilo u vizuelnom identitetu Jahorine. Prirodni pokazatelj slobode u vrijednosti boje. Beskonačnost svega lijepog.

Kako opisuješ saradnju s timom OC Jahorina?

To je pravi pravcati tim. Uz povjerenje koje je tim OC Jahorina imao u moj rad, osvojili smo neka nova srca i otkrili neke nove poente. Isključivo putem komunikacije. Saradnja IZVANREDNA. Možda jedna od pet najboljih u karijeri. Šta ti je ta kampanja donijela kao dizajneru – novi izazov, drugačiji format, ličnu satisfakciju?

Mislio sam da će biti kampanja, ali ovo je bilo mnogo više od kampanje. Zadovoljstvo, ultimativna sloboda, kontinuitet u kreacijama, slojevita percepcija problema i svedena projekcija rješenja. 

HARIS JUSOVIĆ

Graphic Design as Personal Narrative: Haris Jusović Between Instinct and Freedom

How would you describe your professional identity between graphic design, visual storytelling, and personal expression?

Even if I tried to describe that set of “details” that make up the building blocks of my professional journey, I fear the story would become too wide. Since what we actually lack is an objective social breadth to have carefree, meaningful conversations, I’ll stay with this: graphic design has always been a kind of technical assistance in shaping the visual-communicative layer of my personal narrative. I don’t fully belong to any of these categories, but I am, head and beard, a little bit in each of them — and enough.

We spoke with the designer of the latest SkiYU magazine cover about balancing creativity and client expectations, design as emotion without boundaries, and the OC Jahorina campaign that grew into something much bigger even my work — should be one-directional. Because no matter how much a client doesn’t know what they want, they usually do, in some sense. The key is to find the golden middle ground where the designer isn’t shackled, but where there’s synergy and mutual respect without ego trips or complexes.

Is there a project from your career that you see differently today than when it was created?

There are many. That “upgrade moment” often comes to invite me for coffee. And that’s normal.

Is there a concept or value you consistently return to in your work?

I wouldn’t say I return to anything. I release thoughts in the form of visual-communicative expressions and sometimes find their use. If that’s a concept, then that’s the ever-present thread in my work. The values themselves reflect when they should, where they should, and how they should.

How much does the space you come from influence your aesthetics?

Zero percent! Aesthetics are trained and created, usually by exploring and testing one’s own possibilities. Aesthetics “choose” their clientele and stand ahead of geographical or experiential precedents. They form themselves and evolve with time.

In an era of visual oversaturation, how do you maintain authenticity?

By not publishing the first idea that comes to mind. By expanding horizons. I always strive for my work to be something that immediately “grabs” you, lifts your mood, and makes you think: “How did I not come up with this myself?”

How do you balance between creative freedom and client expectations?

I used to juggle, now I balance. It’s a matter of habit and previous experience. Nothing — not

What does your process from idea to realization look like — do you have a structure, or do you rely on instinct?

Instinct and ultimate, acquired motivation. And I am motivated because I have a happy home and a healthy family. May it remain so. In your opinion, what should design never become?

It already is. A cheap thrill.

What is your biggest professional challenge at the moment?

Raising children to be happy in this nervous, fast “Scroll ’n’ Swipe” era. Everything else feels like a breeze.

When you design a cover, as with this issue of SkiYU, what takes priority: communicating emotion, information, or brand identity?

In this case — context takes the lead. And context follows communication, just as communication follows context. Brand identity is important, but it must not chain us down. Emotion, on the other hand, is very personal and not fixed to the solution.

You worked on the winter campaign for OC Jahorina. How did you approach visually presenting the mountain as a brand?

In a way no one had done before. Unconventional, playful, fluffy, bold. It was important for me to keep the blueness in Jahorina’s visual identity. A natural indicator of freedom in the value of color. The infinity of everything beautiful.

How would you describe your collaboration with the OC Jahorina team?

