Page 1

1


DAYANA EVANS Alex Drugo Izdanje, 2016.

2


Copyright © 2016 Dajana Ajdučić All rights reserved ISBN-13: 978-1537471570 ISBN-10: 1537471570 3


DAYANA EVANS

ALEX

4


5


1.

Alexandra Heart

Vlastito ime mi je predstavljalo prepreku. To je bila misao koja je zaokupila moj um u trenutku kad sam parkirala automobil ispred roditeljske kuće koja se nalazila na rubu grada gdje su sve kuće bile istog oblika, s istim bijelim ogradama i šarenim vrtovima. “Što sad?” promrmljala sam i čvrsto uhvatila volan spustivši glavu kao da se predajem, ali taj pokret je potrajao samo nekoliko sekundi. Nisam imala luksuz predaje. Bila sam suočena s najvažnijim zadatkom u životu, ali već na samom početku naišla sam na slijepu ulicu. Duboko sam udahnula i zagledala se u kuću ispred sebe. Kuću koja je budila mnoge uspomene i u kojoj sam boravila tek dva čudna dana. Nakon dvadeset i devet godina bila sam prisiljena ponovno useliti k roditeljima. Već godinama nisam živjela s njima i postojala je velika razlika između kratkih posjeta i ponovnog useljenja, ponovnog navikavanja jedno na drugo. Nisam mogla vjerovati da bih se ikada mogla osjećati kao stranac u vlastitom domu, ali upravo to se dogodilo. Morala sam samu sebe stalno podsjećati kako ovo nije korak unatrag, nego prilika za napredak. Opet sam duboko udahnula. Spremna ili ne, zadatak je ispred mene i moram učiniti sve što je u mojoj moći kako bih prevladala nastalu situaciju. Nevoljko sam otvorila vrata i izašla iz automobila. 6


Kad sam ušla u prostrani hodnik velike dvokatnice odložila sam ključ na komodu i glasno dozvala, “Tata!” Nisam čekala odgovor. Ni sama nisam znala zašto sam ga dozivala kad sam zapravo znala gdje se nalazio. Uputila sam se prema stražnjem dvorištu kroz kuću prepunu uspomena. Svaki kutak je imao svoju priču, veselu ili tužnu, i svaki detalj me vraćao unatrag kao vremeplov. Kad sam, uzburkanih osjećaja, izašla na trijem ugledala sam oca s našim psom Maxom, sibirskim haskijem koji je od malena bio najneposlušniji član Heartovih. Osjetila sam nalet nježnosti dok sam promatrala njihovu igru. Tata je u ruci držao frizbi i izazivao Maxa da skakuće, a preko lica je rastegnuo blistavi osmjeh. Stvarali su predivnu sliku, pogotovo jer se iza njih protezao dugačak vrt s raskošnom zelenom travom, kamenim puteljcima, sočnim voćkama i mirisnim cvijećem u živim bojama. Maminih ruku djelo. Udahnula sam sladunjavi zrak koji je donekle umanjio napetost u mom tijelu. Antonio je sa svojih pedeset i sedam godina izgledao zavidno mlađe. Imao je vitku i snažnu figuru koju je održavao zahvaljujući ljubavi prema sportovima i borilačkim vještinama. Bio je nižeg rasta, ali to nije umanjilo snažan i autoritativan dojam kojeg je ostavljao. Njegova put je imala maslinastu nijansu, a crnu kosu su prošarale sijede vlasi. Svi su govorili da sam ista kao on zbog čega sam se iznimno ponosila. Tata mi je oduvijek bio više od roditeljske figure, bio je moj najbolji prijatelj, osoba od povjerenja kojeg bi nazivala kad bih imala bilo kakav problem, kada bi mi trebao savjet ili jednostavno kad bih osjećala potrebu izgovoriti na glas ono što me mučilo. Ali tu privilegiju nisam koristila već dugo. Predugo. Ne zato što nisam htjela, nego zato što nisam smjela upletati roditelje u poslove s kojima sam se bavila. Bilo je previše opasno, a ja sam se zbog te prisilne udaljenosti osjećala usamljeno i pomalo izgubljeno, kao da mi je oduzet najvažniji oslonac u životu. Promatrajući očevo sretno lice postala sam svjesna koliko mi je zaista nedostajao. “Tata,” nježno sam ga dozvala obuzeta snažnim emocijama koje kao da su stvarale kaotično vrelo strujanje u mom tijelu. Nisam voljela taj osjećaj, voljela sam biti hladna i smirena. 7


Okrenuo se na zvuk mog glasa, a Max je iskoristio trenutak njegove nepažnje i ukrao mu frizbi iz ruke, te se dao u trk po vrtu. Morala sam se nasmijati iznenađenom izrazu na očevom licu. “Alex,” lice mu se ožarilo kad me opet pogledao. Često sam imala dojam kako mu u očima mogu vidjeti malena srca dok bi gledao mamu ili mene. Nije znao skriti obožavanje koje je osjećao prema svojim damama, kako bi nas nazivao. Voljela sam taj izraz. Voljela sam osjećati njegovu bezuvjetnu ljubav koja je bila kao ruka spasa nad morem pogrešnih i uvjetnih ljubavi u kojima sam se ponekad utapala vraćajući me na put razuma. Odvratila sam pogled od njegovih iskrenih očiju i usredotočila se na ono što sam mu željela reći. “Imam problem,” rekla sam, ovaj put ne toliko nježno, i spustila se s trijema u vrt. “Kakav problem?” zabrinuto je upitao i prišao mi u susret. Kratko sam ga poljubila u obraz. To je bilo nešto što sam oduvijek radila kad bih ga vidjela, pa makar odsutnost trajala samo nekoliko sati. “Odbili su me.” “Odbili?” iznenađeno je ponovio, “Kako je to moguće?” “A što misliš?” stisnula sam zube i nevoljko procijedila ime, “Michael Luke Sawyer.” “Sawyer?! Taj lisac!” uzviknuo je, a njegove crne oči je obuzeo bijes, “Što je učinio?” Najgoru moguću stvar, pomislila sam. Obrambeno sam prekrižila ruke na prsima, stisnula zube i visoko uzdignute glave objasnila, “Rekao je kako im je dosta Heartovih u policiji i da je položaj za koji sam se prijavila namijenjen isključivo muškarcima.” Tata je prošao prstima kroz gustu kosu i tužno me pogledao. “Žao mi je što se na tebi iskaljuje,” rekao je, te dodao pomalo odsutno kao da razgovara sam sa sobom, “Ne razumijem zašto još uvijek želi osvetu?” zatim me ponovno pogledao i upitao, “Zašto želiš raditi baš u toj postaji? Imaš toliko odlikovanja i postigla si veliki uspjeh izvan ovog grada. Zašto si se odlučila vratiti? Ovo mjesto ti neće pomoći u napretku.” 8


Razumjela sam njegovu nevjericu u vezi iznenadnog povratka, ali nisam mu mogla reći istinu. “Vežu me sentimentalne vrijednosti,” odvratila sam pogled dok sam izgovarala te riječi. Ovaj dio nisam lagala, ali znala sam da će pitati još. “Znam, dušo, ali ova postaja je kočnica u tvojoj karijeri. Svjesna si toga, zar ne?” “To nije važno, tata,” zastala sam tražeći prave riječi kojima bih ga natjerala da više ne postavlja pitanja, te sam dodala, “Ovdje su radili svi muškarci u mojoj obitelji. Za mene bi bila velika čast nastaviti tu tradiciju. To je moj san.” Tata je uzdahnuo i tužno se zagledao u zeleno tlo pod nogama. Iako se činilo da se nije slagao s mojim riječima, ipak sam osjećala da mi neće proturječiti. “Znači, Sawyer još uvijek koristi svaku priliku za osvetu?” podigao je pogled u kojem su se izmiješali osjećaji ljubavi i krivnje, “Zbog zamjerke iz prošlosti odbio je najbolju polaznicu akademije i detektivku koja je u pet godina rada dobila više odlikovanja nego on i ja zajedno u cijeloj našoj policijskoj karijeri,” ton njegova glasa postao je oštriji kad je dodao, “Kako se usuđuje uništavati budućnost moje kćeri samo zato što sam mu prije trideset godina preoteo djevojku!” stisnuo je vilicu nastojeći kontrolirati bijes, te nježnije dodao, “Tvoju majku.” Znala sam da je mama bila u vezi sa Sawyerom godinu dana kad ju je tata zaveo i oteo Sawyeru ispred nosa. Čula sam tu priču milion puta. Isto tako sam znala da im Sawyer nikada nije oprostio izdaju. Možda bih ga i žalila da nisam bila svjedokom ljubavne sreće svojih roditelja već skoro trideset godina. Gledajući kako se i dalje neizmjerno vole nisam sumnjala u njihov izbor. Smatrala sam da nisu ništa drugo ni mogli nego krenuti za vlastitim srcima. Međutim, nisam željela da se tata osjeća krivim Sawyerovog nezrelog ponašanja. “Već ćemo pronaći način da to prebrodimo,” nježno sam rekla i potapšala ga po ramenu želeći ga smiriti, “Nemam namjeru odustati. Ne kad sam došla ovoliko blizu.” Ne sada, pomislila sam. Imala sam toliko planova, toliko mnogo posla. Okrenula sam se i uputila prema ulazu u kuću.

9


“Kasnije ćemo nastaviti razgovor, tata,” doviknula sam pri odlasku. ~ Zastala sam na vratima svoje stare spavaće sobe. Zadnjih nekoliko puta kad sam bila u posjeti nisam ulazila u ove prostorije, zbog čega su me sada obuzele uspomene na sreću i bezbrižnost koju sam osjećala ovdje. Sjetila sam se koliko sam se zaštićeno osjećala između ovih zidova i plahti. Povedena mislima nježno sam zagladila šarenu posteljinu na djevojačkom krevetu. Htjela ili ne, uspoređivala sam razliku između mirnog života uz roditeljsku zaštitu i kaotičnog života u kojem sam izigravala zrelu mladu ženu koja se snalazila u svijetu odraslih u kojem pravila nisu uvijek vrijedila. Ženu koja je nastojala pronaći najbolji način pomoću kojeg je sebe mogla pogledati u zrcalu, a opet naći dozu okrutnosti kako ne bi bila pregažena. Bilo je teško postići da vaga stoji u ravnini, da ponekad ne prevagne na bolju ili lošiju stranu. Uzdahnula sam. Bilo je važno preživjeti dan. Odmahnula sam glavom i odbacila stare uspomene jer nisam imala vremena misliti na to. Počela sam koračati po sobi razmišljajući o tome što bih mogla učiniti kako bi se situacija preokrenula u moju korist. Ovu priliku sam čekala cijeli svoj život. Morala sam je iskoristiti. Michael Luke Sawyer je došao na vlast gradonačelnika prošle godine i uveo je mnogo dobrih promjena, to sam morala priznati. Pod njegovim vodstvom procvala je i policijska postaja na čijem je čelu predsjedao. Postali su cijenjeni i poznati diljem zemlje zbog svoje učinkovitosti. Ali mene je privuklo nešto drugo u vezi te postaje. Prije nekoliko tjedana otvorilo se mjesto za partnera Tonya Lee Brassa, najpoznatijeg detektiva u gradu i šire. To je stvorilo priliku za moj napredak, jer su me zbog tog novootvorenog položaja kontaktirali moji nadređeni znajući da je ovo moj rodni grad i poslali me ovamo s misijom. Objašnjenje koje su mi dali šokiralo me. Otresla sam neugodne misli, još uvijek u nevjerici zbog svega što su mi ispričali. Vratila sam se na lakše teme. Za početak mi je bilo naređeno da postanem dio policijske postaje bez obzira na cijenu. 10


Nakon što sam dostavila dokumente za prijavu, bila sam uvjerena kako ću biti najbolja kandidatkinja. Posjedovala sam znanja iz raznih borilačkih vještina i postala sam detektivkom laskavo brzo zahvaljujući vlastitim postignućima i uspješnim rješavanjima raznih slučajeva. A ovo je bila sredina gdje su moja postignuća lako odskakala od drugih. Međutim nisam računala na Sawyera i njegovu reakciju. Nije me želio zaposliti samo zato što sam Heartova i jer sam žensko! Ne, neću dozvoliti da me zaustavi malena prepreka kao što je ženski spolni organ! Razmišljaj, Alex! Što učiniti? Alex, Alex...hm... Zastala sam ispred zrcala i zagledala se u odraz. Bila sam itekako svjesna svoje ljepote. Imala sam maslinastu put koju ju većina ljudi smatrala privlačnom, crnu valovitu kosu i egzotične crte lica. Modre oči, mješavina tatinih crnih i maminih plavih, imale su ljubičastu nijansu, a podignuti kutovi su naglašavali njihov neobičan izgled. Bila sam prosječne visine i posjedovala sam lijepo oblikovano i čvrsto tijelo zahvaljujući sportovima kojima sam se bavila od kad sam znala za sebe. Iznenada mi je sinula ideja. “Alex...” rekla sam zamišljeno i prodornije se pogledala, “ovo bi moglo čak i upaliti.” Skupila sam kosu na zatiljku i ponovno se zagledala u odraz. Zatim sam brzo dohvatila sredstva za skidanje šminke i počela ih upotrebljavati. Kad sam završila ponovno sam skupila kosu i pogledala se. “Uz malo truda moglo bi uspjeti. To je to!” Ponesena valom entuzijazma istrčala sam iz sobe i sjurila se stepenicama u prizemlje gdje sam se zamalo sudarila s ocem. “Gdje se žuriš, kćeri?” zabrinuto je upitao. “Ne mogu sada razgovarati, tata. Vidimo se kasnije,” rekla sam i nestala kroz vrata. ~

11


Michael Luke Sawyer Nasmijao sam se od srca, ali opet s notom zlobe. Napokon sam pronašao način da se osvetim čovjeku kojeg sam prezirao veći dio svog života. Muškarcu i ženi koji su me izdali i iščupali srce iz mojih grudi koje od tada nije naučilo ponovno vjerovati i voljeti. Držao sam ih odgovornima i krivima za samački i usamljenički život kojim sam živio, za prazninu koju su ostavili iza izdajničkog pohoda. Iz dana u dan sam njegovao i hranio mržnju prema njima. I sada sam, napokon, mogao prebaciti bar mali dio tog prezira na njihovu kćer. Osjećao sam se preporođenim. Zadovoljno sam se zavalio u fotelju koja je bila jedini lijepi komad namještaja u ovom tmurnom uredu. Nisam mogao skinuti osmjeh s lica od trenutka kada me Alexandra Heart napustila. Pretpostavljao sam koliko bi Heartu i Alexandri značilo da ona nastavi očevu tradiciju radom u ovoj postaji. Ali ne dok mogu nešto učiniti po tom pitanju. Ponovno sam se nasmijao. Danas je moj sretan dan. Kad sam joj dao svoj konačni odgovor došlo mi je da zaplešem, što sam i učinio nakon što je napustila ured. Slika njenog zaprepaštenog lica ostat će mi zauvijek vrijedan trofej. Kratko kucanje je poremetilo moje dobro raspoloženje jer sam znao tko se nalazio s druge strane vrata. Pribrao sam se i hladno rekao: “Naprijed!” Vrata su se otvorila i kroz njih je uronio Tony Lee Brass. Tony je izgledao kao jastreb sa svojim sivim pronicljivim očima koje su ljudima plijenile pozornost zbog kontrasta kojeg su tvorile s njegovim tamnim tenom i crnom kosom. Visok preko metar devedeset, snažne građe, njegova široka ramena su ispunila dovratak na kojem je stajao. Morao sam protiv volje priznati da je Tony ostavljao dojam dominantnog muškarca koji je svojom pojavom ispunjavao prostoriju gdje god se nalazio. Nije mi se to sviđalo, činilo se pretjeranim. “Zvali ste me, šefe?” glas mu je bio dubok i lijen i to me najviše iritiralo kod njega. 12


“Uđi, Tony. Sjedni,” pozvao sam ga nastojeći održati osjećaj sreće koji me maločas ispunjavao. Tony kao da je imao čarobnu moć uništavanja svakog veselja kojeg bih osjetio. Još jedan veliki minus koji sam mu dodao. Tony se pretjerano poslušno zavalio u stolicu nasuprot mene. Kao da se nalazio u udobnosti vlastitog doma ispružio je svoje dugačke noge i prekrižio ih u gležnjevima. Njegov pogled je odavao dosadu i upravo to je bio razlog zašto sam progovorio oštrije nego sam planirao. “Natječaj za tvog partnera traje još dva dana. Za sada sam izbor sveo na tri kandidata,” hladno sam ga obavijestio i pružio mu fasciklu s dokumentima koju je nezainteresirano uzeo, “Želim da ih proučiš i odlučiš se za jednog od njih.” Stisnuo je oči. “Već sam Vam rekao da mi nije potreban partner,” lijeno je vrtio fasciklu među prstima. “Itekako ti je potreban! O ovome smo već razgovarali,” oštro sam ga upozorio. Već sam bio na rubu strpljenja, “Glavešine zahtijevaju da sam odabereš s kim ćeš raditi jer cijene tvoj uspjeh, ali isto tako su odlučni u nakani da ti pribave partnera,” bio sam protiv prvog dijela, ali imao sam zavezane ruke. “Uh...” mrzovoljno se oglasio. “Tvoje metode možda jesu efikasne, ali činjenica ostaje da gradski budžet ne može financirati troškove tvog demoliranja grada i njegove okoline.” “Ali, šefe...” “Tony!” opet sam ga prekinuo, “Treba ti netko tko će te smiriti, netko zbog koga ćeš igrati po pravilima. Znam da te nije briga za vlastitu sigurnost, ali kada budeš odgovoran za život svog partnera, mislim da ćeš dva puta razmisliti prije nego se upustiš u vratolomiju.” Tony je mrzovoljno promrmljao nešto što nisam uspio razaznati, ali na glas je rekao, “U redu, šefe. Razumijem što želite,” uzdahnuo je i zagledao se u fasciklu, “Tu su znači tri kandidata koje ste svrstali u uži izbor?” Bio sam sumnjičav jer se previše brzo pomirio sa sudbinom, navikao sam da bude puno tvrdoglaviji i neposlušniji, zbog čega sam se intenzivno zagledao u njega i rekao, “Jedan od 13


njih će biti tvoj partner htio ti to ili ne i savjetujem ti da podatke o njima dobro proučiš.” “U redu,” rekao je previše nemarno. Nekoliko trenutaka sam ga promatrao procjenjujući ga, a on mi je uzvraćao pogledom koji ništa nije razotkrivao. “Šefe, mogu li sada ići?” prvi je progovorio. “Slobodan si.” Na te riječi ustao je i bez riječi izašao. Kad sam ostao sam pokušao sam se ponovno vratiti u stanje euforije u kojem sam bio prije nego je Tony došao, ali bezuspješno. Tony me ipak uspio isprovocirati svojim stavom i odbijanjem da bude razuman. Da nije toliko prokleto uspješan i da nije zaplijenio pozornost glavešina do sada bih ga već uklonio. Bio mi je trn u oku. ~ Antonio Heart Sjedio sam udobno zavaljen na trosjedu u dnevnom boravku. Bio sam opušten i zadovoljan, a oko mene je lebdio Emmin miris. Volio sam šampon koji je koristila jer sam mogao uživati u njegovoj aromi u ovakvim trenucima kad bi se njena glava ugnijezdila na mom ramenu dok bi gledali televiziju u popodnevnim satima. Nježno sam je obgrlio rukom i progovorio: “Naša kćerkica je opet u nevolji.” “Ništa novo,” zvonko se nasmijala i udobnije se namjestila, “Alex je oduvijek upadala u neprilike svake vrste.” “Da, ali ovo prelazi sve granice.” “Što se dogodilo?” zabrinuto je upitala kad se uspravila u sjedeći položaj. Ispričao sam joj za Michaelov osvetnički potez zbog čega se njeno lijepo lice zarumenilo, a modre oči je ispunila briga. Emma je bila moja čista suprotnost: bila je nježna, krhka i plaha, imala je plavu kosu, svijetli ten i oči boje dubokog modrog mora. Godine nisu umanjile njenu ljepotu i na neki način sam mogao razumjeti Sawyerovu mržnju i želju za osvetom jer nije dobio ženu koju je volio.

14


“Kako ćemo to riješiti?” upitala je prekinuvši tijek mojih misli, “Zašto nas ne ostavi na miru?” Prije nego sam uspio odgovoriti oglasilo se zvono na vratima. Upitno sam je pogledao. “Ne očekujem nikoga,” rekla je. “Nastavit ćemo kasnije.” Ako nešto zaista nisam volio to su bili nenajavljeni gosti. Frustriralo me kad bi si ljudi uzimali toliko slobode da dođu bez upozorenja prekidajući moju privatnost. Za goste sam se uvijek trebao psihički pripremiti s obzirom da su ljubaznost i pretjerano smješkanje bili nešto što mi nije bilo urođeno. Moja narav je bila kruta i oduvijek sam previše autoritativno pristupao ljudima uglavnom zato što sam želio da me shvate ozbiljno i da mi pristupe s poštivanjem. Ljudi su bili skloni vjerovati kako su oni koji se mnogo smješkaju budale, a da su oni koji su ozbiljni i nedostupni inteligentni, viša klasa. Kako površno procjenjivanje. Znao sam za tu ljudsku pogrešku i koristio sam je u svakoj prilici. Kad sam otvorio vrata ugledao sam mladića moje visine. Imao je smeđu kosu, smeđe oči, dječački nevino lice s gustim obrvama koje su se spajale nasred čela i još gušćim zaliscima. Iznad usana su se nalazili takni rijetki brkovi koji se nikako nisu uklapali u mladenačko lice. Momak je odjenuo sivo odijelo koje se činilo preširoko za njegovu mršavu građu. Nešto mi se učinilo poznatim u vezi odijela, ali ignorirao sam tu misao. Iako sam bio frustriran prekidom, sažalio sam se nad neuglednim mladićem, međutim ipak sam čvrsto rekao, “Žao mi je, ne kupujem ništa od trgovačkih putnika.” U trenutku kad sam povukao vrata kako bi ih zatvorio mladićeva ruka se našla kao prepreka što me iznenadilo. Nikad ne bih očekivao da će mi se taj malac usprotiviti. Polako sam podigao glavu i prostrijelio ga pogledom, a on se zakašljao, nervozno pročistio grlo i progovorio piskutavim glasom. “Gospodine Heart?” Znatiželjno sam zaškiljio. “Da?” 15


“Drago mi je što imam čast upoznati vas,” rekao je pruživši mi mršavu ruku. Nisam mu uzvratio. “Poznajemo li se?” oštro sam upitao. “Ja sam Alex Mendez, gospodine i vjerujem da imamo zajedničku poznanicu.” “A to bi bila...?” “Vaša kći, Alexandra,” mladić se ponosno isprsio i nasmiješio, “Ja sam njen zaručnik.” Da mi je klavir pao na glavu bio bih manje šokiran. “Molim!?” uzviknuo sam i od šoka ustuknuo korak unatrag. Bez daha sam odmjerio mladića od glave do pete. Posebno sam se zadržao na njegovom licu koje je blistalo od sreće i ponosa. Pokušavao sam procijeniti laže li ili ne? Pokušavao sam shvatiti u čemu je kvaka? Kakvu igru igra, ali njegovo lice je odavalo samo euforiju… “Zaručnik?” procijedio sam, “Je li ona poludjela? Koliko imaš godina? Dvadeset? Znaš li da Alexandra ima skoro trideset godina? Je li ti to rekla?” ispaljivao sam pitanja jedno za drugim obuzet nevjericom. Želio sam zadaviti vlastiti kćer. “Htio sam je iznenaditi. Nije znala da dolazim i mislio sam da bi bilo lijepo napokon upoznati njenu obitelj,” rekao je, te zabrinuto nastavio, “Ne razumijem zašto vam nije rekla za mene, a pristala je postati moja supruga?” “Alexandra nečija supruga? To je nečuveno. Jesi li siguran da si na pravoj adresi?” upitao sam hvatajući se za posljednju slamku. Mladić se zatim počeo smijati, a nešto u tom smijehu mi se učinilo poznatim. “Što je smiješno?” upitao sam. Ovaj put sam ja bio zbunjen, a frustriranost se pojačala. Mladić se odjednom počeo toliko smijati da nije mogao odgovoriti. Bolje sam se zagledao u njega. Taj smijeh... “Alex...?” “Da gospodine, tako se zovem,” procijedio je kroz smijeh, “Oh, tata trebao si vidjeti svoje lice,” iz nepoznatog mladića progovorio je glas moje kćeri. Raširio sam oči. 16


“Alexandra! To si ti?” zaprepašteno sam ustanovio. “Da!” “Isuse, Alex?” iskoračio sam na trijem kako bi se bolje zagledao u nju. “Da,” smirila je smijeh, “Sviđa li ti se?” okrenula se oko svoje osi kako bi ju mogao bolje pogledati, “Čak sam i stavila smeđe leće kako bih sakrila ljubičastu nijansu svojih očiju, mješavine tvojih crnih i maminih plavih očiju.” “Što si to napravila od sebe?” uzviknuo sam, zatim sam spustio pogled s njenog lica, “Je li to moje odijelo na tebi?” “Da. Baš mi dobro stoji, zar ne?” “Ne. Izgledaš kao luđakinja!” “A ne, ne. Izgledam kao muškarac.” “Muškarac!? To nije vidjelo muškarca. Izgledaš kao šmokljan koji nije sposoban obrisati vlastiti nos.” Alex je sa smiješkom pogledala niz sebe. “Ovo je najbolje što sam mogla učiniti da budem neprepoznatljiva. Ne želim biti zgodan muškarac. Samo želim da nitko ne shvati da sam žensko,” slegnula je ramenima, “Poslužit će svrsi.” Zurio sam u nju kao da ju nikad prije nisam vidio. Pa i nisam. Ovo čudo ispred mene nije izgledalo kao moja Alex i nije mi bilo jasno što je pokušavala izvesti. Zurio sam u nepoznato lice i usta koja su ispuštala glas moje kćeri. “Ulazi unutra dok netko nije shvatio što izvodiš i nazvao nas luđacima,” rekao sam i ugurao ju u kuću. “Nitko me neće prepoznati,” okrenula se prema meni kad sam zatvorio vrata, “Ti si mi bio najvažniji test.” “Glupost!” energično sam odmahnuo rukom odbijajući slušati njene nerazumne riječi i okrenuo glavu. Ona me povukla za rame tražeći moju pozornost koju sam joj nevoljko pružio. “Tata, ti me nisi prepoznao,” inzistirala je, “Priznaj to!” “Pih...” promrmljao sam iako sam morao priznati da me uspjela prevariti. Zaista ju nisam prepoznao i, gledajući je opet, sumnjao sam da bi itko mogao ovog mladića povezati s

17


Alexandrom. Učinila je dobar posao s krinkom i bar sam zbog tog dijela bio ponosan iako sam i dalje sumnjao da je skrenula s uma. “Ako sam tebe uspjela prevariti za druge će biti lako.” Šutio sam jer nisam razumio što je htjela postići i gdje je sve ovo vodilo,a ona je moju šutnju shvatila kao znak da ide dalje. Uputila se premadnevnom boravku u kojem se nalazila Emma. Emma! Eh, ovo će biti scena za pamćenje. Osmjehnuo sam se. Alexandra je zastala na ulazu u dnevni boravak i osvrnula se prema meni koji sam i dalje stajao na mjestu i gledao za njom. “Tata, dođi,” dozvala me. Dok sam prilazio mogao sam vidjeti da je Emma ustala i upitno pogledala Alex. Njeno iskreno lice je bilo prepuno pitanja, tjeskobe i strahova. Opet sam se osmjehnuo. “Antonio, tko je ovo? Zašto te ovaj mladić zove tata?” izraz Emminog lica je bio napet dok je čekala odgovor. Iako sam bio u iskušenju da se široko nasmijem ipak sam negodujući odmahnuo glavom. “To je Alex, naša kći,” odgovorio sam glumeći mrzovolju, “Odlučila je promijeniti spol.” “Mama, priznaj da je preobrazba dobra,” opet je inzistirala Alex. “Alexandra?” Emma je odmjerila kćer od glave do pete, zatim zauzela poznati ukočeni stav, prijeteći ispružila kažiprst i strogo upitala, “Što to izvodiš?” Odgovorio sam umjesto Alex jer sam napokon shvatio njen motiv. “Draga, ako se ne varam, mislim da je naša kći odlučila postati partnericom Tonya Lee Brassa bez obzira na cijenu.” Emma je raširila oči u nevjerici. “Ne budi luda Alex, pa ne možeš takva hodati uokolo,” rekla je i odsutno sjela na trosjed. Još uvijek se činila pod šokom zbog kćerina ponašanja. “Odluka je donesena, već sam si nabavila dokumente s novim prezimenom: Mendez.” “Krivotvorenje je zločin,” prekinuo sam je.

18


“Nije krivotvorenje,” pogledala me, “Odrekla sam se našeg prezimena i legalno promijenila u novo,” primijetio sam da se Emma lecnula čuvši Alexine riječi što mi je bilo čudno, ali Alex je nastavila govoriti, “Imam zakonsko pravo to učiniti ako hoću. Samo sam povukla veze da mi ubrzaju cijeli postupak. Papiri će biti gotovi sutra i odmah nakon što ih pokupim idem se prijaviti za posao kao Alex Mendez.” “Oh, moj Bože,” jauknula je Emma, “ponašaš se kao dijete.” “Odmah će te prepoznati,” nisam želio odustati jer mi još uvijek nije bila jasna njena igra, bez obzira na luda objašnjena. Znao sam Alex bolje od nje same i znao sam da se nešto veliko krilo iza svega ovoga, ali ona očito nije bila spremna da mi kaže o čemu se radilo. Zato sam nastavio sa svojom ulogom, “Bit ćemo ruglo u cijelom gradu. Baviš se glupostima.” “Nitko me neće prepoznati. Ekipa u postaji se promijenila od kad je došao Sawyer, a oni koji su me zbog tebe dobro poznavali tamo više ne rade. Većinom su u mirovini kao i ti. Ljudi koji su me danas vidjeli toliko su me površno pogledavali da me ne bi znali opisati ni da im život o tome ovisi.” “A Sawyer?” “Ni on. Uvjerena sam. Bio je previše obuzet osvetom da bi se posvetio mom izgledu. Uostalom, ti me nisi prepoznao,” opet je istaknula. “I što ako uspiješ?” upitao sam uvidjevši da Alex nema namjeru odustati, “Što onda? Misliš se tako pretvarati do kraja života?” ~ Alexandra Heart

Znala sam da će onaj dan kad budem skidala masku značiti da je zadatak gotov, uspješno ili ne. Nadala sam se prvoj verziji, ali s obzirom da sam do tada trebala lagati roditeljima, na brzinu sam smislila laž, “Ne, samo dok mu ne dokažem da sam bolja i vrjednija od većine njegovih djelatnika. Kad razotkrijem tajnu Sawyer će biti ponižen zbog načina na koji sam ga prevesla i svi ćemo se lijepo nasmijati,” bila sam svjesna koliko su glupo zvučale izgovorene riječi, ali nije bilo povlačenja. 19


Antonio i Emma su šutjeli i zabrinuto se zagledali u mene. “Alex,” progovorio je tata, “To je ludost i odbit će ti se o glavu. Ako se upustiš u to na kraju ćeš ti biti ponižena. I, iskreno, ne razumijem što želiš postići s takvim ponašanjem?” “Tata,” prekinula sam ga, “Trebam ovo učiniti. Ne mogu raspravljati o razlozima. Ne sada. Vjeruj mi.” On me i dalje sumnjičavo odmjeravao, a zatim odmahnuo glavom u znak popuštanja. Srećom je oduvijek bio slab na mene i moje nerazumne prohtjeve. Računala sam na to kad sam se upustila u ovu avanturu. “Radi što hoćeš,” rekao je zbog čega sam mu se bacila u zagrljaj. “Volim te!” “Bože, pomozi nam,” uzdahnuo je. ~ Iduće jutro sam stajala ispred ulaznih vrata sive zgrade koja je predstavljala policijsku postaju ovog grada. To je bila zgrada koju sam jako dobro poznavala zahvaljujući očevom radu na ovom mjestu. Duboko sam udahnula. “Samo hrabro, Alex,” govorila sam samoj sebi, “Možeš ti to.” Bila sam nervozna i pomalo nesigurna, ali svidio mi se izazov ove igre. Bilo je jedno izaći maskirana ispred oca i majke, a nešto sasvim drugo među ljude koji mi nisu bili naklonjeni, na mjestu gdje se nisam osjećala sigurnom. Ali, nikad nisam učinila nešto slično i vjerojatno nikad i neću. Ovo je bila uzbudljiva avantura. Srce mi je ubrzalo ritam, a adrenalin je prožimao cijelo moje tijelo. “Ovo će biti zanimljivo,” šapnula sam i uhvatila kvaku na vratima. Ušla sam u zgradu i uputila se prema šalteru za informacije. Putem sam bacila brz pogled na unutrašnjost predvorja. Postaja je vrvjela policajcima. Neki su žurili, a drugi su se lijeno vukli kao da ne znaju kamo će sa sobom. Naslonila sam na pult nastojeći izgledati što opuštenije. 20


“Dobar dan,” rekla sam izmijenjenim glasom. Radnica na šalteru je bila zauzeta telefonskim pozivom, pa mi je rukom dala znak da čekam. Osvrnula sam se oko sebe kako bih skratila vrijeme čekanja. “Izvolite,” progovorila je djelatnica, “Kako vam mogu pomoći?” “Ovaj...” zakašljala sam se iznenađena što je ova tako brzo okončala telefonski razgovor, “Došao sam se prijaviti za posao.” Upitno me pogledala i rekla, “Dobro. Za koje radno mjesto?” “Za partnera Tonya Lee Brassa,” odvažno sam odgovorila. Žena se iznenada nasmijala kao da je čula dobar vic zbog čega sam se namrgodila. Nije mi se sviđala njena reakcija. “Zar niste premladi za taj posao?” upitala je i dodala, “Traže nekoga s iskustvom...” “Ne,” prekinula sam ju, “Nemojte da vas moj izgled zavara. Imam dvadeset i devet godina i iza sebe imam pet godina radnog iskustva na terenu,” nakrivila sam usne u nešto za što sam željela da bude šarmantan i samouvjeren osmjeh. Ali sumnjala sam da sam to dobro odradila. “Oh, kako zanimljivo,” sarkastično je odvratila naglašavajući svoju nezainteresiranost, a zatim joj je pogled odlutao negdje iza mene. Žena se toliko isprsila da sam pomislila kako će joj grudi izletjeti kroz košulju. Fiksirajući očima svoj plijen rukama je užurbano zagladila suknju i krajeve košulje. Okrenula sam glavu kako bih vidjela razlog zbog kojeg se ova toliko uznemirila. Niz hodnik je odvažno koračao muškarac opasnog izgleda. Odjenuo je crnu kožnu jaknu sportskog kroja i svijetle traperice koje su naglašavale mišiće njegovih nogu pri svakom pokretu. Crna kratka kosa i suncem opaljeno lice naglašavali su sliku opasnog i zanimljivog muškarca. Svojim izgledom zaista je plijenio pozornost. “Hm, tko je komad?” upitala sam i pogledala djelatnicu koja me zbunjeno promatrala. Shvativši što sam rekla pokušala

21


sam se ispraviti, “To ste pomislili kad ste ga ugledali, zar ne? Pogodio sam?” Na spomen muškarca/plijena, djelatnica je zaboravila sve svoje sumnje i čeznutljivo uzdahnula. Pogled joj je ponovno odlutao iza mene dok je odgovarala. “Zaista je komad,” zatim se primaknula bliže i tiho rekla, “To je Tony Brass.” “Znam,” lagala sam iznenađena dobivenom informacijom jer nisam tako zamišljala legendarnog detektiva, “Tony je moj idol. Želim biti kao on,” ispalila sam bez razmišljanja. “Teško,” nasmijala se djelatnica, a zatim je iznenada viknula, “Tony!” Srce mi je stalo. Okrenula sam se kako bih pogleda muškarca koji je sada koračao prema nama. Osmjehnuo se djelatnici na šalteru pokazujući prekrasne bijele zube. Osmjeh ga je trenutno preobrazio iz mrkog i opasnog u muškarca s dječačkim šarmom što mi se učinilo još opasnijim. Progovorio je dubokim glasom zbog kojeg su mi se naježile dlačice na vratu. Nisam voljela biti svjesna tih dlačica jer su uvijek upozoravale na opasnost. “Što trebaš, Tess?” upitao je. Glas mu je vibrirao kroz moje tijelo. Bacivši pogled na Tess znala sam da je zvuk njegovog glasa imao razarajući učinak na tu ženu. Da Tony održi poduži govor bila sam uvjerena da bi nakon toga Tess trebalo iznijeti kao vreću usitnjenih kostiju. “Ovaj momak te treba, iako ne bih imala ništa protiv da zadovoljiš i neke moje potrebe,” zavodljivo mu je rekla. Tony kao da je tek tada postao svjestan mog postojanja. Pogledao me pri čemu se jedna njegova obrva upitno izvila. Nadala sam se da me neće razotkriti njegovo prodorno oko. Primijetila sam da je imao sive oči neobične nijanse. Međutim, nisam dopustila da mi to odvrati pozornost. Na brzinu sam procijenila svoj izgled. Odjenula sam očevo tamno sivo odijelo koje je bilo dovoljno široko da sakrije sve moje obline. Grudi sam stegnula zavojima, tako da su mnogo izgubile na obujmu. Maska na licu i perika su bili besprijekorni, provjerila sam prije nego sam 22


izišla iz auta. Nema razloga za paniku – uvjeravala sam samu sebe. “Reci momče, što trebaš?” obratio mi se Tony. “Gospodine Brass,” započela sam, ovo je bila prilika da ga osvojim, “došao sam se prijaviti za posao vašeg partnera. Imam izvrsne kvalifikacije,” pružila sam mu fasciklu koju je uzeo proučavajući me od glave do pete. Ipak me počeo zbunjivati tim intenzivnim promatranjem. Nesigurnost je isplivala na površinu. “Ovaj,” nastavila sam, “ako biste bili toliko ljubazni da malo razgovaramo...” “Momče,” prekinuo me, “Ovo je tvoj sretan dan. Primljen si!” Rekavši to snažno me udario po ramenu. Mislila sam da će mi se rame odvojiti od ostatka tijela. To se nije moglo nazvati tapšanjem, to je bio pokušaj ubojstva. Bila sam snažna i borila sam se s muškarcima bez problema, ali ovaj udarac mi je promiješao kosti. On me opet uhvatio za rame u čvrst stisak i znatiželjno me pogledao. Zastao mi je dah. Što je izvodio? Tony je prebacio stisak na moju nadlakticu. Problijedila sam ne shvaćajući njegove namjere ni razloge. “Momče, jedeš li ti?” upitao je, “Gdje su ti mišići? Građen si kao žena.” Osjetila sam nalet rumenila i nelagode dok me promatrao i čvrsto mi stiskao ruku. “Ja sam žilav!” uzviknula sam obrambeno i naglo istrgla ruku iz njegove, “Hoćeš da se okušamo na ruke?!” Prasnuo je u smijeh što me dodatno razljutilo. “Ne rugaj mi se,” prosiktala sam. “Sve je u redu, momče. Nema potrebe za borbom. Vjerujem ti.” Bilo je više nego očito da se zabavljao na moj račun. Točka na i je bila kad je dodao, “Partneru,” i namignuo mi. “Stani malo!” ljutito sam uzviknula, “Vi to mene zezate!?” “Ne, ne zezam te,” rekao je, “Primljen si.” Sumnjičavo sam ga pogledala. Kakva je ovo glupost? 23


“Ali niste ni pogledali moje kvalifikacije...” “Ako kažeš da si izvrstan za poziciju mog partnera ja ti vjerujem na riječ. Izgledaš pošteno,” rekao je, zatim se okrenuo prema Tess koja je jedva čekala kad će ponovno pozornost usmjeriti na nju. A ja sam u međuvremenu kipjela od bijesa. Željela sam ga udariti. Kao muškarca primili su me bez provjere! Mogla sam biti bilo tko s ulice, a kao ženu s izvrsnim postignućima nisu me htjeli! Šovinističke svinje! Imala sam pravo što sam ih cijeli život prezirala. Pokazat će ja njima tko je Alexandra Heart! I pri tome ću uživati. Dok je Tony razgovarao s Tess, nastojala sam se smiriti. Disciplina i samokontrola su moje najveće kvalitete i vrline. Ponavljala sam tu rečenicu kao mantru. Trgnulo me Tonyevo pitanje, “Momče, koliko imaš godina?” Samokontrola, disciplina. “Dvadeset i devet,” mirno sam odgovorila. “Toliko puno, kažeš? Hm... čudno.” “Što je tu čudno?” čudno je to što me ovaj lik uspijevao toliko isprovocirati. To mi se nikada nije dogodilo. “Ništa, ništa. Sve je u redu, partneru,” opet me snažno udario po ramenu. Jednom ću mu uzvratiti šakom u glavu. Tony mi se nasmiješio na što sam mu uzvratila lažnim osmjehom. “Dođi,” povukao me, “Trebam te predstaviti šefu i gradonačelniku našeg divnog grada,” svečano je objavio, ali nije mi promakao sarkazam. Činilo se da nije volio Sawyera i to mu je za sada bio jedini plus. Jako mali plus. “Da, gospodine,” podrugljivo sam rekla, ali on nije reagirao na moj ton. Dok sam koračala iza njega morala sam ubrzati jer su njegovi koraci bili duži od mojih. Zbog brzine sam na trenutke zaboravljala hodati kao muškarac. Kad bi toga postala svjesna usporila bih i ukočila pokrete bokova. Bacila sam pogled na njegova leđa. Koja budala! Spustila sam pogled niže. Nije loše. Bio je ponosan vlasnik iznimno privlačne stražnjice. Nisam osobito cijenila muškarce jer sam smatrala da su ženskaroši i lažljivci, ali znala sam prepoznati 24


primjerak koji je bio vrijedan divljenja. A ovaj ispred mene je bio nadprosječan. Voljela sam muškarce s čvrstom guzom i lijepo oblikovanim bedrima. Pogled na te dijelove tijela uzbudio bi me više od bilo kakvih romantičnih gluposti. Smatrala sam da su nesposobni kada su riječi i djela u pitanju tako da bi me rijetko koji mogao oboriti romantičnim brbljanjem i ženskastim ponašanjem. Poštivala sam samo njihovu fizičku spremnost, kao sportaš drugog sportaša. I odmah sam vidjela da je Tony uložio mnogo truda da bi postigao svoju figuru. Hm... zaista predivnu figuru. Nasmiješila sam se i snažno se zabila u njegov čvrsti torzo. “Uh, oprostite,” rekla sam odmičući se od njega. Zabavljajući se mislima nisam na vrijeme uočila da se zaustavio i okrenuo prema meni, zbog čega sam se sudarila s njim. “Momče, reci mi da sam krivo vidio,” planuo je. “Molim?” “Ili sam lud ili si ti upravo odmjeravao moju stražnjicu pogledom za kojeg neću tražiti objašnjenje,” gledao me s visoka zbog čega sam postala svjesna njegove visine. Izgledao je kao div. “Ne, ovaj... da, promatrao sam, ali ne zbog toga što mislite... ovaj... divio sam se vašoj figuri, jer bih i ja želio izgledati kao vi.” Sumnjičavo me promatrao, zatim je spustio lice u razinu s mojim i zagledavši se prijeteći u moje oči, upitao, “Jesi li ti gay? Reci odmah ako jesi jer ću prije ili kasnije doznati istinu.” Hipnotizirala me zastrašujuća siva boja njegovih očiju, ali samo na trenutak. Odmahnula sam glavom pokušavajući se fokusirati na problem. “Ne, nisam gay!” Nastavio me gledati. “Dobro,” rekao je nimalo uvjeren, “Da te više nikada nisam uhvatio kako promatraš dijelove mog tijela bez obzira na razloge. Jesi li me razumio?” “Da,” ponizno sam odgovorila sjetivši se koliko ugrožavam svoju krinku budalastim ponašanje. Trebala sam zadobiti njegovo povjerenje, a ne uništiti svaku šansu za to.

25


Tony se okrenuo prema vratima ispred kojih se zaustavio ne skidajući mrki pogled s mene. Nakon kratkog kucanja čula sam Sawyerov glas. Stresla sam se. Tony je otvorio vrata i rekao, “Šefe, želim te upoznati s nekim,” zatim me progurao pored sebe. Sawyer je nezainteresirano podigao pogled prema nama, a ja sam se pomolila da me ne prepozna. “Tko je to?” upitao je Sawyer, “Tvoj nećak, Tony?” “Šefe, ovo je moj novi partner,” samouvjereno je izjavio Tony. Zbog ponosnog tona njegova glasa morala sam ga pogledati. Jedva sam mu sezala do ramena i bila sam upola njegove težine, pored njega sam zaista izgledala kao da sam mu nećak. Hoće li Sawyer povjerovati u ovaj cirkus? Hoće li dopustiti da se ovo nastavi? Tony i ja smo izgledali previše smiješno kao partneri. Toga sam tek sada postala svjesna. Malo prekasno. “Novi partner? Ti to mene zezaš?” Sawyer je ustao, obišao stol i stao ispred nas. Teško sam progutala. I on je bio viši i širi od mene. Dobro, Sawyer je bio malo širi i od Tonya, bar u području trbuha. Bez obzira, Sawyer se ipak dobro držao za svoje godine. Lice mu nije poznavalo bore, imao je glatku kožu zbog koje je izgledao mlađe, ali zato je njegova kosa proturječila njegovom licu jer je bio u potpunosti sijed. Pogledao me sumnjičavim zelenim očima. “Imam dvadeset i devet godina, gospodine,” panično sam istaknula, “Svi u mojoj obitelji su niskog rasta. Nemojte da vas moja vanjština zavara.” “Oh, drago mi je zbog tebe,” podrugljivo je odgovorio, “Ispričaj nas, moram nešto popričati s Tonyem, nasamo,” uspravio se i borbeno pogledao Tonya koji se hladnokrvno naslonio na vrata. Ovog sam se bojala. Igrom sudbine uspjela sam pridobiti Tonya iako ni sama nisam znala kako. Ali dobro sam znala da će Sawyer biti tvrd orah i zbog toga sam nevoljko napustila prostoriju. ~ 26


Tony Lee Brass

Kad je Alex izašao zavalio sam se u fotelju znajući koliko to živcira Sawyera. Bio sam zadovoljan samim sobom jer se Alex činio savršenim primjerkom mladog potrčkala koji neće puno zapitkivati, nego će cijelo vrijeme biti zbunjen i podložan manipulacijama. “Recite, šefe,” rekao sam osjećajući Sawyerov prodoran pogled na sebi. “Je li ovo nekakva šala, Tony?” oštro je upitao, a zelene oči su mu dobile hladnoću dubokog jezera za vrijeme najoštrije zime. “Ne, šefe. Zašto tako mislite?” pretjerano nevino sam upitao samo kako bih ga još više isprovocirao. To mi je bio svojevrstan hobi. Sawyer je stao ispred mene i naslonio se na stol. “Zašto si ovom mladiću rekao da će biti tvoj partner? Zar si poludio? On izgleda kao da još nije shvatio svrhu igračke koja mu se nalazi u hlačama, a kamo li nešto drugo,” prosiktao je. “Nemojte tako, šefe. Dopustite da objasnim.” “Molim te, objasni,” prekrižio je ruke na prsima, “Jer meni nije jasno što izvodiš. Mislio sam da si shvatio što tražim od tebe?” Ispravio sam se u sjedeći položaj i pogledao Sawyera u oči. “Shvatio sam, zato sam i odabrao upravo ovog mladića. Razmislite,” nagnuo sam se naprijed kako bih naglasio svoje riječi, “Tko će me bolje smiriti od ovog momka?” Sawyer me i dalje sumnjičavo promatrao. “Nastavi, jer me stvarno zanima smjer ove priče.” Sklopio sam dlanove i nabacio krajnje ozbiljan izraz na lice. “Ako budem odgovoran za nekoga tko je toliko mlad,” prekinuo sam se, “Ne, to nije dobra riječ, momak ipak ima dvadeset i devet godina kako je više puta naglasio,” zatim sam se ispravio, “Za nekoga tko je toliko nevin, morat ću biti oprezniji i bolje razmisliti o svojim postupcima. Mislim da bi trebalo upaliti, jer nikada ne bih želio ugroziti život tako mladog i nevinog čovjeka. Zar niste to željeli?” 27


~ Alexandra Heart

Nervozno sam koračala pred vratima. Uvjerenje da će moja krinka upaliti bilo je pošteno poljuljano. Što ako me Sawyer prepoznao? Čak me i Tony čudno promatrao kao da je znao da nešto skrivam. Što ako me otkriju prije nego dobijem šansu da odradim bar dio zadatka zbog kojeg sam poslana ovdje? Što tada? Bila bih osramoćena, moj neuspjeh bi se pročuo na daleko i tko zna bi li nakon toga imala šansu nastaviti karijeru u pravcu u kojem je išla do sada. Moja impulzivnost je opet učinila svoje. U što sam se to uvalila? Ja sam bila ta koja je jučer inzistirala na ovoj predstavi kad sam nazvala nadređene. Možda bi bilo najbolje da sam odustala? Ali mogućnost odustajanja mi bila nije pružena. To su mi jasno naglasili. Morala sam izvršiti zadatak, bez obzira na rizik. Ako bih uspjela u ovome otac bi bio toliko ponosan da mi je trenutno to bila jedina motivacija da ostanem na mjestu. Kad sam bila djevojčica nisam se igrala s lutkama. Bili su mi zanimljiviji pištolji, automobili, lopte i druženje s dječacima. Djetinjstvo mi je bilo obilježeno time. To i očeve priče o hvatanju kriminalaca i o ovoj postaji o kojoj sam znala sve što se moglo znati od dana kad je utemeljena. Tijekom srednje škole pretvorila sam se u predivnu djevojku. Bila sam ogorčena na tu promjenu. Nisam se više mogla družiti s momcima jer su me počeli drukčije gledati. Nisam više bila dio ekipe, već sam postala dio njihovih malih pohotnih misli. Zamrzila sam ih zbog toga. Namjerno sam im otežavala kad god sam mogla. Znala sam ih čak i istući ako bi me previše gnjavili upucavanjem. Zbog toga je tata redovito dolazio u školu na razgovor s ravnateljem i ljutitim roditeljima. Obećavao im je da će se njegova Alexandra promijeniti, ali znala sam da je on zapravo bio ponosan na mene jer sam se znala brinuti za sebe. Govorio bi mi da ne želi da se njegova djevojčica prerano veže za jednog od tih balavih i neukih momčića čega sam se nažalost držala i dan danas držala. Očito sam ga previše ozbiljno shvatila, ali nisam si mogla pomoći. Jednom prilikom me upitao zašto sam ih tukla, sjećam se da je moj odgovor glasio, “Kad su dosadni, tata.”

28


“Znam dušo, ali to nije razlog za batine, to nije lijepo,” uvijek se smješkao kad bi mi to govorio zbog čega ga nisam shvaćala ozbiljno. Nije se činilo kao da me korio, više kao da je uživao u tome kakva sam bila. “Ako to ne učinim onda ne shvaćaju i nastavljaju me proganjati. Ostave me na miru tek kad ih provučem kroz šake,” iskreno sam rekla, “Nikad se neću udati, nikad.” “Nemoj tako govoriti, kćeri.” “Ali istina je,” inzistirala sam, “Neću se nikada udati jer nikada neću pronaći nekoga kao što si ti. Ti i mama ste toliko sretni i zaljubljeni.” I danas, s dvadeset i devet godina, ostala sam pri istom uvjerenju. Svakog muškarca sam još od osnovne škole uspoređivala s ocem i naravno nijedan nije dorastao uvjetima koje sam postavila. S vremenom sam bila u nekoliko pogrešnih veza zbog kojih sam muškarce još manje cijenila. Zbog primjeraka s kojima sam izlazila i koji su se vrzmali oko mene držala sam da su svi isti, nesposobni za sve osim sport i automobile. Čula sam da postoje dobri momci, ali oni su za mene bili urbane legende, nešto o čemu čuješ, ali nikada ne dobiješ dokaze da zaista postoje. Držala sam da su svi ženskaroši koji misle da su žene stvorene samo zbog dvije stvari: seks i održavanje domaćinstva. Bila sam žestoko protiv te definicije. Želja iz djetinjstva nije nestala kako sam postajala starija. Još uvijek mi je bilo žao što se nisam rodila kao muško jer sam smatrala da je njima život daleko lakši nego ženama. Nisam željela vezu ni brak jer sam smatrala da nisam baš najbolji kandidat za takve pothvate, a kad bih se željela riješiti seksualne napetosti bila bih s nekim određeno vrijeme, a zatim bih ga nemilosrdno ostavila prije nego bi on učinio nešto tipično muški i dodatno mi zgadio njihovu vrstu. Nikad nisam samoj sebi dopustila da se zaljubim, smatrala sam da bi to bio moj najgori poraz. Trgnula sam se kad je Tony naglo izronio kroz vrata. “Još si tu, mali? Mislio sam da si pobjegao,” zadirkivao me. “Zamalo,” priznala sam. Zatvorio je vrata i primakao se. “Imam loše vijesti,” lice mu je bio smrtno ozbiljno. Problijedila sam. 29


“Loše?” “Ništa od posla,” hladno je rekao dok me intenzivno promatrao sivim očima. Srce mi je zastalo. “Ali...” “Nema ali, gubi se.” “Molim?! Tek tako?” u nevjerici sam toliko raširila oči da sam pomislila kako će mi se umjetne obrve odlijepiti. Tony se počeo glasno smijati. “Što je smiješno?” nervozno sam upitala i poželjela imati zrcalo. Jesu li se brkovi nakrivili? Odlijepila se obrva? Oh, Bože! Razotkrivena sam! “Mali, trebao si vidjeti izraz svog lica,” rekao je Tony kroz smijeh, “Samo sam se šalio. Primljen si.” Na trenutak sam bila zbunjena, a kad sam shvatila što je rekao dobacila sam mu ubitačan pogled. Arogantni idiot! Tony se smirio i opet se uozbiljio. “A sad ozbiljno, gubi se! Sutra ujutro počinješ s radom. Imam posla,” govorio je dok je odlazio niz hodnik dok sam zapanjeno gledala za njim. Otpilio me kao derište! Mene?! Mogla sam se zakleti da sam posjedovala više priznanja od njega. Nema veze, smiri se Alex. Trebala sam djelovati strpljivo ako nisam željela uprskati. Za sada treba igrati po njegovim pravilima kako bih što prije uvidjela kako funkcionira, koje su mu mane, slabe točke i da pronađem sve što bih mogla upotrijebiti za svoj uspon i napredak. Polako.

30


2.

Alexandra Heart Ljutio sam zalupila vratima automobila. Mislim da nikad u životu nisam bila ovoliko bijesna. Pogledala sam prema kući i ugledala tatu kako me nestrpljivo čeka na ulaznim vratima. Nešto moje ljutnje se umanjilo kad sam vidjela njegovo milo i zabrinuto lice. Kad sve ovo završi on će biti ponosan na mene, a to je najvažnije. “Kako je prošlo? Nisu te razotkrili?” nestrpljivo je upitao. “Sve je u redu,” rekla sam osornije nego sam htjela. Tata je to primijetio i upitno me pogledao. Poljubila sam ga u obraz i rekla, “Molim te, dopusti da se presvučem pa ću ti sve ispričati,” nasmijala sam se kad sam vidjela da se počešao tamo gdje sam ga poljubila. “Smetaju te moji brkovi?” zadirkivala sam ga. Čuvši moje riječi shvatio je što je radio pa se također nasmijao. “Uh, sad znam kako je ženama kad ih ljubimo neobrijani i grubi.” “Da, a ja ne znam kako vi podnosite ovo na licu iz dana u dan. Sve me svrbi.” Pola sata kasnije osjećala sam veliko olakšanje svježe istuširana, bez zavoja i dlaka na licu. Pogledala sam se u zrcalu. Iako sam karakterno naginjala muškom ponašanju, tijekom godina sam zavoljela svoje obline kojima sam se ispočetka toliko opirala. 31


Odjednom mi je Tony izronio u mislima. Koja budala! Radovala sam se radu s njim, ali danas sam se predomislila. Nisam očekivala da će biti toliko arogantan, podrugljiv, zao i nemilosrdan. Bijes se ponovno vratio. Bit će nemoguće raditi s njim ako se prema meni bude ponašao kao da sam nesposobna. A nisam smjela preuzeti inicijativu, ne još. Morala sam izigravati glupavog momčića i to me smetalo više od ičega. Tonyevo nezrelo ponašanje je samo pogoršavalo moju situaciju. Ipak, Tony je bio inteligentan muškarac. U to sam bila čvrsto uvjerena sudeći po onome što su mi nadređeni rekli o njemu. Što znači da se iza njegovog ponašanja krio čvrst motiv. Bilo je previše čudno što me toliko brzo zaposlio, a nije ni pogledao u moje dokumente. Isuse, mogao je tako ušetati najveći kriminalac. Međutim, znala sam da će Sawyer provesti temeljitu istragu o tome tko je Alex Mendez. Ali nisam se zabrinjavala jer veze koje su iza mene potrudit će se da nitko ne posumnja u moj novi identitet. Svejedno, nisam očekivala takvo ponašanje od slavnog Tonya Lee Brassa. Hm... Počela sam detaljnije analizirati njegove motive. U muškom izdanju sam izgledala previše mladoliko zbog čega su drugi vjerojatno pretpostavljali da sam naivna i pomalo nesposobna. Neprestano sam naglašavala kako imam dvadeset i devet godina, ali drugi kao da nisu registrirali na tu informaciju jer izgled je odudarao od onoga što je bilo izgovoreno. Radije su vjerovali onome što su vidjeli nego onome što su čuli. A vidjeli su malenog šmokljana, premršavog i previše nesigurnog. Jedini razlog moje nesigurnosti je što sam bila zamaskirana i nisam željela biti razotkrivena. Osim toga nisam bila sklona nesigurnostima, vjerovala sam u svoje sposobnosti. Međutim, činilo se kako su upravo te osobine privukle Tonyevu pozornost. Ali zašto? Koji je njegov motiv? Je li mu trebao partner kojeg će moći kontrolirati? Nad kojim će iskazivati svoj autoritet i svoju muškost? Odlučila sam da ću dobiti odgovore na ta pitanja. Sutra ću dobro proučavati kako će se ponašati prema meni. ~ Opet sam se nalazila ispred postaje. Iz nekog čudnog razloga radovala sam se današnjem danu. Bit će zanimljivo. Ja 32


kao muškarac koji radi s Tonyem Lee Brassom. Da, definitivno će biti zanimljivo. Kad sam napravila korak zazvonio je mobitel. Brzo sam ga izvukla iz džepa na sakou. “Molim?” javila sam se. “Gospodin Mendez?” tiho je upitao poznati glas. “Da, ja sam.” “Je li sve prošlo u redu?” “Da, uspjela sam,” spustila sam ton, “Ovaj put nije bilo nikakvih problema.” “Ostaješ kao Alex Mendez?” “Naravno. Upravo sam ispred postaje i ne mogu sada razgovarati. Javit ću vam se kada budem imala bilo kakvu informaciju. Međutim, potrajat će dok se kvalitetnije ubacim među njih. Najmanje nekoliko dana.” “Ok, ne zaboravi se javljati.” “Neću zaboraviti.” “Dobro. Čujemo se uskoro,” veza se prekinula. Nisam bila sigurna hoće li moje javljanje biti toliko skoro, ali potrudit ću se najbolje što mogu. Trgnula me oštra bol u ramenu. Jauknula sam, a kad sam čula smijeh iza svojih leđa okrenula sam se. Tony je stajao pored mene i podmuklo se cerio. Opet me snažno udario u rame. To je za njega očito bio znak pozdrava. Neandertalac! “Kržljavac,” dobacio mi je i nastavio hodati prema ulazu, “Razmišljaš li o bijegu?” upitao je dok se uspinjao stepenicama. “Ne!” otresito sam mu odgovorila i uspela se za njim. “Vidjet ćemo,” rekao je i zatvorio mi vrata pred nosom. Uh, mogla bi ga zadaviti golim rukama. Kad sam ušla on je bio naslonjen na šalter za informacije. Razgovarao je s plavokosom Tess koja se doslovno topila od miline. Stala sam pored njega. “Nije to obična ogrlica, Tony,” čula sam Tess kako objašnjava. 33


Držala je ogrlicu u ruci, nagnula se preko šaltera i podigla je prema njemu. U isto vrijeme mu je pružila izvanredan pogled na duboki dekolte. Zakolutala sam očima, a Tony se nagnuo prema Tess. Uzeo je ogrlicu iz njene ruke i pretvarao se kako je pomno proučava. Znala sam i predobro što je on zaista proučavao. “Divan primjerak,” rekao je i iskrivio usne u zavodljiv osmjeh. “Sviđa li ti se?” cvrkutala je Tess. “Jako,” rastegnuo je i polako joj vratio ogrlicu u prorez između grudi. Promatrala sam Tessino lice koje se žarilo od zadovoljstva. Dok je Tony vraćao ogrlicu i sa smiješkom promatrao dva nabujala brežuljka, Tess nije skidala pogled s njegovog lica. Pogled joj je lutao s njegovih očiju na usne i obrnuto. Poželjela sam ih preliti hladnom vodom. Isuse, koja naivna žena. Nije ni čudo što muškarci ostaju na inteligentnom nivou pračovjeka uz ovakve žene koje im se pružaju na pladnju s prilozima. Što će im mozak? Nije baš da moraju smišljati taktike kako osvojiti pripadnicu suprotnog spola. Same se bacaju pred njih. I takve žene se još čude ako se prema njima ponašaju grubo i bez poštivanja. Zašto bi se trudio? Ako jedna ode, doći će druga i bacit će mu se pod noge. Mrzila sam takve muško - ženske odnose. Više od ičega na svijetu tražila sam, ne, zahtijevala sam da se prema meni odnose s poštivanjem. Samu sebe sam iznimno cijenila i nisam prihvaćala ništa manje od drugih. Zakašljala sam kako bih prekinula predstavu ispred sebe. Tony se lijeno okrenuo prema meni. “Oh, tu si. Nisam te primijetio,” nasmiješio se, ali znala sam da mi se izruguje, “Upoznao si našu Tess?” “Da,” hladno sam odgovorila, “Jučer.” “Tess je najbolja žena u cijeloj postaji. Uvijek je spremna pomoći.” “Mogu misliti,” promrmljala sam. “Molim?” upitao je i nagnuo se prema meni. Osjetila sam muški parfem i sjetila se kako ću morati početi koristiti takve preparate. “Ništa,” odgovorila sam, “Zar mi nemamo nekakvog posla za obaviti?” 34


Na trenutak me proučavao. Nisam voljela kad bi to radio, osjetila bih nelagodu i panično bih se pitala je li s maskom sve u redu. “Pa,” počeo je otegnuto, “Mogli bi nešto raditi.” “Za to smo plaćeni, zar ne?” odbrusila sam mu. “Oh, vidim da si željan posla. Nema problema, sad ću ti nešto pronaći.” Petnaest minuta kasnije čekala sam red u obližnjoj kafeteriji s podužim popisom narudžbi. Psovala sam i proklinjala Tonya. Kakav zadatak! Donijeti cijeloj postaji kavu! Kako ću to izvesti? Imala sam samo dvije ruke. Oh, kako mi je taj čovjek išao na živce. Ali, vratit ću ja njemu. Kad sam obavila zadatak koji mi je podvalio, otišla sam u potragu za njim, ali kao da je propao u zemlju. Dok sam pretraživala postaju nisam mogla ne primijetiti kako se prisutni došaptavaju i smješkaju gledajući me. Vjerojatno su svi znali da je onaj glupi zadatak bio Tonyev način da me skine s vrata i pobjegne raditi normalan policijski posao. Platit će mi za to! Cijelo vrijeme sam se po postaji vukla kao uljez. Nisam imala što raditi, a kad bih se približila skupini kolega oni bi ušutjeli ili bi se toliko ''zaokupili'' poslom pretvarajući se da me ne vide. Osjećala sam se kao da sam na neprijateljskom teritoriju. Dan mi je u potpunosti propao. Ništa nisam saznala i nisam ništa korisno učinila. Došao je kraj radnog vremena, a Tony se nije pojavio. Ponovno sam otišla kući bijesna, frustrirana i na rubu. Tony je definitivno predstavljao prepreku. Ali kako zaobići tu prepreku kad je bio ključan element u mom zadatku? Nije bilo druge nego zalijepiti se za njega i ne dozvoliti mu da me tako lako otpiše. ~ Sutradan ujutro nisam željela ući u postaju, umjesto toga odlučila sam čekati Tonya pored njegova vozila. Tako mi neće pobjeći. Kad me ugledao lice mu se smrklo. “Ti si još uvijek živ?” dobacio mi je.

35


“Da, živ i zdrav. Jučer si mi uvalio lijep zadatak,” rekla sam, a moje riječi su izmamile osmijeh na njegovom licu, “Zatim si zbrisao.” “Morao sam nešto hitno obaviti, nisam imao vremena čekati te,” rekao je s lažnom isprikom. “To nije istina,” njegovim stavom.

oštro

sam

odbrusila

isprovocirana

Kad mi je prišao bliže stisnuo je oči i mrko me pogledao. “Ne naslanjaj se na moje auto,” zarežao je. Naglo sam se odmaknula, zatim opsovala jer me ton njegova glasa nagnao da ga poslušam. “Danas idem s tobom,” rekla sam. “Ok, nema problema, partneru,” odgovorio je sa sumnjivim smiješkom i otvorio vozačeva vrata, “Upadaj.” Dok sam ulazila u auto znala sam da je njegova popustljivost više nego čudna. Nešto je smišljao. Sigurno je već imao plan kako će me se riješiti, ali neće mu dopustiti. Ne opet. Sjela sam i čvrsto zavezala pojas. “Gdje idemo?” upitala sam. “Malo ćemo patrolirati gradom. Ništa posebno,” odgovorio je. “Zar nemamo ništa bolje za obaviti?” “Ne, ovo je miran grad i najčešće dosadan.” “Mogu misliti,” promrmljala sam, a on se nasmijao. Dvadeset minuta kasnije opet sam proklinjala dan kad sam upoznala Tonya Lee Brasca. “Izađi iz auta i obavi što sam ti rekao,” oštro je zahtijevao. “Ne! Ne izlazim,” tvrdoglavo sam odgovorila i čvršće se ukopala u sjedalo. Nalazili smo se na benzinskoj stanici i Tony je zahtijevao da mu kupim kutiju cigareta. Mogla bih se zakleti da nije pušio, bar ga nisam vidjela kako to radi. Bila sam uvjerena da je ovo bio njegov pokušaj da me se riješi. Zurio je u mene. “Izlazi.” “Ne! Kupi si sam svoje cigarete.” 36


“Želiš li da budemo partneri od povjerenja?” Njegovo pitanje sumnjičavo pogledala.

me

iznenadilo

zbog

čega

sam

ga

“Da,” pažljivo sam odgovorila pitajući se kakva je klopka u pitanju. “Pa vjeruj mi, neću pobjeći,” umiljato je rekao. “Oh, nisam toliko naivan.” “Testiraj me,” pružio mi je izazov koji je napeo cijelo moje tijelo. Želio je da testiram je li osoba od povjerenja? Je li to bio pokušaj da se ispriča za ono jučer? Ako je planirao opet pobjeći ne bi mi rekao da ga testiram, ne bi stavljao svoju čast na kocku... Zar ne? Osim ako mu vlastita čast nije ništa značila. Oklijevala sam. “Hajde,” nježno je rekao, “Bit ću tu, obećanjem.” Nisam mu vjerovala, ali jedno sam znala: bio je uporan i vjerojatno nije planirao odustati dok ne izađem iz auta. Zašto ne, pružit ću mu što želi. Ako ništa, bar ću saznati kakav je zaista: netko tko nije dio onoga zbog čega sam došla ili upravo suprotno? Odgovor na ovo pitanje bio mi je prijeko potreban. Uzdahnula sam, otvorila vrata i iskoračila. Kad sam ih zatvorila, ostala sam na mjestu i nastavila ga promatrati. U njegovim očima je nešto zasjalo, međutim što me duže gledao to je sjaja više nestajalo. Namjerno se nisam pomaknula. Znala sam što je želio i čekala sam da to napravi. Nisam imala namjeru olakšati mu odlaskom u benzinsku trgovinu. Tony je na trenutak izgledao zbunjeno i kao da se u vezi nečega premišljao, ali već iduće sekunde auto je pojurilo i nestalo iza ugla. Opet me ostavio. On je definitivno netko kome neću moći vjerovati. Ovo ponašanje bacilo je veliku sumnju na njega. Gorčina koju sam iznenada osjetila dala mi je naslutiti kako sam se zapravo nadala da me neće iznevjeriti. Da neće otići. Sabrala sam se i pozvala taxi želeći se vratiti u postaju kako bi protratila još jedan dan. ~ 37


Tony Lee Brass

Sjedio sam u malenom restoranu izvan grada i promatrao čovjeka ispred sebe. Ovaj je izgledao prestrašeno. “Molim te, nitko ne smije saznati da si ove informacije dobio od mene,” preklinjao je šaptom. “Tvoj identitet je tajna i tako će ostati,” uvjeravao sam ga. Muškarac se prestrašeno osvrnuo nekoliko puta, zatim je nešto opuštenije progovorio, “Kažem ti, zbivanja u striptiz baru su čudna,” rukom je obrisao znojno čelo. Znao sam da se nije znojio zbog vrućine, nego zbog straha i nervoze, “Nekoliko plesačica je nestalo bez traga. Nitko ne zna gdje su i zašto su otišle. S obzirom da sa sobom nisu ponijele neke od osnovnih i važnih predmeta, te dokumenata, ostale plesačice su prestrašene i ne žele razgovarati o tome bojeći se za vlastite živote. Njihova reakcija je čudna, ali nisam mogao ništa saznati, a i nisam želio pobuditi zanimanje pogrešnih ljudi. Svejedno, uvjeren sam da se iza svega krije zločin. To je sve što znam.” “Hm...” zamišljeno sam promrmljao, “Striptiz bar? Kakve to veze ima s Martinom Salvadorom?” “Čuo sam da je Salvador otkupio taj bar prije nekoliko tjedana, ali ne službeno. Na ulici se priča da je Jack bio u dugovima, a Salvador je ponudio podmiriti te dugove otkupljujući bar pod uvjetom da Jack i dalje ostane vlasnik na papirima i među ljudima. Sve upućuje na to kako Salvadoru treba taj bar kao paravan za nekakve mutne poslove, a ne želi da ga se poveže s tim. Međutim, među određenim ljudima na ulici ova priča je ipak procurila. Upravo zbog toga te molim da ne odaš moje ime, jer samo nas nekolicina zna za ovo. Riskiram svoj život sastajući se s tobom...” “Ne brini, maska koju nosiš je više nego dobra,” pokušavao sam ga utješiti, “I sam te nisam prepoznao,” rekao sam istinu. Čovjek se pogladio po licu i osjetno se opustio, ali samo nakratko. “Moram ići,” užurbano je rekao i nespretno ustao, “Vidimo se Tony i sretno.” “Čuvaj se.” 38


Nakon što je napustio restoran i dalje sam nastavio gledati u pravcu u kojem je nestao. Nisam bio spreman napustiti separe jer mi je odgovarala samoća. Zadovoljno sam zaključio kako je današnji dan bio uspješniji od prethodnih. Međutim, moje zadovoljstvo je poremetila slika mladog Alexa kad sam ga ostavio na stanici. Osjetio sam krivnju jer je Alex znao da ću to učiniti i svejedno je mirno čekao da se to dogodi. Morao sam priznati da mulac nije bio onoliko naivan ni glup koliko sam se nadao. Na trenutak sam osjetio poštovanje prema tom mladom čovjeku. Zapravo ga nisam želio opet ostaviti, ali ovaj put sam bio prisiljen. Da je doušnik vidio Alexa okrenuo bi se i otišao. Zato sam morao doći sam, a bilo bi mi lakše i zabavnije da je Alex naivno ušao u trgovinu kako bi mi kupio cigare i bilo bi urnebesno smiješno kad bi izašao i vidio da nema vozila. Međutim, kad je Alex pokazao razumijevanje čekajući da odem, to me iznenadilo i nagnalo da se posramim. Možda bih se trebao malo bolje ophoditi prema tom mladiću. Možda mi ipak bude od pomoći. Možda. ~ Alexandra Heart

Sve više sam shvaćala da Tonya neću moći tako lako smekšati, pa sam odlučila dati mu prostora. Zapravo, pokušat ću ga uvjeriti da tako misli. Iduće jutro sam ga namjerno ignorirala. Letimično me pogledao kad sam ušla u prostoriju, ali nije reagirao. Vidjela sam da sjedi s Jimom Folleyom i o nečemu razgovaraju. Sudeći po njihovim osmijesima, razgovor je bio veseo i živahan. Kakav partner! Od njega bi bio bolji zid, jer sam se na zid bar mogla osloniti. Prišla sam stolu za kojim je sjedila Hope Wood, moja kolegica. Hope je bila moje visine, građe i vjerojatno istih godina. Imala je plavu kosu i tamnoplave oči, lijepe crte lica koje je nagrđivao mrgodan izraz. Odisala je neraspoloženjem. “Bok,” rekla sam. Podigla je glavu i hladno me pogledala. “Bok,” odvratila je i nastavila pisati nekakav izvještaj. “Mogu li ti se pridružiti? Treba li ti pomoći?” upitala sam svjesna koliko mi je žarko trebao bilo kakav saveznik na ovom 39


poslu. Netko s kim bih mogla razgovarati, saznati korisne tračeve i netko s kim ću moći kratiti vrijeme dok me Tony izbjegava. Instinkt mi je govorio da bi Hope mogla biti ta osoba. “Ne treba mi pomoć,” odgovorila je hladno. Možda ovo neće biti tako lako, ali nisam željela odustati pa sam ipak sjela pored Hope koja je mrzovoljno ponovila, “Rekla sam da mi ne treba pomoć.” “Čuo sam, ali meni je potrebna pomoć,” rekla sam iskreno zbog čega me znatiželjno i iznenađeno pogledala. Proučavala me nekoliko sekundi duže nego je bilo ugodno. Pokušala sam predočiti sliku onoga što je vidjela. Vidjela je momka koji je izgledao previše pošteno za svoje dobro. Ali bila sam uvjerena da bi mi upravo taj izgled kod Hope trebao pomoći, jer je ovoj vjerojatno pravih muškarčina bilo preko glave. “Ok,” oprezno je rekla, “Što ti treba?” “Hm... ne znam jesi li čula, ali postao sam partner Tonya Brassa.” “Da, znam,” nestrpljivo me prekinula, “Sretno s tim.” Nisam željela dopustiti da me se tako lako riješi. “Problem je što me on izbjegava i nema namjeru raditi sa mnom,” nastavila sam. “Primijetila sam,” odgovorila je, zatim se nagnula prema meni, “Slušaj, ne shvaćaj to osobno. Tony to svakome radi. On je samotnjak i ne skriva činjenicu da voli raditi sam. Sawyer mu uporno pokušava pronaći partnera koji bi ga smirio, ali Tony ih sve uspije izludjeti zbog čega odustanu već nakon par dana. Najduži vremenski period da je netko izdržao kao njegov partner je sedamnaest dana i ako uspiješ izgurati bar jedan dan više svi ćemo te neizmjerno cijeniti. Bit ćeš svojevrstan heroj ove policijske postaje,” nasmiješila se. “To nije u redu s njegove strane.” “Znam, ali to je za njega normalno. Jednostavno je takav. Kad je sam, njegov pristup je agresivan, ali učinkovit. Međutim, svjestan je da previše riskira svojim ponašanjem i pretjeranim izlaganjem u svijetu kriminala, stoga ne želi nikoga uz sebe jer ne želi ugroziti tuđi život samo zato što on ne voli igrati po pravilima.”

