Podstaknuta -
Molim te, prati me.
Kažem Avery da je ona zadužena da pazi dječake i nastavim pokazivati zgradu Quinlan i objašnjavati joj prednosti. Vjerovatno lupetam, ali mi nije postavila nijedno pitanje. Umjesto toga cijelo vrijeme zuri u mene mirnim i kritičnim izrazom na licu. I nakon otprilike dvadeset minuta, shvatam da inspekcija nije zbog Kuće i onog što nudimo mojim dječacima. Samo je zbog mene. Dosta mi je. Bacim pogled da se uvjerim da su djeca još uvijek s Avery vani prije nego se okrenem suočiti se s njom. -
Zašto si stvarno tu, Quinlan?
Tonalitet mi je na razini odjebi. -
Da provjerim da li ustanova zaslužuje moju donaciju. – odgovara previše slatko da bi
bilo istina. Drži mi pogled, ali vidim da zatreperi nešto u očima ledene kraljice. -
Cijenim to u ime ustanove, i mislim da su djeca dostojna toga. – kažem.
-
Ali budimo iskrene, zašto si stvarno tu? Da provjeriš je li ustanova vrijedna tvoje
donacije ili da li sam ja vrijedna tvoga brata? Quinlanine oči bljesnu kada pogodim u metu. Ponašati se zaštitnički prema bratu je jedna stvar. Znam to. Ali biti kompletna kučka je sasvim druga priča. -
Koje od toga je u pitanju?
Ona zabaci glavu i pogleda me. -
Samo pokušavam odgonetnuti tvoj naum.
-
Moj naum?
-
Da, tvoj naum.
Glas joj je neumoljiv a oči su na istoj skali intenziteta kao i Coltonove. -
Nisi tipična fufica koju Colton voda... pa pokušavam da otkrijem šta tačno želiš izvući
iz svega ovoga. Od njega. Izvrne usne dok zuri u mene. Sigurna sam da je šokiran izgled na mom licu nešto u što se može zuriti. -
Molim? – ispljunem, više nego uvrijeđeno.
-
Jesi li napadna obožavateljka? Jesi li u potrazi za ulogom u tatinom novom filmu?
Model u usponu koji bi krevetom do vrha? Jedva čekam čuti koji je tvoj izbor. -
Molim?
Zurim u nju trenutak, šok titra kroz mene pretvarajući se u bijes. -
Kako se usuđuješ—