Prebacio je težinu na drugu stranu tijela što je kod njega označavalo nelagodu. Željela sam čuti kakvim nazivima će me počastiti, ali i kao kolega koji je inscenirao taj sastanak morala sam postaviti to pitanje. “Mislim da mi je rekla sve što je trebalo,” glasio je njegov odgovor. “To je sve?” zatečeno sam upitala. On je nemarno slegnuo ramenima. “Manje,” više, da. “Ništa se neobično nije dogodilo?” nisam mogla vjerovati njegovoj ležernoj reakciji. Očekivala sam ružne riječi, a ne ovo. “Zapravo jest,” iznenada je dodao. Eh, da. Dolazimo do tog dijela. I mislila sam da neće spomenuti, pomislila sam, ipak je bio onakav muškarac kakvim sam ga držala. “U zalogajnici smo vidjeli Sawyera.” Iznenadila sam se izborom njegove informacije, ali ipak mi je bilo drago što je spomenuo, jer sam na to umalo zaboravila u cijelom ovom kaosu. “Što je radio tamo?” “To bih i ja volio znati. Čudno se ponašao. Pokušao sam ova dva dana saznati nešto od sitnih kriminalaca na ulici o tome je li Sawyer upleten u nekakve mutne poslove, ali nitko nije propjevao. Sinoć sam ponovno bio u zalogajnici…” “I nisi me zvao?” prekinula sam ga. Vragolasto se nasmiješio. “Čuo sam da imaš nekakav spoj s Hope, pa te nisam htio prekidati.” Raširila sam oči od iznenađenja. “Znaš za to?” Preko njegovog okrutnog samozadovoljan i ponosan osmjeh.
i
grubog
lica
preletio
je
“O, da. Jimu se to neće svidjeti. Slab je na Hope,” zadirkivao je. “Ali ništa se nije dogodilo,” brzo sam rekla. 168