40


Ovo opravdanje je Tonya čak činilo poštenim i vrijednim divljenja, ali nisam bila spremna na takvo nešto. On je u mojim mislio još uvijek bio arogantna budala i to će ostati duže vrijeme. “Mislim da će mene morati malo duže trpjeti jer ni ja ne odustajem tako lako.” “Vidjet ćemo,” Hope se nasmijala što mi je dalo nadu da bi se s njom ipak mogla sprijateljiti. “Svi mi poštujemo Tonya,” nastavila je, “Iskreno, žene ga obožavaju. Doživljavaju ga kao super heroja.” “I ti također?” upitala sam. “Ne,” čvrsto je odgovorila i opet se nasmijala, “Cijenim njegov rad i rezultate kao kolegica, ali kao žena kažem da nije moj tip.” “Nije?” iznenađeno sam ponovila. Očito nisam bila jedina imuna na njegov šarm, “Mislila sam da je Tony svačiji tip.” Na te riječi Hope mi je namignula. “Ipak ima nas koje ne podliježemo njegovim čarima.” “Očito.” “Osobno više volim mirnije i poštenije tipove muškaraca. Povučene, inteligentne i one koji ne pokušavaju zavesti svaku ženu s kojom razgovaraju.” “Mislim da je to pametan izbor. Jesi li već našla takvog muškarca?” “Ne baš, ali tražim.” “Nadam se da ćeš uspjeti u potrazi.” Hope mi se zahvalno nasmiješila i zagledala u mene, a ja sam iznenada postala svjesna svojih riječi. Na trenutak sam zaboravila glumiti muškarca, ponašala sam se kao žena u ovom razgovoru. Srećom nisam rekla nešto u stilu kako i sama tražim istu vrstu muškarca. Moraš se koncentrirati, Alexandra. Pokušala sam vratiti temu na Tonya. “Kako se Tony slaže s muškim kolegama? neprijateljstva zbog ljubomore i nekakvog rivalstva?”

Ima

li

“Mislim da je većina ljubomorna na njega, ali nije bilo nikakvih problema u surađivanju. Međutim, svi znamo da je Tonyev najbolji prijatelj Jim, onaj s kojim upravo sada sjedi.” 41


Okrenula sam se i nakratko pogledala dvojicu muškaraca koji su još uvijek razgovarali. Željela sam još nešto upitati Hope kad je Tony ustao od stola i uputio se prama izlazu. Srce mi je brže zakucalo. Počinje akcija. “Hope, ispričaj me, moram nešto obaviti,” rekla sam što sam mirnije mogla. “Nema problema.” Nastojala sam što neupadljivije doći do vrata, zatim sam pažljivo izišla u hodnik. Tony je upravo izlazio. Pričekala sam da se udalji zatim sam pošla za njim. Provirila sam kroz prozor kako bih vidjela u kojem je smjeru otišao i ugledala sam kako sjeda u auto. Kad ga je upalio projurila sam kroz vrata, preskočila ogradu na stepenicama i dočekala se na nogama uz svoj automobil kojeg sam namjerno tu parkirala. Bila sam brza i uvjerena da me nije uočio. Uskočila sam u auto, upalila ga i pričekala da Tony izađe s parkinga. Odlučila sam ga pratiti kako bih vidjela gdje odlazi kad se riješi partnera. Zanimalo me i zašto je to nešto morao obavljati sam. Dopustila sam mu određenu udaljenost i vozila za njim. Tony je najprije vozio polako kao da nije imao cilj. Činilo se kao da pokušava skratiti radno vrijeme. Nakon nekoliko krivudanja kroz ulice parkirao se ispred nekakvog restorana. Kad sam pročitala naziv shvatila sam da je u pitanju striptiz bar. Zar usred bijela dana? Nije još bilo ni podne! Parkirala sam na suprotnoj strani ulice poprilično iza njega, na sigurnoj udaljenosti i čekala. Tony je izašao iz auta i uputio se prema kiosku. Nešto je kupio i dok je čekao da mu trgovac vrati ostatak razgledavao je kvart. Kad se okrenuo vidjela sam da u ruci drži novine. Zatim je ušao u striptiz bar. Što sad? Ako ostanem u autu neću saznati što je radio u striptiz baru u ovo doba dana s novinama u ruci, ali ako uđem i ako me vidi što ću učiniti? Što će on učiniti? Odlučila sam riskirati. Izašla sam iz auta, prešla ulicu i uputila se prema ulazu. ~ 42


Tony Lee Brass

Kad sam ušao u bar na trenutak sam pomislio da sam oslijepio jer tama je bila toliko gusta da nisam ništa vidio dva metra od ulaza. Prošao sam kratki hodnik i ušao u prostranu polumračnu prostoriju u čijim kutovima su gorjele iritirajuće crvene svjetiljke. Stolice i lože su bile prekrivene crvenim baršunom, a na stolovima su gorjele malene lampice. Za šankom se nalazio barmen koji me oprezno odmjerio kad sam ušao. Od gostiju su bila prisutna samo tri muškarca koja su sjedila za istim stolom i tiho razgovarali, vjerojatno o nekakvim mutnim poslovima. Došao sam samo iz jednog razloga, a to je da iz prve ruke proučim bar o kojem mi je doušnik Mike govorio. Sjeo sam za stol, raširio novine i čekao da me konobar posluži. Naručio sam kavu, te pokušao čitati onoliko koliko mi je slaba svjetiljka dozvoljavala. Osjećao sam se kao budala. Iznenadila me previše tamna unutrašnjost u ovo doba dana i to mi je poremetilo plan. Mike je rekao da preko dana bar normalno radi kao svaki drugi kafić u gradu. Zbog te informacije sam odlučio doći, popiti kavu, pretvarati se da čekam nekoga i nakon nekog vremena prići barmenu i upitati ga je li vidio muškarca kojeg ću opisati tako da nikome određeno ne odgovara i reći mu da sam se trebao poslovno sastati s njim. Kad mi barmen kaže da nije vidio takvog muškarca, ljubazno bih mu se zahvalio i otišao nastojeći ne pobuditi sumnju. Ali sada nisam bio siguran da sam od Mikea dobio kvalitetnu informaciju. Pitao sam se što mi je još krivo rekao? Letimičnim pogledima nastojao sam proučiti prostoriju. Bar se protezao u polukrug. Prostor je bio velik i ispunjen stolovima, a uz zidove su bile poredane privatne lože. Primijetio sam da nije bilo prozora zbog čega je zrak bio zagušljiv. U kombinaciji s tamom prostor je izazivao klaustrofobiju iako je bio prostran. Na lijevoj strani prostorije protezao se dugački šank pored kojeg se nalazila pozornica za plesačice.

43


Iza pozornice su se nazirala prigušena svjetla što mi je dalo naslutiti da se tamonalazile garderobe. Na drugom kraju prostorije su se otvorila vrata bacajući snop svjetla u tamni prostor. To je privuklo moju pozornost. Iza vrata sam uočio stepenice koje su vodile na kat, možda u vlasnikov ured ili čak privatne sobe za zabavu. Muškarac koji je izašao kroz vrata je bio visok, pretjerano nabijen mišićima, obrijane glave. Kad je zatvorio vrata zaključao ih je što je kod mene pobudilo još veću znatiželju. Prebacio sam pogled na barmena koji me sumnjičavo promatrao. Očito sam predugo i napadno proučavao prostor. Zanio sam se i sad sam to trebao ispraviti. Začuo sam otvaranje vanjskih vrata koja su propustila tračak dnevnog svjetla u hodnik. Barmen je usmjerio pogled na pridošlicu i na trenutak zaboravio na mene, ali znao sam da to neće biti dovoljno da bi se popravila šteta koju sam nanio. Osoba koja je ušla približila se prvom umjetnom svjetlu i prepoznao sam Alexa. Iznenađeno sam zurio u mladića koji je izgledao zbunjen dok je škiljio po prostoriji dajući očima vremena da se naviknu na promjenu. Što je naumio? Zar me pratio? Na trenutak sam se prestrašio da će mi sve upropastiti. Stisnuo sam zube. Već sam bio na rubu raskrinkavanja samog sebe, još bi mi samo trebalo da Alex počne vaditi značku i predstavljati se svima kao detektiv. Kako bih ga spriječio da napravi nekakvu pogrešku ustao sam od stola i mahnuo mu da mi priđe. Molio sam Boga da mladić ostane tih dok ga ne upozorim kako ne smije razotkriti naš identitet. Alex se uputio prema meni s nesigurnim osmjehom. Kad je sjeo prigušeno sam ga upitao, “Što radiš ovdje?” “Slijedio sam te,” šapnuo je. Njegova iskrenost me iznenadila. “Sve ćeš upropastiti,” zarežao sam. “Neću. Mislim da sam ti dobro došao jer dva muškarca koja sjede nisu toliko sumnjiva kao jedan koji navodno čita novine u baru u kojem se jedva vidi prst pred nosom.”

44


Želio sam mu proturječiti, ali znao sam da je u pravu. Izgledao sam kao budala dok Alex nije došao. Zapravo bih mu trebao biti zahvalan, ali to nije bilo u opisu mog karaktera. “U redu,” promrmljao sam preko volje, “možeš ostati.” “Oh, hvala,” nasmijao se s porugom u glasu. Namrštio sam se i nevoljko priznao da me ovaj malac do sada samo ugodno iznenađivao. Nisam ni primijetio da me netko slijedio. Zamislio sam se nad tom činjenicom. Možda Alex nije bio toliko sposoban, koliko ja nisam bio pažljiv? Ne, to ne može biti. Pomno sam pazio kao i uvijek, jednostavno sam morao priznati da je mladić bolji nego što sam mislio. A i Alex je napravio pametan potez kad je ušao ovamo jer sam primijetio da je barmen zauzeo opušteniji stav i prestao je pogledavati prema našem stolu. “Što radiš ovdje?” upitao je tiho. “Čuo sam da imaju najbolju kavu u gradu,” odgovorio sam kad nam je prišao konobar kako bi uzeo Alexovu narudžbu. Kad smo opet ostali sami Alex je rekao, “Nemoj me zezati. Siguran sam da postoji sasvim drugačiji razlog.” “Da, postoji, ali neću o tome razgovarati ovdje.” “Zna li Sawyer gdje se sad nalaziš?” nije odustajao i kao da je znao koje pitanje će me pogoditi u živac. “Ne,” prosiktao sam i primaknuo se naprijed, “I tako će ostati,” opasno sam prošaptao, “Jesi li me razumio?” Alex me iznenađeno pogledao, zatim se nasmiješio. “Naravno, nema problema, partneru,” način na koji je izgovorio zadnju riječ dalo mi je naslutiti kako se naslađivao trenutnim preokretom. Bio je uvjeren da u rukama ima oružje, odnosno informaciju pomoću koje će me držati na uzici. Ako je to mislio, grdno se prevario. “Ne zovi me tako,” prosiktao sam. “Ali, ti jesi moj partner,” provocirao je. “Prestani, ako želiš ostati.” On se samo tajanstveno osmjehnuo, a ja sam opet bio u čudu jer je mulac bio toliko odvažan da me provocira. Nikad u životu nisam nikoga toliko pogrešno procijenio kao ovog mladog Alexa Mendeza. Bio sam poznat po svojoj intuiciji i procjenama ljudi, ali ovaj put sam u potpunosti zakazao. Alex se sve više 45


pokazivao kao ravnopravan partner vrijedan poštivanja. Nažalost, to nije bilo u mom interesu. Počeo sam shvaćati da bih mogao imati problema s novim partnerom. “I,” započeo je Alex, “što istražujemo?” “Ti ćeš istražiti je li kava zaista najbolja u gradu, a posao za odrasle ostavi meni.” Čuo sam da je nešto promrmljao sebi u bradu, ali nisam želio pitati što. Nije me bila briga. Nisam se priključio policiji da bih pazio kako ne povrijediti nekoga, nego upravo suprotno. Sjedili smo neko vrijeme u tišini. Pretvarao sam se da čitam novine, dok je Alex vrludao pogledom po prostoriji i postavljao pitanja na koja mu nisam odgovarao. U ovo doba dana u baru se nije zbivalo ništa značajno, pa sam zaključio kako bi bilo najbolje da odemo. Ovo je bio gubitak vremena. Platio sam račun i uputio se prema izlazu, a Alex me slijedio kao psić. Kad smo izašli vani okrenuo sam se prema njemu i upitao, “Pretpostavljam da si došao sa svojim autom?” “Da.” “I opet ćeš me slijediti?” “Da,” jednostavno je odgovorio bez treptaja. “Hm,” na trenutak sam ga proučavao, “Dobro. Ionako se vraćam u postaju. Terenski dio posla je za danas gotov.” “Pratit ću te i sutra,” dodao je, “i prekosutra i svaki dan dok se ne navikneš da imaš partnera.” Gledajući u njegovo ozbiljno lice iznenada sam prasnuo u osmjeh jer mi se upornost ovog dječaka odjednom učinila veoma simpatičnom i smiješnom. “Vidim ti u očima da misliš ozbiljno,” narugao sam se što je promijenilo izraz na njegovom licu. “Slušaj,” napeto je rekao, “iako izgledam kao balavac, nisam nesposoban. Bio sam najbolji u svojoj klasi.”

46


“Zanimljivo. I zašto si napustio sigurnost tog mjesta gdje si bio najbolji?” namjerno sam upitao provocirajući ga, “Tamo si bio tako siguran i zaštićen,” rugao sam se. “Nisam napustio ništa! Diplomirao sam na vrhu liste. A razlog zašto sam došao ovdje si ti! Od kad sam prvi put čuo za tebe, želio sam s tobom raditi!” Na trenutak sam ostao bez teksta, ali to ga nije spriječilo da nastavi, “Čuo sam mnogo o tvojim pothvatima i divio sam se tvom uspjehu. Želio sam naučiti od tebe sve što se može naučiti i želio sam postati detektiv kao ti. Možda ne toliko agresivan, ali znaš na što mislim. Divio sam ti se,” zastao je na trenutak, “Bar dok te nisam upoznao.” “Oh,” zatečeno sam promrmljao. “Od kad sam te upoznao shvatio sam da si arogantna budala prepuna sebe. Mislim da u poslu imaš više sreće nego pameti.” “Molim?!” zaprepašteno sam viknuo. “Čuo si me. To je moje novo mišljenje o tebi.” “Slušaj ti...” dreknuo sam, ali on me prekinuo. “Ne! Slušaj ti! Ovo je moj san, moja karijera i neću dopustiti jednom arogantnom idiotu da me potjera s posla samo zato što se voli igrati sam. Zar stvarno ne shvaćaš da mi svojim ponašanjem možeš uništiti karijeru koja je tek započela? Kako bi izgledalo da odustanem ili da izgledam nevjerojatno nesposoban zahvaljujući tvojim trikovima? To bi bio kraj.” Zinuo sam u čudu. Nikad do sada nisam sagledao situaciju s te strane. Uvijek sam mislio samo na sebe i nisam se pitao kakav utjecaj ima moje ponašanje na ljude koji rade sa mnom. Bio sam previše sebičan da bi me bilo briga. Zapravo se nikad nisam zapitao što se dogodi s onima koji zbog mojih gluposti odustanu od posla ili dobiju otkaz zbog navodne nesposobnosti. Zar sam im svima upropastio priliku za normalnu karijeru? Postidio sam se, ali samo na kratku sekundu, zatim sam se naljutio jer mi se nije sviđao osjećaj krivnje. “Da su bili kvalitetni i sposobni izdržali bi, a ne bi pobjegli. Bolje za njih da su odustali ako nisu mogli podnijeti stres koji sam im nanosio. Slabići.” 47


“Ja nemam namjeru bježati,” čvrsto je rekao što je bilo u suprotnosti s njegovim krhkim izgledom, “Možemo si pomoći i prestati s glupostima ili možemo jedan drugome stvarati nepotrebne probleme. Ti biraj. Kako bilo, ja nemam namjeru otići jer mi je ovo previše važno.” Na kratko sam šutio jer nisam bio spreman tako lako popustiti, ali ujedno nisam više imao argumenata protiv. “Vidjeti ćemo,” konačno sam odbrusio. Alex se ponosno nasmiješio, a mene je to isprovociralo. Tako malen, a opet tako žestok. Protiv volje sam mu odao priznanje, ali na glas sam rekao, “Želim pobliže vidjeti što se događa u ovom baru,” oklijevajući sam započeo, a njegove smeđe oči su se raširile u iščekivanju, “Bilo bi dobro da dođemo kad je gužva. Imaš li što u planu za večeras?” “Ne,” odgovorio je pretjerano brzo kao da se boji da bih se mogao predomisliti. “Sad imaš.”

48


3.

Alexandra Heart

Osjećala sam uzbuđenje zbog večeras. Činilo se da sam napokon smekšala Tonya i počela se baviti normalnim istraživanjem, a za izlazak me dodatno zainteresirala činjenica da nikad prije nisam bila u striptiz baru i imala sam želju vidjeti zašto su muškarci toliko uzbuđeni oko takvih lokacija. Osmjehnula sam se. Znala sam da će upaliti onaj trik s laskanjem kad sam mu rekla da je on razlog zašto se bavim ovim poslom. Toliko je opsjednut samim sobom da ga je odmah opčarala ideja da je nekome toliko važan. Koja budala. Opet sam se nasmijala. Upravo sam radila zadnju provjeru maske kad mi je zazvonio mobitel. “Gospodine Mendez?” upitao je prigušeni glas s duge strane linije prije nego sam uspjela progovoriti. “Da, ja sam.” “Zar još nema nikakvih vijesti?” oštro je upitao. Pretpostavila sam da će pokušavati ubrzati cijeli proces, ali na žalost ovo nije bilo u potpunosti pod mojom kontrolom. Glupi Tony… “Ne,” rekla sam što sam mirnije mogla, “Tony je tvrđi orah nego što smo predvidjeli, ali danas sam uspjela pridobiti malo njegovog povjerenja.” “To se presporo razvija.”

49


“Znam, ali ne smijem previše forsirati. Ne želim izazvati njegovu sumnju.” Na trenutak je zavladala tišina. “U redu,” napokon je progovorio, “Vjerujem u tvoju sposobnost i znam da ćeš izvrsno obaviti zadatak.” Pohvala je došla neočekivano i nisam bila sigurno kako reagirati na nju. “Hvala vam.” “Nazvat ću te opet,” rekao je nakon čega se veza naglo prekinula. Bez obzira na lijepe riječi nije mi bilo drago što sam dobila poziv. Nadala sam se da mi neće stvarati nepotreban pritisak požurivanjem. Smatrala sam da se situacija mora razvijati što prirodnije ako sam željela izbjeći sumnje i doći do pravih rezultata. Pogledala sam na sat i trgnula se. Zakasnit ću! Tony je vjerojatno već u baru. ~ Otvorila sam vrata bara i trenutno me zapljusnuo dim i zagušljivi zrak u kojem su se osjećale pare raznovrsnih alkoholnih pića. Bar je bio prepun, pa nisam bila sigurna kako ću uspjeti pronaći Tonya u ovakvoj gužvi. Međutim, ugledala sam ga kad sam se počela probijati prema šanku. Srećom je bio visok pa je lako odudarao od drugih. Vidjela sam da se upustio u razgovor s Jimom. Nisam znala da će i on doći, ali s obzirom da su njih dvojica najbolji prijatelji to me nije trebalo iznenaditi. Približila sam im se i ugurala se iza Tonyevih leđa zbog čega se okrenuo prema meni. “Hej,” rekao je kratko u znak pozdrava. “Dobra večer,” odvratila sam. Jim je samo kimnuo glavom, nakon čega su nastavili razgovor kao da nisam tu. Slegnula sam ramenima i iskoristila priliku te se osvrnula po prostoriji. Zanimalo me što je to Tonyu bilo sumnjivo ovdje? Što je pobudilo njegovu znatiželju? Bar je bio prepun testosterona. U publici nije bila niti jedna žena, naravno. 50


U tamnijim kutovima bara uočila sam plesačice koje su plesale muškarcima u krilima. Bio je to mučan prizor. Žene su se izvijale, i zapravo izgledale predivno, ali mučninu je izazivao pogled na muška lica koja su izgledala kao da pripadaju mutiranim bićima, križari između čovjeka i nekakve životinje. Imali su izbezumljenije raširene oči, krvave od pohote i alkohola, razjapljena usta s vidljivim tragovima sline koja bi procurila u nedostatku sposobnosti da obavljaju više radnji u isto vrijeme, kao gutanje i gledanje predivnih žena. Nasmijala sam se. Možda pretjerujem, ali tako sam doživljavala cijeli prizor. Napravila sam grimasu kad sam uočila njihove mesnate ruke koje su gramzljivo grabile ženske stražnjice i grudi. Odvratila sam pogled jer mi nije bilo zabavno gledati što se događalo u ložama. Pogledala sam na pozornicu gdje je jedna od plesačica izvodila točku na šipki sa zavidnom spretnošću i fizičkom snagom. Zadivljeno sam promatrala. Neki od pokreta su zahtijevali vrhunsku fizičku kondiciju. Odala sam joj priznanje. Ples bi se mogao smatrati umjetničkim djelom, samo što u publici nije bilo nikoga tko bi to shvatio, muškarce je samo zanimao novi i zanimljivi kut pogleda na pojedine dijelove ženskog tijela. Iz razmišljanja me trgnuo Tony kad se pomaknuo. Dao mi je znak da ih slijedim, pa sam to i učinila. Jim se prvi probijao kroz gužvu kao da je imao cilj do kojeg je morao što prije stići, zatim je nestao. Kad sam prišla bliže ugledala sam ga kako sjedi za praznim stolom koji je bio blizu pozornice. “Dobre sise,” rekao je Jim gledajući djevojku koja je nastupala. “Hm,” promrmljao je Tony, “Više volim dobru stražnjicu.” Jim se osmjehnuo na njegove riječi i zaklimao glavom kao da odobrava prijateljev izbor. “To je dobro, nećemo bit konkurencija jedan drugome. A ti Alex? Što ti više voliš?” Bila sam zatečena pitanjem pa sam se nakašljala dajući si vremena da razmislim. “Ovaj... grudi. Da, definitivno grudi.” Jim se nasmijao i snažno me potapšao po leđima. Pokušala sam ga ignorirati zureći u plesačicu. 51


“Isuse!” odjednom sam uzviknula, “Kako je to uspjela izvesti?” “Što?” u glas su pitali, te pogledali prema pozornici. “Dobar komad,” zaključio je Jim, a Tony ga je podržao kimanjem glave zbog čega sam napravila grimasu. Zar samo to znaju? Dobra ova, dobra ona i klimati glavom dok im ne otpadne? “Što?” iznenada je upitao Tony i zagledao se u mene. “Ništa,” smeteno sam rekla. “Upravo si nas gledao s gađenjem. Uvjeren sam da sam dobro vidio. U čemu je tvoj problem?” upitao je i okrenuo se više prema meni koja sam se zbog njegovih riječi zarumenila. Nisam shvatila da je uhvatio moju grimasu. Tako lako sam se odala. “Nema nikakvog problema,” brzo sam odgovorila, “Nisam vas gledao s nikakvim gađenjem.” “Lažeš. Cijeli si se zacrvenio.” “Ostavi me na miru.” “Ponašaš se kao da nikad nisi bio sa ženom,” zadirkivao me Tony. “Možda i nije,” ubacio se Jim. “Ostavite me na miru,” frustrirano sam im odbrusila. Jim je raširio oči u čudu i rekao, “Čovječe, pa ti si djevac!” Mogla sam osjetiti kako mi krv juri prema licu na njegove neočekivane riječi. “Što?!” užasnula sam se. “To je tako očito,” dodao je Tony. “Nisam djevac,” prosiktala sam. Jim se okrenuo prema Tonyu i rekao, “Kad smo kod djevica, volio bih si nabaviti jednu,” i pohotno se nasmijao, a Tony ga je podržavao što je bilo dovoljno da puknem. “Što je s vama muškarcima i djevicama?! Zaista! Zašto vam je toliko važno biti prvi? Koja je svrha toga? Mogu razumjeti ako muškarac želi biti prvi ženi koja je ljubav njegova života, ali što će djevica vama budalama? Mislite da neće primijetiti koliko ste nesposobni jer je neiskusna? To je to, zar ne?” Obojica su me izbezumljeno gledali, šokirani. 52


“S nama muškarcima,” zbunjeno je ponovio Tony. Čuvši riječi koje je ponovio shvatila sam da sam napravila ogromnu grešku i nisam bila sigurna kako popraviti nanesenu štetu. Poželjela sam propasti u zemlju. Nisam mogla vjerovati da sam im dopustila da me tako lako isprovociraju. Promatrala sam njihove reakcija s grčem u želudcu. Bili su zbunjeni, to je bilo očito. Nisu skidali pogled s mene. Očekivala sam da će započeti s pitanjima kojima će iskazati svoje sumnje, pa sam se pripremila. Ali prostorijom se prolomio glasan smijeh. Tony i Jim su se toliko smijali da se cijeli stol tresao. Sad sam ja bila zbunjena. “Pogodili smo ga u živac,” procijedio je Jim kroz smijeh i uhvatio Tonya za rame. “Djevice,” Tony je grcao od osmjeha, “Alex je osjetljiv na djevice. On njih poštiva.” Ponovni val urnebesnog smijeha. Odahnula sam zbog njihove intelektualne mane, ali svejedno sam bila bijesna. “Idite do vraga!” rekla sam i ustala od stola. Bolje je da nestanem dok nisam pogoršala situaciju. U baru se ionako nije događalo ništa neobično osim dvojice koje sam ostavila za stolom. Njihov smijeh me pratio do izlaza. Idioti! Ali hvala Bogu da su budale jer sam se toliko izdala onim svojim kratkih govorom da je bio potreban pravi idiot da to ne shvati. Nasmiješila sam se i uputila prema autu. Kvart je bio mračan jer je samo jedna ulična svjetiljka bacala slabašnu svjetlost na ulicu. Zastala sam na pola puta do auta i shvatila kako bih mogla malo istražiti područje oko bara. Kad sam već tu… Ušla sam u sporednu uličicu i priljubila se uz zid jer je bilo previše mračno. Dok sam čekala da mi se oči naviknu na tamu oprezno sam koračala naprijed držeći se zida sve dok nisam došla do visoke žičane ograde iza koje se nalazilo stražnje dvorište striptiz bara. Učinilo mi se da sam čula nekakve kretnje, ali s obzirom na nedostatak svjetla nisam bila sigurna. Nekoliko trenutaka kasnije do mene su doprli prigušeni glasovi zbog kojih sam se povukla unatrag. Netko je ipak bio u dvorištu. Više njih, procijenila sam po zvukovima, ali nisam mogla razumjeti o čemu su razgovarali. Bili su previše tihi. 53


Ugledala sam svjetlo koje je slabašno osvijetlilo dvorište kao da su se negdje otvorila vrata. Nagnula se naprijed kako bih vidjela što se događalo kad me netko povukao unatrag i stavio ruku preko mojih usta. Iznenađeno sam raširila oči. Stisak je bio previše čvrst i na trenutak sam ostala bez daha, a leđima sam udarila u nečija snažna prsa. Ukočila sam se. Prije nego sam uspjela smisliti plan, čvrsta šaka koja me držala okrenula mi je glavu i našla sam se licem u lice s Tonyem. Odahnula sam od olakšanja. Hvala Bogu, to je bio samo on. Dao mi je znak da budem tiha i pustio me. Oprezno se nagnuo naprijed osluškujući zvukove. Ljudi su i dalje neometano šaputali što je značilo da nisu bili svjesni naše prisutnosti. Na trenutak sam se sjetila svoje maske i Tonyevih prstiju kad me uhvatio. Zadrhtala sam od straha i na brzinu si ispipala lice kako bih se uvjerila da je sve bilo na mjestu. Činilo se da nije došlo do promjene. Tony je još uvijek ukočeno stajao i osluškivao, nesvjestan mojih briga. Odjednom su se začuli glasniji koraci, a snop svjetla koji je osvjetljavao dvorište postao je snažniji. Zatim su se pojavile sjene trojice muškaraca koji su ušli kroz otvorena vrata i za sobom ih zatvorili ostavljajući Tonya i mene ponovno u potpunom mraku. Tony me bez riječi gurnuo dajući mi do znanja da se moramo vratiti kuda smo i došli. Na pola puta do glavne ulice šaptom me upitao: “Što ti radiš ovdje? Mislio sam da si otišao kući?” Okrenula sam se prema njemu. “To bih i ja tebe trebao pitati,” odgovorila sam, “Mislio sam da si u baru.” Kad smo izašli na ulicu povukao me prema svom autu. “Ulazi,” naredio je. “Ali...” Željela sam mu reći da sam došla sa vlastitim automobilom, međutim on me već ugurao na suvozačevo mjesto. 54


“Jesi li uspio vidjeti nešto korisno?” upitao me kad je sjeo. “Ne, vidio sam isto što i ti,” odgovorila sam, “Nešto se događa u tom baru, zar ne? Nešto značajno?” Pogledao me kao da procjenjuje može li mi vjerovati. “Reci mi,” nagovarala sam ga, a u sebi sam dodala, Vjeruj mi bar jednom. Natjerao me da čekam nekoliko minuta prije nego je progovorio pogleda uprtog kroz prozor. “Sumnjam da je striptiz bar paravan za neke sumnjive poslove,” kad je napokon odgovorio preplavilo me olakšanje. Ipak sam uspjela pridobiti njegovo povjerenje. Od sada bi se stvari trebale razvijati puno lakše. “Kakve poslove?” oprezno sam upitala kako ga ne bih potaknula da se povuče iz razgovora. “Droga,” zastao je, pa dodao, “Prostitucija. Možda čak i prodaja žena.” Pridobio je moje zanimanje. “Jesi li siguran?” “Nisam. Imam samo indicije. Za sada nemam čvrstih dokaza za to.” “Što misliš tko stoji iza svega?” “Sumnjam na Martina Salvadora.” “Tko je on?” upitala sam iako sam znala sve o Salvadoru. “Salvador je velika faca u ovom gradu. Bogataš. Poznat mi je već godinama, ali još uvijek mi nije jasno kako se uspio toliko obogatiti samo na račun nekoliko barova i auto salona koje posjeduje. Na ulici kruže priče da je upleten u razne mutne poslove, ali nije mi uspjelo doći do konkretnih dokaza. U nekoliko godina izgubio sam četiri doušnika koji su me opskrbljivali korisnim informacijama. Svaki put kad bih se približio pronalasku konkretnog dokaza moj doušnik bi osvanuo mrtav. Više nitko ne želi raditi za mene. Postaje mi sve teže pratiti što se događa, a u nekoliko navrata Salvador je pokazao zanimanje za mene zbog čega sam se morao neko vrijeme pritajiti. Ovaj put sam odlučio ići do kraja, bez obzira na rizik. Zato bih ti preporučio da odustaneš od ideje da bi budeš partner, mali,” rekao je i značajno me pogledao. 55


“Hvala na upozorenju, ali riskirat ću.” “Previše riskiraš.” “Ništa manje od tebe kad si se maloprije toliko glasno smijao da sam pomislio da će nas izbaciti. Za detektiva koji je došao malo pronjuškati previše si se izložio.” “Znam, shvatio sam. Zato sam i napustio bar odmah nakon tebe. Tada mi je sinula ideja da malo pogledam uokolo. Čini se da razmišljamo na isti način.” “Možda sam sličniji nego što bi ti htio priznati,” namjerno sam rekla, zatim promijenila temu, “Što te zapravo dovelo do bara?” “Zadnja informacija koju sam dobio bila je da plesačice koje rade ovdje misteriozno nestaju. Ali ne vidim načina kako izvući informacije od njih, a da ne pobudim sumnju…” “Hm...” promrmljala sam zadubivši se u misli. Sinula mi je ideja… ~ Osjećala sam se nelagodno. Barmen me doslovno gutao očima. Ipak, bila sam svjesna da sam svojim izgledom tražila upravo takvu reakciju. Odjenula sam crnu usku minicu, mrežaste čarape s halterima koji su provirivali kad bih koračala i cipele s vratolomno visokim petama, a uski top je otkrivao obline mojih grudi. Crnu kosu sam pustila da se slobodno kovrča i preparatima joj povećala volumen. Šminku sam namjerno previše naglasila kako bih izbjegla mogućnost da me netko prepozna, jer ovdje sam mogla nabasati na nekog od očevih poznanika. Bila sam svjesna da sam izgledala kao raskošna pozivnica na seksualne igre jer sam upravo to i željela postići. “Želim radit ovdje,” rekla sam barmenu koji nije odvajao pogled s mojih grudi dok je odgovarao: “Nema problema, mala. Otiđi otraga i potraži Sala.” Pomalo nervozno sam povukla suknju prema dolje i uputila se u smjeru u kojem mi je pokazao. Prošla sam kroz vrata i ušla u uski hodnik s još nekoliko vrata. “Iza kojih bi trebao biti taj Sal?” promrmljala sam. 56


Pokucala sam na prva. Čulo se nekakvo mrmljanje pa sam otvorila i zakoračila prema naprijed. Zastala sam kad sam ugledala krupnog muškarca koji je u rukama stiskao krhku plavušu prestrašenog izraza. On je bio visok i graničio je s pretilošću s velikom okruglom obrijanom glavom. Imao je pohlepan osmjeh koji je samo pojačavao odvratni dojam kojim je zračio. Krhka plavuša je na sebi imala nekakav oskudni kostim za plesnu točku, prozirni bodi sa šljokicama koje su bile raspoređene na pravim mjestima. Kad se oslobodila njegova stiska užurbano se povukla u kut sobe. Zapitala sam se što joj je ovaj muškarac radio kad se činila toliko prestrašenom. “Tko si ti?” upitao je zauzevši obrambeni stav. Jasno mi je davao do znanja da ga ometam. “Tražim Sala,” odgovorila sam. “Ja sam Sal. Što želiš?,” frustrirano je odbrusio i stisnuo sitne oči. “Ovaj... Želim raditi ovdje.” “Vidi ti to,” rekao je i počeo me odmjeravati od glave do pete, “Okreni se da te bolje pogledam,” naredio je. Stisnula sam zube jer je u meni kuhao protest, ali poslušala sam njegov zahtjev. “Što znaš raditi?” upitao je dok sam mu bila okrenuta leđima. “Znam konobariti.” “To me ne zanima.” “Znam izvrsno plesati,” brzo sam dodala kad sam se okrenula prema njemu. “Na šipki?” “Ne taj dio, ali sve ostalo da.” Opet me počeo proučavati dok je smišljao odgovor. Osjećala sam se kao običan komad namještaja dok je on pokušavao procijeniti koliko ugodna bih trebala biti za njegovu debelu stražnjicu. Susprezala sam grimasu. “Primljena si za pokusnu probu,” naposljetku je rekao.

57


“Oh, izvrsno,” odahnula sam. Ovo je bilo lakše nego sam očekivala. “Počinješ večeras. Vrati se u deset. Za početak ćeš samo zabavljati goste koji sjede dok ne procijenimo jesi li za ovaj posao ili ne. Možda odradiš koji ples u krilu, tko zna,” pohotno se nasmijao, “ali najprije ću ja provjeriti radiš li to kako treba,” približio se, a moj želudac se okrenuo. Međutim, kao da se nečeg sjetio, zastao je i rekao, “Idi, nemam sada vremena za tebe. Nadoknadit ćemo sve kasnije.” Odmah sam se okrenula i otvorila vrata. Željela sam što prije izaći u slučaju da se predomisli. Dok sam zatvarala vrata čula ga je kako oštro govori, “Dolazi ovamo! Što se skrivaš u tom kutu?” Morala sam se svom snagom natjerati da zatvorim vrata jer sam osjećala snažan poriv da spasim nesretnu djevojku. Možda bih sada spasila jednu, ali što bi bilo s ostalima? Morala sam se podsjetiti da sam ovdje iz puno većih razloga. Ukočeno sam stisnula šake i napustila bar maštajući o danu kad ću sve ove kriminalce staviti iza rešetki. ~ Došla sam u bar kako mi je Sal rekao. Nastojala sam biti točna jer nisam znala koliko im je to važno kod plesačica. Opet sam se uputila do barmena kako bi mi rekao gdje bih se trebala javiti. Poslao me u garderobu i rekao da tamo čekam daljnja naređenja. Bar je za sada bio poluprazan, ali vidjela sam da su neke od djevojaka već kružile od stola do stola. Bile su odjevene u zabrinjavajuće malo odjeće. A što sam drugo mogla i očekivati. Morala sam biti spremna da ću ovdje pokazati više svog tijela nego ikada u cijelom životu. Garderoba je bila prostrana. Cijelom dužinom prostorije su se protezali veliki ormari sa zrcalima, prepuni raznobojnih kostima. Na drugom kraju prostorije su se nalazila vrata za kupaonicu, a na sredini su bili poredani toaletni stolići sa ogledalima. Većina djevojaka je nanosilo šminku, a druge su se odijevale. Kad sam ušla sve su zastale s onim što su radile i pogledale me. 58


“Bok,” prva sam pozdravila nastojeći zvučati ljubazno, “Ja sam nova.” Neke djevojke su me pogledale sa žaljenjem, a druge su nezainteresirano nastavile raditi već što su radile. Međutim jedna od žena mi je prišla. “Bok, ja sam Sammy,” predstavila se brineta u kasnim tridesetim godinama. Činilo se da je najstarija u skupini, “Ja sam zadužena za djevojke,” nastavila je, “Sal mi je rekao da dolazi nova, ali nije objasnio koliko si lijepa,” pružila mi je ruku i osmjehnula se, ali to nije bio iskren osmjeh dobrodošlice. “Drago mi je,” odvratila sam, “Ja sam Jane Leary.” “Odakle nam dolaziš, Jane?” “Iz malenog gradića na sjeveru zemlje,” spremno sam lagala jer sam znala da su sumnjivci voljeli djevojke koje su bile daleko od obitelji i prijatelja. Sammyne škiljave oči su zasjale. “Oh, tako daleko. Što te dovelo u ovaj grad?” “Želja za boljim životom. Imala sam dogovoren posao ovdje, ali ispostavilo se da je to bila laž i sad nemam novca za povratak. Hitno mi je potreban posao,” to je bilo još nešto što su ovakvi ljudi voljeli: očaj. Sammy je napravila stanku kao da duboko razmišlja o mojim riječima, zatim je progovorila obgrlivši me oko ramena. Nisam se osjećala ugodno ispod njene koščate ruke. “Ne znam je li ti Sal rekao, ali trebat će nam tvoji dokumenti,” umiljato je rekla. “Kakvi dokumenti?” “Putovnica, osobna, zapravo sve,” široko se osmjehnula vjerojatno u nadi da vlastitim riječima doda nježniji dojam, da izbriše sumnje koje bi se rodile kod pojedinih djevojaka, ali ta taktika nije palila kod mene. Smatrala sam da je to znak sumnjivih poslova, ali odlučila sam igrati po njihovim pravilima. Plan je bio predstaviti se što naivnijom i očajnijom kako bih vidjela što rade s takvim djevojkama. “Oh, naravno, donijet ću sve što imam,” spremno sam odgovorila i primijetila nekoliko prestrašenih pogleda iza Sammy. 59


“I zamolit ću te da to doneseš sutra, jer u protivnom nećeš moći raditi ovdje,” rekla je i stavila ruku na moju nadlakticu, “Sad ću te ispratiti i vrati se kad budeš imala potrebne dokumente.” To me iznenadilo. “Zar ne mogu večeras ostati?” upitala sam. “Žao mi je, ali ne. Moramo se držati određenih pravila,” rekla je i progurala me kroz vrata. Ovo je bilo veoma sumnjivo. Čemu toliko inzistiranje na propisima? Čijim propisima? Sigurno ne legalnim. Sammy je zatvorila vrata od garderobe i nastavila koračati navodeći me niz hodnik prema izlazu. “Nadam se da ćeš nam se brzo vratiti,” rekla je, “ovo je divno mjesto za djevojke kao ti. Mi se brinemo za sve vaše potrebe. Plaća je izvrsna, a ako nemaš smještaj možemo ti pomoći.” “Hvala vam, ali imam smještaj,” brzo sam odgovorila Alex. Nisam bila spremna u potpunosti prihvatiti ulogu izgubljene djevojke s obzirom da ću morati žonglirati dva posla istovremeno. Također sam shvatila da ću morati iznajmiti nekakav ofucani stančić u slučaju da me požele provjeriti, “Iznajmila sam mali stan kad sam stigla, tako da za sada to nije problem.” “U redu, ali ako postane problem, znaj da ćemo ti pomoći. Vidimo se uskoro,” rekla je na izlazu i zatvorila mi vrata pred nosom. Kad sam sjela u auto uzela sam mobitel, utipkala broj i čekala da se javi osoba s druge strane linije. “Ima li vijesti?” odmah je upitao glas. “Nisam upala. Žele dokumente: putovnica i sve što postoji. Trebate mi ih napraviti do sutra navečer na ime Jane Leary.” “Nema problema, dobit ćeš ih navrijeme. Čekat će te na starom mjestu,” nakon kratke stanke dodao je, “Počet ćeš se gubiti u brojnim identitetima koje si stvorila.” “Rekla sam vam da sam spremna učiniti sve što je potrebno za uspjeh ovog zadatka.” “To je pohvalno, ali moraš biti svjesna svojih granica.” Odlučila sam ignorirati raspravu o mojim granicama, pa sam promijenila temu, “Moram unajmiti nekakav maleni stan koji će odavati dojam da imam financijskih problema. Treba mi hitno, 60


jer sam im već rekla da imam smještaj. Također će mi trebati zaštita. Netko tko će patrolirati u blizini tog stana u slučaj da nešto pokušaju.” “U redu. Dobit ćeš sve što tražiš.” “Hvala. Javit ću se kad se smjestim...” linija se prekinula pa sam prestala govoriti. Još uvijek nisam mogla odlučiti što misliti o osobi s druge strane linije. ~ “Gdje si do sada?” dočekao me Tony na ulazu u postaju iduće jutro. “Ne kasnim,” rekla sam i pogledala na sat, “Čak sam uranila petnaest minuta. U čemu je problem?” “Sawyer nas želi vidjeti u svom uredu,” rekao je namrštivši svoje tamne obrve zbog kojih su sive oči više dolazile do izražaja. “Oboje?” iznenađeno sam upitala, “Ali zašto? Jesmo li nešto pogrešno učinili?” “Nemam pojma, ali bit će bolje da to odmah skinemo s vrata. Idemo.” Tony se odlučnim koracima uputio preko predvorja, zbog čega sam požurila za njim. Našavši se opet u sličnoj situaciji kao prvi dan pogledom sam okrznula njegovu figuru dok je koračao ispred mene. Ali odmah sam odvratila pogled. Nisam željela da me opet uhvati kako ga odmjeravam. Tony je kratko pokucao i ne čekajući odgovor otvorio vrata. Sawyer nas je dočekao s napetim izrazom lica. Ostao je sijedjeti dok su njegove zelene oči upozoravajuće plamtjele. Nisam bila sigurna s čim smo ga toliko naljutili, jer činio se bijesnim. “Nemojte sjedati,” oštro je rekao, “Bit ću kratak,” prekrižio je ruke na stolu, “Tony, rekao sam da ću pomno pratiti sve što radite, zar ne?” Tony je na trenutak razmišljao zatim odgovorio, “Da.” “Došao sam do saznanja da ste vas dvoje više odvojeni nego što biste kao partneri trebali biti.” “Ali…” započeo je Tony, međutim Sawyer mu je rukom dao znak da stane.

61


“Ne zanimaju me izgovori. Ovo vam ja zadnja prilika! Ako se ne počnete ponašati kao partneri, a ovo se osobito tiče tebe Tony – uperio je prst u njega,” bit ćeš suspendiran do daljnjeg. “Molim?!” Tony je zaprepašteno uzviknuo. Očito nije bio naviknut da bude kažnjavan za ovakve, u njegovoj knjizi, sitnice. “Imate tjedan dana da popravite igru ili letite! Čujete li me?” proderao se Sawyer. “Da, gospodine,” odgovorili smo u glas. “Dosta mi je više. Doveo si moje strpljenje do samog kraja,” dok je to govorio gledao je u Tonya, “Ozbiljan sam. Ako se ne smiriš i ako ne utuviš u tu svoju glavu da ovdje nisi glavni ti nego ja izgubit ćeš posao. Savjetujem ti da me poslušaš,” prosiktao je, “A sad, gubite se! Oboje!” Napustili samo ured kao da je sam vrag rigao vatru za nama. Kad smo zatvorili vrata otvorila sam usta kako bih prokomentirala što se dogodilo, ali Tony se nije zaustavio. Bijesno je odmarširao niz hodnik. Toliko o tome da se ponašamo kao partneri. Požurila sam za njim i vidjela da je sjeo za svoj stol i posvetio se pisanju nekakvog izvještaja s toliko žara i pažnje da se činilo kako ništa drugo na svijetu nije postojalo. Međutim oko njega se jasno osjećala napetost i frustracija. S obzirom da je Tony odbijao razgovarati, okrenula sam se prema Hope s kojom sam se sve više zbližavala tijekom posljednjih dana. Bile smo na dobrom putu da postanemo dobre prijateljice. Hope mi se svidjela jer je bila inteligentna žena snažnog karaktera i uvidjela sam da bih u njoj mogla pronaći kvalitetnu prijateljicu. Samo što Hope, nažalost, nije smjela saznati moj pravi identitet zbog čega sam se morala zadovoljiti s onim što bih uspjela dobiti iz ovakvih ukradenih razgovora s njom. Najviše od svega, morala sam biti veoma oprezna kako ne bih nešto krivo prokomentirala, jer mi je s njom uloga suprotnog spola najteže padala, pogotovo kad bi Hope rekla nešto protiv muškog roda. Doslovno bih se morala ugristi za jezik kako se ne bih složila s njom. Umjesto toga, morala se pretvarati da sam povrijeđena njenim riječima i pokušati je uvjeriti u pogrešnost njenih shvaćanja, jer to je ono što bi svaki muškarac napravio. Stao bi u obranu svojih. 62


S obzirom da Tony nije pokazao želju odmaknuti se od stola mogla sam se prepustiti užitku razgovora s Hope. Do kraja smjene odradila sam nekoliko izvještaja, pregledala nekoliko neriješenih slučajeva i provela dobar dio dana u blizini Hope. Tony nije podigao pogleda sa stola sve dok nije došao kraj radnog vremena kada je izjurio iz postaje kao da zgrada gori. ~ Opet sam došla u zakazano vrijeme, pronašla Sammy i predala joj sve svoje dokumente, s lažnim identitetom naravno. Nije uspjela skriti svoje oduševljenje što sam se vratila. Odmah me odvela u garderobu i odabrala oskudan kostim za mene. Nakon što sam se presvukla, uvela me u bar. “Tvoj posao je kružiti među gostima, koketirati s njima, prihvatiti svako piće s kojim te žele počastiti i što je najvažnije, moraš ih poticati da naručuju i potroše što više novca. Ako netko poželi ples u krizu moraš prihvatiti. Improviziraj, žena si, to nam je u krvi. Njima zapravo nije potrebna vrhunska plesačica dok god odjeća prekriva što manje tvog tijela. Uživaj. Na kraju večeri ćemo razgovarati,” rekla je i udaljila se. Saslušala sam njena naređenja i bila sam spremna na takav zadatak, ali svejedno sam se zabrinula: kako ću kontrolirati svoj temperament jer oduvijek sam prezirala biti samo seksualni objekt u muškim očima i mrzila sam surova seksualna dobacivanja. Sve to me večeras dočekalo i trebat će mi Samsonova snaga da ne izazovem nered. Još sam uz to morala popiti svako piće koje će mi nuditi? Je li Sammy poludjela? Trijezna bih se još i mogla kontrolirati, ali pijana… Bila sam veoma zabrinuta. Trebao mi je plan kako održati bistru glavu. Kad sam se počela osvrtati i kad sam shvatila u kakvoj sam se ulozi nalazila: plijen okružen strvinarima, ipak sam odlučila da mi nekoliko pića neće naškoditi. Malo će me opustiti, a kad vidim da sam dovoljno opuštena, a ne agresivna, prestat ću piti. Do tada ću već smisliti nešto drugo. Korak po korak. Ok, kružiti među gostima. Ja to mogu. Počela sam koračati. Osjećala sam se kao od majke rođena u oskudnom crvenom bodiju koji je imao blještave šljokice na 63


taktičkim mjestima. Srećom nisam imala komplekse vezane uz tijelo, što nije značilo da ih nisam imala uopće. Bila sam svjesna svoje ljepote i uočila sam da su me gosti u baru ubrzo počeli primjećivati. Odjednom me netko zgrabio za ruku. Ukočila sam se jer mi je prva reakcija bila udariti tu osobu. Okrenula sam se i ugledala pijanu spodobu. Uh! “Ti si nova,” obratio mi se zaudarajući na alkohol. Natjerala sam se na osmijeh. “Da,” odgovorila sam, “Imaš oko sokolovo. Čudi me kako si tako pijan uspio shvatiti bilo što,” kad sam to izgovorila stisnula sam vilicu. Nisam smjela tako razgovarati s mušterijama. Međutim, činilo se da me on nije slušao. “Okreni se da te bolje pogledam,” rekao je i počeo me okretati. Poslušala sam ga s kiselim izrazom na licu. Kad me pljusnuo po stražnjici zinula sam u čudu. Udri ga, šaputao je glas u mojoj glavi mameći me, ali onda sam krajičkom oka ugledala Sammy na rubu šanka kako me promatra. Brzo sam se sabrala i osmjehnula pijanom gospodinu. “Dobra si, veoma dobra,” obavijestio me strvinar i laktom gurnuo svog kompanjona kako bi mu privukao pozornost i glavom ukazao na mene. Ostatak njihova društva je također reagirao i svi me počeli proučavati te klimati glavama u znak odobrenja. “Konobar!” viknuo je jedan od njih. Srećom je jedan prolazio u blizini tako da su brzo naručili piće nudeći i meni jedno, prvo tu večer. “Hajde dušice, naruči nešto žestoko. Bit će nam veselije.” Naručila sam pivo, ali su oni protestirali i u moje ime naručili nešto što nikad nisam probala pa nisam znala što očekivati. “Sjedni,” rekao je jedan od njih i potapšao svoje koljeno. Isuse, kad će stići taj alkohol? Nisam bila sigurna jesam li prava osoba za ovaj zadatak s obzirom da mi je terapeut rekao kako imam problema s agresijom prema muškarcima. Na terapiju su me poslali zbog posla, a ja sam na tim seansama otkrila da 64


imam problem i nisam ga se zapravo željela riješiti. Psiholog je rekao da je normalno što osjećam neprijateljstvo s obzirom da sam veoma osjetljiva žena. Naljutila sam se na to. Smatrala sam da sam snažna i tko je on da mi govori da sam mekušac. Međutim, zbog posla sam morala nastaviti s odlascima na terapije i morala sam razgovarati o svemu, tako mi je bilo naređeno. Navodno je rješavanje unutarnjih konflikta trebalo poboljšati moju produktivnost na poslu. Bilo je poželjno riješiti se svih nesigurnosti i naučiti rješavati svakodnevne probleme. Terapeut mi je također rekao da je jedan od razloga za moju agresivnost taj što sam od ranog djetinjstva željela biti muško misleći da će me otac tako više voljeti. Što on zna?! Tata me i kao curicu volio više od ičega na svijetu. Željela sam biti muško ne zbog tate, nego zbog sebe. Svejedno, bez obzira na razlog, muškarci su mi se uvijek uspijevali zamjeriti. Terapeut mi je ionako rekao da su razlozi za to neprijateljstvo mnogo kompleksniji nego se činilo i da ćemo morati dugo raditi na njihovom otkrivanju. Duboko sam udahnula i sjela na strvinarevo koljeno. Oh, nikad neću moći oprati njegov smrad sa sebe. Zagnjurio je glavu u moju kosu. “Mm... kako lijepo mirišeš,” promrmljao je. Naglo sam ustala jer nisam to mogla izdržati i počela plesati ispred njih. “Mislim da ćete svi puno više uživati ako plešem,” rekla sam nastojeći plesom stvoriti nekakvu sigurnu zonu za sebe. Srećom su ostali moju ideju dočekali s odobrenjem, tako da sam mogla zanemariti nezadovoljstvo onog s čijeg koljena pobjegla. Kad je došao konobar progurao se između njih i odložio pića na stol koja su oni hlapljivo pograbili. Meni su pružili moje. “Nazdravimo,” rekla sam prva, “Za žene!” Čopor se oduševio, ali znala sam da zapravo nisu mislili na isto što i ja kad sam to rekla. Više sam mislila na žene kao mučenice i junakinje, a oni... pa nije bilo potrebe objašnjavati sudeći po njihovih povicima. Primakla sam malenu čašu usnama i iskrenula cijeli sadržaj u usta. Umalo sam se ugušila kad je tekućina počela gorjeti. Isuse, što sam popila? Vatru?

65


Kad sam došla k sebi namjerno sam pozvala konobara da donese isto svima osim sebi, na njihov račun, naravno, zatim sam pobjegla na drugu stranu. Prvo piće mi je ublažilo napetost, ali svejedno sam se pitala kako su cure izdržavale ovaj tempo i grozan tretman? Kakav su motiv mogle imati za bavljenje ovim poslom? Novac ili nešto drugo? Ali što? Sličan scenarij se ponovio još nekoliko puta i nakon pet čašica osjećala sam se potpuno opušteno. I ne samo to, iz nekog neobjašnjivog razloga sve mi je bilo smiješno. Kružila sam među gostima kao da lebdim. Svima sam se smješkala, namigivala, ali sam također izbjegavala zadržavanje duže od par minuta. Našla bih nekakvu veselu ispriku i dala bih obećanje da će se vratiti. Nakon nekog vremena shvatila sam da odavno nisam toliko mnogo hodala, pogotovo ne u četiri zida. Veselo sam se nasmijala. ~ Tony Lee Brass

Ugurao sam se u pretrpan bar. Sinoć nisam mogao doći zbog čega sam večeras želio nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Smetalo me što još uvijek nisam vidio ništa sumnjivo. Nadao sam se nekakvim tragovima uskoro ili će me u protivnom uzastopna posjećivanja strip baru dovesti do bankrota. Iza mene je ušao Jim. Alexa sam zaboravio pozvati, samo nisam bio siguran jesam li to učinio namjerno ili pak slučajno. Odmahnuo sam glavom. Ionako nije važno. “Bok, Tony,” pozdravio me nepoznati ženski glas. Okrenuo sam se i ugledao predivnu crnku. Nasmiješila mi se i nestala u gužvi. Zainteresirano sam se zagledao za njom. Po kostimu koji je imala na sebi znao sam da je jedna od plesačica, ali nisam znao tko je ona… Iznenada me oblio hladan znoj. Kako je znala moje ime? Je li znala da sam detektiv? Zar je moj identitet bio razotkriven? Ako bi Salvador saznao tko se nalazi u njegovom baru prekinuo bi sa svim kriminalnim radnjama, odnosno samo bi ih preselio na drugu lokaciju i bio oprezniji. 66


Morao sam saznati tko je žena koja me pozdravila i koliko je zaista znala. Osvrnuo sam se, ali nisam ju uočio. Izgubila se u gužvi. Jim me povukao kako bi mi ukazao na slobodan stol, pa smo sjeli. Malo nakon toga pojavila se misteriozna plesačica. Planirao sam je zaustaviti i provesti maleno policijsko ispitivanje. Što diskretnije, naravno. Djevojka je lepršala kroz gužvu kad ju je zaustavio jedan muškarac. Bili su dovoljno blizu da ih čujem. “Bok, Tony,” rekla je i potapšala muškarca po ramenu. Uočio sam njegovu zbunjenost. Činilo se kako mu to nije bilo ime jer ju je smeteno pogledao i slegnuo ramenima, a ona se veselo okrenula na drugu stranu i mahnula nekome u gužvi uz riječi, “Bok, Tony!” Odahnuo sam. Ova žena se svima obraćala s istim imenom. Hvala Bogu na tome. Nasmijao sam se. Sad kad sam se opustio mogao sam se prepustiti proučavanju njene figure. Imala je skladno građeno tijelo sa zamamnim bokovima i bujnim grudima. Upravo po mom ukusu. Imala je lijepo definirane mišiće što je značilo da je brinula o svom izgledu i trudila se dovesti ga do savršenstva. Vjerojatno se bavila nekakvim sportom ili zahtjevnom rekreacijom. To mi se također svidjelo. Bujnu kosu je pomakla od lica i zakačila ukosnicama i tada sam primijetio njene neobične oči. Na trenutak mi se nešto učinilo poznatim dok sam joj promatrao lice, ali nisam mogao dokučiti što. Možda bi mi bilo lakše odrediti da se nije skrivala iza tone šminke koje su plesačice morale stavljati. U tom trenu je uhvatila moj pogled i nasmiješila se pokazujući lijepe bijele zube, zatim se uputila prema meni. “Bok, Tony,” opet je rekla. “Ovaj put si pogodila,” nasmijao sam se, a ona je sjela, odnosno, bolje bi bilo reći pala na stolicu. Bilo je jasno da je pod utjecajem alkohola. Pogledala je prema Jimu i rekla, “Hej, Tony.” Jim ju je pogledao kao da je pala s Marsa. “Što radite?” upitala je i nalaktila se na stol čekajući odgovor. 67


“Ništa posebno,” odgovorio sam i zagledao se u njene neobične ljubičaste oči. Na licu joj je lebdio umiljati smiješak i to mi se svidjelo. “Zanimljiva večer,” rekla je. “Kako kome.” “Ovo je prvi put da radim kao plesačica,” nasmijala se i prstom počela raditi nevidljive krugove na stolu. “Hm... to je očito,” ubacio se Jim. Odjednom je prestala s kretnjama i usredotočeno me pogledala očima koje su me sve više očaravale. “Zamislite, ja plesačica,” veselo je uzviknula, “Nisam mislila da ću tako završiti.” “A što te nagnalo na ovaj posao?” upitao sam skrivajući osmjeh. “Napredak u karijeri,” odgovorila je i opet se nasmijala. “Zanimljivo,” nisam moga odoljeti, pa sam joj se pridružio u smijehu. Njeno neprestano cerekanje je i kod mene izazvalo dobro raspoloženje. “Nova sam u gradu,” odjednom je rekla ničim izazvana. “Da? I kako ti se sviđa?” Na trenutak se uozbiljila što mi je bilo još smješnije. “Grad kao grad,” odmahnula je rukom, “Kad vidiš jedan vidio si ih sve.” “Istina,” složio sam se, “Gdje si prije živjela?” “Ah, svugdje. Ja sam lutalica.” “Ne ostaješ dugo na jednom mjestu?” “Ne.” “Pa kako ćeš tako napredovati u karijeri?” Zbunjeno me pogledala zbog čega sam se nasmijao. Očito je zaboravila iz kojeg smjera je naš razgovor došao do ovog pitanja. “Lutanje može umoriti?” promijenio sam temu kako bi joj olakšao nastavak razgovora. “Ne smeta mi. Volim upoznavati nove gradove i njihove ljude. Volim biti nepoznata,” stisnula je oči gledajući negdje postrani dok su joj misli klizile u nekakva sanjarenja. 68


“Hm, zanimljivo. Mislim da ti ovaj posao i nije baš najbolji izbor što se toga tiče. Ovdje ćeš sigurno biti primijećena i uskoro ćeš postati veoma poznata,” rekavši to uz osmjeh sam je odmjerio od glave do struka kako bih naglasio svoje riječi. Shvativši što sam želio reći zabrinuto se osvrnula, te rekla, “To je samo privremeno.” “Siguran sam da jest. Nisi mi rekla kako se zoveš?” “Oh, ispričavam se,” pružila mi je ruku preko stola, “Ja sam Jane.” Uzvratio sam joj. “Ja sam Tony, a ovo je moj prijatelj Jim.” “Drago mi je,” rekla je gledajući Jima i sočno se nasmijala kao da poznaje nekakvu tajnu. Obojica smo je zbunjeno pogledali. U tom trenutku je do nas došla plavokosa plesačica i nagnula se prema Jane. “Traži te Sammy. Čeka te kod šanka.” “Oh, dobro.” Činilo se kako je to bilo dovoljno da otrijezni Jane jer se odjednom sabrala i uozbiljila. Sudeći po njenoj reakciji zaključio sam da je ta Sammy ili jako važna ili veoma stroga. Jane je ustala, nespretno zateturala i uputila se prema šanku, a druga djevojka je otišla u suprotnom smjeru. “Eh, ova plavojka je moj tip,” uzdahnuo je Jim dok je gledao za plesačicom. “Koncentriraj se,” upozorio sam ga, “Nismo zbog toga došli.” “Nisi tako razmišljao maloprije dok te zabavljala zamamna crnka,” zadirkivao me. “Ta zamamna crnka bi mi mogla biti od koristi,” zamišljeno sam rekao. “Kako? Sušno razdoblje?” Namrgodio sam se prema njemu. “Nisam mislio na seks. Ona bi mi mogla biti izvor informacija o tome što se događa na ovom mjestu.” “Ah, to. Nije loše.” 69


“Informacije iz prve ruke,” zadovoljno sam se osmjehnuo. “I ako bude potrebno odvedi je u krevet,” zadirkivao me. Odmahnuo sam rukom i započeo novu temu. “Nisi mi rekao kako je završio slučaj na kojem si radio. Što se dogodilo?” “Tipični slučaj zlostavljanja. Hvala Bogu, uspjeli smo zaštititi ženu, ali tko zna do kada. Znaš da se one često vračaju svojim zlostavljačima. Djevojka je nedavno napustila svog dečka, ali on ju je počeo slijediti i špijunirati.” “Takve bih bez razmišljanja spremao u zatvor,” dobacio sam. “Zadirao je u njenu privatnost...” rekao je Jim, ali ga je prekinuo smijeh koji se začuo iza nas. Okrenuli smo se i ugledali Jane koja je stajala u blizini i slušala nas. Naglo se pomakla i dovukla stolicu bliže, te sjela. “Ne obazirite se na mene, samo vi razgovarajte. Moram se pretvarati da zabavljam goste.” Sumnjivo smo je pogledali, zatim je Jim ipak nastavio s pričom. “Uglavnom, djevojka je bila izvan sebe...” Jane se opet glasno nasmijala. “Izvan sebe,” ponovila je kroz smijah, “Je li se šokirala kad se ugledala izvan sebe?” upitala je i glasnije se nasmijala zbog čega smo je zabrinuto pogledali. “Je li sve u redu?” upitao je Jim, a ja sam se nasmijao zbog zabrinutog izraza na njegovom licu i bezbrižnosti na njenom. Kakva žena. Počeo me zabavljati način na koji je alkohol djelovao na nju. “Da, samo nastavite, molim vas,” smireno je rekla. Jim je zavrnuo očima i oprezno započeo: “Uzela je stvar u svoje ruke...” prigušen smijeh, Jim je stisnuo vilicu, “Dobro Jane, misliš li svaku moju izgovorenu riječ dvosmisleno shvaćati?” zarežao je, što je izazvalo moj smijeh. “Oh, oprosti,” rekla je, “Nije namjerno, jednostavno si ne mogu pomoći.” ~ 70


Alexandra Heart

Prestala sam se smijati kad sam preko Jimova ramena ugledala Sammy kako me promatra. Prvo, bila sam iznenađena što sam uspjela jasno vidjeti, a drugo što sam još uvijek bila dovoljno prisebna da razmišljam. Znala sam da me Sammy ocjenjuje i prati svaki moj korak, a maloprije me upozorila kako se moram više zabavljati s gostima. Zato sam uhvatila Tonya za ruku na što se on iznenađeno trgnuo. “Moramo plesati,” rekla sam i povukla ga za sobom. Nisam zapravo znala što radim i ponašam li se ispravno kao ostale plesačice. Sumnjala sam u to, ali morala sam nešto poduzeti. Povukla sam Tonya u gužvu i počela plesati ispred njega. Sammy me i dalje intenzivno promatrala. Svjesna da hitno moram postati zavodljiva uhvatila sam Tonya za stražnjicu i snažno ga privukla k sebi. On je od šoka i sudara naših tijela glasno jauknuo, ali nisam se obazirala na to. Počela sam se izvijati i klizati niz njegovo tijelo dok je on zbunjeno stajao na mjestu. Okrenula sam mu leđa i pomicala se u ritmu muzike. Nakon nekoliko trenutaka shvatila sam da on i dalje stoji kao kip. Okrenula sam se opet prema njemu i rekla, “Pobogu! Mogla sam tako plesati sa zidom,” zatim sam nestala u gužvi. Njegova reakcija nije bila laskava i Sammy nije smjela tome svjedočiti. Ispostavit će se da sam nesposobna. Morala sam hitno pronaći skupinu pijandura koji će mi olakšati posao. Srećom su me zaustavili za jednim stolom gdje su me pohlepno gledali, zavodljivo razgovarali i dodirivali mi – ruku, to je bilo jedino što sam im dopustila. Uzvraćala sam im veselim osmjesima, koketnim namigivanjima i tu sam popila još jedno piće; piće previše. ~ Probudila sam se s najgorom glavoboljom ikada. Kao da mi je sumo hrvač sjeo na glavu i pritiskao lubanju, vrat i ramena, te ukidao dotok krvi i kisika i jednostavno me gnječio.

71


Uložila sam svu svoju snagu kako bih pomaknula prekrivač sa sebe. Kad sam se pokušala uspraviti i podići, gravitacija me uporno povlačila prema tlu. Kad i kako sam stigla u stan nisam znala. Što se dogodilo s mojim razgovorom sa Sammy na kraju smjene? Nisam valjda otpuštena? Uh, pitanja su se množila u mojoj glavi stvarajući dodatni pritisak. Nisam voljela ni podnosila alkohol. Bila sam sportski tip i pitala sam se kako ću izdržati ovakav tempo? Pogledala sam na sat i uhvatila se za glavu. Ne! Kasnim na posao! Tony mi nikad neće dopustiti da zaboravi ovaj propust, naslađivat će se danima. U postaju sam stigla dobrih sat i pol kasnije nego sam trebala. Masku sam nanijela besprijekorno jer si tu nisam smjela dopustiti nikakve pogreške. Izvana sam postigla pristojan izgled, ali u meni je vladao kaos. Svaki zvuk je predstavljao bolnu kaznu za moje sinoćnje ponašanje. Udarac u leđa, kao topovskom kuglom, najavio je Tonya. “Huh,” zrak mi je izletio iz pluća. “Tu si. Već sam mislio da si odustao od ovog posla.” “Ne još,” procijedila sam kroz zube. “Zašto kasniš?” strogo se zagledao u mene. “Imao sam važan posao, privatno, neodgodivo,” užurbano sam odgovorila, “Iznenada se dogodilo, nisam imao kad nazvati...” “Smiri se,” rekao je mirno i opet me udario po ramenu, “Izgovori su ti očajni. Drugi put kad budeš lokao bar budi pristojan i pozovi me.” “Nisam lokao...” Tony se nasmijao. “Toliko smrdiš na alkohol da mi je muka samo zato što ti stojim preblizu.” “U redu,” napokon sam popustila shvaćajući da nema smisla lagati i smišljati nemoguće izgovore, “Sinoć sam previše popio i jutros sam zbog toga zaspao,” nadala sam se da se to više neće dogoditi jer bih zbog toga mogla dobiti otkaz na ovom poslu. A ovaj posao je bio jednako važan kao i onaj drugi. Isuse, tek sad 72


sam shvatila u što sam se zapravo uvalila: tri posla, tri zadatka s istim ciljem. Ali kako ću sve to uspjeti žonglirati? “Tony!” dozvala ga je Tess sa šaltera, “Imaš slučaj! Evo ti adresa. Hitno je.” Tony je žurno uzeo papir s adresom i izletio iz postaje. Potrčala sam za njim. Na sreću ovaj put se nije bunio kad sam sjela do njega na suvozačevo mjesto. Vozio je kao manijak i odahnula sam tek kad smo napokon stigli na cilj – malena ulica koja je vrvjela policajcima i njihovim automobilima s upaljenim rotacijskim svijetlima. Izašla sam iz auta i požurila za Tonyem koji je ušao u sporednu uličicu. Tu ga je dočekao jedan od policajaca i suosjećajno ga pogledao. To me zbunilo. Zar se nešto dogodilo nekome bliskom Tonyu? Zadrhtala sam. Iako mi je išao na živce nisam željela da pati zbog bilo čega. “Poruka je za vas, gospodine Brass,” rekao je policajac i pomaknuo se kako bismo mogli vidjeti mjesto zločina. Na tlu, uz zid, ležalo je mrtvo tijelo. Mrtvac nije imao lice, činilo se kao da je bilo strgano, oguljeno. To me nije uznemirilo jer sam se već navikla na takve i slične prizore. Košulja mu je bila otkopčana otkrivajući gola krvava prsa. Kad smo se primaknuli vidjeli smo natpis na muškarčevim prsima ugraviran nožem ili nekim slično oštrim predmetom, Brass, tvoj izvor informacija presušuje. “Napisali su tvoje ime,” rekla sam i pogledala Tonya. Činilo se kako je umiješan u nešto. “Da,” rekao je odsutno gledajući u natpis, “Još jedan.” “Što; još jedan?” upitala sam, a on je odjednom poludio. Nogom je udario prvu stvar koja mu se našla pod nogom. Bila sam sigurna da je to bio nekakav forenzički aparat, nisam znala kakav, ali nije moglo biti ništa drugo. “Budale! Odvratne budale!” derao se dok je koračao od zida do zida uske uličice. “Što se događa?” “Nije fer,” okrenuo se prema meni s uznemirenim izrazom na licu, “On nije zaslužio ovakvu smrt.” “Ti znaš tko je ovo?” upitala sam pokazujući na mrtvaca. 73


“Da,” tiho je odgovorio. “Ali kako možeš biti siguran. On nema lice, a forenzičari još prikupljaju dokaze i podatke.” “Jednostavno znam: to je Mike Smith,” rekao je, zatim naredio najbližem policajcu, “Provjerite ima li dokumente.” “Već smo provjerili, gospodine, i u pravu ste. To jest Mike Smith,” potvrdio je policajac. “Kako si to mogao znati?” znatiželjno sam ga pogledala. Provukao je prste kroz kosu i još jednom se zagledao u mrtvaca. “Idemo odavde. Sve smo vidjeli, sad moramo čekati nalaze iz laboratorija i forenzičke izvještaje.” “Ali...” “Razgovarat ćemo putem,” rekao je i odjurio do auta. Dvadeset minuta kasnije sjedili smo osamljenom dijelu mirnog bara. Tony je naručio žesticu, a ja sam čekala početak razgovora. Kad se činilo da se donekle smirio upitala sam, “Tko je onaj muškarac i zašto te toliko pogodila njegova smrt?” Počeo je vrtjeti čašu u ruci, a njegove sive oči su potamnjele. “To je bio moj posljednji doušnik. Još jedan u nizu kojeg su ubili.” “Oh, nisam znao.” “Čini se da je netko ipak saznao.” “Što misliš tko bi to mogao biti?” “Salvador, nema tko drugi,” oštro je rekao, “Kriminalac zbog kojeg više nitko ne želi biti moj doušnik. Više nemam od koga primati informacije zbog čega se Salvador izvlači sa svakim mogućim zločinom. A ja tapkam u mraku kao budala.” Ispričao mi je što mu je Mike zadnji put rekao i da je on bio izvor informacija koje je sa mnom podijelio. “Zato sam te morao ostaviti na onoj pumpnoj stanici,”završio je, “Da sam te poveo sam sobom Mike bi utekao. Žao mi je, ali obećao sam mu da ću doći sam.” 74


Bila bih manje iznenađena da me netko polio vodom sa sjevernog pola. Nisam mogla vjerovati da mi je Tony priznao to što jest i to priznanje ga je činilo poštenim. A odbijala sam tako o njemu misliti, jer mi je još uvijek išao na živce i preko toga nisam tako lako prelazila. “Mike nije bio loš čovjek,” nastavio je, “Jednostavno je upao u loše društvo iz kojeg se pokušavao izvući, ali previše je dugovao tim kriminalcima koji su ga zbog toga držali u šaci. Međutim, njegov način popravljanja grešaka je bio pomaganje policiji,” zastao je i otpio gutljaj, “i evo gdje ga je to dovelo,” popio je ostatak iz čaše i dao konobaru znak da donese još. Zapravo sam bila iznenađena što je Tonya toliko pogodila smrt doušnika. Osobno se nikad nisam vezala za svoje. Smatrala sam ih kriminalcima isto toliko koliko su bili oni koje su cinkali, ako ne i gore jer su bili cinkaroši. Zar je Tony bio mekan? Osjetljiv? Ne, to ne može biti. Morao je postojati neki drugi razlog. “Moram ići,” odjednom je rekao i ustao. “Ali tvoje piće... Naručio si...” “Nije važno,” dobacio je dok je prolazio i uputio se prema izlazu. Ovaj put ga nisam slijedila.

