Page 1


Podstaknuta

Drage/dragi naši,uživajte u drugom nastavku ove predivne priče.Priče koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim...

Colton je ukrao moje srce. A to nije trebao,i stvarno sam bila sigurna da to ne želi,ali upao je u moj život,probudio osjećaje za koje sam mislila da su davno umrli,podstaknuo strast za koju nisam znala ni da postoji.Ukrao mi je vazduh,zaustavio srce,zatim me u sekundu vratio u život.Ali kako voljeti čovjeka koji me ne pušta u sebe? Koji me konstantno gura dalje da bi sprečio pogled u svoju oštećenu tajnu prošlost? Rylee je ispala iz prokletog ormara u moj život.Sada,mislim da više nikada neće biti isto.Vidjela je tamu u meni,i ipak još uvjek je tu.I dalje se bori za mene.Ona je bez sumnje svetac,a ja,definitivno grešnik. Kako mogu željeti ženu koja mi prkosi,tjerajući me da vidim da u dubini moje duše postoji neko ko je vredan ljubavi?Njeno nesebično srce i sexy tjelo zaslužuju puno više nego što ću ja ikada moći dati.Znam da ne mogu biti ono što joj treba,pa zašto je ne mogu pustiti? Vođeni smo potrebom,podstaknuti željom ali da li je to dovoljno da utonemo u ljubav?

Na ovoj knjizi nas je radilo podosta. Pa krenimo ispočetka: mrvica, kojot, macana, prstić, m@len@, vila, sexy i šefica. Svim curama veliko HVALA na nesebičnom trudu i odvojeno vremenu vaš KLUB BRBLJIVICA !


Podstaknuta PROLOG Colton Jebeni snovi. Zbrkani djelići vremena koji prave nered u mojoj podsvijesti. Reeley je ovdje. Popunjava ih. Konzumira ih. I jebi ga ako znam zašto me stalni pogled na nju, u mjestu koje je obično ispunjeno užasnim sjećanjima, ispunjava mirnoćom—onim što mislim da bi mogla biti nada—dozvoljavajući mi da shvatim da zapravo imam razlog da se izliječim. Da savladam sjebane stvari koje su ovdje skrivene. Da crni ponor u mom srcu može biti sposoban da voli. Njena prisutnost ovdje, na tako mračnom mjestu, dopušta mi da mislim da će rane na mojoj duši, koje su oduvijek bile tako surove i bolne, možda konačno zacijeliti. Sanjam—znam da sanjam—ali kako to da je posvuda, čak i u mom snu? U mislima mi je svake minute svakog dana, a sada je pronašla put i u moju jebenu podsvijest. Gura me. Demoralizira. Konzumira.

Izvlači ljubavna sranja iz mene. Ona je kao početak utrke, zaustavlja mi srce a istovremeno ga ubrzava. Čini mi da mislim na stvari na koje ne bih trebao. Kopa duboko u crnilo u meni, i tjera me da mislim na kada, ne ako.

Jebi me! Mora da stvarno sanjam ako mislim na jebeno sranje kao što je ovo. Kada sam postao

takva pičkica? Becks će mi isprašiti guzicu ako me čuje da pričam ovakva sranja. To ne može biti ništa više od potrebe da budem ponovo u njoj. Njeno tijelo ispod mene da utonem. Mekane obline. Čvrste sise. Uska pička. To je u pitanju. Tada ću biti dobro. Glava će mi se vratiti tamo gdje treba biti. Pa zapravo, obje glave. I kada budem zadovoljan, bit ću se u mogućnosti fokusirati na nešto drugo osim na beskorisna sranja poput osjećanja i kucanja srca za koja znam da su nesposobna za davanje i primanje ljubavi. Mora da se zbog toga što je nova osjećam kao potrebita mala kučka—toliko da sanjam o njoj, a ne samo bezlična, savršena tijela koja obično sanjam. Postoji nešto tako jebeno vruće u njoj zbog čega gubim razum. Sranje, uživao sam u vremenu prije nego sam je jebao kao i u vremenu koje provedem jebajući je. Pa, skoro. Za razliku od mnogobrojnih cura koje se bacaju na mene


Podstaknuta otvorenim seksualnim pozivima: izbačenim sisama, očima koje me pozivaju da ih uzmem na bilo koji način, šire noge u tren oka—i vjerujte mi, većinu vremena igram na njihovu spremnost. S Rylee je međutim bilo drugačije od samog početka, od trenutka kada je ispala iz onog jebenog ormara i ušla u moj život. Slike mi prolaze kroz snove. Taj prvi trzaj kada me pogledala onim svojim jebeno veličanstvenim očima. Njen okus koji mi je spržio um, koji me zgrabio za jaja, i rekao mi da joj ne dopustim da ode—da je moram imati pod svaku cijenu. Slika njene guze kako se njiše kada je otišla bez osvrtanja, u meni je probudilo nešto na što nikad nisam pomislio da je sexy. Prkos. Slike se okreću u krug. Rylee kleči pred Zanderom, pokušava mu izmamiti oštećenu dušu iz skrivanja; kako mi sjedi u krilu u mojoj omiljenoj majci i gaćicama, opkoračena oko mene sinoć u vrtu; kada se pojavila u svom uredu, zbunjenost pomiješana sa strahom kada sam iznio svoju ponudu; Rylee stoji preda mnom u čipkastom donjem rublju, nesebično mi se predavajući. Jebeno se probudi, Donovan.

Sanjaš. Probudi se i uzmi što želiš. Ona je odmah kraj tebe. Topla. Izazovna. Primamljiva. Frustracija me ispunjava, jer je tako očajnički želim a ne mogu se otresti ovog prokletog sna da bih uzeo ono njeno sexy kao grijeh tijelo. Možda je to u pitanju. To što ne shvata koliko je zapravo sexy. Za razliku od drugih koje su provodile bezbroj sati zureći u sebe i kritizirajući šta je dobro a šta nije na njima, Rylee nema jebenog pojma. Slike nje od sinoć me ispunjavaju. Gledajući u mene ljubičastim očima, njena puna donja usna među zubima, njeno tijelo instinktivno reagira na mene, podčinjava mi se. Njen vanila miris pomiješan sa šamponom. Njen ovisni okus—grješno sladak. Ona je neodoljiva i nevina, i oštrokondža pomiješana u jedan primamljiv, raskošan paket. Ta pomisao čini moj kurac tvrdim. Trebam još jedan fiks nje. Ne mogu se zadovoljiti. Barem dok je se ne zasitim i ne nastavim svojim uobičajenim putem. Nema šanse da ću biti navučen na pičku bilo koje žene. Zašto se vezati za nekog ko će na kraju ionako otići? Za nekog ko će pobjeći kada sazna istinu u meni, otrov koji mi je zatrovao dušu. Neformalno je ono što mi treba. Jedino što želim. Jedino što ću dozvoliti. Osjećam kako joj ruke klize preko mog stomaka, i tonem u osjećaj. Jebiga, trebam

ovo sada. Trebam nju. Znajući da je uska, mokra toplina za kojom žudim kraj mene ukrućuje mi kurac u trenu. Gubljenje u njenom tjelu i bijeg od ovih snova samo su trenutak udaljeni. Moja jutarnja napaljenost je još kruća tako da boli, moli za njenim dodirom. Tijelo mi se zategne kada shvati da ruke koje me okružuju nisu mekane i glatke i ne mirišu na vaniliju kao Rylee. Zadrhtim od odbojnosti i želudac mi se okrene. Počne me gušiti u grlu. Od njegovog uzbuđenja iz pora mu izbija miris ustajalih cigara i jeftinog alkohola.


Podstaknuta Debeljuškastim stomakom pritišće moja leđa dok mesnate, nemilosrdne prste širi preko donjeg dijela mog stomaka. Zatvorim oči, lupanje mog srca i tihi uzvik protesta su jedini zvukovi koji se čuju.

Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Tako sam gladan, slab od nedostatka hrane jer je mama bila na svom posljednjem putovanju i borim se da ne posustanem. Mama je rekla da ako budem dobar dječak i radim kako mi se kaže, da ćemo oboje biti nagrađeni—da me zbog ovog što činim za nju voli; dobit će od njega svoj fiks 'Mama se osjeća dobro', i ja ću dobiti onu napola pojedenu jabuku i par krekera koje je srećom negdje pronašla i donijela ih ovamo. Stomak mi se grči i voda mi ide na usta od pomisli da ću nešto pojesti prvi put poslije nekoliko dana.

Spiderman. Batman. Superman. Ironman.Samo moram biti dobar. Samo moram biti dobar. Ponavljam tu mantru u sebi dok me njegova brada grebe iza vrata. Pokušavam ugušiti osjećaj koji mi se rodio u stomaku, iako u njemu nema ništa osim nagona na povraćanje, tijelo mi se divlje trese, ali svejedno pokušavam. Toplina njegovog tijela uz moja leđa—uvijek uz leđa—tjera mi suze na oči ali se borim da ih zaustavim. Uzdiše mi u uho—moj ga strah uzbuđuje—a suze mi teku kroz stisnute kapke. Klize preko lica i padaju na mamin pljesnivi madrac na podu. Govorim sebi da se ne opirem dok mi njegova debljina pritišće donji dio. Predobro se sjećam šta se dogodi kada to činim. Opirao se ili ne, obje opcije su bolne, noćna mora koja se isto završava—šake prije boli ili jednostavno prihvatanje boli bez borbe.

Pitam se postoji li bol kada umrete. Spiderman. Batman. Superman. Ironman. -

Volim te, Colty. Učini ovo za mamu i ponovo ću te voljeti, ok? Dobar dječak čini sve

za svoju mamu. Sve. Ljubav znači da radiš stvari kao ovo. Ako me stvarno voliš i znaš da ja tebe volim, učinit ćeš ovo pa da se mama ponovo osjeća dobro. Volim te. Znam da si gladan. I ja sam. Rekla sam mu da se ovaj put nećeš opirati jer me voliš. Njen molećivi glas mi odzvanja u ušima. Znam da bez obzira koliko jako vrištao, neće otvoriti vrata da mi pomogne, bez obzira što sjedi iza njih. Znam da može čuti moje povike— bol, strah i gubitak nevinosti—ali njena potreba za fiksom je tako jaka da je nije briga. Treba joj droga koju će joj dati nakon što završi sa mnom. Njegovo plaćanje. To je sve do čega joj je stalo.

Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Spiderman. Batman. Superman. Ironman.


Podstaknuta Ponavljam imena superjunaka, moj tihi bijeg iz ovog pakla. Od straha koji mi kola venama, i oblaže mi kožu znojem, ispunjava zrak nepogrešivim mirisom. Ponavljam imena ponovo. Molim se da bilo koji od ova četiri superjunaka dođe i spasi me. Da pobijede zlo. -

Reci mi. – uzdiše on.

-

Reci, ili će boljeti još više dok ne kažeš.

Zagrizem usnu i pozdravljam metalni okus krvi dok pokušavam zaustaviti plač od straha i terora. Od davanja onog što želi, moji povici za pomoći za koju znam da neće doći. Uhvati me snažno. Jako boli. Odustanem i kažem ono što želi čuti. -

Volim te. Volim te. Volim te....

Ponavljam iznova i iznova, dok mu se disanje ubrzava od uzbuđenja koje mu moje riječi donose. Zarivam nokte u pesnice dok on rukama pipa niz moj torzo. Njegovi grubi prsti pronalaze moje izlizane gaćice—jedine koje imam—i čujem kako ih dere svojim uzbuđenim i grčevitim pokretom. Usisam dah, tijelo mi se divlje trese, od saznanja šta dolazi sljedeće. Jednom rukom drži moje prepone, stišće ih i povrijeđuje me, dok osjećam drugu ruku kako me raširuje odpozadi.

Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Ne mogu si pomoći. Umirem od gladi ali...previše boli. Oduprem se od njega. -

Ne. – iscijedim kroz ispucane usne dok pokušavam pobjeći od onog što će se

dogoditi. Bacakam se nasilno, udarim od njega dok bježim iz kreveta. Hvata me strah, doslovno me guta dok se on diže sa pljesnivog madraca i kreće k meni, s odlučnom grimasom na licu i željom u očima. Mislim da čujem kako me neko doziva i zbunjenost mi dopire do mozga. Šta ona radi

ovdje? Mora otići. I nju će povrijediti. O jebemti! Ne i Rylee. Moje luđačke misli joj vrište da bježi. Da jebeno izađe, ali ne mogu govoriti. Strah ih je zaključao u mom grlu. -

Colton.

Užas u mojoj glavi se polahko topi i uranja u meko jutarnje svjetlo moje spavaće sobe. Nisam siguran da li mogu vjerovati očima. Šta je stvarno? Trideset dvije mi je godine ali se osjećam kao da mi je osam. Prohladni jutarnji zrak se miješa sa sjajem znoja koji pokriva moje golo tijelo, ali hladnoća koju osjećam je duboko u mojoj duši i znam da me nikakva količina topline neće zagrijati. Cijelo tijelo mi je napeto u iščekivanju njegovog napada i treba mi trenutak da se uvjerim da stvarno nije ovdje. Podignem glavu, puls mi tutnji venama i pogledam Rylee u oči. Ona sjedi na mom prekrasnom krevetu, blijedo plavi pokrivač joj je


Podstaknuta omotan oko golog struka, usana natečenih od sna. Zurim u nju, nadajući se da je ovo stvarnost, ali nisam siguran da li da u to povjerujem. -

Oh jebem ti! – drhtavo izdahnem, protrljam rukama lice pokušavajući obrisati noćnu

moru. Grubost moje ispucale kože na ruci je dobrodošla. Govori mi da sam stvarno ovdje. Da sam odrastao i da ga nema nigdje u blizini. Da me ne može ponovo povrijediti. -

Jeebeeeem tiii! – ponovo izbacim, pokušavajući sabrati haos u glavi. Spustim ruke

pored sebe. Kada se Rylee pomakne, vid mi se vraća u fokus. Ona polahko podiže ruku i trlja suprotno rame, na licu joj je bolna grimasa, ali oči su joj pune brige dok su fokusirane na mene. Jesam li je povrijedio? Jebeni Kriste! Povrijedio sam je. Ovo se ne dešava. Živci su mi popucali. Ako je ovo stvarnost, zašto osjećam njegov miris? Kako osjećam njegovu grubu bradu iza moga vrata? Zašto još uvijek mogu čuti njegove uzdahe zadovoljstva? Osjetiti bol? -

Rylee, ja....- Kunem se da je njegov okus još uvijek u mojim ustima. Oh Bože.

Želudac mi se pobuni na misao a sjećanje mi sve dočarava. - Daj mi jebenu minutu. Ne mogu stići do kupaonice dovoljno brzo. Moram se riješiti mirisa u ustima. Jedva stignem do toaleta, spotičem se i padam na koljena dok praznim nepostojeći sadržaj mog želuca u šolju. Tijelo mi se trese dok činim sve što mogu da se riješim njegovog traga sa svog tijela, čak i ako su ti tragovi samo u mojoj glavi. Skliznem niz pločice, hladnoća mramora je dobrodošla na moju ugrijanu kožu. Ruka mi drhti dok njome brišem usta. Nagnem glavu nazad, zatvorim oči, pokušavajući gurnuti sjećanja nazad gdje sam ih bezuspješno sakrio.

Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Šta se dođavola desilo? Nisam sanjao taj san više od petnaest godina. Zašto sada? Zašto—oh sranje! Oh sranje! Rylee. Rylee je vidjela. Rylee je svjedočila mori koju nikad nisam priznao. Noćnoj mori koja je puna stvari o kojima apsolutno niko ništa ne zna. Da li sam išta rekao? Da li je nešto čula? Ne, ne, ne. Ne smije saznati. Ne može biti ovdje. Obuzme me sram i stisne mi grlo, tjeram se da dišem duboko da me ne bi muka ponovo uhvatila. Ako zna stvari koje sam činio—stvari koje me tjerao da radim, koje sam činio bez borbe—onda će znati kakva sam osoba. Znat će koliko sam grozan, prljav i nedostojan. Zato voljeti nekoga, prihvatiti nečiju ljubav nije moguće za mene. Nikada. Duboko ukorijenjeni strah—da neko ne sazna istinu—poput mjehurića ispliva na površinu.


Podstaknuta O, jebemti. Ne ponovo. Želudac mi se nasilno grči, i kada završim sa suhim povraćanjem, pustim vodu u wc šolji i dignem se. Posrnem do umivaonika, i drhtavim rukama dohvatim pastu za zube i nanesem je na četkicu, pa agresivno oribam usta. Zatvorim oči, rastjerujem osjećaje dok se pokušavam sjetiti Ryleenih ruku—umjesto bilo koje od brojnih žena koje sam otvoreno koristio tijekom godina pokušavajući ugušiti užas u mojoj glavi—i tjeram ih daleko. Koristi zadovoljstvo da zakopaš bol. -

Jebemti!

Ne uspijevam pa trljam zube sve dok ne osjetim krv iz desni. Bacim četkicu u umivaonik i uzmem vode u ruke da operem lice. Fokusiram se na Ryleeina stopala kroz odraz u zrcalu kada uđe u kupaonicu. Duboko udahnem. Ne mogu dopustiti da me vidi ovakvog. Previše je pametna—ima previše iskustva s ovakvim sranjima—i nisam spreman da se kosturi iz mog ormara izlože i pročešljaju se kroz češalj. Mislim da nikad ni neću biti. Obrišem lice ručnikom, nesiguran šta da učinim. Kada ga ostavim, pogledam u nju. Bože, tako je jebeno

nevjerovatno lijepa. Oduzima mi dah. Golih nogu koje vire ispod moje izgužvane majice, zamrljanog tuša, kose zapetljane od sna, i brazde na obrazu od jastuka nimalo ne umanjuju njenu privlačnost. Iz nekog razloga, samo je povećavaju. Čine je da izgleda nevino, tako nedodirljivo. Ne zaslužujem je. Ona je mnogo više nego što neko kao ja zaslužuje. Samo što je sada previše blizu, više nego što sam bilo kome dopustio. I to me užasava. Nikad nikog nisam pustio ovako blizu jer bi to značilo da su tajne i prošlost otkriveni. I zato što ti je

potrebna. Oduvijek sam trebao samo sebe—potreba za drugima samo rezultira bolom. U napuštenosti. U neizrecivom užasu. A ipak, trebam Rylee sada. Svaka ćelija u mom tijelu želi joj prići, pritisnuti uz sebe, i zadržati je tu. Iskoristiti toplinu njene meke kože i tihe uzdahe kako bih ublažio pritisak u grudima. Da se izgubim u njoj kako bih se ponovo pronašao—čak i kad bi to bilo samo na trenutak. I samo zbog toga—treba da ode. Koliko god želio, ne mogu... Ne mogu joj to učiniti. Sebi. Mom pomno izgrađenom životu i kako se suočavam s njim. Samom mi je bolje. Kad sam sam, znam šta da očekujem. Mogu predvidjeti situacije i na vrijeme reagirati. Jebemu! Kako ću ovo učiniti? Kako ću odgurnuti jedinu ženu koju sam pomislio pustiti unutra? Bolje ju je izgubiti sada nego kada otkrije

istinu. Duboko uzdahnem i okrenem se pogledati je u oči. Toliko se osjećanja roje u njenim ljubičastim očima, ali me sažaljenje pokreće, hvatam se za njega kao moj jadan izgovor za ono što ću učiniti slijedeće. Vidio sam taj pogled toliko puta u svom životu i ništa me više ne


Podstaknuta iritira od njega. Nisam dobrotvorni slučaj. Ne treba mi ničije sažaljenje. Posebno ne njeno. Izgovori moje ime onim svojim glasom za telefonski sex, od čega zamalo odustanem. -

Nemoj, Rylee. Moraš otići.