That is a real team. With the trust they had in my work, we won new hearts and discovered new points of connection. Exclusively through communication. The collaboration was OUTSTANDING. Perhaps one of the top five in my career.

What did that campaign bring you as a designer — a new challenge, a different format, personal satisfaction?

I thought it would be a campaign, but it turned out to be much more than that. Satisfaction, ultimate freedom, continuity in creation, layered perception of problems, and a distilled projection of solutions. 

Toponim Solila, kao što mu i samo ime kaže, govori da su ovo nekad bila polja lokalne solane, odakle se crpila so

OD SOLILA DO BJELILA

Osim luksuznih hotela, apartmanskih naselja i golf terena, poluostrvo Luštica u Boki kotorskoj krije i brojne prirodne, istorijske i arhitektonske bisere, koje je najlakše istražiti na dva točka

TEXT & PHOTO: ROBERT ČOBAN

Moj imidž ”Lale na biciklu” posledica je serijala ”Biciklom kroz Vojvodinu” koji pišem još od vremena pandemije koronavirusa kad sam, sprečen da putujem van zemlje, na dva točka krenuo u istraživanje bačkih, banatskih i sremskih sela. Zbog toga, gde god dođem, domaćini mi ponude da na biciklu obiđem i njihov kraj. Ovog puta to je poluostrvo Luštica u Boki kotorskoj na kome sam otkrio mnoge skrivene kutke za koje većina posetilaca Crne Gore nije ni čula. Krenuo sam s golf terena Luštica Bay, prvog sa 18 rupa u Crnoj Gori, sa kojeg se sa svake pozicije vide ili otvoreno more ili vode Bokokotorskog zaliva. Kreirao ga je slavni južnoafrički golfer Geri Plejer, čije je prezime dokaz latinske poslovice „Nomen est omen”. Naime, Geri Plejer (89) je posle odlaska u sportsku penziju počeo da se bavi kreiranjem golf terena - napravio ih je preko 400 širom sveta, počevši od onog u južnoafričkom San Sitiju pre više od 50 godina. Spuštam se do mesta koje zovu Solila i tu me čeka Dejana Stjepčević iz Turističke organizacije Tivta, koja mi s karakterističnim bokeljskim humorom i znanjem lokalnih zanimljivosti upotpunjuje ugođaj.

Toponim Solila, kao što mu i samo ime kaže, govori da su ovo nekad bila polja lokalne solane, odakle se crpila so, i to u više navrata u istoriji ovog mesta. U prošlosti je to bilo čak i mesto nekontrolisanog lova i ribolova, a danas je zaštićeni rezervat u kome je ptice moguće „loviti” samo fotoaparatom, pa i u tim prilikama vodi se računa o tome da se ne uznemiravaju.

Solila su jedno od preostalih močvarnih priobalnih lokaliteta za ptice na istočnoj obali Jadrana koja su, zbog

obilja hrane u plitkoj vodi, stanište ptica tokom zimovanja i odmorište na seobi ptica iz severne i istočne Evrope. Ovaj prirodni biser, površine oko 150 hektara, u močvarnom je delu priobalnog pojasa Krtoljskog zaliva, naspram gradskog jezgra. Prvo je zaštićeno područje takve vrste na crnogorskoj obali i jedno od najvažijih odmorišta ptica na njihovom migratornom putu (Adriatic Flyway).

Ulaz u rezervat je besplatan, gostima su na raspolaganju i pešačko-biciklističke staze opremljene klupama za odmaranje, dok se ptice mogu posmatrati iz dve kule osmatračnice u rezervatu ili s vidikovca koji se nalazi uz magistralni put prema Krtolima. U Solilima žive 22 endemske vrste: pet biljaka, jedan vodozemac i 16 insekata.