75


4.

Tony Lee Brass

U sigurnosti svog stana dopustio sam bijesu da se rasplamsa kao vatra, da me cijelog obuzme i proždre kao gladna životinja. Bilo mi je žao Mikea, koji nije zaslužio ovakav kraj, ali on nije bio jedini razlog zašto sam se toliko uzrujao. Bez Mikea opet sam bio na nuli, a Salvador se izvlačio kao spretni mađioničar. Tako mi svega, mrzio sam to! Uzimajući pivo iz frižidera kako bih ohladio goruću agresiju, sjetio sam se Linde Stilles, moje bivše djevojke. Zapravo nisam znao mogu li je nazivati bivšom s obzirom da nikada nismo prekinuli, jer je prije dvije i pol godine nestala bez traga. Još uvijek sam se osjećao odgovornim za njezin nestanak. Stavio sam hladnu limenku na čelo i zatvorio oči. Nikad neću zaboraviti večer kad sam je zadnji put vidio. Pitala me kad ću ju zaprositi, a ja sam kao kakva budala obraćao više pozornosti na utakmicu koja je bila na televiziji nego na nju i ono što je govorila, zbog čega se, naravno, naljutila i počela bjesnjeti po stanu u koji samo tek uselili. Započeli smo zajednički život kao test, iako nisam bio pretjerano oduševljen tom idejom. Bio sam sasvim zadovoljan svojim polusamačkim životom: imao sam slobodu i život po vlastitim pravilima, a s druge strane imao sam i Lindu kao djevojku, što je značilo da sam zadovoljavao i te potrebe. Nisam vidio razloga zašto smo morali uvesti promjene, ali ona je bila zahtjevna i tražila je da se obvežemo na nešto ozbiljnije. 76


Nismo ni započeli sa zajedničkim životom kako treba, a ona je već počela s pitanjima: kad ćeš mi kupiti zaručnički prsten i kad ćemo se vjenčati? Iskreno: nisam to želio, nisam želio ništa od toga. I budala kakav sam bio, to sam joj i rekao. Optužio sam je da me natjerala na zajednički život što ju je duboko povrijedilo zbog čega je usred noći izletjela iz stana i nikad se više nije vratila. Tada sam pomislio da je otišla do bara u kojem je radila kao plesačica i tu se skrivala cijelu noć. Bio sam uvjeren kako će se ujutro vratiti i da ćemo nekako riješiti nastalu svađu. Međutim, ispostavilo se da Lindu nitko nije vidio. Osjećajući ogromnu krivnju, započeo sam vlastitu istragu i tragovi su me voditi do tadašnjeg vlasnika bara u kojem je Linda radila: Salvadora. Ali nikad nisam pronašao čvrste dokaze za njegovu upletenost u njen nestanak. Salvador je postao moja opsjednutost i prije dvije godine slijedio sam ga u ovaj gradkad je preselio svoj posao ovdje. I evo, dvije godine kasnije, još uvijek sam bio bez čvrstih dokaza, frustriran i bijesan. Što je najžalosnije od svega, nikad nisam pronašao nikakav dokaz da je Linda zaista mrtva. Što ako je još uvijek živa? A ja sam nesposoban da ju pronađem i oslobodim. Sjeo sam za kuhinjski šank i spustio glavu. Krivnja me izjedala kao crv. ~ Alexandra Heart

“Bila si veoma loša sinoć, Jane,” to su bile riječi s kojima me Sammy dočekala u garderobi, “Ako večeras ne popraviš svoju izvedbu, žao mi je, ali morat ću ti dati otkaz.” Nije mi se svidjelo to što sam čula s obzirom da nisam bila spremna na odlazak. Za sada nisam uspjela razgovarati s nijednom od djevojaka jer su me zaobilazile u širokom krugu. Kad bih ušla u garderobu sve bi odmah izašle i ostavljale me samu. Sumnjala sam kako su vjerojatno dobile takva naređenja. I to njihovo ponašanje me nagnalo da pomislim kako skrivaju upravo ono zbog čega sam došla u ovaj grad. Nisam mogla otići a da ne otkrijem razlog njihovog čudnog ponašanja. 77


Prekorila sam se jer ovih nekoliko dana nisam bila u svom najboljem izdanju: disciplina i samokontrola. “Popravit ću se,” rekla sam, “Obećajem.” “Vidjet ćemo,” sumnjičavo me pogledala, “Odjeni se i započni s poslom,” rekavši to Sammy se okrenula i izašla iz garderobe gdje sam opet ostala sama. Duboko sam uzdahnula i uputila se do ormara kad sam začula zvuk iz kupaonice. Zastala sam na pola puta i osluškivala. Nakon par trenutaka opet se čuo prigušeni zvuk. Oprezno sam prišla vratima zatvorena i pažljivo ih gurnula.

koja nisu

bila

sasvim

Otvarajući se, vrata su zaškripala otkrivajući djevojku koja je iznenađeno pogledala prema meni. “Oh, ti si,” rekla je namještajući ručnik oko tijela, “Nisam čula kad si ušla. Tuširala sam se.” Bilo mi je drago što sam napokon uhvatila jednu od kolegica nasamo, pa sam nastojala iskoristiti situaciju što sam više mogla. “Ispričavam se ako sam te prestrašila,” rekla sam što sam mogla ljubaznije i opuštenije, “Čula sam nekakve zvukove pa sam samo došla provjeriti što je u pitanju.” Kratko se nasmiješila, uzela drugi ručnik i protrljala svoju plavu kosu kako bi je posušila. To je bila ista ona djevojka koja mi je sinoć prenijela poruku da me Sammy traži. “Ja sam Jane,” rekla sam, a djevojka me pogledala u zrcalu. “Znam,” rekla je zatim se okrenula prema meni i pogledala me. Nisam mogla ništa pročitati s njenog lica, “Stvarno želiš raditi ovdje?” iznenada je upitala. “Da. Zašto ne? Treba mi lova,” odgovorila sam i uzela šminku s obližnjeg toaletnog ormarića kako ne bih izgledala previše ukočeno, te je počela nanositi na usne. “Hm,” promrmljala je i usredotočila se na svoj odraz u zrcalu, “Svi tako započnemo.” “Nisi mi rekla svoje ime,” podsjetila sam ju. “Daniele,” mirno je odgovorila i počela nanositi nekakvu kremu na kosu. 78


“Koliko dugo radiš u ovom baru?” “Predugo.” Bezbrižno sam se nasmiješila. “Hoćeš reći da ti je dosadio ovaj posao?” Na te riječi se i ona nasmiješila, ali tuga se jasno ocrtavala na njenom lijepom licu. “Moglo bi se tako reći,” zatim se opet okrenula prema meni, “Vidjela sam te sinoć s gostima,” nasmijala se, “Bila si jako pijana.” Odglumila sam postiđenost. “Nažalost, ne podnosim alkohol i nemam pojma kako ću izdržati ovaj tempo.” “Zar ne znaš za najstariji trik kojim se služe plesačice?” Zainteresirano sam je pogledala. “Ne. Kakav trik?” “Moraš cijelu večer sa sobom nositi bocu piva.” “Pivo? Ali zar me to neće još više opiti.” “Poslušaj me do kraja,” nasmijala se mom nestrpljenju i prvi put je izgledala opušteno, “Boca će biti prazna. Svaku put kad otpiješ gutljaj nekog alkoholnog pića pretvaraj se da ga zalijevaš pivom. Gostima će se to veoma svidjeti, a ti ćeš zapravo ispljunuti sadržaj iz usta u praznu bocu. Kad se boca napuni, samo otiđi u toalet i isprazni je u školjku gdje te nitko neće vidjeti da to radiš.” “Oh, to je super trik. Hvala na savjetu,” bila sam joj iskreno zahvalna, “Zaista, spasila si me.” “Drago mi je što sam mogla pomoći,” imala je nježan osmjeh na licu koji je u idućem trenu ispario, te se namrgodila, “Iako, ima trenutaka kad ćeš požaliti što si trijezna.” “Što?” “Dobro, Jane, koliko dugo ti treba da se spremiš?” u kupaonicu je uletjela Sammy i prijekorno pogledala Daniele koja se prestrašeno stisnula uz lavandin. “Evo, još samo minutu,” odgovorila sam i projurila pored Sammy do ormara, uzela kostim i započela s preodijevanjem. 79


Sammy je ostala s nama sve dok se nisam odjenula, a Daniele se posvetila sušenju kose ne pogledavši me ni jednom. Bilo je očito da je Sammy htjela spriječiti daljnju komunikaciju između nas dvije. Samo sam se nadala da nisam uvalila Daniele u nikakvu nevolju. Bit ću joj dugo zahvalna zbog savjeta koji mi je dala. ~ Tonny Lee Brass

“Dokaži svoju tvrdnju,” rekao je Jim dok smo opet sjedili u pretrpanom striptiz baru. Bili smo na dobrom putu da postanemo stalne mušterije. Ako smo mislili ne biti primijećeni, e pa nismo bili baš praktični, jer će nas uskoro sve plesačice poznavati s obzirom koliko često dolazimo. To je s jedne strane moglo biti dobro jer bi mogli izvući nekakvu informaciju, a s druge strane mogli smo privući pozornost pogrešnih ljudi, onih koji žele mnogo toga sakriti. “Ma, nema potrebe za dokazima,” nasmijao sam se. Bio sam svjestan da nema smisla razbijati glavu o razotkrivanju. Za sada smo još uvijek bili sigurni, anonimni, pa sam se nastojao opustiti i širom otvoriti oči. “Oh, ali ima potrebe. Ne možeš tek tako reći da si bolji zavodnik od mene i ne pružiti mi nikakav dokaz za to.” Glasnije sam se nasmijao zbog prijateljeve reakcije. Jim je sebe oduvijek doživljavao kao Don Juana i znao sam da sam upravo ugurao ruku u osinjak i nije bilo povratka. Jim je također bio tvrdoglav što je značilo da neće odustati od ove teme sve dok ne bude po njegovom. “U redu,” pristao sam, “Što želiš?” Jim je nekoliko trenutaka razmišljao, te naposljetku rekao: “Izazivam te da poljubiš onu plesačicu koja se sinoć vrzmala oko nas,” zlobno se nasmijao. “Onu pijanu crnku?” razočarano sam upitao, “Ali to nije fer, ona nije sposobna obraniti se, jer će vjerojatno opet biti previše pijana.” “Sumnjam,” rekao je Jim i pokazao iza mojih leđa.

80


Okrenuo sam se i ugledao Jane odjevenu u crveni seksi bodi koji je naglašavao njenu zavodljivu figuru. Nešto je večeras bilo drugačije u vezi nje. Nisam znao što bi to moglo biti, ali činila se nekako odlučnom, kao da je imala cilj i jasno ga se držala. Kad smo kod držanja, tada sam primijetio bocu piva u njenoj ruci. Nasmiješio sam se. Krivo sam procijenio da je nešto bilo drukčije. Opet će se naroljati. To me podsjetilo na brojne noći kad bih se Linda previše opila dok bi radila. Jedan od razloga zašto se nisam želio vezati uz nju je bio izbor posla kojim se bavila, a opet upravo zbog tog posla mi je i postala privlačna. Nikad neću razumjeti samog sebe. “Nije fer,” rekao sam kad sam se okrenuo prema Jimu, “Znaš da mi neće biti problem obaviti izazov. Zar mi ne želiš dati nešto teže. Kao na primjer,” kratko sam razmišljao, “Da poljubim Hope. Kod nje nitko nema šanse.” “Ne diraj se u Hope,” oštro je rekao. Možda i previše oštro što je pobudilo moju sumnju. “Opa, ti i Hope?” rekao sam želeći još više isprovocirati prijatelja koji me mrko gledao. “U pravu si, dao sam ti previše lagan zadatak,” odjednom je zlobno rekao i nagnuo se preko stola, “Dopusti mi da se ispravim. Izazov je: poljubi Jane, ali ne bezveze, ona mora uživati u tom poljupcu, a onda te mora pljusnuti. I,” dramatično je zastao kako bi naglasio svoje riječi, “opet te mora poljubiti.” Počeo sam se smijati. “Ti nisi normalan. To je nemoguća misija. Kako ću sve to izvesti.” “Ne zaboravi redoslijed, jer on je najvažniji,” podsjetio me zlobno, “Poljubac, pljuska, poljubac.” Zapravo sam mu bio zahvalan što me zabavljao s ovim suludim izazovom jer mi je na taj način odvraćao misli od Linde, Salvadora i bijesa kojeg sam osjećao što su se slike iz prošlosti više nagomilavale u mojim mislima. Iako nisam imao pojma kako izvesti to što Jim traži od mene, bacio sam se na smišljanje plana. Međutim, počeo sam se smijati kad sam shvatio da nisam imao apsolutno nikakvih ideja. Na kraju sam odlučio improvizirati. Prići ću Jane, a dalje što bude. 81


~ Alexandra Heart

Uočila sam Tonya i Jima za njihovim uobičajenim stolom, ali večeras sam ih odlučila izbjegavati. Kružila sam među gostima držeći se Danieleinog savjeta koji je, hvala Bogu, uspješno djelovao. Bila sam blaženo trijezna zbog čega sam mogla kontrolirati svoje reakcije i dijela. Nastojala sam se što više smješkati i plesati, bez obzira koliko mi je gost bio ogavan. Znala sam da me Sammy promatra i bilo mi je važno dobiti njeno odobrenje. Došla sam previše blizu da bi sada uprskala. Upravo sam slušala loš i previše prost vic kad me netko potapšao po ramenu. Okrenula sam se i ugledala Tonya. Srce mi je zastalo. Željela sam ga izbjegavati kako ne bi slučajno uočio sitne sličnosti između plesačice Jane i kolege Alexa Mendeza. Bila sam svjesna da je prenaglašena šminka predstavljala dobru masku, ali svejedno nisam željela riskirati. A sad je on dolazio k meni? Bila sam iznenađena jer apsolutno nisam znala koji bi razlog mogao biti za njegovo prilaženje. Stoga sam zurila u njega i čekala da prvi progovori. “Hej, sjećaš se mene? Od sinoć?” upitao je i šarmantno se osmjehnuo. Ovo je bio prvi put da sam vidjela takav osmjeh na njegovom licu dok je gledao prema meni. Nešto nije u redu. Zar me pokušavao šarmirati? Zašto? “Da, sjećam se,” oprezno sam odgovorila. “Ja sam Tony. Nisam siguran jesi li zapamtila moje ime.” “Jesam. Nema potrebe da se upoznajemo dva puta,” rekla sam i pomislila kako su moje riječi zapravo ironične s obzirom na moje različite identitete i na to koliko puta sam zapravo Tonya upoznala, a da on toga nije bio svjestan. “Želiš li plesati?” upitao je i pružio ruku prema meni u kavalirskog gesti koja me iznenadila. Nekako ga nisam doživljavala kao kavalira, nego više kao pračovjeka koji svoje žene 82


udari toljagom po glavi i dovuče do prve pećine. Na trenutak sam razmišljala o ponudi. “Zar već nismo plesali? Nije bilo baš uspješno,” rekla sam sjetivši se sinoćnje scene. Nisam željela da se opet zbog njega ocrnim ispred Sammy, pa sam već spremala izgovor kako bih ga odbila kad je rekao, “Volio bih se iskupiti. Sinoć se nisam baš iskazao,” opet se šarmantno osmjehnuo. Bilo je veoma čudno gledati dječački šarm na njegovom inače mrkom i hladnom licu. Navikla sam u njegovim sivim očima vidjeti procjenjivanje, cinizam, porugu, ali sada se u njima zrcalila samo igra, zabava, zanimanje. Sammy je nekako iščezla iz mojih misli i prevladala je znatiželja. Tonyevo ponašanje je bilo krajnje neočekivano i neobično i željela sam znati što je zapravo želio, stoga sam prihvatila poziv. “Naravno. Volim plesati,” odgovorila sam s osmjehom. “Divno,” uhvatio me za ruku i povukao u zagrljaj. Nisam se osjećala ugodno i prekorila sam se zbog glupave znatiželje. Nikakvo saznanje i otkriće nisu bili vrijedni ovoga. Prvo, Tony me grlio!! To je samo po sebi bilo previše čudno jer sam ga doživljavala samo kroz oči Alexa Mendeza. A drugo, kad bih se našla u nekakvom intimnom položaju s muškarcem, u glavi bi mi svaki put odzvanjalo da s njima oduvijek imam samo probleme i razočaranja. A s godinama više nisam imala ni volje ni snage biti iznova razočarana samo na novije načine. “Lutalica,” Tony je iznenada šapnuo na moje uho. “Molim?” trznula sam se i pomaknula glavu unatrag kako bih ga bolje pogledala. On se nasmiješio. “Sinoć si rekla da si lutalica, živiš od danas do sutra, od grada do grada.” “Ah, to. Da, tako je.” Iznenada sam postala svjesna njegove vrele ruke na dnu mojih leđa. Prednjim dijelom tijela sam se naslanjala na njegova snažna i čvrsta prsa osjećajući najmanji mišić koji se aktivirao zbog određenog pokreta. Igra se na trenutak činila hipnotizirajućom. Morala sam se koncentrirati kako ne bih mislila na to što se događalo s našim tijelima. Zar sam već došla u fazu kad mi je nedostajao blizak dodir, kad je usamljenost od mene 83


činila ženu s potrebama, ovisnu o suprotnom spolu? Bila sam uvjerena kako imam još vremena i s tom mišlju sam nastojala ignorirati reakciju vlastitog tijela na njegovo. Ipak je prošlo više od godinu dana kad sam zadnji put bila s nekim, opravdavala sam se u mislima. “Lijepo se krećeš,” odjednom je rekao u nekakvom polušaptu. “Nisam razumjela,” namjerno sam rekla, te dodala, “Glasnije govori, ništa ne čujem od ove muzike,” znala sam da će svaki njegov pokušaj zavođenja biti manje uspješan ako ga natjeram da glasno govori. Nasmiješila sam se, a zatim sam se upitala zašto me uopće pokušavao zavesti? Preplavila me sumnjičavost. “S čim se baviš u životu?” namjerno sam upitala. Tony je na trenutak izgubio ritam, ali se brzo sabrao. “Zapravo sam nezaposlen,” bio je njegov odgovor, kojeg nisam očekivala. Zar me time pokušao impresionirati? Nezaposlenošću? “I ipak ovdje trošiš to malo novca kojeg imaš?” upitala sam. “Možda sam bogataš,” nasmiješio se. Uzvratila sam mu osmjehom jer mi je njegova izjava bila smiješna. “Jesi li… bogataš?” upitala sam s osmjehom. “Možda,” primaknuo se bliže i duboko se zagledao u moje oči. Zbunjeno sam zurila u njega. U jednom djeliću sekunde stvarnost se izmijenila. Najprije je njegovo lice bilo veoma blizu mom, a onda su odjednom njegove usne zahtjevno osvajale moje. Od šoka sam rastvorila usne što je on iskoristio kako bi produbio poljubac. Bila mi je potrebna ogromna snaga kojom sam zaustavila koljeno koje je instinktivno bilo na pola puta do najosjetljivije točke na njegovom tijelu. Bio je spašen zahvaljujući slici Sammyinog lica koja nas je vjerojatno od nekuda promatrala. To je ujedno bio i jedini razlog zašto sam dopustila da poljubac postane intimniji. 84


Podigla sam ruke prema njegovom vratu, provukla prste kroz njegovu gustu kosu i priljubila tijelo uz njegovo koje je na to reagiralo. Međutim, to mi nije laskalo. Samo sam dobila potvrdu o onome što sam već o njemu mislila: neandertalac, ženskaroš, igrač. Ponesena osjećajem ljutnje žestoko sam ga ugrizla za donju usnu zbog čega je jauknuo i snažnije me stisnuo produbivši poljubac. Znači sviđa mu se malo žestoke igre? Divno, ogorčeno sam pomislila, ali svejedno sam nastojala da mi licem lebdi osjećaj zadovoljstva, zbog Sammy. Nakon još nekoliko sekundi, napokon sam ga nježno odgurnula od sebe i nasmiješila se. “Dok sam te ljubio uspio sam zaboraviti da si prostitutka,” rekao je na moje veliko zaprepaštenje. “Što?!” prosiktala sam i prije nego mi je mozak reagirao moja šaka je letjela prema njegovoj glavi. Oštra bol koja je prostrujala kroz moju ruku bio je jasan znak da je moj desni kroše bio snažan. A znajući sebe i precizan. Tony je glasno jauknuo, oteturao nekoliko koraka unatrag i uhvatio se za vilicu. Dobacio mi je iznenađen pogled, ali nisam se obazirala na njega, nego sam frustrirano pretraživala gomilu u potrazi za Sammy. Prekoravala sam se zbog toga što sam učinila i kad sam vidjela da je Sammy bila okrenuta leđima i razgovarala s nekim, odahnula sam. Sad kad sam znala da nisam viđena od strane Sammy, mogla sam biti zadovoljna spretnim udarcem. Bila sam ponosna. Sammy se zatim okrenula prema meni i mrko me pogledala. U strahu da bi Tony mogao napraviti problem oko svega što se dogodilo, naglo sam mu prišla, uhvatila njegovu glavu s obje ruke i sočno ga poljubila. Kad sam se odmaknula iznenadila sam se izrazu na njegovom licu. Počeo je grcati od smijeha. “Što je toliko smiješno?” zbunjeno sam upitala. “Da mi je netko pričao,” procijedio je kroz smijeh, “ne bih vjerovao.” “Što?” 85


“Upravo si mi pomogla da postignem nemoguće.” Dok sam pokušavala odgonetnuti njegove riječi prišao nam je Jim i potapšao Tonya po ramenu odmahujući glavom. “Svaka čast, prijatelju. Nisam ovo očekivao,” rekao je Jim uz široki osmjeh. “Što se, do vraga, događa?” prosiktala sam. “Zaslužuješ titulu najvećeg zavodnika jer si tako glatko ostvario izazov,” Jim je i dalje tapšao Tonya po ramenu. “Kakav izazov?” opet sam zahtijevala. Jim se napokon okrenuo prema meni i objasnio, “Izazvao sam ga da te poljubi, da te navede da ga ošamariš i da ga nakon toga opet poljubiš,” rekao je kroz smijeh, a Tony je i dalje grcao iako mu je vilica već počela naticati od udarca. Izazov? Vraćajući sjećanje unatrag postala sam svjesna da sam Tonyu zaista servirala ostvarenje nemogućeg. Stisnula sam oči. Iznimno me uvrijedilo što su se oba muškarca ponijeli podlije nego što sam mogla zamisliti. Zar nisu imali ni malo poštivanja prema ženama? Prema meni? Ovaj put sam odbacila strah od Sammy, opet sam stisnula šaku i ponovno udarila Tonya. Namjerno sam ciljala isto mjesto koje je već naticalo, samo kako bih mu povećala bol. Kad sam mu skinula osmijeh s lica zadovoljno sam otišla. ~ Tony Lee Brass

“Nisam siguran je li ovaj zadnji udarac poništava cijeli izazov?” zabrinuto je upitao Jim. “Idi do đavola, naravno da ne poništava,” rekao sam trljajući vilicu. “Ali nije bio dio dogovora,” okrenuo se prema meni. Znao sam da me namjerno provocira uživajući u svemu što se odigralo. “To je poklon za tebe, prijatelju,” rekao sam dok sam gledao kako Jane nestaje u gužvi. ~

86


Alexandra Heart

“Jane,” začula sam Sammyin glas iza sebe u trenutku kad sam stavila ruku na kvaku želeći se kratko skriti u garderobi. Nevoljko sam se okrenula. “Zadovoljna sam,” rekla je Sammy iznenada, “večeras si pokazala da možeš biti dio naše male zajednice.” “Hvala vam,” odgovorila sam zahvalna što Sammy očito nije vidjela ni drugi udarac kojeg sam zadala Tonyu. Možda je ovo ipak moja sretna večer. Imala sam zadovoljstvo Tonya naučiti pameti i to nije upropastilo moju misliju. “Samo tako nastavi,” rekla je Sammy uz kratak osmjeh i vratila se natrag u bar. “Nastojat ću,” zadovoljno sam rekla iako me nitko nije slušao. U dobrom raspoloženju sam ušla u garderobu i ugledala Daniele kako stoji okrenuta leđima. “Bok, Daniele,” veselo sam je pozdravila, ali kad nisam dobila odgovor prestala sam se smijati. Tek tada sam shvatila da je nešto bilo čudno u Danieleinom držanju. Bila je previše zgrčena i pomalo nagnuta prema naprijed, kao da je pokušala zaustaviti presavijanje od boli. “Daniele?” oprezno sam je zazvala. “Odlazi,” začula sam jedva razgovijetan šapat. Pohitala sam do nje i obgrlila Danieleina ramena. “Što se dogodilo?” upitala sam dok sam je okretala prema sebi. U nevjerici deformirano lice.

sam

se

odmaknula

gledajući

u

njeno

“Tko ti je ovo napravio?” žestoko sam upitala. “Nije važno,” procijedila je između natečenih usana. “Naravno da je važno. Prijavit ćemo ga policiji…” “Moram ići,” odjednom je rekla i što je brže mogla napustila je garderobu. U čudu sam zurila za njom. 87


Zar je Daniele netko pretukao zato što ju je Sammy pronašla samu s sa mnom u garderobi? Jesu li se prepali da je previše rekla? Jesu li Sammy i drugi zaista zadovoljni mojim nastupom ili su zaključili da mi nema izlaza misleći da znam više nego bih trebala? Pitanja su se množila, ali odgovori su bili samo nagađanja. Dokaze još uvijek nisam imala i zbog toga nisam imala mogućnost povlačenja. Ostat ću bez obzira na sve. Morala sam spasiti ove nesretne djevojke.

88


5.

Alexandra Heart

Odlazak od novo unajmljenog stana do policijske postaje postao je zadatak vrijedan Hudinija, od kad sam počela raditi u striptiz baru. Izašla bih iz stana odjevena kao Jane, vozila bih se ulicama grada oprezno i krivudavo, sve dok se ne bih uvjerila da me nitko nije pratio. Zatim bih ušla u nekakvu slabije čuvanu zgradu u kojoj bih se presvukla u policajca Alexa i sjela bih na tramvaj ili podzemnu do policijske postaje. Morala sam sve ovo raditi svako jutro i svako popodne u slučaju ako bi me odlučili slijediti likovi iz bara i saznati što radim preko dana. Postala sam opreznija nakon sinoćnjeg incidenta s Daniele. Očekivala sam da će me uskoro početi nadgledati i zbog toga sam bila u nedoumici: kako ću uspješno žonglirati dva posla, a da ne budem razotkrivena? Zar ću biti primorana izabrati jedan? Onaj koji daje više rezultata? To bi za sada bio posao plesačice. Ali bio mi je potreban i ovaj drugi. U slučaju ako bi Tony naišao na nekakve tragove ili dokaze željela sam biti uz njega. Sjetivši se Tonya, vratio se gnjev od prošle noći. Sinoć mi je dokazao da je upravo ono što sam mislila, a mislila sam sve najgore o njemu. Kad sam ušla u postaju, na moje čudo, Tony me nestrpljivo čekao.

89


Zagledavši se u njegovo namrgođeno i hladno lice nisam mogla vjerovati da smo se sinoć poljubili. Činilo se kao da je to bio samo dio čudnog i nejasnog sna. Bio mi je antipatičan. Napravila sam kiselu grimasu. Nije mi odgovarala slika nas dvoje u mislima. “Gdje si više?” frustrirano je upitao. “Što se sad dogodilo?” odbrusila sam. “Gdje nestaješ noćima?” upitao je gledajući me sumnjičavo. To me iznenadilo, pa sam zastala i pažljivo ga pogledala. Zar sam nešto propustila? Je li nešto otkrio? “Nigdje,” oprezno sam odgovorila, “Budem u stanu.” “Zašto ne ideš s nama u bar?” “Nitko me nije pozvao.” Stisnuo je oči. “Nisam znao da ti je potrebna posebna pozivnica.” Na trenutak sam razmislila o situaciji. Ovo mi je bila prilika da se izvučem iz muških večeri, jer sam morala raditi u baru, a ne biti ondje kao gost, pa sam rekla, “Zapravo mi ne odgovaraju odlasci na ono mjesto.” “Zašto?” pogledao me u nevjerici. “Ne volim takvu vrstu žena i ne sviđa mi se atmosfera.” Tony se nasmijao zbog čega sam postala svjesna kako mi je postao svakodnevni izvor frustracija. “Ja sam uvjeren da si ti gay” vedro je rekao, udario me po ramenu i uputio se prema Jimu. Mrzovoljno sam uzdahnula i pošla za njim. Kad je Tony sjeo, ostala sam stajati na nogama želeći čuti o čemu će razgovarati. “Frustrira me što nemamo nikakav trag,” rekao je Tony naslonivši lakat na stol. “Mogao bi pitati onu plesačicu događa li se nešto čudno,” predložio je Jim. “Koju plesačicu?” upitala sam iako sam pretpostavljala odgovor. 90


“Jane, onu ludu crnku,” odgovorio je Jim. “Ah, ima i nadimak,” prosiktala sam, zatim sam se podsjetila kako se moram kontrolirati. Ja kao Alex Mendez zapravo još uvijek ne znam tko je ta Jane, jer mi nitko od njih nije ništa rekao. Stoga sam upitala, “Tko je ona i zašto je odjednom važna?” “Jedna luđakinja s kojom se Tony spetljao,” nasmijao se Jim gledajući u Tonya, a njegove riječi su me žestoko isprovocirale. Jedan poljubac, jedan očajan poljubac i muškarci su već širili priču o tome kako su se spetljali! Nisam mogla vjerovati, a Jim je nadodao ulje na vatru, “Mislim da je spremna na sve što bi joj Tony ponudio i mislim da bi je trebao odvući malo postrani i između poljubaca i dodira saznati što sve zna,” slatko se smijao dok je Tonyu davao upute. Stisnula sam vilicu od srdžbe, ali odjednom mi je sinula ideja. Zar se baš jutros nisam pitala kako bih Tonyu mogla reći ili dati do znanja da je jedna plesačica pretučena samo zbog sumnje da je rekla nešto što nije trebala? Bilo bi mi daleko lakše kad bih mu mogla odavati tragove i detalje iz bara, a da me ne pita kako sam to saznala. Zamislila sam se. Kao plesačica s kojom Tony flertuje mogla bih mu sve reći, a sutradan kao detektiv Alex te tragove možemo zajedno istraživati. Ideja mi se veoma svidjela i samo zahvaljujući tome uspjela sam obuzdati gnjev. “Nisam siguran da želim biti s njom,” rekao je Tony na moje iznenađenje. “Oh, a zašto?” odjednom sam upitala, “Nešto nije u redu s njenim izgledom?” “Ne, s izgledom je sve u redu, ali s njenom glavom imam problema,” nasmijao se. Opet me obuzeo bijes, ali morala sam se pretvarati da nisam znala ništa od onoga što se među nama dogodilo. “Uz onakvo tijelo, kome treba mozak,” dodao je Jim i pridružio se Tonyu u smijehu dok sam škripala zubima.

91


“Baš zato ti ne bi trebao biti problem izvući podatke iz nje,” veselo je ustanovio Jim. Nakon toga sam se okrenula i otišla što dalje od njih. Znala sam da bih napravila nešto što bih požalila da sam ostala. Bilo je bolje ne miješati se u njihov glupi razgovor i pravdati ženu koju navodno nisam ni upoznala. Samo bih opet izazvala salve njihovog smijeha. Osvetit ću im se kao žena, kao Jane. Ali ujedno ću i Tonya opskrbiti informacijama koje ću prikupiti. Prokleti muškarci, nikakve koristi od njih, samo zakompliciraju. ~ Večeras sam odlučila malo pronjuškati po skrivenim prostorijama bara. Sammy je manje držala oko na meni od kako me obavijestila da sam primljena, pa sam vrebala priliku umaknuti iza vrata koja sam promatrala već nekoliko večeri. Iz nekog razloga, osjećala sam da nemam mnogo vremena jer sam sumnjala da kriminalci nisu djevojkama davali puno slobode. Bilo je samo pitanje vremena kad će i mene pretvoriti u djevojku kojoj će biti zabranjeno razgovarati sa strancima i kojoj će vjerojatno biti zabranjeno napustiti prostorije ove zgrade. Morala sam brzo reagirati prije nego se to dogodi. A sa svojim nadređenima sam već skovala plan da ako im se ne javim nakon posla, što sam sada radila svaku večer, da odmah pošalju spasilačku ekipu kako bi me izbavili bez obzira što će tako ugroziti cijelu misiju. Bar sam se nadala da će to učiniti i da me neće žrtvovati. Plešući i veselo razgovarajući s gostima polako sam se kroz gužvu probijala prema vratima koja su bila do pola skrivena iza debele crvene zavjese. Kad sam stigla do cilja namjerno sam zastala pored jednog muškarca koji čak nije loše izgledao i započela besmislen razgovor s njim, odnosno beznačajno koketiranje. Dok sam to radila zapravo nisam gledala njega, nego sam se više osvrtala gledajući gdje se nalazila Sammy i ostatak civilnih zaštitara i huligana koji su radili za ovaj bar, a bili su izmiješani s gostima. Prvi put u životu bila sam zahvalna za svojih 160 centimetara, jer sam zbog visine lako mogla nestati u gužvi. Kad sam se uvjerila da nitko od djelatnika nije gledao u mom pravcu jednostavno sam kliznula kroz vrata ostavljajući sugovornika usred rečenice. 92


Zatvorivši vrata za sobom, našla sam se na dnu strmih stepenica koje je obasjavalo slabo svjetlo. Prije nego sam krenula dalje, osluškivala sam nekoliko trenutaka kako bih se uvjerila da na katu nema nikoga. Čula se samo prigušena muzika iz bara, a sa kata nije dopirao nikakav zvuk. Oprezno sam se uputila gore. Stepenice su vodile u uski dugački hodnik koji je sadržavao troja vrata. Dvoja po sredini hodnika i jedna na dnu. Opet sam zastala i osluškivala. Ništa. Nastavila sam do prvih vrata. Oprezno sam uhvatila kvaku i nježno pritisnula. Vrata su se otvorila i razotkrila sobu koja me podsjetila na bordel. Na sredini sobe nalazio se veliki krevet sa svilenom posteljinom krvavo crvene boje. Osim kreveta soba je još sadržavala samo visoku drvenu vješalicu i nekoliko crvenih svjetiljki koje su virile iz zidova. Bilo je očito da je ova soba bila namijenjena zabavi isključivo za muškarce. Sumnjala sam da su žene koje su morale sudjelovati u tome zaista uživale i zabavljale se. Možda koja jest, nisam mogla sa sigurnošću znati. Osobno sam poželjela zapaliti sobu istog trena kad sam je ugledala. S obzirom da nisam uočila ništa zanimljivo, zatvorila sam vrata i okrenula se prema drugima koja su bila nasuprot. Ni ta nisu bila zaključana. Kad sam ih otvorila utonula sam u tamu. Dok sam pipala po zidu kako bih našla prekidač odjednom sam začula nekakvo grebanje, kao kad željelo struže po podu. Srce mi je zastalo i ukočila sam se u položaju. Nisam bila sigurna od kud se zvuk pojavio. Nisam znala hoću li pobjeći u hodnik ili u unutrašnjost sobe? Nisam valjda uhvaćena na djelu?! Što ću reći zašto sam ovdje? Tražim toalet? Najgluplji i najstariji izgovor na svijetu. Bez obzira, možda ipak povjeruju. Oh, čisto sam sumnjala. Oblio me hladan znoj. Ponovno grebanje. 93


Ovaj put sam shvatila da je zvuk dopirao iz sobe. Zar je netko bio unutra, u mraku? Ruka mi se zaustavila na prekidaču. Nakon kratkog premišljanja pritisnula sam ga. Odlučila sam riskirati. Sobu je obasjalo slabo svjetlo. Što je ovdje sa svjetlima? Sva kao da su radila na minimumu što je bilo iritirajuće. Soba je bila pretrpana visokim sivim ormarićima s ladicama, a na tlu se nalazilo nekoliko praznih kartonskih kutija. Opet se začuo zvuk koji je dopirao iza ormarića. Oprezno sam se približila i provirila iza ormara koji je skrivao prostor od širine metar sa metar, a na tlu je ležala djevojka vezana lancima za okruglu cijev koje je virila iz zida. Zvuk grebanja kojeg sam prije čula proizvodio je lanac koji bi zagrebao pod kad bi se djevojka malo pomakla. Preko lica joj je padala plava kosa, pa nisam bila sigurna je li djevojka pri svijesti ili ne. U prvi tren sam pomislila da je Daniele u pitanju jer je djevojka bila iste građe i frizure. Kako bih provjerila, sagnula sam se u čučanj i odmaknula kosu s djevojčina izudaranog lica. Nije bila Daniele, ali prepoznala sam djevojku koju je prije nekoliko dana Sal držao u sobi kad sam ga došla pitati za posao. Sada mi se učinila još krhkijom i slabijom nego onda. “Hej,” dozivala sam je šaptom, “Jesi li budna?” nježno sam joj gurnula rame. Preko djevojčina lica je preletio trzaj boli što je značilo da je bila u gorem stanju nego što se činilo. Zatreptala je nekoliko puta, zatim teško otvorila oči. Trebalo joj je nekoliko trenutaka kako bi fokusirala vid na moje lice. “Š-to se...” iscijedila je između natečenih usana, ali očito je bilo previše teško nastaviti jer nije izrekla rečenicu do kraja. Zašto su ovi ljudi tukli djevojke? Kakva su im, pobogu, prijetnja mogle biti ova krhka bića? “Možeš li se nasloniti na zid ako ti pomognem ustati?” upitala sam. Morala sam vidjeti koliko snage je ostalo u njoj, ako sam ju željela izvući odavde. Sama je nisam mogla nositi, ali zato sam joj mogla biti potpora pri hodanju.

94


Djevojka je usporeno kimnula glavom, nakon čega sam ju uhvatila za ramena i pokušala je uspraviti u sjedeći položaj. Kad sam napokon uspjela, djevojka je tek na kraju bolno jauknula. “Oprosti, nisam te željela povrijediti,” rekla sam suosjećajno, odgurnula ormarić iza sebe i sjela nasuprot nje. “U redu je,” prošaptala je, “M-malo mi je lakše kad sjedim.” Zagledala sam se u njeno lice. Jedno oko joj je bilo u potpunosti zatvoreno, na lijevoj strani lica bile su krvave ogrebotine, a donja usna je bila rasječena. Otekline i modrice su bile mnogobrojne kako po licu, tako i po ostatku tijela. “Kako se zoveš?” upitala sam. Oprezno me pogledala. “Melissa,” šapnula je. “Tko ti je ovo učinio?” “Tko si ti?” ovaj put je ona postavila pitanje. “Ja sam Jane, jedna od plesačica,” shvativši da me neće prepoznati kao kolegicu brzo sam dodala, “Tek sam počela raditi.” Melissa se tjeskobno pomaknula više uz zid. “Ne smiješ biti ovdje,” rekla je, “Ako te uhvate, završit ćeš pored mene u okovima.” “Ne brini, nastojat ću da me ne uhvate,” nasmiješila sam se više zbog stvaranja opuštenije atmosfere i pridobivanja njenog povjerenja nego zbor riječi. “Reci mi, tko ti je ovo učinio?” opet sam upitala, “Sal? Vidjela sam ga prije neki dan s tobom. Činila si se prestrašenom.” “I ipak si se vratila ovamo raditi?” upitala je. Inteligentno je to zaključila, pomislila sam, Morat ću biti opreznija. Iako je ozlijeđena, mozak joj je savršeno radio. “Nažalost, nisam tada tome pridavala mnogo vrijednosti. Mislila sam da te moja prisutnost prestrašila,” glupavo sam se opravdala nadajući se da će ova povjerovati u moju priču. Melissa me prodorno pogledala procjenjujući koliko mi može vjerovati.

95


“Da, Sal je odgovoran za moje uljepšavanje,” iskrivila je usne u najžalosniji osmjeh kojeg sam u životu vidjela. Poželjela sam urediti Sala na isti način. “Žao mi je,” suosjećajno sam rekla, “Izgleda kao da vraški boli.” “Izgled ne vara.” “Možeš li ustati?” upitala sam zbog čega je iznenađeno raširila oko kojim me gledala, dok joj je drugo bilo u potpunosti zatvoreno. “Zašto?” prestrašeno me upitala. “Da te izvučem odavde.” “To je nemoguće.” “Ne vjerujem. Sigurna sam da postoji nekakav stražnji izlaz,” rekla sam i sjetila se uličice u kojoj sam bila s Tonyem prije neku večer, “Možemo izaći odavde, a da nas ne uhvate,” zvučala sam uvjerenije nego sam zaista bila. “Ne smiješ me spasiti,” odjednom je rekla i uhvatila moju ruku. “Ali, zašto?” “Moja sestra... ona je isto u ovome,” počela je plakati, “Nisam znala da će se ovo dogoditi kad sam joj poslala novac za kartu kako bi došla ovamo. Rekla sam joj da može raditi sa mnom...” zastala je i pogledala me dok su joj se suze miješale s krvavim tragovima na licu, “Ako mene spasiš, oni će nju ubiti. Zar ne razumiješ? Jedna mora biti žrtvovana i,” oborila je pogled, “ne bih mogla živjeti znajući da sam odgovorna za njenu smrt. Zato odlazi. Spasi sebe dok još možeš. Bježi što dalje od ovog mjesta,” žustro je rekla i odbacila moju ruku u znak protjerivanja. “Kako se zove tvoja sestra? Gdje se nalazi?” “Ne znam u kojem baru pleše, nisu mi htjeli reći. Zove se Rachel Mitchels,” prošaptala je i opet me pogledala, “Ako već nekoga želiš spašavati, spasi nju...” “Hoću, obećajem,” čvrsto sam rekla želeći nesretnoj djevojci dati utjehu u žrtvi koju je podnosila, “Imaš iznimnu hrabrost i veliko srce,” dodala sam dok sam ustajala, “Spasit ću Rachel,” okrenula sam se prema vratima i izašla dok se nisam predomislila. 96


Izašla sam na hodnik, naslonila se na vrata i duboko udahnula zrak. Bilo je teško ostaviti Melissu za sobom, ali ako bih ju sada spasila oni bi sigurno ubili njenu sestru. A nisam se mogla sjetiti načina kako spasiti obje. Bar ne još... Možda se sjetim nečeg kasnije. Problem je bio što nisam imala mnogo vremena i nisam mogla saznati gdje se Rachel nalazi, a da ne pobudim nečije sumnje. Okrenula sam glavu i ugledala treća vrata na dnu hodnika. Tupo sam zurila u njih, zatim sam postala svjesna u što gledam. Možda iza njih pronađem nešto korisno? Trgnula sam se i, povraćenog duha, pojurila prema njima. Povukla sam kvaku i razočarano shvatila da su zaključana. Znači nešto je bilo vrijedno čuvanja. Srećom, bila sam obučena za ovakve situacije. Kleknula sam na pod i iz kose izvukla ukosnicu koju sam držala u kosi upravo zbog ovakvih situacija. Nije mi trebalo puno vremena jer je brava bila jednostavna. Kad sam otključala vrata, opet sam se našla u mračnoj prostoriji. Oprezno sam upalila svjetlo koje je ovaj put bilo normalne jačine. Činilo se da je ova prostorija služila kao nečiji ured. Sadržavala je masivni radni stol tamnosmeđe boje, udobna crna fotelja, masivni ormar i mini bar. Na stolu se nalazila praznina veličine prosječnog laptopa koji sad nije bio tu. Ostatak stola je sadržavao razbacane papire koje sam na brzinu pregledala, ali u pitanju su bili samo nekakvi računi tipični za voditelja bara. Ali, odbila sam vjerovati da je ovo bio ured voditelja. Moralo je biti nešto više, značajnije. Počela sam otvarati pretince i ladice u stolu i ormaru, ali što sam više gledala to sam bivala više frustrirana. Same gluposti! A onda sam uhvatila za jednu ladicu i nisam ju mogla otvoriti. Preplavilo me veselje. Opet sam izvadila ukosnicu i otvorila ladicu koja je bila neobično duboka i sadržavala je mnoštvo fascikli. Uzela sam prvu i otvorila. U njoj su bili dokumenti na ime Jane Leary, mog lažnog identiteta. Uz to sam našla i ceduljicu s 97


adresom bara u kojem sam se trenutno nalazila. Ništa od toga nije bilo sumnjivo. Uzela sam drugu fasciklu i otvorila je. Dokumenti na ime Sandra Narows, adresa je glasila na bar nekoliko ulica dalje. Zar je i taj bar pripadao istom vlasniku? Počela sam otvarati druge fascikle i svaka je imala isti sadržaj: dokumenti i adrese barova u kojima su te djevojke radile, uz iznimku da su neke fascikle imale slike djevojaka. Slike nisu bile proste, nego normalne, ni malo sumnjive. Nisam uspjela pronaći Melissinu fasciklu, ali sam zato pronašla Rachelinu s adresom gdje ju se može pronaći što je bilo više nego savršeno. Adresu sam ugurala u grudnjak i pažljivo vratila sve na mjesto pazeći da bude onako kako sam i pronašla. Dok sam izlazila iz sobe bila sam sretna zbog pronalaska, ali i zabrinuta što nisam pronašla Melissinu fasciklu. Je li to značilo da su dokumenti nestajali skupa s djevojkama ili su samo prebačeni na druge lokacije? Nisam znala što misliti. Ponovno sam ušla u sobu u kojoj je Melissa bila zatočena. Još uvijek je bila naslonjena na zid, ali oči su joj bile zatvorene. Izgledala je jezivo, kao mrtvac. “Melissa,” dozvala sam ju. Ona se trznula i pogledala me. “Zašto si se vratila?” upitala je hrapavim glasom, “Rekla sam ti da me ostaviš.” “Imam dobre vijesti,” ignorirala sam njene riječi, “Pronašla sam adresu na kojoj radi tvoja sestra.” Njeno lice je na trenutak preplavilo olakšanje, ali odmah su uslijedile tuga i bol. “Spasi je, molim te,” preklinjala je. “Imam plan,” rekla sam samouvjereno, “Pokušat ću spasiti obje.” “Ali kako?” Melissa je u nevjerici raširila zdravije oko. “Ne mogu sada u detalje. Ti moraš preživjeti do sutra navečer. Hoćeš li to moći?” zabrinuto sam upitala, “Hoće li te

98


prebacivati odavde? Što su rekli kad će te,” zastala sam jer mi je riječ zapela u grlu. “Ubiti?” završila je umjesto mene, “Nisu mi ništa rekli, ali ovdje sam od sinoć i nitko me nije došao vidjeti. Osim Sammy koja mi je donijela hranu,” pokazala je na tanjur u kutu koji je još vijek bio pun nekakve sumnjive smjese. Pored njega se nalazila čaša s vodom. “To je sve?” upitala sam. “Da.” “Moramo moliti Boga da te ostave ovdje do sutra i moraš jesti. Moraš povratiti bar malo snage kako bi te mogla izvući odavde. Neću te moći nositi.” Njeno lice je obasjala nada. “Učinit ću sve što tražiš od mene,” rekla je, ali onda joj se lice smračilo, “Samo što... nisam sigurna da ćeš me i sutra ovdje zateći. Spasi moju sestru i sebe,” dodala je. “Svejedno,” inzistirala sam, “Jedi i pij kao da ćeš biti spašena!” naredila sam, ustala i napustila sobu. Sad je slijedio nateži dio: neopaženo se uvući natrag u bar. Stajala sam pored vrata i duboko disala. Što ako netko od djelatnika pogleda baš u trenutku kad se budem provlačila kroz vrata? Oklijevala sam. Nema smisla samo stajati, morala sam pokušati. Nježno sam pritisnula kvaku i što sam mogla sporije, započela otvaranje vrata. Što sporije to će pokret biti manje uočljiv. Kad sam otvorila dovoljno da bih mogla progurati glavu, nagnula sam se i provirila. Bar je bio pun, a ispred mene se nalazio živi zid od nekoliko visokih i plećatih muškaraca. Prvi put sam se veselila što ih vidim. Naglo sam provukla ostatak tijela što sam brže mogla i zatvorila vrata. Već iduće sekunde kružila sam među gostima kao da se ništa nije dogodilo.

99


6.

Alexandra Heart

Frustrirano sam uzdahnula. Tony se sinoć nije pojavio u baru i to baš kad mi je bio najpotrebniji, kad sam imala zanimljivu informaciju za njega. Potiho sam opsovala. Sjedila sam za stolom obučena kao Alex Mendez i nestrpljivo čekala kad će ući u policijsku postaju. Kasnio je već dvije minute. Dvije duge minute. Napokon je ugmizao kroz vrata. Bez oklijevanja sam mu se uputila u susret. “Zašto sinoć nisi bio u baru?” upitala sam previše oštro zbog čega me upitno pogledao. “Kako znaš da nisam bio?” Pregrizla sam jezik zbog brzopletosti, međutim zahvaljujući toj istoj mani uspjela sam brzo smisliti prigodan odgovor koji mi je pomogao ubiti dvije muhe jednim udarcem. “Bio sam sinoć i nisam te vidio,” zastala sam kako bih se nasmiješila, “Uostalom, bio si poprilično tražen.” “Što ti to znači” nezainteresirano je upitao i počeo pogledavati negdje iza mene dajući mi do znanja da mu dosađujem. Ali ne zadugo, pomislila sam. “Plesačica Jane. Mislim da se tako zove,” zamišljeno sam zastala, dovoljno dugo da primijetim kako sam zadobila njegovu pozornost, “Tražila te.” Bio je pomalo zbunjen tom informacijom. Naravno da mu nije bilo jasno zašto bi ga Jane tražila nakon onog zadnjeg udarca 100


kojeg mu je zadala. Odnosno, kojeg sam mu zadala, slatko sam se ispravila. “Zašto bi me ona tražila?” “Ne znam. Rekla je da ti dam ovu adresu kako bi se našao s njom večeras u sedam sati. Rekla je da joj duguješ večeru i da ćeš znati o čemu je riječ.” “Ništa ja njoj ne dugujem,” zarežao je. “Zar nisi rekao kako bi bilo dobro izvući nekoliko informacija od te žene?” namjerno sam napomenula, “Upravo ti se pružila savršena prilika,” istaknula sam, “Obična večera, malo razgovora između dvoje ljudi i, nadajmo se, mnoštvo informacija.” Tony se zamislio nad tim riječima, istrgnuo papir iz moje ruke i otišao, a da mi nije rekao hoće li se pojaviti na sastanku ili ne. Kasnije ga nisam vidjela, kao da je propao u zemlju. Opet mi je umakao i to baš kad sam pomislila da je prestao s tim. ~ Čekala sam ispred ulaza u restoran. S obzirom da sam uranila, strpljivo sam promatrala prolaznike kako bih skratila vrijeme. Nadala sam se da je Melissa još uvijek živa. Planirala sam otići do nje nakon večere kako bih je izvukla. Danas sam se vrzmala oko bara pokušavajući shvatiti gdje se sve nalaze izlazi i ulazi. Međutim, i dalje sam znala samo za stražnje dvorište. Uglavnom, plan je bio sljedeći: dok izvlačim Melissu, na drugoj strani grada Tony je trebao izvući njenu sestru, a večera je trebala poslužiti kako bih ga indirektno nagovorila na taj pothvat. Morala sam se odjenuti zavodljivo jer sam pred Tonyem željela održati određenu sliku žene koja zarađuje za život plesanjem i pokazivanjem svog tijela, žene koja voli to što radi. Razmišljajući o tome upravo sam shvatila da sam do sada više radila ovo drugo nego prvo. Morat ću to ispraviti dok Sammy nije došla do istog zaključka. Ugurala sam ruke dublje u oskudnu crnu jaknu koju sam odjenula preko uske bijele majice dubokog dekoltea. Noć je bila

101


prohladna i po cijelom tijelu sam osjećala hladnoću. Minica je bila previše kratka za moj ukus, a cipele previše visokih peta. Stisnula sam zube. Što se mora, mora se. Netko me nježno potapšao po ramenu. Kad sam se okrenula odahnula sam vidjevši Tonya. Napokon ću se moći skloniti s ulice. Srećom je ovo bio pristojan kvart, inače bi me netko vrlo lako mogao zamijeniti s prijateljicom noći s obzirom na moj izgled. Na moje iznenađenje Tony je izgledao nekako uglađeno. Nisam zapravo uspjela naći prikladnu riječ kojom bih opisala ono što sam vidjela, ali nešto je bilo drugačije u vezi njega. Odjenuo je crnu sportsku jaknu, elegantnog kroja, ispod je imao svijetlo plavu majicu, a dojam su dopunile tamne hlače elegantnog kroja. Vjerojatno je majica bila u pitanju, jer sam bila uvjerena da je to jedina boja, osim crne, koju sam za sada vidjela na njemu. Ni zaigrani osmjeh na njegovom licu nisam imala priliku često vidjeti. Očito je bio rezerviran isključivo za žene s kojima je koketirao. Samo su njegove sive oči i dalje bile oprezne. Bio je na zadatku i bilo je jasno kako nije želio zaboraviti tu činjenicu. “Čekaš li dugo?” pristojno je upitao. “Ne. Stigla sam prije nekoliko minuta,” odgovorila sam uz ljubazan osmjeh. “Uđimo,” rekao je i rukom mi dao znak da idem prva. Tony, kavalir? Na to se nikako nisam mogla naviknuti, pa čak ni kad mi je za stolom pridržao stolicu. Došlo mi je da se nasmijem i da mu kažem kako može prestati s glumom jer jako dobro znam dokle njegovo kavalirstvo seže. Ali, umjesto toga, stinula sam zube i ljubazno se nasmiješila u znak zahvalnosti. Nismo započeli razgovor sve dok konobar nije uzeo naše narudžbe i nestao, ostavljajući nas u neugodnoj tišini. Gledali smo jedno u drugo smišljajući što reći. Oboje smo večeras igrali određene uloge. Ja sam trebala biti pomalo lakoumna, jer je to bio jedan od bržih načina da mu izdam sve potrebne informacije, a on se morao pretvarati da mu se sviđam, morao me zavesti i navesti na izdaju. Sudeći po izrazu njegova lica, uloga mu nije osobito prijala. Znala sam što je zapravo mislio o Jane, jer je to jasno izrekao ispred Jima i mene. Smatrao je da 102


Jane ima dobro tijelo, ali u glavi propuh. Činilo se da ga te osobine baš i nisu fascinirale. Nisam bila sigurna što je zaista tražio kod žene, ali definitivno sam dobila dojam da ga Jane nije privukla. Bez obzira na onaj poljubac koji je ionako bila igra između njega i Jima. A poljubac sam po sebi nije sadržavao iskrene osjećaje. Zapravo, nije mi bilo jasno zašto mu Jane nije bila privlačna s obzirom da nije imao problema s glupavim ženama, sudeći prema tome kako se odnosio prema Tess, djelatnici sa šaltera. “Čuo sam da je hrana ovdje odlična,” progovorio je s ukočenim osmijehom na licu. “Ne bih znala. Nikad nisam bila na ovom mjestu, a mi plesačice rijetko razmjenjujemo informacije o restoranima,” odgovorila sam uz piskutav osmijeh koji je bio potpuno nepotreban. Tony je zaškiljio kao da su ga uši zaboljele. Glasnije sam se nasmijala. “O čemu onda razgovarate?” nevino je upitao. “O muškarcima,” koketno sam ga pogledala. “Zar vam ih nije dosta tijekom posla, pa još morate i razgovarati o njima?” upitao je nastojeći ukloniti oštrinu iz glasa, ali nije mi promakla. Zar je imao nešto protiv plesačica? To me zaintrigiralo. “Oh, ali ima nas koje obožavamo raditi to što radimo,” zavodljivo sam stavila vršak kažiprsta na kut usana i nasmiješila se. On se namrštio. “Lijepo je kad netko voli svoj posao,” rekao je. “Ah, da!” odjednom sam uskliknula što je njega prenulo, “Zaboravila sam da si ti nezaposlen. Joj, tako mi je žao” namjestila sam suosjećajan izraz lica, a on me zbunjeno promatrao. “Zbog čega?” “Ja ovdje pričam kako volim svoj posao, a ti jedva preživljavaš,” uskliknula sam, “Oh! Još sam te i natjerala da me izvedeš u ovaj skupi restoran.” Tony se zacrvenio, zbog čega sam napokon počela uživati u ovoj igri.

103


“Rekao sam ti da sam možda bogataš,” brzo je reagirao, “I sasvim sigurno mogu priuštiti večeru u ovom restoranu.” Nagnula sam glavu i opet se zavodljivo nasmiješila. “Moj osobni bogataš?” položila sam ruku na njegovu koja se nalazila na stolu, “Kako predivno!” opet sam uskliknula. Jasno sam osjetila kako se njegova ruka trznula zbog iznenadnog dodira. A to što je opet zažmirio dalo mi je do znanja da se nije osjećao ugodno u mom društvu. Iako sam mu trebala pomagati, zapravo sam osjećala veće zadovoljstvo otežavajući mu. Bit će teško zavoditi ženu koja mu se sve manje sviđala. “Naruči što god poželiš,” rekao je, odglumio zavodljiv osmjeh i izvukao ruku ispod moje kako bi uzeo čašu s vodom i otpio gutljaj. Najstariji trik na svijetu. Nasmiješila sam se, ali i zaključila kako ne valja pretjerivati. Zapravo nisam imala puno vremena. Morala sam mu dati potrebne informacije što prije i navesti ga da ode po Rachel. “Kao što sam rekla,” započela sam, “ja volim svoj posao, ali ima djevojaka koje se nikako ne mogu naviknuti na razotkrivanje svog tijela.” “Siguran sam da to nije lako,” suosjećajno je rekao, ali nisam sedala svrnuti s cilja. “Nekoliko plesačica su toliko mrzile ovaj posao da su bez riječi jednostavno nestale,” raširila sam ruke i slegnula ramenima kako bih naglasila svoje neshvaćanje, a njegove sive oči su zasjale. Napokon je došao na pravi trag. Opet sam se osmjehnula. U tom trenutku je došao konobar s našim jelima i vinom kojeg je Tony naručio. Vjerojatno je mislio kako će mu trebati pomoć alkohola kako bi iz mene izvukao bilo kakvu informaciju. Kad smo opet ostali sami, Tony je odglumio veoma lošu nezainteresiranost i upitao, “Zar stvarno misliš da su nestale zato što nisu voljele posao?” “A koji bi drugi razlog bio? – nevino sam upitala. Nisam mogla odoljeti zadirkivanju, ali morala sam se podsjetiti da imam važnu misiju, pa sam dodala,” Jedna od djevojaka ima nekakvo čudno mišljenje o nestancima kolegica. “Kakvo mišljenje?” 104


Pogledala sam ga pretvarajući se da ga procjenjujem, a zatim sam rekla, “Da se iza svega krije nekakav veliki kriminal,” uzela sam zalogaj hrane i sporo žvakala gledajući ga. Polako ga je počela iritirati otegnutost kojom sam izlagala informacije. Frustriranost na njegovom licu bila je malena nagrada u cijelom ovom zadatku. “Kakav kriminal?” upitao je i također uzeo zalogaj. “Nemam pojma,” otpila sam gutljaj vina, “Mislim da je spominjala nekakvu prostituciju,” zatim sam se glasno nasmijala, “Kakva glupost! Mi nismo prostitutke.” “Možda su neke djevojke prisiljene na to,” oprezno je rekao, zbog čega sam ga namjerno tupavo pogledala. “Kako to misliš da su prisiljene? Pa, tko bi ih silio?” Tony je započeo nestrpljivo kolutanje očima, ali zaustavio se sjetivši se da me morao šarmirati, a ne vrijeđati. To mi je pružilo priliku da uočim njegove predivne tamne trepavice. Zamišljeno sam zurila u njegovo lice pokušavajući otkrito što mi je još promaklo. Imao je senzualne, ali muževne usne. Čeljust mu se uvijala u snažnu liniju zbog koje su me iznenada prošli trnci. Pogled mi je kliznuo na njegovu široku šaku i lijepo oblikovanu podlakticu koja je odisala muževnošću. Isuse, Alex! Priberi se, prigovorila sam samoj sebi, Što se događa? Odjednom mi je sve u vezi njego bilo neizmjerno seksi i muževno. Tamna put, ugljeno crna kosa, oštrina kojom je zračio, autoritet i snaga… Oh, ne! Kriza je žestoko udarila! Predugo sam bila sama i do večeras sam se s tim uspješno nosila. Nisam imala niti jedan, ni najmanji poriv, nikakvu potrebu. Bila sam sretna. A sad se pretjerano ignoriranje određenih potreba srušilo na mene poput teretnog vlaka. To je samo Tony! Nije vrijedan toga, pokušavala sam se podsjetiti. Ali sjećanja na poljubac, koji do večeras nije značio ništa, se toliko vrtoglavo izmijenilo da mi se zavrtjelo u glavi. Dok sam se mučila vlastitim mislima, Tony je vjerojatno pokušavao smisliti način kako bi usmjerio temu prema vlastitim

105


željama, jer je oprezno upitao, “Kako se zove ta djevojka? I kako znaš za nju?” Odmahnula sam glavom kako bih razbistrila um. Napokon je došao tamo gdje sam željela. “Rachel Mitchels,” odgovorila sam previše brzo i spremno, zbog čega sam se prekorila, “Njena sestra pleše sa mnom i stalno priča o njoj.” Pokušao je izgledati nezainteresirano kad je postavio novo pitanje, “Znaš li možda gdje ona radi?” “Zašto? Zar ti ja nisam dovoljno dobra?” upitala sam nastojeći ponovno oživjeti svoj lik što je Tonya opet zbunilo. “Ne, ti si mi više nego dovoljna. Samo sam...” zastao je u nemogućnosti da pronađe izgovor, “Ovaj...” Zakolutala sam očima. Nema veze, iskoristit ću njegovu nespretnost u svoju korist. Vrijeme je istjecalo. “Evo, napisat ću ti adresu,” odjednom sam rekla, izvadila već pripremljenu kemijsku olovku i napisala adresu na salvetu, zatim ga oštro i mrzovoljno pogledala, kako bih odglumila ženu koju je upravo uvrijedio – Ali morat ćeš požuriti ako je želiš uloviti – rekla sam i bacila mu ubrus u lice. “Ne razumijem…” “Ona tamo pleše još samo večeras.” “Kako znaš?” “Načula sam menadžera kad je rekao da su joj pronašli trajni smještaj: Pozornicu raja,” slegnula sam ramenima i namjerno rekla, “Nisam nikad čula za taj bar,” nadala sam se da je Tony shvatio moje nagovještaje, “Večeras pleše zadnji put.” Tony je očigledno problijedio, zbog čega sam shvatila da mu je počelo gorjeti pod nogama. I sama sam se tako osjećala zato sam se pripremila na scenu. “A sad odlazim,” teatralno sam rekla i ustala. “Molim?” “Uvrijeđena sam jer sjediš sa mnom, a raspituješ se za drugu ženu. Zbogom, Tony,” rekla sam, uzela torbicu i udaljila se bez osvrtanja. Kad sam izašla na ulicu odahnula sam. 106


A sad po Melissu. Nisam imala puno vremena. Bila sam uvjerena da će Tony odmah poći po Rachel i bila sam ponosna na sebe zbog uspješno obavljenog zadatka. Uspjela sam mu dati informaciju, a da nisam ugrozila svoj tajni identitet. Upravo sam zašla iza ugla kad me netko zgrabio za rame. Prestrašeno sam se trgnula. Bila sam toliko zaokupljena vlastitim mislima da nisam shvatila da mi je netko bio za leđima. Pogreška! Osoba me naglo okrenula i našla sam se oči u oči s Tonyem. Od šoka sam zaustavila šaku koja je već poletjela prema njemu. “Što...” pitanje je prekinuo njegov iznenadni poljubac. Nakon trenutne paralize uslijedila je vrućina koja se razlila mojim tijelom kao eruptirajući vulkan. Apsolutno nisam imala pojma zašto je to učinio, ali neočekivani poklon sam prihvatila s obje ruke. Naslonio me o zid i snažno se priljubio uz moje tijelo. Njegova hladnoća, odbojnost i sve što sam inače osjećala prema njemu sada nisu postojali. U njegovim pokretima i poljupcima osjećala se snažna doza strasti koju sam dobrodošlo pozdravila. Postala sam svjesna kako sam predugo odlagala zadovoljenje ove potrebe, jer se sada više nisam mogla kontrolirati ni zaustaviti. Stiskala sam mu glavu, plela prste u njegovu kosu, zabijala svoje tijelo u njegovo. Praznom i mračnom uličicom su odjeknuli naši uzdisaji. Njegove usne su bile u isto vrijeme mekane i odlučne, davale su i zahtijevale. Stiskao je moj struk toliko snažno da se činilo kako će mi rebra slomiti. Ali nije mi smetalo. Željno sam prihvatila njegovu strast i sirovu snagu. Željna topline njegove kože, užurbano sam istrgla njegovu košulju iz hlača i ugurala ruke ispod. Kad sam osjetila njegovo nago i vruće tijelo zastenjala sam od požude. Uzvratio mi je dubokih uzdahom. Odjednom smo počeli trgati odjeću jedno s drugog. Mogla sam čuti kako kida moje tanke hulahupke i gaćice, sve u jednom trzaju, a već iduće sekunde ulazio je u mene. Bila sam šokirana, ali nisam imala snage zaustaviti se. Moj vrisak je sadržavao 107


zadovoljstvo, nestrpljenje, kajanje i strast koju više nije bilo moguće kontrolirati. Tony je svojim krupnim šakama obujmio moju stražnjicu i podigao me od poda kako bi lakše upravljao našim pokretima koji su bili nemilosrdni i razarajući. Grizao mi je ušnu resicu dovodeći me do ludila. Ugrizla sam ga za rame kako bih spriječila urlanje koje je obećavalo rasparati moja prsa. Vrhunac me iznenadio kao i sve ostalo večeras. Grčevito sam se uhvatila za njega i zabacila glavu dopuštajući si olakšanje. Odmah za mojim slijedilo je i njegovo, ali izvan mene. Hvala Bogu, bar mrva razuma večeras. I upravo to me vratilo na zemlju. U sekundi me preplavilo sjećaj srama. Pokupila sam s poda ono što je bilo moje i pobjegla što sam brže mogla, bez da sam ga pogledala u oči. Potreba koja je dugo kuhala u meni pretvorila se u osjećaj kajanja. Učinila sam to s Tonyem! S Tonyem?! Bilo tko drugi bio bi sasvim u redu. Valjda… Što će sad misliti o meni? Usporila sam korake. Od kad je meni bilo važno što će netko misliti? Pogotovo Tony! Za njega sam ionako bila samo jedna obična plesačica, tupava i očito laka. Nakon što se dočepa Rachel možda više neće morati dolaziti u bar, možda ni sama više neću morati raditi tamo ako uspijem spasiti Melissu. Melissa! Sjetivši se nje, odbacila sam sve glupave misli o Tonyu i onome što se dogodilo te pojurila do auta. ~ Tony Lee Brass

Psovao sam sebi u bradu dok sam koračao prema autu. Nisam mogao vjerovati što se dogodilo. Zakleo sam se kako se nikad više neću spetljati s plesačicom nakon iskustva s Lindom. 108


Ali Jane me toliko prokleto podsjeća na Lindu da je to u isto vrijeme bilo zabavno i užasno. Užasno - jer zapravo nisam volio tupoglave i lake žene kojima je jedina zabava bila zavođenje muškaraca i izlaganje vlastitog tijela svačijim pogledima i dodirima. Zabavno - jer su bile toliko prokleto istog karaktera. I Linda je bila brza na riječima koje bi razbacivala prije nego bi razmislila što je zapravo htjela reći. Razlika između njih dvije bila je samo u njihovom izgledu. Linda je bila brineta, zelenih očiju i raskošnih oblina. Za razliku od Linde, Jane je bila mršavija, čvršća, mišićavija i... strastvenija. Linda se, za čudo, nije činila zainteresiranom za seks iako je na pozornici ostavljala drugačiji dojam. Često sam mislio kako je taj dio naše veze odrađivala samo kao jedan od zadataka koje je morala obaviti. Sjetivši se Janeine žestine niz kralježnicu su mi prošli trnci. Nisam više bio siguran jesam li onoliko navalio na Jane samo zato jer sam osjetio nostalgiju za Lindom ili je negdje u meni nešto puklo pa sam poludio. Zar sam krivnju što nisam bio bolji prema Lindi pokušao utopiti u Janeinim uzvicima i uzdasima? Jesam li mislio da ću u Janeinim dodirima prepoznati i vratiti Lindu? Da ću vratiti prošlost? Odmahnuo sam glavom kako bih razbistrio misli i izvadio ključeve iz jakne. Nisam imao pojma zašto sam izazvao ono što se maloprije dogodilo. Trenutak ludila? U glavi mi je bio toliki kaos da sam poželio udariti njome o zid. Opsjednutost s Lindom je počela sve više upropaštavati moj život. Sjeo sam za volan, duboko udahnuo i ponovno pročitao adresu koju mi je Jane napisala. Odbacio sam razmišljanja o razlozima za scenu u uličici, imao sam važnijeg posla. Petnaest minuta kasnije, parkirao sam ispred bara. Ušao sam unutra i primijetio da je unutrašnjost poprilično podsjećala na onaj u kojem je Jane plesala. Nisam želio gubiti vrijeme, pa sam otišao da šanka i obratio se barmenu: “Gdje mogu pronaći Rachel Mitchels?” “A tko pita?” oštro je upitao. 109


“Otac njenog djeteta.” Barmen je ostao bez teksta zureći u mene. Na kraju je pokazao rukom prema jednoj skupini muškaraca i rekao: “Rachel je za tim stolom.” Odmah sam se uputio prema tamo. Bio sam svjestan da me barmen promatrao jer sam se ponašao kao ljubomorni dečko što mi i jest bila uloga. Razlog tome je bio nedostatak vremena. Nisam imao ni volje ni živaca izvesti ovo na bilo koji drugi način koji bi zahtijevao odugovlačenje. Nakon scene s Jane samo sam se želio dočepati Rachel i provjeriti je li uistinu posjeduje informacije kako sam se nadao. Bio sam umoran od predugog čekanja i nakon toliko dugo vremena napokon sam bio na konkretnom tragu. Znajući vlastitu sreću, ako bih odugovlačio vjerojatno bi Rachel osvanula mrtva. Tko zna hoće li Jane ujutro osvanuti živa s obzirom da mi je večeras bila korisnija nego svi doušnici zajedno. Ako netko sazna za naš sastanak… Želudac mi se stegnuo na pomisao Janeinog mrtvog tijela u nekakvoj uličici. Isuse, mogao sam je upozoriti da se pripazi, da se skrije dok ne dođem po nju! Ali nisam se sjetio! Bio sam previše zaokupljen razlozima zašto sam navalio na nju kao izgladnjeli i pomahnitali luđak. Tko zna gdje je sada?! Došavši do stola uočio sam sitnu brinetu kako pleše jednom od muškaraca u krilu. “Jesi li ti Rachel?” upitao sam, a djevojka je okrenula glavu na zvuk svog imena. “Da, ja sam,” prestala je plesati, “Tko si ti?” Uhvatio sam ju za ruku i povukao za sobom. “Moramo razgovarati, nasamo,” rekao sam, zatim sam ju primakao bliže k sebi kako bih joj mogao šapnuti, “Radi se o tvojoj sestri.” Zabrinuto me pogledala. Znao sam da ću je na taj način natjerati da mirno izađe sa mnom vani. Barmen nas je mrko gledao, ali bio sam uvjeren kako neće ništa poduzeti s obzirom da je bio u uvjerenju kako je u pitanju ljubavna svađa. Možda će mu biti sumnjivo tek kad shvati da nas dugo nema i da se Rachel ne vraća natrag, ali do tada ćemo već biti u postaji i nitko od ovih gorila neće znati tko je zapravo odveo Rachel i gdje. 110