-

Colton?

Njene oči traže moje, pune pitanja, ali ne izlaze joj na usta. -

Idi, Rylee. Ne želim te ovdje.

Ona se odmakne na moju izjavu. Očima joj pratim lice, i vidim kako joj donja usna drhti. Iznutra grizem usnu dok mi se želudac okreće i osjećam da će mi ponovo biti muka. -

Samo želim pomoći...

Trepnem zbog prekida njenog glasa, mrzeći sebe zbog boli koji ću joj uzrokovati. Tako je proleto tvrdoglava i znam da neće otići bez borbe. Korakne prema meni, a ja stisnem zube. Ako me dodirne—ako osjetim njene prste na svojoj koži—puknut ću. -

Izlazi! - Vičem, a njene oči pronalaze moje, pune su nevjerice ali također i riješenosti

da me utješi. - Izlazi jebeno napolje , Rylee! Ne želim te ovdje! Ne trebam te! Oči joj se rašire dok stišće čeljust kako bi spriječila usnu od podrhtavanja. -

Ne misliš to.

Ta drskost u njenom glasu me pogodi u uši i udari me duboko u dijelove za koje nisam znao da u meni postoje. Ubija me gledati kako je boli, koliko je spremna stajati tamo i slušati ono što sam bacio na nju samo tako da može biti sigurna da sam dobro. Sada više no ikad dokazuje da je svetica, a ja sam svakako grešnik. Slatki jebeni Kriste! Morat ću je uništiti jebenim lažima samo da je istjeram odavde. Da se zaštitim od ispričavanja—od otvaranja svega onog što sam toliko čuvao. -

Vraga ne mislim! - Vičem na nju, frustrirano bacajući ručnik preko kupaonice i

oborajući neke glupe vaze. Ona podigne bradu u odbrani dok zuri u mene. Samo idi Rylee!

Učini nam oboma lakše! Umjesto toga, samo me gleda. Koraknem prema njoj, pokušavajući izgledati što prijeteće da je natjeram da ode. -

Jebao sam te, Rylee, i sad sam završio s tobom! Rekao sam ti da sam samo za to

dobar, sece... Prva joj suza klizne niz obraz, i natjeram se da smireno dišem, da se pretvaram da to ne utiče na mene, ali ranjeni pogled u tim očima boje ametista me ubija. Mora otići—sada! Pokupim joj torbicu s ormarića i bacim joj je na prsa. Zgrozim se kada se trzne od siline koju sam upotrijebio. Povrijedivši je ovako još više mi okrene stomak.


Podstaknuta -

Van! - Režim, skupljajući ruke u šake da bih se spriječio da je dodirnem. – Smorila si

me već. Zar ne vidiš? Brza zabava kako bih prekratio vrijeme. Sad sam gotov. Izlazi! Van! Pogleda me još jednom suznim očima prije nego iz grla ispusti jecaj. Okrene se i izleti iz sobe dok se ja naslonjam na dovratak i samo stojim tako, srce mi tuče u grudima, glava mi puca, a prsti me bole dok ih stežem da se spriječim da pođem za njom. Kada čujem da se ulazna vrata treskom zatvaraju, izdahnem dug, drhtav dah. Koji kurac sam upravo učinio? Slike iz sna mi se vraćaju, i to mi je jedini podsjetnik koji trebam. Sve me odjednom pogađa dok teturam pod tuš i odvrćem vodu na toplije nego što mogu podnijeti. Uzmem sapun i divljački se trljam, pokušavajući izbrisati zaostali osjećaj njegovih ruku na meni, isprati bol od prisjećanja na njega i što sam otjerao Rylee. Kada potrošim sapun, okrenem se i dohvatim gel za tuširanje i počnem ponovo, rukama mahnito obavljajući zadatak. Koža mi je gruba ali nedovoljno čista. Prvi jecaj iz grla me iznenada hvata. Jebemu! Ja ne plačem. Dobri dječaci

ne plaču ako vole svoje mamice. Ramena mi se tresu dok ih pokušavam zadržati—sve emocije, sjećanja, sav bol u Ryleenim očima— proteklih nekoliko sati je jednostavno previše. Brana se otvori i više je ne mogu zadržati.


Podstaknuta POGLAVLJE 1

Dok mi jecaji polako prestaju, bol u koljenima me vraća u stvarnost. Shvatam da klečim na gruboj kaldrmi ispred Coltonovih ulaznih vrata samo u njegovoj majici. Bez cipela. Hlača. Auta. I telefon mi je ostao unutra na ormariću u kupaonici. Odmahujem glavom dok mi povrijeđenost i poniženje zamjenjuje bijes. Izašla sam iz početnog šoka od njegovih riječi, a sada mu želim dati lekciju. Nije u redu da me tretira i priča ovako sa mnom. S iznenadnim naletom adrenalina, ustanem sa zemlje i krenem ka ulaznim vratima. Gurnem ih uz tup udarac. Možda je završio sa mnom, ali još nisam rekla svoje. Previše stvari mi se vrti u glavi i možda više nikad neću imati priliku reći ih. A žaljenje je emocija koju ne trebam na svom popisu preko koje trebam prijeći. Preskačem po dvije stepenice odjednom, nikad svjesnija šta nosim na sebi jer me hladni jutarnji zrak šiba ispod majice po golom mesu; mesu natečenom i osjetljivom od Coltonove temeljite i pomne vještine, i bezbroj puta koliko smo sinoć imali seks. Nelagoda umiruje moj bukteći bijes. Bexter me pozdravlja podignutog repa kad uđem u spavaću i čujem šuštanje vode u tušu. Venama mi teče vatra kada se sjetim njegovih riječi. Svaka riječ prelazi iz poniženja u bijes. U misiji, odložim torbu na ormarić kod telefona gdje je ostao. Ljutito zakoračim u tuš kabinu, spremna izbaciti svoj otrov na njega. Da mu kažem da me nije briga tko je na društvenoj ljestvici, i da samoprozvani šupci ne zaslužuju djevojke poput mene. Pri ulasku unutra zastanem, riječi mi umiru na usnama. Colton stoji pod tušem s rukama pritisnutim na zid. Voda mu lije niz ramena. Glava mu visi prema naprijed, beživotno i poraženo. Oči su mu čvrsto stisnute. Drugačija i uvijek jaka linija njegovog stava koju sam počela uočavati je nestala. Jaki, samouvjereni muškarac kojeg znam je nestao. Potpuno. Prva pomisao koja mi prođe glavom je da je to šupak i zaslužio. Trebao bi biti uzrujan i imati grižnju savjesti zbog toga kako me je tretirao i rekao mi one odvratne stvari. Nikakva ulagivanja neće umanjiti bol koju je izazvao svojim riječima da me otjera. Spustim ruke pored sebe, nesigurna šta učiniti dalje, jer sada kada sam ovdje osjećam se na gubitku. Stojim trenutak, ali sam odlučila otići neprimjećena—nazvati taksi— otići bez riječi. Ali, baš kada zakoračim nazad, začujem prigušen jecaj iz Coltonovih usta i tijelo mu počne drhtati. To je grleni jauk koji je tako divlji i čini se da koristi svu snagu koju posjeduje da ostane pribran. Zamrznem se na zvuk. Gledajući tog jakog, muževnog muškarca kako se raspada, shvatam da je posrijedi nešto veće od naše razmirice. U ovom


Podstaknuta trenutku, kada svjedočim njegovoj boli, shvatam kako postoji toliko različitih načina da osoba pati. Tako puno definicija za tako jednostavnu riječ. Moje srce boli od bola i poniženja koju mi je Colton nanijeo svojim riječima. Nakon što sam ga otvorila poslije toliko vremena samo da bi ga rastrgao takvom okrutnošću. Glava me boli kada shvatim da se ovdje dešava nešto mnogo više—stvari koje sam ranije trebala uočiti zbog moje edukacije—ali sam bila zasljepljena njegovom prisutnosti, riječima, i postupcima pa nisam obraćala dovoljno pozornosti.

Propustila sam vidjeti šumu kroz drveće. Duša me boli gledati Coltona kako se naslijepo bori protiv demona koji ga proganjaju tokom dana, i u morama ga muče tokom noći. Tijelo mi priželjkuje da odem do njega i pokušam ga utješiti i olakšati mu bol koji su mu demoni nanijeli. Da rukama otjeram sjećanja za koja misli da ih se nikad neće riješiti, niti ih izliječiti. Moj ponos želi ostati na mjestu, želi da ostanem tvrdoglava, ostanem vjerna sama sebi. Da se nikad svojevoljno ne vratim nekom ko me tretirao onako kao on. Stojim na provaliji neodlučnosti, nesigurna koju bol da poslušam kada Colton ispusti još jedan srceparajući jecaj. Tijelo mu se divlje trese. Lice mu je čvrsto stisnuto, bol mu je opipljiva. Moje oklijevanje je minimalno, jer se ne mogu sakriti od činjenice, prihvatio to on ili ne, treba mu neko sada. Treba me. Sve one okrutne riječi koje je ispljunuo ispare na pogled mog slomljenog muškarca. Pohranim ih, ali će biti spomenute nekad drugi puta. Godine iskustva su me naučile da budem strpljiva ali isto tako znam kada koraknuti naprijed. A ovaj put, neću propustiti znakove. Nikad nisam bila u stanju otići od nekog kome je potrebna pomoć, osobito od malog dječaka. I upravo ovdje, sada, gledajući Coltona tako ogoljenog i bespomoćnog, je sve što vidim; razbijenog malog dječaka koji mi je slomio srce—koji mi trenutno slama srce—i znam da će me ostanak ovdje emotivno uništiti, ali se ne mogu natjerati da odem. Da spasim sebe na teret drugoga. Znam da bih da sam posmatrala nekog drugog kako odlučuje o ovoj situaciji, rekla da je lud što se vraća nazad u ovu kuću. Presudila bih o njihovoj odluci i rekla bih da zaslužuju ono što su dobili. Ali, lahko je suditi izvana, nikad ne znaš koju ćeš odluku donijeti sve dok se ne nađeš u cipalama te osobe. Ali ovaj put, ja sam u tim cipelama. A odluka je tako prirodna, tako ukorijenjena u meni da krenem naprijed kada bi se većina okrenula i otišla. Instiktivno se pokrećem i ulazim pod tuš, dobrovoljno ulazim u emocionalno samoubistvo. On stoji pod jednim od dva velika tuša, dok brojni mlazovi iz kamenih zidova špricaju vodu niz njegovo tijelo. Ugrađena klupa proteže se duljinom jednog zida; u kutu su poredane raznorazne boce. U bilo kojim drugim


Podstaknuta okolnostima, moja čeljust bi pala od grandioznog tuša i pomisao da stojim tu satima bi mi zaokupilo misli. Ali ne sada. Prizor Coltona—tako veličanstvenog tijala, a izoliranih emocija—kako stoji tu pod mlazevima vode koja teče niz njegovo oblikovano tijelo, preplavljuje me tugom. Tjeskoba koja zrači iz njega u valovima je tako opipljiva da osjećam opresivnu težinu dok hodam prema njemu. Naslonim se na zid gdje je pritisnuo ruke. Kipuća vodu koja se odbija od njega škaklja mi kožu. Neodlučnost se ponovo pojavljuje dok ispružam ruku da ga dodirnem, ali se povučem, ne želim ga uplašiti jer je u krhkom stanju. Nakon nekog vremena, Colton podigne glavu i otvori oči. Glasno izdahne kada vidi da stojim kraj njega. Šok, poniženje i žaljenje bljesne mu u očima prije nego ih spusti. Kada ih ponovo podigne k meni, bol koji vidim u njihovim dubinama ostave me bez riječi. Stojimo tu ovako— nepomični, bez riječi, i buljimo u neistražene dijelove jedno drugog neko vrijeme. Tiha razmjena koja ništa ne popravlja, ali objašnjava toliko toga. -

Tako mi je žao. – napokon kaže slomljenog glasa prije nego spusti pogled i odgurne

se od zida. Otetura natrag i sruši se na ugrađenu klupu, i više se ne mogu suzdržavati. U nekoliko koraka prođem kroz tuš kabinu i iskoristim tijelo da mu razdvojim koljena tako da mu stanem među noge. Prije nego čak dođem do njega, uhvati me na iznenađenje, zabijajući mi čvrsto prste u kukove i povukavši me k sebi. Pronalazi put ispod moje sada već mokre majice i rukama se penje uz moj torzo, gurajući je na gore dok je ja ne uhvatim i skinem. Nemarno je bacim iza sebe a ona sleti uz glasan udar od pločice. U trenutku kada sam gola, obgrli me rukama, i privuče me tako da nam se tijela sudare. S njim dok sjedi, a ja stojim, obraz mu je naslonjen na moj stomak, a ruke mu poput obruča obmotane oko mene. Spustim ruke na njegovu glavu i samo ga tako držim, osjećajući njegovo tijelo kako drhti od emocija koje ga gutaju. Osjećam se bespomoćno, ne znajući šta činiti ili reći osobi koja je tako emocionalno zatvorena. S djetetom se mogu snaći, ali odrasli čovjek ima granice. A ako ih pređem s Coltonom, nisam sigurna kako će reagovati. Lagano prolazim prstima kroz njegovu mokru kosu, pokušavajući ga utješiti najbolje što mogu. Prstima mu pokušavam reći riječi koje ne želi čuti od mene, pokretima koji daju utjehu meni a nadam se i njemu. U tom vremenskom razdoblju, sabirem misli i počinju se vrtiti u vrtlogu. U nedostatku njegovih riječi, u stanju sam pozrijeti otrov Coltonovog ispada. Odbacivanje. Verbalni napad. Sve da bi me otjerao da ne bih svedočila njegovom raspadu, pokušavajući uvjeriti sebe da nikoga ne treba. Ovo je ono što radim za život, a propustila sam sve znakove, ljubav i bol su nadjačale moj trening. Stisnem oči i mentalno se kaznim, iako znam da drugačije nisam mogla ni


Podstaknuta postupiti. Ne bi mi dozvolio. On je čovjek koji je navikao biti sam, borio se s vlastitim demonima, zatvarao se od vanjskog svijeta. Uvijek očekujući da ga neko ostavi. Vrijeme se proteže. Jedini zvuk koji se čuje je pljuskanje vode o kameni pod. Konačno se Colton okreće tako da mu čelo počiva na mom trbuhu. To je iznenađujuće intimmna radnja koja mi stišće srce. Pomiče glavu gore-dolje po njemu, dok me iznenada ne uhvati i ljubi dugi niz ožiljaka preko mog stomaka. -

Žao mi je što sam te povrijedio. – promrmlja kroz šum vode.

-

Tako mi je žao zbog svega.

I znam da je ova njegova isprika mnogo više od verbalnog napada i okrutnosti kojima me napao da bi me odgurnuo. Za stvari koje su daleko izvan mog shvaćanja. Tjeskoba u njegovom glasu je srceparajuća, ali mi srce poskakuje i buja od njegovih riječi. Nagnem se naprijed i poljubim ga u vrh glave, zadržavajući usne na njemu kao što majka čini djetetu— kao što činim nekom od svojih dječaka. -

I meni je žao što si povrijeđen.

Colton ispusti zadavljen krik i posegne za mojim licem. Između udaha, njegove usne su na mojima u proždirućem poljupcu. Usne se sudaraju a jezici sukobljavaju. U krešendu potrebe. Očajanja. Padnem, koljenima do njegovih dok mu usne gutaju moje, markirajući me kao njegovu. Drhtavim rukama mi prelazi po licu. -

Molim te, Rylee, trebam te. – moli me bez daha, glas mu se guši od riječi.

-

Samo mi treba da te osjetim.

Promijeni kut poljupca, rukama mi pomjera glavu, kontrolirajući me. -

Moram biti u tebi.

Mogu kušati njegovu potrebu i osjetiti očaj u mahnitim dodirima. Zgrabim ga za lice i povučem ga tako da me pogleda u oči, tako da može vidjeti iskrenost mojih sljedećih riječi. -

Onda me uzmi, Colton.

Mogu osjetiti puls mišića njegove vilice pod prstima dok me tako gleda. Njegov ispitni pogled me nervira. Moj arogantni, samouvjereni muškarac nikada ne oklijeva kada je u pitanju tjelesnost između nas. Misli o tome šta bi ga moglo natjerati da ovako reaguje ispune me strahom, ali ih odgurnem iz svoje glave. Mogu obraditi sve ovo kasnije. Colton me sada treba. Spustim ruku i uhvatim ga za kruti kurac, pozicionirajući ga na svoj ulaz. Kratak, oštar udah je njegov jedini odgovor. Kada on ne čini nikakve naznake kretanja, oči su mu stisnute a čelo naborano od sjećanja na ono što ga još uvijek proganja. Prelazim rukom po njegovoj


Podstaknuta impresivnoj dužini. Radeći jedinu stvar za koju mislim da će mu pomoći da zaboravi, spustim se na njega. Iznenađeno vrisnem kada se naglo potisne naprijed, tijela nam se povezuju i postaju jedno. Oči mu se bljeskom otvaraju i sreću moje, dozvoljavajući mi da vidim kako tamne od požude. Zabacuje glavu unatrag i zatvara oči od uzvišenog osjećaja dok se bori da održi kontrolu—da odgurne loše i fokusira se na mene i na ono što mu dajem. Udobnost. Sigurnost. Tjelesnost. Spasenje. Gledam kako mu borba titra na licu. -

Ne razmišljaj, dušo. Samo me osjeti. – prošapćem mu na uho dok se polahko krećem

i stvaram osjećaj koji mu je potreban da zaboravi. On drhtavo izdahne prije nego zagrize donju usnu i rukama me zgrabi za kukove. Colton se ponovo zabije u mene, uranjajući dublje nego što sam ikada mislila da je moguće. Zajecam, preplavljena osjećajem njega tako napetog duboko u sebi. Jedina reakcija na koju sam sposobna je da otvorim usta i kažem:Uzmi više od mene. Uzmi sve što ti treba. On zavapi, suzdržanost je nestala, dok me još uvijek drži i zabija se bokovima u nemilosrdnom, kažnjivom ritmu. Naša tijela, skliska od vode, lako se kreću jedno od drugo. Trenje na mojim grudima mi još jače povećava želju za oslobođenjem. Okreće jezikom po bradavici, pa klizi preko rashlađene kože dok ne uhvati i drugu. Zastenjem od zadovoljstva, prihvaćajući svaki njegov snažni udar. Dopuštam da me uzme kako želi da pronađe vrhunac koji mu je potreban da zaboravi ono što god ga proganja. Promjenjivost njegovih pokreta postaje sve veća i veća, jer ne dozvoljava sebi nijednu drugu opciju do zaborava. Njegovi uzdasi i zvuk naše mokre kože koja se sudara odjekuje o zidove tuša. -

Svrši za mene. – izbacim dok se spuštam na njega. - Pusti se.