Do sada je prepoznato i registrovano 178 vrsta ptica koje imaju stalno stanište ili povremeno posećuju Solila. U plitkoj morskoj vodi ispred Solila česti su kormorani, gnjurci, galebovi, baljoške i pojedine vrste pataka. Tu se redovno hrane ptice šljukarice i više vrsta čaplji, od kojih se siva, velika bela i mala bela čaplja viđaju tokom celog leta. U proleće i na jesen razleže se pesma manjih ptica pevačica, među kojima su pliske, belke, travarke, više vrsta lastavica i pojedine vrste ptica grabljivica poput eje.

Za vreme gnežđenja u proleće i leto broj ptica se smanjuje, ali se tad gnezde tipične mediteranske vrste svračaka, strnadica, grmuše i druge. U rezervat svraćaju i čitava jata ždralova, roda (što je retka pojava za ovakva područja), a nakon više od deset godina, u septembru 2020. pojavila su se i dva flamingosa.

Nastavljamo dalje uz obalu i stižemo do Kakrca. Specifična mikroklima ovog ušuškanog dela poluostrva, blagi vetar, miris soli i bilja u vazduhu, drvene barke u vodi i na obali daju sliku krajolika kao s nekih starih razglednica. U moru je

veliko prisustvo slatke vode iz brojnih izvora (jedan od njih je na samoj obali u centru naselja), tako da se more oko Kakrca, po nalazu Instituta za biologiju mora, pokazalo kao najčistije na celom Crnogorskom primorju.

Odmah pored Kakrca su Bjelila. Zbog mnoštva izvora i plodne zemlje ovaj kraj je u prošlosti bio bogat vinogradima i baštama punih stabala limuna i pomorandži. Jedan od izvora, Frutak, zaslužan je za to što Bjelila nose upravo ovo ime. Naime, u davna vremena Bokeljke su ovde dolazile da peru, odnosno “bijele” veš. Ono što ovom mestu daje dušu jesu kamene kuće, njih dvadesetak, a neke su stare preko 700 godina! Građene su slično, prizemlje – konoba koja je služila za čuvanje vina, ribarskih mreža, opreme za barke i slično – i jedan sprat za stanovanje. Dvorišta krase lovor, ruzmarin, stabla masline i smokve. S terase jedne od njih neprekidno je lajao pas koga je moje prisustvo očigledno uznemirilo. Uskoro se pojavila i starija žena, koju sam pitao ko je vlasnik polusrušene kamene kuće na samoj obali. „Ma, problem je što ih ima više! Jedan je iz Novog Sada i povremeno dolazi, ali ništa ne popravljaju!”, veli ona.

Iza sebe ostavljamo Krašiće, poznato turističko mesto, i tu se put odvaja od obale i kreće u brdo. Prolazimo kraj Crkve Sv. Pantelejmona, u čijoj se porti nalazi groblje. Pažnju mi privlači grob pomorskog kapetana Petra Kršanca (1832–1905). Hram je građen od kamena, a renoviran je 1902, kako piše na natpisu iznad vrata. Stižemo do samog vrha poluostrva, s koga se dobro vidi Prevlaka u Republici Hrvatskoj. Tu ispod, kaže mi Dejana, nalaze se brojne atrakcije koje je moguće videti samo s mora – kraj plaže Rose godinama je nasukan jedan ribarski brod, a odmah pored je i bivše sklonište za podmornice. U njega su, dok je bilo u funkciji, mogle da stanu dve podmornice, a takođe su mogle da se ukrcavaju mine i torpeda, kao i da se dopune svoje akumulatorske baterije strujom iz generatora koji je tu bio postavljen. „Rakite” i „Spilice”, druga dva vojna objekta koja se nalaze na obali Luštice, istočno od Rosa, bila su u upotrebi sve