Kad smo izašli na ulicu, ugurao sam je u auto. “Tvojoj sestri je potrebna pomoć i odmah te vodim k njoj,” lagao sam kako bih je natjerao da ostane mirna i pokazao joj detektivsku značku dajući joj do znanja da je na sigurnom. “Što se dogodilo?” zabrinuto je upitala, ali bez riječi sam zatvorio vrata. Kad sam sjeo, ona je opet ponovila pitanje. “Vidjet ćeš kad dođemo tamo, ali ne brini, ona je zapravo dobro,” opet sam lagao. ~ Alexandra Heart

Preskočila sam ogradu koja je okruživala stražnje dvorište striptiz kluba. Na moju sreću dvorište je obavijala duboka tama jer je noć bila bez mjesečeve svjetlosti. Zalijepila sam leđa uz zid i oprezno osluškivala. Kad sam se uvjerila da u blizini nije bilo nikoga uputila sam se prema vratima slijedeći liniju zida. Došavši do vrata naslonila sam uho na njih. Tišina. Stinula sam kvaku i povukla nakon čega sam se našla u nekakvom skladištu. Posvuda oko mene su se nalazile kutije s pićem i ostale potrepštine za vođenje bara. Osvrnula sam se pitajući se kako će mi ova prostorija pomoći da neopaženo dođem do kata na kojem se nalazila Melissa. Bar sam se nadala da je još uvijek gore. Nakon napornog škiljenja u polutami na drugom kraju skladišta primijetila sam debela drvena vrata, ali kad sam prišla bliže začula sam zvuk muzike koja je dopirala iz kluba. Nisam ih željela otvoriti jer sam bila poprilično uvjerena kako bih izronila ravno pred goste. Nitko me nije smio vidjeti, jer kad shvate da je Melissa nestala nisam smjela biti povezana s tim. Večeras je bila moja slobodna večera i bilo bi neizmjerno sumnjivo ako bi me netko primijetio kako se vrzmam u blizini. Ni jedna izlika mi ne bi dala dovoljno dobar razlog zašto sam tu izvan radnog vremena. 111


Opet sam se počela osvrtati tražeći nekakvo rješenje. Nakon desetak minuta bila sam uvjerena da sam preokrenula sve što se moglo pomaknuti u cijelom skladištu koje na moju sreću nije bilo pretjerano veliko ni prostrano. Upravo kad sam pomišljala na odustajanje krajičkom oka sam primijetila maleni dio još jednih vrata koja su se skrivala iza velikog brijega kartonskih kutija. Prišla sam bliže i shvatila da su kutije namjerno stavljene tu kako bi stvorile paravan za uski prolaz kroz koji sam se provukla i otvorila manja željezna vrata. Stepenice prema gore! Napokon! Zadovoljno sam se osmjehnula. Znači ipak je postojao stražnji prolaz na kat. Morao je postojati jer kako su drukčije planirali izvući Melissu, a da nitko ne primijeti. Instinkt mi je cijelo vrijeme govorio da ću pronaći način kako doći do nje, a kao i uvijek moj instinkt je bio u pravu. Popela sam se stepenicama i nabasala na zid od opeke. Zbunjeno sam se namrštila. Zagledala sam se u zid koji nije bio ravan jer je nekoliko opeka stršalo vani. Vjerojatno je u pitanju tajni prolaz i vjerovala sam da su se poslužili najstarijim trikom u knjizi. Bila sam sigurna da je jedna od opeka predstavljala mehanizam pomoću kojeg se morao otvoriti nekakva prolaz. Počela sam stiskati jednu po jednu opeku. Tek je ona na samom dnu reagirala. Jedva primjetno se pomaknula na moj dodir nakon čega sam začula škripavi zvuk, zatim se dio zida udubio i nastavio se udubljivati sve dok se nije oslobodio prolaz. Kad sam prošla na drugu stranu našla sam se u sobi u kojoj je Melissa bila zatočena. Ovo je bilo lakše nego sam očekivala. Odmah sam pohitala na drugi kraj prostorije, gurajući razbacane kutije, kako bih što prije stigla do Melisse, ali na mjestu gdje sam ju zadnji put ostavila nije bilo nikoga. Nisu ostavili ni lisice pomoću kojih su je držali zavezanu što je značilo da ju nisu oslobodili. Razočarano sam opustila ramena. Nisam mogla procijeniti jesu li je samo negdje drugdje prebacili ili Melissa više nije bila među živima. Nisam vidjela 112


tragove krvi ni bilo kakve druge naznake nasilja, osim onog kojeg sam uočila zadnji put. Zabrinuto sam prošla rukom kroz kosu. Zakasnila sam. Glupavi Tony! Glupa kriza koja me uhvatila... I baš sam morala večeras dopustiti da mi se pamet pomuti. Nisam bila sigurna kad je Melissa odvedena, ali osjećala sam ogromnu krivnju jer sam se pohvatala s Tonyem zbog čega sam izgubila ono malo dragocjenog vremena. Da se to nije dogodilo možda sam mogla spasiti Melissu, možda bih stigla na vrijeme... Nisam sa sigurnošću mogla znati, ali svejedno sam osjećala krivnju: zbog Melisse, zbog onoga što se dogodilo s Tonyem, zbog sebe. Odmahnula sam glavom i duboko uzdahnula. Nije imalo smisla održavati samoj sebi predavanje kad je bilo prekasno promijeniti što se dogodilo. Sobom se prolomio vrisak koji me paralizirao. Napela sam se od glave do pete osluškujući. Glas je pripadao ženi, a vrisak je bio kratak i nije se ponovio. Čuo se izvana, iz hodnika ili iz jedne od drugih soba. Prišla sam vratima i nježno ih otvorila. Ako je postojala vrištava žana, sigurno je uz nju bio i razlog njenog vrištanja, možda i više njih zbog čega sam morala biti veoma oprezna. Pažljivo sam pogledala u hodnik koji je zjapio prazan. Idući zvuk, kao da je nešto palo na pod, dopirao je iz sobe na suprotnoj strani hodnika. Zagledala sam se u vrata. To je bila soba s onim krevetom što sam ga vidjela. Vjerojatno je unutra bio muškarac s jednom od djevojaka. Upravo sam se sjetila kako mi Sammy još ni jednom nije spomenula taj dio posla. Možda su za taj zadatak bile zadužene samo određene djevojke. Ali nažalost, s nijednom od njih nisam uspjela razgovarati. Mogla sam samo nagađati. Svejedno, iako sam bila žestoko protiv onoga što se događalo u toj sobi, nisam smjela dopustiti da me vidi djevojka koje se unutra nalazila jer bi me mogla prepoznati. 113


Upravo kad sam se spremala zatvoriti vrata i napustiti ovu ogavnu zgradu, začula sam zvuk negodovanja. Činilo se kako djevojka nije uživala, ni najmanje. Pa naravno da nije, tko bi mogao uživati u tako nečemu. Međutim, nisam otišla, nastavila sam osluškivati. Iduće sekunde mi se učinilo kako čujem djevojčin plač. Zatim udarac i vrisak. Eh, sad je dosta! Nije mi bilo važno hoće li me djevojka prepoznati, pronaći ću nekakvo opravdanje, reći ću da mi je nešto ostalo i da sam se zato vratila iako mi je ovo slobodna večer. Reći ću da sam mislila kako je silovanje u tijeku, okrivit ću zvukove, ali najprije ću provući tipa kroz šake. Kasnije ću se ispričavati. Čvrsto sam stisnula kvaku na vratima i snažno povukla pripremajući se na napad. Na trenutak sam zastala na ulazu kako bih procijenila situaciju. Na krevetu se nalazio svinjoliki muškarac okruglog tijela s kratkim rukama i nogama, imao je sitne oči kojima me na kratko pogledao kad sam uletjela, a ispod njega sam ugledala od udaraca deformirano lice djevojke koju sam prepoznala kao Melissu. Živa je! Ali, nisam dopustila da me sreća zbog otkrića dekoncentrira. sam misiju. Muškarac je pokušao ustati s kreveta, odjeven samo u široke bokserice. Gledajući ga kao se koprca po krevetu, osmjehnula sam se. Ovo će biti lagan zalogaj. Bilo mu se lako iživljavati na djevojci koju su već izmrcvarili, da vidimo kako će podnijeti jednu živahnu i željnu krvi. Osmjeh mi se šire razlio licem kad sam nasrnula na njega. Uhvatila sam ga s leđa za vrat. “Dopustite da vam pomognem ustati,” rekla sam zarivši nokte duboko u meso njegova vrata zbog čega je zgrčio ramena. Povukla sam ga na noge. Držeći ga desnom rukom i stojeći iza njegovih leđa, skupila sam lijevu šaku i snažno ga udarila ispod rebara: jednom, dva puta, sve dok nije ostao bez daha. Ljevica mi je oduvijek bila snažnija od desnice, a sad je i on dobio uvid u tu informaciju. 114


Zatim sam zamijenila ruke, lijevom sam ga držala za vrat, a desnom tukla u dno leđa. Nisam ga planirala okrenuti prema sebi jer nisam željela da zapamti kako izgledam. Onaj kratki pogled koji mi je uputio nije bio dovoljan da kasnije pruži detaljan opis kad ga budu ispitivali tko ga je napao. I bila sam uvjerena da će me prikazati daleko krupnijom nego što jesam, jer to je bio čisti muški ponos: neće se željeti izložiti sramoti i ispričati kako ga je pretukla žena krhkog izgleda. Odgurnula sam ga od sebe i dodijelila mu odmjereni high kick koji ga je lijepo složio na pod. Potonuo je u nesvijest dajući mi vremena za bijeg. Pohitala sam do kreveta i svim snagama kojima sam još raspolagala pomogla sam Melissi da ustane. “Jane?” upitala je slabašnim glasom dok sam ju vukla s kreveta. “Da, ja sam,” odgovorila sam. “Oh, hvala Bogu.” Melissine oči su bile skoro sasvim zatvorene od natečenosti, a na nogama se jedva držala. Vukla sam ju prema skrivenom prolazu nadajući se da nas nitko neće presresti. Imale smo sreće. Dočepale smo se dvorišta i sad je jedini problem bio kako prebaciti ozlijeđenu djevojku preko visoke ograde. “Melissa, dušo, hoćeš li imati dovoljno snage prijeći preko? Pomoći ću ti,” upitala sam. Ona je zatreptala jer vjerojatno ništa nije vidjela što od oteklina što zbog tame. “Nastojat ću,” prošaptala je. “Vodim te k sestri,” dodala sam kako bih ju ohrabrila, “Spašena je.” Način na koji se ispravila nakon te vijesti dalo mi je naslutiti da će ova informacija zaista učiniti čudo. I bila sam u pravu. Nakon mučnih petnaestak minuta i mnogo guranja, te pridržavanja, uspjele smo se prebaciti s druge strane ograde. “Kad ću vidjeti Rachel?” upitala je. 115


“Uskoro. Dođi, vodim te na jedno mjesto. Moj auto je ovdje.” Odvezla sam Melissu na pola puta do policijske postaje i ostavila je na jednom osamljenom parkingu, ali samo na kratko. Putem sam joj objasnila gdje joj se sestra nalazi i kako ja sama ne smijem ući u postaju zbog nekakvih prekršaja. Rekla sam joj da je dogovoreno da će jedan policajac doći po nju. Ali zapravo sam se odvezla do parkinga dvije ulice niže, ušla u drugo vozilo koje sam koristila kao detektiv Alex, presvukla se u uniformu i stavila masku, te nakon toga otišla po Melissu koja sigurno nije bila u stanju uočiti nikakve sličnosti jer zbog ozljeda ionako nije mogla jasno vidjeti. Kad sam ušla u postaju držeći Melissu, našla sam Jima i Tonya kako sjede za stolom i zabrinuto o nečemu razgovaraju. Kad su nas ugledali, iznenađeno su ustali i pohitali prema nama. “Ovo je sigurno sestra?” upitao je Tony dok je pokušavao pomoći Melissi da sjedne. “Nemam pojma o čemu govoriš. Ovo je Melissa,” odgovorila sam sjetivši se da ne smijem odati kako znam za sestre. Trebala sam se pretvarati da znam samo za Melissu, “Trebali bi pozvati hitnu jer je zaista u lošem stanju. Ispitivanje možemo ostaviti za kasnije.” “Jim, zovi hitnu,” naredio je Tony, a Jim je odmah odjurio do telefona, “A ja ću otići po Rachel. Mislim da bi bilo u redu da budu jedna uz drugu u ovakvoj situaciji.” “Rachel?” prošaptala je Melissa, “Moja Rachel...” Deset minuta kasnije Melissa je stavljena u kola hitne pomoći skupa s Rachel koja se nije željela udaljiti od sestre šokirana njenim ozljedama. S njima smo poslali dva detektiva kako bi ih čuvali. “Gdje si našao Melissu?” upitao me Tony. “Dobio sam anoniman poziv. Rečeno mi je da se na određenoj adresi nalazi žena u teškom stanju i kako bi ta žena trebala imati potrebne informacije o nekakvom kriminalu. Nisam baš sve razumio, ali sam otišao izvidjeti situaciju.” “Gdje si dobio poziv?” sumnjičavo je upitao zbog čega sam se prekorila jer sam često zaboravljala kako je on zapravo 116


inteligentniji nego što to pokazuje. Od brzine nisam dovoljno dobro razradila vlastitu priču stoga sam odlučila improvizirati. “Na mobitel,” odgovorila sam. “Privatni?” “Da. Nešto nije u redu?” “To mi je malo čudno,” zaškiljio je, “Zašto bi ti netko ostavljao anoniman poziv na privatni mobitel? Pogotovo u vezi ovog slučaja?” “Ne znam. Morati ćemo to istražiti, ali kasnije,” oprezno sam rekla, te pokušala promijeniti temu, “Objasni mi o čemu je riječ u vezi ovih sestara i kako si mogao znati da je žena koju sam doveo jedna od njih?” “Hm. U redu, kasnije ćemo istražiti poziv koji ti je upućen. Mislim da je to veoma važno,” govorio je više sebi, a onda je nastavio normalnim tonom, “Rachel je opisala svoju sestru poprilično precizno. Kad si ušao s ženom koja je izgledala točno onako kako je Rachel rekla, mogao sam samo pretpostaviti da je Melissa u pitanju.” “Veoma pronicljivo od tebe,” ustvrdila sam, ne znajući što više reći. Na nekoliko trenutaka smo zašutjeli očito ne znajući koju temu započeti, a onda je Tony prvi progovorio. “Spavao sam sa Jane,” rekao je. “Ma daj?!” uzviknuo je Jim koji je do tada šutio, “Kad prije? Kako?” Zarumenila sam se od korijena kose do pete. Nisam očekivala da će Tony tek tako izlanuti o onome što se dogodilo. Bar ne sada, ne ispred mene. Zgroženo sam zurila u njega. “Kako se to dogodilo?” opet je upitao Jim, a Tony je na lice složio glupavi cerek. “Ni sam ne znam kako se to dogodilo, pa ti to ne mogu objasniti, ali mogu reći kad: prije nego sam izvukao Rachel iz kluba.” “Večeras?” u nevjerici je upitao Jim klizeći pogledom s Tonya na mene koja sam mrzovoljno zurila u njegove smeđe oči, a Tony se samo ponosno nasmijao. 117


Osjećala sam se kao žena upitnog morala, kao lak plijen. Činilo se kao da sam se spetljala s potpunim strancem, ali zapravo sam Tonya jako dobro poznavala. Međutim, oni to nisu znali. Za njih je Jane bila tek jedna od plesačica koju su nekoliko puta vidjeli u baru i to je to. Ni sama nisam znala zašto se dogodilo ono u ulici i voljela bih da nije došlo do toga, ali sad je kasno kajati se. Pitala sam se kad će ova duga noć više završiti. “I kako je bilo?” upitao je Jim cereći se. “Pa ne baš pohvalno.” “Molim?” ispalila sam pitanje prije nego sam razmislila o tome. Ali Tony je to shvatio samo kao obično pitanje, znatiželja kolege. “Pa bilo je prekratko, nespretno,” razmišljao je, “Moram priznati da se osjećam pomalo glupavo jer sam pristao na to.” “Pristao na to?” u nevjerici sam ponovila, “Zar te molila?” “Pa ne baš, ali je poprilično navalila na mene.” Iskolačila sam oči u nevjerici, a živac mi je opasno zatitrao. “Hoćeš li je nazvati?” ubacio se Jim. “Nema šanse,” glasio je Tonyev odgovor. “Zašto?” oštro sam upitala. Još sam osjećala njegove dodire na sebi i nisam mogla vjerovati da je govorio ovako loše o meni samo par sati nakon što smo se spetljali. Povrijedio mi je ego i bila sam više nego spremna na osvetu. Željela sam ga natjerati da poludi za Jane i kad bude na koljenima, kad me bude molio za dodir, za poljubac nasmijati mu se u lice i reći: Nikada! Nisam bila sigurna kako ću ga točno navesti na tako nešto, ali definitivno ću pokušati. Zaslužio je da ga se zavede, natjera da se zaljubi, a zatim mu iščupam srce i nagazim na njega. “Ne sviđa mi se,” slegnuo je ramenima, “Nije moj tip žene. Previše je agresivna za moj ukus.” Stisnula sam šake. “Što ako ona očekuje da ćeš ju nazvati?” upitao je Jim, “Moramo ići u onaj bar, tamo provodimo istragu. Neće biti dobro ako budemo imali neprijatelja koji će raditi scene svaki put kad dođemo.” 118


Tony se zamislio na nekoliko trenutaka, zatim rekao: “Pretvarat ću se da sam stidljiv.” “Što?” zaprepašteno sam upitala ne shvaćajući što je želio time reći. Tony se nasmijao. “Znaš da žene imaju naviku opravdavati muškarca ako ih ne nazove nakon što se dogodi ono,” osmjeh mu je postao širi, “Najprije smatraju da ih nije nazvao zato što je možda stidljiv. Dug je proces opravdavanja prije nego zaključe da je jednostavno kopile. Žene vole misliti da su muškarci nemoćna, stidljiva stvorenja kojima ponekad treba poticaj i ohrabrenje,” ovaj put se glasno nasmijao, “Tako je i kod zavođenja. Agresivnije žene su posebno sklone ovakvim razmišljanjima.” Osjetila sam bol u ruci od pretjeranog stiskanja. “Zar je sve to igra?” istisnula sam riječi. “Da,” Tony se zgrozio nad mojim pitanjem, “Što je tebi? Postavljaš pitanja kao curica.” “Možda jednostavno nisam kao ti,” progunđala sam. “Slušaj, trebao bi do sada već znati da ako je muškarac zainteresiran on će učiniti sve kako bi dobio djevojku, sklon je čak i pretjerati, ali ako nije zainteresiran to će njegova djela i pokazati. Nema stidljivih muškaraca, samo nezainteresiranih i netko kao ti,” nasmijao se zbog čega sam problijedila, “Ja ću se pretvarati da sam stidljiv jer to je ono što će ona željeti i pažljivo ću izbjegavati ili ignorirati njene poticaje i ohrabrenja, a ona će samo zaključiti da sam stidljiviji nego što je mislila. Stara škola,” nemarno je odmahnuo rukom i progunđao, “Kako si ti čudan lik…” Zaškripala sam zubima. Oh, dat ću ja tebi staru školu i pobrinut ću se da ne zaboraviš lekcije koje ćeš naučiti.

119


7.

Tony Lee Brass

“Spasila me Jane, jedna od plesačica,” rekla je Melissa dok je ležala u bolničkom krevetu, “Rekla je da je nova što vjerujem jer je nisam upoznala prije zatočeništva.” “Jane?” iznenađeno sam ponovio ne vjerujući vlastitim ušima, “Jeste li sigurni da je Jane ta koja vas je spasila?” morao sam ponoviti pitanje. “Da. Naravno,” nevino je rekla i zbunjeno me pogledala. Siguran sam da nije imala razloga lagati. Ali, Jane… “Kako je izgledala? Možete li mi je malo opisati?” ipak sam upitao želeći potvrditi je li riječ o istoj osobi. “Naravno. Nisam je uspjela veoma dobro vidjeti zbog ozljeda koje su mi nanesene, ali znam da ima crnu kosu, uočila sam neobične ljubičaste oči i otprilike je moje visine. Detaljnije je ne bih mogla opisati, pa se nadam da vam je ovo dovoljno…” “Hm… Da, dovoljno je.” Da, to je Jane. “Razgovarale smo dok sam bila zatvorena i tada mi je obećala da će me spasiti,” rekla je i nježno dotakla lice koje je još uvijek bilo natečeno, ali ipak na putu oporavka, “Znate, nisam joj vjerovala. Mislila sam kako bi se samo luđak ponovno vraćao, a ona je još i obećala da će spasiti i moju sestru,” osmjehnula se zbog čega je njenim licem preletio trzaj boli, “ne mogu vjerovati da je ispunila obećanje. Nikad je nisam u životu vidjela, ništa za nju nisam učinila, a ona je meni…” zastala je vjerojatno zbog siline emocija, zatim dodala, “Nadam se da ću joj se moći zahvaliti. Nije 120


ni svjesna što je učinila za mene, za moju obitelj,” opet je stala, te tiho dodala, “ali ne vjerujem da ću je ikada vidjeti.” “Zašto to kažete?” Prestrašeno me pogledala. “Sigurno nikad više neću zakoračiti u onaj klub, a ne znam gdje Jane živi. Ne znam ništa o njoj.” “Poznajem Jane,” rekao sam, “Mogu joj prenijeti poruku i reći da vas posjeti.” “Zaista?” ushićeno je uzviknula, “Oh, to bi bilo divno. Molim vas, željela bih se zahvaliti ženi koja mi je vratila život i sestru. Molim vas...” “Naravno,” rekao sam i ispružio ruku kako bih zaustavio njeno preklinjanje, “Dovest ću je danas ili sutra. Samo je trebam najprije pronaći.” “Oh, kako predivno,” Melissa se nastavila veseliti dok sam izlazio iz sobe. Zastao sam u hodniku bolnice. Jane? Kako je Jane mogla imati tako veliku ulogu u svemu ovome? Zar je sve ono u restoranu bila samo predstava? Melissa je rekla da je Jane spasila i njenu sestru. Ali to sam učinio ja. Samo malo! Učinio sam to jer mi je Jane dala informaciju gdje mogu pronaći Rachel. Zaprepašteno sam zurio u zid. Zar me izmanipulirala kako bih spasio Rachel? Zar je sve to pripadalo dijelu njenog plana? Je li i seks također bio unaprijed određen, nekakva vješta manipulacija? Ali, zašto? Je li mislila da će njen utjecaj biti bolji zbog seksa? Odmahnuo sam glavom. Počeo sam postavljati gluposti. Ono sa seksom nije moglo biti isplanirano, dogodilo se tako spontano i tako… čudno… Zar sam je toliko loše procijenio? Mislio sam da je plitka i priprosta žena upitnog morala, iako ugodna oku, ali ovo je u potpunosti izmijenilo cijelu sliku. To je bio već drugi put u zadnje vrijeme da sam napravio velike pogreške u procjenjivanju: najprije Alex, a sad Jane. Zar sam počeo gubiti sposobnost? A onda mi je sinulo pitanje zbog kojeg su me prošli trnci: Zašto je Jane odabrala baš mene da spasim Rachel? Ona nije 121


znala da sam detektiv ili možda jest? Ako jest, koliko je onda znala? Tko je bila ta žena? Žena koja je odjednom postala glavna briga i okupacija mojih misli. ~ Alexandra Heart

Prišla sam stolu za kojim je sjedio Tony duboko zamišljen i zabrinut. “Hej, Tony,” pozdravila sam ga, “Nešto nije u redu?” upitala sam i sjela nasuprot njega. Pogledao me svojim tajanstvenim sivim očima zbog kojih sam iznenada zadrhtala sjetivši se uličice. Namrštila sam se. “Saznao sam da je Melissu spasila Jane,” rekao je mrzovoljno, a izbor njegovih riječi me sledio. Totalno sam zaboravila da sam se predstavila Melissi kao Jane i to što me ova navela kao spasiteljicu bila je katastrofa! Stisnula sam zube. Nisam ovo očekivala. Uloga koju sam igrala kao Jane počela se raspadati. Prvo: spavala sam s Tonyem. Drugo: Melissa me identificirala kao ženu koja nije površna glupačica zbog čega ću vjerojatno pridobiti Tonyevu pozornost na način na koji nisam htjela. On je bio sumnjičave prirode i sad mu je Jane došla na radar. Više mi nije bila važna osveta o kojoj sam maštala, sada sam samo željela vratiti uloge na njihova mjesta. Tony će vjerojatno htjeti saznati zašto je Jane umiješana. Sranje! Kako ću se izvući iz ovoga? “Iako sam rekao da je neću zvati ni tražiti nakon onoga što se dogodilo,” pogledao me i naglasio zadnje riječi. Bijes mi je prostrujao tijelom, “čini se kako ću morati pregaziti vlastite riječi.” “Ne zvučiš oduševljeno,” primijetila sam stisnutih zubi. “I nisam. Ona je čudna djevojka i obavijena je nekakvom tajnom,” rekao je zbog čega sam teško progutala. “Skoro sam zaboravio,” dodao je, “Moramo saznati od koga si primio onaj anoniman poziv i zašto baš na privatni mobitel. Daj mi svoj telefon da provjerimo pozive.” 122


Još više sam problijedila. Nadala sam se da je zaboravio na to. Ali onda mi je sinula ideja kako se izvući bar iz ove kaše. “Možda je Jane anonimni pozivatelj,” oprezno sam rekla. “Zašto to misliš?” začuđeno me pogledao. “Pa, siguran sam da me nazvala žena, a sad sam se sjetio da sam nedavno Jane dao svoj broj mobitela.” “Kad?” “Onu večer kad mi je rekla da ti prenesem poruku u vezi večere. Pitala me broj telefona kako bi me nazvala i provjerila jesam li se sjetio prenijeti poruku,” lagala sam nadajući se da će Tony povjerovati i da neće uzeti moj mobitel koji je skrivao više tajni nego bi Tony trebao ikada saznati. Jane je već bila povezana sa svime što se dogodilo tu večer, pa sam zaključila da joj mogu i ovo prišiti. “To ima smisla,” zamišljeno je rekao i udubio se u misli ignorirajući me idućih pola sata. Na posljetku sam ustala i udaljila se. ~ Ušla sam u garderobu gdje je vladala tišina iako je unutra bilo najmanje desetak djevojaka. Ni jedna nije ispuštala glasa, pokreti su im bili odmjereni i tih i činilo se kako čak izbjegavaju pogledati jedna u drugu. Zar se nešto dogodilo? Jesu li saznale za Melissin bijeg? Zašto su ove djevojke nešto znale, a meni nitko ništa nije govorio? Pa bila sam dio njihove zajednice i pitala sam se kad će početi dijeliti informacije sa mnom. “Dobra večer,” namjerno sam pozdravila, ali djevojke su me ignorirale. Namrštila sam se i pošla do ormarića. Djevojke su očito bile prestravljene i radije su šutjele. “Jane,” zazvala me Sammy iznenada. Progurala je svoju crvenokosu glavu kroz vrata, a tijelo joj je i dalje bilo u hodniku, “Dođi ovamo,” naredila je. Ostavila sam odjeću koju sam držala u ruci i pošla prema Sammy. Kad sam izašla u hodnik dala mi je znak da ju slijedim. Ušle smo u bar koji se tek punio i uputile se prema vratima koja su vodila do mjesta gdje su držali Melissu. 123


Teško sam progutala. Zar me onaj propalica uspio ispravno opisati? Ali bila sam uvjerena kako me nije dobro pogledao. Hoće li me sad odvesti na identifikaciju? Prokletstvo! Ako ih bude dvoje, možda troje, moći ću ih svladati, ali što ako budem nadbrojena? Počela sam osjećati veliku količinu tjeskobe i nervoze. Na brzinu sam se osvrnula po unutrašnjosti kluba. Gdje je Tony kad sam ga najviše trebala? Međutim, nije bio u baru. Sammy je otvorila vrata i pridržala ih kako bih mogla proći. Dok sam ulazila pogledala sam ju, ali ona mi se samo tajanstveno nasmiješila. Što je to trebalo značiti? Nisam mogla procijeniti Sammyno ponašanje ni izraze lica. Je li me vodila na smaknuće ili nešto drugo? Počele smo se uspinjati stepenicama. Već sam napamet znala raspored prostorija, ali s obzirom da sam išla prva nisam se smjela ponašati kao da znam kuda idem, nisam smjela voditi. Zbog toga sam zastala na vrhu stepenica i prepustila vodstvo Sammy koja je nastavila ići ravno niz hodnik. Prošla je sobu s krevetom i sobu u kojoj je Melissa bila zavezana i uputila se do ureda. Sammy je ušla prva i nestala u unutrašnjosti. Provirila sam u sobu i ugledala muškarca kako sjedi za radnim stolom. S njegove desne strane je na nogama stajao Sal, a Sammy se povukla do zida s ormarićem za fajlove. “Uđi,” rekao je nepoznati muškarac, očito nekakav vođa. Imao je crnu kovrčavu kosu, tamnu put, guste brkove i smeđe oči koje su zračile odlučnošću i snažnom voljom. Oh, da, bio je vođa, “Sjedni,” ponudio mi je stolicu koja se nalazila nasuprot njega. Poslušala sam ga i sjela. Sal se pomakao i polako dogmizao do mog sjedišta, te se smjestio iza mene. To mi se nije svidjelo. Ako ga nisam mogla vidjeti, nisam mogla predvidjeti njegove reakcije i radnje. Ovako me mogao iznenaditi s velikom lakoćom i ne bih se mogla obraniti. Svejedno, nisam smjela izgledati iznervirano, morala sam se opustiti i čekati što će biti.

124


“Ti si nova djevojka,” započeo je muškarac nasuprot meni. Pogledao je u nekakav dokument ispred sebe i pročitao, “Jane Leary?” “Da, ja sam Jane,” odgovorila sam nastojeći da mi glas zvuči što normalnije. “Nisi odavde?” “Tako je.” Stisnuo je oči dok me proučavao. “Sinoć smo imali jedan mali incident,” naglasio je, “i želimo istražiti što se dogodilo.” “U redu,” oprezno sam neshvaćanje, “Što se dogodilo?”

rastegnula

riječi

glumeći

“Gdje si bila sinoć?” upitao je i naslonio se na naslon. “Imala sam slobodnu večer.” “To znam,” odbrusio je, “Zanima me gdje si bila?” “Ovaj...” zastala sam na trenutak, “Bila sam na večeri s jednim od naših redovitih gostiju,” nastojala sam govoriti tiho, kao da mi je ovo priznanje bilo neugodno. Muškarac je šutio i proučavao me. Zatim je progovorio. “Na večeri?” “Da.” “U restoranu ili u stanu?” “U restoranu,” odgovorila sam. “To znači da bi trebala imati svjedoke, zar ne?” zlobno se osmjehnuo pokazujući red sitnih zubi. “Da.” Grubo mi je pružio list papira i olovku. “Napiši mi ime i adresu restorana i u koliko sati ste bili tamo.” “Naravno,” brzo sam odgovorila i napisala sve što je tražio od mene. Kad sam završila odjednom me Sal zgrabio s leđa za kosu i snažno povukao. Zavrištala sam protiv volje. 125


Leđima sam se zalijepila za naslon stolice dok je Sal svojim tijelom glumio zid iza naslona i bolno vukao moju kosu. “Gdje si bila nakon večere?” upitao je opet nepoznati muškarac. “Bila sam...” zastala sam jer me Sal nije prestao vući, “...s likom...” procijedila sam kroz zube, “Spetljali smo se...” “Pretpostavljam da nije bilo svjedoka za taj dio večeri?” narugao se muškarac. “N-ne...” promucala sam. Muškarac je ustao i približio se meni i Salu koji nije popuštao stisak. Stao je ispred mene, uhvatio me za lice i nagnuo se kako bi me bolje pogledao u oči. “Nadam se da si dovoljno pametna da ne lažeš,” prosiktao je, “Jesi li pametna?” S obzirom da nisam mogla ispravno izgovarati riječi jer mi je rukom stiskao obraze i gnječio lice, kimnula sam glavom što je samo pojačalo bol koju mi je Sal nanosio. “Jesi li sigurna?” Opet sam kimnula glavom, a muškarac mi je naglo pustio lice i iznenada mi udijelio snažnu pljusku. Da me Sal nije držao za kosu našla bih se na podu od siline udarca. Bijesno sam stisnula zube. Mogla sam ih svladati. Samo su dvojica, ali nisam smjela riskirati. Morala sam saznati tko je bio ovaj muškarac. Morala sam zadržati posao kao plesačica ako sam željela nastaviti zadatak. Za sada me nisu strašno ozljeđivali i pustit ću im, ali ako bi počeli prelaziti granicu, znala sam da ću im se suprotstaviti. Sad sam samo snažno stisnula zube i pokušala se suzdržati. “Martine, ne smiješ joj oštetiti lice,” čula sam Sammyin glas, “To bi bila još jedna djevojka čije ozljede bi morali opravdavati. Postat će previše sumnjivo.” Kao odgovor na Sammyne riječi Martin me opet udario preko lica nakon čega sam osjetila kako mi je usna napukla. Ali zanemarila sam bol jer sam saznala prokletnikovo ime. Martin. To je vjerojatno bio Martin Salvador, zločinac kojeg traže Tony i moji nadređeni. I sad sam napokon dobila potvrdu da je on zaista iza svega što se u klubu događalo.

126


“Martine,” uskliknula je Sammy, “Prestani. Ako se želiš na nekome iživljavati imam djevojku, dovest ću ti je. Ova je nova... imam druge planove za nju.” Martin se odmakao od mene i činio se frustriranim zbog toga. “Dovedi mi tu djevojku!” viknuo je, “A ovu miči odavde!” Sal me povukao sa stolice i grubo osovio na noge. Prije nego me izgurao kroz vrata čula sam Martina kako reži, “Uskoro ćeš završiti u sobi! Uradit ćeš sve što ti kažem ako želiš ponovno vidjeti svoje dokumente,” zatim je zlobno dodao, “I ako želiš da ti obitelj bude živa. A sad se goni odavde!” Sal me udario nogom u donji dio leđa i izgurao napolje. Iza mene je izašla Sammy koja me uhvatila za nadlakticu i odvukla u sobu u kojoj su držali Melissu. Na trenutak sam pomislila da ću dijeliti Melissinu sudbinu dok Sammy nije progovorila, “Unutra imaš umivaonik i ručnik, u lijevom kutu sobe. Obriši se i dovedi u red. Ne želim da gostima budemo sumnjive kad se spustimo dolje,” zatim se iznenada osmjehnula i tajanstveno me pogledala, “Dobrodošla u sasvim novi svijet,” rekla je i ugurala me u sobu. Dok sam se umivala nisam bila sigurna kako protumačiti njene riječi. Je li to značilo da će me negdje zatvoriti i neće mi dati da se vratim u vanjski svijet? Je li to značilo da neću moći obavljati ulogu Alexa Mendeza? Hoću li uspjeti kontaktirati nadređene da ih obavijestim što se događalo? Razmišljajući grozničavo, došla sam do zaključka da ni na jedan način nisam ugrozila Martina ni njegovu operaciju zbog čega sam se nadala da me za sada neće dirati, da me neće strpati negdje i tko zna što mi raditi. Nadala sam se da će mi dati još vremena kako bih skupila dokaze, kako bih mogla obavijestiti Tonya, svoje šefove… Nadala sam se da će mi dopustiti da još neko vrijeme budem plesačica. Također sam shvatila je da ću morati razgovarati s Melissom ako uspijem izaći odavde večeras. Moram saznati kako se uopće našla u onoj sobi i zbog čega su je onako ozlijedili? Melissa je bila ključna i požalila sam što sam joj dopustila da nas zadovolji običnim ne znam. To je bila Melissina obrana, njeno svjedočenje: ne znam ništa i previše me boli da bih razgovarala o tome. Sada sam bila sklona vjerovati da je Melissa lagala. Morala je nešto znati i natjerat ću je da mi sve ispriča. 127


Prije nego sam izašla ponovno u hodnik, pomolila sam se da mi ovo ne bude zadnja večer među posjetiteljima ovog bara. Nadala sam se da nakon ovoga neću misteriozno nestati. Trebalo mi je još vremena. Kad sam izašla, Sammy me procjenjivački pogledala. “S rasječenom usnom ništa ne možemo, ali sve ostalo je uredu,” ustanovila je, “Ako bilo tko upita, reci da si pala niz stube. To uvijek pali,” zatim je ispod glasa promrmljala, “Prokleti Martin, stalno mi ozljeđuje djevojke.” Večer sam provela pretvarajući se da se ništa neobično nije dogodilo. Bila sam svjesna da me Sammy drži na oku i željela sam dati sve od sebe kako bih je uvjerila da nema razloga sumnjati u mene. S druge strane, cijelu večer sam iščekivala Tonya koji je danas u postaji najavio da će potražiti Jane i pokušati se zbližiti s njom. Željela sam mu nekako dati do znanja da Martin Salvador stoji iza svega, pogotovo jer nisam bila sigurna hoće li mi dopustiti na napustim bar nakon zatvaranja. Međutim, Tony se opet nije pojavio zbog čega sam bila frustrirana. Činilo se da se na njega nikako nisam mogla osloniti. Svaki put kad mi je najviše trebao njega nije bilo. Došlo je vrijeme zatvaranja, gosti su već odavno napustili bar, a djevojke su se preodijevale. Primijetila sam da djevojke nisu bile sve na broju. Nisam bila sigurna što je uzrok tome. Možda su neke od njih morale ići u privatne odaje s određenim mušterijama? Nekako nisam vjerovala da su otišle ranije s posla. To nije bilo u skladu s pravilima bara. Nadala sam se da nije bilo nešto gore u pitanju, a gore od seksa s nepoželjnim muškarcem mogla je biti samo smrt… Odmahnula sam glavom. Misli su mi počele izmicati kontroli. Bila sam previše umorna kako fizički tako i psihički, a neizvjesnost koja me držala samo me dodatno iscrpljivala. Bila sam gotova s preodijevanjem i zaputila sam se u bar dok mi je srce luđački kucalo. Pored šanka sam vidjela Sammy kako nešto tiho raspravlja sa Salom. Gledajući ih oprezno, nastavila sam koračati prema izlaznim vratima očekujući da će me svakog trenutka zaustaviti. Sal me samo kratko pogledao zbog čega me oblio hladan znoj, ali na moje iznenađenje nije se obazirao na mene, nego je nastavio sa žustrom raspravom sa 128


Sammy. Odahnula sam, iako nisam razumjela što se upravo dogodilo. Izašavši na ulicu znala sam samo jedno: bila sam slobodna. Duboko sam udahnula i što sam brže mogla uputila se do automobila. Željela sam se što prije dočepati sigurnosti svog stana jer se i dalje nisam osjećala opuštenom. Večeras nisam željela ići u stan koji sam iznajmila kao Jane Leary, nego u stan Alexa Mendeza koji je bio u istoj zgradi, na istom katu kao i Janein stan. Tako je bilo najbolje jer sam neprestano iz zgrade izlazila i ulazila kao jedno od tih dvoje. Bilo je sasvim logično da Jane i Alex imaju stan u istoj zgradi i na istom katu. Do zgrade sam, kao i uvijek, pažljivo pazila da me netko ne slijedi. Čak mi je bilo pomalo sumnjivo što me nitko nije pratio. Bila sam uvjerena da sam pobudila sumnje Martina i njegovih marioneta i očekivala sam da će se nešto loše dogoditi, ali večer nije mogla biti običnija nego što jest. Nisam bila sigurna zašto, ali zahvaljivala sam Bogu na tome. Ušuljala sam se u Alexov stan i napokon odahnula. Otišla sam do ormara, izvukla ladicu iz njenog ležišta i stavila je na pod, te ugurala ruku u rupu gdje je bila ladica i izvukla mobitel. Iako je bilo skoro jutro znala sam da će se osoba koju zovem javiti. “Molim?” progovorio je glas s druge strane linije. “Martin Salvador stoji na čelu organizacije kao što smo sumnjali,” tiho sam rekla. Na trenutak je zavladala tišina. “U redu. Imaš li dokaz?” “Osobno sam se večeras susrela s njim kao plesačica Jane,” rekla sam, “Imali smo svojevrstan okršaj.” “Je li sada sve u redu?” Bilo mi je drago kad sam čula pitanje. Bilo je nečeg utješnog u brizi koju sam osjetila. “Jest. Nalazim se u stanu.” 129


“Je li misija ugrožena?” “Nije. Sve se nastavlja po planu.” “Dobro. Ne bih volio da moramo početi ispočetka,” rekao je glas hladnije nego mi je bilo drago čuti. Ona utjeha se ugasila kao plamen svijeće na vjetru. Znala sam sve mane karijere koju sam odabrala i voljela, ali svejedno sam se nadala da me neće žrtvovati kako ne bi ugrozili misiju. Iako su mi '' čuvali leđa '', svejedno sam znala da sam se istinski mogla osloniti samo na sebe. I hvala Bogu, samoj sebi sam vjerovala najviše na svijetu. Bila sam snalažljiva i snažna osoba, osoba koja bi sebe podigla kad bi pala, osoba koja bi sebe hrabrila i tješila kad je to bilo najpotrebnije, osoba koja je sebe voljela bezuvjetno sa svim manama i vrlinama. Prema sebi sam imala toliko čvrsto povjerenje, onakvo kakvo bi samo mogla poželjeti pronaći u životnom partneru jednog dana. Ali nisam vjerovala u pronalazak takvog. “Jesi li uspjela saznati tko je krtica u postaji?” začuo se glas iz mobitela. “Ne još.” “Može li biti Tony?” “Ne znam. Previše je tajanstven da bih mogla procijeniti. Za sada još nemam nikakve dokaze u vezi toga.” “Potrudi se malo oko tih dokaza,” oštro je rekao, “Indicija imamo i viška, trebaju nam čvrsti, konkretni dokazi,” zatim je linija zamrla. Stisnula sam vilicu. Lako je reći: skupi dokaze! Večeras sam skoro izgubila život izloživši se onako ispred Martina i njegovih ljudi, a on mi govori da se više potrudim! Ljutito sam bacila mobitel na trošnu fotelju. Sigurno će me žrtvovati zbog misije. Bila sam uvjerena. Morala sam biti dvostruko opreznija. Uputila sam se u kupaonicu negodujući kako imam samo sat vremena za san kad sam čula glasno kucanje na vratima. Zastala sam kao ukopana. Jesu li to Martinovi ljudi? Jesu li me ipak pratili? “Otvaraj, Alex! Znam da si unutra,” zarežao je Tonyev glas, “Vidim svjetlo ispod vrata.” Tony!? Ali on nikad prije nije došao do mog stana. Pogotovo ne prije svitanja! Što se dogodilo? 130


Panično sam pogledala niz sebe. Još sam bila odjevena kao Jane. Morala sam na brzinu staviti Alexovu masku dok Tony nije provalio vrata što su njegovi grubi udarci najavljivali. “Samo malo! Moram se odjenuti!” viknula sam imitirajući Alexov glas, pojurila u sobu i što sam mirnije mogla nanijela masku. Petnaest minuta kasnije otvorila sam vrata, a Tony je bijesno uletio unutra. Svojim ogromnim tijelom je ispunio malenu prostoriju. Opet sam postala svjesna koliko sam pored njega bila minijaturna. “Prokletstvo! Gdje si bio cijelu noć?” obrušio se na mene. “Tu, u stanu,” odgovorila sam nastojeći izgledati strogo, kao da mi je njegov upad poremetio nekakve planove. Nisam željela da stvori naviku ovakvim ponašanjem, pa je bilo bolje dati mu do znanja da mi to smeta. “Lažeš,” prosiktao je. “Ali…” “Cijelu prokletu noć te pokušavam dobiti na mobitel. Nosiš li ga ikada?! Dolazio sam ovamo najmanje dva puta!” Bila sam zatečena njegovim riječima, ali i zabrinuta zbog njihovog značenja. “Što se dogodilo?” Bijesno je frknuo, pogledao u stranu, provukao prste kroz gustu crnu kosu, zatim usmjerio svoj sivi pogled prema mojim očima čiju prirodnu boju sam skrivala iza smeđih leća. “Melissa i Rachel su pronađene mrtve,” protisnuo je kroz zube. Tupo sam zurila u njega. “Ali… detektivi koji su ih čuvali…” “Također mrtvi.” “Ne razumijem. Kako se to dogodilo? Kad?”

131


8.

Alexandra Heart

Tony je sjedio u fotelji s čašom konjaka u ruci. Neprijateljstvo i bijes koje je usmjerio prema meni još su bili prisutni. Bio je ljut jer sam cijelu noć nisam nedostupna, dok je on na svojim rukama imao važne prekretnice u slučaju. Osjećala sam se krivom iako sam imala veoma dobar razlog za izostanak. Svejedno, kao detektiv Alex večeras sam pošteno zakazala i Tony je imao pravo biti ljut. “Ispričaj mi što se dogodilo?” opet sam pokušala sjedajući nasuprot njemu. Već dvadesetak minuta Tony je odbijao govoriti i samo je ljuto zurio u mene. Osim izuzetka kad si je natočio piće. Činilo se kako stiska vilicu, zatim je napokon progovorio: “Dok ti zaboravljaš na svoj posao ja sam večeras došao do važnih informacija,” procijedio je mrzovoljno. “Stvarno?” osjetila sam uzbuđenje, “Kakvih informacija?” “Sestre su pronađene mrtve u bolničkoj sobi,” rekao je. “Ali to si mi već rekao,” istaknula sam. “Slušaj me do kraja,” frustrirano je odbrusio i nastavio s izlaganjem, “Policajac koji je bio na dužnosti ispred njihove sobe pronađen je u položaju kao da spava. Utvrđeno je da mu je ubrizgana nekakva smrtonosna injekcija. S obzirom da nije bilo tragova borbe i nitko ništa nije čuo pretpostavljamo da se ubojica odjenuo u doktorsku uniformu.” “Stari trik,” promrmljala sam, a Tony me prijekorno pogledao dajući mi do znanja da šutim. 132


“U sobi također nije bilo tragova borbe, pa jedino što možemo zaključiti jest da u pitanju nije jedna osoba, tj. jedan ubojica.” “Hm,” zamišljeno sam stisnula oči. “Da je bio samo jedan ubojica, dok bi ubijao jednu sestru druga bi sigurno napravila pakao. Međutim, s obzirom da nitko ništa nije čuo pretpostavljamo da su u pitanju dvije osobe i da su sestre ubijene u isto vrijeme.” “Kako su ubijene?” “Također smrtonosne injekcije. Brzo i efikasno. Ništa u sobi nije bilo pomaknuto, niti jedan otisak nije pronađen tako da nemamo nikakvih dokaza, iako sam čvrsto uvjeren da iza svega stoji Salvador.” Morala sam pregristi jezik jer sam se skoro složila s njim. Sjetila sam se da mu nove informacije o Salvadoru mogu iznijeti samo kao Jane, a ne kao Alex. Oh, ovo je postajalo zamršeno. Duboko udahnuvši samo sam upitala: “Zašto misliš da je on iza svega?” “Zato što sam prokleto uvjeren da jest!” prosiktao je dajući mi do znanja da smo ušli u područje iz kojeg je izvirao dugo kontrolirano bijes kojeg je Tony skupljao zbog godina frustriranosti jer mu je Salvador izmicao. Bio je u pravu kad je sumnjičio Salvadora i bilo mi je drago što ću mu napokon, kao Jane, moći pomoći i pružiti dokaze o Salvadorovoj upletenosti. “Znači,” tragova?”

oprezno

sam

započela,

“nije

bilo

nikakvih

“Ne. Ali pronašli smo nešto zanimljivo.” “Što?” Odložio je čašu na stolić i primakao se na rub fotelje. “Nešto što nismo primijetili dok su sestre bile žive. Melissa je na desnom boku imala tetovažu.” “Kakvu tetovažu?” “Bar kod ispod kojeg se nalazila cijena.” Stisnula sam oči razmišljajući o informaciji. “Kakve to veze ima s našim slučajem?” “Mike mi je jednom nešto rekao…” 133


“Misliš onaj doušnik kojeg smo pronašli mrtvog u uličici?” upitala sam prekidajući ga. Tony me opet počastio mrzovoljnim pogledom. “Da,” nestrpljivo je potvrdio, “Mike mi je jednom rekao da se na ulici pričalo o prostitutkama koje su imale tetovirane bar kodove i cijene. Ti kodovi su navodno predstavljali dokaz o vlasništvu i označavali serijsku proizvodnju jeftinih prostitutki. Cijena ispod bar koda je trebala označavati njihovu cijenu u krugovima trgovaca bijelim robljem.” Zaintrigirano sam kimnula glavom. Napokon smo bili na pravom tragu. Moji nadređeni će biti oduševljeni. “Ako je to istina,” rekla sam, “onda bi značilo da je Melissa postala dio trgovine ljudima?” “Da. Ali njena sestra nije imala takvu ni sličnu tetovažu,” dodao je. “Hm. To je zanimljivo,” ustvrdila sam, “Znači li to da Rachel nije bila dio trgovine uopće ili je samo još nisu obilježili?” “Ne znam,” iskreno je odgovorio, “Sve što za sada imamo su samo nagađanja. Nemamo niti jedan dokaz. Pogotovo jer su sestre mrtve. Ne znamo jesu li Melissu pripremali za prodaju ili je već prodana? Ne znamo ništa…” “Ne smijemo odustati,” rekla sam nastojeći ga ohrabriti, “i ovo što smo do sada saznali je izvanredno. Znači da smo na pravom putu. Moramo nastaviti dalje.” “Znaš,” rekao je, “žalosna je činjenica da trgovina ljudima ne bi ni postojala da ne postoji potražnja za tim. To je problem koji je gotovo nemoguće iskorijeniti.” Na trenutak sam se iznenadila što takve riječi čujem od jednog muškarca, jer muškarci su bili ti koji su činili potražnju. “Ali to ne znači da ne možemo pokušati,” čvrsto sam rekla, “Ako bismo zaustavili bar jednog kriminalca koji stoji iza takvih poslova učinili bismo nešto,” vidjevši da moje riječi nisu polučile učinkom na njega, namjerno sam dodala, “Čini mi se kao da sam u vezi ovog slučaja zagriženiji od tebe.” “Ne bih baš rekao s obzirom ponašanje,” iznenada mi je odbrusio.

134

na

tvoje

večerašnje


Iskreno sam se postidjela. Ne zato što sam nešto pogrešno napravila, nego zato što sam mogla biti lako uhvaćena. Mogao me vidjeti kao Jane. “Oprosti, nisam očekivao da će se nešto toliko veliko odigrati baš večeras.” “Gdje si uostalom bio?” njegov ton je opet dobio na oštrini. Nije mi preostalo ništa drugo nego pružiti mu jedini alibi koji muškarac može razumjeti: “Bio sam s jednom djevojkom,” rekla sam odglumivši nelagodu. Njegovo lice se na trenutak razvedrilo. “Opa! Tko bi rekao,” odmjerio me od glave do pete kao da pokušava otkriti što bi to privuklo bilo koju djevojku u vezi Alexa Mendeza. “Dosta o tome,” rekla sam, “Vratimo se slučaju.” ~ Kad je Tony napokon napustio moj stan preostalo mi je vremena samo da se istuširam i spremim za jutarnji posao detektiva. Nisam bila sigurna koliko ću biti učinkovita s obzirom da nisam oka sklopila. Moji tajni identiteti su me sve više iscrpljivali. Kad sam ostala sama, u mislima mi se pojavilo pitanje koje me veoma uznemirilo. Dok sam se tuširala pokušavala sam analizirati sve što se dogodilo u nadi da ću pronaći nešto što će me umiriti, jer pitanje koje me mučilo glasilo je ovako: Je li Melissa prije nego je izdahnula spomenula ime osobe koja ju je spasila? To ime je bez susprezanja rekla Tonyu i pitala sam se je li isto tako bila spremna na suradnju dok su joj prijetili sestrinim životom? Što sam više analizirala to sam bivala uvjerenija da je moj identitet Jane Leary postao iznimno ugrožen. Ali… Čudila sam se zašto već nisu provalili u Janein stan? Ako su sestre ubijene sinoć kako to da su me pustili da izađem živa iz bara? Jesu li me upravo sad promatrali? Jesu li vidjeli da imam još jedan identitet? Da razgovaram s Tonyem? Je li i njegov život bio ugrožen? Tada sam se sjetila da je Alexov stan imao samo jedan prozor koji je bio bliže kuhinji i izvana nije pružao pogled u unutrašnjost prostorije nego na kuhinjske elemente. Također sam se sjetila povjerenja kojeg 135


sam imala u sebe i znala sam s velikom sigurnošću da me nitko nije pratio jer sam bila pažljiva, obraćala sam pozornost putem do stana. Znala sam samo da se nešto nije uklapalo u cijeli scenarij. Nešto nije bilo kako treba i nisam mogla pronaći razlog zašto me već nisu napali ako su znali za mene ili ako nisu znali onda nisam shvaćala zašto bi me Melissa zaštitila? Bilo kako bilo, još jedno pitanje se nametalo: Hoću li večeras ići na posao u bar ili ne? Hoću li time počiniti samoubojstvo ili ću jednostavno nastaviti s istragom? Ta pitanja su me mučila tijekom cijelog jutra. Nisam se naročito koncentrirala na Tonya, Jima i Hope. Na njihova pitanja ili komentare koji su mi bili upućeni odgovarala sam samo kimanjem ili glupavim osmjehom, ali nisam zapravo bila svjesna onoga što su govorili. Trenutna situacija me previše opterećivala i bila sam na rubu ludila jer nisam mogla pronaći ispravno rješenje. Čak sam razmišljala o tome da odem u bar kao Alex Mendez, ali nisam vjerovala da ću od plesačica izvući ikakvu informaciju. A ako nekim čudom nisu sumnjali u Jane, ako bi izostala s posla time bi sigurno pobudila njihove sumnje. Pogotovo nakon događaja koji su prethodili. Nisam znala što učiniti sve dok oko podneva nismo pozvani izvidjeti mjesto nesreće. ~ Gledala sam u mrtvo tijelo Zelde Rogers, crnokose djevojke koja je plesala u istom klubu gdje i ja. Mnogo puta sam je vidjela i zapazila zbog iznimnih vještina na šipci. S obzirom da nisam još uvijek uspijevala pridobiti povjerenje djevojaka, nisam znala mnogo o Zeldi, osim fizičkih osobina. Uvijek mi se činila simpatičnom i poprilično veselom bez obzira na situaciju u kojoj se nalazila. Sad je s djevojčina lica nestao veseli izraz i zamijenilo ga je mrtvačko tupilo. Crna kosa je bila vlažna, a odjeća ( oskudna košulja i kratka suknja ) je bila nespretno navučena. Na prvi pogled moglo bi se posumnjati na silovanje i ubojstvo, ali mnoštvo sitnih rana po njenom tijelu su bacile sumnju na taj zaključak. “Može li se već odrediti uzrok smrti?” upitala sam. Na mjestu događaja su se već nalazili službenici kriminalističke policije provodeći očevid. Prikupljali su materijalne 136


dokaze i tragove u nadi da će isti biti povezani s počiniteljem i žrtvom. “Sudeći po tragovima i jednoj pijavici koju smo pronašli na njenom tijelu,” progovorio je forenzičar patalog koji se također našao na mjestu nesreće, “mogu unaprijed reći da sumnjam na smrt krvarenjem.” “Krvarenjem?” ponovila sam. “Da. Vidite ove tragove po tijelu?” upitao je forenzičar i pokazao na ozljede. “Da.” “One mi govore da je tijelo ove djevojke bilo domaćin mnoštva pijavica koje su se hranile njenom krvlju do nastanka smrti. Na njenim zapešćima se vide tragovi vezivanja što znači da je u pitanju ubojstvo. Na ostala pitanja vam mogu odgovoriti tek nakon što izvršim obdukciju i toksikološku analizu,” kad je završio s izlaganjem, okrenuo se poslu u kojem smo ga prekinuli. “Pijavice?” opet sam ponovila okrenuvši se prema Tonyu koji mi je uzvratio zabrinutim pogledom. “Čudno,” rekao je, “Iako živimo u velikom gradu do sada nismo imali ubojstvo pijavicama.” “Tko bi to očekivao. Ali pretpostavljam da čovjek tijekom života doživi mnoge neočekivane situacije,” zagleda sam se u djevojku, te promrmlja, “Nesretnica. Nije ovo zaslužila. Siguran sam da ova djevojka nije mogla ni sanjati da će ovako umrijeti.” “Što misliš koliko je vremena trebalo da nastupi smrt?” upitao je Tony iznenada. “Ne znam. Jednom sam gledao nekakvu emisiju o pijavicama i nekoliko informacija sam uspio zapamtiti,” rekla sam, “Sjećam se da je voditelj rekao kako pijavice mogu izazvati infekciju, a ponekad i smrt svojih žrtava zbog pretjeranog gubitka krvi. Poslije te informacije nisam se želio približiti nikakvom potoku, rijeci ili jezeru.” “Ti uopće nemaš nikakvu fobiju,” rekao je, a po izrazu njegova lica shvatila sam da me zadirkuje. “A ti si savršen,” odbrusila sam mu. Kao odgovor na to snažno me udario po ramenu. Navika za koju sam se ponadala da je nestala. Duboko sam udahnula 137


nastojeći ignorirati njegovo ponašanje i rekla, “Ova jadna djevojka je bila domaćin mnoštva pijavica, jer se one mogu naduti s krvlju do pet puta svoje normalne veličine nakon čega otpadaju s tijela. Vjerojatno je počinitelj bio u blizini i kako bi pojedine padale s nje ubojica je vjerojatno stavljao još novih želeći da iscijede i zadnju kap krvi.” “Kakav čudan način da se nekoga ubije,” zamišljeno je zaključio, “Ne razumijem zašto je nije jednostavno ubio pištoljem ili nečim sličnim.” “Kriminalni um ne razmišlja kao mi,” rekla sam, “Siguran sam da je bojica imao razlog zašto je to odradio baš na ovaj način iako taj razlog ne vidimo i za sada ne možemo shvatiti. Možda je želio prenijeti nekakvu poruku nekome,” pogađala sam, “Možda ovo ima nekakav psihološko aspekt. Tko će to znati.” “Ali pijavice…” opet je izrazio svoju nevjericu. ~ Dok smo se vozili natrag u postaju razmišljala sam o novim događajima. Nisam znala zašto je Zelda ubijena. Mogla sam pretpostavljati, ali sumnjala sam da će to pomoći. Došla sam samo do jednog zaključka, a taj je da se večeras definitivno vraćam u bar kao Jane. Nadala sam se da ću se moći izvući iz opasne situacije ako se u njoj nađem. Ako ne, svejedno sam dugovala sebi i nesretnim djevojkama da im pokušam pomoći. Sad sam bila čvrsto uvjerena u Salvadorovu upletenost i činjenica da me sinoć nisu napali davala mi je nadu da još nisu saznali za mene. Ali najprije sam morala privući Tonyevu pažnju i natjerati ga da što prije potraži Jane. Da, mogla sam mu se sad ovdje predstaviti i razotkriti svoj pravi identitet i ispričati sve što znam, ali nažalost i dalje nismo imali niti jedan dokaz koji bi se mogao iskoristiti u kaznenom postupku. A još uvijek sam morala otkriti tko je krtica u policiji. Iako nisam vjerovala da je Tony upleten – pogledala sam ga – ipak nisam mogla biti sto posto sigurna. “Salvador stoji iza ovog ubojstva,” rekla sam dok je skretao u ulicu na putu za postaju. Po načinu na koji je stisnuo volan zaključila sam kako ga je moja izjava uznemirila. “Zašto to kažeš?” “Ubijena djevojka je plesačica. Zar je nisi prepoznao?” 138


“Ne,” odgovorio je i zagledao se u mene. “Prati cestu,” rekla sam, zatim dodala, “Primijetio sam je prije neku večer kako pleše u baru. Trebao bi se vratiti tamo i malo istražiti što se događa. Mislim da je vrijeme da potražiš onu djevojku Jane koja se već jednom pokazala korisnom za naš slučaj,” namjerno sam istaknula. Tony je šutio sekundu duže nego je bilo potrebno. “U pravu si,” naposljetku je rekao, “Planirao sam već sinoć otići, ali smrt sestara me spriječila u tome.” “Tony,” naglasila sam njegovo ime kako bih zadobila svu njegovu pozornost, “Moraš što prije saznati što Jane zna.” On me zabrinuto pogledao, ali nije ništa rekao. Njegove sive oči su potamnjele i nisu mi dopustile da pročitam koji osjećaj je njime vladao u tom trenutku. ~ Zastala sam ispred ulaza u bar i duboko udahnula. U redu, suočavala sam se s neizvjesnim. Nisam znala što me čekalo iza zatvorenih vrata, ali odlučila sam riskirati. Posjedovala sam onu dozu hrabrosti koja je graničila s ludošću zbog koje sam činila ovakva djela i smatrala da je vlastita žrtva opravdana. Gurnula sam velika vrata i ušla. Onog trenutka kad me barmen pogledao više nije bilo povratka. Pozdravila sam ga i uputila se u garderobu. U glavi sam premotavala slike sebe u borilačkim natjecanjima i osvajanjima. Na taj način sam samoj sebi davala do znanja da sam snažan i lukav protivnik i da se mogu i znam izvući iz kompliciranih i opasnih situacija u kojima sam se već i prije znala naći. Ušla sam u garderobu u kojoj je uvijek vladalo isto raspoloženje. Djevojke i dalje nisu međusobno razgovarale i to me sve više išlo živciralo. Željela sam zavrištati samo kako bi ih natjerala na nekakvu reakciju. Zaklela sam se samoj sebi da ću kad-tad saznati razlog njihovog čudnog ponašanja. Iz kupaonice je izronila Sammy koja je zastala na vratima kad me ugledala, zatim je pogledala ručni zglob na kojem se nalazio sat. “Imaš sreću što ne kasniš kao neke od tvojih kolegica večeras,” strogo je dobacila, a njen komentar sam shvatila kao potencijalno dobar znak. Sammy se nije činila drukčijom od 139


ostalih večeri, nije se činila ni sumnjičavom jer nije zadržala pogled na meni nego je odjurila do jedne od djevojaka i istrgnula joj nešto iz ruke nakon čega je uslijedila pljuska bez objašnjenja. Djevojke nisu vidljivo reagirale, ostale su na svojim mjestima, a Sammy je stala u kut sobe nadgledajući djevojke dok su se preodijevale. Sada sam već znala da je Sammyin glavni zadatak bio spriječiti nas u međusobnoj komunikaciji. Ali pitala sam se zašto je to bilo toliko važno? Možda za sada nisam imala odgovore na sva pitanja koja su me mučila, ali zahvalila sam Bogu što mi je udijelio sreću da ne budem razotkrivena. Mogla sam samo pretpostaviti nekoliko scenarija: prvo da Melissa nije ništa rekla znajući da će svakako umrijeti bez obzira hoće li razotkriti identitet osobe koja ju je spasila, drugo da su ubojice pretpostavili da je Melissu spasila njena sestra i treće da je Melissa dala krivo ime spasiteljice, možda Zeldino? Za sada su to bile samo teoriju, ali bila sam odlučna nastaviti sa zadatkom. Stupila sam u bar koji se već poprilično napunio i nadala sam se da je Tony već stigao. ~ Tony Lee Brass

Nisam poveo Jima smatrajući da mi neće biti od koristi. Jedino što bi Jim mogao raditi bilo je zadirkivati me, a to mi nije odgovaralo. Već sam i bez njega osjećao nervozu u vezi zadatka kojeg sam sebi nametnuo. Iz nekog razloga nisam mogao prestati misliti na Jane i to me mučilo. Isprva nisam mario za nju jer sam imao loše mišljenje o njoj, ali što sam više saznavao o njenoj upletenosti u ovaj slučaj to me više zaintrigirala. Tajna kojom je bila obavijena počela me toliko izluđivati da sam počeo sanjati onu scenu koja se odigrala u uličici. Nisam osobito bio zadovoljan s onim što se dogodilo tu večer. Bio sam čak uvjeren da sam navalio na nju isključivo zato što me podsjećala na Lindu. Vjerovao sam kako sam zbog nekakvih izopačenih podsvjesnih problema koje sam stvorio nakon Lindinog nestanka povezao dvije žene i možda pokušao riješiti frustracije vezane s Lindom preko Jane. Međutim što je vrijeme više odmicalo sumnjao sam u te podsvjesne razloge. Ali to me nije spriječilo da ne maštam o tome kako bi bilo ako bi se to ponovilo u boljim i normalnijim uvjetima. 140


Ali, najprije sam se morao uvjeriti da je živa, da ju nije snašla ista sudbina koja je pratila sve moje doušnike. Zatim sam morao saznati koliko je znala o meni. Zapravo, imao sam mnoštvo pitanja koja su me mučila zadnjih nekoliko dana i želio sam odgovore. Dok sam se probijao kroz gužvu netko me potapšao po ramenu. Kad sam se okrenuo osjetio sam osjećaj olakšanja koji je prostrujao mojim tijelom. “Jane,” rekao sam, a licem mi se razlio osmjeh. “Napokon si došao,” rekla je, “Već sam se zabrinula,” dobacila mi je vragolasti pogled što me opet podsjetilo na to kako ima neobičnu boju očiju. Plavu koja se ponekad činila ljubičastom. Postao sam svjestan egzotičnih crta njenog lica. Ukošenih očiju i naglašenih obrva koje su njene oči činile zavodljivima i zagonetnima. Zatim mi je pogled pao na pune zamamne usne. Poželio sam ih opet okusiti. “Bila si zabrinuta za mene?” upitao sam svjestan da me odavno jedna žena nije ovako privukla. “Pa ne baš za tebe,” zagonetno je odgovorila, te dodala šaptom zbog kojeg mi se primakla opasno blizu, “Večeras radim kraću smjenu i voljela bih da se nađemo iza ponoći. Ja ću sjest u svoje vozilo, a ti vozi za mnom.” Pogledao sam je nastojeći procijeniti zadirkuje li me. Nikad nisam bio na čistu s ovim djevojkama. Kad sam shvatio da je ozbiljna zahvalio sam sretnim zvijezdama i pristao. Sve je išlo bolje nego sam se mogao nadati. Mislio sam da ću ju morati nagovarati da se sastanemo kako bih iz nje izvukao još informacija. Nisam bio siguran hoću li biti dobrodošao s obzirom na ono što se dogodilo među nama zadnji put kad smo se vidjeli. Nije baš da sam se pokazao u najboljem svjetlu, ali nju to očito nije zabrinjavalo. I bio sam zahvalan na tome. ~ Alexandra Heart

Napustila sam posao malo prije ponoći. Ako su Salvadorevi ljudi sumnjali da je još neka od plesačica umiješana u Melissin bijeg, ničim nisu pokazali da sumnjiče mene. 141


Kad sam izašla na ulicu primijetila sam Tonya naslonjenog na zid susjedne zgrade. Pogledom sam mu dala znak da me prati. Dok je Tony pažljivo vozio iza mene, razmišljala sam o tome kako je moj zadatak postao previše kompliciran zbog raznih uloga koje sam si nametnula. Željela sam reći Tonyu sve što sam znala o događanjima u baru i to ću kasnije definitivno učiniti. Bilo bi daleko lakše kad bih mu mogla priznati zašto radim u baru, ali nisam smjela jer bi upravo to priznanje ugrozilo ulogu Alexa Mendeza koja mi je bila potrebna jer sam morala saznati tko je krtica u postaju. Moji nadređeni su znali da Salvador ima svog čovjeka u policiji jer je previše spretno izbjegavao svaku mogućnost da bude uhvaćen. Samo na kratko sam sumnjala u Tonya kad sam tek počela raditi, ali uskoro sam te sumnje počela odbacivati shvativši da je mrzio Salvadora i želio ga uništiti. Nisam još saznala odakle je toliko neprijateljstvo i tolika agresija prema Salvadoru dolazila, ali Tony ih nije znao skriti. Iako je Tony bio donekle oslobođen sumnje, svi ostali su još uvijek bili na razmatranju uključujući Sawyera. Parkirala sam ispred zalogajnice izvan grada. Zalogajnica se nalazila uz glavnu cestu i radila je cijelu noć ugošćujući razne vozače kamiona, tegljača i ostalih koji su bili na proputovanju. Idealno mjesto da se sastanemo, a da ne pobudimo nečiju sumnju. Ovdje sigurno nećemo naletjeti na nekoga od Salvadorevih ljudi. Izašla sam iz auta i ušla u zalogajnicu prije Tonya. Kad je sjeo nasuprot mene u ložu, opet sam postala svjesna njegove ogromne građe. Njegova široka ramena su se isticala u crnoj sportskoj jakni, a snažna prsa su se napela kad je duboko udahnuo naglašavajući zavodljive mišiće. Stavio je krupnu šaku na stol i na trenutak sam se zagledala u muževnu ruku koja se nalazila ispred mene. U njegovoj ruci moja bi izgledala krhko i ranjivo. Iz nekog razloga poželjela sam staviti ruku u njegovu, čisto da probam veličinu. Zatim sam odmahnula glavom. Zar me opet napadala nekakva slabost? Kriza? Sigurno je to bilo u pitanju. Nije moglo biti ništa drugo jer mi se Tony nije sviđao u seksualnom smislu. Nitko mi se nije tako sviđao, pogotovo jer sam njegovala neprijateljstvo prema muškom rodu. Ako bi mi netko i zagolicao maštu, samo bih se sjetila da nisu bili sposobni za ništa drugo osim seksualne igre ( to im je bio najveći emocionalni domet ) i prošla bi me volja. I to sam im zamjerila, 142


neizmjerno me vrijeđala ta površnost. Tako je bilo i sada. Već idućeg trenutka gledala sam Tonya lišena bilo kakvih seksualnih primisli, bez želje i nadanja. Ali nevoljko sam priznala kako sam zapravo sve ove godine tražila nekoga s kim bih se mogla povezati emocionalno, a ne samo tjelesno. Bila sam ljuta na muškarce jer su od mene željeli samo ovo drugo. “Zanimljivo mjesto,” rekao je prekidaju tijek mojih misli. “Ovdje nas nitko neće prepoznati,” hladno sam rekla, zatim sam se sjetila da sam morala igrati ulogu žene koja je zainteresirana za njega više nego za izdavanje informacija. Morao je vjerovati da sam ga željela, a sve što ću mu tijekom razgovora odati moralo se činiti slučajnim, a ne namjernim. Nisam mu smjela dati do znanja da je Jane detektivka, nego obična plesačica koja smatra da su događanja u baru pomalo čudna. “Zašto si odabrala mene i Alex kako bi spasili sestre?” Tony je ispalio pitanje na koje nisam bila spremna. Na trenutak sam samo zurila u njega. “Molim?” na posljetku sam rekla nastojeći dobiti na vremenu kako bih smislila ispravan odgovor. “Alex je Melissu pronašao na parkingu nakon anonimnog poziva za koji pretpostavljamo da si ti odgovorna. A meni si dala informaciju o tome gdje se nalazi Rachel. Koliko zapravo znaš o nama?” stisnuo je svoje sive pronicljive oči, zbog čega sam opet postala svjesna koliko često zaboravljam raspon njegove inteligencije. Počela sam se gubiti u vlastitim identitetima, ali činilo se da je on bolje hvatao niti koje sam ispreplela. Nije mi bilo ni na kraj pameti da će Tony povezati događaje i da će se Janeina upletenost činiti nevjerojatno čudnom. Ovo što mi je rekao dalo mu je naslutiti kako je Jane znala da su upravo Alex i Tony detektivi, partneri. Ako to nije znala Tony je mogao pomisliti da je isto tako mogla kontaktirati bilo koga od gostiju, ali to bi bilo glupo, jer što bi jedan pijanac i perverznjak učinio s informacijama o sestrama? Jedino logično objašnjenje jest da je Jane znala za Tonya i Alexa i nije imalo smisla pretvarati se drukčije, pa sam skovala plan. “Znači, shvatio si to,” rekla sam uz osmijeh. Nisam željela izgledati previše nervoznom, morala sam odisati samouvjerenošću pa sam ga zavodljivo pogledala i rekla – Znam da ste vas dvojica detektivi. 143