On ubrzava tempo, napetog vrata i lica. -

Oh, jebemu! – viče, dok me grabi snažnim rukama i zariva lice u moj vrat, dok

pronalazi svoje oslobođenje. Njiše nam tijela lagano naprijed-nazad dok se prazni u mene. Očaj u njegovom stisku mi govori da sam mu dala samo sitnicu onoga što mu zapravo treba. Izdiše moje ime iznova i iznova, odsutno me ljubeći između, prozračnih emocija. Povratak poštovanja polahko se vraća na mjesto ranijih uvreda i to mi oduzima dah i potpuno me imobilizuje. Sjedimo ovako nekoliko minuta koliko mu je potrebno da se sabere. Nije lahko čovjeku poput njega koji je stoički i uvijek kontroliran da ima svjedoka tom emocionalnom krahu. Prelazi prstima preko moje rashlađene kože na leđima, vruća voda koja teče iza mene zvuči kao raj. Kada napokon progovori, ne spominje ništa što smo upravo doživjeli. Drži glavu zakopanu na mome vratu, odbijajući da me pogleda u oči.


Podstaknuta -

Hladno ti je.

-

Dobro sam.

Colton se pomjeri i nekako uspije stati na noge sa mnom omotanom oko njega. -

Ostani ovdje. – spušta me pod mlaz tople vode prije nego izađe iz tuša. Gledam

zbunjeno za njim, pitajući se je li mu bilo previše što je prikazao emocije pa mu sada treba distanca. Nisam sigurna. Brzo se vraća, voda i dalje curi u potocima niz njegovu kožu. Potpuno me iznenadi kada me uhvati u naručje, isključi vodu laktom, i iznese me van. Vrisnem kada me hladan zrak van kupaonice pogodi. -

Čekaj. – mrmlja mi u vrh glave kada shvatim njegovu namjeru. Za nekoliko trenutaka

ušao je u kadu punu vode, i postavi me na noge. Tone u mjehuriće i povuče me za ruku da ga slijedim. Spustim se, blažena toplina me okružuje dok se smještam među Coltonove noge. -

Ah, ovo je kao raj.

Naslonim se na njega, tišina traje, i znam da razmišlja o svom snu i njegovim posljedicama. Odsutno mi trlja ruku. -

Želiš li razgovarati o tome? – pitam ga, a tijelo mu se napinje iza s tim pitanjem.

-

Samo noćna mora. – napokon kaže.

-

Mmm-hmm.

Kao da ću povjerovati da je to bila noćna mora tipa čudovište ga juri niz mračnu ulicu. Osjetim kako otvara i zatvara usta sa strane moje glave prije nego progovori. -

Samo sam ganjao svoje demone.

Podignem ruke gore i spojim ih s njegovima, i prebacim ih preko mog torza. Tišina se proteže nekoliko minuta. -

Sranje. To se nije godinama desilo.

Mislim da će reći još, ali ušuti. Dvoumim se šta reći i pažljivo odabirem riječi. Znam ako to kažem na pogrešan način, možemo se vratiti tamo gdje smo počeli. -

U redu je trebati nekoga, Colton.

On se prezrivo nasmije, i dalje šuti dok moje riječi teško leže između nas. Voljela bih da mu mogu vidjeti lice tako da mogu procijeniti hoću li ili neću reći slijedeće. -

U redu je da sam ti potrebna. Svi imaju svoje trenutke. Noćne more mogu biti


Podstaknuta brutalne. Razumijem to bolje od većine. Niko te neće osuđivati jer si trebao momenat da se sabereš. Ne trebaš se sramiti. Mislim... neću otrčati u prvi tabloid koji pronađem i prodati tvoje tajne—tajne koje ni ne znam. Palac mu odsutno trlja pozadinu moje ruke. -

Ne bi bila ovdje da mislim da ćeš to učiniti.

Borim se da pronađem riječi šta reći slijedeće. On je povrijeđen, znam, ali i ja sam. I moram skinuti neke stvari sa svojih grudi. -

Gle, želiš me isključiti, to je u redu... reci mi da trebaš minutu—da trebaš... –

posustanem, tražeći nešto što će shvatiti. -

Da napraviš pauzu. Ne moraš me povrijediti ili odgurnuti kako bi imao malo prostora.

On promrmlja kletvu u moju kosu, njegov dah mi grije kožu. -

Ne bi otišla. – izdahne ogorčeno. Spremam se odgovoriti, kada nastavi.

-

A bilo mi je potrebno da odeš. Bio sam prestravljen da ćeš vidjeti kroz mene i unutra,

Rylee, na način na koji si samo ti sposobna... i iako bi, vidjela bi stvari koje sam radio... i nikada se ne bi vratila. Njegov zadnji komentar je jedva šapat, tako mekan da se moram napregnuti da ga čujem. Riječi otključavaju njegovu otvrdnjelu vanjštinu i otkrivaju ranjivost. Strah. Sram. Neosnovanu krivnju.

Pa si pokušao moj odlazak učiniti pod tvojim uslovima. Ne mojim. Morao si imati kontrolu. Povrijediti me tako da ja ne bih tebe. Znam da je ovo priznanje teško. Čovjeka kome niko ne treba—čovjek koji odguruje od sebe svakog prije nego mu se previše približi—je bilo strah da me ne izgubi. Um mi se vrti od misli. Srce mi se stišće od emocija. Usne mi se bore da pronađu prave riječi. -

Colton...

-

Ali si se vratila.

Krajnji šok u njegovom glasu me sprječava. Značenje njegove izjave ostaje visiti u zraku. Testirao me je, pokušavajući me otjerati, a ja sam još uvijek tu. -

Hej, išla sam protiv tinejdžera s nožem u rukama... ti si ništa.

Zadirkujem ga, pokušavajući popraviti raspoloženje. Očekujem osmjeh ali Colton me povuče nazad i drži me jače, kao da mu je potrebna sigurnost moje gole kože od njegovu. Pokušava reći nešto, ali pročisti grlo i zastane, ponovo uranjajući glavu u moj vrat. -

Ti si prva osoba koja zna za te snove.


Podstaknuta Njegova bomba ove ispovijesti mi rasplamsa um. U svim njegovim terapijama s čime se bori i šta mu se desilo, nikada nije govorio o ovome? Tako povrijeđen, posramljen, traumatiziran, i sve ostalo je držao trideset godina zakopano u sebi bez ičije pomoći? Moj Bože. Srce mi se cijepa za malim dječakom i za čovjekom koji sjedi iza mene—tako uznemirenog zbog toga što mu se desilo i što je to držao zatvoreno u sebi. -

Šta je s tvojim roditeljima? Psiholozima?

Colton je tih, napetog i nepomičnog tijela, i ne želim ga gurati. Nagnem glavu na njegovo rame i stavim glavu tako da je nageta na njegov vrat. Poljubim mu nježno čeljust i zatvorim oči, upijajući njegovu mirnu ranjivost. -

Mislio sam... – pročisti grlo kao da pokušava pronaći glas. Oštro guta i osjećam kako

mu grlo radi pod mojim usnama. - Mislio sam da kada bi znali za njih—da stvarno znaju razloge njihovog postojanja—ne bi...- Zastane na trenutak, i mogu osjetiti njegovu nelagodu, kao da su riječi fizički teške da bi ih izgovorio. Pritisnem još jedan poljubac na njegov vrat u tihoj podršci. - Ne bi me više željeli. Polahko ispusti i znam da ga je ova izjava skupo koštala. -

Oh, Colton.

Riječi mi ispadnu iz usta prije nego ih uspijem zadržati, jez znam da je zadnje što želi moje saosjećanje. -

Nemoj... – moli me—Ne sažaljevaj me.

-

Nisam. – kažem mu, ali moje srce si ne može pomoći.

-

Samo sam razmišljala kako mora da je bilo teško biti mali dječak bez mogućnosti da

priča o tome... to je sve. Ušutim, misleći kako sam rekla i gurnula ga predaleko na temu o kojoj očigedno nije htio pričati. Ali ne mogu zaustaviti riječi koje mi titraju na usnama. -

Znaš da možeš pričati sa mnom. – mrmljam mu uz kožu. Ruke mu se napnu u

mojima. -

Neću te osuđivati niti te pokušati popraviti, ali ponekad samo izbacivanje,

oslobađanje mržnje ili srama ili bilo čega što te jede čini stvari podnošljivijima. Želim reći toliko toga, ali ostavljam to za neki drugi dan, drugi put kada bude malo manje surov, manje izložen. -

Ispričavam se. – prošapćem. – Nisam trebala—

-

Ne, meni je žao. – kaže on uznemireno, ljubeći mi rame koje je zakačio laktom.


Podstaknuta -

Zbog toliko toga. Zbog mojih riječi i djela. Zbog nesuočavanja sa vlastitim sranjima.

Žaljenje u njegovom glasu je tako rezonirajuće. -

Prvo sam te povrijedio pa sam bio grub i pod tušem.

Ne mogu pobjeći od osmjeha koji mi se javlja na usnama. -

Neću reći da mi je zasmetalo.

Tiho se nasmije i tako je dobro čuti taj zvuk poslije one tjeskobe koja nas je zahvatila prije nekoliko minuta. -

Ovo s ramenom ili ono pod tušem?

-

Hm, tušem. – kažem, uočivši njegov pokušaj da skrene s teme koja nam je

upropastila jutro. -

Iznenađuješ me na svakom koraku.

-

Kako to?

-

Je li Max ikada postupao ovako s tobom?

Šta? Gdje ide s ovim? Njegov komentar me iznenadi. Kada se okrenem, da ga pogledam u lice on me još jače pritisne od sebe. -

Kakve to veze ima s bilo čime?

-

Je li? – insistira.

-

Nije. – priznajem. Osjetivši da sam opuštena, oslobađa me stiska i vraća ruke na

moje i besciljno luta duž njih. Gledam dole u ruke i vidim kako odsutna pucam mjehuriće. -

Bio si u pravu.

-

O čemu?

-

Kada smo se prvi puta sreli. Rekao si mi da me dečko mora tretirati kao staklo. –

prošaputam, osjećajući kao da sam izdala sjećanja na Maxa. -

Bio si u pravu. Bio je džentlmen u svakom pogledu. Čak i tokom seksa.

-

Nema ničeg lošeg u tome. – priznade Colton, podižući ruke na moj vrat, masirajući

ga. Ne pričam, šokirana kako se osjećam. -

Šta je bilo? Ramena ti se napeše?

Drhtavo izdahnem, posramljena tokom svojih misli. -

Mislila sam da tako treba da bude. Bio je moje jedino iskustvo. A sada...

-

Sada šta? – traži sa prizvukom zabave u glasu.

-

Ništa. – toplina mi jurne u obraze.

-

Rylee, pričaj sa mnom zaboga. Upravo sam te jebao kao životinja pod tušem.


Podstaknuta Praktično sam te iskoristio za svoje potrebe, i još uvijek mi ne možeš reći o čemu razmišljaš? -

To je upravo to. – besciljno crtam krugove po njegovim bedrima, rješena priznati i

gurnuti svoju skromnost u zemlju. -

Svidjelo mi se. Nikada nisam shvatala da može biti drugačije. Da bi moglo biti tako

surovo i... – o, Bože utapam se ovdje. Ne mislim da sam ikada razgovarala s Maxom o seksu na ovaj način, a bili smo zajedno više od šest godina. Poznajem Coltona manje od mjesec, i raspravljam s njim kako mislim da je napaljujuće kada te muškarac iskoristi. Slatki jebeni Isuse, kako bi Colton rekao. -

Divlje. – završi on umjesto mene, i mogu čuti primjesu ponosa u njegovom glasu.

Poljubi me sa strane, a ja slegnem ramenima, posramljena zbog nedostatka iskustva i ovog priznanja. Osjetivši moj nemir, Colton me jače stisne. -

Nema potrebe da te bude sram. Dosta ljudi se to sviđa na različite načine, dušo.

Postoji mnogo toga što se može iskusiti osim misionarske poze sa prošaputanim slatkim koještarijama. Diše mi u uho, i pitam se kako me može napaliti samo s tom izjavom. Sjećam se kada je Colton zahtjevao da tražim da me jebe. I kada me gurao do ruba uzimajući me jako i brzo. Kako mi šapće eksplicitne stvari koje mi želi raditi kada se budemo seksali—podizati me, pritisnuti me od zid, i dovesti nas do orgazma. Kako me to saznanje za te stvari toliko pale da me nervira. Obrazi mi pocrvene od misli, i zahvalna sam što mi ne može vidjeti lice, jer da može, tačno bi znao gdje su odlutale. Izdahnem klimav uzdah, pokušavajući sakriti poniženje zbog toka ovog razgovora i mog priznanja. -

To je jedna od stvari zbog kojih mi se sviđaš. Tako si nesputana.

Šta? Ogledam se po sobi da vidim kome to priča. -

Ja? – zakreštim,

-

Mmm-hmm. – promrmlja.

-

Nevjerovatna si.

Glas mu škaklja moj obraz. Zbog njegovih riječi ostanem nepomična. Glas mu je odjeknuo mojim mislima, unatoč haosu i boli od ranije. Možda je ova zapaljiva hemija među nama zato što mu značim više od bivših? Šalje mi sve signale koji potvrđuju ovu tvrdnju, ali čuti to znači mnogo više. Trlja me sapunom po rukama i preko grudi. Udahnem dok prstima polahko prelazi po bradavicama a usnama po ramenu.


Podstaknuta -

Mislim da te se nikad ne bih mogao zasititi.

Upravo je dokazao moje misli. Riječi kojima kaže, ali zapravo ne znače ništa. -

Uvijek si rezervisana, ali kada sam u tebi... – odmahne glavom , niskim glasom

duboko iz grla. – ...izgubiš osjećaj za sve, postaneš moja, u potpunosti mi se predaš. Same njegove riječi su zavođenje, bez obzira što je njegov debeli kurac pritisnut na rascjep moje stražnjice. -

Kako me to čini nesputanom? – upitam, nagnuvši glavu natrag kako bih se mogla

trljati o bradu njegove čeljusti. Coltonov osmjeh je kao tutanj koji mi odzvanja kroz leđa. -

Da vidimo... razjasnit ćemo kroz analogiju bejzbola jer mi se čini da je poznaješ.

Skoro treća baza u javnom prolazu. Dva puta. Nasmije se. -

Druga baza na deci na plaži. – sa svakom njegovom riječi osjećam kako mi se obrazi

crvene. -

Homerun, pritisnuta na prozor moje spavaće sobe. – zastane- s pogledom na javnu

plažu. -

Šta? – izdahnem. Oh. Jebeni. Pakao. Šta je to u njemu zbog čega gubim glavu?

Moja stražnjica je bila pritisnuta o staklenu stijenu dok smo se seksali, i svako je mogao uživati u šou. Mislim da je umiranje od poniženja opravdan izbor. Nemam drugog izbora nego da odgurnem krivnju. -

Za sve si ti kriv. – odmaknem se i popršćem ga vodom.

Na licu mu zaigra drzak osmjeh. To je dobrodošao prizor od onog proganjanog od ranije. Mračni loši momak se vratio i sjedi preko puta mene, koljena i torzo mu vire iz mjehurića sa razigranim pogledom na licu. Zar nije čudo što sam pala na čovjeka koji je takav spoj karaktera i djela? I pala sam tako jako bez granične linije koje bih se mogla držati. Sranje,

tako sam ozbiljno najebala. -

Kako to? – sada on mene popršće i brzo me uhvati za zglob kada mu pokušam

uzvratiti. Povuče me zaigrano prema sebi, ali se oduprem. On odustane, a ja se bacim natrag od čega voda izleti iz kade u svim kutovima. Oboje se nasmijemo, mjehurići lete kroz zrak od mojih naglih pokreta. -

Bio sam sa puno žena, dušo, i većina ih nije bila seksualno iskrena kao ti, tako da me

ne možeš kriviti.


Podstaknuta Drago mi je što se smijemo kada Colton izbaci iz rukava ovu primjedbu, jer mogu vidjeti kako je napet iako mu na licu ostaje osmjeh. Brzo odlučim ostati razigrana bez obzira na bol koju mi je njegova izjava izazvala. Zaista ne želim razmišljati sa koliko žena je bio, ali pretpostavljam da to mogu ignorirati. Možda mogu iskoristiti ovo njegovo trenutno stanje, saznati više o mojoj sudbini i tome šta me čeka. -

Oh stvarno? – podignem obrvu i primaknem se bliže, s osmjehom na usnama.

-

Mnogo žena, ha? Drago mi je da mogu iznenaditi tako iskusnog muškarca kao što si

ti. Igram se s njim dok mu povlačim prst duž grla. Adamova jabučica mu igra dok guta od mog dodira. -

Kaži mi. – sugestivno šapućem dok rukom uranjam u vodu i grabim ga za već dignuti

kurac. - Ovako mnogo? Koliko dugo ih obično zadržiš? On udahne kada moji prsti pređu po vrhu njegova kurca. -

Ovo nije pravo vrijeme za—aaahh!

Izdiše dok ga hvatam za jaja i nježno ih masiram. -

Nikada nije pravo vrijeme, ali djevojka mora znati ovakve stvari.

Spustim usne i zasišem mu bradavicu, vukući je nježno zubima. Duboko zastenje, usana razmaknutih kada pogledam gore kroz trepavice. -

Koliko dugo, Šampione?

-

Rylee... – moli prije nego uzmem i drugu bradavicu među zube u isto vrijeme kada

pritisnem uzbudljivu tačku ispod jaja. -

Četiri ili pet mjeseci. – izbaci kao odgovor.

Zavodljivo se nasmijem, skrivajući trzaj koji mi prođe kičmom jer mi sat otkucava vrijeme koje imam s njim. Ližem mu liniju vrata do ušne školjke. -

Ah... – uzdahne.

-

Dobro je znati...

On šuti, plitki dah je jedini zvuk. -

Igraš prljavo.

-

Neko mi je jednom rekao da moram igrati prljavo da bih dobila šta želim.

Dišem mu u uho, ponavljajući mu vlastite riječi. Moje bradavice, rashlađene od zraka, prelaze preko zategnute kože njegovih prsa.