do početka 2000, a i danas su formalno u posedu Mornarice Vojske Crne Gore. Pored tri tunela, nekadašnja Jugoslovenska ratna mornarica u Boki kotorskoj imala je i četiri takozvana maskirna veza – na Vitoglavu kod Risna, dva kod Perasta, jedan između rta Gospa od Anđela i Stoliva, dok se još jedan maskirni vez nalazio van zaliva u blizini Bigove. Tuneli su bili namenjeni za zaklanjanje od izviđanja neprijatelja i za zaštitu od napada iz vazduha manjih ratnih brodova poput topovnjača, raketnih i torpednih čamaca. U blizini, na samoj obali, nalazi se i stara tvrđava Arza, takođe izgrađena u 19. veku kao deo austrougarskog sistema odbrane Bokokotorskog zaliva. Ova kružna fortifikacija, s debelim kamenim zidovima i strateškim položajem s pogledom na Jadransko more, pružala je ključnu kontrolu nad prilazima zalivu. Danas, iako napuštena i delimično ruinirana, Arza privlači posetioce svojim istorijskim značajem i spektakularnim pogledima.

Nekoliko dana kasnije, jednom drugom prilikom, brodićem smo se iskrcali na ostrvce preko puta Arze koje meštani zovu Mali Žanjic. Mislili smo da tu samo sačekamo drugi brodić koji je trebalo da nas pokupi kad smo začuli glas oca Jovana. On je sveštenik koji brine o maloj pravoslavnoj Crkvi Vavedenja Svete Bogorodice. Pozvao nas je da uđemo u hram i s njim očitamo “Očenaš”, a posle nas poslužio odličnom travaricom. Kaže nam da je rodom iz Hercegovine i objašnjava da crkva nema prozora jer su tokom zime talasi tako veliki da bi unuštili njenu unutrašnjost.

U blizini je i Plava špilja – prirodni fenomen koji ostavlja bez daha svakoga ko se nađe unutra, okupan u plavom svetlu. Naime, sunčevi zraci koji prolaze kroz podvodne otvore stvaraju zapanjujuće plave tonove u vodi unutar špilje. Do nje možete doći brodom iz Herceg Novog, Tivta ili Kotora. Idealna je za plivanje i ronjenje, pružajući jedinstven vizuelni doživljaj i kristalno čistu vodu.

Na samom kraju poluostrva Luštica nalaze se tvrđave Kabala i Luštica. Kabala je građena

Pored tri tunela, nekadašnja Jugoslovenska ratna mornarica u Boki kotorskoj imala je i četiri takozvana maskirna veza

U plitkoj morskoj vodi ispred Solila česti su kormorani, gnjurci, galebovi, baljoške i pojedine vrste pataka
Lala na biciklu, Robert Čoban

Solila is one of the last remaining coastal wetlands for birds on the eastern Adriatic coast. With its shallow waters rich in food, it serves both as a wintering ground and a resting stop for migratory birds from northern and eastern Europe

od kamena, gvožđa i betona od 1895. do 1897. Na prva dva sprata tvrđave nalazila se kasarna, s kuhinjom, magacinima i prostorijama za vojsku. Borbeni deo s artiljerijom, merzerima i haubicama bio je postavljen na otvorenu krovnu platformu. Što se tiče tvrđave Luštica, ona je takozvana „tvrđava bliznakinja” Kabale i imala je identičan način gradnje i borbene tehnike. Zapuštanje, meteorološke prilike i priroda učinili su svoje, vegetacija polako osvaja ova dva objekta i oni, nažalost, podsećaju na one kraj Barbarige u Istri o kojima sam na ovom mestu pisao pre dve godine.