Činilo se da je problijedio zbog te informacije. “Kako si uspjela saznati? I tko još zna?” brzo je upitao. “Alex mi je rekao,” jednostavno sam odgovorila. “Molim?” zaprepašteno je uzviknuo, “Taj idiot!” “Hej, nemoj tako govoriti o mom prijatelju,” oštro sam ga upozorila, “Slušaj, Alex i ja se poznajemo još od školskih dana. Istina, nismo dugo bili u kontaktu,” nemarno sam zamahnula rukom, “ali kad smo se vidjeli u baru odmah smo se prepoznali.” “Rekla si da nisi odavde,” sumnjičavo je istaknuo. “I rekla sam istinu. Zar se ne sjećaš kad sam rekla da sam lutalica?” upitala sam. “Da i što s tim?” “Pa, tu osobinu sam naslijedila od svog oca koji nije dugo mogao ostati u jednom gradu. Bio je kockar i pijanac i kad bi zapao u nevolju preselili bi se u drugi grad. Dok sam bila tinejdžerica živjeli smo ovdje nekoliko godina i tada sam upoznala Alex. Bili smo dio iste ekipe.” Tony me i dalje sumnjičavo promatrao nastojeći procijeniti može li mi vjerovati. “Pitaj njega ako sumnjaš u moje riječi,” namjerno sam dodala. “I on ti je u baru rekao da je detektiv? Bez obzira što se dugo niste vidjeli smatrao je da ti može vjerovati s takvom informacijom?” “Jest, ali samo zato jer sam već od prije znala za njegov izbor karijere. Bilo bi glupo da mi je to pokušao sakriti, zar ne?” Još uvijek se činio napetim. “Pretpostavljam da bi,” odgovorio je. “Alex mi je rekao da se i on nedavno vratio u grad i da radi u postaji. Osim toga, nije mi rekao ništa više, vjeruj mi. Ali zato sam ja iskoristila priliku i ispričala mu za čudna zbivanja koje sam primijetila.” “Kao na primjer?” “Pa, bilo mi je čudno kad sam u jednoj od prostorija na katu pronašla Melissu zavezanu i teško ozlijeđenu. Ispričala mi je kako su je ucjenjivali sestrinim životom. To sam rekla Alexu i on 144


mi je predložio plan. Zapravo je on želio spasiti Melissu, ali sam mu objasnila kako je bolje da to ja obavim s obzirom da sam bolje poznavala sve ulaze i izlaze zgrade.” “Alex je sve ovo znao i ništa mi nije rekao?” njegov gnjev se mogao napipati, dok sam se osjećala kao da se sve više utapam u vlastitim lažima. Mozak me zabolio od naprezanja kako bih uhvatila svaku i najmanju nit u pričama koje sam mu izlagala. “Zabranila sam mu da ti kaže,” rekla sam frustriranije nego sam željela. “Molim? Tko si ti da ćeš o tome odlučivati?” oštro je upitao. “Ja sam Alexov doušnik,” jednostavno sam odgovorila, “i zahtijevala sam da to ostane tajna. Naš dogovor je bio da ću mu reći sve što znam ako nikome ne kaže od koga je dobio informacije, čak ni tebi. Međutim, Melissa je sve poremetila kad ti je rekla da sam ju spasila.” Tony se šutke naslonio na naslon i nastavio me proučavati dok je i dalje donosio odluku može li mi vjerovati. Strpljivo sam čekala. “Što si još rekla Alexu?” upitao je nakon nekoliko dugih minuta. “Zapravo ništa više. Nismo se uspjeli vidjeti od kad mi je rekao za Melissu i napomenuo kako sumnjaš u mene. Rekla sam mu da te navede da me potražiš kako bih ti osobno objasnila sve ovo što sam rekla.” “Zašto? Mogao mi je sve to ispričati Alex. Zar je važno od koga ću saznati?” Slatko sam se nasmiješila. “Željela sam te vidjeti.” Nervozno se uspravio. Znala sam da tako nešto nije želio čuti, ali jednostavno sam bila previše umorna od smišljanja laži i željela sam se malo odmoriti. Stoga sam odlučila provocirati Tonya jednostavnim ženskim zavođenjem. “Zadnji put kad smo se vidjeli,” nasmiješila sam se, “ostali smo nedorečeni.” Učinilo mi se kako mu se tamnoputo lice zarumenilo. Uzeo je piće i otpio gutljaj samo kako ne bi morao komentirati. Ali strpljivo sam čekala dajući mu do znanja kako očekujem odgovor. 145


“Moram priznati,” progovorio je, “nakon one večeri često sam razmišljao o tebi.” Pomalo sam se iznenadila izborom njegovih riječi. “Jer sam ti postala sumnjiva?” upitala sam uz osmjeh. “Ne samo to,” nespretno je zavrtio čašu među prstima, “Ono što se dogodilo… seks… Bilo je zanimljivo.” Nastojala sam održati osmjeh na licu, ali u sebi sam radila grimasu. Pa naravno da će mu ono biti zanimljivo, bio je muškarac, zar ne! Meni je taj naš seksualni obračun bio nekako… Nisam znala koju riječ bih upotrijebila. Bio je lišen ljudskih emocija. Ono što se dogodilo bilo je životinjski, čisto zadovoljavanje najprimitivnijih nagona. Nešto čega se nisam rado prisjećala, jer bih osjetila dozu srama. Nešto što ne bih željela ponoviti jer nisam bila raspoložena za još jednu partiju seksa lišenog svakog osjećaja koji su me činili ljudskim bićem: nježnošću, privrženošću, osjećajem sigurnosti i povjerenja… “I sama često pomislim na to,” slagala sam. “Ima li još čudnih zbivanja u baru?” odjednom je promijenio temu. “Ima,” rekla sam osjetivši olakšanje. Ipak je bolje vratiti se lažima, “Još uvijek nisam dobila priliku razgovarati s nijednom od djevojaka.” “Ne razumijem.” “Zabranjena je međusobna komunikacija,” objasnila sam. Otvorio je usta kako bi postavio pitanje, ali mu je pogled odjednom odlutao iza mene. Namrštio se i potonuo niže u sjedalo “Sranje,” promrmljao je. “Što se dogodio?” uznemireno sam upitala. “Sawyer je upravo ušao,” odsutno je rekao. “Sawyer?” ponovila sam u nevjerici, “Što on radi ovdje?” “To bi i mene zanimalo,” pokušavao je viriti preko mog ramena dok sam ukočeno sjedila ne znajući hoću li se sakriti ili ne, “Čini se da se sastaje s nekim. Upravo nešto govori konobarici i izgledaju veoma napeti,” zatim je ušutio i nastavio promatrati događanje iza mene. “Što se događa?” nestrpljivo sam upitala. 146


“Konobarica ga vodi negdje otraga.” “To je čudno.” “Idemo odavde,” odjednom je rekao, “Ako me ugleda i on će se zapitati što ja radim na ovom mjestu, a ti ćeš mu postati veoma zanimljiva.” “Ne vjeruješ mu?” zaključila sam. “Ne,” pogledao me dok smo ustajali, “Ni najmanje. A ovo samo potvrđuje moje nepovjerenje.” Kad smo izašli vani kratko je rekao, “Moramo nastaviti razgovor. Vozi za mnom. Moj stan je trenutno najsigurnije mjesto.” ~ Nakon što smo se parkirali ušli smo u jednu od zgrada pristojnog izgleda, za razliku od zgrade u kojoj sam trenutno živjela. Ušli smo u lift koji nas je poveo do trećeg kata. Kad me uveo u stan, zapravo sam se iznenadila njegovom unutrašnjosti. Nisam znala što sam točno očekivala, možda neurednost i nekakav tipično muški duh: prazne boce pive na sve strane, ostatke hrane, razbacanu robu, prašinu i ostale tragove ne čišćenja… Ali ono što sam vidjela definitivno nisam očekivala. Stan je bio uredniji od mog i s ukusom dekoriran. Skromno, ali lijepo. Prevladavale su tamnije boje što je davalo muževnu notu i sve je bilo na svom mjestu. Stan je čak i svježe mirisao, nekako ugodno. Iz hodnika se odmah ulazilo u dnevni boravak koji je opremljen lijepim trosjedom i dvjema foteljama. Na sredini se nalazio tamni masivni stolić za kavu. Nasuprot trosjeda je bila niska komoda s televizijom. Namještaj je bio minimalistički i profinjen. Dnevni boravak se spajao s kuhinjom. Dijelio ih je samo kratki šank. Vidjela sam još dvoja vrata. Jedna su vjerojatno vodila u sobu, a druga u kupaonicu. Dok sam proučavala stan Tony je donio piće, stavio na stol i sjeo u fotelju. “Tko vam je zabranio međusobnu komunikaciju u baru?” upitao je kad smo sjeli jedno nasuprot drugome. “Zapravo nitko, ali stvoren je takav dojam,” ispričala sam mu o incidentu s Daniele i kako se Sammy uvijek nalazila negdje 147


u blizini stvarajući nekakvu neizrečenu prijetnju. Zatim sam dodala, “I najvažnije od svega,” napravila sam kratku pauzu i odjednom rekla, “imam za tebe radosnu vijest. Alex mi je rekao da ćeš poludjeti od sreće,” namjerno sam zabacila dugu crnu kosu i crveno obojane pune usne razvukla u zavodljivi osmjeh. “Što?” nestrpljivo je upitao vjerojatno frustriran mojim pokušajem da mu odvratim misli u pogrešnom trenutku. “Salvador je upleten u događanja u baru.” “Kako znaš?” zainteresirano se pomaknuo naprijed. “Jer sam ga upoznala,” odgovorila sam i rekla mu za susret koji se odigrao u Salvadorevom uredu, ali sam mu prešutjela kako me pokušao zastrašiti batinama. To sam ostavila za kasnije. “Njegov ured je na katu striptiz bara?” u nadi je raširio oči. “Da, ali već sam ga pretražila. Nema nikakvih inkriminirajućih dokaza. Obična papirologija o baru i djevojkama koje tamo plešu. Ništa sumnjivo.” “Sranje!” Ušutio je i odsutno se zagledao u mene. Nekako sam uspjela uočiti trenutak kad se odsutnost povukla iz njegovog pogleda nakon čega su se njegove sive pronicljive oči ispunile znatiželjom i još nečim… Učinilo mi se kao da kroz njegove oči gledam usporeni film onoga što se dogodilo u uličici. Zarumenila sam se, a njegov pogled je postao znatiželjniji. Odjednom mi je postalo vruće, postala sam svjesna oskudne odjeće na sebi i njegove prisutnosti u prostoriji. Na brzinu sam pogledala prema vratima njegove spavaće sobe kao da si nisam mogla pomoći. Uvukao mi se u misli i sad sam ja bila ta koja nisam mogla prestati misliti na naš zadnji intimni obračun. Prvi i zadnji – podsjećala sam se. Zadnji! Ta riječ je bila ključna. On me omalovažavao pred prijateljima, govorio je Jimu i Alexu da Jane Leary ne doživljava kao ženu vrijednu poštivanja, govorio je samo ružne riječi, pa zašto me, pobogu, sada ovako gutao očima? Promeškoljila sam se u fotelji, a on se uspravio u sjedećem položaju. Tišina je postajala neugodna. Bilo je previše očito u kojem smjeru su naše misli lutale, ali činilo se kao da nijedno nije imalo rješenje kako prekinuti ovaj čudan osjećaj i neizmjerno neugodnu situaciju. Također me preplavila i želja za osvetom. Iako 148


sam u njegovim očima pročitala jasnu želju, ipak sam bila svjesna da me želio iz čisto muških prohtjeva. Primitivna želja mužjaka za ženkom, ništa osobno, ništa prisno. A željela sam mu se uvući pod kožu, pronaći način da učinim svaki dodir prisnijim i emotivnijim kako bih mu na kraju mogla iščupati srce, jer ništa drugo nije zaslužio, ako zbog ničega onda zbog same činjenice što je muško i što kao muškarac ima sve prednosti u ovom svijetu koje sama nisam imala. Željela sam ga kazniti kao što sam željela kazniti sve muškarce. Nisam ih voljela, zavidjela sam im, budili su frustraciju i agresiju u meni i znala sam zašto. Terapeut je rekao da sam agresivna prema njima jer sam ih doživljavala kao prepreku u vlastitom napretku, kako poslovnom tako i emotivnom. I to je toliko imalo smisla da mi je došlo da zaplačem od muke. Jer željela sam se emotivno razvijati, sazrijevati, dosezati nove razine, ali njihova nezrelost uvijek bi me vraćala unatrag. I sada sam bila obuzeta mnoštvom osjećaja i odjednom sam se našla kako ustajem, jer osvetiti ću mu se. Odluka je pala. Ustala sam senzualno, polako. Bila sam uvjerena da zadnji put nisam dala sve od sebe, nisam se potrudila, nisam ga ničim uhvatila u mrežu, osim čisto ženskim dijelovima tijela. Ovaj put planirala sam upotrijebiti mozak pri zavođenju, napraviti zamku. Znala sam kako, to sam radila cijelu svoju odraslu dob, jer prema muškarcima sam bila takva: zavedi i uništi. Tony je raširio oči shvaćajući što pokušavam, zatim ih je opasno suzio kao da je postao svjestan da mu priređujem zamku. Naslonio se dublje u naslon i čekao. Nije izgledao kao žrtva, plijen. Čak naprotiv, izgledao je kao alfa mužjak koji čeka i želi da bude zaveden. Ali ne, ja sam željela ulogu alfe i večeras ću učiniti sve što mogu da ta uloga postane moja. Ovo će biti rat moći, rat autoriteta. Polako sam mu prišla njišući bokovima, gledajući ga kao da ću ga skinuti samom snagom uma. Promeškoljio se, zbog čega mi je osmjeh zatreperio na licu. Nježno sam isplazila vrh jezika i prešla njime preko punih usana promatrajući kako on hipnotizirano prati pokret. Polako sam podigla ruku prema grudima. Zatim sam vršcima prstiju dotaknula kožu ispod vrata te sam usporeno kliznula prstima niže do dekoltea tjerajući ga da pogleda u tom smjeru. Koža mi je bila hladna i vlažna na dodir, zbog nervoze i 149


strepnje. Iako sam zavodila znala sam u kojem smjeru igra ide. Protiv volje sam morala priznati da sam nestrpljenje osjećala u preponama i grudima. Ti izdajnički dijelovi tijela su se sjećali kratkog užitka kojeg im je Tony zadnji put priuštio, pogotovo nakon toliko duge apstinencije. Tijelo nije zanimao slijed mojih kompliciranih i uzburkanih misli. Tijelo je za razliku od uma bilo jednostavnije u svojim potrebama i željelo je odmah! Tony kao da je osjetio vrisak moje potrebe, naglo je ustao, jednim korakom smanjio razmak između nas i našla sam se zarobljena u njegovim snažnim i krupnim rukama. Umalo sam se izgubila u osjećaju oslobođenja prve napetosti, ali sad me preplavila druga vrsta napetosti i čekanja. Njegove usne su bile muževne, zahtjevne, mekane i čvrste u isto vrijeme. Tražile su i uzvraćala sam više nego što sam željela dopustiti. Ruke su mi lutale po njegovom tijelu kao beskućnik na kiši tražeći sklonište. Bilo mi je potrebna toplina zbog čega sam prste ugurala ispod njegove majice. Glatka i mirisna koža. Milujući ga, prstima sam mu prešla na prsa i zaplela ih u malene dlačice koje su prijetile da će me izludjeti. Morala sam se podsjetiti da idem polako. Da sam ja ta koja zavodim, a ne bivam zavedena. Ovaj put nisam smjela dopustiti da brzamo, da nas strast pretvori u životinje, da nam oduzme ljudske osjećaje. Morala sam ga natjerati da me doživi ženom, a ne samo objektom svog zadovoljenja. Usporila sam pokrete ruku, ritam svojih bokova i jezika. Slijedio me tako lako. Želio je vidjeti zašto sam usporila i gdje će to voditi. Ali nisam smjela pretjerivati u nježnostima, jer muškarci koji nisu imali emotivnu povezanost sa ženom koja im želi udijeliti nježne dodire i još nježnije poljupce, odmah traže vrata za bijeg, jer njih zanima samo tijelo ne i duša. Morala sam pronaći vagu, zlatnu sredinu kako da ga usporim dovoljno da usadim sjeme nježnosti, a opet da ga ne uplašim tražeći od njega ono što mi u ovom trenutku nije mogao dati: nježnost i pažnju. Morala sam mu dati do znanja da imam kontrolu, da nisam žena koju se može iskorištavati. Ne, ja sam ta koja iskorištava. Stoga sam zaustavila poljubac, stavila mu dlanove na prsa, zavodljivo podigla pogled i pogledala ga duboko u oči obećavajući mu igre bez granica uz razigrani osmjeh. Polako sam se odmaknula, dlanom desne ruke sam klizila niz njegovo tijelo 150


sve dok se nisam zaustavila na njegovoj krupnoj šaci. Uhvatila sam ga nježno za ruku i još nježnije povukla prema spavaćoj sobi i dalje ga gledajući, obećavajući. Slijedio me opijen događanjima. Imala sam kontrolu i zadržat ću je do kraja. Ušli smo u polumračnu sobu. Kad je pokušao upaliti svjetlo zaustavila sam mu ruku i položila je na donji dio svojih leđa te ju polako gurnula niže, još niže. Već iduće sekunde on je zaboravio na svjetlo. Položio je svoje čelo na moje, zatim me poljubio tražeći da ispunim obećanja. Stavila sam mu ruke oko vrata povlačeći ga bliže. Produbila sam poljubac, strastveno sam uzimala sve što mi je davao. Njegovo tijelo se privijalo uz moje kao da me želi progutati. Pustila sam ga da divlja nekoliko trenutaka zatim sam ga opet smirila. Bila je to igra mačke s mišem. Opet sam se odmaknula samo nekoliko sitnih centimetara i pogledala ga, ozbiljno, strastveno. Odmaknula sam se dovoljno kako bih mogla uzeti krajeve njegove modre majice i polako je povlačiti uz savršeno definirane trbušne mišiće razotkrivajući tanku liniju dlačica koje su nestajale ispod pojasa na njegovim trapericama. Nastavila sam povlačiti majicu preko širokih prsta i izražajnih ramena kad je podigao ruke kako bi mi pomogao. Kad sam mu skinula majicu odbacila sam je u kut sobe i spustila ruke niz njegova ramena, bicepse i podlaktice, zatim sam naglo, ali nježno prešla noktima preko njegova trbuha. Zgrčio se zbog iznenadnog dodira, zadržao dah dok su nokti bili na njegovoj koži i glasno dahnuo kad sam odmaknula ruke. Nasmiješio se. “Zvijeri,” šapnuo je. Znala sam da će mu se igra svidjeti: ubrzano – polako, izmjena strasti i nježnost i sad je bilo vrijeme za nastavak te izmjene. Uhvatila sam ga za zatiljak i povukla k sebi u strastven poljubac. Priljubila sam tijelo uz njegovo osjećajući njegovo uzbuđenje na dnu trbuha. Tijelom mi je potekla struja. On je ugurao ruke ispod moje tanke košulje i počeo petljati po grudnjaku pokušavajući ga raskopčati u čemu je uspio već iduće sekunde. Zna što radi. Ima mnogo iskustva – pomalo ogorčeno sam pomislila. Neznatno sam odmahnula glavom. Nakon ponovnog divljanja u kojem mi je otkopčao grudnjak i skoro strgao košulju opet sam ga usporila i odgurnula od sebe nekoliko koraka. Stavila sam mu dlanove na prsa i 151


usmjerila ga prema unatrag sve dok nije udario o rub kreveta, zatim sam ga usmjerila da sjedne nakon čega sam se odmaknula unatrag i počela se polako i zavodljivo izvijati. Veoma usporeno skidajući odjeću sa sebe dio po dio. Opustila sam mišiće, rastjerala sve grčeve nelagode i prepustila se muzici koja mi je odzvanjala u glavi. Kroz polu zatvorene oči vidjela sam koliko uživa u predstavi. Kad sam ostala samo u crnim svilenim gaćicama decentnog kroja, Tony je strgao traperice sa sebe. Približila sam se krevetu i naslonila se na koljena gurajući ga svojim tijelom sve dok nije legao, a onda sam polovično legla na njega pridržavajući se rukama. Dopustila sam da ga moje grudi miluju i draškaju. Zatvorio je oči i uzbuđeno uzdahnuo. Započela sam ples jezikom po njegovom tijelu izmjenjujući lickanje i grickanje. Na svaki maleni ugriz on bi se grčio od zadovoljstva i neočekivanog dodira. Neizvjesnost kad će se moji zubi zariti u njegovo tijelo izluđivala ga ja. Znala sam to po njegovom ubrzanom disanju, po uzdasima zadovoljstva. Nježnim povlačenjem skinula sam mu bokserice koje su razotkrile predivan dio njegova tijela. Ja, koja sam zaista mrzila muški rod, stala sam i divila se ovom muškom tijelu kojeg je Bog veličanstveno obdario od glave do pete. Zaista je bio pravo umjetničko djelo, priznala sam to željela ili ne. Tony me pogledao smješkajući se, svjestan da uživam u njemu. Međutim, to me razljutilo, ta njegova arogancija zbog koje je pretpostavljao, očekivao da će se svaka žena diviti onome što joj izloži. Pa što ako je bio božanstveno građen, to ga ne čini božjim darom ženama! Došlo mi je da ga okrenem na trbuh i dobro izlupam po stražnjici. Zbog te slike licem mi je preletio osmjeh. Platila bih sve samo kad bih mu mogla vidjeti izraz lica ako bi to učinila. A onda sam shvatila! Tony mene treba više nego ja njega! Ja sam njemu izvor informacija, a večeras sam mu servirala najprimamljiviju od svih: Salvadora. On će me tražiti bez obzira na sve. Da! Mogla sam si priuštiti malo veselja i zabave! Samo maleni poklon za sebe. Odjednom sam ga povukla i okrenula na trbuh i svom snagom, što sam snažnije mogla opalila sam ga otvorenim dlanom po stražnjici. Zvuk je odzvonio u tišini sobe, nakon čega je uslijedio njegov zaprepašteni uzvik. Cijelo tijelo mu se zaledilo, a njegov profil ( sve što je sam uspjela vidjeti od njegova lica ) 152


odavao je krajnje zaprepaštenje i nerazumijevanje. Šok! Izraz kojeg nikad neću zaboraviti. Eh, to je bio poklon života, ukradena nagrada. Prije nego je Tony shvatio što se događa, skupila sam svoju odjeću, nespretno je navukla i na izlazu mu dobacila pogled iznimne sreće dok je on i dalje bio u šoku. Vjerojatno je prvi put doživio da je žena odjurila nakon što se razodjenuo i pokazao joj svoje savršenstvo. Osmjeh na mom licu se proširio toliko da me zaboljela vilica. Napustila sam njegov stan uzdignute glave.

153


9.

Alexandra Heart

S dolaskom jutra još uvijek nisam mogla vjerovati što sam sinoć učinila. Isto tako nisam mogla zaustaviti neprekidna smijuljenja svaki put kad bi mi slika Tonyeve reakcije osvanula u mislima, a to je bilo svako nekoliko minuta. Nakon dugog čekanja u postaji, Tess me obavijestila da je Tony na putu do posla dobio dojavu o pokušaju provale u kiosk s hranom. Napomenula je kako vjeruje da je skitnica u pitanju i da Tony nije želio pojačanje. Pretpostavila sam da je zapravo želio biti sam. Bila sam uvjerena sam dobro povrijedila njegov ego sinoćnjom predstavom. Nadala sam se da sam učinila dovoljno štete kako bih ga podsjetila da su i žene ljudska bića s osjećajima, ali poznavajući muškarce, nekako sam sumnjala u to. Tko zna kakva mi je opravdanja davao za sinoćnje ponašanje i sumnjala sam da bi mi se svidjeli. Vjerojatno me tipično muški nazivao pogrdnim imenima sve samo da krivnja ne bude na njegovim leđima i da me ni slučajno ne pokuša razumjeti. Nezadovoljno sam se namrštila. Zašto su uvijek imali potrebu prebacivati krivnju na žene? Je su li bili genetski programirani na takvu vrstu ponašanja? Činilo mi se kao da su bili žestoki pobornici vlastite veličine i ispravnosti i da je u njihovim mislima ženska inteligencija samo nešto o čemu su žene pričale, ali oni nisu vjerovali u njeno postojanje. A kad bi slučajno upoznali inteligentnu ženu, oni je nisu tako nazivali, ona je za njih bila crna udovica koja je voljela zapovijedati, ubijati i gušiti muškarca u svojoj veličini. Bila im je neprijatelj i nepoželjna, odbačena prije 154


ili kasnije na njima svojstven način. Uh! Ogorčeno sam stisnula zube. Mrzila sam ih! Mrzila sam što sam morala osjećati potrebu za njima, pa makar i jednom godišnje. Voljela bih da sam živjeti bez želje i potrebe. Ne mučit se s čežnjom, strašću, usamljenošću i potrebom da budem zagrljena. Željela sam život bez svega toga. Željela sam mir i društvo sebi sličnih ljudi. Ljudi koju su me smirivali i zbog kojih sam se osjećala zaštićeno, kao što su roditelji djelovali na mene. Željela sam biti okružena osobama koje bi me razumjele i s kojima bih mogla zadovoljiti bar 80% svojih potreba, a ne vječno kombinirati različite ''prijatelje'' i različite pogrešne partnere kako bih zadovoljila najosnovnije što mi je trebalo. Na kraju sam zaključila da se više maltretiram takvim odnosima i da više dajem nego što primam. Zbog čega sam rano odustala od svakojakih prijateljstava, usmjerila se na karijeru i agresiju prema svima koji su bili na putu ostvarenja tih želja, rješavala sam s borilačkim vještinama i u streljani. Međutim, moja najdublja želja je ostala: imati zdrav i ispunjavajući odnos bar s jednom osobom koja mi nije u rodu. Bar jedna takva veza, bilo ljubavna ili prijateljska, bilo bi ostvarenje mog najgorčeg sna. Potreba za sjedinjenjem s drugim bićem koje bi me poštivalo bila je razarajuća. Ponekad tolika da bi me rastužila sve dok tu tugu ne bih preokrenula u bijes i mržnju. A sve zato što sam bila previše osjetljiva na hladne ljude i odnose bez emocija. A u ovakvom svijetu, kako se zaštititi od hladnih i površnih ljudi koji su s drugima samo dok imaju nekakvu korist od njih i kad to iskorištavanje prestane raspadne se prijateljstvo. Kako se sačuvati od ljudi koji su toliko sebični da ih zanima zadovoljenje samo vlastitih potreba i nisu ni malo obazrivi prema onima u njihovoj blizini. “Alex?” iz misli me trgnuo Hopein glas kad me dozvala. Pogledala sam ju i kod nje sam prepoznala istu vrstu gorčine i usamljenosti zbog čega je suosjećajno pogledala. Hope mora da je nešto osjetila jer se iznenada zarumenila. Nervozno sam se uspravila u stolici za svojim stolom pitajući se koliko su moje oči izdale, te koliko i što je Hope u mom pogledu pročitala. “Bok, Hope. Trebaš nešto?” upitala sam što sam mirnije mogla. Hope se činila veoma nervoznom što mi nije bilo drago. Zar je sumnjala u nešto? 155


“Da, željela sam te pozvati na piće. Možda večeras?” upitala je, te ubrzano dodala, “Ako nemaš planova, naravno.” Zbog ovog neočekivanog poziva sam postala znatiželjnija. Hope se činila kao da mi želi nešto reći, nešto toliko važno zbog čega je bila nervozna i što mi očito nije željela priopćiti u postaji. Možda će mi povjeriti svoje sumnje o događanjima u uredima policijske postaje. Možda ću napokon početi prikupljati tragove o tome tko bi mogao biti krtica. Možda Hope zna i možda će mi upravo večeras izraziti svoje sumnje. Srećom, večeras je bila moja slobodna večer u baru. “Nemam nikakav plan. Može. Vrlo rado,” prihvatila sam uz široki osmjeh. “Oh, super,” rekla je i kao da se opustila, “Vidimo se u osam ispred Ringa?” “Naravno. Nadam se da nisi jedna od onih koje kasne,” zadirkivala sam ju zbog čega se slatko nasmijala i uputila prema svom stolu veselija i opuštenije nego prije pije par trenutaka. Očito joj je nekakav teret pao s leđa kad je sam pristala izaći na piće i sve više me zanimao razlog njezina poziva. Hope mi se sve više sviđala i bilo bi lijepo kad bi mi postala saveznica, pa čak i prijateljica jednog dana. Tony se nije pojavio cijelu smjenu. Navodno je imao nekakav incident tijekom privođenja skitnice, a kad je bio u postaji, baš tada sam morala otići u skladište po nekakve dokumente i slabe dokaze u vezi jednog slučaja kojeg još uvijek nisu uspjeli zatvoriti, tako da sam Tonya mimoišla. A izgarala sam od želje da ga vidim i čujem ima li bilo kakav komentar na sinoćnji događaj. Iako sam se naslađivala, ipak sama pomisao da ga vidim pretvorila bi moju utrobu u staklenku s leptirima koji su mahali krilima toliko snažno da sam valove osjećala po cijelom tijelu. Namrštila bih se svaki put kad bi me preplavio taj osjećaj. ~ Čekala sam ispred Ringa cijele četiri minute ( i to samo zato jer sam uranila) kad se Hope pojavila. Toliko se dotjerala da ju u prvi tren nisam prepoznala. Raspustila je kosu koju je inače na poslu uvijek nosila u strogoj punđi. Sada joj je padala u mekanim kovrčama oko ovalnog lica. Velike tamno modre oči je istaknula vještim šminkanjem dajući im neobičan sjaj i vedrinu. 156


Naprosto sam zurila u nju i pokušavala shvatiti koji je detalj bio odgovoran za sjaj kojim je toliko zračila, ali nisam mogla odrediti. Hope se jednostavno preobrazila. Na poslu je bila u strogim sivim izdanjima i uvijek ozbiljna i namrgođena, čak i kad bi se šalile, ali sad je bila vesela i zavodljiva žena u lepršavoj haljini. Uočivši ljubičastu haljinu koja se vezala oko njenog vrata i lepršavo padala do ispod koljena, upitala sam se jesmo li imali još nekakav dogovor za večeras. Da smo bile dvije djevojke, da sam došla kao Alexandra, uz Hope bih sigurno večeras upoznala popriličan broj muškaraca, ali ovako ću samo plijeniti pozornost koju nisam željela, jer Hope je privlačila poglede. Za sada joj je oskudna jakna bar skrivala poprsje i veći dio gornjeg tijela, ali znala sam da će u klubu postati vruće kad odbaci jaknu. Hope je odisala samopouzdanjem, a opet ( gledajući dva muškarca koji su stajali po strani i otvoreno je odmjeravali ), svidjelo mi se što nije bila koketa jer je jasno ignorirala dvojicu muškaraca pored kojih je prošla. Bila je toliko sigurna u sebe da joj nisu bila potrebna tuđa odobravanja. To mi se najviše svidjelo. Poželjela sam odbaciti krinku i jednostavno uživati u ženskoj večeri s ovom zanimljivom i poštivanja vrijednom prijateljicom. Nadala sam se da se Hope neće jednog dana naljutiti kad razotkrijem svoj pravi identitet. Bila bi šteta izgubiti takvo poznanstvo. “Hej, Alex!” uzviknula je dok mi je prilazila uz široki osmjeh, “Stigao si.” Nervozno sam povukla jaknu sakoa prema naprijed. “Čekaš li puno?” upitala je kad je stala ispred mene. “Ne, upravo sam došao.” Primijetila sam da Hope nije obula cipele visokih peta, nego niske zbog kojih samo bile iste visine i bila sam joj zahvalna na tome. Ponijela sam se kavalirski i otvorila joj vrata. Ušle smo su bar u koji nisam bila od kad se preuredio, a to se dogodilo prije četiri ili pet godina. Iznenadila sam se zbog promjene. Prije je tu bio glasan i živahan klub, a sada je atmosfera bila mirna i ugodna, za one koji su voljeli negdje izaći i biti u stanju razgovarati s osobom s kojom su došli. To mi se svidjelo. Nisam bila pretjerano oduševljena idejom o bučnom baru i o tome da ću možda morati plesati kao muškarac. Nisam imala pojma kako to izvesti. Stoga sam odahnula kad sam vidjela promjenu. 157


Sjele smo za jedan od stolova po sredini prostorije. Na stolu je bila malena lampica stvarajući romantičan dojam. Osvrnuvši se, uočila sam da su oko nas pretežno bili parovi. Na trenutak nisam znala što misliti, a onda sam ipak zaključila da mi to ne smeta. Ugodna atmosfera je bila vrijedna te malene neugodnosti. Hope mi se široko osmjehnula kad se smjestila. Uočila sam kako Hope ima damsko držanje i profinjene pokrete. Nešto što nisam primijetila na poslu. Možda nisam dobro ni gledala s obzirom da sam jedno oko uvijek držala na Tonyu ili na ulaznim vratima ako Tony nije bio u postaji. Nikad se zapravo nisam zagledala u Hope kako treba. Znala sam samo da mi je bila istinski simpatična i draga. “Sviđa li ti se bar?” upitala me. “Veoma. Iznenadio sam se zbog promjene. Zadnji put je ovdje bio noćni klub, koliko se sjećam.” “Da. Nije mi se sviđalo to mjesto.” “Ni meni.” Hope se nasmiješila i zaključila: “Eto, imamo nešto zajedničko.” Uzvratila sam joj osmjeh i dala narudžbu konobaru koji je u tom trenutku došao. Naručila sam bocu najboljeg vina, kao pravi muškarac koji se pokušavao razbacivati svojim znanjem o vinima i svojim novčanikom, a da ne govorimo svojom važnošću. Jer kad je konobar otišao, tipično sam se muški nasmiješila kao da sam učinila nešto veoma važno, a ne jednostavno naručila piće. Hope je očito zagrizla mamac jer me veoma zahvalno i zavodljivo pogledala. Ovo zadnje mi se nije svidjelo, pa sam odustala od pretjerano muškog ponašanja. Iako sam smatrala da sam kao muškarac nezanimljiva i neprivlačna, ipak nisam željela tjerati Hope da smatra kako mora očijukati sa mnom samo zato što smo na piću i ponašam se kao da ću snositi trošak istog. Što i hoću, ali željela sam joj dati do znanja da možemo biti prijatelji, jer sam osjećala da i ona to želi. Prijateljski ugođaj je bio važan ako sam željela saznati što zna. “Hope, pričaj mi o sebi,” blago sam ju potaknula. Hope se nasmiješila se, a njeni obrazi su dobili nježno ružičastu boju. Jednostavno se nisam mogla prestati diviti njenim 158


ženstvenim reakcijama. Da sam bar mogla biti takva, možda bi se i muškarci prema meni odnosili kao stvarnoj ženi, a ne kao da sam im kompanjon. “Odrasla sam u ovom gradu,” započela je Hope, “Ništa posebno. Ovdje sam i studirala, zbog roditelja. Mama je umrla kad sam završavala srednju školu…” “Oh, žao mi je,” suosjećajno sam rekla. “Naučila sam živjeti s tim.” “A otac? Što je s njim?” upitala sam želeći promijeniti bolnu temu. “On se još nije navikao da mame nema. Zbog njega sam ostala jer se nakon njene smrti zatvorio u sebe i omotao se tugom i depresijom. Još uvijek ga ne mogu izvući iz toga, zbog čega me strah otići negdje drugdje graditi karijeru. On me previše treba.” “Šteta,” rekla sam, “Da je on snažniji ti bi imala priliku imati vlastiti život. Slabost tvog oca je postala tvoj teret, što nije fer jer on je proživio svoj život, napravio je što je mogao. Sad bi bilo u redu da i ti imaš priliku za ostvarenje svojih snova…” Tek kad sam vidjela izraz na njenom licu, shvatila sam da nisam smjela izreći ono što je već izašlo iz mojih usta. Iako sam smatrala da je to istina, bilo je previše rano. Nismo bile toliko bliske prijateljice da bi mogle jedna drugoj govoriti bolne istine. Uostalom, koga sam zavaravala. Nikad nisam imala normalna ženska prijateljstva i nisam znala kako to zapravo funkcionira. Znala sam samo da se sa ženama moralo postupati kao u rukavicama, a navikla sam se kretati u muškom društvu gdje su rukavice ( ako su bile u pitanju ) bile boksačke. Niti se prema meni netko odnosio nježno i blago, niti sam uzvraćala takvim ponašanjem. Stoga sam sad tupo zurila u Hope koja me zaprepašteno gledala. Hope je bila žena i tako se ponašala i s tim je zahtijevala nježnije ponašanje. A ja sam joj zavidjela na toj sposobnosti. Znala sam biti žena samo u spavaćoj sobi – povremeno i ne baš uvijek uspješno. “U pravu si,” odjednom se tiho složila Hope, “Nije lijepo od mene što to kažem, ali u pravu si.” Šutjela sam iznenađena njenim slaganjem, ali i zato što nisam željela reći još nešto pogrešno.

159


“Mnogo puta sam mu zamjerila slabost,” nastavila je, “Ti si prva osoba koja je to pomislila i rekla na glas. Hvala ti na tome, Alex, jer sam cijelo vrijeme željela razgovarati s nekim tko je u stanju razumjeti me, a ne osuđivati. To što mu zamjeram, ne znači da ga manje volim. Da ga ne volim ne bih se ni žrtvovala toliko, ali zamjeram mu jer olako uzima moju žrtvu i ne pita se što to znači za mene. Zamjeram mu jer je sebičan u svojoj boli,” glas joj je postao ogorčeniji, “I ja sam ju izgubila, isto kao i on. Izgubila sam majku. I moj život se promijenio iz temelja, a ne samo njegov,” u očima su joj se pojavile suze. Nisam mogla podnijeti pogled na njeno tužno lice, pa sam suosjećajno položila ruku na njenu i čvrsto je stisnula dajući joj znak da sam tu za nju, da razumijem. “Oprosti,” rekla je i pokušala treptanjem vratiti suze duboko u sebe, “Nisam željela na ovaj način započeti večer.” “U redu je.” “Zaista mi je žao,” i dalje joj je bilo neugodno. “Možemo razgovarati o tome. Nije problem. Čak naprotiv, možeš sa mnom razgovarati o čemu god hoćeš.” “Znam, to sam osjetila u vezi tebe,” sad činila malo sabranijom, “I to mi se veoma svidjelo. Nisam kod nikog tako nešto osjetila, tu slobodu da mogu reći što god poželim i da neću pogriješiti. Nisam ni sigurna zašto sam toliko uvjerena u to, a da tu tezu još nisam ni testirala,” nasmiješila se, “Do večeras.” “Nije lako pronaći nekoga s kim možeš podijeliti sve što ti je na umu, stoga uživajmo u uzajamnom razumijevanju i ne ustručavaj se razgovarati sa mnom o bilo čemu.” Na trenutak me proučavala, ali nisam mogla dokučiti što bi njen pogled mogao značiti. “Ponekad ga mrzim zbog toga, a opet previše ga volim da bih ga mrzila. Ima li to ikakvog smisla?” nesigurno je upitala. Osmjehnula sam se. “Naravno,” odgovorila sam. “Zbog njega sam zapela u ovoj glupoj postaji okružena ljudima koji rade isti posao kao ja, a njihova inteligencija jedva seže do prosječnosti. To me frustrira. Želim više od života, a vrijeme previše brzo prolazi i bojim se da ću na kraju ostati sama u gradu kojeg ne volim, na poslu koji me ne ispunjava, koji vrijeđa 160


moj intelektualni domet. Jer sve što je povezano s izazovom zahtjeva da ga napustim. Osjećam da nisam testirala svoje granice, osjećam veliku prazninu. A sve zato što je tata upao u depresiju i odbija se trgnuti.” “A da ga prisiliš?” iznenada sam rekla. “Kako to misliš?” znatiželjno me pogledala. “Otiđi. Ostavi ga malo samog i vidi kako će reagirati. Ako zapadne u gore stanje, vrati se i budi uz njega, iako će tvoj život patiti. Ali postoji šansa da će se možda trgnuti tek kad ga suočiš sa odlaskom. Nikad se ne zna.” “Misliš da bi se stvarno mogao promijeniti.” Zapravo sam sumnjala u to. Nisam bila pobornik ideje da se ljudi toliko drastično mijenjaju. Možda mijenjaju posao, prijatelje, partnere, ali u suštini uvijek ostaju isti. Ako je netko bio sklon depresijama, nije važno što će sve promijeniti uvijek će biti skloni depresijama. Ako je netko bio sklon varanju partnera, isto tako može promijeniti toliko toga, zaklinjati se na vjernost, ali prije ili kasnije želja i potreba za varanjem će prevladati. Kao što vjerni ljudi uvijek ostaju vjerni i kad ne treba, jer to je njihova srž i protiv toga nisu mogli. Da, nisam vjerovala u velike promjene. Od rođenja smo ono što jesmo. Ipak, nisam željela to reći na glas. “Nikad nećeš znati ako ne probaš,” rekla sam nadajući se da biti depresivan nije bio srž Hopeinog tate, zbog čega bi promjena mogla imati nadu. Ona se opet zagledala u mene. “Hoćeš li mi pomoći da to učinim?” “Naravno. Sve što trebaš…” “Zašto si sam, Alex?” odjednom je upitala iznenadivši me. “Hm…” na trenutak sam zastala smišljajući odgovor, “Još nisam pronašao ženu koja bi okupirala moje misli.” “Ni jedna? Nikada?” “Pa, možda jednom davno,” lagala sam, “Ali, od tada ne.” “Šteta. Mislim da bi žena bila savršeno sretna uz tebe,” jednostavno je zaključila, zbog čega sam se zaprepastila, jer nisam imala pojma kako sam uspjela ostaviti takav dojam. 161


“Zašto to misliš?” upitala sam. Smeteno se osmjehnula. “Na poslu sam uočila da se ne ponašaš tipično muški.” “Što?” na trenutak sam zaboravila disati, “Ne razumijem što to znači.” “Ne proganjaš Tess kao svi ostali. Ona je glavna meta svih muškaraca u postaji. Ne postoji ni jedan naš kolega koji prije ili kasnije nije koketirao s njom ili ona s njim. Ona sama priznaje da je laka žena i ne stidi se toga, a to muškarce iz nekog razloga fascinira i uveseljava.” Nije mi bilo drago čuti kako se ne ponašam kao ostali muškarci, ali naprosto mi nije palo na pamet da sam morala s jednom od žena koketirati. Imala sam važnijih briga. “Možda jednostavno spadam u skupinu onih kasnijih,” nasmiješila sam se u pokušaju da se izvučem. “Mislim da nisi. Previše si obazriv prema ženama. To vidim po tvom ponašanju prema meni. Uvijek me pitaš kako sam, uvijek kažeš nešto ispravno, nešto što želim čuti u tom trenutku…” Naravno, kad sam žena, pa znam što želiš čuti, pomislila sam. “I takav si prema svim ženama u postaji. Prije neki dan sam s nekoliko kolegica razgovarala i zaključile smo da će žena koja osvoji tvoje srce biti najsretnija žena na svijetu,” slatko se nasmiješila, a meni je od nelagode postalo vruće kao da sjedim na vatri. “Krivo ste shvatile. Možda jednostavno ne volim žene koje koketiraju. Volim kad se moram potruditi i osvojiti damu koja mi je zapela za oko,” izmišljala sam u nadi se da će riječi imati smisla, “Uostalom, rekao sam ti da me ni jedna nije privukla.” “Ni jedna? Nekako ne mogu u to vjerovati,” primakla je bliže svoju stolicu, “Baš ni jedna?” Smeteno sam ju promatrala. I sama sam žena, ali trenutno nisam shvaćala njene riječi sve dok se Hope odjednom nije previše približila i položila svoje usne na moje, koja sam se zbog toga toliko trgnula da sam pala sa stolice i sletjela na dupe. Iznenađena i zapanjena, sjedila sam na tlu i zurila u Hope koja je bila zaprepaštena mojom reakcijom. 162


Ni u najgoroj noćnoj mori nisam ovo očekivala. Zar sam se sviđala Hope? Ovakvog izgleda? Kao Alex Mendez imala sam mladenačko lice obasuto čudnim dlačicama: obrve koje su se skoro spajale, zalisci koji nemaju smisla, ali stavila sam ih da što više prekriju ženstvene crte lice. Uz to, bila sam i premršava za muškarca… Zar se sve to svidjelo Hope? A onda sam shvatila. Hope je bilo dosta muškaraca zgodnih tijela, muževnih crta lica, jer uz sve to u paketu je dolazila osobnost koja nije pogodovala nježnoj i ženstvenoj ženi kao ona koja je u muškarcu tražila srodnu dušu, nekoga s kim može razgovarati i ostarjeti. Ali nisam mogla vjerovati da je to nešto pronašla u meni! “Ispričavam se,” nespretno sam rekla dok sam ustajala, “Ali moram ići…” “Alex,” rekla je nelagodno, “Zar sam nešto krivo učinila?” “Ne. Nije do tebe. Žao mi je,” pogledala sam u njene tužne oči. Nisam ju željela povrijediti, ali morala sam reći sljedeće, “Vidiš, lagao sam kad sam rekao da nemam nikoga,” započela sam pomalo nervozno. “Oh,” raširila je oči, zatim je razočarano spustila pogled. “Imam nekoga, ali situacija je previše komplicirana… Ne mogu sad o tome…” “Da, sad mi je sve jasnije,” rekla je, “Žao mi je, nisam željela nasrnuti na tebe. Molim te, nemoj mi zamjeriti.” “Ni slučajno. Ti si divna žena Hope,” rekla sam i zagledala se u njene oči kako bi naglasila riječi, “Da sam slobodan, bio bih najsretniji muškarac na svijetu. Zaista.” “Hvala ti na tome.” “I dalje možemo biti prijatelji,” dodala sam, “Dopusti mi da te otpratim kući.” Hope se nasmiješila pomirivši se sa situacijom i ustala. “Može, idemo.” ~ Sjedila sam na terasi kafića South nakon smjene u policiji. Još sam bila prerušena u Alexa i umjesto da sam otišla ravno kući, kao što sam radila svaki dan, poželjela sam svratiti na kavu i malo odahnuti od zbivanja koja su me preplavila zadnjih dana. Terasa je bila dopola napunjena i odgovarao mi je nježni žamor što 163


ga je činio razgovor ljudi oko mene. Pogled se pružao prema parku u kojem su se nalazila zimzelena stabla ispunjavajući zrak svojim mirisom i čineći kavu ugodnijom zbog mirnoće koju je pružao pogled na njih. Otpila sam gutljaj toplog napitka koji me odmah ugrijao. Na terasi je bilo pomalo prohladno, ali to nije umanjivalo uživanje na suncu. Tonya opet nisam vidjela i više nisam znala je li to uobičajeno ili neobično ponašanje za njega. Nisam više bila sigurna ni u ispravnost svojih postupaka onu večer i način na koji sam ga ostavila. Ali kad mi je licem preletio osmjeh, ipak sam shvatila da sam dobro učinila. Zaslužila sam tu malenu nagradu. Tony se sigurno ljutio na Jane, ali nije mi bilo jasno zašto bi izbjegavao Alexa, jer činilo se da upravo to radi. Opet sam otpila gutljaj i mislima mi je proletjela slika Hope zbog čega me oblilo rumenilo. Nikad, ni u najluđim snovima nisam očekivala da će Hope učiniti što je sinoć napravila. Bilo mi je žao zbog toga, jer me Hope već danas počela izbjegavati. Bilo je više nego očito da nam je objema danas na poslu bilo neugodno i Hope se držala podalje. Slegnula sam ramenima. Možda samo treba malo vremena da prođe nelagoda i sve će opet biti po starom. “Tu si,” odjednom je progovorio glas iza mene, zbog čega sam se trgnula. Kad sam se okrenula ugledala sam Tonya kako stoji nadvijen iznad mene svojim ogromnim tijelom. Nisam očekivala vrući val koji me zapljusnuo kao reakcija na njega. Očito je nešto u njegovoj pojavi uzbuđivalo moje tijelo protiv moje volje. Bila sam ga itekako svjesna, previše. “Hej,” nespretno sam mu uzvratila iznenađena vlastitom reakcijom koliko i njegovim dolaskom. Zaobišao me i bez pitanja sjeo. “Gdje si ti ova dva dana?” namjerno sam upitala, “Imam dojam kao da me izbjegavaš,” nasmiješila sam se. “I pogodio si,” kratko je rekao zbog čega sam se prestala smješkati. 164


“Zašto? Što sam učinio?” “Nisi mi rekao za Jane. Nisi mi prenio nikakve informacije koje ti je govorila,” njegov ton je postajao oštriji, a ja sam opet shvatila da mi je ono najočitije promaklo. Ni u ludilu nisam pomislila da će se Tony naljutiti na to. Došlo mi je da se uhvatim za glavu. Pa naravno da će mu zasmetati. Nitko nije volio biti tako izigran. Tony je nastavio, “Osjećao sam se kao budala kad mi je rekla. Mislio sam da smo partneri.” Pomislila sam kako je ova situacija ironična. Do nedavno sam ja bila ta koja je njemu govorila takve izjave, a sad se situacija preokrenula. “Oprosti, ali znaš kako je s doušnicima. Morao sam pristati na njena pravila inače mi ništa ne bi odala. Morao sam šutjeti.” “Ali ako si znao neke stvari, mogao si mi dati do znanja bez otkrivanja njenog identiteta,” govorio je glasnije nego je bilo pristojno zbog čega su se neki od gostiju okrenuli prema nama. “Smanji ton,” šapnula sam, “Slušaj, svi znamo kakav si. Da sam ti dao naslutiti da znam više od tebe, ti se ne bi smirio dok ne bi saznao odakle mi informacije.” Namrštio se, ali znala sam da sam bila u pravu, “Uostalom, pretpostavio sam da će veoma brzo doći trenutak kad ćeš sve saznati.” “Zašto bi pretpostavio tako nešto?” “Zato jer sam kovao plan kako te uključiti u igru. Melissa mi je učinila uslugu i ubrzala cijeli proces,” kad sam vidjela Tonyev znatiželjni pogled, brzo sam dodala, “Nisam rekao Melissi da ti kaže tko ju je spasio, to se dogodilo slučajno, ali bio sam joj zahvalan, za razliku od Jane kad je za to saznala,” ovaj put mi se učinilo da je Tonya uznemirilo Janeino ime. Nervozno je počeo pogledavati na sve strane i promijenio položaj sjedenja. To je bila velika razlika za njega jer je do tada sjedio kao kip: miran i nepomičan. “Dobro,” brzo je rekao, “Recimo da ti opraštam.” S obzirom da kao Alex nisam znala što se dogodilo između Tonya i Jane u njegovom stanu, odlučila sam da bi bilo bolje izbjegavati Jane kao temu razgovora. Ni meni to ne bi bilo ugodno. “Misliš da su djevojke prisiljene tamo raditi?” upitala sam kako bih u potpunosti promijenila temu. 165


“Ne vjerujem,” odgovorio je, “Ima mnogo žena koje su dobrovoljno odabrale takav život.” Sjetila sam se sebe kao Jane. Tony je vjerojatno mislio na nju kad je to rekao, ali to nije bio dobrovoljan izbor života, to je privremeni zadatak kako bih prikupila što više informacija… A žene oko mene su se vjerojatno uvjeravale da je to privremeni zadatak kako bi prikupile što više novca za školovanje, obitelj ili tko zna kakve sve razloge. “U pitanju može biti i psihološki aspekt identiteta,” rekao je, a izbor njegovih riječi je privukao moju pozornost. Iz nekog neobjašnjivog razloga uporno sam voljela misliti o Tonyu kao o manje inteligentnom biću, tako da su me njegove riječi iznenadile. “Kako to misliš?” “Pa, identitet označava način na koji sebe doživljavamo, svoje tijelo, svoju spolnu zrelost, druge oko nas…” “Znam što to označava,” prekinula sam ga pomalo uvrijeđena. “Osjećaj identiteta omogućava mladoj osobi da bude siguran u svoje odluke, koje oblikuju smjer kojim ide kroz život da bi postao osoba za sebe.” Još uvijek nisam čula ništa što već nisam znala, ali svejedno sam bila iznenađena njegovim govorom. Tupo sam zurila u njega, a on je to vjerojatno shvatio kao moje neznanje jer je nastavio objašnjavati. “U razdoblju mladosti osoba se počinje identificirati s raznovrsnim primjerima iz dotadašnjeg života, kao što roditelji, novostečeni spolni nagoni, nova emotivna shvaćanja i društvene uloge koje su im nametnute. Rezultat tih procesa omogućava mladoj osobi da definira svoj identitet i živi skladno kao nezavisna osoba. Taj proces formiranja identiteta nije uvijek jednostavan ni uspješan. Većina mladih ne uspijeva se kontinuirano razvijati i dosegnuti optimalni identitet u svakom momentu razvoja. Oni se razvijaju skokovito ili burno, ponekad i oboje što nazivamo mladalačkim nemirom.” “Postoji i dobra strana tih kriza,” ubacila sam se želeći mu dokazati kako nisam neinformirana, “One doprinose bržem razvoju, lakšem intelektualnom sazrijevanju, obogaćuju maštu, razvijaju sposobnosti za apstraktno mišljenje.” 166


Pogledao me s odobravanjem. “Svaka čast,” nasmiješio se, “Znaš ponešto o tome.” “Naravno. Psihologija je važan element u našem poslu. Znam u kojem smjeru tvoje predavanje ide. Želiš mi objasniti kako u krizi identiteta osoba nije u mogućnosti donijeti važne odluke za svoj život. Smatraš da su se ove djevojke u tim krizama odlučile za ovakve poslove. To želiš reći, zar ne?” “Pa, to bi bilo otprilike to,” samouvjereno se osmjehnuo što me nažalost podsjetilo na njegov osmjeh zbog kojeg sam ga lupila po stražnjici neku večer. Opet sam se namrštila. Mrzila sam mušku aroganciju i njihov narcisoidan stav. “Međutim,” progovorila sam potaknuta gnjevom, “kriza identiteta i strah koji se javlja ne moraju nužno biti štetni. To može pružiti mogućnost mladima, ali i ostalima da preuzmu inicijativu i samostalno donesu odluke za svoj život. Samostalno odlučivanje i preuzimanje odgovornosti za svoja djela ubrzava proces sazrijevanja, a to je put k uspješnom i sretnom životu. To osobu čini potpunom i uči je da vjeruje u sebe, da se zbog toga poštiva i cijeni. Tek kad osoba to nauči, može cijeniti druge: roditelje, prijatelje, partnere,” izrekla sam te riječi, iako sam bila svjesna da je stvarni život puno kompliciraniji nego što zvuči u teoriji. To je bio dugotrajan proces, ponekad mučan i bolan, “Ali dosta o tome. Oboje znamo psihološki aspekt koji stoji iza postupaka mladih djevojaka koje svojevoljno postaju plesačice, striptizete i slično. Mene muči pitanje djevojaka koje su prisiljene na to i što se zaista dogodilo s Melissom, zašto nam se nije povjerila kad smo ju spasili? Da je bar nešto rekla mogli smo joj osigurati bolju zaštitu, mogla je još uvijek biti živa…” “Eh, tu ti ne mogu ponuditi odgovor, jer i ja noćima razmišljam o tome i nije mi jasno zašto nije ništa rekla. Možda se nadala da joj neće nauditi ako ne progovori? Možda nije bila svjesna da im je predstavljala prijetnju samim tim što je živa, da im nije bilo važno hoće li progovoriti ili ne?” “Tko zna,” odsutno sam ustvrdila, “Možemo samo nagađati,” zatim sam podigla pogled prema njemu. Shvatila sam da sam se mogla zavaravati koliko god hoću, ali ipak sam željela znati, stoga sam upitala. “Što je bilo na sastanku s Jane? Nisam još razgovarao s njom, pa ne znam je li ti sve rekla?” 167


Prebacio je težinu na drugu stranu tijela što je kod njega označavalo nelagodu. Željela sam čuti kakvim nazivima će me počastiti, ali i kao kolega koji je inscenirao taj sastanak morala sam postaviti to pitanje. “Mislim da mi je rekla sve što je trebalo,” glasio je njegov odgovor. “To je sve?” zatečeno sam upitala. On je nemarno slegnuo ramenima. “Manje,” više, da. “Ništa se neobično nije dogodilo?” nisam mogla vjerovati njegovoj ležernoj reakciji. Očekivala sam ružne riječi, a ne ovo. “Zapravo jest,” iznenada je dodao. Eh, da. Dolazimo do tog dijela. I mislila sam da neće spomenuti, pomislila sam, ipak je bio onakav muškarac kakvim sam ga držala. “U zalogajnici smo vidjeli Sawyera.” Iznenadila sam se izborom njegove informacije, ali ipak mi je bilo drago što je spomenuo, jer sam na to umalo zaboravila u cijelom ovom kaosu. “Što je radio tamo?” “To bih i ja volio znati. Čudno se ponašao. Pokušao sam ova dva dana saznati nešto od sitnih kriminalaca na ulici o tome je li Sawyer upleten u nekakve mutne poslove, ali nitko nije propjevao. Sinoć sam ponovno bio u zalogajnici…” “I nisi me zvao?” prekinula sam ga. Vragolasto se nasmiješio. “Čuo sam da imaš nekakav spoj s Hope, pa te nisam htio prekidati.” Raširila sam oči od iznenađenja. “Znaš za to?” Preko njegovog okrutnog samozadovoljan i ponosan osmjeh.

i

grubog

lica

preletio

je

“O, da. Jimu se to neće svidjeti. Slab je na Hope,” zadirkivao je. “Ali ništa se nije dogodilo,” brzo sam rekla. 168


“Pretpostavio sam da neće, ali svejedno Jimu neće biti drago.” “Stani malo,” oštro sam rekla, “Pretpostavio si?! Što time želiš reći?” Nemarno je slegnuo ramenima. “Pa, jednostavno sam pomislio da od tog spoja neće biti ništa. Hope je daleko bolja od tebe i sigurno je to shvatila tijekom večeri. Samo to.” Isprsila sam se i podigla kažiprst. “Za tvoju informaciju, Hope je željela da se nešto dogodi, ali ja sam nju odbio,” grubo sam mu objasnila, uvrijeđena njegovim pretpostavkama. “Stvarno?” napravio je grimasu nevjerice. “Da.” “Hm... Zanimljivo. Nikad to ne bih očekivao. Jesi li poludio?” Tony je pitanje postavio mirnim tonom pa sam se iznenadila kad sam shvatila značenje. “Molim?” “Zašto si je odbio?” Opet sam zbog ponosa sama sebi iskopala jamu. Želeći mu dokazati da sam kao Alex Mendez poželjna, nije razmišljala o posljedicama informacije da sam odbila ženu koja se činila više nego dobrim ulovom u muškom svijetu. “Nisam prije htio spominjati,” rekla sam sjetivši se alibija kojeg sam dala Hope, “ali imam nekoga.” “Ah da, sjećam se da si nedavno bio s nekom djevojkom dok sam te tražio i čekao. Onu večer kad su sestre ubijene,” njegov glas je opet sadržavao optužbe zbog mog ponašanja. Također sam shvatila da on bolje vodi računa o mojim lažima od mene same. “Da,” brzo sam odgovorila, “Tako je.” “Kad ćeš nas upoznati?” odjednom je upitao. “Ne još,” odgovorila sam začuđena njegovom željom da upozna Alexovu odabranicu, “Veza je komplicirana i još nismo sigurni kamo sve to vodi i ne želim više o tome razgovarati.” 169


Tony se nasmijao. “Što je s tvojim ljubavnim životom?” uzvratila sam mu istom nelagodnom temom, “Ti znaš ponešto o mojoj privatnosti. Sad je red na tebe. Postoji li djevojka koja je osvojila tvoje srce?” zlobno sam se osmjehnula. Tony me kratko vrijeme proučavao i odmjeravao što još uvijek nisam voljela i uvijek bi me prsti zasvrbjeli kad bi to radio, jer sam poželjela provjeriti masku. “Ne baš srce, ali misli da,” odjednom je odgovorio ostavljajući me bez riječi. Nasmijao se mojoj reakciji. “Zar je toliko neobično što postoji žena u mom životu?” upitao je. “Zapravo jest,” iskreno sam odgovorila. Nisam znala da je imao neku žensku. Opet me preplavio gnjev, ali popraćen nekakvom čudnom boli, “Tko je ona?” “Jane.” “Molim?” šokirano sam zurila u njega pokušavajućishvatiti zadirkuje li me, “Kako to misliš? Mislio sam da se ne sviđate jedno drugom? Kako…” “Odakle ti to?” upitao je prekidajući moja pitanja. Kad sam opet mogla pravilno razmišljati i kad sam se oporavila od prvotnog šoka rekla sam, “Pretpostavio sam.” “Je li ti Jane nešto spominjala? Je li rekla da joj se ne sviđam? Jer to bi zapravo objasnilo neke stvari,” nasmiješio se zbog čega mi više ništa nije bilo jasno. “Ne razumijem,” iskreno sam rekla. “Sad kad znam da poznaješ Jane mogu te pitati o njoj. I dalje mi je neshvatljiva, obavijena je nekakvom mistrijom i želim da mi pomogneš kako bih shvatio tko je ona zapravo.” “Moram li?” napravila sam grimasu i potonula u stolicu. “Na početku svega ovoga dobio sam dojam kako je ona laka žena, upitne inteligencije,” rekao je. Nije mi se svidjelo u kojem smjeru je išao razgovor, “Kasnije se ispostavilo da to nije istina. Bar se tako činilo. Što je zapravo istina, Alex? Je li ona inteligentna žena koja pokušava pomoći svojim kolegicama, 170


vrijedna poštivanja ili ipak žena sklona manipulacijama, zla i pokvarena? Želim znati jer me to pitanje muči.” “Ne razumijem zašto bi te to mučilo? Ona je moj doušnik i ne trebaš se petljati s njom.” “Ali ja sam se već spetljao s njom,” naglasio je, “Zar zaboravljaš da smo spavali zajedno?” “Ne bih to baš nazvao spavanjem…” “To nije bit,” prekinuo me, “Znaš što mislim.” “Da. Naravno,” na trenutak sam ga promatrala nesigurna što učiniti i što je želio. Morala sam zaštititi ulogu Jane koliko god sam mogla, ali iz nekog razloga željela sam se i opravdati u njegovim očima. Instinkt mi je govorio da ih treba razdvojiti, da ga treba maknuti od nje. Trebala bih mu dati odvratne informacije o Jane, takve da ju više nikad ne poželi dotaknuti, ni prići joj blizu. Sad kad je znao da je ona doušnik mogla sam mu sve informacije iznositi kao Alex, nije bilo potrebe više miješati Jane i Tonya u istu kašu, ali nešto je remetilo cijeli taj plan, nešto što nisam u potpunosti mogla objasniti. Želja da sebe kroz Jane opravdam i da se prikažem u najboljem svjetlu je bila toliko snažna da sam imala osjećaj kao da ne upravljam vlastitim umom ni jezikom. Nisam razumjela, ali cijelo tijelo mi je izgaralo od te želje. Na kraju sam progovorila – Prije nego krenemo dalje moram pitati: zašto ti je toliko važno saznati tko je Jane? Čemu sve to? Napravio je grimasu kao da sam mu postavila pitanje koje je želio izbjeći. Prebacio je težinu tijela na desni lakat kad se naslonio na nj i glasno puhnuo. “Bit ću u potpunosti iskren s tobom, Alex.” Po njegovom držanju činilo se da mu ta iskrenost nije najbolje sjedala, zbog čega sam se još više zainteresirala. “Iz nekog razloga,” nastavio je pomalo nespretno, “dobio sam dojam da ti mogu vjerovati, možda čak i više nego Jimu. Zapravo Jim bi me zafrkavao kad bih mu ovo rekao, a znam da ti nećeš i to mi se sviđa. Pretpostavljam da nekome moram reći…” “Što?” sad sam već umirala od znatiželje. “Iako će ovo zvučati smiješno,” nelagodno se osmjehnuo zbog čega sam ga poželjela ubrzati. Frustrirao me rastezanjem, “ali zapravo nisam bio sa ženom već dvije i pol godine…” “Molim?!” zinula sam od šoka. 171


“Do nedavnog susreta s Jane, naravno.” “Ali… Zar ti nisi nekakav veliki zavodnik, zar ne odlaziš sa ženama svako drugu večer…” “Odakle ti to?” “Pa, pretpostavio sam…” Nasmijao se. “Vjerojatno sam zaslužio takvo mišljenje, ali ono nije istinito. Zadnji put sam imao vezu prije dvije i pol godine. Od tada sam bio isključivo posvećen poslu koji me previše opterećivao i uvlačio u sebe kao vrtlog, tako da zapravo nisam stigao razmišljati o svojim potrebama. Kad bih i počeo o tome razmišljati uvijek se dogodi da mi na um padne nešto u vezi slučaja na kojem radim i,” slegnuo je ramenima i nasmiješio se, “sve bi palu u vodu jer bih već iduće minute jurio na posao ili nešto slično.” Zaprepašteno sam se uhvatila za bradu kao da razmišljam o životno opasnim informacijama. Što ove vijesti i jesu bile, jer se u mojim mislila slika o Tonyu totalno raspršila. Nisam više znala što o njemu misliti. Mozak mi je blokirao od šoka. Sva moja uvjerenja o muškarcima i njihovim podlostima, njihovim genima i navikama, sad su pala u vodu. Smatrala sam da su apsolutno svi isti i odbijala sam vjerovati da postoje iznimke. Sve što sam sad mogla bilo je zuriti u njega ne znajući što reći i što misliti. “Ni sam ne znam zašto i kako se sve to dogodilo s Jane,” nastavio je, “ali, eto dogodilo se i moram priznati da razmišljam o njoj više nego bih želio. Jednostavno me zanima tko je ona. Možda, ako bih maknuo veo tajne kojim je obavijena, možda bih prestao misliti na nju.” “Da, možda,” odsutno sam rekla. “Reci mi, kakva je zaista.” Želja da se prikažem u što boljem svjetlu me u potpunosti obuzela i znala sam da nema smisla opirati se, jer ništa u životu nisam toliko željela. “Ona je inteligentna, dobra, poštena, ali ako joj staneš na žulj opasna je.” “Čini mi se da sam to iskusio. Izgleda da sam joj stao na žulj, a da toga nisam bio ni svjestan,” osmjehnuo se, a ja sam pretpostavila da misli na našu zadnju večer. 172


Ipak sam upitala, “Zar se nešto dogodilo?” “Ne, ništa posebno,” rekao je i dalje s osmjehom na licu. Očito ga nisam povrijedila onim batinama, nego samo zaintrigirala. Zanimljivo. Međutim, bila sam mu zahvalna što je to odlučio sačuvati kao našu tajnu. To ga je činilo čovjekom vrijednog povjerenja, što je za mene bilo neshvatljivo. Nisam vjerovala da ću ikada u svom životu naići na muškarca kojem mogu vjerovati, a da nije moj otac. Brzo sam odbacila ta razmišljanja i vratila se svom dugo ukorijenjenom nepovjerenju. Morao je postojati dobar odvratan razlog za njegovo ponašanje. Pa, da! Želio mi se uvući u gaćice. “Ona nije žena za tebe,” rekla sam kao rezultat vlastitih razmišljanja. “Zašto to kažeš?” Na trenutak nisam znala što reći, koji razlog navesti. Rekla sam istinu. Jane nije za njega, jer Jane nije postojala, a ja, Alexandra nisam bila za nijednog muškarca, a ponajmanje za njega: ljepotana koji je imao nevjerojatno uzbudljivu vanjštinu, ali ono što je unutra odbijalo me od svakog muškarca. Stoga, ne! Jane nije bila dobra žena za njega. Ali nisam to mogla reći na glas, pa mi je sinula ideja, “Jane uskoro odlazi,” rekla sam. “Zaista?” činio se iskreno pogođenim informacijom koja mu se nije svidjela, “Rekla ti je to? Zašto odlazi?” “Ona je lutalica. Vjerojatno joj je dosta ovog grada, pogotovo jer se uplela u nešto što nije željela.” “Sa mnom?” “Ne,” nasmijala sam se, “U događanja u baru i to što je moj doušnik. Ne želi se previše izlagati i uskoro će napustiti grad.” “Oh. Šteta,” zamišljeno je rekao gledajući u nekakvu točku na stolu. Željela sam napokon završiti ovaj razgovor, zato sam ustala i rekla, “Moram ići. Vidimo se sutra na poslu, Tony,” i napustila sam terasu, a račun sam ostavila njemu. ~ Nalazila sam se u Sawyerovom uredu i molila Boga da me nitko ne otkrije. Ušuljala sam se unutra prije nekoliko minuta kad sam bila sigurna da se Sawyer neće tako skoro vratiti. 173


Oprezno sam prebirala po njegovim ladicama, papirima i fajlovima u nadi da ću pronaći razlog zašto je bio u onoj zalogajnicu u onaj kasni sat, na onako sumnjiv način. Nadala sam se da ću možda pronaći nekakav, pa makar i maleni dokaz o Sawyerovoj upletenosti u Salvadoreve mutne poslove. Zapravo, nadala sam se da je Sawyer krtica koju su moji nadređeni tražili. Ali za sada nisam pronašla ništa. Prošlo je još nekoliko minuta i upravo sam se spremala odustati kad sam primijetila Sawyerov sako kako visi na vješalici pored vrata. Izašao je bez jakne što je značilo dvije stvari: prvo da će se uskoro i vratiti, a drugo da možda nešto ima u džepovima tog sakoa. Brzo sam prišla vješalici i ugurala ruku u džep u kojem sam napipala smotuljak papira kojeg sam izvukla. Na brzinu sam prstima izravnala papir i kad sam pročitala njegov sadržaj od šoka sam zinula. Na njemu se nalazio broj mobitela moje majke. Što bi pobogu Sawyer radio s telefonom moje mame? Izravnala sam drugi papir i shvatila da je u pitanju račun iz one zalogajnice, ali kad sam pročitala sadržaj problijedila sam. Na računu je pisalo da je jedna od osoba naručila čaj od mente i komad čokoladnog kolača s preljevom od vanilije. To je bilo nešto što je mama naručivala od kad sam znala za sebe. Zar se Sawyer onu večer sastao s mojom majkom? Ali zašto? U nevjerici sam zurila u račun, ali sam se trgnula kad sam začula zvuk iz hodnika. Strpala sam papire ponovno u Sawyerov sako i prilijepila se uz vrata osluškujući kretnje u hodniku. Osoba koja je nailazila nastavila je hodati ne zaustavljajući se ispred Sawyerovog ureda. Odahnula sam i kad sam bila potpuno sigurna da je zrak čist otvorila sam vrata i kliznula vani. Otišla sam do stola još uvijek izvan sebe ne shvaćajući zašto se mama pristala naći sa Sawyerom onako kasno. Što je to moglo značiti? Zar je imala ljubavnika? Sawyera? Ali mama i tata su tako sretni i zaljubljeni. Jesam li bila u zabludi u vezi toga? Ne! Odmahnula sam glavom. Da je Sawyer u vezi s mojom mamom ne bi me onako otpilio kad sam došla na razgovor za posao. Sawyer je bio bijesan na mene i bio je previše veseo kad se iskaljivao na meni govoreći mi da neću raditi u ovoj postaji dok je on živ. Njegov bijes je bio 174


velikih razmjera. Mrzio me. Ali od onda je prošlo vremena i možda su se on i moja mama u međuvremenu spetljali, a već duže nisam bila doma. Zapravo, nisam znala kakva je atmosfera vladala u kući Heartovih, je li još uvijek osjećaj ljubavi ispunjavao to imanje ili je zavladao kaos. Odlučila sam da je vrijeme za posjetu roditeljima. Također sam odlučila da ovo saznanje neću podijeliti s Tonyem. ~ Pola sata kasnije dok sam sjedila na suvozačevu mjestu u Tonyevom autu i dalje sam razmišljala o novom otkriću. Bili samo na rutinskoj patroli, ali bila sam previše zaokupljana vlastitim mislima da bih se usredotočila na događanja na ulicama. Taj dio sam prepustila Tonyu zbog čega sam se šokirala kad je naglo zakočio, nepropisno parkirao automobil i izletio vani bez objašnjenja. Zbunjeno sam gledala kako trče preko ceste i ulazi u malenu uličicu. Vjerojatno je ugledao sumnjiva zbivanja pa je otišao izvidjeti. Mrzovoljno sam puhnula, izašla i uputila se za njim. Našla sam ga na kraju malene ulice koja se s druge strane spajala s jednom od glavnih. Činio se iznerviranim zbog nečega. Nervozno je šetao tamo - ovamo i provlačio prste kroz kosu. “Što se dogodilo?” upitala sam. “Učinilo mi se da sam vido Lindu,” odsutno je odgovorio. “Tko je Linda?” Tony me uznemireno pogledao. “Moja bivša djevojka koja je nestala prije dvije i pol godine.” ~ “Kako to misliš nestala?” upitala sam kad smo sjeli natrag u automobil. Počeo je nervozno lupkati prstima po volanu. Vjerojatno toga nije bio ni svjestan, ali zvuk me iritirao. I to nije bilo jedino što me u ovom trenutku frustriralo.