Podstaknuta Kikoće se nisko i duboko, očiju punih smijeha, jer zna da nije jedini koji je pogođen. Povučem ruku niz njegove grudi, i vidim kako gleda gdje mi ruka nestaje. Gleda u mene i podiže obrve, znatiželjan gdje idem s ovim. Kada samo nastavlja zuriti u mene, uhvatim ga za osnovu kurca s jednom rukom i pomazim ga čitavom dužinom, dok drugom rukom posvećujem posebnu pažnju njegovom vrhu. -

O Bože, to je tako dobro, dušo. – stenje. Kako me gleda intenzivno i s potrebom me

pali iznutra. Još nekoliko puta ga pogladim, uživajući u ovoj igri koju igram. Uživam u činjenici da mogu izazvati ovakvu reakciju ovog muškarca. Zaustavim sve kretnje i Coltonove oči koje su bile polusklopljene od zadovoljstva se širom otvore. Zlobno se nasmješim. -

Samo još jedna stvar...

Vidim mu zbunjenost na licu. Vilica mu je stegnuta jer moli da se zadovoljstvo povrati. Sada kada imam njegovu pažnju, nastavim s radom, mijenjajući stisak i ugao glađenja. Colton zašišti zbog razlike u osjećaju, glava mu pada nazad na rub kade. Ponovo zastanem i uzmem mu jaja u ruku. -

Vidi, znam da si bio uzrujan, ali ako me ikada budeš tretirao kao jutros... –

naglašavam mu svaku riječ, zadirkujući ton je nestao dok stišćem ruku oko njega. -

Ne poštujući me, degradirajući, ili me odgurujući tako što me ponižavaš, sada shvati

da se neću vratiti kao što sam to učinila danas—bez obzira na tvoje razloge, šta osjećam prema tebi, ili šta je među nama. Colton sreće moj neumoljivi pogled i ne trepne na moje pretnje. Usne mu se izviju u osmjeh. -

Pa, izgleda da si me sada uhvatila za jaja doslovno i figurativno, zar ne? – ruga se,

nestašluk mu pleše u očima. Stisnem ga nježno, boreći se protiv osmjeha koji mi želi zatitrati u krajevima usana. -

Jesi li shvatio? Bez pregovaranja.

-

Kristalno jasno, dušo. – kaže mi, oči mu prenose iskrenost koju izgovara. Zadovoljna

jer razumije šta sam mu rekla, podignem se iz vode i pustim mu jaja. Držeći pogled na njemu, povučem ruku duž njegove ukrućene dužine i ponovim pokrete od ranije koje su mu izazazvale zadovoljstvo. Colton dugo zastenje. -

Bez pregovora.

Ne odgovaram mu na ovu izjavu jer sam napaljena gledajući njegovu reakciju.


Podstaknuta -

Isuse, ženo. – zastenje, i povuče me k sebi.

-

Voliš igrati grubo, zar ne?

Prihvatim njegovo gurkanje i namjestim se na njegov vrh. Nagnem se naprijed, zavlačeći prste u njegovu kosu i prislonim obraz na njegov. Bolno polahko se spuštam na njega uprkos njegovim rukama koje me ubrzavaju, prošapćem mu u uho, njegove riječi. -

Dobro došao u veliku ligu, Šampione.


Podstaknuta POGLAVLJE 2

-

Jesi li siguran da to možeš srediti?

-

Da. – zbunjeno dovikuje iz kuhinje.

-

Jer ako ne možeš, mogu napraviti nešto na brzaka.

-

Upravo mi je pred očima slika tebe s bičem, štiklama i ničim drugim osim toga na tebi

i jedino me to može spriječiti pravljenja doručka. – njegov smijeh odjekuje vani gdje upravo sjedim. -

Dobro, mirno ću sjediti ovdje, uživati u suncu, i ostaviti te s tim slikama dok čekam

hranu. Čujem kako se bezbrižno smije, i to mi daje olakšanje na srcu. Izgleda da je prevazišao noćnu moru i uslijedjeli incident, ali duboko u sebi, znam da titra negdje ispod površine, uvijek strpljivo čekajući da ga podsjeti na zlostavljanje koje je trpio kao dječak. Noćne more. Sram. Užasna potreba za odnosom sa ženama. Tako grozna sjećanja da povraća čim se pojave. Samo se nadam da moje iskustvo s dječacima sa sličnim posttraumatskim stresom ne važi i za Coltona. Prisiljavam se izdahnuti tugu i upiti dobrodošlu toplinu ranojutarnjeg sunca, uživajući u činjenici da se završila katastrofa koja nas je jutros zadesila. Mogu se samo nadati da će možda, s vremenom, Colton steći povjerenje u mene da mi se u potpunosti otvori. A opet, ko sam ja da pomislim da sam toliko posebna da mi se otvori čovjek koji je toliko vremena proveo emocionalno izolovan? Zvučnici na tarasi se oglase, i Bexter momentalno podiže glavu prije nego je ponovo spusti. Ispružena na stolici za ljuljanje, gledam ranoranioce kako vježbaju na plaži. Pretpostavljam da i nije tako rano nakon našeg vježbanja u kadi. Kunem se da ne znam šta me spopalo da se onako ponašam. To tako nisam ja, ali je bilo zabavno imati Coltona u mojim rukama. I kada je sve bilo rečeno i učinjeno, kada se i voda u kadi ohladila, pobrinuo se da i ja budem zadovoljena kao i on. A tu je i druga strana našeg boravka u kadi. Njegovo priznanje da je prosječno vrijeme koje provede s jednom ženom samo četiri-pet mjeseci. Sranje. Tawny je možda u pravu. Dosadit ću mu i ja i moje skromno znanje u krevetu. Slegnem ramenima jer znam da moje vrijeme ističe. Pomisao na to mi oduzima dah i hvata me panika. Ne smijem ga izgubiti. Ne smijem izgubiti taj osjećaj kad sam s njim. Već mi previše znači, i moram pokušati suzdržati svoje osjećaje. Jared Leto pjeva o granici izdržljivosti. Zatvorim oči razmišljajći kako sam već oboma stopalima na ivici o kojoj je Colton


Podstaknuta već eksplicitno objasnio da je ne želi dokučiti. Ali kako da ne padnem na njega kad čini da se osjećam tako nevjerovatno dobro. Pokušavam racionalizovati da je to samo od izuzetnog— neviđeno nevjerovatnog—seksa od kojeg se osjećam tako jer se znamo samo tri sedmice. I znam da seks nije jednak ljubavi. Moram se podsjećati na ovo. Iznova, iznova i iznova da bih spriječila pad. Ali njegove riječi, djela, govore mi da sam mu više od dogovora. Sve mi treperi kroz glavu—različite stvari u protekle tri sedmice—i jednostavno ne mogu vidjeti da postoje definitivne mogućnosti u vezi ovoga. Ako ne, onda me prevario. Glas Matta Nathansona ispuni zrak oko mene, i pjevušim Come on Get Higher, misli su mi razbacane i nepovezane, ali čudnovato sretne. -

Voila!

Otvorim oči i vidim kako je Colton spustio pladanj na sto do mene, a kada mu vidim sadržaj, glasno se nasmijem. -

Savršeno je, gospodine, i duboko cijenim vaše fine kulinarske sposobnosti.

Posegnem i uzmem komad tosta i krem sira, dramatično uzdahnuvši u znak zahvalnosti. -

Ukusno!

On se teatralno nakloni, očito zadovoljan sobom, i baci se pored mene. -

Hvala vam. Hvala vam.

Nasmije se, zgrabi polovinu s tanjira i odgrize veliki zalogaj. Nasloni se na lakat, mišići podlaktice mu se zategnu kao i oni na golim nogama koji se vide ispod kratkog šorca. Prizor njega je dovoljan obrok za sebe. Jedemo, zadirkujući jedno drugo, i pitam se u sebi šta je slijedeće. Koliko god ne želim, mislim da moram otići kući i napraviti distancu među nama nakon noći koju smo proveli skupa, prije nego mi osjećaji počinju izlaziti na usta.

****

-

Rekao sam da ih ostaviš. – govori Colton iza mene dok perem posudu u ruci.

-

Grace će ih oprati ili ću to kasnije riješiti ja.

-

Nije strašno.

-

Da, jeste. – prošapće mi u vrat, šaljući mi električni puls direktno u vaginu dok mu

ruke klize oko mog struka, povlačeći me unazad na sebe. Bože, kako bih se mogla navići na ovo. Zahvalna sam što mi ne može vidjeti lice na kojem je, sigurna sam, potpuno zadovoljstvo. Obožavanje. Ugodnost.


Podstaknuta -

Hvala ti, Rylee.

Glas mu je tako tih da ga skoro i nečujem od vode. -

U pitanju je jedan tanjir i nož, Colton. Stvarno.

-

Ne, Rylee. Hvala. Ti.

Njegove riječi su pune osjećaja—čovjeka koji se davi od nepoznatih emocija. Ostavim tanjir i isključim vodu kako bih ga mogla čuti. Da bih mu dopustila trenutak da izrazi šta god treba da kaže. Možda nisam iskusna kada su u pitanju muškarci, ali znam da u rijetkim slučajevima kada žele razgovarati o osjećajima i emocijama, vrijeme je da budem tiha i da slušam. -

Za što? – upitam opušteno.

-

Za ovo jutro. Što si dopustila da se oslobodim svojih sranja onako kako trebam. Što

si dopustila da te iskoristim, u nedostatku boljeg izraza. Pomakne moj svezani rep sa vrata i spusti nježan poljubac na njeg. -

Što si pristala da ja svršim ne očekujući da i sama dosegneš vrhunac.

Njegove riječi, pažljivost iza njih, natjerale su me da zagrizem usnu da bih izbjegla da ne bih izlanila one riječi o kojima sam ranije brinula. Razmislim trenutak o svojim riječima da ne bih posrnula. -

Pa, više si nego se iskupio za to u kadi.

-

Oh, stvarno? – mazi mi osjetljivo mjesto iza uha što me izluđuje.

-

Dobro je znati, ali i dalje mislim da se moram iskupiti za neriješenu situaciju od jutros.

-

Stvarno?

-

Mmm-hmm.

-

Nevjerovatan si, Colton.

Smijem se, okrećući mu se u rukama da bih zarobila usne u primamljiv poljubac od kojeg frcaju iskre sve do vrha mojih nožnih prstiju. Ruke mu se pokreću preko mog torza i hvata me za stražnjicu, pritišćući me od sebe. -

Hajde sada da pričamo o onoj slici tebe koja mi ne izlazi iz glave, ti s bičem i nosiš

samo jarko crvene štikle. Zločesti osmjeh na njegovim usnama vraća mi vrelinu iz prstiju nazad. -

Hm!

Pročišćavanje grla koje sam začula me odbacilo od Coltona kao da me spržila vatra. Podignem glavu gore, toplina mi gori kroz obraze, kada čujem Coltona kako poviče


Podstaknuta -

Hej, stari! – i zatim povuče ko god on bio u veliki medvjeđi zagrljaj. Okrenuli su se,

grleći se tako žestoko da samo vidim Coltonovo lice, koje izgleda zadovoljno. Čujem promrmljane riječi dok se tako grle, rukama se lupajući po leđima, i kada pomislim da znam ko je ovo, pocrvenim još više jer sam shvatila da je čuo šta mi je Colton rekao. Moja slutnja je potvrđena kada se njih dvojica razdvoje a posjetioc stavi ruku na Coltonov obraz i napeto ga posmatra, zabrinutog lica zbog nečeg što vidi u sinovim očima. -

Jesi li dobro, sine?

Colton gleda oca nekoliko trenutaka, mišić na vilici mu pulsira dok suzdržava emocije koje mu igraju na licu. Nakon nekoliko sekundi klima glavom suptilno, nježan osmjeh mu se pojavljuje u uglovima usana. -

Da... dobro sam, tata. – izjavi prije nego pogleda u mene pa ponovo u svog oca. Još

jednom se kratko zagrle glasno se potapšavši po leđima prije nego se razdvoje, a jasne, sive oči Andy Westina se spuste na mene pa na Coltona, ljubav i mislim iznenađenje graniče se sa šokom, reflektujući se u njima. -

Tata, želim da upoznaš Rylee.

Colton pročisti grlo. -

Rylee Thomas.

Žena koje ćeš se uvijek sjećati u koleraciji sa štiklama i bičem. Ljupko. Mogu li sada umrijeti? Andy zakorači korak naprijed i ispruži ruku. Trudim se djelovati mirno, pokušavajući se pretvarati da ne stojim ispred Holivudske legende koja me upravo uhvatila u kompromisnoj situaciji, a kada vidim toplinu pomiješanu s nevjericom u očima, malo se opustim. -

Drago mi je upoznati te, Rylee.

Blago se nasmijem, susrećući mu oči dok se rukujem s njim. -

Također, gospodine Westin.

Nije velikog stasa kao što sam očekivala, ali nešto u njemu ga čini većim od života. Njegov osmjeh me osvaja. Osmjeh koji bi mogao rastopiti i najtvrdokornijeg čovjeka. -

Koješta, ne budi smiješna. – grdi me, oslobađajući mi ruku sklanjajući kosu boje soli i

papra s čela. -

Zovi me Andy.

Nasmješim mu se prihvaćajući a on podiže pogled nazad na Coltona, zbunjenog pogleda u očima i zadovoljnog osmjeha na usnama.


Podstaknuta -

Nisam mislio da prekidam išta—

-

Niste. – ispalim. Colton se okreće k meni, podignute obrve zbog mog nepokolebljivog

poricanja, i zahvalna sam što me ne ispravi. -

Gluposti, Rylee. Ispričavam se.

Andy ponovo baca oči na Coltona i daje mu nerazumljiv pogled. -

Bio sam na lokaciji u Indoneziji radi posla prošla dva mjeseca. Vratio sam se kasno

sinoć i poželio sam vidjeti svog dečka. Potapše Coltona srčano po leđima, i zbog njegove očigledne ljubavi prema sinu dopadne mi se još više. Ali slađe od Andyjevog obožavanja je to što mu Colton uzvraća. Njegovo lice zasvjetli kompletnim poštovanjem dok posmatra svog oca. -

U svakom slučaju, žao mi je što sam upao. Colton nikada nije... – pročisti grlo. –

Colton obično bude vani za stolom, oporavljajući se od haosa koji mu je prethodna noć donijela. Nasmije se. -

Vas dvojica se očito niste dugo vidjeli, pa vam ne želim smetati. Idem uzeti svoju

torbicu i odlazim. Uljudno se nasmješim pa pri tom namrštim jer shvatim da nisam tu sa svojim autom. Colton mi se nasmješi, jer shvati o čemu razmišljam. -

Tata, moram odvesti Rylee doma. Želiš li se muvati ovuda ili da ja svratim kući

kasnije? -

Ne žuri. Imam obaveza. Navrati kasnije ako uspiješ naći vremena, sine.

Andy se okrene k meni, topli osmjeh mu se pojavi na usnama. -

Drago mi je da sam te upoznao, Rylee. Nadam se da ću te ponovo vidjeti.

****

Vožnja kući iz Malibua je predivna kao što sam i očekivala, ali što smo bliže Santa Monici oblaci se brže kreću i navlače na horizont. Pričamo o svačemu, ničemu ozbiljnom, ali istovremeno osjećam kako se Colton udaljava od mene. Nije ni zbog čega što je rekao, već onog što nije. Nije nepristojan, ali je tih i to prilično vidljivo. Onih malih dodira nema. Nema ni onih pogleda niti nježnih osmjeha. Razigrane šale su nestale. Pretpostavljam da koristi vožnju da bi razmislio o svom snu, zato ga ostavim njegovim mislima i okrenem glavu prema prozoru i posmatram obalu kako nestaje. Radio je tiho uključen i ide pjesma Just Give Me a


Podstaknuta Reason od Pink dok izlazimo s autoputa i krećemo k mojoj kući. Tiho pjevam, zbog riječi razmišljam o ovom jutru, i kada stignem do refrena, primjetim kako me Colton gleda. Znam da je čuo riječi jer odmahuje glavom i mali osmjeh mu se ozari na usnama; njegovo tiho priznanje mojoj uspješnosti da pronađem savršenu pjesmu kako bih izrazila svoje osjećaje. I dalje šutimo sve dok Colton konačno ne progovori -

Dakle, hm, imam ludo ispunjen raspored sljedeće dvije sedmice.

Momentalno baca pogled na mene, i ja mu kimnem prije nego vrati pogled na crveno svjetlo na semaforu ispred nas. -

Imam snimanje reklame za Zaslugu odobravanja stipendija, intervju s playboy-em,

hmm.. do kasno u noć s Kimmelom, i čitav niz drugih sranja. – kaže kada se svjetlo upali na zeleno. -

A to ne uključuje emisije pas i poni koje su na redu u sponzorstvu s vama.

Ne vrijeđa me njegov komentar zbog toga jer se ni meni ta emisija ne sviđa nešto naročito. -

Pa, to je dobro, zar ne? Publicitet je uvijek dobar.

-

Da.

Ne mogu reći je li iziritiran jer stavlja naočale. -

Twan radi dobar posao pridobijevajući novinare ove godine. To je dobro i sve...

zahvalan sam zbog pažnje, ali što je više sranja uključeno, manje vremena imam na stazi. I na to se moram koncentrisati jer je sezona tačno iza jebenog ugla. -

Razumljivo. – kažem mu, nesigurna šta još da dodam jer smo u mojoj ulici. Prošlo je

mojih dvadeset četiri sata s Coltonom. Malo me pustio u svoj svijet i to se računa za nešto. Naša seksulna hemija je dokazana, a mislim da se samo još više povećala nakon provedene noći skupa. Rekla sam mu za Maxa, suosjećajno me saslušao bez osude. Zatim smo doživjeli ovo jutro. Sat ispunjen otrovnim riječima i nadmoćnim emocijama. I nijednom nije spomenuo svoj idiotski dogovor sa mnom. Kako će prihvatiti manje kada ću ja željeti više; nalazimo se na polovičnom ćorsokaku bez obzira na njegove postupke koji izražavaju potpunu suprotnost. Možda moj osmijeh reflektuje optimizam za mogućnostima među nama. Da Coltonove riječi govore više od onih koje i izgovori. Uzdahnem kada skrenemo na prilazni put, i Colton mi otvori vrata. Usko mi se nasmješi dok stavlja ruku na moja leđa i vodi me do ulaza. Borim se da shvatim šta znači njegova šutnja, ne čitam ga previše dobro. -

Hvala na izvanrednoj noći. – kažem mu dok se okrećem k njemu na verandi,


Podstaknuta sramežljivog osmjeha. -

I... – pustim da mi riječi zastanu dok ne smislim kako da nazovem današnji dan.

-

Sjebanom jutru? – završi za mene, teškim žaljenjem u glasu i sramom u očima.

-

Da, i to. – tiho priznam dok Colton svoju pažnju usmjerava na prčkanje ključeva u

ruci. -

Ali smo ga prebrodili...

Pogled mu je fiksiran na ključeve, ne podiže oči k meni dok priča. -

Vidi, žao mi je.

Uzdahne, provlačeći ruku kroz kosu. -

Samo ne znam kako da—

-

Colton, u redu je. – kažem mu, podižući ruku na njegov biceps—vid dodira da mu

kažem za moj mirni učinak ovog jutra ali i nedostaka tolerancije ako se to ponovo dogodi. -

Ne, nije u redu.