Pred povratak u Luštica Bay navratili smo do imanja  “Moric Olive Farm” u selu Tići koje je već 17 godina organski sertifikovano za poljoprivrednu proizvodnju i preradu maslinovog ulja, što su članovi porodice Moric uspešno povezali s turističkom delatnošću – popularnim „agroturizmom”. Prema načelima tradicionalne poljoprivrede, ratarstva, maslinarstva, stočarstva koja su naučili od svojih

predaka, oca i majke, braća Moric povezuju krug proizvodnje s reciklažom, ruralno s modernom tehnologijom, a domaću hranu s turističkom degustacijom i edukacijom. Na površini od šest hektara uzgajaju ukupno oko hiljadu stabala, od kojih su neka stara preko 300 godina, a ima i novih zasada. Ponosni su na starinsku „žuticu“, koja zauzima najveći deo maslinjaka, kao i na stari mlin koji je bio pokretan snagom magarca ili konja, vredan primerak koji smatraju važnim svedokom porodične tradicije i tradicije maslinarstva u Boki i Crnoj Gori. U skladu s tradicijom, na imanju čuvaju i magarce, koji kultivišu teren u maslinjaku.

Ilija Moric, koji je profesor na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru, svojim posetiocima (najviše je onih s kruzera) redovno pokazuje imanje, stari i novi mlin za masline, uči ih kako da prepoznaju kvalitetno maslinovo ulje. „Kod ulja je važno testiranje mirisa i ukusa. Kod mirisa imamo dva koraka: najprije zagrijemo ulje u profesionalnim uslovima, to je 27 stepeni Celzijusa, a s obzirom na to da je naše tijelo toplo 37 stepeni Celzijusa, temperaturu postižemo držeći s obje ruke čašu s uljem da je ugrijemo. Grijanje je važno zbog toga što, kad je ulje malo toplije, onda su i arome jače. Drugi korak je da jednom šakom zaklopimo čašicu i „ljuljuškamo“ ulje, miješajući ga u namjeri da izvršimo koncentraciju aroma i da ih pripremimo za mirisanje. U nekoliko sekundi brzo podižemo ruku i udahnemo miris!”, objašnjava Ilija Moric. A na pitanje o poreklu prezimena Moric odgovara: „Ovdje su kroz istoriju dolazili pomorci iz raznih dijelova svijeta, a neki su se tu i ženili i trajno nastanjivali, pa je tako i naš daleki predak iz Španije odlučio da ostane na Luštici!”

Biciklističku turu završio sam na obali, a znoj i prašinu Luštice sa sebe sprao u moru na plaži hotela Chedi koju su konobari već počeli da uređuju za veliko indijsko venčanje koje će se tu održati narednog dana. Kako bi sve bilo u skladu s njihovom tradicijom, mladenci su organizatorima ispostavili neobičan zahtev na koji su dobili pozitivan odgovor. Da, ako želite da iznajmite slona za venčanje u Crnoj Gori, i to je moguće! 

FROM SOLILA TO BJELILA

Beyond luxury hotels, apartment resorts, and golf courses, the Luštica Peninsula in the Bay of Kotor hides numerous natural, historical, and architectural gems—best explored on two wheels

TEXT & PHOTO: ROBERT ČOBAN

My image as “”a Tulip” (the guy from Vojvodina) on a bicycle” is a result of the series Cycling through Vojvodina, which I started back during the coronavirus pandemic, when unable to travel abroad, I set off on two wheels to explore the villages of Bačka, Banat, and Syrmia. Because of this, wherever I go, the locals suggest I cycle around their region as well. This time, it was the Luštica Peninsula in the Bay of Kotor, where I discovered many hidden corners that most visitors to Montenegro have never even heard of.

I started at the Luštica Bay golf course, the first 18-hole course in Montenegro, from which every position offers a view of either the open sea or the waters of the Bay of Kotor. It was designed by the famous South African golfer Gary Player, whose surname is a perfect illustration of the Latin saying Nomen est omen. After retiring from professional sports, Player (now 89) began designing golf courses—he has built over 400 around the world, starting with one in Sun City, South Africa, more than 50 years ago.

Descending to the area known as Solila, I was greeted by Dejana Stjepčević from the Tivat Tourism Organisation, whose characteristic Boka humour and knowledge of local curiosities enhanced the experience.