175


“Jednu večer smo imali jednu od gorih svađa i ona je u bijesu izletjela vani,” počeo je objašnjavati, “i više se nije vratila. Nitko je nije vidio, a jedini trag kojeg sam pronašao povezao je njen nestanak sa Salvadorom.” Napokon sam shvatila Tonyevo neprijateljstvo prema Salvadoru i njegovu želju da tog kriminalca zauvijek zatvori. “Kako si uspio povezati Lindu sa Salvadorom?” “Linda je bila plesačica u jednom od njegovih klubova.” Ah, odatle i interes za plesačice kao što su Jane. Iz nekog razloga to mi se nije svidjelo. Nadala sam se da ga je Jane privukla zbog nje same, a ne činjenice da je imao fetiš prema plesačicama. Zar je sličnost između te dvije žene jedini razlog zašto se Tony spetljao s Jane nakon duge dvije i pol godine? Nije mi se sviđala gorčina koja je ostala nakon tog pitanja. “Potraga za Lindom me zapravo dovela u ovaj grad,” rekao je zbog čega sam osjetila ubod ljubomore “Voliš li je još uvijek?” nisam mogla odoljeti pitanju, pogotovo jer mi je rekao da nakon nje nije bio s drugom ženom. Nekoliko trenutaka je šutio i zurio negdje vani. “Ne,” naposljetku je odgovorio. “Pa zašto si onda opsjednut njenim pronalaskom?” To pitanje ga je trgnulo. “Jer se osjećam odgovornim. Da se onu večer nismo onako posvađali ona možda ne bi nestala, možda bi još bila…” zastao je, “Htio sam reći živa, ali zapravo ne znam je li mrtva ili živa.” “Zašto si pomislio da si je maloprije vidio?” Okrenuo se prema meni raširenih očiju. “Učinilo mi se da sam vidio njeno lice, Alex. Zakleo bih se da je to bila ona. Ne priviđa mi se,” pokušavao je više uvjeriti sebe, nego mene. “Zašto si toliko uvjeren?” “Jednostavno: prvi znak je pomalo zločesti osmjeh koji je uvijek lebdio na njenim usnama, toliko tipičan za nju. Mogao bih se zakleti da sam ga uočio na onoj ženi koju sam maloprije vidio. A žena je imala istu boju kose kao Linda i činilo mi se da sam uočio zelene oči. Zatim, način na koji se kretala, taj pomalo 176


mačkasti hod je također bio tipičan za nju,” opet se okrenuo prema meni, “Mogao bih se zakleti da je to bila Linda.” Nisu mi se svidjeli opisi koje je upotrijebio za Lindu jer se činilo kao da opisuje senzualnu i zavodljivu ženu. Kako se, pobogu, boriti protiv nekoga tko je i nakon toliko godina imao takav dojam na muškarca? A onda sam zaustavila razmišljanja. Zar sam se željela boriti za njega? Šokirano sam zurila u Tonya. “Ali zašto sad, zašto ovaj grad?” on je odsutno pogledao vani, “Ne razumijem.” Opet je zavladala tišina. “Vidio sam je kako hoda niz ulicu i skreće u ovu malu uličicu,” naposljetku je dodao, “Dok sam izletio iz auta i došao tamo ona je nestala. Vjerojatno ju je na kraju ulice čekalo vozilo. Zašto ovaj grad? Je li to zaista bila ona?” činilo se kao da razgovara sam sa sobom.

177


10.

Alexandra Heart

Još uvijek šokirana svime što se dogodilo, više nego ikada nastojala sam se usredotočiti na zbivanja u baru. Instinkt mi je govorio da se nešto spremalo. Nisam mogla sa sigurnošću reći što, ali atmosfera je bila nabijena nekakvom napetošću. Nisam to mogla objasniti, ali Sammy, Sal, djevojke i svi ostali činili su se čudnijima nego inače. Pretpostavljala sam da djevojke nisu upućene u događanja, ali one su se povodile po Sammynom ponašanju. Ako je Sammy bila dobre volje djevojke bi se malo opustile, a ako je Sammy bila napetija nego inače to stanje bi se prenijelo na djevojke poput virusa. I bila sam uvjerena da se nešto spremalo. Netko me potapšao po ramenu. Već sam se navikla na taj dodir dok bih prolazila kroz pun bar. Još je bilo i super kad bi me dirali po ramenu, rijetki su sezali za taj dio, većina njih je radije tapšala niže dijelove. Okrenula sam se s lažnim osmjehom na licu i ugledala Tonyeve sive oči zaigranog sjaja. “Bok,” ljubazno me pozdravio. Što on radi ovdje? Zar ne pretražuje grad u potrazi za Lindom? Odbacila sam pitanje. Vjerojatno je došao u izviđanje situacije, što do sada ni jednom nije polučilo uspjehom. Da se nisam zaprosila kao plesačica, nikad ništa ne bismo saznali. “Oh, Tony,” opet sam morala igrati određenu ulogu za njega, “Mislila sam da mi se više nikada nećeš javiti,” hladno sam rekla i pokušala proći pored njega, ali on mi je stao na put. 178


“Zašto bih to učinio?” i dalje se smješkao, što mi se nije pretjerano sviđalo. “Zbog zadnjeg puta, naravno,” hladno sam se nasmiješila. Prišao mi je previše blizu. “Možda mi se svidjelo i želim još,” šapnuo je na moje uho zbog čega sam iznenada zadrhtjela. Nažalost on je to osjetio jer su njegove ruke bile ovijene oko mog struka i jer je rekao, “I tebe to uzbuđuje?” zatim je usnama okrznuo moj vrat. Dodir me toliko iznenadio da sam pomislila kako će mi se koža zapaliti. Nije mi bilo jasno što je pokušavao izvesti. A onda sam shvatila. Iznenadni susret s mogućom Lindom ga je vjerojatno toliko uznemirio da mu je trebalo odvraćanje misli zbog čega je potražio nju. Nije mi se pretjerano svidio njegov motiv. Pokušala sam se izvući iz njegovog zagrljaja, ali nije mi dopustio. Što sam više pokušavala, on me čvršće držao i više privlačio k sebi sve dok nisam potpuno bila prikliještena uz njegovo čvrsto i toplo tijelo. Jednu ruku je položio nisko na moja leđa, a drugom me milovao polako od vrha vrata između lopatica, sve do stražnjice šaljući uzbudljive signale mojim tijelom. Kao da pripitomljava divlju životinju. Poželjela sam zavrištati u protestu, ali bilo je nešto prokleto uzbudljivo u ovoj igri. Do sada me uspijevao uvući u intimne okršaje protiv moje volje, ili bar protiv razuma koji mi je govorio da odem, da ga udarim kako bih se oslobodila i da napustim ovo mjesto, ali nisam imala snage oduprijeti se. Oh, Bože, zašto se nisam mogla oduprijeti? Ali znala sam: i ja sam željela odvratiti misli o toliko toga, od cijelog svog života koji je trenutno bio toliko kompliciran da nisam bila sigurna jesam li imala sve niti u svojim rukama. Željela sam malo oduška, pa sam se polako počela prepuštati. Iako ne zaista, jer nježan otpor sam mu davala, tek toliko da ne pomisli kako sam se predala bez borbe. U njegovom naručju zaboravila je na ljude oko nas, postali su magla koja se raspršila u sitne čestice. Samo je muzika koja je svirala u pozadini postala naglašena, sve glasnija i glasnija, zavodljiva kao i nas dvoje. Osjećala sam njegove krupne šake na svom tijelu i poželjela sam se izgubiti u tim dodirima. Moje lice je bilo naslonjeno na njegove grudi i s užitkom sam zatvorila oči slušajući otkucaje njegova srca izmiješane s muzikom. Po 179


otkucajima sam znala da je miran, usredotočen, ali po pritisku na donji dio mog trbuha itekako sam znala da je uzbuđen. Večeras sam bila odjevena u školsku uniformu, naravno prepravljenu do granice između senzualnosti i vulgarnosti. Imala sam kratku kariranu suknju i bijelu košulju koju sam zavezala u čvor ispod prsa razotkrivajući ravan trbuh. Osjećala sam njegove vrele ruke na svojoj koži. Osjećala sam kako se njegovi prsti polako zavlače ispod košulje. “Želim te,” prošaptao je na moje uho, dovoljno da mi koljena zaklecaju, jer morala sam napokon priznati da sam i ja željela njega. Ali riječi su odbijale prijeći preko mojih usana. Zato sam ga samo pogledala i zurila u njega polu spuštenih kapaka, napola već uzbuđena. Shvatio je, znao je da sam spremna. Vidjela sam u njegovim očima tu spoznaju. Čvršće me stisnuo kao da nije znao što bi. Osjetila sam žurbu u njegovoj izgubljenoj namjeri. Želio je, ali ostao je mirno na mjestu, u gužvi. Nastavila sam promatrati njegovo lice, njegove sive inteligentne oči koje kad bi me pogledale izmiješale bi moje osjećaje kao iskusna kuharica svojom čarobnom žlicom. Njegove oči su uvijek obećavale prodiranje u moje najskrivenije tajne, tajne kojih sam imala mnogo i za sada sam ih uspijevala zaštititi, ali pitala sam se: do kada? Njegove predivne oči koje su u isto vrijeme imale blag izraz, onaj koji ženu prevari da pomisli kako je on zapravo dobar dečko zarobljen u tijelu Apolona, koji uzima žene samo zato jer mu se bacaju u naručje, ali on ih zapravo ne želi povrijediti. Onaj pogled zbog kojeg žena pomisli da će upravo ona biti ta koja će osvojiti njegovo srce, koju neće odbaciti. Onaj pogled koji on postavlja kao zamku za svaku ženu. I vidjela sam sebe kako se približavam toj zamci i stavljam ruku u nju. Znam da će boljeti, ali ne uzmičem, idem naprijed jer ta zamka je okružena predivnim crnim trepavicama i obrvama izvijenima u zavodljiv luk zbog kojeg žena dobije dojam da ju on poziva na nestašnu igru. A nema te žene koja bi odoljela takvom pozivu, jer u isto vrijeme obećaje dobar provod i nešto zabranjeno. Pomaknula sam se uz njegovo tijelo, na što je on reagirao tihim uzdahom. Lagano sam zabacila glavu unatrag, opustivši tijelo dovoljno da on osjeti da me ima u svojim rukama, da sam mu se prepustila. Kao odgovor na to on je čvršće stegnuo svoje raširene šake oko mog struka: uzeo je što sam mu pružala. 180


Ispreplela sam ruke oko njegova vrata podižući glavu prema njemu, dajući mu svoje usne da s njima radi što poželi. Nisam željela prva započeti poljubac, samo sam mu servirala usne. On je kažiprstom kliznuo niz moju bradu, zatim nježno preko punih usana. Uživala sam u pritisku što ga je njegov prst tvorio. Negdje iza nas glasno je odzvonilo razbijanje stakla zbog čega samo se trgnuli iz transa kao da je pored nas eksplodirala bomba. Shvatili smo da je pijanom društvu za susjednim stolom pala boca vina na tlo pri čemu se razbila u mnoštvo sitnih komadića. Jačina tog zvuka dala mi je naslutiti u koliko dubok trans smo zapali, jer u normalnim okolnostima taj zvuk bi prošao skoro neprimijećen. Opet sam pogledala Tonyevo lice i shvatila da ću se sutra vjerojatno predomisliti po pitanju intime s njim, jer bila sam prevrtljiva po tom pitanju, ali gledajući ga sada nisam željela skinuti ruke s njega. Ako bi se pokušali dogovarati za sutra ili neki drugi dan, a ja bi unaprijed znala da je dogovor isključivo zbog seksa, znala sam dovoljno samu sebe – znala sam da bih pronašla mnoštvo razloga za bijeg i odustajanje. Isto tako, znala sam da imam priliku večeras i ako ju ne iskoristim možda nikad ni neću, jer zapravo sam bila kukavica i užasavala se intime. Bojala sam se da ne budem povrijeđena. Zato sam sve ove godine bježala od muškaraca pod izgovorom mržnje i bijesa. Željela sam jednog koji bi me volio kao što mi tata voli majku, ali to nisam uspjela pronaći. Iako je sada i taj svijet bio poljuljan. Na žalost, nailazila sam samo na prevarante i lažljivce, a svaka i najmanja prijevara i laž ostavljale su ožiljke na mojoj duši sve dok više nije ostalo mjesta za nove. S vremenom sam se povukla u sebe pokušavajući zaliječiti rane, izbjegavajući one koji su mi mogli zadati još. I da, Tony je bio jedan od njih, možda je spadao u skupinu najopasnijih, ali bila sam žena od krvi i mesa i imala sam potrebu koja je toliko gorjela da je prijetila da će me živu zapaliti. Užasavala sam se odluke, ali ipak sam ju donijela. Večeras, sad dok sam imala tu mrvicu hrabrosti, odlučila sam odbaciti kukavičluk, uhvatila sam Tonya za ruku i povela ga do vrata koja su vodila uz stepenice do sobe u kojoj sam zadnji put 181


onesvijestila muškarca. I večeras ću u toj sobi pokušati svladati jednog, ali na sasvim drugačiji način. Slijedio me bez riječi, nije apsolutno ništa pitao ni komentirao kao da se bojao da bih se mogla predomisliti i pobjeći. Strpljivo je šutio. U sobi je zasjalo crveno svjetlo, ali ne blještavo nego nježno i erotično, jer se nije nalazilo na stropu nego je bilo nekoliko sitnih svjetiljki po zidovima u visini Tonyeve glave. Ovaj put me taj pomalo prosti izgled sobe nije uvrijedio nego uzbudio. Kako je ljudski mozak čudan… Pored prekidača za svjetlo vidjela sam i prekidač na kojem je pisalo muzika i pritisnula sam ga. Sobu su okupali zavodljivi taktovi koji su instinktivno ženu izazivali da zatvori oči i započne sa senzualnim izvijanjem kao da je sama muzika vodila ljubav s njom. A muzika je bila bujna rijeka koja se razlila iz svog korita ravno po meni uklanjajući sve kočnice i prepreke kojima sam bila naoružana, oslobađajući me. Zatvorila sam oči i nježno, ali senzualno podigla ruke izvijajući leđa, dok sam noge spojila u koljenima, te ih pomalo zgrčila dajući svom tijelu senzualan izgled, jer sam u tom položaju izbacila stražnjicu i grudi. Čula sam njegov zadovoljni uzdah koji mi je dao hrabrosti da nastavim. Izvila sam leđa više u luku podižući ruke. Sam čin rastezanja izmamio je zvuk zadovoljstva iz mojih usta, a senzualnost i napetost su taj osjećaj samo pojačali. Već iduće sekunde Tonyeve ruke su bile na mom tijelu, istražujući. Od brzine kojom mi se primakao oboje smo pali na krevet. Ja na leđa, a on na mene, ali nježno. Nije me pritisnuo svojom težinom jer se rukama odupirao od krevet. Ali zato je napokon pronašao put do mojih usana. Kad je odvojio usne od mojih, iskoristila sam priliku i opet proučavala njegovo lijepo lice, njegove čvrste, ali pune usne. Muževnu, skoro četvrtastu bradu s izraženim visokim jagodicama koje su mu davale pomalo neobičan, ali oštar izgled. Ravan duži nos je pojačavao dojam oštrine i autoriteta. Bio je oličenje muškosti i muževnosti, od lica do crne kose koja mu je padala preko čela, do snažnog vrata koji mi je bio pod prstima, preko širokih mišićavih ramena, zatim preko snažnih leža, uskih bokova i čvrstih nogu. Sve na njegovom tijelu me uzbuđivalo, svaki mišić, svaka linija, svaka oštrina. A najviše od svega, uzbuđivale su me 182


njegove snažne ruke koje su se nalazile na mom tijelu, jer one su u meni budile želju da se pretvorim u ženu. “Oslobodi me,” dahnula sam misleći pri tome na sve spone kojima sam se vezala tijekom godina, misleći na zatvor u koji sam zatvorila svoje krhko biće, svoju ženstvenu stranu, osjećajnu i nježnu. I sada sam željela biti oslobođena svega toga, željela sam po prvi put u životu uživati u samom činu vođenja ljubavi, zavođenja, uzimanja i davanja. S ovim drugim sam oduvijek imala problema. Nikad nisam davala od straha da se ne bih previše razotkrila, ogolila, ali večeras sam odlučila promijeniti igru. Tony je zagnjurio lice u moj vrat i počeo me ljubiti škakljući me usnama, ali u isto vrijeme izazivajući delirij, pogotovo kad je dohvatio ušnu resicu. Došlo mi je da poludim zbog čega sam se počela vrpoljiti pod njim, skoro se bacati čas na jednu čas na drugu stranu, nastojeći se osloboditi njegovih usana koje su pružale božanstveno zadovoljstvo koje je u isto vrijeme bilo savršeno, a opet neizdrživo. Ali on nije popuštao, bar ne dok nije bio spreman, a kad se to dogodilo spustio je usne niže niz moje tijelo, a ja sam već bila iscrpljena od borbe, zato sam se potpuno prepustila njegovim dodirima i emocijama koje je izazivao. Ugurao je prste ispod košulje i ostavljao vrele tragove na mojoj koži klizeći u svim smjerovima dok mi je usnama obilježavao područje tik iznad grudi koje su se nadimale u čežnji za dodirom. I moje ruke su bile znatiželjne, klizale su niz njegova leđa, oko struka, po trbuhu… Oh, njegova majica me frustrirala! Željela sam osjetiti njegovu kožu. Ah, kako sam to željela. Nisam znala zašto, ali pomisao na vrelu kožu me dodatno uzbudila zbog čega sam mu brzim pokretima istrgnula majicu iz traperica i povukla ju preko njegove glave. Kad sam ju odbacila dopustila sam si uživanje u pogledu na njegova prsa i ruke koje su me opkolile u slatkom pritvoru. Gladila sam mu unutrašnju stranu podlaktice, pa više uz nadlaktice. On je zatvorio oči od užitka, a ja sam nastavila dalje do njegovih bradavica i niže preko osjetljivog trbuha. Uživala sam zavodeći ga, uživala sam u njegovim reakcijama na moj dodir. To je za mene bilo nešto sasvim novo: uživala sam u užitku kojeg sam pružala, ali i primala. Moji prsti su se zaustavili na rubu njegovih traperica zbog čega je otvorio oči i pogledao me kao u polusnu. U očima mu je gorjela vatra strasti i nisam se mogla dovoljno nagledati znajući da sam ja ta koja je vatru zapalila. Nakon dvije i pol godine, rekao je. 183


Ta informacija mi je sada dala dodatni poticaj da nastavim dalje. Gurnula me preko ruba. Otkopčala sam kopču remena, zatim dugmad na njegovim hlačama dok je on strpljivo čekao uzdignut iznad mene pridržavajući se snagom svojim ruku. Dok sam polako otkopčavala dugmad, gledali smo se u oči, ozbiljnih i uzbuđenih izraza lica, znajući ozbiljnost situacije, jer ovo što smo radili nije bila igra, bar ne za nas dvoje. Nama je to predstavljalo nešto puno više, jer ni jedno od nas nije se olako davalo drugom biću i znala sam to. Kad sam uklonila zadnju prepreku i spustila mu traperice do pola bedara, on je preuzeo skidanje do kraja. Sjeo je pored mene i odbacio cipele, zatim i hlače. Znala sam da je sad red na mene, stoga sam mirno čekala dok mi je ovaj put licem lebdio osmjeh zadovoljstva, jer sam jedva čekala da me razodjene. Željela sam to. On je polako raspleo čvor moje košulje i dok je to radio svaki put kad bi njegovi prsti dotakli moju kožu jače bih zadrhtjela. Odmaknuo je rubove košulje i počeo me milovati po trbuhu. Zadovoljno sam se nasmiješila i uputila mu zavodljiv pogled. Povukao me da sjednem kako bi uklonio košulju s mene i ujedno je iskoristio priliku da me riješi neudobnog grudnjaka. Kad sam ostala naga ispred njega, na trenutak sam osjetila nelagodu i instinktivnu potrebu da prekrijem grudi, ali ukočila sam ruke. On me već vidio golu i nije mi bilo jasno od kud ova nelagoda. Možda od spoznaje da sam ovaj put odlučila prepustiti se, zbog čega sam se osjećala izloženijom? Kako bilo, pustila sam da uživa u pogledu i što je užitak u njegovim očima bivao veći to sam postajala opuštenija. Legla sam na leđa zadovoljna njegovom reakcijom, izvila se izazivajući ga i pomakla koljeno prema gore dozivajući ga. Prihvatio je poziv i stavio je dlan na moje koljeno klizeći prema unutra, prema najosjetljivijem mjestu koje je sve više pulsiralo. Zatim se nagnuo iznad mene i poljubio mi trbuh, te je nastavio niže klizeći vrškom jezika nježno i razarajuće do ruba suknje koju je uhvatio rukama sa svake strane i jednim potezom 184


skinuo do koljena zajedno s oskudnim gaćicama. Od naglog pokreta sam ostala bez daha, a on se odmaknuo kako bi se mogao diviti prizoru ispred sebe. Da, divio se. Vidjela sam to po izrazu njegova lica i njegova pogleda. Dok je uživao u mom tijelu, odbacila sam odjeću koja mi se zapela oko gležnjeva i riješila sam se svega što me sputavalo, te posegnula za njegovim boksericama. “O, ne,” rekao je kad je uhvatio moju ruku kako bi je zaustavio. “Molim?” iznenađeno sam rekla. “Zadnji put kad sam ti to dopustio otišla si na veoma zbunjujući način i nisam siguran želim li dopustiti da se to ponovi,” nasmiješio se na što sam mu ona uzvratila shvaćajući da me zadirkuje. “Obećajem da neću otići,” rekla sam. “Zamoli me.” “Što?” “Zamoli me da se skinem do kraja,” smješkao se. “Ti si lud,” rekla sam, ali osmjeh nije silazio s mojih usana. Sviđala mi se igra. “Zamoli me,” bio je uporan. “U redu,” popustila sam, “Molim te,” rekla sam i napućila usnice. “Molim te, što?” bio je tvrdoglav. “Oh!” uzviknula sam, ali ne od frustriranosti, nego od čiste zabave, “Molim te, skini se za mene,” glasnije sam se nasmijala. “Vaša želja, moja je zapovijed,” rekao je dobacivši mi osmjeh koji je ujedno bio zavodljiv i vražji, zatim je spustio bokserice, ali ovaj put se nije snishodljivo nasmijao. Bio je ozbiljan i bila sam mu zahvalna na tome, jer upravo ta ozbiljnost kojom me želio uzbudila me više od njegova tijela, ta njegova namjera je bila važnija i uzbudljivija od fizičkog, jer ovaj put zavodio je moj mozak, moje misli, moj um i to je bilo nešto što nikada prije nisam doživjela. Prvi put u životu potpuno sam se predala. ~ A sada je došao trenutak na kojeg sam zaboravila, a kojeg sam se užasavala jednako kao i samog seksa bez emocija. 185


Trenutak nakon seksa. Na brzinu sam se ponadala da neće upropastiti najljepše i najsvetije iskustvo koje sam doživjela. Bila sam na sedmom nebu i iduća riječ koja izađe iz njegovih usta ili bezosjećajan čin mogli su me tolikom brzinom vratiti na zemlju da sam se bojala kako ovaj put ne bi ostalo preživjelih, a tu sam mislila na svoj ego, ponos, srce, dušu i sve ostalo što sam ukrcala na raketu zadovoljstva koja me vinula u oblake. Zapravo su sve to bili slijepi putnici, jer ih nisam željela na tom putu, ali kad je Tony zapalio vatru koja je pokrenula raketu sve što sam imala odjednom se našlo na sjedalima za putnike. S užasom sam gledala polijetanje i sad sam čekala dozvolu za ugodno slijetanje. Ukočila sam se i ispod Tonya koji je trenutak prije doživio svoj vrhunac. Polako se pomaknuo i skliznuo s mene na krevet. Okrenuo se na leđa i zadovoljno se rastegnuo. Pogledala sam ga i uočila kako mu na usnama lebdi osmjeh, ali i dalje sam ukočeno čekala što će se dogoditi. On se zatim okrenuo na bok prema meni, stavio ruku pod glavu i nalaktio se, gledajući me zadovoljnim pogledom. “Hej,” rekao je pospanim glasom i kažiprstom prešao preko gole kože mog trbuha. Zadrhtjela sam od dodira, ali i zbog olakšanja jer je njegova prva reakcija bila slatka i simpatična. I meni je preletio osmjeh preko usana. “Hej,” uzvratila sam mu. “Kako si?” upitao je i činio se iskreno zainteresiranim. “Super,” rekla sam, ali tada sam se sjetila gdje smo se nalazili: u baru na katu! Sammy je mogla upasti svaki tren, možda čak i Sal ili još gore Salvador! Tko zna kako bi Tony reagirao ako bi se njih dvojica suočili. Morali smo otići iz ove sobe, smjesta! Odjednom sam se uspravila, skupljajući svoju odjeću. “Moramo se odjenuti,” užurbano sam rekla. “Ali…” Okrenula sam se prema njemu. “Ne smiju nas pronaći ovdje. Razmisli malo,” naglasila sam zadnje riječi. 186


Tony je na trenutak razmišljao, a onda je shvatio što sam htjela reći jer već iduće sekunde i on je skupljao svoju odjeću i na brzinu se odijevao. “Kad se spustimo dolje moramo se razdvojiti svatko na svoju stranu,” izdavala sam naredbe, “Sammy ne smije posumnjati da smo se spetljali i ni u ludilo ne smijemo izgledati kao par,” došla sam do vrata jer sam već bila gotova, “Idem dolje prva,” zastala sam kako bih ga pogledala, “Vidimo se,” zatim sam nestala kroz vrata. ~ U trenutku kad sam uhvatila za kvaku kako bih izašla iz bara, Sammy me zaustavila. “Čekaj,” rekla je, zbog čega sam problijedila. Jednostavno nisam voljela kad bi se Sammy ponašala izvan normalnih okvira, a to je značilo kad bi me zbog bilo kakvog razloga zaustavljala ili zadržavala ili uopće mi se obraćala. Nevoljko sam se okrenula prema njoj. “Nešto me trebate?” “Da,” stala je ispred mene i pogledala me svojim malenim škiljavim očima, “Želim te pohvaliti,” iznenada je rekla. “Zbog čega?” “Vidjela sam da si koristila našu sobu na katu,” značajno se nasmiješila, a mene je preplavilo rumenilo od nelagode. Sammy je ipak primijetila. “Oh…” “Pokazala si određenu inicijativu koja me, iskreno šokirala, ali veoma mi se svidjelo i uskoro ćemo imati ozbiljan razgovor,” potapšala me po obrazu i udaljila se. Izašla sam vani ne shvaćajući u potpunosti njene riječi. Zar je pomislila da sam nasumice izabrala muškarca iz gužve i odvela ga na kat? Zar u meni vidi dobar materijal za prostitutku? Napravila sam grimasu. Bilo kako bilo, Sammyno pogrešno shvaćanje bi me moglo dovesti bliže dokazima koji su nam bili prijeko potrebni, zbog čega sam odbacila uvrijeđenost i otišla kući. ~ 187


Cijelu noć sam sanjala prljave snove s Tonyem u glavnoj ulozi. Probudila se toliko iscrpljena kao da sam zaista cijelu noć provela hrvajući se s njim pod plahtama. Imala sam osjećaj da gorim od siline uzbuđenja koje je vladalo u snovima. Tony mi se prišuljao s leđa na parkiralištu i po starom dobrom običaju jednim snažnim udarcem mi promiješao kosti. “Huh,” izbio je zrak iz mojih pluća. On se samo nasmijao i protrljao mi kosu što me užasnulo. Stala sam kao ukopana dok se Tony veselo udaljavao prema ulazu u policiju. Na brzinu sam provjerila periku i bolje ju namjestila. Srećom je bio iznimno dobre volje pa se nije obazirao na mene, jer da jest primijetio bi da mi se kosa nakrivila nakon što ju je pošteno protrljao. Htjela sam se naljutiti na njega, ali onda sam se sjetila da sam možda ja razlog njegovog dobrog raspoloženja jutros. Usnama mi je zatitrao osmjeh. Ušla sam u postaju i našla ga za stolom kako nešto pjevuši. Sve više me iznenađivalo njegovo raspoloženje. “Alex,” veselo je izgovorio moje ime. “Što je s tobom?” upitala sam pretvarajući se da sam šokirana, što zapravo i jesam bila u nekoj mjeri. “Ništa, kompa,” nasmijao se, “Ništa.” “Ne vjerujem ti. Ponašaš se čudno,” namjerno sam ga sumnjičavo pogledala, “Što se dogodilo?” “Samo ću ti reći da imam razlog za sreću i to je to,” rekao je i okrenuo se prema papirima na stolu. Bila sam sve više iznenađena njegovim ponašanjem. Ni u snu ne bih očekivala da će se jedan Tony, Apolon koji može imati svaku ženu, tako veseliti i ponašati jutro nakon što smo vodili ljubav. Ne, to nikada ne bih povjerovala da nisam sama vidjela svojim očima. Očekivala bih da će mu to biti nešto normalno, da neće zbog toga imati razlog za slavlje i pretjeranu sreću, očekivala bih da će se pohvaliti prijateljima kako je osvojio još jednu ženu u nizu i kako će urezati još jednu crticu na dovratak svog kreveta, ali ne, on je bio totalna suprotnost svim mojim očekivanjima i nisam znala što misliti. Prišao nam je Jim. 188


“S druge strane prostorije vidim da se nešto čudno događa,” rekao je, “Tony, ti nikada ne dolaziš toliko sretan na posao,” na trenutak ga je proučavao s visoka, “Žena,” jednostavno je rekao, “Razlog je žena. Imao si seks sinoć,” zaključio je Jim. “Glupost,” mirno je rekao Tony i da nisam sa sigurnošću znala da je Jim pogodio, povjerovala bih u Tonyevu mirnoću i njegove iduće riječi, “Ima mnogo drugih razloga za sreću. Evo jedan,” pogledao nas je, “Napokon sam na konkretnom tragu po pitanju Salvadora. Eto razlog za sreću.” Činilo se da je Jim povjerovao u to, a i sama sam se na trenutak zamislila nad njegovim riječima. Možda sam pretjerala kad sam pomislila da sam razlog njegovog dobrog raspoloženja? Možda je rekao istinu da je sretan zbog istrage? Možda je mislio na Lindu koja se iznenada pojavila dajući mu razlog da vjeruje kako je živa i skidajući time veliki teret s njegovih leđa. Što ako se on opet zaljubi u nju? Što ako se sjeti osjećaja koje su ga vezale uz tu ženu prije dvije i pol godine? Ponekad je dovoljno naći se licem u lice s bivšom ljubavi da bi te preplavili osjećaji koje je ta osoba izazivala. Osjetila sam ubod… ne znam čega, ali zaboljelo je. Iako sam postala tjeskobna zbog vlastitih misli, bila sam mu zahvalna što nije spomenuo da je opet spavao s Jane. To je bilo veoma kavalirski od njega. Zagledala sam se u njega duže nego je bilo potrebno jer me pogledao ( vjerojatno osjetivši nelagodu od mog predugog zurenja ) i upitao, “Što je s tobom? Zašto me tako gledaš?” “Oh, ništa,” trgnula sam se, “Oprosti, ali nešto sam se zamislio, nisam zapravo gledao u tebe.” Tony me svejedno sumnjičavo pogledao, a zatim se okrenuo prema Jimu koji je sjeo na slobodnu stolicu. I sama sam sjela. “Pozvao sam Hope na spoj,” odjednom je rekao Jim. “Opa,” uzviknuo je Tony, “Napokon. I kako je prošlo?” “Odbila me,” napravio je kiselu facu, a Tony me kratko pogledao kao da mi želi nešto reći, ali nisam bila sigurna što. “Oh, što se može. Ima i drugih žena,” nastojao ga je utješiti Tony. U tom trenutku je naišla Hope i stala pored našeg stola. 189


“O čemu razgovarate?” upitala je, “Činite mi se poprilično napeti.” “O ženama,” rekao je Jim i arogantno se nasmiješio, “Sinoć mi je jedna upala u naručje i uspjela je pobjeći tek jutros.” Zaprepašteno sam ga pogledala. Zar je mislio da će s takvom pričom postići pozitivnu reakciju kod Hope? Mogao je izazvati samo gađenje. Hope je sigurno pomislila kako je bila u pravu kad ga je odbila. Izigravao je budalu, nešto što zapravo nije bio koliko sam uspjela procijeniti od kako sam se s njim družila kao dio muške ekipe. Jim je bio pas koji je lajao, ali zapravo je bio štene željno pažnje i nježnosti. Apsolutno mi nije bilo jasno zašto je izigravao tolikog idiota i vrijeđao žene svojim glupim komentarima. Zar zaista nije bio svjestan suprotnog učinka kojeg je stvarao? “Zanimljivo,” rekla je Hope poprilično nezainteresirana i pogledala me pogledom koji je u meni izazvao alarm. Nisam u potpunosti razumjela zašto sam reagirala na njen pogled s obzirom da ga nisam uspjela definirati. Možda zato što je ovo bio prvi puta da smo stajale duže jedna uz drugu od one večeri kad me pokušala poljubiti. ”I bila je visoke kvalitete,“ nastavio je Jim s glupom pričom, “Visoka kategorija.” Hope kao da je u njegovim riječima ugledala nekakvu zlatnu priliku, jer su joj iznenada zasjale oči i opet me pogleda, ali ovaj put s dozom zlobe. “Najgori su muškarci koji spadaju u srednju kategoriju,” rekla je ignorirajući Jima. “Kakva je to kategorija?” znatiželjno je upitao Tony. “Oni koji nisu pretjerano zgodni ni ružni. Oni slatki,” pogledala me. Shvatila sam u kojem smjeru su išle njene riječi, “Koji su dovoljno svjesni svog izgleda da znaju da su u redu, ali nisu Apoloni. Takvi su najgori, jer uvjere ženu da su dobri i da ju ne bi povrijedili, a zapravo su najgora vrsta koja postoji. Jako zgodni muškarci su bar iskreni od početka i očekuješ od da te povrijede, ali oni slatki su problem, jer to ne očekuješ od njih,” glas joj je postao otrovan. “A ružni?” nasmijao se Jim.

190


“Svi su muškarci svinje i ne treba im vjerovati,” odjednom je rekla gledajući me i udaljila se od stola. “Opa, tko je njoj stao na žulj?” upitao je Jim gledajući za njom, zatim se okrenuo prema Tonyu i meni, “Mislite da je ljubomorna jer sam spominjao drugu ženu?” upitao je s nadom. “Da, baš je to razlog,” promrmljao je Tony i krajičkom oka me pogledao. Lice mi je gorjelo od nelagode. ~ Bila sam sretna što se primakao kraj smjene u klubu. Upravo sam se nalazila u garderobi i preodijevala se, razmišljajući o Tonyu i kako mi je u jednom trenutku večeras u ruku ugurao komadić papira na kojem je pisalo:

Nađimo se kad ti smjena završi. Čekat ću te u uličici

Iz nekog razloga nisam mogla skinuti osmjeh s lica, sve dok nisam začula nečiji šapat. Mislila sam da sam bila sama u garderobi, ali očito sam se prevarila. Djevojčin glas je dopirao iza velikog zrcala i činilo se da razgovara s nekim, “Ne mogu više ovako,” plačljivo je rekla djevojka, “Sad su nestale Gina i Kate.” “Možda nisu zaista nestale,” rekla je druga djevojka također u polušaptu. “To su moje cimerice i valjda znam ako je nešto čudno. Od sinoć se nisu pojavile, a sve što su koristile svaki dan još uvijek se nalazi u stanu,” još je malo snizila glas, “Našla sam njihove novčanike ovdje u njihovim ormarićima. Bili su tu večeras kad sam došla, ali sada su im ormarići ispražnjeni. Bojim se i želim napustiti ovo mjesto.” “Znaš da je to nemoguće. Sammy ima naše dokumente. Kako misliš otići bez osobne iskaznice, putovnice i svega ostaloga?” “Mogu prijaviti krađu i napraviti nove?” “Zar misliš da ja nisam to pokušala. Osvanula sam pretučena, danima sam se oporavljala bez liječničke njege. Znaš li s čim su mi zaprijetili?” “Ne…” 191


“Rekli su: ako ih napustim da će netko iz moje obitelji sigurno osvanuti mrtav.” “I ti si im vjerovala?” “Zašto ne bih? Ako su mene onako bez problema pretukli, zašto ne bi i nekoga od mojih.” U tom trenutku sam stala na nešto na podu zbog čega je šuškavi zvuk odjeknuo prostorijom. Djevojke su odmah ušutjele. Pretpostavila sam da su se prestravile. Možda su pomislile kako ih je Sammy čula. S obzirom da ih nisam željela prestrašiti na smrt, provirila sam iza zrcala. Obje djevojke su se stisnule u zagrljaj, a oči su im se činile većima od glave. “To sam samo ja,” nježno sam rekla. Djevojke su donekle odahnule jer nije Sammy u pitanju, ali svejedno nisu vjerovale ni meni, zbog čega su i dalje ostale ukočene. Zatim su ustale i započele s preodijevanjem. Upravo u tom trenutku, zbog sličnosti situacije s Daniele, shvatila sam da se Daniele već danima nije pojavila. “Je li netko od vas vidio Daniele?” upitala sam, “Nisam je vidjela već dugo,” od kako su i nju pretukli. Djevojke nisu ništa odgovorile, nego su pokupile ono malo što su imale i užurbano napustile prostoriju. Zamišljeno sam sjela na klupu. Što se dogodilo s Daniele? Morat ću saznati gdje živi. Možda se oporavljala kod kuće? Iz nekog razloga nisam vjerovala u tu opciju. Upravo sam čula da su još dvije djevojke misteriozno nestale - sinoć. Nisam imala pojma. Dok sam se zabavljala s Tonyem na plahtama, dvije djevojke su nestale. Možda sam im mogla pomoći? Možda sam mogla vidjeti nešto što bi poslužilo kao trag, dokaz? Ovako opet nisam imala ništa. Sumnjala sam da bi ove djevojke svjedočile na sudu ili bilo kako pomogle. Bile su prestravljene. Osobno, još nisam bila izložena takvoj torturi, ali osjećala sam da se vrijeme za to sve više primicalo. Da, Salvador me malo provukao kroz prste, što bi bilo koju drugu djevojku samo po sebi dovoljno prestrašilo, ali nisam bila kao te djevojke. Nisam se dala prestrašiti tako lako, a i ovdje sam došla sa saznanjima koje ostale djevojke nisu imale. Znala sam što mogu očekivati. A sad sam morala saznati što se dogodilo. 192


Uzele sam torbicu i otišla kući, odnosno otišla sam u Alexov stan jer sam namjeravala obaviti važan telefonski poziv. ~ Dok sam zaključavala vrata automobila na parkingu policijske postaje razmišljala sam o sinoćnjem razgovoru kojeg sam imala sa svojim nadređenima. Misli su mi bile prekinute kad me netko snažno uhvatio za sako, skoro me podigavši od poda i okrenuo prema sebi. Našla sam se licem u lice s bijesnim Tonyem koji je visoko digao stisnutu šaku kao da će me udariti. “Trebao bih te razbiti!” prosiktao je, “I bih da nisi toliko prokleto mršav i malen!” nimalo nježno me ispustio iz ruke, okrenuo se i pošao prema postaji. Šokirano sam zurila u njega. Kad je došao skoro do pola parkinga, naglo se okrenuo opet prema meni i počeo se vraćati. Što se, dovraga, događa? pomislila sam u panici. Izgledao je kao sam đavao, bijesan i mračan. Opet je stao ispred mene, previše blizu i prosiktao, “Što je ona radila kod tebe?” “Tko?” upitala sam ne shvaćajući. Unio mi se u lice. “Jane! Što je sinoć radila kod tebe? Pratio sam je. Ušla je u tvoj stan i ostala je cijelu noć!” Tek tada sam se sjetila Tonyeve poruke da će me čekati u uličici pored bara. Zadubljena u misli o nestalim djevojkama potpuno sam zaboravila na njega. Mora da me vidio kako izlazim i kad je shvatio da odlazim bez njega vjerojatno mu je moje ponašanje bilo veoma čudno, pa me odlučio pratiti. A kako sam planirala obaviti poziv s mobitela koji je bio namijenjen isključivo za tu svrhu, otišla sam u Alexov stan u kojem sam naravno i prespavala ne shvaćajući da sam putem imala pratnju. Bila sam toliko zaokupljena da sam napravila najveću pogrešku do sada: dopustila sam da budem praćena. Mogao je to biti netko od Salvadorevih ljudi i napasti me, ogorčeno sam pomislila. “Mi smo samo prijatelji,” rekla sam sve više iznenađena njegovim ispadom. 193


“Cijelu noć!” viknuo je, “Prijatelji to ne rade! Što ona ima raditi kod tebe cijelu prokletu noć, a da je toliko prijateljski?” narugao se, “Jesi mi zato rekao da ona nije žena za mene i bio protiv toga da budem s njom? Htio si mi dati do znanja da se ne miješam, jer si već zauzeo tu stolicu!” okrenuo se i otišao. Nisam mogla vjerovati da je bio ljubomoran. A onda sam umorno zatvorila oči. U lijepu kašu sam se uvalila. Što god rekla, Tonyu ništa zapravo neće opravdati činjenicu da je Jane prespavala u Alexovom stanu. Na pitanje zašto nisam imala odgovor, bar ne onaj kojeg sam bila spremna dati. Za sada nije smio znati istinu. Ali ovo je predstavljalo veliki problem. Pogotovo jer sam mu morala reći za nestanak djevojaka, morala sam s njim skovati plan koji će ubrzati ovu operaciju. I kako ću sve to učiniti ako on ne želi razgovarati sa mnom? Sumnjala sam da će htjeti razgovarati s Jane. Oh! Zaboljela me glava. Opet sam morala skovati plan koji će sve dovesti u red. ~ “Hej, Tony,” pozdravila sam ga odjevena kao Jane čekajući ispred njegova stana da se vrati iz ureda. Bilo je osam sati navečer i nadala sam se da se ovo neće odužiti jer bih zakasnila na posao u baru, ali morala sam ovo riješiti. “Što ti radiš ovdje?” oštro me upitao stisnuvši oči. “Alex mi je rekao što se dogodilo i došla sam ti objasniti.” “Ne zanima me,” grubo je rekao i pokušao doći do vrata na koja sam se naslonila. “Slušaj,” rekla sam, “Iako nemaš pravo biti ljubomoran, ipak moramo razgovarati.” “Nemam pravo!?” bijesno me pogledao, zatim je stisnuo vilicu, “U pravu si. Mene se ne tiče što ti radiš i s kim. Doviđenja,” opet me pokušao gurnuti. Ovaj put sam mu to dopustila jer mi nije bilo u interesu nastaviti razgovor u hodniku. Čekala sam da otključa, zatim sam se toliko spretno provukla pored njega kroz otvorena vrata da nije ni shvatio kako mi je uspjelo ući u stan prije njega. 194


Mrzovoljno me pogledao i ipak zatvorio vrata. Otišla sam do fotelje i sjela, zbog čega me pogledao kao da mi zamjeri pretjerani komoditet, ali je zatim i sam sjeo nasuprot mene. “Moramo ozbiljno razgovarati,” započela sam. “Misliš?” narugao se, međutim zanemarila sam to. “Moje ime nije Jane,” rekla sam i zastala promatrajući njegovu reakciju. Samo se namrštio, vjerojatno procjenjujući šalim li se ili ne. “Moje pravo ime je Alexandra Heart…” “Heart?” ponovio je i pomaknuo se naprijed, “Ti si kćer Antonia Hearta?” iznenađeno je upitao. “Da,” oprezno sam odgovorila, “Što s tim? Imaš nekakvih problema s mojim ocem?” “Ne. Zapravo, divim mu se. Čuo sam mnogo o njemu i smatram da je bio detektiv vrijedan mog poštovanja i divljenja,” rekao je, zatim kao da se sjetio svoje ljutnje oštro je dodao, “Što ne mogu reći i za njegovu kćer koja radi u striptiz baru pod imenom Jane.” “Tony…” duboko sam udahnula, “Ja sam detektivka Alexandra Heart na tajnom zadatku u striptiz baru. Identitet Jane Leary je samo paravan pomoću kojeg pokušavam otkriti što se tamo događa.” Od zaprepaštenja je zinuo i zaboravio zatvoriti usta, što mi se učinilo smiješnim, ali ovo nije bio trenutak za smijuljenje. Čekala sam ostatak njegove reakcije. Potrajalo je prije nego je progovorio. Nisam mogla niti zamisliti što se sve vrtjelo u njegovoj glavi i nisam razumjela pitanje koje je iduće postavio, “Što muljaš s Alexom?! Sad kad znam da mu nisi doušnik zanima me odgovor na to pitanje.” “Što? Kakvo je to pitanje?” “To je pitanje koje ću postavljati dok mi jedno od vas ne kaže istinu.” Nisam znala zašto bi mu to pitanje bilo najvažnije, pogotovo nakon što je upravo saznao za moj pravi identitet, ali 195


shvatila sam da neće odustati dok mu ne pružim zadovoljavajući odgovor. “Alex je moj…” tajni identitet, pomislila sam i zagledala se u njegove oči. To bi možda bilo previše informacija. Nisam bila sigurna jesam li mu željela razotkriti sve. Tony je još uvijek mogao biti krtica u policiji. Nitko nije garantirao da nije. Samo zato što smo se spetljali to nije značilo da ga odmah brišem s liste sumnjivih. Istina, nisam vjerovala da je upleten u to, ali opreza nikad dosta, stoga sam rekla, “Alex je moj suradnik i pomaže mi. On je osoba od povjerenja, netko kome mogu proslijediti informacije,” ipak kad sam izgovorila te riječi pregrizla sam jezik jer sam vidjela po njegovom licu da je bio uvrijeđen. A i upravo sam uništila prednost Alexovog identiteta: bliskost s Tonyem. “A ja nisam osoba od povjerenja?” ogorčeno je upitao. “Nisam to mislila…” “Nego što si mislila?” ustao je i otišao do stola na kojem se nalazila boca nekakvog pića. “Ne budi dijete,” upozorila sam ga što se njemu nije osobito svidjelo. “Gubi se,” odjednom je rekao i polako se okrenuo prema meni. “Molim?” iznenađeno sam ustala. “Čula si me. Gubi se. Dosta mi je tvojih laži i uvreda. Najprije si doušnik, sad ste suradnici. Radiš budalu od mene. Volite se zabavljati na moj račun, zar ne? Odlazi. Ne želim te više ni slušati ni vidjeti.” “Ali…” “Odlazi.” Nisam mogla vjerovati što se dogodilo. Dok sam se pokušavala snaći, Tony me već izgurao na hodnik i zalupio mi vrata pred nosom. ~ “Imam samo jedno pitanje za tebe, Tony,” rekla sam ne dopuštajući mu da me u potpunosti ignorira. Sjela sam za njegov stol u postaji odjevena u Alexa Mendeza. Unaprijed svjesna nepotrebnosti pitanja kojeg ću postaviti, odlučila sam da moram nešto reći kako bih privukla njegovu pažnju, “Zašto si toliko ljut 196


na Jane, ako je u tvoj život ponovno ušla tvoja davno izgubljena ljubav?” “Alexandra,” rekao je Tony. “Molim?” zbunjeno sam ga pogledala, a on se okrenuo prema meni i mrko me pogledao. “Njeno ime nije Jane, nego Alexandra.” Odahnula sam. “Svejedno. Postavio sam ti pitanje.” “I to veoma glupo pitanje, ako smijem primijetiti,” rekao je. “Objasni,” nisam odustajala. Opet me mrzovoljno pogledao. indu rekao.”

“Iako ne zaslužuješ objašnjenje ipak ću ti udovoljiti. J a L n e v o l i m,” slovkao je slovo po slovo, “To sam ti već

Bila sam tvrdoglava i nisam se zadovoljila njegovim odgovorom. “Od kud znam da govoriš istinu.” “Pretpostavljaš da su svi kao ti,” sarkastično je primijetio, “Da lažu čim zinu.” “To nije istina,” oštro sam rekla, a onda sam postala bolno svjesna da je u pravu. Toliko sam mu lagala da ni sama više nisam znala što je istina, a što laž. Tony je zapravo imao potpuno pravo biti ljut na mene. Ako jednom sazna cijelu istinu, bila bih šokirana ako bi ikada više pronašao način da mi vjeruje. Svojim ponašanjem sam iz našeg odnosa oduzela ono što je bilo najvažnije: povjerenje. Razmišljajući o tome odjednom sam shvatila da sam počela u njemu gledati saveznika i osobu od povjerenja. Zapravo me ta spoznaja iznenadila, jer nisam primijetila kad i kako se to dogodilo. On je prvi muškarac pored kojeg sam se osjećala donekle sigurnom i na moje zaprepaštenje, ja sam bila negativac u ovoj priči. Ja sam bila lažljivica i prevarantica. “Ako te možda muči pitanje zašto mi je toliko važno što ste mi lagali i zašto me to toliko uznemirilo,” započeo je, prekidajući moje misli, “Pa, evo da ti ipak odgovorim. Pogodilo me jer sam vjerovao i tebi i njoj. Ti si mi se zavukao pod kožu i nikad ne bih pomislio da bi mogao učiniti nešto da me na ovaj način izigraš, ali 197


bio sam u krivu. A Jane, odnosno Alexandra,” ispravio se uz ironičan ton, “Ona mi se svidjela kao ni jedna žena do sada,” snizio je ton, “i informacija da je zapravo detektivka samo ju je još više izdigla u mojim očima. Koji sam idiot,” odjednom je rekao i prošao prstima kroz kosu, dok sam zapanjeno zurila u njega. “Ne razumijem…” “Nema se tu što razumjeti,” oštro je rekao i ustao od stola. Zurila sam za njim. Je li Tony upravo rekao da mu se Alexandra svidjela kao ni jedna žena do sada? Nisam znala što misliti o tome.

198


11.

Alexandra Heart

Napokon sam došla kod roditelja. Najavila sam dolazak zbog čega je tata organizirao maleni privatni roštilj, vraćajući me u prošlost i budeći uspomene kada je taj događaj predstavljao nedjeljnu tradiciju obitelji Heart. Nešto što već godinama nismo napravili. Preplavila me nostalgija. Zakoračila sam na zelenu travu prostranog dvorišta iza kuće i možda po prvi put u životu postala svjesna napetosti koja je vladala među roditeljima. Nisam bila sigurno jesam li prije bila slijepa na to ili sad pretjerujem sa zapažanjem nečega što nije bilo tamo? Ali od kako sam pronašla mamin broj u Sawyerovom džepu sve mi je bilo drugačije. Pomnije sam se zagledala u govor tijela roditelja. Tata je u jednoj ruci držao špatulicu s kojom je okretao meso na roštilju, a drugom je obgrlio mamu i poljubio je u čelo. Sasvim normalna slika, nešto što sam gledala cijeli život. Ali sad sam po prvi put postala svjesna mamine reakcije. Činila se više nego ukočenom u muževom naručju. Čak i izraz njenog lica nije bio prirodan, činilo se kako je osmjeh bio prisilan, neiskren. Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Mama se izvukla iz neugodnog zagrljaja pod izgovorom kućanskih obaveza, a kad me ugledala njenim licem je ovaj put preletio iskren osmjeh, pa čak i olakšanje što me vidi. Jasno sam uočila razliku između iskrenog i lažnog osmjeha. Srce me zaboljelo. Osjećala sam se kao da sam zakoračila u ''Zonu

199


sumraka'' i stvarnost koju sam do sada poznavala više nije postojala. “Alex,” pozdravio me otac, dok je mama koračala prema meni raširenih ruku. Mahnula sam tati i usredotočila se na mamu. Kad sam došla do nje, toplo me zagrlila i poljubila u obraz. “Napokon si došla,” rekla je i nježno se zagledala u moje oči, “Nedostajala si mi.” Postala sam svjesna tuge u majčinim očima, nešto što nikad prije nisam primijetila. A tuga se činila tako dubokom i ukorijenjenom da sam posumnjala da je uvijek bila tu, samo što se nisam obazirala. Bila sam zaslijepljena površnom slikom koju su postavljali za druge. “Hoćeš li mi pomoći u kuhinji?” upitala me, “Trebamo donijeti piće i sve što nam je potrebno za piknik vani,” nasmiješila se. “Naravno,” odgovorila sam i u zagrljaju s mamom pošla prema kući. ~ “Što ima između tebe i Sawyera?” odjednom sam upitala Alex. Nije imalo smisla izbjegavati temu. Željela sam znati istinu i ako su moji roditelji bili nesretni željela sam znati. Možda sam im nekako mogla pomoći. Na spomen Sawyerovog imena mami je zamalo ispala čaša iz ruke, ali se brzo sabrala. “Zašto postavljaš takvo pitanje?” oprezno je upitala i okrenula se prema meni “Znam da si se sastala s njim u zalogajnici izvan grada, što mi se čini veoma neobičnim,” mama je problijedila čuvši moje riječi, “Mama, što se događa?” “Ti znaš za to?” šokirano me upitala. “Da. Nema smisla skrivati mi, ipak sam detektivka. Stoga ti savjetujem da mi kažeš istinu.” Nervozno je odmakla uvojak kose s čela. Na trenutak je zurila u pod, zatim me pogledala.

200


“Ali, molim te da ne kažeš ocu ništa o ovome,” prestrašeno je zamolila, “On ne smije saznati.” “Obećajem da mu neću ništa reći,” pokušala sam ju smiriti, jer sam vidjela da se sve više uznemirivala, “Sve je u redu,” prišla sam joj i stavila ruku na njeno rame, a mama me pogledala svojim modrim očima u kojima su se pomiješale tuga i strah. “Mama, reci mi istinu,” nježno sam je poticala. Uzela je kuhinjsku krpu i počela brisati suhe ruke. “Želio me vidjeti,” rekla je. “Dobro, ali zašto?” “Kako bi mi rekao da postoji način da te primi.” Na očekivala.

trenutak

me

zbunila s odgovorom

kojeg nisam

“Molim? Kakav način?” Spustila je pogled. “Rekao je da će te primiti ako mu se vratim.” “To je apsurd!” uzviknula sam, “Kakva hrabrost!” “Alex, smiri se,” uznemireno je rekla i pogledala prema prozoru koji je gledao na dvorište, “Ne želim da se tata uznemiri.” Međutim nisam se obazirala na njene riječi. “Nisi valjda pristala?” upitala sam. Pogledala me. “Naravno da ne.” “Ne mogu vjerovati da je to učinio!” nastavila sam. “Nije bio vulgaran,” nježno je dodala nastojeći ublažiti moju reakciju. “Još ga braniš?” uzviknula sam u nevjerici. “Zaboravljaš da sam nekoć davno bila u vezi s tim muškarcem i jako dobro znam tko je on,” odjednom je mama čvrsto rekla, “A on je dobar čovjek koji zapravo ne bi nikog namjerno povrijedio.” U nevjerici sam je promatrala. “Ali, ne ponaša se kao dobar čovjek,” istaknula sam. 201


“Znam,” zastala je na trenutak, “Michael mi je samo želio reći da me još uvijek voli, ništa više.” Nisam mogla vjerovati da je mama tako pričala o svemu tome, kao da je to sve zapravo u redu. “Imaš li aferu s njim?” odjednom sam upitala. “Naravno da ne. Kakvo je to pitanje?” brzo je odgovorila raširivši oči u nevjerici. Činila se iskreno zaprepaštenom. “Voliš li tatu još uvijek?” Mama je previše ukočeno zurila u mene, zatim je odgovorila. “Naravno da volim.” Osjetila sam bol shvativši da laže. Predugo je pauzirala prije nego je odgovorila, a dok je govorila nešto nije bilo kako treba. Zar sam nešto propustila svih ovih godina dok nisam živjela s njima? “Mama, što se događa?” zabrinuto sam upitala. “Ništa, dušo,” odgovorila je, prišla mi i zagladila moju kosu, “Ne smiješ se opterećivati nečim što ne postoji. Ja nemam avanturu sa Sawyerom, niti s nekom drugim muškarcem. Vjerna sam tvom ocu,” rekla je, poljubila me u čelo i uputila se vani s pladnjem pića. Osjećala sam da je mama rekla istinu u vezi vjernosti, ali to što nije imala ljubavnika nije značilo da nije istog željela ili da je tatu još uvijek voljela. Nešto nije bilo u redu. Sad sam to znala. Kad sam izašla vani mama je već postavila maleni stol, a tata je stavljao meso u veliku zdjelu. Idilična slika, ironično sam pomislila. Mama mi se nervozno nasmiješila kao da me moli da ne spominjem razgovor koji smo vodile u kuhinji, a tata se široko osmjehnuo. “Sjedni,” veselo je rekao i stavio veliki komad mesa na moj tanjur. Protiv volje sam se morala nasmijati tatinom ponosnom izrazu lica. Izrazu kojeg je uvijek imao kad bi roštiljao, kao ponosni mužjak koji hrani svoju obitelj. Zaboljelo me srce od tuge. Mama ga više nije voljela. Što ako me maloprije lagala i ako je ipak u vezi sa Sawyerom? Oh, glava će mi eksplodirati. 202


Tata je sjeo na svoje mjesto i počeo rezati meso u svom tanjuru. “Kako napreduje krinka?” upitao je uz osmjeh. Ta situacija ga je očito još zabavljala, “Na kojem slučaju radiš? Shvaćaju li te ozbiljno onako odjevenu?” Razumjela sam njegovo nepovjerenje i porugu s obzirom da je on cijeli život bio ozbiljan policajac i detektiv, pa je moj pristup zbog toga doživljavao neozbiljnim, možda čak i uvredljivim. Znala sam da nije mogao razumjeti to što sam radila, ali nisam mu to zamjerila. Današnje vrijeme je bilo drukčije od onog u kojem je otac radio. “Sve napreduje po planu,” započela sam glumeći vedrinu, “Radim s Tonyem i nitko u postaji ništa ne sluti.” “To samo govori o njihovoj sposobnosti kao detektiva,” grleno se nasmijao, a mama je pomno jela odrezak kao da nikoga nije bilo u blizini. Ta odsutnost se činila tako prirodnom da sam se zapitala kako to prije nisam uočila. “Nemoj tako, tata,” odsutno sam rekla, zatim sam se koncentrirala na razgovor, “Ni ti me nisi prepoznao. Uostalom,” rekla sam nastojeći promijeniti temu, “radim na zanimljivom slučaju.” “Je li? A kakav bi to slučaj bio?” “Pokušavamo uloviti Salvadora, ako si možda čuo za njega.” Tata se zagrcao s komadom mesa, a mama mu je brzo dodala čašu s pićem. Kad je otpio gutljaj i pročistio grlo, progovorio je, “Čuo sam za njega, ali nije mi drago što ti radiš na tom slučaju.” “Zašto?” pomalo nezainteresirano sam upitala. “Previše je opasno. Ne sviđa mi se kad se tako izlažeš.” Zavrnula sam očima. Ponašao se kao da sam i dalje malena djevojčica i to me ponekad veoma frustriralo. “Ja sam velika cura,” nevoljko sam istaknula. Nisam voljela zalaziti u tu temu s njim, jer je bio tvrdoglaviji od mene. “Srećom je slučaj pretežak za tebe,” odjednom je rekao, “Nitko nikada nije uspio povezati Salvadora s prljavim poslovima. Sve se svodi na priče po ulicama.” 203


“Pa, sad će se to promijeniti,” rekla sam, a on me sa zanimanjem pogledao. “Kako?” Na trenutak sam razmišljala koliko ću mu razotkriti, zatim sam rekla, “Postoji jedna plesačica,” rekla sam zaključivši kako mu neću reći da sam ja ta plesačica, jer sam mogla zamisliti kako bi burno reagirao. “I što s njom?” “Ona nam pomaže, daje nam informacije o događanjima u jednom baru koji je u Salvadorevom posjedu.” “Zaista?” činio se iskreno zainteresiranim i izgledalo je kao da je zaboravio na moju smiješnu ulogu u svemu tome. Odahnula sam. Možda će mi sada napokon odati priznanje, “Koliko ste otkrili?” “Poprilično, još samo moramo skupiti dokaze…” “Još nemate nikakve dokaze?” prekinuo me. “Nažalost, ne. Djevojke se boje i neće da govore o ničemu, a Jane...” “Tko je Jane?” opet me prekinuo. “Jane Leary je djevojka koja nam pomaže, ali nažalost ona sama nije još svjedočila ničemu što bi nam moglo pomoći na sudu.” “Hm…” zamišljeno je rekao, “Ne želim da se previše izlažeš, Alex,” zabrinuto je rekao, “Molim te, budi oprezna.” “Znaš da hoću, tata. Uvijek sam oprezna,” rekla sam uz osmjeh. ~ Uznemirena poslijepodnevom kojeg sam provela kod roditelja, rastrgana između očevih komentara na račun moje krinke i rada u policiji i maminih reakcija koje nikada do danas nisam primjećivala, osjećala sam se shrvanom. Očajnički mi je bio potreban zagrljaj ljudskog bića kojem sam vjerovala. I ponovno sam bila šokirana kad mi je u mislima odzvonilo Tonyevo ime. Kako sam mu uspjela pokloniti toliko dozu povjerenja? Nisam bila sigurna, ali žudjela sam za njegovim dodirom. Samo problem je bio što me on nije želio vidjeti. 204


Ispravila sam ramena. Kad je mene do sada sprječavalo nečije mišljenje? Bila sam uvjerena da sam njegovo mogla promijeniti. Bar ću pokušati. Već sam ionako bila u automobilu na pola puta do njegova stana. Nisam se namjeravala vratiti u prazninu svog. To bi me samo dotuklo. Trebalo mi je društvo, pa makar se samo svađala s njim. Kad mi je otvorio vrata činio se u kaosu. Kosa mu je bila raskuštrana, a košulja rastvorena i izgužvana. Na trenutak sam se prestrašila da možda nije ugostio drugu ženu. “Jesi li sam?” upitala sam oštrije nego sam planirala. Naslonio se na dovratak i prekrižio ruke na prsima. “Što se tebe to tiče?” iskrivio je usne u podrugljiv osmjeh. Stisnula sam zube. Trebalo mi je ovo, posvađati se s nekim, izbaciti negativnost i frustraciju, zbog čega sam objeručke prihvatila njegov stav. “Ne tiče me se,” rekla sam naizgled mirno, “ali moram s tobom razgovarati i samo me zanima jesi li zauzet?” “Već sam ti rekao da ne želim razgovarati. Ne vidim što ti tu nije jasno.” Da mi kao Alexu nije rekao ono što jest, njegov hladan ton bi me sigurno otjerao, ali ostala sam. “Ti ne trebaš govoriti, samo slušaj,” namjerno sam rekla. Ispravio se, “Ne, hvala.” “Tony, ne budi toliko tvrdoglav!” uzviknula sam kad sam shvatila da je posegnuo za vratima. “Oh, zar postoji doza tvrdoglavosti koje bih se trebao pridržavati? Imaš li možda nekakav priručnik za ovu svoju igru, jer mi očito mnogo toga izmiče. Ako bih slijedio tvoja pravila možda bih napokon shvatio što pokušavaš izvesti…” “Ništa ne pokušavam! Ne možeš se tako ponašati,” odjednom sam bila na rubu suza. Zaprepašteno me pogledao. “Tko si ti da ćeš mi reći kako se mogu ponašati?” Šutjela sam, jer nisam znala što reći na to pitanje. Imala sam toliko identiteta, ali zapravo nisam znala tko sam. 205


Nakon nekoliko trenutaka moje šutnje, zaključio je, “Tako sam i mislio,” posegnuo je rukom kako bi zatvorio vrata. “Molim te,” šapnula sam, “nemoj me odbiti.” Zastao je i dobacio mi nesiguran pogled kao da procjenjuje kakvu igru igram. “Odbiti u vezi čega?” mrzovoljno je upitao. “Molim te, moraš shvatiti da moje laži nemaju nikakve veze s tobom. Nisam lagala kako bih te povrijedila, nego kako bih sebe zaštitila,” molećljivo sam ga pogledala tražeći da mi ne zatvori vrata pred nosom. Mirno je stajao čekajući ostatak mog izlaganja, pa sam nastavila, “Moji nadređeni su me poslali ovdje s misijom i jedan od glavnih uvjeta je bio da nikome, ali baš nikome, nisam smjela razotkriti svoj pravi identitet. Čak ni moji roditelji ne znaju da radim u striptiz baru ni zašto sam se vratila u ovaj grad,” činilo se da su ge te riječi malo omekšale, jer je na trenutak odbacio strogi izraz i napadački stav, “Alex je bio jedini koji je znao, samo zato što me prepoznao. Njega poznajem još odavno i ne možeš nam zamjeriti što te nismo uvukli u priču s obzirom da te nisam ni poznavala. Ispočetka si mi bio samo jedan od klijenata,” trznuo se, ali sam nastavila, “zatim sam uvidjela da ti mogu vjerovati s određenim informacijama, a kad si doznao da surađujem s Alexom bilo je sve lakše zajedno surađivati. Molim te, shvati da zapravo nisam znala kako ti reći istinu s obzirom da smo od početka u nekakvom čudnom odnosu. Nakon što smo se spetljali i dalje ništa nije bilo definirano…” zastala sam, “Jednostavno je došlo do velikog nesporazuma, do pogrešnih odluka i lošeg tajminga…” opet sam ušutjela gledajući ga, “Nikad nisam željela nikoga povrijediti, a najmanje tebe. Nisam ovo planirala, nisam tebe planirala… Molim te, nemoj me odbiti…” ponovila sam, na što me on opet zbunjeno pogledao. Nisam više imala riječi kojima bih opisala koliko mi je očajnički bio potreban dodir drugog ljudskog bića, koliko mi je bilo potrebno osjetiti bliskost i sigurnost nečijeg zagrljaja. Trebala sam predah od svega, trebala sam nešto što će mi zaokupiti i um i tijelo, nešto da zaboravim sve nedaće koje su me stisnule uz zid prijeteći uništenjem. Trebala sam ga i zato sam mu prišla u jednom koraku, obavila ruke oko njegova vrata i bez pitanja zauzela njegove usne moleći sve svece ovoga svijeta da me ne odbije.

206


Na trenutak se ukočio, a ja sam nastavila s osvajanjem ne dajući mu šansu da se izmakne. Položio je dlanove na moj trbuh kao da će me odgurnuti što me uplašilo i navelo da se čvršće privinem uz njega. Pokušavala sam ga navesti da rastvori usne i da mi uzvrati poljupcem. Ovo je bilo očajno teško! Nikad se nisam našla u ovakvoj situaciji. Većinom su muškarci bili ti koji su osvajali, a mi žene smo glumile žrtve. Kako, po bogu, osvojiti ovu gromadu od čovjeka koji se činio kao kamen pod mojim rukama? Kako otopiti led i navesti ga da mi ugrije srce? Nježno sam klizila jezikom po njegovim usnama nadajući se da ne izigravam budalu. Kad sam osjetila nježni trzaj preplavila me nada da možda nije toliko hladan koliko se činio. Ali, zatim sam osjetila nježno guranje. Pokušavao me odlijepiti od sebe! Ne, to nisam smjela dopustiti. Već sam se dovoljno osramotila i odlučila sam ići do kraja. Zaplela sam prste u njegovu kosu i snažno zalijepila grudi uz njegova prsa kako bi osjetio moju toplinu i otkucaje mog srca. Zatim sam ga nježno ugrizla za usnu kako bih ga navela ih napokon rastvori, što je i učinio. Produbila sam poljubac zahtijevajući da mi uzvrati. Nakon nekoliko sekundi njegove ruke su kliznule niz moja leđa i sa sobom donijele veliko olakšanje koje me preplavilo. Od zadovoljstva sam zabacila glavu unatrag zbog čega mi se s usana oteo strastven uzdah. Ali, već iduće sekunde sam zaronila zube u njegovo golo rame grizući prekrasno, toplo meso, osjećajući konture njegovih snažnih kostiju pod jezikom. Zastenjao je i naslonio glavu na moju dok me rukama čvršće obavijao oko struka. Pronašao je put do moje ušne resice prijeteći da će me brzo dovesti do ludila, od kojeg ionako nisam bila daleko. Opet sam zabacila glavu, a on je usne prebacio na prednji dio mog vrata, ližući, grizući… Usnama je kliznuo niže prema mojim grudima dok mi je dlanovima pridržavao izvijena leđa. Zatim me povukao natrag i zarobio mi usne. Podigao me od poda, nogama sam ga obgrlila oko struka kako bih nam olakšala i čula sam zvuk zatvaranja vrata iza sebe. Bila sam nejasno svjesna da me nosi u sobu. Nije mi bilo važno, samo sam željela osjećati njegovo tijelo pod prstima, grebati ga, lizati, stiskati… Uzeti sve što sam mogla, sve što mi je nudio… i više… 207


~ U Tonyevom stanu, na krevetu, smještena udobno u toplom zagrljaju, stisnula sam se uz njegovo tijelo i sjetno uzdahnula svjesna kako je biti u muškom zagrljaju poseban doživljaj i užitak. To je bio doživljaj koji je opuštao sve mišiće i uklanjao stres svakodnevnog života, to je bio lijek koji bi svaki doktor trebao propisivati ženama diljem svijeta. “Očito sam budala kad sam toliko brzo popustio,” čula sam ga kako govori, dok je moja glava počivala na njegovim prsima. “Nije istina,” rekla sam i nasmiješila se. “Trebao bih te izbaciti vani.” Podigla sam glavu kako bih ga pogledala i vidjevši osmjeh na njegovim predivnim usnama opet sam se opustila. Na trenutak sam pomislila da je bio ozbiljan. “Oprosti,” rekla sam iskreno, “Zaista mi je žao…” “U redu je,” prekinuo me i povukao čvršće u zagrljaj, “Tako mi Bog pomogao, ali oprošteno ti je,” zatim me poljubio toliko slatko da sam zaboravila zbog čega sam se ispričavala. “Ne mogu vjerovati da sam pomislio da ste Alex i ti u nekakvoj vezi,” odjednom je rekao, zbog čega me preplavilo rumenilo. I bila sam u vezi s Alexom, i to u vezi kakvu on nikada ne bi mogao pogoditi i nisam bila sigurna kako bi reagirao ako bih mu rekla istinu. Na trenutak sam otvorila usta u namjeri da mu sve kažem, ali onda sam se zagledala u sive oči koje su me toplo gledale, koje su obećavale zaštitu, a ta toplina i sigurnost su mi sada trebale više nego bilo što drugo na svijetu. Pogotovo jer je toplina na koju sam navikla nestala iz mog doma. Tony je postao jedino sigurno utočište i nisam se mogla toga odreći. Ne još. Doći će vrijeme kad ću mu sve objasniti, kad se pripremim na veliki rizik koji istina vuče za sobom, kad budem spremna. “I ja sam na kratko pomislila da si ti još uvijek zaljubljen u Lindu,” rekla sam i nasmiješila se, Čini se kako smo oboje bili u zabludi. Opet me jače privukao u zagrljaj. “U gorkoj zabludi,” rekao je, zatim me pogledao kao da se nečemu čudi. “Nešto nije u redu?” upitala sam. 208


“Ne mogu vjerovati da si detektivka i ne mogu vjerovati koliko me taj podatak zapravo oduševljava. Mislim da nisam nikad upoznao nekoga kao ti, Alexandra Heart. I moram priznati da si bila veoma uvjerljiva kao Jane. Uspjela si me zavarati njenim ponašanjem.” “Hvala ti,” nasmijala sam se, “Iako si o Jane imao jako loše mišljenje…” “Ali to sam brzo ispravio,” prekinuo me. “Joj, umalo sam zaboravila,” odjednom sam rekla i skoro se uspravila u sjedeći položaj. “Što?” začuđeno me upitao. “Nestale su još dvije djevojke.” “Kad? Kako?” i on se uspravio u sjedeći položaj, zatim me privukao u svoje naručje što mi se neizmjerno svidjelo. “Onu večer dok smo bili u sobi na katu bara. Kasnije sam načula dvije plesačice kako razgovaraju o nestalim djevojkama. Kad sam im se obratila nisu željele pričati sa mnom, tako da nemam sve podatke, ali…” odmaknula sam se od njega i pogledala ga, “Ovo predugo traje, Tony. Moramo uskoro pronaći dokaze. Moramo spasiti one djevojke.” Pogladio me po licu. “Znam. I mene cijela ova situacija frustrira.” “Posljednjih godina je trgovanje ljudima alarmantno poraslo,” ogorčeno sam rekla, “Žalosno je što postoje slučajevi kad obitelji koje žive u teškim uvjetima prodaju svoju djecu samo da bi preživjeli. Kako se boriti protiv toga?” “Sami ne možemo ispraviti nepravdu u svijetu, ali možemo popraviti situaciju u ovom gradu,” zastao je, “Bar možemo pokušati.” “Učili su me da postoji nekoliko faza.” “Kakvih faza?” “Prva je regrutacija ili vrbovanje potencijalnih žrtava. Obećavanje dobro plaćenog posla van zemlje ili daleko od rodnog mjesta. Obećavanje boljeg života. Strašno je što osobe koje vrbuju potencijalne žrtve mogu biti i ljudi iz njihove blizine, netko kome te djevojke vjeruju: poznanik, prijatelj, obitelj, dečko. Ja sam, kao Jane, još uvijek u prvoj fazi. Druga faza je transport. Potencijalna 209


žrtva najčešće ne sređuje sama dokumente za odlazak, nego za nju to čini osoba koja ju je vrbovala. Sređivanje vize, radne dozvole i slično. U ovoj fazi žrtve još uvijek ništa ne sumnjaju. Naravno, ako u pitanju nije otmica. Ako jest, onda je žrtva itekako svjesna loše situacije. Treća faza je pakao u kojem se žrtvu zlostavlja fizički, psihički i seksualno, nakon čega slijede prodaja i ropstvo. Trgovci najčešće koriste ove metode kako bi imali vlast nad žrtvom: oduzimaju joj dokumente, prijete nasiljem njihovim obiteljima, zadužuju ih govoreći im da će ih osloboditi tek kad odrade dug u iznosu kojeg je trgovac platio za njih, neki trgovci od svojih žrtvi stvaraju ovisnike o drogama i najvažnije od svega izoliraju ih od ostatka svijeta.” “Ne sviđa mi se što radiš u onom baru,” odjednom je rekao i poljubio mi sljepoočnicu. Bila sam iznenađenja nježnošću kojom je to napravio i na trenutak mi se učinilo da se djelić zida kojeg sam dugo gradila oko sebe počeo raspadati, ali samo maleni dio, “Što ako se oni odluče na drugu fazu?” upitao je, “Otmica ili nešto slično.” “Znam se brinuti za sebe. Svaki dan odlazim na posao spremna na najgore i svaku večer se vraćam kući preplavljena olakšanjem što se to ipak nije dogodilo.” “Ali postoji nepravilnost u tim fazama,” iznenada je istaknuo. “Kakva nepravilnost?” sa zanimanjem sam upitala. “Rekla si da dokumente oduzimaju tek u zadnjoj fazi, ali spomenula si da su tvoje dokumente već uzeli.” Protiv volje sam se nasmiješila. “Ne drže se svi pravila. Te faze su osnovna struktura, detalji ponekad mogu varirati od slučaja do slučaja. U Salvadorevom slučaju postoji vjerojatnost da oni djevojke već sada psihički maltretiraju oduzimajući im dokumente, a i postoji fizičko nasilje također. Na taj način ih možda već pripremaju na poslušnost i slamaju im otpor kako bi se njima lakše upravljalo kad nastupi stvarna prodaja kao što se dogodilo s Melissom.” “Svejedno, ne želim da više radiš tamo, Alexandra,” rekao je i zagledao mi se duboko u oči.