Napokon podigne glavu, i sada vidim sukob emocija u njegovim očima, mogu osjetiti neodlučnost njegovih misli. -

Ne zaslužuješ da se boriš s ovim... sa svim mojim sranjima.

Tiho mrmlja, kao da pokušava sam sebe uvjeriti u sopstvene riječi. I shvatam da unutarnja borba koju vodi ima veze s mnogo više nego onim od jutros. Oči su mu pune kajanja, dok on poseže za zalutalim pramenom koji je ispao i stavlja mi ga iza uha, dok mu ja gledam u lice pokušavajući shvatiti neizgovorene riječi. -

Colton, šta pokušavaš....

-

Pogledaj samo šta sam ti učinio jutros. Stvari koje sam ti rekao. Kako sam te

povrijedio i odgurnuo? To sam ja. To je ono što radim. Ne znam kako da—sranje! Zgrči se prije nego odvrati pogled na cestu na tinejdžera koji hoda pločnikom. Fokusiram se na tupkanje njegovih koraka dok hoda i pokušavam obraditi Coltonove riječi. Okreće se zategnutog lica i momentalno zatvaram oči i duboko udahnem zbog onog što slijedi. Zbog onog što vidim na njegovom odlučnom licu. -

Brinem za tebe, Ry. Stalo mi je do tebe.

Odmahne glavom, mišić na vilici mu igra dok je stišće, pokušavajući pronaći prave riječi. -

Jednostavno ne znam kako da budem—

Bori se s riječima pokušavajući izreći ono što želi. -

Najmanje što zaslužuješ je da pronađeš nekoga koji će pokušati biti to za tebe.


Podstaknuta -

Pokušati biti kakav, Colton?

Upitam dok mu se približim korak bliže, kada on zakorači unazad, jer ne želim da prekine našu vezu. Moja zapanjenost njegovom zbunjujućom izjavom mi puže do stomaka i stišće srce. Rastvorim usne i duboko udahnem. Njegova nelagoda je vidljiva i ne želim ništa više nego da ispružim ruke i zagrlim ga. Da ga razuvjerim tjelesnim dodirom jer mi se čini da to treba više od svega. Ponovo spusti pogled i frustrirano otpuhne, dok ja duboko dišem. -

Najmanje što zaslužuješ je da pronađeš nekog ko će pokušati biti onakav kako ti

treba. Da ti da što želiš... jer mislim da ja nisam sposoban za to. Odmahne glavom i ponovo fiksira pogled na proklete ključeve. Od sirove iskrenosti njegovih riječi srce mi stane u grlu. -

Hvala ti što si bila ti...što si se vratila jutros.

Napokon kaže nešto za šta se mogu uhvatiti, spasilačka daska na koju moram skočiti. -

To je upravo to! – kažem mu. Koristim jedan od njegovih pokreta, podignem mu

bradu prisiljavajući ga da me pogleda u oči, prisiljavajući ga da vidi kako nisam uplašena poput njega. Da mogu biti snažna za oboje dok rješava sranja u svojoj gavi. -

Vratila sam se. Zbog tebe. Zbog sebe. Zbog onog što smo kada smo skupa. Zbog

mogućnosti šta možemo biti ako me pustiš u... Stavim ruku na njegov obraz i zastanem. Zatvori oči od mog dodira. -

Jednostavno je previše, prebrzo, Rylee.

Diše i otvori oči i pogleda u moje. Strah u njima je srceparajuć. -

Tako dugo sam.. tvoja nesebičnost je tako dobrodošla da je... – bori se, uhvati moju

ruku koja mu je na obrazu u svoju. -

Ne mogu ti dati ono što trebaš jer ne znam kako živiti—osjećati—ako nisam slomljen.

A biti s tobom? Zaslužuješ nekog ko je čitav. Ja ne mogu... Padnu mi na pamet riječi pjesme u autu, i izgovorim ih prije nego se mogu zaustaviti. -

Ne, Colton, ne. – kažem mu, vodeći računa da se gledamo u oči.

-

Nisi slomljen, Colton. Samo si povijen.

Bez obzira što sam to izrekla ozbiljno, Colton se samosažaljivo osmjehne zbog mog izražavanja riječima pjesme. Odmahne glavom na mene. -

Zaista,Ry? Stihovi pjesme? – pita, a ja jednostavno slegnem ramenima, spremna da


Podstaknuta iskoristim bilo šta da ga izbavim iz ove kolotečine u koju je zapao. Vidim kako mu blijedi osmjeh i ponovo nastaje briga u njegovim očima, i odlučim mu dati ono što mu treba da bih zadržala ovu povezanost među nama. Koraknem i okrznem usnama od njegove. Jednom. Dva puta. A zatim ubacim jezik među njih i konektujem ga s njegovim. Prstima šetam uz vilicu i kroz kosu. Tijelo sam čvrsto prislonila na njegovo. Jezikom plešem lijen, dekadentan poljubac. Polahko se opušta i prihvaća osjećaj među nama. Želja. Potreba. Istina. Rukama hvata moje lice, palcima nježno gladi moje obraze. Grubo i mehko, poput nas dvoga. Poljubi me zadnjim, dugotrajnim poljupcem u usta, i nasloni čelo na moje. Stojimo tako trenutak, zatvorenih očiju, mješajući dah, u potrazi za svojim dušama. Osjećam se spokojno. Sretno. Povezano. -

Pauza. – prošapće mi u usne.

Riječi dolaze niotkuda, i smrznem se od njih. Molim? Pokušam se oduprijeti da ga vidim, ali mi čvrsto drži glavu i tako me drži, čelo na čelo. Nisam sigurna kako mu odgovoriti. Srce mi je u stanju pratiti put kojim je izabrao poći ali glava mi je pet koraka ispred njega. -

Pauza?

Polahko kažem, dok mi misli jure sto kilometara na sat. Popusti stisak na mojoj glavi, i nagnem se unazad da ga mogu vidjeti, ali me odbija pogledati u oči. -

Biraj pauzu ili to da kažem Sammyju da ti dostavi ključeve za kuću u Palisadesu kako

bi se mogli viđati od sad pa na dalje...—polahko diže pogled na moje oči—da bi se pobrinuli da linija ne pređe granicu. Čujem riječi ali mislim da ih zapravo ne slušam. Ne mogu ih shvatiti. Da li mi je upravo rekao da nakon prošle noći—nakon ovog jutra—da će potegnuti svoja sranja na mene? Da će me staviti u kategoriju aranžmana u svom životu. Dakle, ovako će to ići? Jebote,

Donovan. Odmaknem se, jer mi treba distanca od njegovog dodira, i stojimo tako u tišini gledajući jedno drugo. Gledam čovjeka koji je preda mnom doživio slom i sada pokušava napraviti distancu od mene, pokušavajući povratiti izolovano stanje samoočuvanja. Njegov zahtjev me boli ali odbijam mu povjerovati, odbijam povjerovati da ne osjeća ništa za mene. Možda ga ovo sve uplašilo—da mu se neko previše približi kada je navikao biti sam. Možda me pokušava povrijediti, postaviti me na mjesto, tako da ne bih ja njega mogla povrijediti. Očajnički želim da je o tome riječ, ali je tako teško ne dozvoliti da ovaj crv sumnje ne utječe na moju psihu. Nadam se da može pročitati nevjericu u mojim očima. Šok na licu. Drznost mog tijela. Počinjem obrađivati bol koja izbija na površini—osjećaj odbijanja je na rubu


Podstaknuta svega—kada me pogodi. On pokušava. Možda mi govori da mu treba pauza, ali mi govori i da imam mogućnost. Mogu mu dati vremena da obradi šta god mu se to dešavalo u glavi ili izabrati smjer aranžmana. Govori mi da me želi dijelom svog života—za sada—ali je opterećen svime.

Pokušava. Umjesto da me odgurne i namjerno me povrijedi da bih sama odustala, pita me—koristeći termin koji sam mu rekla da upotrijebi ako želi prostora—tako da bih razumjela šta traži. Odgurnem bol i utučenost bez obzira što znam šta je u pitanju, jer me njegove riječi još uvijek bole. Udahnem duboko, nadajući se da je pauza koju traži zbog toga što mu je pukla guma, a ne zato što je trka gotova. -

Dobro. – pustim da se riječ otkotrlja s jezika.

-

Neka bude pauza. – ponudim mu, suzdržavajući se da obmotam ruke oko njega da

se umirim. On ispruži ruku i prstom mi pređe preko donje usne, očiju punih neizgovorenih emocija. -

Hvala ti. – prošapće, i samo na sekundu, vidim bljesak u njegovim očima. Olakšanje.

I pitam se da li je zbog toga što sam izabrala pauzu umjesto angažmana ili zato što ima priliku otići bez pritiska. -

Mmm-hmm. – uspjem procijediti jer mi se u grlu skupljaju suze.

Colton se nagne naprijed i momentalno zatvorim oči kada spusti poljubac pun poštovanja na moj nos. -

Hvala ti za sinoć. Za jutros. Za ovo.

Samo kimnem, jer ne vjerujem sebi ako progovorim a on mi stisne ruku. Malo se odmakne, gledajući me u oči. -

Zvat ću te, u redu?

Ponovo mu samo kimnem. Zvat će me? Kada? Za nekoliko dana? Sedmica? Nikad? Nagne se naprijed i poljubi me u obraz. -

Ćao, Ry.

-

Ćao.

Kažem, jedva čujno. Još jednom mi stisne ruku prije nego se okrene i krene stazom. Ponos koji me do sada držao zbog koraka koji je danas načinio pretvori se u strah dok ga gledam kako se penje u Range Rover, izlazi na put, i gubi mi se iz vida. Zavrtim glavom i izdahnem. Taylor Swift je definitivno u pravu. Voljeti Coltona je poput vožnje Maseratija duž


Podstaknuta slijepe ulice. I s onim ťto mi je upravo rekao, osjećam se kao da sam doŞivjela frontalni sudar direktno u zid.


Podstaknuta POGLAVLJE 3

Haddie i ja se zaobilazimo kao brodovi u noći proteklih dana, ali je užasno radoznala čuti moje zagonetne bilješke o provedenoj noći s Coltonom. Još uvijek sam zbunjena kao pakao onim što se desilo između odlaska iz njegove kuće i dolaska pred moja vrata. Dva različita signala su me ostavila zbunjenu i neraspoloženu, i očajnu od želje da ga ponovo vidim, da uvidim da li je ono što sam mislila da se desilo među nama stvarno ili sam to umislila. U isto vrijeme, ljuta sam i povrijeđena jer me srce boli zbog toga što to želim toliko jako ali se bojim da se nikada neće desiti. Prešla sam i preanalizirala svaku sekundu naše vožnje nazad, a jedini zaključak koji sam izvela je da ga je naša veza uznemirila. Uplašila ga je moja spremnost da mu se vratim kada bi svi drugi pobjegli. Čak i s tim saznanjem, proteklih par dana su bili uznemirujući. Prolila sam nekoliko suza zbog sumnji dok je Matchbox uzastopno ponavljao na iPodu. Pomoglo mi je što imam i posao gdje sam mogla raditi dvadeset četiri sata da bih zaokupila vrijeme. Uzimam gutljaj dijetalne kole, pjevajući Stupid Boy, i završavam salatu kada se prednja vrata zalupe. Ne oduprem se osmjehu kada shvatim koliko mi je Haddie falila proteklih dana. Bila je toliko zauzeta radeći na projektima za novog klijenta kojeg PRX pokušava uloviti pa u suštini spava u kancelariji. -

Bože, nedostajala si mi, ludice! – izjavi kada uđe u kuhinju i obavije me rukama u

srčan zagrljaj. -

Znam. – dodam joj čašu vina.

-

Večera je skoro gotova. Idi se presvuci i vrati guzicu nazad da nadoknadimo

propušteno. -

I bolje da ne propustiš ništa. – upozori s jednim od svojih pogleda dok izlazi iz

kuhinje. Pojele smo večeru, i mislim da smo na drugoj ili trećoj flaši vina. Činjenica da sam izgubila korak mi daje do znanja da sam dovoljno opuštena da kažem Haddie sve. Njeni komentari na moju ispovjed su smiješni da ostanem bez daha. Dok Should I Stay pjeva, Haddie se nagne na stolcu i istegne noge. Njeni savršeno manikirani nokti su svjetlo roze boje. -

Pa, jesi li razgovarala s njim od tada?

-

Ne. Pisao mi je nekoliko puta, ali sam mu odgovarala samo jednom rječju.

Slegnem ramenima, jer mi nije ništa jasnije ni nakon što sam joj sve rekla.


Podstaknuta -

Mislim da je shvatio da me nešto povrijedilo, ali nije pitao šta.

Haddie glasno šmrkne. -

Ma hajde, Ry, on je muško! Što prije svega znači da nema pojma, a drugo, neće

pitati i ako misli da si ljuta. -

Istina. – priznajem, kikoćući se.

Aura tuge koja me okruživala ovih dana polahko se rasipa s mojim smijehom. -

Ali to mu nije izgovor da bude seronja. – kaže ona glasno, podižući čašu.

-

Ne bih ga baš nazvala seronjom. – tvrdim, tiho se optuživši što branim osobu zbog

koje sam zbunjena i jadna. Haddie samo podigne obrvu, ulizičkim osmjehom na licu. -

Mislim, ja sam mu rekla da uzme pauzu ako mu treba da sredi stvari umjesto da me

samo odgurne. Samo ne razumijem kako me u jednom trenutku ljubi a već je u sljedećem traži. -

Pusti me da razmislim o tome malo. – kaže, pogleda punog zabavljene koncentracije.

-

U glavi mi je malo nejasno od sveg ovog vina.

Smijem joj se zbog odlučnog pogleda na licu dok se pokušava koncentrisati. -

Dobro, dobro, shvatila sam. – poviše pobjednički.

-

Mislim da....hmmm... mislim da si ga prestravila, Rylee!

Zabacim glavu histerično joj se smijajući. Pijana Haddie znači razvezani jezik. -

To je veoma pronicljivo, Had!

-

Čekaj, čekaj, čekaj!

Podigne ruke i srećom ne prospije vino. -

Mislim iz onog što si mi rekla, otvorila si mu se, pričala mu o sebi, i jebao te na

sedam načina od Nedjelje..... Dobro sam se suzdržala da ne bih ispljunula vino iz usta. -

Isuse, Haddie!

-

Pa, istina je!

Viče na mene kao da sam kreten, držeći pogled sve dok ne kimnem glavom u znak slaganja. -

U svakom slučaju, natrag na ono što sam rekla.... flerovali ste i zabavljali se, bili

ozbiljni i super se proveli. Shvatio je da mu se sviđaš u njegovom okruženju. Vidio je sebe kako je u redu biti s tobom u njegovom elementu. A onda ušeta njegov tata. Pošto te neko


Podstaknuta drugi vidio ondje...s njim...postalo je stvarnost za njega. Sve to kombinovano je vjerovatno prestravilo gospodina Samo Se Neobavezno Zabavljam, Rylee. Pogledam je preko ruba čaše, podešavajući noge do grudi. Njene riječi zvone istinom, ali ne rasipaju bol koji osjećam. Bol mi samo može umiriti on. Trebam bolje čuvati srce i povlačiti se. Ne trebam se toliko slobodno davati kada on ne čini isto. -

Bože. – uzdahnem, polagajući glavu na kauč.

-

Nikada u životu nisam ni zbog čega bila ovako neodlučna kao što sam u vezi njega.

Izluđujem se sjedeći i kukajući kao jedna od onih cura za koje sam se zaklela da nikad neću biti. Onih koje ismijavamo. – uzdahnem. -

Ubij me!

Haddie se kikoće. -

Nekako si sva rasejana kada je on u pitanju. Sranje, od vas dvoje me boli vrat.

I dalje buljim u strop, slažeći se s Haddie prije nego spustim glavu i ponovo je pogledam. -

Vjerovatno si u pravu što se tiče uplašenosti. – kažem ispijajući ostatak vina iz čaše.

-

Ali pošteno, od početka mi je rekao da mi ne može dati više.

-

Jebeš poštenje! – viče, podižući srednji prst.

Glasno joj se smijem. -

Znam, ali sama sam si prokleto kriva što sam se zalj—

-

Znala sam! – skoči, pokazujući na mene. Zatvorim oči i odmahnem glavom,

proklinjući se jer sam se izbrbljala. -

Sranje, treba mi još vina nakon ovog otkrića!

Zaobilazi me pa zastane i pogleda me u oči. -

Čuj, Ry, jesi li plakala zbog ovog? Zbog njega?

Oo-oo! Počela je s onim 'istjerat ću to do kraja'. Samo je gledam i moja šutnja joj je dovoljan odgovor. -

Slušaj. Znam da izgleda kao prokleti Adonis i vjerovatno jebe kao pastuh, ali,

slatkice, ako je on ono što želiš, onda je vrijeme da ga natjeraš da se malo oznoji. Namrštim se. -

To je možda lahko tebi. Već si igrala te igrice, ali ja jebeno nemam pojma šta da

radim. -

Ti si mu se predala. Pokazala si mu kakav je život kada si u blizini... sada, kada je to


Podstaknuta spoznao, moraš mu pokazati i kako je kada nisi. Pokaži mu da nije svaki tvoj uzdah niti misao—čak i ako te to jebeno ubija. Sjedne na rukohvat stolice i gleda me. -

Vidi, Ry. Svaki muškarac želi biti on i svaka ga žena želi pojebati. Navikao je da bude

željen. Navikao je da ga ljudi proganjaju. Moraš se ponašati kao u početku—prije nego si otišla i zaljubila se u prokletnika—i pustiti ga da te proganja. Samo je gledam, tresući glavom zbog njene iskrenosti. Naginje glavu i napući usne kao da razmišlja. -

Znam da te rasplakao, ali je li vrijedan toga, Rylee? Mislim, stvarno vrijedan?

Buljim u nju, očiju punih suza, i kimnem. -

Da, jest, Haddie. On... on ima tu stranu koja je potpuno suprotna od turobnog, lošeg

momka kakvim ga mediji opisuju. Iskren je i sladak. Mislim, više je od samo seksa. Slegnem ramenima, smješeći se kada ona podigne obrvu. -

I da, stvarno je tako dobar—

-

Znala sam! – viče i pokazuje u mene.

-

Krila si mi to!

-

Ušuti! – prasnem natrag, smijući se s njom.

Ustaje, malo je zanosi dok uzima moju praznu čašu. -

Hajde, ispljuni detalje za staru presušjelu mene. Kakav mu je Australijski poljubac?

Koliko puta si svršila kada si otišla njegovoj kući? Pocrvenim, voljeći i mrzeći je u isto vrijeme. -

Australijski poljubac? O čemu dođavola pričaš?

Nestašno se nasmije s đavolskim sjajem u očima. -

Kakva su mu usta tamo dolje? - nasmije se, namjerno gledajući u moje prepone, pa

opet u mene s podignutom obrvom. Samo zurim u nju otvorenih usta i ne mogu si pomoći, zakikoćem se toliko da mi pjena izađe na usta. -

Dopusti da to doživim preko tebe. Molim lijepo?