The name Solila itself suggests the past: this was once a saltworks (“solila” in Serbian), where salt was extracted at several points throughout history. In earlier times, it was also a site of unregulated hunting and fishing, but today it is a protected reserve where birds can only be “hunted” with a camera—and even then, with care taken not to disturb them.

Solila is one of the last remaining coastal wetlands for birds on the eastern Adriatic coast. With its shallow waters rich in food, it serves both as a wintering ground and a resting stop for migratory birds from northern and eastern Europe. Covering an area of about 150 hectares in the marshy zone of the Krtoli Bay, opposite the town centre, it is the first protected area of its kind on the Montenegrin coast and one of the most important resting stops along the Adriatic Flyway.

Entry to the reserve is free, and visitors can enjoy pedestrian and cycling paths equipped with benches, while birds can be observed from two watchtowers inside the reserve or from a viewpoint on the main road to Krtoli. Solila is home to 22 endemic species: five plants, one amphibian, and 16 insects.

So far, 178 bird species have been identified here, either as residents or occasional visitors. In the shallow sea waters near Solila, cormorants, grebes, gulls, shelducks, and several duck species are common. Waders and various herons feed in the shallows, with the grey, great white, and little egret present throughout the summer. In spring and autumn,

the air fills with the song of small passerines, including wagtails, wheatears, warblers, several species of swallows, and raptors such as harriers.

During the breeding season in spring and summer, bird numbers decline, but typical Mediterranean species such as shrikes, buntings, and warblers nest here. Entire flocks of cranes and storks also stop by (a rarity in such habitats), and after more than a decade, in September 2020, two flamingos appeared.

We continued along the coast and reached Kakrc. The unique microclimate of this sheltered part of the peninsula, with its gentle breeze, salty air mixed with herbal scents, and wooden boats both afloat and pulled onto the shore, creates a scene straight out of an old postcard. The presence of freshwater from numerous springs (one located right on the seashore in the village center) makes the sea around Kakrc, according to the Institute of

Old Arza Fortress, built in the 19th century as part of the Austro-Hungarian defensive system of the Bay of Kotor

For oil, smell and taste are key. First, the oil is gently warmed to 27°C, the professional standard.

Since body temperature is 37°C, we achieve this simply by holding the glass with both hands

Marine Biology, the cleanest along the Montenegrin coast. Just next to Kakrc lies Bjelila. Thanks to its springs and fertile soil, the area was once rich with vineyards and gardens full of lemon and orange trees. One of the springs, Frutak, is the reason Bjelila (“whitewasher” in Serbian) got its name. In earlier times, local women would come here to wash—or “whiten”—their laundry. What gives this village its soul are its twenty or so stone houses, some over 700 years old! Built in a similar style, they feature a ground-floor konoba (cellar) used for storing wine, fishing nets, and boat equipment, with living quarters above. Courtyards are decorated with laurel, rosemary, olive, and fig trees. From the terrace of one, a dog barked incessantly, disturbed by my presence. Soon, an elderly woman appeared, and when I asked who owned the half-ruined stone house on the waterfront, she replied: “Ah, the problem is, there are too many owners! One’s from Novi Sad and comes occasionally, but nobody fixes anything!”

Leaving behind Krašići, a well-known tourist spot, the road veers away from the shore and climbs uphill. We passed by the Church of St. Panteleimon, whose courtyard holds a cemetery. My attention was drawn to the grave of Captain Petar Kršanac (1832–1905). The stone-built church was renovated in 1902, as stated on the inscription above the entrance. Reaching the peninsula’s highest point, there was a clear view of Prevlaka in Croatia. Below, Dejana told me, are attractions visible only from the sea: a fishing boat long stranded near Rose beach and a former submarine shelter. At full capacity, it could house two submarines, allowing them to load mines and torpedoes, and recharge their batteries from an on-site generator.