210


“Moram to obaviti. Kako ćemo drukčije doći do dokaza. Jedine informacije koje smo skupili došle su preko Jane. Da nema te uloge, ne bismo imali ništa.” “Znam, ali pronaći ćemo način, samo prestani tamo raditi,” njegova zamolba se činila iskrenom i krajnje ozbiljnom. Ostavila me bez teksta i dugo sam o tome razmišljala kad sam kasnije bila u svom stanu. Tony je uspio u mnogo čemu biti drukčiji od svih muškaraca koje sam do sada upoznala, prvenstveno po osjećajima koje je kod mene počeo pobuđivati. Nisam ih još u potpunosti definirala, ali pomalo sam ih se bojala, jer su sa sobom nosili rizik izlaganja bolu i povrijeđenosti. Nisam željela da me Tony povrijedi, ali nisam se željela ni udaljiti od njega samo zbog tog glupog straha. Misli su mi odjednom pobjegle prema Sawyeru i mami. Je li ona na putu da povrijedi tatu? Mogla sam zamisliti količinu boli koju će mu nanijeti ako zaista ima ljubavnika i k tome još tatin gorki rival… Zar je to jedini način kako veze završavaju, povređivanjem? Bez obzira na godine sreće prije toga. Pokušala sam još jednom odvagnuti mamin stav prema Sawyeru. Rekla je kako se našla s njim samo kako bi razgovarali i tada joj je ponudio ucjenu… Nisam bila sigurna što vjerovati jer mi se izgovorene riječi nisu poklapale s njenim govorom tijela. Tada mi je sinula ideja, ne baš pametna, ali nije mi bilo važno. ~ Napokon odjevena u sebe, Alexandru Heart, stajala sam ispred vrata Sawyerove kuće i kratko pozvonila. Vidjet ćemo tko govori istinu, a tko ne. Sawyer je otvorio vrata i namrgodio se kad me prepoznao. “Što ti radiš ovdje?” oštro je upitao. “Zar me nećeš pozvati unutra?” ignorirala sam njegovo pitanje. “Ne. Sve što mi imaš reći možeš to učiniti na trijemu.” “Dobro,” hladno sam rekla i povisila ton, “Kako se usuđuješ ucjenjivati moju majku?” Zaprepašteno me pogledao dubokim zelenim očima. To je bila dubina koju nikad prije nisam primijetila kod njega. 211


“O čemu pričaš?” Naljutilo me njegovo odglumljeno iznenađenje, pa sam ga gurnula u stranu i ušla u unutrašnjost kuće koja je imala pomalo starinski izgled. Sve je bilo obavijeno u tamno drvo, ali zanemarila sam to i usredotočila se na njega koji je još uvijek stajao pored ulaznih vrata. “Znam da ste se sastali u zalogajnici u kasni sat…” Koraknuo je prema meni. “Ona ti je rekla za to?” njegovo iznenađenje se ovaj put činilo iskrenim. Nasmiješila sam se. “Da, rekla mi je.” “Ne razumijem…” “Dopusti da te prosvijetlim,” prosiktala sam i uperila kažiprst prema njemu, “Ako se još jednom približiš mojoj majci, neće Antonio biti taj kojeg ćeš se bojati…” zaprijetila sam, a Sawyer se iznenada nasmijao. “Nemoj me nasmijavati svojim glupavim šalama. Očito ti majka nije rekla razlog našeg sastanka, jer da jest ne bi me sada ovako napadala,” postavio se hladno i samouvjereno, što me zbunilo. “Naravno da mi je rekla. Ponudio si joj radno mjesto za mene u zamjenu za… nju.” Glasnije se nasmijao. “Ne moram tvoju majku ucjenjivati da bih je dobio.” “Kako se usuđuješ!” prosiktala sam. “Ne! Ti si ta koja je upala u moj dom i napadaš me glupostima. Ja bih tebi trebao postaviti to pitanje.” Ali, nisam se dala smesti njegovim riječima. Željela sam istjerati istinu na svjetlo. Do kraja! “Nije ti dovoljno što si je uvrijedio ucjenom, nego je još i vrijeđaš ispred mene?” “Nisam je uvrijedio. Umišljaš.” “Hoćeš reći da se moja mama dobrovoljno sastala s tobom? Nije mogla spavati, pa je odlučila doći u zalogajnicu bez razloga?” 212


“Ono što se događa između mene i tvoje majke, tebe se ne tiče,” raširio je osmjeh, “Bar ne za sada.” “Prokletniče,” procijedila sam plašeći se značenja njegovih riječi. “Prava si kći svoga oca,” rekao je s gađenjem, “Zbog njega te ne mogu ni pogledati,” na trenutak je zastao, te dodao izmijenjenim glasom, “A mogla si biti moja kći…” “Hvala Bogu što nisam,” prosiktala sam, otvorila vrata i snažno zalupila za sobom. Umorno sam se naslonila na vrata kad sam izašla. Oh, mama u što si se to uvalila? Morat ću ponovno razgovarati s njom, jer ništa mi nije bilo jasno. Sawyer je tako čudno govorio o njoj. Mislila sam da je zaljubljen u nju, ali način na koji je pričao govorio je suprotno. Što se zapravo dogodilo onu večer u zalogajnici i koji je pravi razlog njihovog sastanka? ~ Cijelu večer sam razmišljala o Sawyeru i mami nesvjesna pijanih mušterija u baru. Jedva sam čekala kraj smjene kako bih se mogla povući u osamu svog stana. Trebalo mi je malo mira i tišine kako bih dobro razmislila o svemu što se dogodilo zadnjih nekoliko dana. Osjećala sam se umornom i psihički iscrpljenom. Dva posla, previše identiteta, previše informacija koje nisu vodile nikamo. Počela sam ludjeti. Ako se uskoro ne dogodi nešto što bi pospješilo istragu, imala sam osjećaj da bih najradije odustala od svega. Čemu ovoliki trud i muka ako nije davalo nikakvog rezultata. Bila sam na samom rubu odustajanja. Bilo mi je dosta i bara i Sammy i odvratnih muškaraca oko mene. A djevojke koje nisu željele o ničemu razgovarati su me frustrirale do bola. Zašto bih im pomagala, gnjavila se, ako one nisu željele pomoći meni. Frustrirano sam puhnula. “Jane, dođi sa mnom,” progovorila je Sammy iza mojih leđa. Opet sam mrzovoljno uzdahnula. Bilo mi je dosta svega. Pogledala sam Sammyne škiljave oči i osjetila želju da joj udijelim sočnu pljusku što bih i mogla učiniti na kraju večeri, jer bila sam sve bliže odustajanju. Zaključila sam ovo: ako se do kraja radnog vremena ne budem osjećala bolje dat ću otkaz u ovom baru, nazvat će nadređene i reći im da istraga ne vodi nikamo. Dat ću 213


otkaz kao Alex Mendez, uzet će ono malo ušteđevine iz banke i otputovati na nekakvu egzotičnu lokaciju uz more kako bih napunila baterije i oporavila se od svega. Ako i dobijem otkaz kao Alexandra Heart, nije me više bila briga. Kad se vratim s putovanja pronaći ću nekakav uredski posao u mirnoj policijskoj postaji i umirati od dosade. Mrzovoljno sam pošla za Sammy prema vratila koja su vodila na kat. Opet, hladno sam zaključila. Ako ju ovaj put netko dotakne definitivno ću se potući. Osjećala sam da bi mi dobro došlo da se ispušem u fizičkom obračunu. Popela sam se iza Sammy uz stepenice i koračala iza nje kroz hodnik prema vratima ureda. Nisam imala pojma zašto bi me Salvador želio vidjeti ovaj put. Nisam ništa napravila. Odjednom sam začula zvuk iza sebe i prije nego sam se uspjela okrenuti zgrabile su me nečije krupne ruke, stavile mi vlažnu krpu preko usta nakon čega sam potonula u tamu.

214


12.

Alexandra Heart

“Idiote!” Čula sam oštar ženski glas kako mi dopire do svijesti. “Znaš li koga si doveo?” upitala je žena, dok sam seborila kako bih se vratila u svjesno stanje. Omamljenost je bila kao teški prekrivač. “Ne razumijem… Želio je nju,” progovorio je muškarac nervoznim glasom. “On će poludjeti, možda nas čak i ubiti zbog ovoga,” opet je rekla žena, zatim su se začuli ljutiti koraci udaljavanja i opet frustrirani uzvik ženskog glasa, “Idiote!” Čulo se udaljeno zatvaranje vrata, zatim tišina. Nekoliko trenutaka poslije, napokon sam otvorila teške kapke i prvo što sam ugledala bilo je tlo. Glava mi je počivala na hladnoj površini betona. Kad sam se pokušala pomaknuti shvatila sam da su mi ruke zavezane iza leđa. Sjetila sam se da me Sammy vodila na kat kad su me zgrabili. Pitala sam se jesu li saznali za moj pravi identitet ili je došlo vrijeme za moju prodaju? Prva opcija mi se nije činila vjerojatnom s obzirom da nisam ostavila nikakve tragove, zbog čega sam nevoljko zaključila da će me uskoro pripremiti za trgovinu. Nervozno sam uzdahnula promatrajući prašnjavi pod. Samo mi je još ovo trebalo uz sve probleme koji su me zatrpali. Ali, ruku na srce, znala sam da je postojao rizik otmice od prvog 215


dana kad sam počela raditi u onom baru i stoga si nisam dopustila kukanje. Nisam imala taj luksuz. Morala sam stisnuti zube i sagledati cijelu situaciju kako bih što prije pronašla rješenje. Odgurnula sam se ramenom od tla, laktom stvarajući potporu kako bih se postavila u sjedeći položaj, jer je položaj u koje sam se nalazila bio krajnje neudoban i bolan. Sudeći po ukočenosti koja me zahvatila, procijenila sam kako sam ovdje ležala vjerojatno nekoliko sati bez svijesti. Kad sam sjela, shvatila sam da su mi i noge bile zavezane u gležnjevima. I to je bilo za očekivati. Promotrila sam prostor oko sebe i zaključila da se nalazim u nekakvom napuštenom skladištu, jer se svuda oko mene nalazio goli beton. Nisam bila sigurna je li skladište moglo pripadati baru ili sam bila na nekoj drugoj lokaciji. Ako su me prebacili negdje drugo, pitala sam se kako su to izveli? Jesu li me iznijeli niz ono tajno stubište i ubacili u vozilo koje je možda čekalo u stražnjem dvorištu? Ili je ovo ipak bio jedan od prostora bara za koji nisam znala… do sada. Napela sam uši kako bih se mogla orijentirati po zvuku, ali izvana nisam čula nikakav zvuk. Nisam bila sigurna je li razlog tome bila dobra izolacija ili sam se ipak nalazila negdje izvan samog grada, jer se nije čula gradska vreva? Opet sam pozornost usmjerila na sebe. Počela sam pomicati ruke kako bih procijenila koliko čvrsto su me zavezali i bili mogla opustiti konop, ali uskoro sam zaključila kako je čvor bio otporan na pokušaje oslobađanja. Nalazila sam se u bezizlaznoj situaciji. S obzirom da sam bila obučena za ovakve situacije nastojala sam odagnati strah, jer sam znala da od te emocije nisam imala nikakvu korist ni olakšanje. Samo bi mi dodatno iscrpilo snagu koju sam trebala čuvati za kasnije. Jedino što sam mogla bilo je što hladnije glave čekati priliku koju bih mogla iskoristiti za bijeg ili borbu, ali čekanje se odužilo više nego sam očekivala. Činilo se kako je prošlo pola dana i mnoštvo mučnih misli prije nego sam začula zvuk otvaranja teških metalnih vrata. Već sam ionako bila na rubu živaca od prekomjerne tišine u koju sam bila uronjena. Ali zvuk pridošlica mi nije olakšao to stanje. 216


Napela sam se. Na dnu velike prostorije izronila su dva krupna, nepoznata muškarca. Protiv volje me preplavila tjeskoba. Došli su do mene hladnokrvnih izraza na licu, zatim su me nimalo nježno uhvatili za nadlaktice i bez riječi podigli s poda kao da sam pero, nakon čega su me počeli nezgrapno vući, jer nisam mogla hodati zbog zavezanih gležnjeva. Osjećala sam se bespomoćno i nije mi se svidio taj osjećaj. “Tko ste vi?” upitala sam. Nisu se obazirali na pitanje nego su me nastavili vući usredotočeni na izlaz. “Gdje se nalazimo?” bila sam uporna, ali bez uspjeha. Pokušala sam zapamtiti što više detalja u vezi njihovog izgleda, u slučaju ako bi ih kasnije trebala identificirati. Obojica su imali velike, okrugle i ćelave glave kao brojni izbacivači i tjelohranitelji koje sam viđala u baru. Jedan od njih je na desnoj podlaktici imao tetovažu samostrela koja mi se nije činila profesionalno napravljenom, nego je više podsjećale na one nastale u vojsci ili zatvoru s karakterističnom zelenom bojom. Drugi nije imao nikakve vidljive značajke po kojima bih ga lako izdvojila iz skupine, pa sam mu nastojala zapamtiti crte lice. Nažalost, nisu se puno razlikovale od lica ovog drugog, jer su obojica imali manji, okrugli nos, tanke usne i smeđe oči. Po izgledu su se činili kao braća. Nema veze, morala sam raditi s onim što sam imala. Očekivala sam da će me iznijeti vani, možda utrpati u vozilo, ali oni su me ugurali kroz nekakva uska vrata koja su vodila u hodnik sa stepenicama. U zraku sam osjetila vlagu, što mi je bilo čudno. Spustili smo se dolje. Prošli kroz jedan prolaz, skrenuli lijevo, zatim opet lijevo, pa desno… sve dok mi se nije zavrtjelo od brojnih skretanja. Na kraju smo se zaustavili ispred crnih drvenih vrata. Jedan od muškaraca je kratko pokucao, nakon čega se čulo komešanje s druge strane, zatim otvaranje vrata. Dočekao nas je još jedan muškarac koji se pomaknuo u stranu propuštajući nas da uđemo. Na brzinu sam procijenila situaciju. 217


U tamnoj prostoriji sam nabrojala sedam djevojaka, sve zavezane uz cijevi na zidovima. Neke od njih su sjedile, a druge su ležale na podu očito ozlijeđene. Prepoznala sam Daniele koja mi je pomogla s trikom kako bih se pretvarala da pijem alkohol, te Ginu i Kate koje su zadnje nestale i za čiji nestanak sam načula od njihove cimerice. Ovaj put Daniele nije imala teške ozljede, samo modrice koje su prolazile, ali zato je Kate bila teže ozlijeđena što je moglo značiti da im je pokušala pružiti otpor ili je možda poslužila kao primjer ostalim djevojkama želeći im poslati poruku što ih čeka ako ne budu poslušne. Grubo su me smjestili u jedini prazni kutak prostorije i zavezali za cijev. Činilo se da su namjerno vezali djevojke tako da ne budu preblizu jedna drugoj jer je postojao popriličan razmak među njima. Sobom je vladala sablasna tišina. Cure kao da su se bojale glasno disati, a kamoli nešto drugo. Ni jedna se nije usudila pogledati u mom smjeru. Kad su ona dvojica izašli, nitko se nije usudio pomaknuti dok je div od muškarca koji nas je čuvao sjedio pored vrata i činilo se kako igra nekakvu igru na mobitelu. Bar sam po zvukovima pretpostavila da je igrica u pitanju. Uporno sam pokušavala uhvatiti pogled jedne od djevojaka, ali bezuspješno. Pitala sam se što ih je toliko prestrašilo? Osim same situacije, naravno. Ali nekako sam vjerovala da je postojao još nekakav razlog zašto su uporno zurile u pod ili zid. Nakon nekog vremena sobom je odjeknuo zvuk komešanja koji je zapravo dolazio izvana, zatim se opet začulo kratko kucanje. Sve su se djevojke grčevito stisnule uz zid i prestrašeno pogledale u čuvara koji je nemarno ustao i otvorio vrata kroz koja su opet ušla ona ista dva muškarca, ali ovaj put su u rukama nosili djevojčice kojima nije moglo biti više od jedanaest-dvanaest godina. Nosili su ih kao da se radilo o vrećama krumpira, što me zgrozilo. Curice su također u tišini zavezali, ali njih nisu razdvajali kao ostale. Obje djevojčice su imale suzama umrljano lice i toliko velike oči od straha da mi se srce stisnulo od jada i muke. Poželjela sam zadaviti naše tamničare golim rukama. Bili su gori 218


od najgore životinje, jer životinje su ubijale iz potrebe, a ovi muškarci su bili bezosjećajni monstrumi gonjeni pohlepom i primitivnim porivima. Bijes me toliko obuzeo da mi se zamutilo pred očima. Djevojčice su se stisnule jedna uz drugu i drhtjele kao grančice na vjetru. Činile su se previše mršave, neuhranjene i bolesne. Nisam razumjela kakvo čudovište je moglo dopustiti takvo nešto? Ovaj osjećaj bespomoćnosti me sve više nagrizao kao smrtonosna kiselina. Skoro sam počela osjećati fizičku bol u želji da nešto poduzmem. ~ Nekoliko mučnih sati kasnije, neke od djevojaka su zaspale što od umora ili bolova ili možda zbog pokušaja da bar na kratko zaborave mjesto na kojem su se nalazile, dok su druge zurile u zidove i čekale neizbježno. I sama sam se borila protiv sna i psihičkog umora. Cijeli dan sam provela u iščekivanju i napetosti i to je na kraju razvuklo moje živce i iscrpilo me više nego sam željela dopustiti, pa čak i priznati samoj sebi. Sve više sam razumjela izbezumljenost ovih djevojaka, jer ovo jest bilo psihičko mučenje, najgora vrsta jer od fizičke boli se osoba ponekad i mogla distancirati, ali kako se udaljiti od onoga što ti je zaokupljalo misli? Kako se udaljiti od straha koji se širio tijelom kao hobotnica s tisuće krakova? Bože, bila sam tako umorna. Dan uz roditelje, primoravanje Tonya da mi oprosti, suočavanje sa Sawyerom, zatim smjena u baru nakon čega je uslijedila otmica kao šlag na kraju. I današnji dan kojem nije bilo kraja. Sve me to toliko iscrpilo da više nisam mogla ni ispravno razmišljati. Nije mi se sviđalo što sam se našla u ovakvom stanju, jer trebao mi je bistar um u slučaju da mi se ukaže prilika za bijeg. U trenutku kad mi je glava skoro klonula, vrata su se iznenada otvorila i kroz njih je ovaj put ušlo sedam muškaraca na čelu sa Salvadorom. Utroba mi se stegnula. Djevojke su se prestrašeno trgnule i skupile, a muškarci su se rasporedili po prostoriji i počeli odvezivati cure od cijevi ostavljajući im i dalje poveze oko ruku i nogu, dok je Salvador sve nadgledao. A onda je njegov mrki pogled susreo moj i tu ostao. Zurio je u mene cijelo vrijeme dok me jedan od njegovih pomoćnika odvezivao. Nije mi se to svidjelo, ni malo. 219


Kad su sve djevojke bile odvezane poredali su nas u kolonu i izvodili iz sobe kao stoku, jednu po jednu, dok su muškarci pastirski nadgledali povorku. Kad sam prolazila pored Salvadora, iznenada je rekao muškarcu pored mene: “Obrati posebnu pozornost na ovu. Puna je trikova,” prosiktao je. Začuđeno sam ga pogledala ne shvaćajući značenje njegovih riječi. Zašto je baš mene izdvojio iz cijele skupine? Zašto bi mu Jane predstavljala toliku prijetnju? Zatim mi je sinulo! Možda su saznali da se Jane viđala s Tonyem koji je za njih predstavljao veliku prijetnju. Sammy me vidjela kako idem s njim na kat onu večer. Možda su saznali tko je on i zaključili da sam im prijetnja? Napokon je cijela ova situacija počela imati smisla. Izgurali su nas u hodnik na čijem dnu su bile stepenice. Popeli smo se na prvi, zatim na drugi kat. Tek tada sam postala svjesna koliko je zgrada zapravo bila velika. Prošli smo kroz praznu prostoriju, ušli u manji hodnik, te se popeli još i na treći kat koji je jedini izgledao uređeno. Ovdje su zidovi bili obojani u bijelu boju, vrata na sobama su se činila novima, a negdje u pozadini je svirala muzika. Prošli smo duž hodnika i došli do otvorenih vrata, zatim ušli u prostoriju koja je bila prostrana i uređena kao bordel, što je ova zgrada vjerojatno i bila. Cijela prostorija je bila obavijena nekakvim crvenim zavjesama, bordo tapetama, te tamnim namještajem. A zrak je bio težak i zagušljiv. Ako su prozori i postojali, sumnjala sam da su bili otvarani. Do mene je došao Salvador i stavio ruku na moje rame kako bi me zaustavio, dok su ostali nastavili u drugu prostoriju. Nije mi se svidjelo što me zadržao, jer nije moglo biti dobro. Sigurno se nije odlučio smilovati i pustiti me, iako bih to voljela najviše na svijetu u ovom trenutku. Teško sam progutala i pogledala ga. Uzvratio mi je pogled, ali na mračan i prijeteći način. Nisam ga željela provocirati, bar ne u ovoj fazi, stoga sam nastojala zadržati bezizražajan izraz na licu. Držeći ruke na mojim ramenima usmjerio me prema jednom od velikih zrcala iza kojih je bio debeli zastor i gurnuo me kroz otvor bez da je izgovorio i jednu riječ.

220


Ušla sam u manju prostoriju u kojoj se nalazio kratki šank, veliki tamni stol iza kojegje sjedila nepoznata žena s dvojicom tjelohranitelja. To je vjerojatno bila žena čiji sam glas čula kad se tek probudila na ovom mjestu. Iza sebe sam osjetila Salvadora. Žena je izgledala egzotično: zamamne obline, duga smeđa, kovrčava kosa i zanimljive zelene oči. Odisala je seksipilom i činila se kao prava domina: stroga i zahtjevna. “Aleksandra Heart,” progovorila je maznim glasom. Znala je moje pravo ime? Nasmiješila se vidjevši iznenađenje na mom licu koje nisam uspjela na vrijeme skriti. “Pitaš se kako znam?” nastavila je. “Da,” oprezno sam rekla. “Dopusti da se najprije predstavim. Moje ime je Linda Stilles.” Raširila sam oči. “Tonyeva Linda?” u nevjerici sam upitala, “Ali… zar nisi nestala prije nekoliko godina?” Opet se nasmijala pokazujući lijepe bijele zube i senzualne usne. “Nestala sam za Tonya,” mirno je rekla. Njena bezbrižnost me naljutila. “Znaš li da je proveo cijelo ovo vrijeme pokušavajući te pronaći?” ljutito sam upitala. Nemarno je slegnula ramenima. “Znam. Također znam da je na tom putu pronašao zamjenu za mene,” opet se nasmiješila, “Tebe.” Ukočila sam se. Koliko je Linda zapravo znala? Tko je bila ona u cijeloj ovoj priči? “Kako znaš za to?” morala sam upitati. Zavalila se u naslon stolice. “Znam da je Tony došao u ovaj grad prateći mog supruga…”

221


“Supruga?” šokirano sam ponovila i pogledala u Salvadora koji me i dalje mrko promatrao. Linda se široko osmjehnula. Činilo se kako ju je cijela ova situacija izrazito zabavljala i to me počelo frustrirati. “Da. Vjenčali smo se malo nakon što sam nestala,” rekla je i pogledala iza mene, “Vidiš, Salvador je posjedovao bar u kojem sam radila i bio je moj ljubavnik tijekom veze s Tonyem. Svađa koja se između Tonya i mene dogodila samo me potakla da ostavim stari život iza sebe i krenem novim putem, jer znala sam čime se Salvador bavio,” zaljubljeno ga je pogledala, “U isto vrijeme sam se spetljala s predstavnikom policije i s predstavnikom kriminala, oba veoma moćna u svom području,” ta pomisao kao da joj je godila, “Ali izabrala sam Salvadora i njegov način života. Ispostavilo se da mi takav život više nego odgovara, ostvarenje mog sna. A posao nas je doveo ovamo,” raširila je ruke, “i saznala sam da je kratko iza nas došao i Tony, što me iznenadilo. Nisam očekivala da će biti toliko sposoban. Od svojih doušnika sam saznala da nije bio svjestan mog postojanja. Glavna okupacija mu je postao Salvador,” opet se osmjehnula, “Uskoro nas je počeo zabavljati, zbog čega smo ga pustili neka kopka oko nas i trudili smo se da mu nikada ne ostavimo dovoljno dokaza. Moj najdraži dio je kad bi mu ubili doušnike, jer sam znala koliko ga je to frustriralo.” “Ali, kako ste mene povezali s Tonyem?” nestrpljivo sam upitala. Odjednom se uozbiljila. “Zaista smo vjerovali u tvoj identitet Jane Leary, tj. Salvador i ostali su povjerovali u to. Saznali smo da se Tony navodno počeo viđati s jednom od naših plesačica, što nam nije bilo baš po volji, zbog protoka informacija, naravno. Nakon toga je s vrha došlo naređenje da uklonimo tu Jane, odnosno tebe,” opet se nasmiješila, “Jane nam je počela predstavljati prijetnju na više načina. Zapravo nismo bili ni svjesni da se Tony vrzmao po našim barovima dok nije otkrivena vaša afera. A sada najzanimljiviji dio,” rekla je i ustala, zatim se uputila prema meni pokazujući besprijekornu figuru snažne i senzualne žene koja je znala što činiti s muškarcima. Osjetila sam tračak ljubomore, jer nisam bila sigurna kako se natjecati s nekim toliko nezaboravnim kao što se Linda činila. Nije ni čudo što je Tony sve ove godine bio opsjednut 222


traganjem za ovom ženom. Da sam zaista bila muško vjerojatno bih i sama prevrnula brda i mora kako bih ju pronašla. Je li Tony lagao kad je rekao da je više nije volio? “Kad sam danas prvi put vidjela Jane,” nastavila je, “shvatila sam tvoju laž. Jer vidiš, Alexandra Heart, znam tko si ti. Znam kako izgledaš i sada polako povezujem zašto si došla natrag u svoj rodni grad,” zastala je ispred mene i zamišljeno rekla, “Zaposlila si se kod nas kao plesačica. Mogu samo pretpostaviti da si na nekakvom tajnom zadatku, bilo da te netko poslao ili samoinicijativno,” ali već u idućem trenutku je odmahnula rukom, “Sad više nije važno zašto si tu,” opet se zlobno osmjehnula, a onda joj je licem preletjela sjena brige, “Međutim, osoba koja je naredila da se ukloni Jane Leary ne zna da ste vas dvije ista osoba zbog čega smo Salvador i ja u nevolji. Ako on sazna da smo te držali ovdje ne znam što bi nam učinio.” “I ona,” upao je Salvador nervoznim glasom što mi je bilo čudno za njega. Nisam ga doživljavala kao muškarca koji se bojao nekakve misteriozne žene o kojoj je govorio, “Ne smiješ zaboraviti na nju, jer ako ona sazna odmah bi mu rekla. Znaš da jedva čekala da nas se riješi.” Linda me pogledala stisnutih oči, “Zbog tebe smo u nevolji.” “Ne razumijem…” “Vidiš, u nedoumici smo. Ako te ubijemo kako ćemo objasniti nestanak Alexandre Heart, a da sumnju ne bacimo na sebe, a ako te pustimo… pa previše znaš, previše si vidjela. Kao što vidiš, nemamo baš mnogo izbora. Zato smo se dogovorili da ćemo ipak ići s prvim planom: uklonit ćemo te i dat ćemo sve od sebe kako bismo prekrili tragove tvog boravka ovdje i zakopati činjenicu da si ti zapravo Jane. Njemu, a ni njoj, nećemo ništa reći i nadati ćemo se sretnom završetku.” “Tko su on i ona?” Nasmijala se i zavjerenički pogledala Salvadora. “Oh, zar ne bi voljela znati,” prešla je kažiprstom preko mog obraza, “To je informacija bez koje ćeš morati umrijeti. Međutim, moraš biti sretna,” odjednom je rekla i udaljila se, “Nećeš imati istu sudbinu kao ostale djevojke. Ti ćeš umrijeti, a one nemaju taj luksuz.” 223


“Što ćete učiniti s onim djevojčicama?” brzo sam upitala. “Oh, one nam donose najviše novca. Nemaš pojma koliko je perverznih ljudi u svijetu koji su spremni bogato platiti za mlado meso,” govorila je dok se udaljavala prema tjelohraniteljima. “Kako možeš…” “Sve je to posao, draga moja,” bezbrižno je rekla i sjela. “Ali one su tako mlade, nevine… Izgledaju neuhranjeno i bolesno.” “Uskoro neće biti ni mlade, ni nevine,” nasmijala se, “Uostalom, takvim djevojčicama dajemo čarobni napitak kako bi izgledale zdravije.” “Kakav napitak?” “Steroid zvan Oradexon.” “Što?! Steroid koji se koristi za udebljavanje stoke?!” zaprepašteno sam upitala. “Da. On djeluje protuupalno i snažno potiče imunitet zbog čega dobiju onaj lijepi i prividno zdraviji izgled. I njihove obline se popune baš onako kako nam je potrebno. Vidiš, muškarci više vole žene koje izgledaju zdravo i uhranjeno. Na tom steroidu jedna djevojka ima snage opslužiti tucet muškaraca u jednom danu. S obzirom na krizu, takve djevojke nam vrijede zlata.” U nevjerici sam zurila u nju, ne znajući što reći. Zapravo znala sam. Željela sam opsovati i zakopati šake u lice te prelijepe kučke sve dok joj ne skinem odvratni samodopadni cerek s usana. “Vodite je odavde!” odjednom je naredila, “Pripremite je za sutra,” još jednom se zlobno nasmijala i s tim osmjehom me ispratila iz sobe. ~ Prošao je još jedan dan u zatočeništvu. Malo po malo, izvodili su jednu po jednu djevojku iz sobe u kojoj su nas držali. Pretpostavljala sam da su ili prodavane ili stavljene u sobe ovog bordela/zgrade. Čak su i djevojčice odveli što sam s tugom morala gledati. Sada smo u sobi ostale samo Kate i ja. Pogledale smo se, ali nismo mogle razgovarati, jer je s nama boravio čuvar. Imala sam previše vremena za raznolika razmišljanja. Mislila sam na svoje nadređene kojima se nisam javila i pitala se 224


jesu li shvatili da sam nestala i što su činili po tom pitanju? Sumnjala sam da će me pronaći. Ni sama nisam bila sigurna na kojoj lokaciji se nalazila ova zgrada. Je li bila u gradu, van grada ili dalje? Da je zgrada izgledala sumnjivo davno bi bila pretražena od strane policije, tako da je postojala velika vjerojatnost kako je u pitanju bio dobar paravan. Kriminalci su se osjećali previše opušteno i odavali su dojam kao da se ne boje racije. Nametala su mi se pitanja: Tko je zapravo bio krtica u postaji i koliko je ta osoba bila upletena u sve ovo, te koliko je položaj te krtice u policiji bio snažan i moćan? Je li ta osoba štitila ovu zgradu? Je li Sawyer bio iza svega? Sjetila sam se Tonya i novostečenog povjerenja prema njemu. Nisam mogla pronaći niti jedan razlog koji bi bio protiv tog povjerenja i nadala sam se da će me on tražiti. Odjednom sam shvatila koliko mi nedostaje. Njegov dodir, zagrljaj, toplina njegova tijela uz moje… Uzdahnula sam. Imala sam takvu sreću: kad sam se napokon zaljubila i upoznala muškarca koji me osvojio kao ni jedan do sada, zaprijetila mi je smrt. Postojala je velika vjerojatnost da ga više nikada neću vidjeti, dotaknuti, poljubiti. Uvukao mi se pod kožu, a da nisam ni shvatila kad ni kako. Sumnjala sam da ću se uspjeti izvući iz ove situacije. Bilo je bolno priznati poraz, ali morala sam biti realna. Prvo: bila sam vezana na način da se nisam mogla osloboditi, a drugo: bila sam uvelike nadbrojena i sutra mi se spremao kraj o kojem nisam imala snage ni razmišljati. Ipak, u meni je tinjala nada, malena, ali dovoljna. Što ako bih uspjela pobjeći? Željela sam život, željela sam Tonya. Mama i tata su imali problema u braku i željela sam im pomoći kako bi to riješili. Oni su uvijek bili meni na raspolaganju i htjela sam im vratiti uslugu. Bilo je toliko toga što sam još željela od života i nisam se mogla tek tako predati. Morala sam pokušati… Sutra. ~ Došlo je jutro koje zapravo nisam ni vidjela ni osjetila, nego sam pretpostavljala da je svanuo novi dan kad su došli po mene i odveli me, ovaj put u sobu s napravama od kojih sam problijedila.

225


Čula sam za mučenja, čitala o njima, imala sam predavanja o tome i što sve ne, ali ovo je bio prvi put da sam se s tim pojmom susrela s perspektive mučenika. Osjetila sam kako mi cijelo tijelo obavija hladni znoj. Bože, molim te daj mi snage da se izvučem iz ove situacije, na brzinu sam se pomolila i sa strahom proučavala sprave koje su bile izložene. U sobi nas je dočekala samo Linda odjevena u crno kožno odijelo koje se priljubljivalo uz obline njenog tijela. Domina. Čak i dok sam bila suočena sa smrću morala sam se s tugom zapitati je li Tony zaista volio takve žene? To je bilo nešto što ja nikad nisam bila i vjerojatno mu nikada ne bi mogla pružiti ono što mu je ona davala u vezi. Dok sam ovdje čeznula za njim i suočavala se sa samim krajem, jeli on uopće dijelio moje osjećaje? Da, čula sam ga kako izgovara sve te riječi, ali on je jednom volio ovu ženu ispred mene, a ona je bila moja sušta suprotnost. I kako da vjerujem da sam odjednom ja postala njegov tip žene? Odmahnula sam glavom. Nisam mogla vjerovati s kakvim sam se mislima opterećivala, a imala sam važnijih problema. Ljudski um je zaista bio nevjerojatan! “Stavite je na stolicu,” naredila je Linda bez uvoda prekidajući moje mučne misli. Jutros je očito bila posebno raspoložena za mučenje. Muškarci su me grubo posjeli na drvenu stolicu s kratkim naslonom. Još uvijek su mi ruke bile zavezane na leđima, pa kad su me sjeli osjetila sam bol u desnoj šaci koja je udarila o naslon. Shvatila sam kako će ova bol biti ništa u usporedbi s onim što me čekalo. Zar je danas zaista bio dan kad ću umrijeti? Nakon brutalnog mučenja? Je li se to stvarno događalo? Imala sam osjećaj kao da gledam tuđi život, a ne svoj, jer nisam mogla vjerovati da je ovo bila moja stvarnost. Imala sam sasvim drukčije poimanje vlastitog života. “Kad napustim prostoriju započnite,” oštro je naredila i izašla, što me iznenadilo. Očekivala sam da će ostati i s užitkom nadgledati sve što se bude događalo. Zašto je izašla? Jer nije imala želudac za ono što su mi pripremali? Problijedila sam. Nisam znala što očekivati.

226


Iznenada me jedan od muškaraca uhvatio za kosu i povukao mi glavu unatrag. Kad sam se htjela pobuniti, drugi mi je u usta grubo ugurao nekakav lijevak. Uspaničila sam se. Mučenje vodom! Prokletstvo! Muškarac koji je držao lijevak se sagnuo i uzeo kantu s vodom, te počeo bezobzirno izlijevanje. Voda je bila hladna i protjecala je previše brzo i u prevelikim količinama da bih mogla normalno gutati, pa sam počela grcati, ali ni to nisam mogla normalno činiti. Jezik mi je zapinjao za cijev koja je bila ugurana duboko u grlo stvarajući veliki osjećaj nelagode i izazivajući poriv za povraćanjem. Nisam mogla ni disati, jer se voda izlijevala preko lijevka u moj nos. Osjećaj je bio nepodnošljiv, počela sam se gušiti, a u isto vrijeme sam osjećala bol u želudcu koji se previše brzo punio vodom. Iako sam nastojala ostati pribranom, tijelo me nije slušalo. Počele su mi se nekontrolirano slijevati suze niz lice. Moja psiha je bila jaka, ali tijelo je plakalo i popuštalo. Odjednom su stali, što sam iskoristila kako bih hlapljivo udahnula potrebni zrak, jer mi se već počelo vrtjeti zbog nedostatka kisika. Imala sam osjećaj da mi je trbuh kao malena bačva puna vode. Kad sam se pomakla osjetila sam mućkanje u unutrašnjosti želudca. Podigla sam glavu i zadobila snažan udarac šakom zbog čega mi je glava opet poletjela unatrag. Mislila sam da će mi se slomiti vratna kralježnica od siline udarca. Nastojala sam zanemariti boli i pokušati se usredotočiti na situaciju, zbog čega sam ostala sam u novom položaju, zatvorenih očiju, kao da sam u nesvijesti. “Nije joj mnogo trebalo,” čula sam jednog od muškaraca kako govori, “I to mi je obuka tajne službe,” podrugljivo je dodao, “ne može podnijeti ni malo mučenje, a tek smo počeli. Ništa. Odvezat ćemo joj ruke i staviti je na onu spravu,” zlobno se nasmijao. Shvatila sam da mi je ovo bila jedina prilika i nastavila sam se pretvarati da sam u nesvijesti dok su mi odvezivali ruke. Pitanje kako ću se boriti s punim želudcem vode nisam znala, ali morala sam pokušati. Ako me jedan od njih udari u trbuh nadala 227


sam se da neće eksplodirati od pritiska. Zanemarila sam strah i svu snagu i odlučnost usmjerila u ovaj trenutak. Zaškiljila sam kako bih pogledala muškarca ispred sebe koji je klečao i odvezivao moje noge, dok je drugi bio iza mojih leđa i odvezivao ruke. U onom trenutku kad sam osjetila da su mi ruke bile slobodne velikom brzinom sam zamahnula otvorenim dlanom, odnosno njegovim donjim dijelom, te udarila u vrat muškarca koji je klečao ispred mene. Kad se srušio, muškarac iza mene je brzo omotao jednu ruku oko mog vrata, snažno stisnuo i počeo me gušiti. Znala sam kako se osloboditi takvog zahvata, pa nisam paničarila. Ostani hladne glave! Koncentriraj se – odzvanjalo mi je u mislima. Stavila sam palac i kažiprst na pažljivo odmjerene točke na njegovom laktu i snažno pritisnula. Muškarac je jauknuo i polako počeo popuštati pritisak. Kad je dovoljno olabavio ruku skočila sam sa stolice. Međutim, ovaj se brzo sabrao i udario me nogom u trbuh pun vode. Osjetila sam oštru bol, pala na koljena i počela povraćati vodu. Muškarac me uhvatio za kosu i povukao prema gore. Brzo sam iskoristila svoju visinu koja mi je ovaj put išla u prilog,jer sam s lakoćom mogla izvesti ispravan udarac u prsa. Nakon pomno odmjerenog udarca muškarac je oteturao unatrag i kleknuo na jedno koljeno grčeći se u trbuhu. Iskoristila sam to i nokautirala ga. Nisam imala vremena za gubljene. Morala sam se brzo riješiti ovih kriminalaca i sakriti njihova tijela, jer nisam željela da se prebrzo sazna za moj bijeg. Još uvijek sam osjećala mučninu od prekomjernog doziranja vodom i udarca kojeg sam zadobila zbog čega nisam bila sposobna boriti se s previše protivnika odjednom. Morala sam pokušati pobjeći. Što sam tiše mogla. Uzela sam jedan od oštrih predmeta za čiju namjenu nisam bila sigurna i rasparala zavjese, te njima zavezala usta dvojice muškaraca. Jednog sam uz veliki napor ugurala u veliki drveni kovčeg, a drugog sam zavezala iza velike naprave za mučenje tako da se ne vidi s ulaza u prostoriju. Kad sam bila sigurna da sam uklonila dokaze svog oslobađanja, napustila sam sobu i udaljila se hodnikom što sam mogla opreznije. Jedan dio mene je želio vrisnuti od sreće jer sam bila na dobrom putu prema slobodi, ali drugi, oprezniji, me upozoravao kako još nisam izašla 228


iz zgrade i da je taj put dug i trnovit. Stoga sam stisnula zube i hrabreći se nastavila svoj bijeg. Kad sam došla do zadnje sobe na ovom katu, zastala sam ispred vrata i osluškivala zvukove. Činilo se kako je soba bila prazna, pa sam otvorila vrata i oprezno ušla. Odmah sam otišla do prozora ne obazirući se na sablasnu unutrašnjost prostorije čiji su zidovi bili poprskani krvlju. Nisam imala vremena istraživati što se sve ovdje događalo. Otvorila sam prozor nakon čega me zapljusnuo svježi zrak koji mi je izoštrio misli i osjetila, te pogledala vani. Nalazila sam se na trećem katu dugačke zgrade koja je izgledala kao napušteni građevinski objekt. Oko zgrade se protezao prazan zemljani teren ograđen visokom žičanom ogradom, a iza ograde se prostirala šuma. Znači, bili smo daleko izvan grada kao što sam se i bojala. Vratila sam se u sobu i koncentrirala se. S obzirom da nisam smjela bježati hodnicima, jer na taj način bi bila najizloženija, morala sam pokušati s vanjske strane zgrade koja je ionako bila okružena s mnoštvom čeličnih sajli i užadi koji bi mi mogli pomoći pri bijegu. Nisam se više premišljala nego sam se bez oklijevanja izvukla kroz prozor. Dok sam se tiho i polako spuštala čula sam galamu iz unutrašnjosti zgrade, ali nisam mogla točno odrediti odakle je dolazila. Prošla me jeza. Toliko sam željela spasiti sve one djevojke, ali sama im nisam mogla pomoći. Jedino što sam mogla bilo je izvući živu glavu kako bih dovukla pojačanje i moliti Boga da stignemo na vrijeme. Došla sam skoro do prizemlja kad sam začula nekakav zvuk iza prozora pored kojeg sam se spuštala. Potražila sam oslonac na koji bih mogla staviti noge i pažljivo povirila kroz prozor pazeći da se ne odam. Ugledala sam Ginu, kolegicu iz bara. Bila je zavezana za krevet, prekrivena ozljedama, a muškarac koji je upravo skidao hlače imao je zloban i perverzan izraz na licu. Čak i da nisam osjetila poriv da spasim djevojku, izraz na muškarčevu licu bio bi dovoljna motivacija da uletim kroz prozor što sam i učinila.

229


Muškarac se ukočio od šoka kad je čuo lomljavinu stakla koje se razletjelo po sobi. Uhvatila sam ga nespremnog s hlačama oko koljena. Iskoristila sam njegovu zbunjenost i bez otezanja ga onesvijestila. Po rukama sam osjetila sitne porezotine od stakla kad sam ga razbila, ali nisam se obazirala na bol. Brzo sam prišla krevetu i odvezala Ginu koja je bila u suzama. “Jesi li puno ozlijeđena?” upitala sam, “Hoćeš li moći normalno hodati?” pomogla sam joj ustati. Pogledala me dok je brisala suze. “Hoću,” hrabro je rekla, “to su samo površne modrice i ogrebotine. Sa mnom su tek započeli…” Stala sam pored onesviještenog muškarca i pokušavala smisliti što učiniti s njim kad me Gina nježno gurnula u stranu. “Molim te, dopusti mi,” rekla je i s mržnjom pogledala u muškarca, “Jer ovaj kreten me već silovao danas.” “Oh…” bilo je sve što sam uspjela reći, jer kako izraziti sućut za takvo nešto. Koraknula sam unatrag, prišla prozoru i rekla, “Čekat ću te vani, ali moraš biti brza i ne zaboravi mu zavezati usta kako nas ne bi odao prije vremena.” Izvukla sam se napolje i uhvatila uže koje sam koristila za spuštanje kad se iz sobe prolomio vrisak očajnika. Na trenutak sam se sledila. Nadala sam se da kriminalcima taj vrisak neće biti sumnjiv jer je zgrada ionako odjekivala djevojačkim vriscima. Nisam znala što je Gina učinila i nisam bila sigurna jesam li željela znati, ali nadala sam se da je dobila bar malo zadovoljstva od kazne koju je nanijela. Minutu iza, Gina je provirila kroz prozor i uhvatila se za uže iznad mene. Njeno lice i oskudna košulja su bili prekriveni krvlju. Zapitala sam se je li muškarac živ ili mrtav. “Živ je, ali bez 'opreme',” odjednom je rekla kao da mi čita misli, “Želim da me se sjeća do kraja života.” Nisam zapitkivala nego se nastavila spuštati.

230


Kad smo se dokopale tla, oprezno smo napredovale do ograde koja koju smo bez većih poteškoća preskočile i nestale u šumi.

231


13.

Alexandra Heart

Tek kad sam stigla na sigurno mjesto, dopustila sam da me preplavi strah koji sam u zatočeništvu uporno suzbijala. Nisam bila osoba koja je paničarila dok se nešto strašno događalo, jer sam bila svjesna koliko je važno ostati hladne glave. Bez problema bih dizala paniku oko gluposti za koje sam znala da su nevažne za tijek mog života. Međutim, kad je u pitanju nešto toliko ozbiljno kao ova otmica, pretvorila bih se u hladnokrvnu i proračunatu osobu. Znala sam da ni jedno ni drugo nisu bile dobre osobine, ali bile su sastavni dio mog karaktera, bez obzira koliko ih pokušavala izmijeniti. Da sam se tamo prepustila paničnoj paralizi ne bih preživjela. Zato sam tek sad dopustila tijelu da zadrhti. Uspjela sam pobjeći i pri tome sam spasila još jednu djevojku, koja se vjerojatno nikada neće oporaviti od onoga što je tamo doživjela. A ostale… Srce me zaboljelo. Duboko sam udahnula. Nije bilo vremena za gubljenje. “Jesi li dobro?” upitala sam Ginu koja se stisnula pored mene u hodniku ispred Tonyeva stana. “Jesam, zahvaljujući tebi,” odgovorila je. “Ne trebaš mi zahvaljivati,” smeteno sam rekla, “I ti bi isto učinila za mene.” “Ali moram,” bila je uporna, “Možda nikad nećeš shvatiti što si učinila kad si uletjela kroz onaj prozor upravo kad sam poželjela smrt…” 232


“Nema potrebe objašnjavati,” prekinula sam ju, znajući koliko joj je bilo teško kopati po mračnim sjećanjima, “Opet bih to učinila,” jednostavno sam dodala i potapšala je po ramenu, “Moramo ih uhvatiti, ako želimo upotpuniti osvetu.” Okrenula sam se prema vratima na kojima je pisalo Tonyevo ime. Na trenutak sam zatvorila oči dopuštajući olakšanju da me preplavi. Osjećaj sigurnosti što sam nadomak Tonya me ugodno iznenadio. Pozvonila sam i odahnula kad sam začula kretnje s druge strane. Otvorio je vrata i na trenutak mu je licem preletio izraz iznenađenja, ali onda se namrštio što mi je bilo neočekivano. Međutim, nisam se obazirala na njegovu neobičnu reakciju, nego sam se zadovoljno zagledala u njegovo drago lice svjesna koliko mi je nedostajao. Činilo se kao da ga nisam vidjela mjesecima, a ne tek nekoliko dana. “Gdje si bila?” ton njegova glasa nije bio dobrodošao. Namrštila sam se. “Zar me tako dočekuješ?” upitala sam, pomalo razočarana jer se činilo kako nije bio zabrinut zbog mog nestanka, “Zar se nisi brinuo?” “Oh, brinuo sam se,” prosiktao je, “Vjeruj mi, milion puta sam se pitao gdje bi moja djevojka i prijatelj mogli nestati. Zajedno.” “Što? Kakav prijatelj?” upitala sam, a onda sam odjednom postala svjesna njegovih riječi, “Nazvao si me svojom djevojkom?” upitala sam kao kakva školarka. Ignorirao je moje zadnje pitanje i rekao, “Ti i Alex! Gdje ste nestali? Jeste li otišli u Vegas kako bi se vjenčali? Jer meni nije jasno što se događa.” Tek tada sam shvatila značenje njegovih ostalih riječi. Pa, naravno. Nisam nestala samo ja! I Alex je nestao. Dok sam bila zatočena, Alex Mendez nije postojao. Zapravo sam zaboravila na taj identitet sve dok me sad nije podsjetio. Još jednom sam se zaplela o vlastite laži čije konce je bolje pratio on. Nisam više imala ni želju ni potrebu igrati ulogu Alexa, pa sam se na trenutak zapitala hoću li mu priznati istinu, ovdje i sada. Ali sjetivši se da bi zbog toga moglo izroniti milion pitanja i 233


Tony bi se vrlo vjerojatno mogao naljutiti na nove laži, odustala sam. Za sada. Nismo imali mnogo vremena i morala sam mu u što kraćem izlaganju objasniti što se dogodilo kako bismo hitno organizirati potjeru ili nekakvu akciju dok se kriminalci nisu povukli u svoja skrovišta. Ne, nije bilo vremena za objašnjavanje Alexa Mendeza. “Tony, sve ću ti objasniti. Smiri se…” “Da se smirim?” viknuo se, “Noćima ne spavam jer mi nije jasno…” Nisam željela čekati kraj rečenice, pa sam povukla Ginu ispred sebe i rekla, “Želim te upoznati s nekim. Ovo je Gina.” Tony je ušutio i zbunjeno pogledao pridošlicu koja se stvorila niotkuda. Zatim je provirio glavom u hodnik očito želeći provjeriti ima li još neočekivanih gostiju. “Možemo li ući?” brzo sam upitala, “Moramo razgovarati. Važno je.” Sumnjičavo me pogledao, te kao da je odjednom postao svjestan stvarnosti odjednom je upitao, “Alexandra, što ti se dogodilo s licem?” zatim je pogledao Ginino koje je bilo prepuno modrica i krvi. “Ništa strašno,” rekla sam, “sve ću ti objasniti. Ali ne u hodniku.” Napokon se odmaknuo i pustio nas unutra. Dok je zaključavao vrata šapnula sam Gini, “Ne obaziri se na neke laži koje ću sad izgovoriti, u redu?” Ona je kratko kimnula, nakon čega sam se okrenula prema Tonyu. “Napokon imamo dokaze protiv Salvadora,” započela sam. Znatiželjno me pogledao. “Kakve dokaze?” “Gina i ja ćemo svjedočiti na sudu da smo bile otete od strane Salvadorevih ljudi. Danas smo pobjegle…” U šoku je zinuo i pogledao Ginu kao da će mu ona pomoći da shvati o čemu pričam. “Molim?!”

234


Iskoristila sam trenutak njegove zbunjenosti, pa sam dodala, “I Alex Mendez je također bio otet. Skupa smo pobjegli, ali smo se putem razdvojili.” Krajičkom oka sam pogledala Ginu, ali ona je nastavila šutjeti. Hvala Bogu. Tony me zaprepašteno pogledao i napravio nekoliko koraka prema meni. “Kako se to dogodilo? Sve mi ispričaj,” uhvatio me za nadlaktice sa zabrinutim izrazom na licu. “Susrela sam se s Alexom nakon posla u baru kad su nas zaskočili Salvadorevi ljudi i oteli nas. Cijelim putem smo bili u nesvijesti, pa pretpostavljam da su upotrijebili klorofom ili nešto slično,” zastala sam i nervozno stisnula dlanove, te odgurnula njegove ruke sa sebe, “Molim te, sjedni, jer ovo što ću ti reći nije ugodno,” opet sam osjetila ubod ljubomore. Nisam zapravo znala kako će reagirati. Bez riječi me poslušao i sjeo. “Salvador ima ženu,” rekla sam oprezno, proučavajući ga. “Nisam znao za to,” rekao je. Nije se činio pretjerano zabrinutim. “Znam da nisi,” udahnula sam, te nježno dodala, “Njegova žena je tvoja Linda.” Tupo je zurio u mene voljenim sivim očima. “Ne razumijem,” naposljetku je progovorio. Uzdahnula sam. “Linda nije zapravo nestala. Salvadorom i oni su se vjenčali.”

Pobjegla

je

živjeti

sa

Ustao je s naočigled odsutnim izrazom na licu. “Zašto to nisam znao?” promrmljao je, zatim u nevjerici raširio ruke i uzviknuo, “Kako mi je to moglo promaknuti sve ove godine?” “Ne znam. Zapravo je Linda glavna u vezi prodaje djevojaka. Salvador ih pronalazi i dovodi, a ona je ta koja dalje preuzima.” Ukočeno me pogledao.

235


“Što? Kakve su to gluposti? Linda nikada ne bi to napravila…” Gina se odjednom gorko nasmijala i zaustavila Tonyeva pitanja. Oboje smo usmjerili pozornost na nju. “Ne znam kakvu Lindu vi poznajete, gospodine, ali očito je da ne znate tko je ta žena. Ona je izrod,” ogorčeno je rekla, “Treba ju ubiti! Za sve što je učinila meni i ostalim djevojkama.” To je bilo dovoljno da Tonya ušutka i natjera ga da napokon shvati kako nisam imala razloga lagati. Na brzinu sam mu prepričala sve što se dogodilo i kako smo pobjegle,uključujući u priču i Alexa Mendeza zbog čega me Gina zabrinuto pogledavala, međutim nije se umiješala. Na kraju sam dodala, “Salvador i Linda nisu sami, iznad njih postoje muškarac i žena. Stalno su pričali o njoj i njemu, ali nisam uspjela saznati tko je u pitanju.” “Dobro, dosta priče,” iznenada je rekao i zgrabio jaknu s vješalice, “Moram u postaju prenijeti ovo kolegama i…” “Čekaj!” uzviknula sam i uhvatila ga za snažnu nadlakticu kako bih ga zaustavila. Pogledao me s visoka, jer me nadvisivao za cijelu glavu, “Što ako je Sawyer umješan?” brzo sam upitala, “Ako sazna za potjeru, moći će ih upozoriti i oni će nam pobjeći.” Pogledao je na sat. “Sawyer sad nije tamo, što je dobro. U postaji je popodnevna ekipa i morat ćemo riskirati da je netko od njih krtica, jer nam ništa drugo ne preostaje. Ne možemo sami u taj zmijski brlog.” “U redu, idem s tobom,” rekla sam i pošla prema vratima. Međutim, on me povukao za rame. “O, ne, nećeš. Ne želim da se ozlijediš ili nastradaš.” Na trenutak me zbunio, a onda sam shvatila što govori. “Kakve su to gluposti,” pobunila sam se, “Znam sebrinuti za sebe. Pobogu, ja sam detektivka.” “Znam, ali ne u mojoj postaji i ne dopuštam da se umiješaš u ovo. Oduzimam ti ovlasti,” mirno je rekao, “Ako imaš nešto protiv toga, zovi svoje nadređene, a oni neka nazovu moje i dok ti sve to lijepo riješiš, ja ću već biti daleko.” 236


Zurila sam u njegovo čvrsto i odlučno lice tamne puti zbog čega su sive oči dolazile do izražaja i to bi me svaki put hipnotiziralo. Odmahnula sam glavom kako bih se fokusirala na problem. Zatočeništvo me očito promijenilo, bar kad je Tony bio u pitanju, ali nisam imala vremena analizirati kako… Shvatila sam kako ću još jednom, zadnji put, morati staviti masku Alexa Mendeza, jer sam vidjela po Tonyevoj reakciji da neće popustiti. Stoga se nisam protivila, već sam se samo pomakla u stranu i pomirljivo rekla, “U redu. Nazvat ću nadređene, ionako će ti trebati pojačanje. Očekuj nas tamo.” Uštipnuo me za obraz i rekao, “Vidimo se,” zatim me kratko poljubio i nestao kroz vrata dok je njegov miris lebdio na mojim usnama. Koncentriraj se, Alex! Brzo sam se okrenula prema Gini i rekla, “Ostat ćeš ovdje, jer je ovo trenutno najsigurnije mjesto za tebe, a ja moram ići.” ~ Zadnji put sam stavljala masku Alexa Mendeza i pri tome sam morala dobro prekriti modricu na bradi kako me Tony ne bi prepoznao po njoj. Kad sam bila zadovoljna s rezultatima, izašla sam iz stana i požurila do postaje gdje sam ga zatekla na čelu potjere. Nije me ni pogledao, zbog čega sam na brzinu uskočila u njegovo vozilo kako mi ne bi pobjegao. Kad sam uletjela i kao vihor sjela do njega, tek tada me mrko prostrijelio pogledom, ali hvala Bogu, nije me izbacio vani. Nisam očekivala da će biti ljutit ili frustriran Alexom, pogotovo ne nakon što sam mu sve lijepo objasnila. Svejedno, nisam željela riskirati njegov neobjašnjiv gnjev zbog čega sam šutjela. Na posljetku je on prvi progovorio, pogleda uprtog na cestu. “Alexandra mi je objasnila da si i ti bio otet,” rekao je. “Da,” odgovorila sam. Tek tada me kratko odmjerio. “Ne izgledaš mi sumnjičavo je istaknuo.

tako.

Nemaš

237

niti

jednu

modricu,”


“Ne po licu, ali trebaš vidjeti ostatak mog tijela,” brzo sam odgovorila. Opet me na brzinu pogledao, zatim je nastavio zuriti ispred sebe. Zar je sumnjao u Alexa? Ali zašto? Bez obzira na njegove razloge, nisam imala vremena za otkrivanje odgovora nego sam mu počela objašnjavala kako doći do posjeda na kojem se nalazila zgrada i navela ga da se parkiramo uz rub šume, te dalje napredujemo pješice kako nas kriminalci ne bi prerano uočili. “Bit će najbolje ako izvedemo iznenadni udar,” rekla sam dok smo izlazili iz automobila, “Element iznenađenja je na našoj strani.” Nije ništa komentirao, nego je rukama signalizirao ostalima gdje će se zaustaviti, zatim je potiho izdavao naredbe. Uskoro smo svi bili odjeveni u pancirke i naoružani do zuba, nakon čega je povorka krenula skrivajući se putem. Nastojala sam ignorirati osobne strahove i emocije, pokušavajući biti hladne glave, ali sama činjenica što sam opet bila na ovom mjestu držala me u nekakvom čudnom stanju nervoze. Kako bih umanjila taj nelagodan osjećaj namjerno bih se zagledala u Tonyeva snažna leđa, jer mi je njegova prisutnost ulijevala utješnu sigurnost. Poželjela sam se stisnuti uz njega i tamo zauvijek ostati. Odmahnula sam glavom. Nije vrijeme za takva razmišljanja! Uostalom kako bih mu objasnila zašto se ja kao Alex Mendez zavlačim u njegov zagrljaj. Mogla sam zamisliti zaprepašten izraz na njegovom licu. Kratko sam se osmjehnula. Došli smo do prve ograde i izvidjeli situaciju. Bilo je nekoliko čuvara koji su patrolirali oko zgrade i vidjela sam kako su tiho i brzo uklonjeni od strane specijalaca, omogućavajući nam neometano prodiranje u neprijateljski teritorij. Tony me pogledao i šapnuo, “Kuda ćemo?” Slegnula sam ramenima. “S obzirom da sam pobjegao kroz prozor, a kad su me doveli nisam bio pri svijesti, ulaz mi nije poznat. Bilo bi najbolje ako bi se timovi razdvoje kako bismo opkolili zgradu. Dok sam bio unutra dobio sam nejasan dojam kako zgrada ima više ulaza.” 238


Tony je kratko izdao naredbe u maleni mikrofon na zapešću, te nam je mahnuo rukom za nastavak akcije, nakon čega su se timovi podijelili na manje grupice po dvoje ili troje ljudi. Nekoliko trenutaka kasnije ušla sam s Tonyem kroz vrata koja su vodila niz stepenice. Bili smo sami i zadrhtala sam jer se nisam mogla orijentirati jesam li već bila tu. Sve mi je izgledalo slično. Oprezno samo se spustili u labirint prolaza, šuljajući se sve dok nismo došli do nekakvog tamnog otvora. Polako smo ušli u prostoriju toliko mračnu da nismo mogli vidjeti prst pred nosom. Prostorijom su iznenada odjeknuli nekakvi neobični zvukovi, kao da je jeka bila u pitanju. Na drugoj strani te čudno ozvučene sobe smo začuli glasove kako se udaljavaju. Bili su glasni i opušteni. Pretpostavila sam da su u pitanju kriminalci koji su išli dublje u zgradu nesvjesni događanja, zatim su se negdje u daljini otvorila vrata i glasovi su nestali. Nekoliko trenutaka kasnije, kad sam poduzela korak prema naprijed shvatila sam da sam stala u prazno, zbog čega sam izgubila ravnotežu i upala u hladnu vodu duboku do vrata. Na trenutak sam od šoka ostala bez daha i preplavio me osjećaj velike hladnoće. Sekundu iza, za mnom je uletio Tony koji se nije stigao na vrijeme zaustaviti. Zamalo me poklopio svojim velikim tijelom, ali uspjela sam se pomaknuti malo u desno. Svejedno me zapljusnuo ledenom vodom po licu. Sad sam shvatila zašto se soba činila onako čudno ozvučenom: jer je bila pretvorena u bazen. “Sranje,” prošaptao je Tony u tami pored mene, “Što sad?” “Oprezno ćemo se probiti na drugu stranu. Tamo mora biti uzvisina ili nekakav prolaz.” “U redu. Nastavljamo naprijed.” Probijajući se kroz vodu došli smo s druge strane prostorije koja je sada odjekivala zvukovima koje smo stvarali. Srećom su se kriminalci udaljili, jer bi nas u protivnom s lakoćom mogli čuti. Putem do drugog kraja bazena nismo naišli na nikakve prepreke i činilo se kako je bazen prazan, pa mi nije bilo jasno 239


čemu je služio. Nisam se mogla sjetiti niti jednog razloga koji bi imao smisla. Kad smo stigli do zida, našli samo dio gdje smo se mogli popeli. U tami sam procijenila da je u pitanju uski prolaz koji je vodio u još jedan hodnik. Kad sam težak teret, ali međutim na to gotovi s misijom,

se izvukla iz bazena mokra odjeća je postala i hladan. Poželjela sam biti uz toplu vatru, ću, nažalost, morati sačekati dok ne budemo uz uvjet da kraj bude sretan. Za nas.

Nastavili smo dalje bez riječi. Hodnik je postao širi, zatim se stopio s manjom prostorijom koja je bila slabo osvijetljena. Napokon svjetlo. U trenutku kad smo prošli ispod svjetiljke slučajno sam pogledala prema Tonyu i ugledala kretnju na njegovom vratu. Ukočila sam se. “Tony, stani,” upozoravajuće sam prošaptala. “Što je sad?” mrzovoljno me pogledao. Prišla sam mu bliže i ugledala pijavicu na njegovom vratu. “Sranje!” promrmljala sam, “Voda mora da ih je puna…” “Koga? O čemu pričaš?” “Imaš pijavicu na vratu,” rekla sam, ispružila ruku i skinula napasnika s njega, a on je napravio grimasu i uzmaknuo korak od mene. “Vjerojatno ih imamo po cijelom tijelu,” dodala sam. “Što?” glasnije je rekao. “Tiho,” upozorila sam ga, a onda sam postala svjesna situacije. Sranje! Morat ću se skinuti do gola ako sam željela ukloniti sve pijavice, a ako se skinem ispred njega, Tony će saznati moju tajnu. Zatvorila sam oči. Oh, ne sada! Ne usred potjere kad nemam vremena u miru mu objasniti razloge zašto sam to učinila i zašto mu nisam prije priznala… Situacija nije mogla postati gorom. 240


Uznemireno sam uzdahnula i zagledala se u njega. “Zašto ih ne osjećam?” pomalo panično je upitao. “Pijavice izlučuju anestetik zbog kojeg se ugriz ne osjeti. Možeš ih biti pun, a nemati pojma.” “Sranje!” uzviknuo je, počeo ubrzano skidati pancirku i ostatak odjeće, te ih bacati na tlo. Napravila sam grimasu. Ako sam se željela riješiti napasnika morala sam učiniti isto što i on. Opet sam nesretno uzdahnula. “Tony…” zazvala sam ga dok se on i dalje borio s viškom odjeće. Kad se nije okrenuo, tužno sam dodala, “Oprosti mi za ovo.” Tek tada me pogledao, ali već sam počela skidati masku s lica. “Što dovraga…” rekao je dok je promatrao kako se ispred njegovih očiju lice Alexa Mendeza transformira u lice Alexandre Heart. Stajao je u boksericama i zurio u mene. Bilo je više nego očito da je zaboravio na pijavice, jer je bio previše zauzet promjenom koja se događala ispred njega dok sam se skidala. Sudeći po njegovom licu, stisnutim očima i ravnoj crti u koju su se pretvorile njegove senzualne pune usne, pretpostavila sam da je bio toliko bijesan da nije mogao progovoriti. Kako bih se u potpunosti riješila pijavica morala sam ukloniti i zavoje kojima sam sputala grudi, tako da sam ostala samo u gaćicama. Kad sam završila sa skidanjem tužno sam ga pogledala. Iako je i dalje šutio i nije pokazivao namjeru da se pomakne, procijenila sam kako nemamo vremena samo stajati i zuriti jedno u drugo, pa sam mu prišla i rekla, “Bit ćemo brži i učinkovitiji ako ih budemo skidali jedno s drugog, pogotovo one s leđa,” pružila sam ruku, te započela skidati napasnike s njegovih mišićavih prsa. Nakon duge minute i on je ispružio ruku i počeo uklanjati pijavice s mene.

241


Kad smo bili gotovi, bez riječi smo se ponovno odjenuli. Cijelo vrijeme sam osjećala pritisak tjeskobe i nervozno strujanje u tijelu. Čekala sam njegovu reakciju… U trenutku kad sam otvorila usta kako bih izgovorila riječi isprike, Tony je ne čekajući nikakvo objašnjenje pojurio niz hodnik. Tužno sam pogledala u tlo. Ovo je bilo gore nego da se izderao i svašta mi izgovorio. Tada bih bar znala što misli, jer ovako nisam imala pojma. ~ U jednom od hodnika susreli samo drugi tim specijalaca i spojili se u veću grupu, zatim smo se popeli na kat. Potjera je sve više gubila na tajnosti, jer je zgrada počela odzvanjati zvukovima borbe i ispaljenim hicima. Tony je bio na čelu povorke kad smo uletjeli u jednu od velikih prostorija u kojoj smo zatekli Salvadora, Lindu i nekolicinu njihovih podanika sa zaprepaštenim izrazima na licu. Bila sam presretna jer smo ih zatekli ovdje. Cijelo vrijeme sam strahovala da ne otkriju ona dva muškarca koji su me trebali mučiti i nakon toga pobjegnu. Sreća je ipak bila na našoj strani. Ovo dvoje zaista nisu zaslužili sretan kraj. Linda i Salvador su se nalazili na nekakvom platou podignutim s nekoliko stepenica. Sjedili su na udobnim foteljama s visokim naslonima. Zar im je to prijestolje odakle su vladali? Nije valjda – pomislila sam ironično, zatim sam pogled usmjerila na Tonya i njegovu reakciju na prizor ispred nas. Stajao je kao ukopan i zureći u Lindu polako je spustio pištolj. “Linda…” progovorio je hrapavim glasom. Namrštila sam se. Iako je bio upozoren da je Linda dio ove organizacije, činilo se kako ta informacija nije uspjela ublažiti šok što ju vidi vlastitim očima nakon više od dvije godine bjesomučne potrage. “Tony,” rekla je Linda, zavodljivo ga pogledala i nasmiješila se, “Lijepo te opet vidjeti. Zaboravila sam kako dobro izgledaš,” ustala je, te se spustila za jednu stepenicu. 242


Tony je hipnotizirano promatrao kako se Linda pomiče dok se spuštala, zbog čega sam osjetila nalet ljubomore. Čvrsto sam stisnula zube kako bih se natjerala ostati na mjestu. Linda je i dalje na sebi imala crno pripijeno odijelo koje je razotkrivalo svaku oblinu njenog tijela. Na stopala je nataknula čizmice visokih peta, a gusta kosa joj je padala preko ramena u blagim kovrčama. Gledala sam ju kao veliku prijetnju i uznemireno sam se pitala što je Tony osjećao u ovom trenutku. Preplavila me tjeskoba. Što ako se njegova ljubav za Lindu ponovno vrati, jača nego ikada? Tony je spustio pištolj uz bok i pošao prema njoj. Zadrhtala sam. Ovo je sve više izgledao kao susret izgubljenih ljubavnika. Lindin osmjeh je postajao sve širi i kad je napokon stala ispred Tonya stavila je dlan na njegova prsa zbog čega sam joj poželjela počupati kosu. Ali ne, morala sam gledati kako se Linda zaljubljeno i zavodljivo zagledala u Tonyeve oči i rastvorila usne kao da će ga svaki tren poljubiti. Na moje veliko iznenađenje, koraknula je naprijed i sočno poljubila Tonya koji nije ni trepnuo zbog tog čina. Činilo se kako je taj poljubac djelovao samo na mene i Salvadora, jer samo se nehotice pogledali. Tony je ostao stajati na mjestu, a Linda se sa širokim osmjehom na licu udaljila od njega i rukom dala znak za napad. Bez riječi. Iznenadilo me njihovo ponašanje, ali nisam imala vremena za analiziranje ni promatranje Tonyeve reakcije. Dok se Tony već borio s jednim od muškaraca, krenula sam na Lindu. Napokon. Ova je predvidjela moj napad i uzela bič s obližnjeg stola. Snažno je zamahnula i osjetila sam kako mi se koža na ramenu razdvojila. Bol kao da je presjekla moj um i cijelo tijelo. Protiv volje sam zastenjala. Odmahnula sam glavom kako bih odvratila misli od boli i skočila naprijed uhvativši Lindine ruke. Nekoliko trenutaka smo se tako hrvale dok ju nisam natjerala da ispusti bič. Zatim sam joj 243


udijelila snažni udarac zbog kojeg je zateturala unatrag i napokon se na njenom lijepom licu pojavila krv zbog ružne rane. Linda je odmah skočila na mene i počupala me za kosu. Problem je bio u tome što se ona borila kao žensko i to me uvelike zbunjivali i izluđivalo. Nisam joj mogla predvidjeti pokrete jer se sama nikad nisam borila na tako djetinjast način. Čas mi je bila u kosi, u idućem trenutku je bila negdje iza mene i opet me čupala, zatim je grebala. Izluđivala me sve dok ju nisam dobro nanišanila i desnicom ju udarila kako treba, zbog čega se lijepo složila na pod. Hvala Bogu! – odahnula sam i stresla se. Osjećala sam se kao da sam imala šišmiša u kosi. Okrenula sam se prema Tonyu i ugledala kako se bori protiv Salvadora koji nije bio ništa bolji protivnik od izabranice Linde. Tony je uvjerljivo pobjeđivao zbog čega sam se unatoč situaciji osmjehnula. U trenutku kad je Salvador pao na tlo netko me zgrabio s leđa i obavio ruku oko mog vrata. Netko s ogromnom podlakticom, zaključila sam. Sudeći po mišićavom tijelu, čovjek koji me ugrabio bio je hodajuća zgrada. Koprcala sam se, ali bezuspješno. Stisak je bio kao kliješta, čvrst i nepopustljiv. Tony je pogledao u mom smjeru i skočio u desno dograbiti pištolj koji je ležao na podu. Imala sam sve manje zraka kad je Tony podigao pištolj i nanišanio. “Pusti je!” prosiktao je. “Ne,” zarežao je muškarac iza mene. “Odmah!” Tony nije popuštao nastojeći što preciznije nanišaniti. Imala sam osjećaj da mi je lice poprimilo plavu nijansu, a pluća su prijetila da će eksplodirati od čudnog pritiska kad je prostorijom odjeknuo pucanj i bilo je za očekivati da će se gromada iza mene srušiti na pod. Bio je prevelik da bi se skrio iza mog sitnog tijela i Tony je iskoristio tu činjenicu koju je protivnik očito zanemario. Međutim, kad je pao na pod muškarac me

244


povukao za sobom jer sam ostala priklještena u njegovom stisku. Opet sam se počela koprcati pokušavajući se osloboditi. Tony se nagnuo iznad nas s ozbiljnim izrazom na licu, zgrabio muškarčevu ruku i snažno povukao oslobodivši me, ali nije mi pomogao ustati dajući mi do znanja da je još uvijek ljut. Okrenuo se i ponovno dograbio Salvadora koji je upravo dolazio k svijesti. Uhvatio ga je za vrat i prislonio mu cijev pištolja na sljepoočnicu. “Tko je na čelu ove operacije?” zahtijevao je. “Nitko,” procijedio je Salvador. Tony je jače pritisnuo cijev. “Govori!” “Ne! Ubij me, jer ako ti kažem ime svakako sam mrtav čovjek,” rekao je Salvador, a Tony je isprovociran njegovim riječima opalio hitac upozorenja u zrak. “Muškarac kojeg tražiš,” odjednom se začuo Lindin glas zbog čega sam se okrenula i skočila pored nje spremna na borbu. Ali, Linda je ležala potrbuške na podu nemajući namjeru ustati. Podigla je glavu i pogledala Tonya, dok sam držala pištolj uperen u nju. Za svaki slučaj, “Muškarac kojeg tražiš nije ovdje, ali mogu ti reći gdje se nalazi,” rekla je. “Ne, Linda, ne!” viknuo je Salvador, a Tony ga je ušutkao udarivši ga drškom pištolja. “Bolje ti je da mi kažeš istinu,” prosiktao je prema Lindi. “U zamjenu želim zaštitu, manju kaznu, bilo što…” rekla je. Tony je stisnuo oči kao da razmišlja o prijedlogu zatim rekao, “U redu. Reci što znaš.” “Šef se upravo nalazi u limuzini koja je krenula iz ove zgrade minutu prije nego ste nas napali. Upustio se na nekakav sastanak i mislim da mu možete prepriječiti put ako se požurite. Postoji samo jedna usamljena cesta koja vodi odavde i bilo bi bolje da ga uhvatite dok nije došao do autoceste.” “Alex, idemo,” užurbano je uzviknuo i naredio jednom od detektiva neka Lindu zavežu. 245


“Ne zaboravi naš dogovor!” viknula je Linda kad je Tony bio na izlazu. “Ne pregovaram s kriminalcima,” rekao je ne okrenuvši se. Izletjeli smo iz zgrade skupivši sa sobom jedan od timova i uletjeli svatko u svoje vozilo. Tony je vozio na čelu povorke kao da ga progone psi iz pakla. Nakon duže, ali opasno brze vožnje, nedaleko ispred sebe ugledali smo svjetla automobila kojem se nije žurilo. Očito nesvjesni događanja u zgradi polako su klizili uskom cestom. Tony je izronio iza njih kao demon i zabio se u stražnji dio limuzine toliko snažno da sam pomislila kako ću izletjeti kroz staklo. Vozač limuzine, šokiran zbog udarca, izgubio je kontrolu nad vozilom, zbog čega je sletio s ceste na pješčano proširenje i zaustavio automobil nekoliko metara dalje. Tony je odmah zakočio, zaustavio se nasred ceste i izletio iz auta s pištoljem u ruci. Iza nas su se parkirali i ostali, te je svaki od predstavnika zakona zauzeo svoj položaj oko vlastitih vozila nastojeći ostati u zaklonu. Svi osim Tonya. “Opkoljen si!” viknuo je Tony stojeći nasred ceste nezaštićen ničim osim pancirkom koja je pokrivala samo maleni dio njegova tijela. Obuzela me tjeskoba, jer mi se nije svidjelo njegovo ponašanje, “Izađi iz auta s rukama iznad glave!” nastavio je izdavati naredbe. Međutim, nitko nije izašao, a s mjesta na kojem sam se nalazila učinilo mi se kako je vozač bio u nesvijesti, dok su se u stražnjem dijelu vozila vidjeli pokreti. “Ti unutra, izlazi!” opet je viknuo Tony, “Ili ću pucati!” Činilo se kako je prošlo nekoliko minuta dok se stražnja vrata limuzine nisu otvorila i kroz njih je iskoračio muškarac. Kad je stao na osvijetljeni dio ceste ostala sam bez daha. Osjećala sam se kao da sam dobila snažan udarac u prsa i sve mi se zamutilo pred očima. “Tata,” prošaptala sam i ustala iz skrovišta iza vozila.