Zatvorim oči od stida, jer je ne mogu pogledati. -

Pa, rekla bih da priča Australijski poput maternjeg.

-

Znala sam! – viče, mrdajući dupetom po dnevnoj sobi poput pobjednice.

-

I... – zatraži.


Podstaknuta -

I što? – pravim se glupa.

-

Njegova izdržljivost, dušo. Moram da znam da li zaslužuje etiketu Adonisa ne samo

zbog izgleda. Koliko puta? Stisnem usne dok mentalno prolazim koliko puta i na kojim mjestima smo se Colton i ja seksali. -

Hmm.. ne znam, možda osam puta? Ili devet? Izgubila sam broj.

Haddie zaustavi ples i širom otvori usta prije nego se zlobno nasmije. -

I mogla si hodati? Mala lisice. Dobro za tebe!

Okrene se i zatetura kada krene u kuhinju po još vina. -

Sranje, pretrpila bih svakakva sranja od muškarca koji bi mi priredio tako nešto.

Pretpostavljam da sam bila u pravu o dijelu pastuha. – zadirkuje me iz kuhinje, izvodeći konjski zvuk od čega se dvostruko jače smijem. Moj telefon zazvoni po prvi puta nakon nekoliko dana. Ne skačem da bih ga uzela. Dovoljno sam popila i doživjela lažnih uzbuna da znam da nije Colton. Osim toga, prema Haddie, moram učiniti da se malo oznoji. Lakše je

reći nego učiniti. Odugovlačim s odlukom prije nego počnem ustajati, spotičući se. Govorim sebi da se neću javiti. Nema šanse. Haddie će me ubiti. Ali...čak i ako neću odgovoriti , želim vidjeti ko je. -

Pa, zar to nije čovjek dana? – čujem Haddie kako govori kraj mene i gleda u zaslon

mog telefona. Zbunjeno je gledam dok ona poseže za stereom i odvrće glasno muziku i mojim telefonom u namjeri da odgovori. Ovo neće biti lijepo. Pijana Haddie i u zaštitničkom raspoloženju nije dobra kombinacija. -

Daj mi telefon, Had. – kažem ali znam da nema koristi. Oh sranje!

-

Rylee-in telefon, mogu li vam pomoći?

Viče kao da je u klubu, glas joj raste sa svakom riječi. Ceri mi se dok podiže obrve dok on mora da govori na drugoj strani. -

Ko? Ko? Oh, hej, Colby! Oh, žao mi je. Mislila sam da si Colby. Ko? Oh, zdravo,

Colton, ovdje Haddie. Rylee-ina cimerica? Mmm-hmm. Pa vidi, ona je sada malo pijana i prilično zauzeta, i ne može razgovarati ali ja bih voljela. Glasno se nasmije na nešto što je rekao. -

Dakle, evo dogovora. Ne poznajem te dobro, ali iz onog što znam, činiš se kao

pristojan momak. Ako mene pitaš, malo si previše u novinama zbog svojih nestašluka, ali hej, nijedne novine nisu loše, zar ne? Ali skrenula sam s teme...


Podstaknuta Nasmije se, neobavezno na nešto što Colton govori. -

Vino za početak, ali sada smo prešle na ispijanje jačeg. – odgovori mu.

-

Tekila. U svakom slučaju, samo sam ti htjela reći da se sabereš kada je u pitanju

Rylee. Mislim da su mi usta pala do poda. Voljela bih da vidim Coltonovo lice sada. Ili možda ne. -

Da, pričala sam tebi, Colton. Rekla. Sam. Moraš. Se. Sabrati.

Naglašava svaku riječ. -

Rylee je rezervni igrač, dušo. Bolje da ti ne isklizne iz prstiju ili će ti je neko drugi

uzeti ispred nosa. A po pogledima ajkula koje kruže večeras, bolje da tu lijepu guzicu ubaciš u petu brzinu. Drago mi je da sam popila toliko, jer da nisam, upravo bih umrla od poniženja. Ali alkohol ne čini ništa da umanji moj ponos na Haddie. Žena je neustrašiva. Bez obzira kako se osjećam, i dalje buljim u nju ispružene ruke čekajući da mi vrati telefon. Okrene mi leđa i nastavlja činiti zvukove slaganja Coltonu. -

Kao što sam rekla, prilično je zauzeta sada, odabirući koji će je dečko idući častiti

pićem, ali reći ću joj da si zvao. Ah-ha, da. Znam, ali sam mislila da treba da znaš. Rezervni. Igrač. Naglašava i smije se. -

Oh i, Colton? Ako zbog tebe padne, budi prokleto spreman da je uhvatiš.

Povrjeđivanje nije opcija. Jasno? Jer ako je povrijediš, morat ćeš odgovarati meni, a ja mogu biti užasna kučka! Podmuklo se smije. -

Laku noć, Colton. Nadam se da ću te vidjeti u blizini kada se jednom sabereš. Živio!

Gleda preko mene, samozadovoljnog osmjeha dok gasi stereo. -

Haddie Marie, trenutno bih te mogla ubiti!

-

To sada misliš.

Kikoće se, rub flaše vina zvecka od čašu dok je ponovo puni. -

Ali samo čekaj i vidjet ćeš. Ali ljubit ćeš mi čizme kada ovo upali.

Završile smo s našom prosječnom količinom vina za večeras i sjedimo na kauču, smirene, opuštene, i pomalo pijane, razgovarajući o drugim događanjima tokom sedmice. Lokalne vijesti u 11. se završavaju kada se pojavi najava emisije uživo sa Jimmy Kimmelom. Slušam


Podstaknuta Haddie kada obje čujemo da je Colton gost emisije. Gleve nam se trznu dok iznenađeno zurimo jedna u drugu. Zbog dešavanja proteklih dana, zaboravila sam da mi je to spomenuo. -

Pa, ovo će biti interesantno.

Podigne obrve na mene kada prebacuje fokus na televizor. Gledamo uvodnu špicu, i iako su šale smiješne, ja se ne smijem. Možda zbog otupljenosti od vina ili onog što dolazi, ali Jimmy me ne nasmijava. Znam da će Jimmy spomenuti broj žena na Coltonovoj ruci, ali večeras nisam sposobna to slušati. -

Dakle, naš sljedeći gost je, kako ga opisati? Majstor s mnogo talenata? Čovjek

vozač? Recimo samo da je jedan od najsjajnijih Indyjevih talenata—prozvan vozačem koji se vraća na staze u centru pažnje—i jedan od najzgodnijih Holivudskih neženja. Molim vas dajte toplu dobrodošlicu jednom i jedinom Coltonu Donovanu. Publika u studiju poludi od kreštanja s ponekim Volim te u pozadini. Udahnem kada Colton izađe na binu u crnim farmerkama i tamno-zelenoj košulji. Svaki dio mog tijela se naginje naprijed dok ga upijam. Pročavam ga. Nedostaje mi. Kamera je u dalekom uglu, ali iz prve ruke znam kakav će efekat ova košulja imati na njegove oči. Kako će potamniti smargdni dio oko irisa, ostavljajući centar gotovo prozirno zelenim. Maše publici dok hoda, njegov megavatni osmjeh je na mjestu. Haddie čini mekan uzdah u grlu. -

Prokletstvo. To lice je definitivno umjetničko djelo. Moraš se postarati da ga uokviriš

među nogama kad god ti se pruži prilika za to. Gušim se pićem dok gledam u nju kako mi namiguje. Prasnem od smijeha. -

Odakle dođavola izvlačiš te stvari?

-

Imam svoje izvore.

Slegne ramenima s nestašnim osmjehom na usnama. Samo joj se nasmijem i odmahnem glavom dok pozornost vraćam na intervju. Dok Colton zaobilazi sto, jedan od Jimmyjevih papira padne na pod, pa se Colton sagne da ga podigne. Mnoštvo žena zavrišti pri pogledu na Coltonovu guzu u uskim farmericama, a Haddie se glasno nasmije. Colton se okrene, odmahujući glavom na publiku i njihovu reakciju. -

Pa, to je bio pravi ulazak! – uzvikujue Jimmy.

-

Je li to bilo planirano? – upita Colton glumeći za publiku.

-

Ne. Bilo je toliko čeznutljivih uzdaha tvojih ženskih fanova da su otpuhale papir sa

stola. Publika se nasmije a neka žena zavrišti.


Podstaknuta -

Oženi me, Colton!

Poželim da joj neko stavi čarapu u usta. -

Hvala ti. – Colton se nasmije.

-

Ali ništa od toga se neće dogoditi još neko vrijeme.

-

A publika umire od tuge. – Jimmy se nasmije.

-

Pa, kako ide čovječe? Dobro je vidjeti te ponovo. Koliko je prošlo? Godina?

-

Nešto tako. – kaže Colton, naginjući se u stolici, prekriživši nogu preko noge. Kamera

prikaže njegovo lice u krupnom planu, a ja duboko udahnem. Mislim da se nikada neću naviknuti kako je upečatljiv. -

Kako samo ne buljiš u njega po cijeli dan kad si s njim? – upita Haddie.

Nasmijem se ali ne odgovorim. Previše sam zauzeta gledanjem. -

Moj Bože, tako je dobar. – stenje u znak odobravanja.

-

I kako ti je porodica?

-

Dobro su. Tata se prije nekoliko dana vratio iz Indonezije pa moram s njim

nadoknaditi vrijeme, a znaš da to uvijek dobro izgleda. -

Da, dobar je to lik.

Colton se nasmije na komentar a Jimmy nastavi. -

Za one koji ne znaju, Coltonov tata je Holivudska legenda, Andy Westin.

-

Nemojmo ga uobraziti opisujući ga kao legendu.

Govori Colton dok Jimmy u ruci drži sliku njegovog oca i njega ruke prebačene preko ramena sa nekog događaja. -

Eto ga. – iskreno se smije.

-

Dakle, šta se dešava u zadnje vrijeme?

-

Samo pripreme za nadolazeću sezonu. Prva trka je pred kraj marta u St.

Petersburgu, tako da punimo baterije za to. -

Kako auto radi?

-

Izgleda dobro za sada. Momci naporno rade da bude spreman.

-

To je super. Sada mi reci o svojim novim sponzorima ove godine.

Colton izrecitira nekoliko imena svojih oglašivača. -

I uzeli smo još jednog iz Merit Rum-a.

-

Blagi rum. – kaže Jimmy.


Podstaknuta -

Da, ne mogu se žaliti što sam plaćen da pijem dobro piće. – Colton se nasmije,

trljajući palac i kažiprst preko vilice. -

Mislim da imamo isječak nove reklame koju si radio za njih.

Okrenem glavu k Haddie. -

Jesi li je već vidjela?

-

Ne.

Izgleda iznenađeno kao i ja. -

Toliko sam bila zauzeta novim klijentom da nisam stigla činiti ništa s ostalima.

-

Ovo smo upravo jučer snimili. – kaže Colton.

Ekran se ispunjava slikom Coltona u njegovom Indy autu na stazi, logo Merit Ruma-a preko cijele haube. Njegov seksi glas ispunjava kraj scene. -

Kada vozim, vozim da pobijedim.

Scena se prebacuje na njega dok igra fudbal na pijesku s još nekoliko momaka. Cure u bikinijima navijaju sa strane sa pićima u rukama. On je bez majce sa nisko spuštenim šorcem na bokovima. Njegov isklesani torzo je znojan, s nekoliko tragova pijeska tu i tamo, s arogantnim osmjehom na licu. Proteže se, priprema se za dodavanje, uhvati je i baci se u pijesak. Njegov glas kaže -

Kada igram, uvijek igram grubo.

Reklama prelazi na scenu u noćnom klubu. Svjetla trepere a publika pleše. Colton se smije. Drži piće i uzima gutljaj, sjedeći u separeju okruženom predivnim ženama. Snimak za koji pretpostavljam da prikazuje Coltona kako pleše među njima, s rukama na bokovima, prstiju stegnutih u kosi, usana spojenih u poljubac. Kamera prelazi na sliku Coltona, ruke omotane oko prekrasne žene, kamera im snima leđa dok napuštaju klub. Okrene se i pogleda preko ramena, s osmjehom na licu koji govori „znate šta će se desiti sljedeće“. Kamera se okreće na praznu flašu Merit Ruma na stolu u klubu. -

A kada se zabavljam? – govori Coltonov glas.

-

Pijem jedino najbolje. Merit Rum. Kao nijedan drugi.

-

Vau. – uzdahne Haddie.

-

Reklama je ispala super.

Znam da ju je gledala iz perspektive publike, i u pravu je. Reklama je super. Seksipil, plasman proizvoda, kao i okruženje koje čini da se osjećate kao da ste tamo. Čini da se


Podstaknuta osjećate da želite biti poput njega. A njegove usne su na drugoj ženi. Povijem se od te pomisli. -

Super reklama. – kaže Jimmy, dok aplauz publike prestaje.

-

Kladim se da si se zabavljao dok si je snimao.

Colton mu se samo nasmješi, blagi osmjeh u kutovima usana govori sve. -

Kamera te voli, čovječe. Kako nikad nisi obrlatio oca za posao? Kladim se da

ženama ne bi smetalo vidjeti te na velikim ekranima. Publika odobravajući vrisne. Colton samo napući usnu i odmahne glavom. -

Nikad ne reci nikad.

Nasmije se a moj stomak se stegne razmišljajući kako ga milioni žena gledaju u akciji u nekoj ljubavnoj sceni. Kina bi se rasprodala samo zbog toga. -

Pa, reci mi, Colton, šta se još trenutno dešava?

-

Pa ima još nešto na čemu trenutno radimo ali pravnici ne žele da još objavljujemo u

javnosti jer je stvar u pripremi. Publika uzvikuje 'auuu' a Colton podigne prst kao znak 'samo trenutak' -

Ali kada sam ja učinio nešto što bih trebao?

Coltonov osmjeh je nestašan dok se publika smije. Udahnem zrak, šokirana i zadovoljna, jer će Colton javno spomenuti moju firmu. -

Sve što ću vam reći je da moja kampanja u saradnji s korporacijom koja brine – kaže

stavljajući znake navoda na ime moje firme – i ujedinili smo se da bi prikupili novac za djecu koja su ostala bez roditelja da bi im omogućili bolje uslove za život...kako bi im omogućili stabilno porodično okruženje na trajnoj osnovi. -

Cilj koji ti je blizu i drag srcu.

-

Apsolutno. – Colton kimne, ne rekavši više ništa.

-

Kako fantastično. Jedva čekam da to postane službeno da saznamo više. Ali, znam

da mi ni ovo nisi trebao reći. – Jimmy prevrne očima ka publici. -

Kako će te prikupljati novac?

Colton sve pojasni, odgovarajući na Jimmyjeva pitanja, a ja opčinjeno gledam, pokušavajući odgonetnuti Coltona koji je na televiziji i onog kojeg ja znam. Vidim istu osobu i istu ličnost, ali za nijansu različite. Vidim da je suzdržan. Glumi pred publikom, i definitivno to dobro radi.


Podstaknuta -

Ponestaje nam vremena. – kaže Jimmy dok publika gunđa.

-

Ali mislim da će me publika ubiti ako ne postavim pitanje na koje svi žele čuti

odgovor. Colton pogleda u publiku, moj omiljeni dječački osmijeh mu je na licu. -

Koje bi to pitanje bilo? – upita on.

-

Pa, svaki put kada te vidimo u novinama ili na televiziji, uvijek imaš ljepuškaste žene

pri ruci. – Jimmy pokazuje rukom na nekoliko časopisa s izdanjima o Coltonu. -

Koji ti je trenutni status? Izlaziš li? Postoji li posebna dama u tvom životu? Ili možda

nekoliko njih? Colton zabaci glavu od smijeha, i čekam bez daha njegov odgovor. -

Hajde, Jimmy, znaš kako je to.....

-

Ne, zapravo ne znam.

Publika se nasmije. -

I molim te, nemoj mi reći da izlaziš s Matt Damonom.

Ovaj put se ja nasmijem na zapanjen izgled Coltonovog lica zbog šale koju Jimmy već duže vrijeme koristi. -

Definitivno ne Matt Damon. – nasmije se i slegne ramenima.

-

Znaš mene. Uvijek izlazim.

Kaže Colton, naginjući se na stolicu, rukama pokazujući na publiku. -

Toliko je lijepih žena, bilo bi šteta ne uživati u njma. – Colton se zavodljivo nasmije

publici. -

Mislim, pogledaj sve te prekrasne žene večeras u publici.

-

Dakle, drugim riječima, - govori Jimmy – izbjegavaš pitanje.

-

Ne bih želio otkriti sve svoje tajne. – Colton se usiljeno nasmije, namigujući publici.

-

Žalim, dame. Iskoristili smo svo vrijeme određeno za emisiju.

Publika kolektivno jaukne. -

Pa, bilo je super vidjeti te ponovo Colton. Jedva čekam vidjeti kako pališ gume ove

godine. -

Nadam se da ćeš stići na trku.

-

Možeš računati na to. Sretno.


Podstaknuta Colton ustane i rukuje se s Jimmyjem, rekavši mu nešto od čega se nasmijao. -

Dame i gospodo, Colton Donovan.

Colton mahne publici i kreću reklame. Haddie se okrene i isključi televizor. -

Pa, to je bilo zabavno.


Podstaknuta POGLAVLJE 4

-

To zvuči sjajno Avery. Sva papirologija je odobrena od HR-a i želim ti dobrodošlicu u

tim. Vidimo se idućeg ponedjeljka. Spustim slušalicu i zgrabim olovku, prekriživši tu stavku sa popisa. Uposliti novu curu, gotovo. Sada, kada bih uspjela završiti cijelu listu. Pogledam sedmični raspored mog kataloga, ignorišući datum koji se nazire sutra, pokušavam pokriti svu listu koju moram učiniti jer nemam više smjena u Kući ove sedmice. To jest, ako se budem mogla motivirati. Nemam koga kriviti za svoj letargičan tempo od jutros nego sebe samu. Pa i Haddie, jer je potaknula za četvrtom, ili bi petom, flašom vina. Barem mi se glavobolja umanjila pa nisam mahmurna. Zgrabim gomilu koju sam izbjegavala, budžetska sranja koja oduzimaju previše vremena a budu uništena od šefova sa sprata, ali mora proći kroz njih. Uzdahnem čvrsto kada začujem kucanje na vratima. Kunem se da je narednih nekoliko trenutaka prošlo kao usporen film, ali znam da nije. Kada pogledam, uzviknem glasno i skočim od šoka kada susretnem oči koje su ogledalo mojih. Zaobiđem sto i iz sve snage potrčim u ruke svog brata. Tanner me obgrli, okrene me, stiščući me toliko jako da ne mogu disati. Sav strah zbog njegove bezbjednosti, agonija jer nisam imala vijesti od njega, i usamljenost jer nije tu, nestaju i ispoljavaju se kroz suze koje mi teku niz obraze od sreće. Spusti me na noge i opusti stisak, ali se čvrsto držim za njega i zakopam lice na njegove grudi zbog potrebe da osjetim povezanost. Kada ne prestajem s plačom, samo me drži tako i ljubi vrh moje glave. -

Da sam znao da ću dobiti ovakvu vrstu dobrodošlice, dolazio bih kući češće.