Other military sites on Luštica, like Rakite and Spilice east of Rose, remained in use until the early 2000s and are still formally under the Montenegrin Navy’s ownership. In addition to three tunnels, the former Yugoslav Navy had four so-called camouflaged berths in the Bay of Kotor—for concealing smaller warships from reconnaissance and protecting them from air attacks.

Nearby, on the shore, stands the old Arza Fortress, built in the 19th century as part of the Austro-Hungarian defensive system of the Bay of Kotor. This circular fortification, with its thick stone walls and strategic vantage point overlooking the Adriatic Sea, once provided crucial control over access to the bay. Today, although abandoned and partially ruined, it still attracts visitors with its historic significance and breathtaking views.

A few days later, on another occasion, we landed by boat on a small island opposite Arza, locally known as Mali Žanjic. Expecting only to wait there for another boat, we were surprised to hear the voice of Father Jovan, a priest caring for the tiny Orthodox Church of the Presentation of the Holy Virgin. He invited us inside to recite the Lord’s Prayer with him, then treated us to excellent herbal brandy. Originally from Herzegovina, he explained that the church has no windows because, in winter, the waves are so strong they would destroy the interior.

Also nearby is the Blue Cave (Plava Špilja)—a natural wonder that leaves visitors breathless, bathed in an otherworldly blue glow. Sun rays penetrating through underwater openings create dazzling shades of blue in the water inside the cave. You can reach it by boat from Herceg Novi, Tivat, or Kotor. It’s ideal for swimming and diving, offering crystalclear waters and an unforgettable visual spectacle.

At the very end of Luštica stand the Kabala and Luštica fortresses. Built between 1895 and 1897 from stone, iron, and concrete, Kabala housed a barracks with kitchens, storerooms, and soldiers’ quarters on its first two floors, while its artillery—mortars and howitzers—was positioned on the rooftop platform. Fortress Luštica, its so-called “twin,”

shared the same design and armament. Time, weather, and vegetation have slowly overtaken both, leaving them in a state reminiscent of those near Barbariga in Istria, which I wrote about two years ago.

Before returning to Luštica Bay, we visited the Moric Olive Farm in the village of Tići, certified organic for 17 years in both cultivation and olive oil production, which the Moric family has successfully combined with tourism under the banner of agrotourism. Following the principles of traditional farming passed down from their parents, the Moric brothers connect production with recycling, rural practices with modern technology, and homemade food with tourism, tastings, and education. On six hectares, they cultivate about a thousand olive trees, some more than 300 years old. They are especially proud of the old žutica (“yellow olive”) variety, which dominates their groves, and their antique mill powered by donkeys or horses—a valuable relic of family and regional tradition.

Ilija Moric, a professor at the Faculty of Tourism and Hospitality in Kotor, regularly guides visitors (mostly cruise tourists) through the farm, showing them both the old and modern mills, and teaching them how to recognise quality olive oil. “For oil, smell and taste are key. First, the oil is gently warmed to 27°C, the professional standard. Since body temperature is 37°C, we achieve this simply by holding the glass with both hands. Warming enhances the aromas. The next step is to cover the glass with one hand and swirl the oil, concentrating the aromas. Then, in a quick motion, we lift the hand and inhale!” explains Ilija. Asked about the family’s surname, he adds: “Sailors from all over the world came here through history, and some settled permanently after marrying locals. That’s how our distant ancestor from Spain decided to stay on Luštica.”

I ended my cycling tour on the shore, washing away the dust and sweat of Luštica in the sea at The Chedi Hotel beach, where waiters were already preparing the venue for a large Indian wedding the next day. To honour tradition, the couple had made an unusual request—which was granted. Yes, if you want to rent an elephant for your wedding in Montenegro, it’s possible! 

POTPUNO NOVA ELEKTRIČNA G-KLASA

G 580 sa EQ tehnologijom: Kombinovana potrošnja energije: 30,3 - 27,7 kWh/100 km kombinovana emisija CO₂: 0 g/km

Mercedes-Benz

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.