246


Pored limuzine se nalazio moj otac odjeven u večernje crno odijelo spreman za nekakvu privatnu zabavu. Podigao je ruke u zrak, a licem mu je lebdio čudan osmjeh. Kad sam se uvjerila da me vid ne vara, skočila naprijed i potrčala prema njemu, “Tata!” Stisnuo je oči kako bi vidio tko ga doziva, jer su sva vozila usmjerila snopove svjetla prema njemu tako da je bio zaslijepljen. “Alexandra?” smeteno je upitao sa zbunjenim izrazom na licu. Samodopadni osmjeh je nestao. Izronila sam na svjetlo gdje me mogao vidjeti. “Alexandra,” zaprepašteno je ponovio moje ime, zatim kao da se sabrao, te hladno upitao, “Kako ste nas uspjeli pronaći?” Hrapavo sam disala od onoga što sam mogla protumačiti kao nadolazeći napadaj panike. “Tvoji ljudi su pogriješili kad su oteli Jane Leary,” procijedila sam kroz suze kojih u prvi tren nisam bila ni svjesna. “Ne razumijem,” zbunjeno me pogledao. “Ja sam glumila Jane! Oteli su mene!” zavrištala sam osjećajući fizičku bol zbog šoka. Tata je raširio oči od iznenađenja, a onda je samo slegnuo ramenima. “Nisam znao za to. Linda mi nije rekla…” “Planirali su ti prešutjeti tu informaciju,” zatvorila sam oči kako bih zaustavila suze. Zapravo me nisu zanimala njegova pitanja ni objašnjenja, jer postojalo je još nešto što me u tom trenutku mučilo, što je prijetilo da će mi rastrgati unutarnje organe, “Salvador i Linda su spominjali da je i žena upletena,” viknula sam, “Molim te, reci mi da mama nije s tobom! Reci mi da ona nije u autu! Mama!” dozvala sam gledajući vrata limuzine, “Mama!” glas mi je bio prepun emocija, a oči ispunjene novima suzama. Cijeli moj svijet se rušio, “Mama, izlazi!” zavrištala sam. Nekoliko dugih i mučnih trenutaka kasnije iz vozila je izronilo tijelo sitne plavuše. Kad je stala pored tate, dahnula sam od zaprepaštenja, “Hope?!” Zatim sam krajičkom oka ugledala kretnju pored sebe, a noćnim nebom se prolomio zvuk pucnja. Pored mojih nogu je palo Tonyevo tijelo. 247


Od novog šoka sam nekontrolirano zavrištala i pala na koljena pored njega. Nije mi bilo jasno što se dogodilo. “Tony!?” vrištala sam i drmala njegovo teško i veliko tijelo, “Tony, dovraga, progovori?!” nastavila sam vrištati, ali od suza mu nisam vidjela lice. Nisam ga prestala tresti sve dok nisam začula, “Pobogu, od tebe ću dobiti potres mozga,” progovorio je Tonyev glas. Na brzinu sam i poprilično nespretno obrisala suzne oči i pogledala ga. Lice mu je bilo blijedo i ozbiljno. “Gdje si ozlijeđen?” zabrinuto sam upitala, a on se počeo odmicati od mene i uskoro je bio u sjedećem položaju. “U redu sam, samo je noga u pitanju,” rekao je i nimalo nježno me odgurnuo od sebe. “Zašto…” započela sam pitanje, a onda sam se sjetila da je još uvijek ljut na mene. Obuzela me tuga koja se pomiješala sa zabrinutošću, “Tko je pucao?” tiho sam upitala. Naslonio se leđima na auto i pogledao ozlijeđenu nogu. “Ugledao sam vozača kako cilja ravno u tebe,” rekao je, ali povrijedilo me što je izbjegavao moj pogled dok je objašnjavao, “Izgleda da smo pucali u isto vrijeme i čini se da sam bolje naciljao,” rekao je i pogledao prema limuzini. Slijedila sam njegov pogled i ugledala vozačevo tijelo pored vozila. Tako je Tony mogao izgledati. Zadrhtala sam, a misli su mi zapale u grozničav kovitlac. Bila je sreća što je preživio. Ali on to nije mogao znati. Zar se bacio prema meni? Jer mogla bih se zakleti kako je bio udaljen nekoliko koraka. Zar se mislio žrtvovati zbog mene? Dati svoj život kako bi me zaštitio? U grlu mi se stvorio kamen zbog kojeg nisam mogla normalno gutati. Zurila sam u njega preplavljena emocijama, nesposobna govoriti dok je on izbjegavao moj pogled i time mi kidao srce na komadiće. Ali, zar njegova žrtva nije nešto značila? Primio je metak umjesto mene… A opet nije me želio ni pogledati. Nije mi dopuštao blizu, jer me opet odgurnuo kad sam mu željela pomoći ustati kako bi ga mogli prebaciti u vozilo. Dopustio je drugima neka mu priskoče, ali ne i meni. 248


Tužno sam gledala kako ga odvode, zatim sam pogled prebacila na drugog muškarca kojeg su privodili… Toliko mnogo sam izgubila samo u jednoj noći. ~ Stajala sam pored Sawyera ispred sobe za ispitivanje. Još uvijek sam bila izvan sebe i nisam mogla vjerovati tko se nalazio unutra. Moj otac. Imala sam toliko pitanja, vjerojatno kao i svi ostali. “Još uvijek se protivim ovome,” oštro je rekao Sawyer, “Smatram da ne smiješ biti prisutna tijekom ispitivanja…” “Ne sad, Sawyer,” prosiktala sam uvrijeđena njegovim riječima, “Ovo je važnije nego što možeš zamisliti.” Morala sam na vlastite uši čuti sve što će tata reći, sve što će posvjedočiti Hope i djevojke koje smo spasili. Morala sam znati sve kako bih se suočila sa strašnom istinom. Nisam mogla vjerovati da mi je takvo čudovište, kakvim se pokazao tata, pružilo sretno i bezbrižno djetinjstvo i veliki oslonac u života. Oslonac koji je sada nepovratno nestao ostavljajući za sobom strašnu prazninu. Uzdahnula sam i ušla iza Sawyerovih leđa svjesna ledenog znoja koji me oblijevao. Bio mi je potreban zagrljaj utjehe, ali Tony je bio u bolnici na previjanju. Međutim, čak i da nije bio onesposobljen, bila sam sigurna kako bi me izbjegavao, što mi je dalo naslutiti koliko je velika šteta nanesena mojim lažima. Mogla sam razumjeti njegovo ponašanje, jer i sama sam se nosila s bolnom laži osobe kojoj sam bezuvjetno vjerovala. Ali, Tony se bacio ispred mene kako bi zadobio metak koji nije bio namijenjen njemu. Ako to nije govorilo koliko mu je stalo do mene, onda nisam znala što je drugo moglo značiti. Uhvatila sam se za tu gestu kao za slamku spasa. Možda će se omekšati kad se malo naspava. Možda će shvatiti i oprostiti. Sawyer je zastao ispred mene zbog čega sam i sama stala skrivena iza njegovih leđa. Zatim se pomaknuo u desno oslobađajući mi pogled na prostoriju.

249


Pogledala sam tatu koji je sjedio za stolom, a ruke su mu bile vezane lisicama. Promatrao je pridošlice svojim crnim inteligentnim očima, a licem mu se razvukao osmjeh. To me zgrozilo. Tko je bio ovaj muškarac ispred mene? “Tata,” prošaptala sam, “Zašto?” On me samo pogledao na način na koji nisam mogla razumjeti. Ona malena srca koja sam uvijek osjećala u njegovom pogledu nisu više postojala. Zar sam ih cijeli život samo umišljala? Iz njegovih tamnih očiju sad je izbijala samo hladnoća. Činilo se kao da je tijelo muškarca ispred mene pripadalo mom ocu, ali on više nije boravio unutra. “Molim te, odgovori mi,” zajecala sam zbog čega sam odmah osjetila sram. Bilo mi je nelagodno ispred kolega pokazati toliko emocija, ali nisam uspijevala pronaći način da im se othrvam. “Nemam namjeru razgovarati s nikim u ovoj prostoriji,” glasio je njegov hladan odgovor. “Ali ja sam ti kćer!” uzviknula sam I dalje me bezosjećajno gledao, nemarno, kao da gleda u prazan prostor. Zatim je okrenuo glavu i počeo zuriti u zid odbijajući komunicirati. Njegovo ponašanje me počelo frustrirati i nakon nekoliko minuta njegove tvrdoglavosti bila sam spremna batinama izvući bilo kakvu riječ iz njega. Sawyer mora da je osjetio kad sam prekoračila granicu koja je bila nevidljiva oku, jer me iznenada uhvatio za nadlakticu i povukao napolje. Slijedila sam ga bez opiranja. Trebalo mi je vodstvo. Bila sam nemoćna donijeti bilo kakve odluke. Pustio me tek u hodniku i okrenuvši se prema meni rekao: “Ako želiš ostati i gledati ga kako uživa u tišini, ostani, ali imamo još posla,” oprezno me pogledao, “Dio ekipe ide pretražiti tvoju kući.” “Molim?” rekla sam iznenađeno, ali onda sam se sjetila kako je to bio normalan slijed događaja. “Nisam siguran što je najpametnije,” nastavio je, “Povesti te ili ti zabraniti sudjelovanje u svemu ovome?” zastao je i dugo me proučavao, zatim dodao, “Mislim da bi bilo kakva zabrana ionako bila suvišna, jer sam uvjeren kako ćeš ti učiniti što ti bude 250


po volji. Ali, mislim da bi ti pretraživanje kuće moglo biti neugodno iskustvu i predložio bih da potražiš majku i možda pokušaš biti…” zastao je u nedostatku riječi, “jednostavno kćer zločinca kojeg smo uhvatili, žrtva…” “Ne!” odlučno sam mu proturječila znajući na što je mislio, “Nemam namjeru ostati ovdje. Idem s vama. To je moj dom i ako postoji nešto skriveno želim biti tamo kad to pronađu.” Na trenutak me procjenjivao, ali znala sam da nije bilo vrijeme za slabost, pa sam hrabro stisnula zube i odlučno mu uzvratila pogled. “U redu, kako želiš,” promrmljao je i uputio se niz hodnik. ~ Noć je okupala cijeli kvart u kojem sam odrasla. Samo je moja kuća bila obasjana kao božićno drvce crveno plavim bojama zbog svijetla od rotacija. Još uvijek nisam mogla vjerovati što se događalo. Osjećala sam se kao da promatram tuđi život, a ne svoj. Zatim sam postala svjesna tužne činjenice kako mama nije znala što se dogodilo i da će upravo saznati. Umorno sam prošla prstima kroz kosu i pri tome na trenutak zadržala ruku na glavi nemoćna jasno razmišljati. Nevjerojatno koliko se život preokrenuo naglavce. Kao u usporenom filmu promatrala sam tim policajaca kako prilaze ulaznim vratima, dok ostali opkoljavaju kuću kao da se unutra nalazi sjedište najvećih kriminalaca na svijetu, a ne samo moja majka. Čula sam Sawyera kako izdaje nekakve naredbe, ali smislene riječi nisu dopirale do mene. Ionako nije bilo važno što je rekao kad sam ugledala mamino izbezumljeno lice na vratima. Činila se izgubljenom u mnoštvu policajaca i kaosu što su ga stvarali. Napokon sam izašla iz automobila i teška srca joj prišla. “Mama.” “Alex,” okrenula se prema meni i prestrašeno me uhvatila za ruke, “Što se događa? Zašto su svi ovi ljudi ovdje? Gdje je otac? Zašto si odjevena kao žensko? Jesu li ovdje zbog tvoje prijevare?” ispaljivala je jedno pitanje za drugim, a nisam imala srca prekinuti ju. Tek kad je zavladala tišina progovorila sam, zbog tate.” 251

“Ovdje su


“Zbog njega? Ali, zašto? Ne razumijem…” osvrnula se pokušavajući shvatiti. Nježno sam je uhvatila za lice kako bih joj se zagledala u oči. “Tata je umješan u teške kriminalne radnje,” zastala sam, zatim nastavila, “Ovi ljudi su došli pretražiti kuću u nadi da će pronaći nekakve inkriminirajuće dokaze, ali sumnjam da će nešto zaista naći.” “Alex!” odjednom unutrašnjosti kuće.

sam

začula

Sawyerov

glas

iz

Pogledala sam u smjeru odakle je glas dolazio, a mama je promrmljala, “Kriminalne dokaze?” “Budi tu, molim te,” rekla sam, “Odmah ću se vratiti.” Nevoljko sam je ostavila na vratima i ušla u kuću tražeći Sawyera koji je vjerojatno imao dobar razlog za poziv. Osjetila sam važnost u njegovom glasu što mi nije bilo drago. Pronašla sam ga u dnevnom boravku naslonjenog na otvor kamina. Kad sam se malo bolje zagledala shvatila sam da se u unutrašnjosti protezao nekakav prolaz. Kroz misli su mi bljesnule slike tog istog kamina kroz prošlost i shvatila sam da zapravo nikada nije bio u funkciji. Nikad nisam pitala zašto, a sada sam dobila odgovor na to neizrečeno pitanje. Tata je koristio otvor kamina kao ulaz u tajnu prostoriju. To nije moglo biti dobro. Zadrhtjela sam. Sawyer me zabrinuto pogledao, zatim mi glavom dao znak da uđemo. Ušao je prvi, nakon čega sam krenula za njim, bez riječi, prestrašena neznanim. Ušli smo zgrčeni zbog niskog otvora i tako smo koračali nekoliko metara dok nismo došli do djela gdje smo se mogli ispraviti. Ispred nas su se nalazile uske stepenice koje su vodile dolje, u nešto što je izgledalo kao podrum, za čije postojanje nisam ni znala. Spustili smo se stepenicama i našli se u velikoj bijeloj prostoriji. Soba se činila bolnički dezinficiranom zbog izgleda i čudnog mirisa. U prostoriji se nalazilo mnoštvo uredno

252


raspoređenih postolja na čijim površinama su se nalazile staklene posude čudnog oblika. Kad sam prišla prvom postolju zgrozila sam se shvativši što se nalazilo iza staklenog okvira: ljudsko lice koje je plutalo u nekakvoj gustoj tekućini. Isuse! Tata… Podigla sam pogled s prizora ispred sebe i podrobnije promotrila sobu. Na svim postoljima su se nalazile kože lica s ljudi koje je tata ili ubijao osobno ili dao ubiti. Bilo kako bilo, ovo je bio dokaz koji nam je trebao da ga povežemo s kriminalom. Želudac mi se uznemirio, a grč u kojem sam se nalazila samo se više stegnuo. Antonio Heart je bio umješan do grla i više nije bilo izlaza. Čula sam Sawyera kad je opsovao. “Ovdje su lica svih Tonyevih doušnika,” uznemireno je rekao okrenuvši se prema meni. Na trenutak se činilo kao da je ljut na mene, kao da je meni zamjerio sve što je zatekao ovdje. Međutim, mora da se u idućem trenutku sjetio kako zapravo nemam veze s onim što se ovdje dogodilo, jer je odmahnuo glavom i okrenuo mi leđa. ~ Put do postaje mi je prošao u magli, kao da sam na trenutak izgubila osjećaj za stvarnost ili sam bila u nekakvoj čudnoj polu nesvjestici od previše šokova u tako malo vremena, jer se nakon skrivene sobe ničega nisam sjećala. Nisam znala kako sam izašla iz kuće, ni kad sam sjela u vozilo, nisam znala ni gdje se mama nalazila, samo sam znala da sam odjednom ugledala postaju ispred sebe. U nekakvom čudnom stanju sam slijedila Sawyera kao da je bio moj splav na uzburkanom moru. Bio je moj orijentir. Kad smo ušli u postaju srce mi je zatreperilo ugledavši Tonya u društvu žene s kratkom crnom kosom u poslovnom odjelu. Došao je! Poželjela sam mu potrčati u zagrljaj, ali njegov čudan pogled me zaustavio. U ruci je imao štaku pomoću koje je štedio ozlijeđenu nogu, ali sve ostalo na njemu se činilo kao da se ništa strašno nije dogodilo. Kad smo im prišli, suosjećajno me pogledao. 253


“Čuo sam što se dogodilo… u kući… Žao mi je,” rekao je, ali opet je većinu vremena izbjegavao moj pogled, što me dodatno rastužilo. Još je bio ljut. “Kako noga?” upitala sam ignorirajući njegove riječi. “Dobro. Metak me okrznuo zbog čega nije bilo velike štete. Preživjet ću,” pokušao se našaliti, ali ni jedno od nas se nije nasmijalo. “Doktorice Pen,” progovorio je Sawyer i ženi pored Tonya pružio ruku. Ova je uzvratila gestom i kratko me pogledala. “Jeste li razgovarali s Antoniom Heartom?” upitao je Sawyer. Zaključila sam kako je vjerojatno u pitanju doktorica psihologije ili nešto slično. “Pokušala sam, ali ne baš uspješno,” odgovorila je. “Kakvi su vaši prvi dojmovi?” “Morala bih provesti više vremena s njim kako bih vam mogla dati točnije mišljenje, ali pokušat ćemo i ovako.” “Molim vas,” poticao ju je Sawyer. “U jedno sam sigurna: on je psihopat,” odlučno je rekla na što sam zadrhtala. Suosjećajno me pogledala, te nastavila izlagati, “Za psihopate se kaže da su 'daltonisti za ljudske osjećaje i društvene moralne vrijednosti'. Psihopatija je uobičajena u ljudskom društvu. To mogu biti uspješni doktori, biznismeni, vrhunski glumci, bilo tko. Uzrok može biti loša socijalizacija u ranom djetinjstvu, genetske karakteristike, te duševna i tjelesna oboljenja,” opet me suosjećajno pogledala prije nego je izgovorila sljedeće riječi, “Nažalost, terapijski pokušaju nemaju previše uspjeha.” “Drugim riječima: nema pomoći,” rekla sam. “Nažalost, ljudska savjest i osjećaji se ne mogu nekome 'dati' uz pomoć savjetovanja, pilule ili injekcije.” “Zašto odbija razgovarati sa mnom?” morala sam upitati. “Nemojte se kriviti zbog toga,” rekla je, “Normalni ljudi posjeduju savjest, što psihopati nemaju. On nije sposoban osjećati krivnju zato što vas gura od sebe u ovim trenucima. Normalni ljudi će vagati svoje postupke težeći tome da ne povrijede druge, 254


ali psihopati nemaju takve sposobnosti što im u neku ruku daje 'prednost' nad normalnim ljudima.” “Ali… svi oni zločini…” procijedila sam. “Psihopati se služe svim sredstvima kako bi ostvarili svoje ciljeve. Oni su u svojoj suštini zli i to se ne može promijeniti.” “Ali, bio mi je savršen otac,” nisam odustajala. “Alex,” nježno je izrekla moje ime i okrenula cijelo tijelo prema meni kako bih osjetila veću prisnost, “možda vjeruješ kako ti je on pružio savršeno djetinjstvo i dobar odgoj, ali… nažalost postoji vjerojatnost kako nosiš niz ožiljaka, jer si odrastala uz takvog muškarca, a da toga nisi ni svjesna,” njene riječi su me nagnale da pomislim na neprijateljstvo prema muškarcima koje sam vukla od rane dobi. Je li uzrok mogao biti tata? Doktorica je nastavila govoriti prekidajući moje misli, “Moraš shvatiti da psihopati mogu biti simpatični, iznimno šarmantni, impresivni i veoma inteligentni. Sposobni su ostaviti dojam osobe na koju se možemo pouzdati, ali to nema veze s onim što oni zaista jesu. Nemoj se kriviti što si mu toliko vjerovala, jer oni posjeduju natprirodnu privlačnost i ostavljaju dojam snažnog samopouzdanja što normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Žao mi je, ali moraš što prije prihvatiti da tvoj otac nije sposoban za nikakve osjećaje, sve je odglumljeno. Oni mogu imitirati riječi pune emocija jer su veoma vješti glumci, ali te riječi često ne budu u skladu s njihovim ponašanjem. Vrijeme to pokaže.” “Da… vrijeme…” ponovila sam sjetivši se roštilja kodroditelja i kako sam tada prvi put primijetila čudno ponašanje svojih roditelja. Doktorica se okrenula prema Sawyeru i dodala, “Iako psihopati imaju mnogo zajedničkih osobina, ipak je svaki slučaj specifičan zbog čega ću svakako morati provesti mnogo vremena s gospodinom Heartom kako bih mogla detaljnije govoriti o njegovom stanju,” zaključila je. Krajičkom oka sam pogledala Tonya koji je cijelo vrijeme šutio. Uzdahnula sam. Tako mi je bio potreban zagrljaj… Odjednom sam se naljutila. Osjetila sam potrebu da budem sebična, zbog čega sam si dopustila osjećaj bijesa prema 255


Tonyu. Zanemarila sam vlastitu krivnju i laži, jer sam željela da mi oprosti i neka se prestane duriti! Prokletstvo, bio mi je potreban! Ali… razočarana svime što se događalo oko mene i Tonyevim ponašanjem u ovako strašnim trenucima, uspravila sam se i udaljila niz hodnik. ~ “Moć je jedini razlog,” progovorio je tata i bezbrižno me pogledao, “A najveći osjećaj moći se može postići u kriminalu. Imati ljude koji rade za mene, krše sva pravila, i koji me se ujedno toliko boje,” nasmijao se, “Ah, to je pravi izvor moći. Tek kad to osjetiš znat ćeš o čemu pričam.” “Ti si lud,” prošaptala sam zgrožena njegovim riječima koje nisam bila u stanju razumjeti. Sad kad je odbacio masku i pokazao svoje pravo lice nisam mogla vjerovati koliko se razlikovao od muškarca kojim se pretvarao od mog rođenja. “Možda. Tko to može sa sigurnošću reći,” namignuo mi je kao što je radio cijeli život. To me toliko povrijedilo da na trenutak nisam mogla progovoriti. “Jesi li uživao u strahu svih onih nevinih djevojaka?” upitao je Tony strogim tonom. Nalazili smo se opet u sobi za ispitivanje. Sjedila sam nasuprot tate, a Tony i Sawyer su bili iza mene. “Naravno,” jednostavno je odgovorio tata. “U našoj kući je pronađena tajna soba u kojoj…” riječi su mi zapele u grlu. “Pronašli smo tvoje trofeje,” ubacio se Tony opet, “Strgana lica ljudi čija si ubojstva naredio ili si ih možda osobno ubijao? Našli smo i lica svih mojih doušnika, uključujući Mikea.” Tata se nasmijao na Tonyeve riječi. “Obožavao sam te frustrirati uklanjajući izvore površnih informacija koje si dobivao,” rekao je, zatim se opet okrenuo prema meni, “Nisam očekivao da ćeš uspjeti.” “Molim?” “Kad si se vratila u grad i rekla da želiš biti partnerica ovog mangupa ovdje, nisam očekivao da ćeš uspjeti raskrinkati najveći kriminalni lanac u ovom gradu i strpati starog oca u zatvor.” 256


Zaprepašteno sam zurila u njega. “A što si očekivao?” ogorčeno sam upitala. “Tvoj neuspjeh,” jednostavno je odgovorio. Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima. “Zar si toliko malo vjere imao u mene? Zar si mislio da sam loša detektivka?” Slegnuo je ramenima. “Pa, jesam. Zapravo, tokom godina nisam dobio puno informacija o tvom radu, zato sam i sumnjao.” “To je zato što sam postala dio tajne službe i nisam smjela nikome pričati o tome,” kratko sam pogledala Tonya koji mi nije uzvratio pogled, “Vratila sam se kući, jer sam bila na tajnom zadatku. Moji nadređeni su, za razliku od tebe, vjerovali u moje sposobnosti.” “Da. To je bila moja prva pogreška: što nisam vjerovao u tvoju sposobnost.” “A što je bila tvoja druga pogreška?” bijesno sam upitala. “Što nisam imao pojma da si ti plesačica Jane Leary čiju sam otmicu naredio.” Iznenađeno sam zurila u njega. “Ti si to naredio? Ali zašto?” Nagnuo se naprijed. “Zar se ne sjećaš što si mi rekla na roštilju?” “Ne. Što sam rekla?” Opet se naslonio u naslon stolice. “Ispričala si mi kako vam nekakva plesačica Jane dostavlja kvalitetne informacije. Nisam mogao vjerovati kako jedna od mojih cura igra takvu igru, pa sam odmah naredio neka ju uklone ne znajući da si ti ta osoba.” “Zato me Linda prepoznala? Znala je da sam tvoja kći?” “Da,” opet se nasmijao, “I kažeš, planirala je prešutjeti da te drže?” Ignorirala sam njegovo pitanje i postavila vlastito, “Jesi li znao da sam spasila Melissu?” Iznenađeno me pogledao. 257


“Ne. I to si bila ti? Dobio sam dojam kako je sestre spasila Zelda?” “Zašto bi to mislio?” “Jer nam je Melissa tako rekla.” Jadna, dobra Melissa, pomislila sam. “Ne znam zašto je lagala i dala vam ime nesretne Zelde, ali pretpostavljam da bih joj trebala biti zahvalna.” “Znači i tu si imala svoje prste?” zamišljeno me upitao, “Svaka čast, zaista sam te podcijenio.” “Zašto si Zeldu izložio pijavicama? Ne razumijem…” “Ah, pijavice. Moja ljubav,” osmjeh se razlio njegovim licem, zbog čega sam zadrhtala od gnušanja. Opet se nagnuo prema meni i zagledao mi se u oči s ponosnim osmjehom na licu. “U onoj zgradi postoji prostorija koju sam pretvorio u bazen prepun pijavica,” rekao je. “Znam, vidjela sam,” opet sam krajičkom oka pogledala Tonya, ali ništa. “To su moje ljubimice, najdraža bića na svijetu. Tu sam stavljao djevojke, ali i muškarce koje bih želio preplašiti na smrt,” nasmijao se, “iako sam za tu namjenu imao i mnoge druge prostorije. Međutim, pijavice su fascinantna, ali neshvaćena bića, kao ja,” zastao je, a izraz lica mu je izgledao kao da je zapao u nekakvo sanjarsko stanje, te je dodao, “Većina ljudi ne shvaća da su mnoge od njih predani roditelji.” Šokirano sam ga gledala. “Ti si potpuno lud.” On se samo nasmijao i slegnuo ramenima. “Dosta gluposti,” prekinuo nas je Tony i koraknuo naprijed, “Zanima me što ste planirali učiniti s djevojkama?” S kaotičnim mislima sam ustala od stola i prošla pored Tonya. Nisam više mogla slušati, pa sam izašla u hodnik. Trebalo mi je svježeg zraka jer sam se osjećala kao da ću se onesvijestiti. Naslonila sam se na zid i počela duboko disati u nadi da ću tako rastjerati težak pritisak koji sam osjećala. 258


Kad sam se donekle pribrala odlučila sam ući u sobu gdje su držali Hope. U prostoriji se za sada nalazio samo policajac koji ju je čuvao. Hope me pogledala stisnutih očiju i ozbiljnog izraza na licu. Mislim da me nije prepoznala. Polako sam sjela njoj nasuprot. “Znači, ti si krtica,” rekla sam, “U kakvoj si vezi s mojim ocem?” “Zašto bih ti odgovorila na to pitanje?” oholo je odbrusila. “Mislila sam da smo prijateljice…” izletjelo mi je, ali zaustavila sam se kad sam se sjetila. “Ja tebe ne poznajem,” rekla je, “Mislim, znam da si Antonieva kći, ali osobno te nikad nisam upoznala.” Nagnula sam se naprijed. “Jedan od mojih identiteta je bio Alex Mendez. Zvuči li ti sad poznato?” Hope se zagledala u mene i kad je uspjela pronaći malene sličnosti koje su potvrdile moje riječi raširila je oči od iznenađenja. “Alex?” Zadovoljna zbog njenog zaprepaštenja, naslonila sam se na naslon stolice i prekrižila ruke na prsima. “U kakvoj si vezi s mojim ocem?” ponovila sam pitanje. Hope je šutjela procjenjujući nešto, zatim je ipak otvorila usta. “Ljubavnici smo,” jednostavno je odgovorila, zatim dodala, “Znači zato si me odbio, tj. odbila, onu večer na piću?” rekla je i procjenjivački me pogledala. “Da.” Hope se iznenada naslonila na naslon i prodornije se zagledala u mene. “Znaš, zaljubila sam se u tebe…” iznenada je rekla. “Ali sad si rekla da ti je moj otac ljubavnik,” prekinula sam ju.

259


“Bio je, ali kad sam upoznala Alexa pomislila sam da mi je Bog napokon poslao pravog muškarca,” rekla je, zatim se ogorčeno nasmijala, “Zamisli, bila si sve ono što sam željela,” glasnije se nasmijala, “Naravno! Samo žena bi znala kako biti savršen muškarac drugoj ženi. Alex je bio osjećajan, pun razumijevanja, a opet čvrst i stabilan. Činio se kao netko tko je sposoban biti vjeran jednoj ženi, netko tko bi ju tretirao kao damu, razumio ju…” “Nisam se trudila tako prikazati. Ti si mi dala sve te kvalitete…” “Kad me Alex odbio bila sam toliko bijesna da sam se odmah vratila Antoniu. Zbog tebe sam ga planirala ostaviti. Željela sam se vratiti dobrom i poštenom životu, ali kad me Alex odbio shvatila sam da za mene postoji samo kriminal.” “Zašto bi željela takav život? Morala si znati da to neće dobro završiti?” “Tvoj otac mi je na taj način pružio avanturu koja mi je nedostajala. Uz njega sam mogla lakše živjeti uz svog depresivnog oca koji me tjerao na dosadan život, život kojeg nisam željela.” Mogla sam i pretpostaviti da će to biti njeni razlozi. Odmahnula sam glavom. Sve one djevojke su platile životom zato što je njoj bilo dosadno?! “Svi ste vi poremećeni,” promrmljala sam i ustala od stola. “Nisi ti ništa bolja od mene,” vikala je za mnom, ali nisam se okrenula. Izašla sam u hodnik, naslonila se na vrata i zurila u još jedna na suprotnoj strani. Još samo jedna, ohrabrivala sam samu sebe, te opet uzdahnula, Ovo je duga noć. Ušla sam unutra. Našla sam se u malenoj prostoriji iza ogledala kroz koje sam vidjela nekoliko djevojaka i nekoliko policajaca koji su ih ispitivali i zapisivali njihove izjave. Ostala sam poslušati njihove priče. Upravo se jedna od djevojaka predstavljala, “Moje ime je Olivia Portland, imam dvadeset godina,” djevojka je zastala. 260


“Molim vas, ispričajte nam kako su vas oteli?” nježno ju je potakla detektivka koja je sjedila ispred nje. Djevojka je imala crnu dugu kosu i ovalno lice s velikim uplašenim očima. “Otišla sam na ugovoreni sastanak za posao,” započela je tihim glasom, “Razgovor mi je sredila djevojka s kojom sam se počela družiti nekoliko mjeseci prije, tako da nisam ništa posumnjala. Došla sam na mjesto gdje se razgovor trebao održati,” ispreplela je prste dok su joj ruke počivale na stolu, “Par minuta nakon ulaska i uvodnog razgovora, jedan muškarac je zaključao vrata i zgrabili su me. Izveli su me kroz druga vrata,” zastala je i oborila glavu od srama, “Satima su me silovali i nakon toga su mi rekli da sam prodana. Nisam razumjela… Dovezli su me u ovaj grad i od tada radim u bordelu gdje ste nas pronašli.” “U redu je, sad si na sigurnom,” utješno je rekla detektivka, zatim je pogledala drugu djevojku, “A kako se ti zoveš?” nježno je upitala. “Alisa,” tiho je odgovorila druga djevojka. “Ispričaj nam svoju priču.” “Nakon izlaska u jedan noćni klub nazvala sam taxi koji me nije odveo na adresu mog doma, nego na jedno mračno mjesto…” djevojka je počela tiho plakati, a ona pored nje ju je utješno zagrlila. Djevojka je zatim dodala kroz suze, “Toliko puta sam čula o takvim otmicama i uvijek sam mislila kako se tako nešto ne može baš meni dogoditi Uvijek sam govorila da nikada neću sjesti s nepoznati osobama, a ipak me zadesila ova grozna sudbina…” Djevojka koja je grlila Alisu je iznenada sama progovorila. Očito je bila vrlo hrabra. Imala je kratku kosu i prekrasne crte lica. Pomislila sam kako bi mogla biti manekenka. “Moje ime je Fany,” odlučno je započela, “Dok sam bila u prodajnom centru prišla mi je žena i rekla da je u potrazi za modelima koji će reklamirati kozmetiku. Spominjala mi je revije i kozmetiku za filmove. Nisam ju u potpunosti razumjela, ali mi se svidjelo sve što je govorila. Rekla mi je da bih bila savršena za taj posao i dala mi je vizitku u slučaju ako sam zainteresirana. Doma sam provjerila njihovu stranicu na internetu i sve mi se činilo u redu, legalno. Nakon kratkog telefonskog razgovora ugovorila sam 261


sastanak, čak sam i nekakve formulare ispunila,” zastala je, te s gorčinom dodala, “Prvo snimanje je presudilo mojoj sudbini.” “Kako su vas kontrolirali?” upitala je detektivka želeći iskoristiti djevojčinu hrabrost. “Prijetnjama našim obiteljima ako bi netko od nas pokušao pobjeći, a ako ne bismo bile poslušne koristili su razne metode mučenja.” “Kakve metode?” Sjetila sam se sobe za mučenje u kojoj sam se i sama našla. Sažalila sam se nad djevojkama. Fany je bila više nego hrabra, jer je odvažno nastavila govoriti, “Silovanje, pojedinačno i grupno… Prinudni abortus, električni šokovi na grudima i genitalijama, nanošenje ozljeda cigaretama,” zastala je, “To su bili laki oblici. Ako bi djevojka prošla kroz ovo smatrala bi se sretnom. Ostale vrste mučenja su uključivale bazen s pijavicama. Odnosno kavez. Golu djevojku bi stavili u kavez koji je bio obložen bodljikavom žicom i spušten u vodu punu pijavica. Razina vode bi bila do grudi ili vrata. Bilo bi strašno. Ne možeš se nasloniti na nijednu stranu zbog bodljikave žice, a ne možeš ni sjesti zbog vode. Tako bi nas držali sve do neizmoglosti. Neke su djevojke bile gole vezane za krevet tako da se uopće ne mogu pomaknuti. Tu su spavale, jele i obavljale nuždu. Pričale su mi o nevjerojatnoj boli koju bi osjećale kad tijelo počne atrofirati zbog višetjedne nepokretnosti. Strah je među djevojkama bio konstantan. Ako se nismo bojale za sebe, onda smo se bojale za naše obitelji. One sretnije nikad nisu prodane, ostale bi raditi u barovima kao plesačice nesvjesne naših sudbina.” Više nisam mogla podnijeti njihove tragične priče. Izletjela sam na parking hlapljivo uvlačeći hladni noćni zrak. Imala sam osjećaj da ću se ugušiti, jer mi nije uspijevalo normalno udahnuti. Pala sam na koljena i gorko zaplakala. ~ Kad sam se smirila, vratila sam se u postaju i u hodniku zatekla Tonya i doktoricu Pen kako razgovaraju. Teško sam progutala. 262


Približivši se, čula sam doktoricu kako govori, “Posljedice trgovanja na žrtvu su sveobuhvatne, jer žrtva je izložena dugotrajnoj traumi i stresu uzrokovanom psihičkim, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem. A zlostavlja ih svaka osoba s kojom dođu u kontakt: trgovci, navodni poslodavci ili gazde, mušterije, pa čak i žrtve međusobno. Kod trgovanja ljudima, ljudsko biće je svedeno na robu s kojom se trguje. Kada je ono iskorišteno i neupotrebljivo u bilo kojem drugom obliku, trgovci tada ljudsko tijelo recikliraju, te mu odstranjuju organe. Trgovanje ljudima u svrhu odstranjivanje organa je veoma teško otkriti i pratiti,” zastala je vidjevši njegovo lice koje iz ovog kuta nisam mogla vidjeti, ali sam pretpostavljala kako je reagirao na sve što je čuo. Želudac mi se okrenuo više puta nego je bilo normalno. “Kakvu reakciju od ovih djevojaka možemo očekivati?” upitao je. “Od njih se može očekivati da će osjećati sram, krivnju i nisko samopoštovanje. S nekima će biti teško razgovarati jer će se vjerojatno toliko povući u sebe da će odbijati svaku komunikaciju s vanjskim svijetom. Vjerojatno se osjećaju izdanima, pogotovo ako ih je prodala osoba kojoj su vjerovale. Sve ovo će uzrokovati depresiju, samoprijezir, nepovjerenje, suicidalne misli koje mogu i dovesti do samoubojstva. Zato ih moramo što prije smjestiti na sigurno mjesto i pružiti im što bolju medicinsku i emocionalnu skrb.” Prošla sam prstima kroz kosu i malo okrenula glavu, dovoljno da mi prizor u čekaonici privuče pozornost. Mama i Sawyer su zagrljeni sjedili na klupi i tiho razgovarali. Je li ova noć mogla postati gorom? upitala sam se, ali sam se odmah postidjela zbogvlastite pomisli. Za sve one nesretne djevojke ovo je bila sretna noć, jer su napokon spašene iz pakla.

263


14.

Alexandra heart Gledala sam Maxa kako se igra kopkajući oko maminog cvijeća. Mogla sam ga upozoriti neka prestane, ali nisam imala snage za to. Prošlo je dva tjedna od kako smo oslobodili djevojke koje su sad bile na sigurnom i većina njih je bila na putu svojevrsnog oporavka, dok su kriminalci (uključujući i tatu) bili strpani iza rešetki. Još uvijek sam se pokušavala oporaviti od strašne promjene koja se tu večer dogodila u mom životu. Pokušavala sam se prilagoditi i pomiriti s nastalim situacijama koliko sam mogla. Moja misija u ovom gradu je završila onu večer kad smo uhvatili tatu i njegove podanike, zbog čega više nisam imala razlog za odlazak u postaju. Iako sam prva dva dana otišla tamo tražeći Tonya koji me i dalje izbjegavao. Nisam bila sigurna hoću li se ljutiti na njega, jer mi je okrenuo leđa u najgorem periodu mog života ili ću priznati kako ima potpuno pravo biti ljut nakon svih laži koje sam mu servirala. Zašto bih ga krivila kad su me čak i ljudi u postaju gledali kao da sam biće s druge planete? Pročulo se da je Alex Mendez zapravo bio žena i svi kao da su zaboravili moj uspjeh i činjenicu da je identitet Alexa bio dio tajne misije, jer su me gledali kao da sam se odijevala u muškarca zato što mi je bilo dosadno u životu, pa sam ga željela malo začiniti. Upravo zbog tih pogleda sam odustala odlaziti tamo. Činilo se kako su svi podržavali Tonyevu reakciju. Tonya također nisam uspjela uloviti ni u njegovom stanu bez obzira koliko vremena bih provela čekajući ga tamo. Možda je znao da čekam, pa je platio hotelsku sobu? Tko će znati. Sve u svemu, nisam uspjela s njim progovoriti ni jednu riječ od one 264


kobne večeri, a njegova šutnja je bila strašnija od zatočeništva u onom paklu, jer se činilo kako je on bio jedini razlog za moju sreću i uspjela sam to uništiti. Krivnja koja me pritiskala je bila nepodnošljiva. Od Jima sam uspjela saznati samo da se Tony lijepo oporavljao, ali više od toga mi nije htio reći. Iz kuhinje se začuo mamim smijeh. Iznenadila sam se zvuku, jer sam postala svjesna kako ju nikad prije nisam čula da se tako slatko i iskreno smije. Razlog tome je bio Sawyer. Srce mi se stegnulo. Prisjetila sam se razgovora s mamom onu večer kad smo uhvatili tatu, “Alexandra, kako si?” upitala me pred zoru dok sam sjedila na klupi u čekaonici postaje. “Nemam odgovor na to pitanje,” odgovorila sam i podigla pogled. Mama je imala rumenu boju na obrazima i neobičan sjaj u očima. Nešto što se nije viđalo na nesretnoj ženi čijeg supruga je uhvatila i zatvorila njihova kći i život cijele obitelji preokrenula naglavačke. “Zar ne bi trebala biti shrvana?” ljutito sam upitala. Sjela je pored mene i stavila ruku na moje rame. “Dušo, žao mi je ako izgledam bezosjećajno, ali toliko toga ti moram objasniti. Sve ovo sam ti željela i prije reći, ali bojala sam se tvog oca…” “Bojala si ga se?” iznenađeno sam je pogledala. Zar je mama znala da je tata psihopat? Zar sam samo ja živjela u mraku? “Da. Zar misliš da je takvo čudovište zaista moglo voditi sretan obiteljski život?” “Ti si znala?” “Ne. Nisam znala za ovo,” odmahnula je rukom u smjeru sobe za ispitivanje, “Nisam znala za nesretne djevojke. Da jesam, sama bih ga davno prijavila. Za mene je on bio bezosjećajan i sebičan muškarac koji me varao gdje god je stigao,” odgovorila je, ali u njenom glasu nije bilo gorčine koju sam očekivala, “Da nije bilo tebe davno bih ga ostavila…”

265


“Nisi zbog mene morala ostati u tom braku,” prekinula sam ju, “To je tvoj život, a ne moj. Imaš pravo donositi odluke koje želiš.” “Znam,” pogladila me po licu, “Ti si oduvijek bila veoma razumna,” uzdahnula je, te dodala, “Nisam ga ostavila jer je prijetio da će te ozlijediti ako odem. I ja sam mu vjerovala.” “Molim?!” “Nije nikad digao ruku na mene, ali vjerovala sam da je bio sposoban za to. Osjećala sam u njemu nešto… nekakvo zlo i znala sam da je govorio istinu. Bar sam tako sebe uvjeravala…” “Ali… Oh, mama, nisam znala,” zavapila sam i zagrlila ju. “U redu je dušo. Zato sam sad sretna,” odvojile smo se, a ona me pogledala sjajnim modrim očima, “Nemoj me krivo shvatiti, draga moja. Nekoć davno sam voljela Antonia, ali on je ubrzo nakon tvog rođenja ugušio moju ljubav. Nakon godina emocionalnog zlostavljanja u kojem nije želio zadovoljiti moje potrebe za ljubavlju i razumijevanjem, moje srce je počelo pružati ruke prema staroj ljubavi… Prema nekome uz koga sam se osjećala kao kraljica, netko tko me držao kao kap vode na dlanu i razumio onako kako to samo najbolji prijatelji umiju…” “Sawyer,” rekla sam. “Da. Oprosti mi, ljubavi moja,” opet me nježno pomilovala po kosi, “ali sretna sam jer muškarac kojeg volim cijeli svoj život, još uvijek voli mene,” smeteno se nasmiješila. “Sawyer te voli…” odsutno sam rekla. “Da,” odgovorila je uz smeten osmjeh. Izgledala je kao zaljubljena školarka i nisam znala kako se nositi s tom slikom. “Onu večer kad si nas vidjela u zalogajnici,” nastavila je “Ja sam ga pozvala da se sastane sa mnom. Nisam više mogla izdržati život s tvojim ocem i prvi put sam skupila dovoljno hrabrosti da pozovem Michaela i izjavim mu svoju ljubav. Možeš zamisliti moju sreću kad mi je rekao kako ni on mene nije prestao voljeti sve ove godine.” Zaustavila sam prisjećanje na kobnu večer u postaji i pogledala prema kuhinjskom prozoru kroz koji sam vidjela sretna lica mame i Sawyera. Da mi je netko prije mjesec dana rekao kako će mi Sawyer postati novi tata prosvirala bih mu glavu, a sada je to bila moja stvarnost. Nisam se još u potpunosti navikla na tu 266


ideju, ali gledajući sreću na maminom licu nisam mogla dugo biti protiv. Trebalo mi je samo malo vremena da se naviknem. Opet sam pogledala Maxa koji je sad kopao novu rupu. A kako ću se naviknuti na život bez Tonya? Gledajući mamu i Sawyera kako uživaju u ljubavi nisam mogla ne zavidjeti im. Željela sam to. S Tonyem. Nisam željela kao mama provesti trideset godina razdvojena od muškarca kojeg sam voljela i željela, zato sam ustala i odlučila osvojiti Tonya bez obzira na cijenu. Znala sam da uz njega mogu pobijediti sve strahove, jer najveća čežnja koju čovjek osjeća je potreba za osobom uz koju će život dobiti smisao, nekoga tko će biti prijatelj, ljubavnik, netko tko će pomoći zacijeliti traume i smanjiti usamljenost… razumjeti. Shvatila sam da za tim tragaju i muškarci koliko i žene. Samo treba naučiti razumjeti ga i prihvatiti svaku razliku između nas. To je bilo nešto što, iskreno, do sada nisam ni pokušala jer sam se usredotočila samo na osuđivanje i gorčinu. Svi odrasli ljudi su nekoć bili bezbrižna djeca, srca punih ljubavi i nade, a život i odrastanje ih je pretvorilo u bića koja pokušavaju preživjeti i zaštiti se kako znaju. Trebala sam znati i shvatiti da mnogi u tom procesu budu povrijeđeni i zauvijek izgube povjerenje. Nisam željela izgubiti Tonyevo i odlučila sam učiniti sve kako bih mu dokazala koliko ga volim i koliko mi je potreban. ~ Bila su mi potrebna dva dana kako bih razradila plan za koji sam bila uvjerena da će Tonya oboriti s nogu. Najprije sam ga morala uvjeriti da sam napustila grad, tako da se prestane skrivati. Otišla sam u postaju i kod Tess ostavila maleno pisamce za njega u kojem sam ga obavijestila kako odlazim i da mi je žao zbog svega što se dogodilo. Možda će ga malo omekšati informacija da sam zauvijek otišla. Možda mu bude žao što je bio toliko ponosan i tvrdoglav. Nadala sam se bilo kakvoj emociji koja bi išla u moju korist. Drugi tvrd orah je bio Jim, koji je bio ključan za cijeli plan. Dugo sam ga naganjala, u tajnosti kako nitko ne bi shvatio da sam još uvijek u gradu i, hvala Bogu, na kraju je popustio. Ostale pripreme su trajale dodatnih dva tjedna. Predugo, ali drugačije nisam mogla. 267


Bila sam u čudnom euforičnom stanju vjerujući u uspjeh svog nauma. ~ U tami sam čvrsto stiskala šipku moleći Boga da mi se dlanovi ne znoje previše iako sam stavila zaštitni prašak na njih. Još samo malo… Nervoza je postajala sve gora, toliko da sam počela cijela drhtjeti. Duboko sam udahnula. Smiri se, Alex – ponavljala sam. Morala sam ovo izvesti kako treba ili će sve pasti u vodu. Kad sam čula komešanje iz vana, napela sam se. Stižu! O, Bože! Prostorijom je odjeknuo glasan zvuka udarca kad su se ulazna vrata zabila u zid, nakon čega su se upalila crvena svjetla koja su okruživala pozornicu bara u kojem sam radila kao Jane. Na sredini kluba je stajao Tony naoružan do zuba, odjeven u policijsku uniformu preko koje je obukao pancirku. Još me nije vidio jer sam bila u mraku. Činio se zbunjenim i dezorijentiranim. Uporno je kroz nišan pištolja tražio zlikovce na koje ga je naveo Jim koji se upravo izvlačio kroz ulazna vrata koja je, namignuvši mi uz široki osmjeh, i zatvorio za sobom. Točno kako smo se i dogovorili. Bilo mi je drago opet imati Jima na svojoj strani. Međutim kad sam ugledala Tonya srce mi je brže zakucalo. Činilo se kao da ga nisam vidjela cijelu vječnost. Izgledao je nekako drukčije. Lice mu je bilo upalo i prekriveno kratkom bradom. Činio se umornim po držanju tijela. Kretao se nekako sporo i teško, a ramena su mu bila neznatno pogrbljena. Nisam vidjela šepanje, pa nisam bila sigurna je li mu se držanje promijenilo zbog ozljede? Tužno sam promotrila njegovo snažno, veliko tijelo koje je u zadnjih mjesec dana pretrpjelo toliko mnogo, zbog mene. Po planu su se začuli taktovi muzike dajući mi znak da slijedi razotkrivanje. Sekundu iza toga okupao me snop nježnog svjetla razotkrivajući sredinu pozornice na kojoj sam se nalazila držeći 268


šipku za striptiz odjevena u crveni čipkasti grudnjak, odgovarajuće gaćice koje su bile skrivene ispod crne minijaturne haljinice do guze i crne čizme na štiklu do sredine bedara. Tony je od šoka zinuo i ostavio otvorena usta. Prihvatila sam to kao dobar znak što je donekle umanjilo moju tremu. Nije pobjegao! Učeći se tehnikama striptiza u danjih dva tjedna otkrila sam kako se u meni skrivala vatrena žena koju sam večeras odlučila predstaviti Tonyu, pretpostavljajući kako je to bilo nešto čemu nije mogao odoljeti. Zapravo sam računala na to, jer ovo je bila zamka u koju sam se nadala da će upasti i da neće htjeti pobjeći. Rečeno mi je kako striptiz bez izazivanja nije imao smisla, izazivanje mu je davalo napetost koju sam željela izazvati kod Tonya. Željela sam da mu srce divljački tuče u iščekivanju, zbog čega sam morala kontrolirati sve što se i kad otkrivalo. Imala sam ono što je on želio i morala sam naučiti kako ga mamiti s tim. Morala sam biti ono što je on želio vidjeti, dodirnuti, okusiti. Oh, kako sam računala na to, kako sam se veselila ovom slatkom mučenju kojem ću ga izložiti. Igra je započela. Desnom rukom sam uhvatila šipku iznad glave i započela senzualan hod oko nje. Kad je muzika pojačala notu, naglo sam se okrenula i leđima se naslonila na šipku s podignutim rukama iznad glave. Ne skidajući pogleda sa Tonya koji se nalazio u čudnom stanju, nježno sam izvila leđa, stražnjicu pritisnula uz šipku i počela kliziti niz nju. Tony je zatvorio usta i raširio oči. Klizanje je bilo polako i odmjereno, a završilo je u dubokom čučnju. Prebacila sam se u položaj mačke, te klečeći na koljenima počela senzualno koračati prema njemu glumeći mačji hod. Nakon nekoliko koraka započela sam s izvijanjem leđa i kruženjem bokova, i sve to u ritmu muzike, polako, senzualno, zavodljivo… Podigla sam se na koljena, zabacila glavu i kosu unatrag, zatvorila oči i započela skidati haljinicu kad je prostorijom odjeknuo glasan lom. 269


Zastala sam u položaju i iznenađeno pogledala Tonya koji je bijesno stajao na sredini bara, dok se iza njega kotrljala stolica koju je vjerojatno bacio u znak protesta. Oh, ne… Nesigurno sam ustala na noge. Moju senzualnost je zamijenio osjećaj srama kad samvidjela njegovu reakciju. “Zar to misliš o meni?!” proderao se. Zbunjeno sam zurila u njega. “Ali…” nisam razumjela gdje sam pogriješila. Volio je senzualne i snažne žene, to sam vidjela po Lindi. Bila sam uvjerena kako će mu se predstava svidjeti i da ću ga na taj način bez problema osvojiti. U čemu je bio problem? “Ne mogu vjerovati,” prosiktao je i okrenuo leđa. Pošao je vani! Zahvatila me panika, jer mu nisam mogla dopustiti da ode. Brzo sam skočila s pozornice, oprezno zbog prevelikih potpetica, i požurila prema njemu. “Tony!” zazvala sam ga i pružila ruku kako bih ga uhvatila za podlakticu, “Čekaj!” Kad sam ga zaustavila, ljutito se okrenuo prema meni. Na licu mu je bilo tisuće emocija, ali niti jedna nije bila dobra. “Zar ti nije dosta manipuliranja?” upitao je. “Ali… Ne…” mucala sam, “Sve si pogrešno shvatio.” “Varaš se! Shvatio sam upravo onako kako sam trebao.” “Ne, nisi… Ovo je trebalo biti ugodno iznenađenje, trebalo je…” “Što?!” bijesno me prekinuo, “Misliš da ću ti sve oprostiti ako izvedeš jedan striptiz? Za kakvog me muškarca držiš? Veću uvredu u životu nisam doživio!” Od šoka sam zanijemila. “Još si u cijelu ovu prijevaru uvukla Jima i ostale! Mogu zamisliti kako mi se smiju vani,” pokazao je rukom prema vratima, “Ponizila si me. Opet.” “Nisam to htjela,” tužno sam odgovorila, “Željela sam…” “Znaš što?” odjednom me oštro prekinuo. 270


Raširila sam oči. “Što?” upitala sam s malenom nadom koja se počela buditi. Uspravio se i pogledao me s visoka sivim očima koje su okruživale duge crne trepavice zbog kojih su mi koljena zaklecala. Progovorio je hladnim tonom, “Zaista me nije briga što ti želiš,” rekao je i okrenuo se prema izlazu. Opet sam ga uhvatila za ruku u grčevitom stisku. “Volim te!” uzviknula sam, “Molim te, ne idi.” Zastao je, ali nije se okrenuo kako bi me pogledao, nego je naglo istrgnuo ruku iz moje i oslobodio se. “Dopusti mi da objasnim… sve,” preklinjala sam zureći u njegova leđa. Odjednom se okrenuo i zagledao se u mene s opasnim izrazom u očima. “Hoćeš li mi sada priznati da si zapravo i Jim?” Na trenutak sam ga zbunjeno pogledala, a onda sam shvatila značenje njegovih riječi. “Nije smiješno,” rekla sam. “Naravno da nije smiješno! Tragično je! Zapitaj se koliko laži sam doznao o tebi i koliko laži sam ti oprostio? Do kada tako?” “Imaš svako pravo biti ljut,” pomirljivo sam rekla, “Znam da tražim previše i znam da si već prešao preko toliko toga, ali, molim te, moraš razumjeti da sam ovdje poslana po tajnom zadatku. Nisam smjela nikome reći istinu, ni tebi ni svojim roditeljima, nikome.” Bez riječi je zurio u mene, hladan i nepomičan kao santa leda. “Nemam nikoga,” skoro sam zaplakala kad sam izgovorila te riječi. Nikad se kao sada nisam osjećala toliko napuštenom i usamljenom. On je bio moj jedini spas, jedina ispružena ruka. Ruka od do sada najomraženijeg neprijatelja: muškarca koji je imao moć povrijediti me. Pogledala sam ga. Otvarala sam mu se, ali nisam znala hoće li prihvatiti ono što sam mu nudila. Što ako me odbaci i 271


povrijedi… kao tata? Bi li mogla podnijeti još jedan udarac? Zar već nisam na tlu? Vidi li kako se oko mene ruši zid kojeg sam cijeli život gradila, vidi li rane na mom tijelu? Je li začuđen koliko ih ima, je li zgrožen prizorom? Od mene su napravile čudovište, izobličile me do neprepoznatljivosti. A sve samo zato što sam željela nekoga koga ću moći voljeti, nekog tko će mi pomoći zaliječiti te rane kako bih postala osoba kakvom sam trebala biti, možda čak i bolja. Može li on biti moj Sawyer? Svi kojima sam vjerovala su mi lagali. Moj svijet se promijenio iz temelja… “Ja ti nikad nisam lagao,” jednostavno je rekao. “Znam,” odgovorila sam, ali nisam znala kako se u potpunosti predati bez straha. Znala sam kako se obraniti od fizičkog napada, kako zadati udarac na pravo mjesto na tijelu, ali kako se obraniti od ljudi koji su zlostavljali psihički, koji su iskorištavali i ponižavali sve oko sebe, pogotovo one koji su ovisili o njima? Nisam znala tajne borilačke vještine na tim poljima, niti sam željela na takav način ozljeđivati svoje bližnje. Ljudima koje sam voljela željela sam samo dobro, obasipala sam ih ljubavlju i potporom. Davala sam im cijelu sebe, bar rijetkima koje sam pustila u svoj život u kojem sad više nije bilo nikoga jer sam se očajnički pokušavala emocionalno izolirati od svih samo kako ne bih bila povrijeđena. Ali što sam se više pokušavala zaštititi, bol kao da je pronalazila put do mene. U procesu izoliranja sam predvidjela promjene koje su se događale s mojom obitelji, sa mom… Nisam više željela živjeti sama jer to je bio tako tužan život, tako strašan. Zato sam ispružila ruku prema njemu. “Volim te,” rekla sam u posljednjem pokušaju da ga vratim. Poduzeo je korak unatrag. Srce mi je zastalo. “Žao mi je,” rekao je i okrenuo mi leđa. Kroz suze sam gledala kako odlazi jedini muškarac kojeg sam ikada voljela. Kako se nositi s boli jer ne možeš živjeti bez onoga koji bez tebe može?

272


EPILOG

“Adresa je Orssay Street 2098, drugi kat, soba 204!” vikao je glas dispečera iz mikrofona ''patrolnog'' vozila koje sam dobila do firme. Odustala sam od tajnih službi i ubacila se u detektivski posao. “Stižem za nekoliko minuta,” odgovarala sam dok sam stiskala gas i jurila niz uske uličice. Bila sam udaljena samo nekoliko blokova. Dispečer je rekao da je u pitanju situacija s taocima. “Trebat će mi pojačanje! Pošaljite ih odmah!” vikala sam u mikrofon. “Već su obaviješteni,” glasio je odgovor. Potjera je uvijek na mene djelovala kao lijek. Obavijala mi je tijelo adrenalinom i fokusirala misli ne dozvoljavajući mi da razmišljam o glupostima… kao na primjer: Tony i činjenicu da me onako bezdušno odbio prije tri mjeseca. Tri duga, prokleta, mjeseca! Jače sam stisnula gas i grčevito uhvatila volan. Vjerojatno više nije ni znao da postojim, ili ako jest, sigurno nije znao gdje sam sad živjela i radila… Oh, koncentriraj se Alex! upozoravala sam samu sebe odmahujući glavom. Što me briga za njega, zaključila sam, međutim kroz um mi je nekontrolirano proletjela misao, Ali, volim ga, što me naljutilo, okrenula sam volan i oštro uletjela u zavoj. Četiri zgrade iza toga sam naglo zakočila, parkirala auto pola na cesti pola na pločniku i izletjela vani s pištoljem u ruci. Kvart je bio na glasu kao opasan i nisam bila iznenađena što nikoga nije bilo na vidiku. 273


Na brzinu sam pogledala kakvo je stanje bilo oko trošne zgrade na četiri kata. Pored stepenica kod ulaza se nalazilo razbacano smeće i isto se ponavljalo ispred svakog ulaza. Netko je očito imao problema sa smećem i njegovim stavljanjem na pravo mjesto. Zgrada je sigurno nekoć bila bijele boje, ali sada je izgledala kao velika žućkasta mrlja u sred ulice. Većina prozora su bili razbijeni, a oni na drugom katu su bili zatamnjeni. Prigodno… Napela sam uši kako bih čula udaljene zvukove, ali ništa. Pojačanje nije bilo nigdje u blizini, a nisam imala vremena za gubljenje. U pitanju su bili životi nevinih ljudi… Provukla sam prste kroz kosu koju sam pustila da slobodno pada niz leđa. Morat ću ovo sama učiniti. Provjerila stepenicama.

sam

pištolj,

duboko

udahnula

i

potrčala

Snažno sam gurnula ulazna vrata koja su se zamalo raspala od udarca, zatim sam pojurila stepenicama na drugi kat. Put do gore je bio prekriven smećem, a zrak je bio zagušljiv i težak. Kad sam došla na drugi kat usporila sam, te oprezno pogledala hodnik. Na zidu su pisale oznake soba i strelice. Soba 204 je bila desno. Provirila sam. Hodnik je bio prazan i tih. Nisu dopirali nikakvi zvukovi iz soba, ni izvana. Iako sam voljela ovaj posao, nisam se osjećala ugodno, jer nisam imala dovoljno informacija. Nisam znala koliko otmičara je bilo u sobi i koliko taoca je bilo u pitanju? Adrenalin je kolao mojim žilama. Polako sam zakoračila u hodnik priljubivši leđa uz zid što me podsjetilo na onu očajnu večer kad sam Tonyu pokušala otplesati striptiz. Preplavilo me rumenilo. Svaki put kad bih se toga sjetila došlo bi mi da umrem od srama. Kako je to čudno… Da sam uspjela u svom naumu i svojim plesom ponovno zavela i pridobila Tonya, to bi mi zauvijek ostala prekrasna uspomena, ali

274


ovako, zbog njegova odbijanja i vlastite razotkrivenosti koju je odbacio, to mi se pretvorilo u najgoru noćnu moru. Oh, koja sramota – pomislila sam, na trenutak zatvorila oči i duboko uzdahnula, te nastavila prema sobi 204. Kad sam se približila vratima, opet sam oprezno osluškivala zvukove, ali nije ih bilo. To mi je postajalo sve čudnije i nije mi se sviđalo. Razmišljala sam o načinima koje bih mogla upotrijebiti za ulazak unutra. Na kraju sam odbacila sve agresivne načine zbog pretjerane galame koju bi izazvali i odlučila pokušati s najočitijim. Oprezno sam ispružila ruku i polako stisnula zahrđalu kvaku. Vrata su popustila, jer nisu bila zaključana. Nježno sam ih odgurnula i, koncentrirajući se na bilo kakav upozoravajući zvuk, oprezno sam provirila unutra. Našla sam se u uskom hodniku golih bijelih zidova, bez namještaja. Na dnu hodnika je bio prolaz ulijevo, ali i dalje ništa nisam čula. Više sam gurnula vrata i ušla unutra. Držeći pištolj visoko ispred sebe, spremna upotrijebiti ga, uputila sam se naprijed. Provirila sam u drugu prostoriju koja također nije imala nikakav namještaj. Hm, čudno. Iz te sobe su vodila dvoja vrata. Prišla sam jednima i oprezno otvorila. Malena prazna prostorija. Što je s ovim stanom? Zar sam dobila lažnu dojavu? Stavila sam ruke na bokove i glasno uzdahnula. Da, sigurno je to bilo u pitanju. Baš kad sam htjela odustati začula sam tihi zvuk iz susjedne sobe. Napela sam se, podigla pištolj i uputila se prema vratima koja su bila malo odškrinuta. To nisam prije primijetila. Kako mi je to promaklo? Preplavila me panika. Što ako su znali da sam ovdje?

275


“Policija!” naredila sam.

uzviknula

sam,

“Izađite

uzdignutih

ruku!”

Bilo je sigurnije izdati nekoliko naredbi i čekati reakciju na donekle sigurnom mjestu, nego bezglavo upasti u zamku. Čekala sam nekoliko trenutaka, ali opet se nisu začuli nikakvi zvukovi. Prišuljala sam se bliže i nogom odgurnula vrata malo šire kako bih izazvala reakciju, ali ništa. Priljubila sam se uz zid i pričekala nekoliko trenutaka prije nego sam provirila. Kad sam pogledala, ugledala sam veliki krevet nasred sobe, a na krevetu je bio muškarac sa rukama zavezanim svaka za jednu stranu uzglavlja od kreveta, a na glavi je imao crnu platnenu vreću. Primijetila sam da su mu i noge bile zavezane u gležnjevima. Bio je odjeven u crnu majicu kratkih rukava koja je otkrivala dobro građeno tijelo i izblijedjele traperice. Zbunjeno sam promatrala prizor. Što se ovdje događalo? Nisam valjda upala u nekakvo ljubavničko gnijezdo? Ili je možda ipak otmica bila u pitanju? Što ako se otmičar skrio iza vrata. Više sam ih odgurnula sve dok se nisu u potpunosti priljubila uz zid. Kad sam se uvjerila da sam bila sama s ovim muškarcem uspravila sam se i zbunjeno pogledala oko sebe. Zatim sam se opet napela. Što ako je ovaj zavezani muškarac zapravo kriminalac i ako ga pokušam osloboditi može me ubiti? Oprezno sam mu prišla. “Tko si ti?” oštro sam upitala. Nije odgovorio, nego je počeo brzo okretati glavom. Možda su mu usta bila zavezana? Pružila sam ruku i brzo povukla tkaninu s njegove glave. Muzika koja je u tom trenutku glasno zasvirala toliko me prestrašila da sam umalo zapucala u smjeru iz kojeg je dolazila. Ali… nešto drugo je privuklo moju pozornost. Kad sam ugledala lice ispred sebe bila sam toliko šokirana da sam pomislila kako ću umrijeti zbog zatajenja srca. 276


“Tony… pobogu… što…” promucala sam. Tonyevo lijepo lice je ukrasio široki osmjeh pokazujući mi lijepe bijele zube koje su u kontrastu s njegovim tamnim tenom izgledali božanstveno. Sive oči su me zaigrano promatrale, ali i s dozom opreza. Vjerojatno je čekao moju reakciju, jer sam još uvijek ukočeno stajala i zurila u njega preko nišana pištolja. Odjednom sam postala svjesna situacije. Svirala je muzika, a Tony je bio zavezan za krevet. Zar je pokušavao izvesti nešto slično mom gafu iz striptiz kluba? Međutim, bio on toga svjestan ili ne, upravo mi se davao na milost i nemilost. A ovo sam definitivno mogla iskoristiti na dva načina. Jedan od njih je bila osveta za njegovu reakciju u baru. “Pobogu, Tony, što izvodiš?” upitala sam želeći ipak čuti njegovo objašnjenje, jer zapravo mi njegovi razlozi nisu bili jasni. Mislila sam da me nije volio ni želio. Prošla su duga tri mjeseca bez riječi… Srce mi je protiv volje zaigralo, a on se opet široko osmjehnuo i samouvjereno rekao, “Želio sam te naučiti kako se to radi, a sve ostalo je bila kazna koju si zaslužila i lekcija za koju se nadam da si naučila: nemoj mi nikada više lagati.”

KRAJ

277


Ostale knjige (Dayana Evans Publishing) koje možete pronaći na Amazonu:

IGRA SUDBINE

Nicole Adams će pokušati izliječiti slomljeno srce odlaskom u Toscanu. Večer uoči odlaska u njezinu snu se pojavljuje muškarac s neobičnim očima kojeg zatim susreće u Firenci. Iznenađena neobičnom slučajnošću Nicole biva uvučena u opasnu avanturu prepunu strasti. U kakvoj su vezi njeni snovi, tajanstveni muškarac i mrtvo tijelo osobe koju je prepoznala? U život Daniela Colletija je ušla tragedija i ostala uz njega. Kad je upoznao jednostavnu i nježnu ženu po imenu Nicole, nije mogao znati koliko će ona promijeniti njegov život i pomoći mu da shvati što se skrivalo iza tragične nesreće koja se dogodila prije šest godina kada se zakleo da neće više voljeti. Može li ona izliječiti njegovo srce, iako je njeno bilo rastrgano?

278


IZGUBLJENE DUŠE: SRCE ŽADA

KNJIGA 1 - Mlada lady Jade Northwick, predstavnica visokog društva, sanja o savršenom muškarcu koji bi zaslužio da mu preda cvijeće iz skrovitog vrta koji godinama njeguje duboko u srcu i čuva za onog pravog. Na balu upoznaje markantnog grofa Darkwooda koji ju osvoji muževnošću i nedostupnošću koja ju sve više kopka. Kad Jadein otac pretrpi bankrot i kad ju odluči udati za starog, ali bogatog lorda Kingsleya, ona će se za pomoć obratiti Darkwoodu od kojeg doznaje kako uslugu traži od demona kojeg je stvorio sam Lucifer... Lucianova glavna svrha postojanja je uzimanje ljudskih duša, ali niz događaja koji će uslijediti nakon što sklopi dogovor s Jadeinim ocem, zauvijek će promijeniti njegov život. I po prvi put u povijesti čovječanstva, jedan će se demon boriti za spas ljudske duše...

279


IZGUBLJENE DUŠE: SUZE ŽADA

KNJIGA 2 - Ljubavna veza između Jade i Luciana nalazi se na velikoj kušnji... Jade je izbrisano sjećanje na prošlost i ona se ne sjeća ni tko je bila prije ni kako se i zašto našla u neobičnoj i čudnoj zemlji koju njezini stanovnici nazivaju Gala. Okružena je nepoznatim ljudima u neobičnom okolišu, a čovjek-pantera imenom Pathos nastoji uspostaviti neobično prisan odnos s njom. Začudo, ona uz njega počinje osjećati do tada nepoznatu tjelesnu strast, ali istodobno i veliku smirenost. Iznenada, u Gali se pojavljuje i Lucian, ali ona se ne sjeća ničega iz vlastite prošlosti... Hoće li joj se sjećanje vratiti? Hoće li se sjetiti svoje ljubav i prema Lucianu? Tko će osvojiti njezino srce, ali i dušu? Pathos se bori za njezin zaborav, a Lucian za njezino sjećanje...

280


NIJE SRCE STIJENA

Annie Green je samohrana majka, koja je prije šest godina iz New Yorka pobjegla živjeti u Stamford, Connecticut, kako bi preuzela kontrolu nad vlastitim životom. Rutina kojom je obojala svakondevnicu se počela mijenjati kad je galeriju u kojoj radi kao voditeljica, preuzeo magnetski privlačan, ali hladnokrvan poslovan muškarac iz New Yorka po imenu Luke Stone. Što se Stone više uvlači u Annein privatan život i što postaje bliži s njenom kćeri Larisom, Annie započne sumnjati u njegovu motivaciju o preuzimanju galerije i razlozima zašto je došao u Stamford.

281


USKORO!

282

Alex, Dayana Evans  

Alexandra Heart je detektivka koja vjeruje samo i isključivo sebi. Od ranog djetinjstva gaji neprijateljstvo prema suprotnom spolu, ali živo...

Alex, Dayana Evans  

Alexandra Heart je detektivka koja vjeruje samo i isključivo sebi. Od ranog djetinjstva gaji neprijateljstvo prema suprotnom spolu, ali živo...

Advertisement