Kaže, prije nego me zgrabi za ramena i odmakne gledajući me u oči. -

Šta je bilo, Bubice?

Nasmijem se kada me zovne onako kako me zvao cijeli život. Mislim da sam u šoku. -

Dopusti da te vidim. – uspijem izgovoriti, odmaknuvši se prelazeći rukama po

njegovim. Izgleda starije i umorno. Fine linije se naziru oko njegovih umornih očiju, nabori oko usana su se udubili u posljednjih šest mjeseci od kako ga nisam vidjela. Njegova bakarna kosa je malo duža nego inače, s uvojcima pri krajevima. Ali je živ i čitav tu preda mnom. Bore ga nekako čine privlačnim, dodajući mu malo robusnosti njegovim dinamičnim karakteristikama. -

Još uijek ružan, vidim?

-

A ti si još ljepša. – on recituje, razmjena koju smo izrekli preko hiljadu puta tokom


Podstaknuta godina. Drži mi ruku dok me gleda i odmahuje glavom kao da ne vjeruje da stojim tu pred njim. -

Bože, tako je dobro vidjeti te!

Ponovo ga zgrabim i glasno se nasmijem. -

Da li mama i tata znaju da si u državi?

Povučem mu ruku, uvodeći ga u ured, ne želeći ga još pustiti. -

Letio sam u San Diego i ostao s njima sinoć. Odlazim za Afganistan poslijepodne

zbog iznenadnog zadatka.... -

Šta?

Upravo se vratio i ponovo će me napustiti. -

Kako to misliš da ponovo odlaziš?

-

Možeš li izaći? Otići sa mnom na ručak da možemo razgovarati?

-

Naravno.

Tannerov jedini zahtjev za ručak je da sjednemo negdje odakle može vidjeti i udisati okean. Vozim uz obalu, odlučivši ga odvesti u restoran kraj plaže u koji me Colton odveo na ono što mislim da je bio naš prvi sastanak. Savršen je za njega. Tokom vožnje Tanner mi objašnjava da je u zadnji čas odlučio uzeti slobodnu sedmicu da bi nas došao posjetiti, kako bi svoju funkciju prebacio u Egipat pokriti tamošnje nemire. Pri povratku kući, jedan od njegovih kolega se razbolio pa je njegov boravak skraćen tako da se mora vratiti na Bliski istok da ga zamijeni. -

Dakle, doletio si ovamo samo na dva dana kako bi nas vidio?

Popijem gutljaj dijetalne kole dok buljim u njega. Sjedimo na istoj tarasi na kojoj smo Colton i ja sjedili samo nekoliko stolova udesno. Rachel nije radila, ali hostesa je uvažila naš zahtjev i smjestila nas u udaljeno mjesto od gužve tokom ručka. Tanner me samo gleda i široko se osmjehuje, i shvatam koliko mi je nedostajao i kako umirujući efekat ima na mene. Naginje bocu piva do usana i nagne se nazad, gledajući u talase. -

Bože, tako je dobro biti doma. – nasmije se.

-

Čak i ako je to samo na jedan dan.

-

Ne mogu ni zamisliti. – kažem mu, strah me i skinuti pogled s njega jer znam da mi je

vrijeme s njim kratkotrajno. Dok jedemo, razgovaramo o dešavanjima u svojim životima. Govori mi o svojim životnim uslovima i o stvarnim dešavanjima u Egiptu koje ne prikazuju u medijima. Shvatam da se neobavezno viđa s još jednom novinarkom, ali ništa ozbiljno jer


Podstaknuta tako opušteno priča o njoj. Volim ga slušati. Njegova strast i ljubav za poslom je tako jasna, da iako je zbog njega miljama daleko od mene, ne bih ga mogla zamisliti da radi išta drugo. Govorim mu o poslu, Haddie i svemu između. Ali ne i o Coltonu. Tanner može biti previše zaštitnički nastrojen, i zašto bih mu išta spominjala nešto za što ne znam ni šta je. Mislim da mi dobro ide sve dok ne nagne glavu i ne počne me posmatrati. -

Šta?

Oči mu se suze dok me gleda. -

Tko je on, Bubice?

Zbunjeno ga gledam, kao da ne razumijem, ali znam da me provalio njegov istraživački instikt, i neće odustati dok ne sazna odgovor. Zato je tako dobar u svom poslu. -

Tko je ko?

-

Ko je momak zbog kojeg si svezana u čvor?

Uzima gutljaj pive. Osmjeh mu je na usnama, i nikako ne spušta pogled s mene. Drski kučkin sin. Samo sjedim tako i gledam ga pitajući se kako zna. -

Ispljuni!

-

Zašto si pomislio to?

-

Zato što te dobro poznajem.

Kada samo preklopim ruke preko grudi, nasmije mi se. -

Da vidimo, namjerno izbjegavaš temu, umjesto da fino razgovaramo. Uvrćeš taj

prokleti prsten na ruci kao da umireš od brige. Stalno grizeš unutrašnjost usne kao kad pokušavaš nešto smisliti, i stalno gledaš u onaj sto tamo kao da očekuješ da će neko tamo sjediti. Ili to, ili se sjećaš nečeg što ste ti i on tamo radili. Podigne obrvu na mene. -

Osim toga, imaš vatru u očima koja ti nedostaje od... ranije. – razmišlja on,

posegnuvši za mojom rukom stiskajući je. -

Dobro ju je vidjeti.

Nasmijem mu se, sretna što je ovdje. -

Pa?

-

Postoji neko. – kažem polahko. – ali je komplikovano i ne znam još na čemu sam.

Okrenem prsten na prstu i ne shvatam da to radim sve dok Tanner ne podigne obrvu. Odmah prestanem i ispričam mu suštinu priče ne otkrivajući Coltonovo ime. -

On je super momak, ali mislim da ne traži ništa više od seksa bez obaveze.


Podstaknuta Slegnem ramenima, gledajući krajolik prije nego vratim pogled k njemu, s nagovještajem suza u očima. -

Sranje, Ry, bilo koji tip koji učini da zbog njega plačeš nije vrijedan toga.

Zagrizem donju usnu i spsutim pogled na salavetu koju sam iscjepkala na komadiće. -

Možda baš što me rasplakao je vrijedan toga. – kažem tiho.

Čujem kako je uzdahnuo i pogledam ga. -

Barem je to prvi korak. – šapućem drhtavim glasom.

Saosjećanje u njegovim očima me gotovo uništava, suze u grlu me guše. -

Oh, Bubice, dođi ovamo. – kaže, okrećući moju stolicu privlačeći je k sebi. Vuče me u

naručje, gdje se samo držim za njega, jedina osoba na svijetu na koju uvijek mogu računati. Zatvorim oči, bradom naslonjena na njegovo rame. -

Znam zašto si tu, Tan. Hvala što si došao uvjeriti se da sam dobro.

Još jednom me stisne prije nego mi uhvati ruku i odmakne pogledati me zabrinutim očima. -

Samo sam se htio uvjeriti je sve dobro sa svim što je ove sedmice...brinem za tebe.

Morao sam biti ovdje u slučaju da me trebaš. – kaže mi nježno. -

Pa ako te nazove, da se ja mogu nositi s njom.

Ispuni me talas ljubavi prema bratu koji je upravo preletio pola svijeta na jedan dan kako bi se uvjerio da sam dobro. Teško je shvatiti da je brat s kojim sam odrasla, svađali smo se kao pas i mačka, postao tako razuman, brižan muškarac. Da se želi pobrinuti za neizbježni poziv Maxove mame koji ću imati sutra. Posegnem objema rukama k bratovim obrazima i nasmijem mu se. -

Kako sam bila takve sreće dobiti brata poput tebe?

Suze mi se presijavaju u očima kada ga nježno poljubim u obraz. -

Najbolji si, znaš to?

Nasmije se, neprijatno mu je zbog mog iskazivanja osjećanja. Ustanem. -

Odmah se vraćam. Moram do toaleta.

Krenem od stola i onda se bez razmišljanja okrenem i obgrlim oko ramena dok sjedi. -

Hej, zašto to? – nasmije se.

-

Samo zato što ćeš mi nedostajati kada odeš.

Pustim ga brzo kao što sam ga i zgrabila, i ušetam u restoran. Kuhinjska vrata se brzo zatvore dok prolazim kraj njih prema tolaetu koji je na suprotnoj strani od mjesta gdje se ruča.


Podstaknuta Kada izađem iz toaleta, zaokupljena sam gledajući u kovrčavu djevojčicu koja pokušava koristiti vilicu. Ruka mi instiktivno pada na donji dio stomaka, pritiskajući ga. Bol mi je jača nego obično dok je posmatram, i pretpostavljam da je to samo zbog onoga šta sutrašnji datum označava. Godišnjica koja mi je oduzela sve. Uzela mi jedinu stvar koju sam željela najviše od svega u svijetu. Jedinu stvar zbog koje bih odustala od svega—svega—što imam, samo da imam još jednu priliku. Tako sam obuzeta uspomenama da ne primjetim metež na terasi sve dok ne čujem -

Šta dođavola radiš?

To je glas mog brata, i potrebno mi je nekoliko sekundi da obiđem oko stolova da se probijem u vidokrug našeg stola. -

Dama je sa mnom, seronjo. Drži ruke k sebi.

Srce mi stane. Prepoznala bih taj glas svugdje. Žurim do vrata, puls mi lupa dok mi izraz nevjerice pokriva lice. Izađem na tarsu i ugledam kako Colton drži mog brata za košulju, stisnute vilice, očiju punih vatre. Tanner, koji još uvijek sjedi, gleda gore u njega, ubilačkog pogleda. Ramena su mu kruta, stisnutih šaka uz bokove. Testosteron definitivno protiče. -

Colton! – viknem.

Baci pogled na mene i moje oči, mješavina ljutnje, ljubomore, i agresije vibrira iz njega. Tanner me pogleda, upitno podignute obrve. -

Colton, pusti!

Zahtijevam, dok koračam naprijed. -

Nije ono što misliš.

Povučem mu ruku, on slegne ramenima od mog stiska, ali napokon oslobađa mog brata. Srce mi se napokon vraća u normalu. Tanner napokon ustane i stane uz Coltona, nerazumljivog pogleda na licu. -

Šampione, upoznaj mog brata, Tannera.

Colton okreće glavu k meni, neprijatnost i muka vidno primjetni. Vidim bezbroj emocija kako trepere u njegovim očima: olakšanje, nelagodnost, iritacija. Pogledam brata, još uvijek ga ne mogu pročitati. -

Tanner, ovo je moj...

Posustanem, jer ne znam kako da ga formulišem. -

Upoznaj Coltona Donovana.


Podstaknuta Gledam kako Tanner napokon shvata ko stoji pred njim. S kim izlazim. Napetost u Coltonovim ramenima malo popušta i osmjeh nevjerice mu se pojavljuje u uglovima usana. Ne izvinjavajući se, ispruži ruku da se rukuje s Tannerom. Tanner gleda u Coltonovu ispruženu ruku, pa u mene. -

Dakle, Bubice, ovo je seronja? – upita, oči mu tiho proklinju ako je on uzrok mojih

suza. Pogledam ga, stidljivog osmjeha. -

Da. – promrmljam kao odgovor i na izgovoreno i neizgovoreno pitanje pa pogledam u

Coltona. -

Pa sranje. – kaže Tanner, hvatajući Coltonovu ruku i trese je snažno.

-

Sjedi, čovječe.

Izdahne. -

Treba mi pivo nakon ovoga.

Gledam obojicu, zbunjena jer ne znam kako muškarci funkcionišu. U jednom trenutku spremni su se potući, a već u drugom se smire. -

Volio bih, ali već kasnim na popodnevni sastanak.

Malo se osmjehne. -

Ipak, drago mi je da sam te upoznao. Možda drugi put?

Colton okreće pogled na mene. -

Ispratiš me?

Pogledam Tannera i on mi kimne kao da govori da idem. Izdahnem, ne shvaćajući da sam zadržavala dah, odjednom nervozna što ću biti nasamo s njim. Ne znam mogu li odigrati na kartu nezainteresovanosti i udaljenosti. -

Odmah se vraćam. – kažem Tanneru, osjećajući se kao malo dijete tražeći njegov

pristanak. -

Tanner. – Colton kimne mom bratu kao znak pozdrava i stavi ruku na donji dio mojih

leđa i vodi me kroz kuhinju i bočna vrata restorana. Kratko vrijeme koje je potrebno da stignemo do izlaznih vrata, razmišljam kako su se razvile stvari kada smo zadnji puta razgovarali. O dvije opcije koje mi je ponudio, pauza ili aranžman. O tome kako sam mu dala željenu pauzu, ali se još uvijek osjećam neizmireno. To je zato što sam plivala u nedostatku sigurnosti, bez obzira na termin, još uvijek se osjećam kao još jedna recka na uzglavlju njegovog kreveta. Odgurnem tu pomisao, tjerajući se da izađem iz te preemocionalne, analitičke glave priznavajući da većinom, uspjeh se postiže bebinim koracima. Iako Colton


Podstaknuta nikada nije spomenuo da bi želio nešto više od aranžmana sa mnom, bebinim korakom je zatražio 'pauzu'. Nema više neodlučnosti, govorim sebi dok se prisjećam Haddienih riječi kako da postupam s njim. Povučeno, nedostižno, ali poželjno. Dok Colton otvara vrata i izvodi me van, pripremam se na pitanje zašto ga nisam zvala. Dva puta me zvao i fizički sam se prisiljavala da ne uzmem telefon i ne odgovorim. Zatvori vrata i okrene se da me pogleda. Zajebi nedostižnost. Potrabno mi je svo dostajanstvo da ga ne gurnem na zid i poljubim. Čovjek me čini potpuno neracionalnom i bezobzirnom. Prekriži ruke na grudima i bulji u mene, nakrivljene glave. -

Pa, brat ti je u gradu?

Neotmjeno frknem. -

Mislim da smo to već utvrdili. – suho odgovorim, boreći se protiv poriva da smanjim

udaljenost među nama. -

Imamo kratak fitilj, zar ne?

Ne uspijem pročitati emociju koja mu brzo bljesne i nestane u očima. -

Kada se radi o tebi, da. Vidio sam njegove ruke oko tebe.

Slegne ramenima—jedino objašnjenje koje ću dobiti. -

Ostaje li dugo?

Zurim u njega trenutak, zbunjena zbog njegove nonšalantnosti jer se zamalo potukao s mojim bratom zbog ničega. Napokon, pogledam u sat i prislonim bokove na zid, odlučujući ga pustiti za sada. -

Da, samo danas. Ide na aerodrom za sat i pol.

Uhvatim tuniku i povučem je preko tajica samo da bih okupirala ruke. Colton se ramenom nasloni na zid ispred mene, i kada pogledam gore vidim da mi odmjerava noge. Oči pomjera uz čitavo tijelo, zaustavljajući se kada dođu do mojih usana a zatim ih pomjera na oči. -

Bila si zauzeta? – upita.

-

Mmm-hmm. – neodređeno odgovorim. – A ti?

-

Da, ali ovo je zatišje pred buru jer je sezona blizu.

Gleda me, zelenim očima prodirući u moje. -

Jesi li se dobro provela? – istražuje.

Zbunjeno ga pogledam, kada shvatim da govori o Haddienoj maloj izvedbi. -

Iz onog čega se sjećam, da.

Bezobrazno mu se nasmješim, nadajući se da sam dovoljno uvrerljiva da mi povjeruje.


Podstaknuta -

Znaš kako je kad izađeš...previše dečki koji misle da su super cool, previše alkohola,

a premalo odjeće—sve postane mutno. Vidim kako mu bijes treperi u očima na spomen previše momaka, i sviđa mi se što ga je uznemirila ta činjenica. Sviđa mi se što je o tome razmišljao dovoljno da bi upitao za to. I nakon njegove male svađe s Tannerom, više je nego očigledno da i Coltona grize ljubomora. Nagne glavu i posmatra me trenutak. Bar jednom, ne sklonim pogled pod njegovim teškim nadzorom. Držim njegov pogled s dosadom koja se ocrtava u mom izrazu. -

Zašto si tako daleka? Nepristupačna? – ispljune, iznenadavši me ovim komentarom.

-

Nepristupačna? Ja? Nisam shvatila da sam takva.

Simuliram nevinost a silno želim da mu se približim i dodirnem ga. -

Pa, jesi. – uzdahne, očajanje vidljivo u njegovom izrazu.

-

Oh, pa valjda se pokušavam pridržavati tvojih parametara, šampione. Biti upravo ono

što želiš da budem. – slatko mu se nasmješim. -

A to je? – zbunjeno upita.

-

Emocionalno samostalna, seksualno dostupna, bez pravljenja drame oko svega.

Vidim kako mu mišić vilice pulsira dok korakne prema meni, iritacija mu treperi u očima zbog prkosa u mom tonu. -

Šta radiš ovdje?

Dugo i intenzivno me posmatra da skoro pokleknem i kažem mu koliko ga jako želim. Zajebi mentalne igrice. -

Srećom sam pobjegao paparacima. Kelly me pustila gore na krov da na miru

pojedem ručak. Podignem obrvu. -

Vlasnica. – kaže, ozlojeđeno izdahne zbog distance među nama ili zbog osjećaja da

se mora pravdati. Možda oboje pomalo. Spustim pogled na manikirane nokte, očajnički mu želim prići. Poljubiti ga. Zagrliti. -

Dobro je mjesto za sjesti i razmisliti o stvarima.

-

A o čemu zapravo razmišljaš?

-

Sranjima koja bih trebao riješiti. – kiselo odgovori.

Podignem oči i vidim tračak zbunjenosti i iskrenosti u njegovim. Zurimo jedno u drugo trenutak, puls mi se ubrzava zbog njegove blizine. Pokušavam mu pročitati izraz na licu. Je li ozbiljan? Da li stvarno pokušava razbistriti glavu ili ismijava Haddie? Ne mogu reći.


Podstaknuta -

Ja-ja..tre-trebala bih se vratiti unutra. Nije ostalo još puno vremena jer Tanner mora

krenuti. Odgurnem se i stanem. Colton korakne bliže, i nakratko nam se tijela dodirnu, njegov dodir šalje iskrice želje kroz čitav moj sistem. Zagrizem donju usnu da bih se spriječila od naginjanja na njega. -

Mogu li te vidjeti kasnije? – upita me, povlačeći prst niz moje lice.

Da li to znači da je pauza gotova. Ili samo mora povaliti? U svakom slučaju, treba mi malo razuma ovdje. Borim se s porivom da naslonim obraz na njegov prst. Ostani jaka,

ostani jaka, ostani jaka, ponavljam sebi. Borim se s tim kako da odgovorim. Šta da kažem? -

Poslat ću Sammyja oko šest da te pokupi. – govori umjesto mene jer samo šutim.

Wow, pretpostavljam da misli da sam sigurna stvar. A onda mi ideja sine u glavu, da je cijelo vrijeme htio dogovor sa mnom, jer otišao dalje nego je navikao, i zato je iskoristio pauzu da bi me postavio na mjesto. Da bi napravio distancu među nama. Haddien savjet mi proleti umom pomiješan sa ovom idejom jer misli da ću mu se tek tako vratiti bez dodatnih objašnjenja, i postajem još odlučnija. -

Izvini.

Odmahnem glavom i odvratim oči tako da ne može vidjeti kroz moju laž. -

Imam planove za večeras.

Osjećam kako mu se tijelo napelo na te riječi. -

Šta?

Ton mu je prisliljen, ali tih. Očigledno je da mu je odbijanje strano. -

Imam planove s Haddie. – dopunim, da ne bi pomislio da izlazim s drugim. A ako

pomisli da ću izaći s drugim, vjerovat će da je u redu da i on izađe s drugom. Stomak mi se uvrne od te pomisli, i shvatam da nisam dobra u ovoj vrsti igrica jer je jedino što želim reći mu da ga želim vidjeti večeras. Da bih promijenila svaki plan samo da bih ga mogla vidjeti. A onda bih ga pritisnula od zid i uzela sve za čim žudim bez razmišljanja o prelasku granice. Colton nezadovoljno izdahne. -

Samo ćemo večerati kod kuće. – kažem mu.

-

Ali mi je jako bitno jer se dugo nismo vidjele.

Prestani lupetati, Rylee, ili će shvatiti da lažeš. -

Ne mogu otkazati jer sam joj obećala.


Podstaknuta Colton stavi prst pod moju bradu i podigne mi glavu da ga pogledam u zelene oči, proučavajući me. -

Pa, onda se ne trudiš dobro. – upozorava me, s humorom koji mu izbija iz očiju.

Zbunjenost me obuzme, nesigurna jer ne znam o čemu priča. -

Trudim u vezi čega?

Odmahnem glavom ne razumjevajući. Arogantno mi se nasmije. -

Jer da se stvarno trudiš.. – obašnjava, završavajući igru koju sam počela.

-

Bila bi tamo gdje ja želim. Vlažna, topla, i ispod mene večeras.

Gledam ga dok pokušavam skontati šta da kažem. Tijelo mi zadrhti od tih riječi. Treba mi nekoliko trenutaka da mi se mozak oporavi od ovog komentara, i kada to uspijem, odmaknem se korak od njega. Udaljenost je od suštinskog značaja kada je riječ o njemu. -

Da, mislim da si u pravu. – izdahnem, gledajući iznenađenje na njegovom licu kada

to izgovorim. -

Zašto bih željela biti nečija rezerva ili djevojka na poziv? Predvidljivost je dosadna,

Šampione. I iz onog što sam čula, tebi jako brzo dosadi. Kada samo stoji i bulji u mene, zbunjenog izraza, okrenem se. Posegne i zgrabi mi ruku, okrećući me da ga pogledam. -

Gdje ideš? – zahtijeva.

-

Vidjeti brata. – kažem mu, gledajući u njegovu ruku pa u njega.

-

Javi mi kada riješiš svoja sranja.

Oslobodim se njegovog stiska, i otvorim vrata koja vode u kuhinju bez osvrtanja. Sve što čujem prije nego se vrata skroz zatvore je kako se Colton smije i psuje u isto vrijeme.


Podstaknuta POGLAVLJE 5

Jebene temperamentne žene! Pluća mi gore. Mišići bole. Noge mi igraju po pokretnoj traci kao da ih pokušavam kazniti. Nije važno. Nije važno koliko jako guram, glava mi je još uvijek sjebana. Rylee mi se još uvijek mota po mislima. Stalno. Šta se jebeno dešava sa mnom? Tražio sam prokletu pauzu. Povukao sam se na poznati teren. Pa zašto sam onda ja onaj koji se osjeća da je ona njega ostavila? Jebene žene. Komplikovane. Temperamentne. Neophodne. Jebi me. Muzika mi trešti u ušima. Pokretni ritam Good Charlotte tjera me na još jače, ali pritisak u plućima ne popušta. Brojim korake dok trčim. Samo do devedest devet i krenem iznova. Kunem se Bogom da sam do sad izbrojao sto puta i nije pomoglo. Nikada prije nisam igrao jebene igrice sa ženama, i nemam namjeru početi ni sada. Ja kažem kad. Kažem ko. Ja postavim uvjete. Ja uzimam šta želim. I kada želim. I sve moje priležnice do sad nisu se bunile zbog tih uvjeta. Nije bilo pitanja osim 'Dušo, kako me želiš večeras? Na koljenima ili odzada? Lisice ili povez? Usta ili pička?'

Sve osim Rylee. Jebeno frustrirajuće. Prvo, skoro sam se potukao s njenim bratom, a zatim ona ode bez pristanka da se vidimo večeras. Znam da me želi. Vidi se na njenom cijelom zgodnom tijelu. Ispisano je u onim njenim veličanstvenim očima koje me cijelog gutaju. I jebi me, ako je ne želim svake minute svakog sata. Ali koji kurac? Otišla je, ostavila me ondje, čak ne oklijevajući izgovarajući ne za večeras. Ne? Jebeno me zajebavaš? Kada sam zadnji put čuo to? Oh, da. Upravo. Od Rylee. Sranje. Sada sve što mogu je misliti o njoj. Da je vidim. Čujem. Da se ukopam u nju sve dok ne ispusti onaj mali zvuk upravo prije nego svrši. Tako je prokleto sexy da je smiješno. Nisam pičkica. Nema šanse. Nema načina. Ni izbliza. Pa

zašto onda ne pozvati neku drugu na brzu, jednostavnu jebačinu? Zašto i pomisao na to ne zvuči privlačno? Gubiš se, Donovan. Mora da sam umočio fitilj previše puta u bazen luđaka, pa mi se to sada obilo o glavu. Pokažem srednji prst prema ekranu i natjeram se odgurnuti jebene misli. Pjesma se prebacuje na Desperate Measures ali sarkazam teksta koji volim me ne dotiče ovaj put. Prokletstvo! Ništa ne pomaže. Muzika. Brzina. Sranje! Stalno je vidim u kadi, prstiju oko mojih jaja, očiju vrelih od intenziteta, usana koje mi govore kako zaslužuje da je tretiram. I ono što neće trpiti od mene. To je prvi puta. Neko mi mrsi konce. Da li se pakao zaledio a niko me nije obavijestio? Stisnula mi je jaja, a jedino o čemu sam ja mogao


Podstaknuta razmišljati je koliko je želim. U mom krevetu. U uredu. Na traci. U mom životu. I to ne samo na leđima. Mora da ima vudu pičkicu ili tako nešto. Obmotala me oko malog prsta bez da sam toga svjestan. Samo sam jebeno napaljen. Mora da mi je zato glava sjebana. Sedmica je puno za mene bez seksa. Sranje! Ne sjećam se kad sam zadnji put imao sušu ovako? Pa,

zašto si onda uzeo pauzu, kretenu? Bila bi pod tobom večeras da nisi. Zašto si otvorio usta? Zarežim od frustracije zbog svoje gluposti. Zbog potrebe za oslobođenjem jer mi ova jebena traka nimalo ne pomaže. Ne mogu prestati obrađivati ono jutro. Sranje! Zvanično je. Obrađivati? Bez sumnje, postao sam pičkica. Mora da sam izgubio jaja nekad prošle sedmice. Samo cure obrađuju sranja, ali ne prestajem misliti onda kad smo stajali pred njenim ulazom... kako sam pokušavao učiniti pravu stvar—zaštiti je od odbijanja i sranja koja mi se nalaze u glavi. Pokušao sam joj dati priliku da pronađe nekoga ko će joj dati ono što joj treba—šta zaslužuje—ali nisam mogao izreći riječi bez obzira koliko sam se trudio. A onda me je poljubila. Takvom iskrenošću i ohrabrenjem da nisam mogao disati. Sve što sam mogao je osjećati. Trenutak je bio tako stvaran. Previše surov. Preblizak. Da. Imam pičkicu. Bez sumnje. Ali jebi ga, ako onaj njen jednostavan okus nije ono za čim gladujem već dugo vremena. A onda sam shvatio da se moram distancirati od stranih osjećaja koja su me preplavila. Potrebe da je zaštitim. Da se brinem za nju. Morao sam pobjeći od jedine stvari za koju sam znao da je jebeno ne želim. Ljubav. Ljubavi i ostalih stvari koje idu uz nju. Izricanje pauze je bilo poput zova vuka. Pokušavao sam dokazati sebi da mi treba da se vratim na onu tačku koju poznajem i koju ću jedino prihvatiti. Ali u statusu aranžmana. Možda sam iskoristio njen termin da bih ublažio stvar, ali jedina misao mi je bila da nas vratim na početak, jer bih tako povratio kontrolu koja mi je počela izmicati iz ruku. Povratiti potrebu da se oslanjam isključivo na sebe. Pritisnem ekran i sačekam da se traka zaustavi. Stojim tako, teških pluća, znojan, ne osjećajući se bolje ni nakon sat vremena koji sam se kažnjavao. Pogledam kroz prozor u radnju ispod, posmatrajući kako dečki završavaju prilagodbe oko motora za koje smo se odlučili jučer, zatim uzimam ručnik i brišem lice i mokru kosu. Osjećam se kao da lebdim kada siđem sa trake nakon toliko vremena. Izađem na vrata lijevo koja vode u toalet koji je povezan s mojoj kancelarijom. Brzo se istuširam, pogledam se u ogledalo i odlučim se ne obrijati, i nabacim neko sranje u kosu. Da li zna koliko sam sjeban? Ima li ideju kakvo sam kopile? Kako obično uzimam ono što mi treba i onda jednostavno odbacim? Moram joj to reći. Nekako. Moram je upozoriti na jebeni otrov u meni. Navlačim majcu preko glave kada mi sine kako da izbacim sve iz sistema. Odem do


Podstaknuta kancelarije pravo do stola uzimajući mobitel da bih obavio nekoliko poziva. Ali prvo joj moram poslati poruku. Moram je upozoriti na način koji će jedino shvatiti. Nađem je u imeniku i istipkam: Push—Matchbox Twenty. Pošaljem, u sebi pjevajući tekst iznova i iznova. Želim te zdravo za gotovo. Pa, uzet ću te. -

Šta je tebe sjebalo?

Uprkos poznatom glasu, trgnem se. Okrenem se i vidim kako Becks sjedi u stolici pred mojim stolom nogu podignutih i prekriženih na stolu. -

Prepao si me. – izlanem, provlačeći ruku kroz kosu. – Dovraga, Becks!

-

Kako izgledaš, morao bi nešto jebati, brate. Imaš dosadnu rupu i dobro bi ti došlo

malo oslobođenja. – prodorno me gleda sa zabavljenim sjajem u očima dok pokušava shvatiti šta se dođavola dešava sa mnom. Usiljeni osmjeh mi pobjegne s usana dok mi se srce polahko umiruje. Spustim se na stolicu i podignem noge na sto, kao on. Samo se gledamo, godine druženja dopuštaju ovu tišinu među nama, dok ja odmjeravam koliko mu reći a on koliko pitati. Napokon odlučuje prekinuti tišinu. -

Mnogo je lakše skinuti teret sa prsa, Wood, nego razvaliti onu traku za trčenje, znaš.

Samo sam mu odmjereno kimnuo, pa ponovo pogledao u radnju, jedna od mojih opsesivnih navika. -

Hoćeš li ti to upotrebljavati lažnu skromnost preda mnom?

Kada ga ponovo pogledam, i on gleda u momke ispod, zanemarujući podsmjeh kojim ga nagrađujem. -

Ili ćeš mi objasniti zašto si cijeli sastanak nakon ručka presjedio s glavom u dupetu,

dajući malo ili nimalo ponašajući se poput kurca. Samo da bi ga završio bez donošenja odluke kako bi mogao otići i uništiti onu traku. Polahko skreće pogled na mene podignutih obrva s ocjenjivačkim pogledom u očima.

Prepusti to Becksu. Jedina osoba koja me može postaviti na mjesto. Jedina osoba kojoj ću dozvoliti to. Jedina osoba koja me poznaje dovoljno dobro da zna da sam ljut i koja će me na muški način pitati koji mi je vrag. -

Nije ništa. – slegnem ramenima.

Uguši se smijehom i odmahne glavom. -

Da. Nije ništa, u redu. – kaže ustajući sa stolice, ne skidajući pogled s mene.

-

Pa, pošto si tako razgovorljiv, mislim da ću otići.


Podstaknuta Jebeš ovo. Prije nego Becks dođe do vrata, stavljam novčanik u zadnji džep, uzimam mobitel, i krenem k vratima. -

Idemo. – promrmljam dok prolazim kraj njega, znajući da će me slijediti. I u pravu

sam jer ga čujem kako se tiho smije iza mene. Onaj koji govori da, bio sam u pravu. Pokazujem konobarici, koja nosi pločicu s imenom Connie, znak za još jednu turu. Ako će samo tu stajati i buljiti, barem nek nešto i uradi da bi zaradila ovaj besplatni šou. Sranje. U ušima mi zuji i tek sam se počeo opuštati. Nisam dovoljno pijan da bih odgurnuo svoje usrano raspoloženje, ali napredujem. Connie vrti kukovima dok dolazi do stola noseći naša pića u rukama. Naginje se nad sto kako bi ih spustila, pobrinuvši se da dobijem pun prizor njenih sisa. Definitivno je zgodna na svim pravim načinima i na svim pravim mjestima. Definitivno bih je povalio—na drugom mjestu, u drugo vrijeme, možda—ali me jednostavno guši pitanje koje mi je na vrhu jezika, a to je kako je njena košulja po odlasku po naša pića postala duža, a suknja kraća. -

Mogu li gospodi još nešto donijeti? – pita sa sugestivnim tonom u glasu, oblizujući

usne. -

Dobro smo. – kaže Beckett, odmahujući glavom na njen propali pokušaj flertovanja.

Navikao je na ovakva ponašanja tokom svih ovih godina, i nosi se s njima na svoj suptilan, primjeren način. Dobijem poruku, i posegnem za novom bocom dok čitam. -

Smitty dolazi. – kažem mu. Trebao bih biti sretan jer Smitty ide u Vegas s nama.

Zajedno smo preživjeli dosta divljih izlaza. Definitivno će mi pomoći riješiti se ovog usranog raspoloženja. Ako sam sretan, zašto sam tako razočaran što dolazeća poruka nije od Rylee? -

Cool. Gotovo cijela banda. – kaže Becks, utonuvši u stolicu i uzimajući dug gutljaj

pive. Mogu osjetiti njegove oči na sebi, strpljivo čekajući da počnem pričati. Nagnem se naprijed i stavim glavu u šake, pokušavajući otjerati misli s mjesta gdje se uporno vraćaju.

Jebena Rylee. -

Želiš li mi reći šta jebeno radimo ovdje, Colton, gotovo u šest sati u petak navečer?

Tko ti je stavio štap u dupe? Samo odmahnem glavom dok gulim etiketu s piva, spuštenog pogleda. -

Jebena Rylee.- promrmljam, znajući da sam upravo otvorio konzervu punu crva pred

njim. -

Znači tako, ha? – razmišlja on.


Podstaknuta Polahko podignem glavu, gledam ga u oči, iznenađen zbog nedostatka pametnjakovićkih komentara u njegovom tipičnom stilu. Samo me gleda preko boce dok uzima još jedan gutljaj, a ja samo kimnem. -

Šta si joj jebeno uradio?

-

Hvala na iskazanom povjerenju, Becks. – nasmijem se.

-

Ko kaže da sam išta uradio?

Samo me pogleda pogledom koji kaže pogledaj o kome razgovaramo ovdje. -

Pa...

-

Ništa. Apso-jebeno-lutno ništa. – izbacim, pokušavajući preći preko činjenice da

lažem svom najboljem prijatelju. -

Samo me frustrira.

-

Kao da je to jebena novost. Govorimo o ženi, zar ne?

-

Znam. Zavukla mi se pod kožu i sada igra igru teško uhvatljive. To je sve.

Uzdahnem, naginjući se u stolici da bih mogao gledati Becketta. -

Rekla ti je ne? – Becks kašlje u šoku.

-

Kao ne, ne? Zezaš me?

-

Ne. – ponovo uhvatim Connien pogled za drugu turu.

-

Pa, sranje, Wood. Odlazimo u grad grijeha za nekoliko sati. Siguran sam da ćeš

tamo pronaći zgodno dupence koje će te utješiti kako bi je zaboravio. Ili što se toga tiče, nekoliko njih. Slegne ramenima, s osmjehom u uglovima usana. -

Budući da je sve što radiš samo jebeš Rylee... jer to je sve što radiš, zar ne? Jebeš

je? Nema privrženosti. Nisi pao pod vudu magiju i postao pičkica. Znam da me pokušava iznervirati. Pokušava na bilo koji način izvući gdje stojim kada je u pitanju Ry. Ali iz nekog razloga ne zagrizam. Mora da je do alkohola u mojim venama. Umjesto toga, slegnem ramenima što se tiče pronalaska druge za večeras, ali nekako nemam želje za tim. Nijedne. I zašto me jebeno taj kometar—da je samo jebem— razbijesnio. Ovo je Beckett. Moj prijatelj i brat u svim namjerama i namjenama—čovjek s kojim o svemu raspravljam, i mislim o svemu—pa zašto mi je njegova izjava toliko zasmetala? Kao da me ona još uvijek drži za jaja. Jebeš me. -

Ima zgodnu prijateljicu.

Becks me gleda kao da su mi izrasle dvije glave.


Podstaknuta -

Molim? Ne pratim te.

-

Pa, možemo svratiti do Rylee na putu do aerodroma i njih dvije mogu poći s nama.

Riječi mi ispadaju iz usta prije nego ih mozak obradi. Beckett se zadavi od gutljaja pive i počne kašljati. Izgled njegovog lica je u potpunom šoku. Izgleda da mi jeste narasla još jedna glava. Ignoriram ga i posvetim se svom pivu. Odakle je jebote to došlo? Povesti Rylee sa sobom u Vegas? Jedino mjesto na kojem neko vrijeme mogu zaboraviti na nju? Krajnje

mjesto za iskoristiti zadovoljstvo da pokopam bol. Povesti djevojku u Vegas je kao da povedeš suprugu u ljubavnicinu kuću. Zato to nikad nisam radio. Nikad na to ni pomišljao. Izbjegavao po svaku cijenu. Sve su one ostajale doma bez obzira na sve. Čak nisu ni znale ni da idem. Bez izuzetka. Pa zašto sam dođavola to sada predložio? I što je još važnije, zašto više od bilo čega želim da ide? Mora da sam poludio. Vudu pičkica. Jebemu mater. -

Sranje...- otegne Beckett.

-

Nikad nisam pomislio da ću dočekati dan da će Colton Jebeni Donovan reći to.

Zvizne on, i kunem se da mogu čuti kako mu nešto klikne u glavi. -

Spržen si, zar ne?

Pogledam ga u oči. Naš univerzalni momak priča o hodanju s jednom ženom. O razmišljanu o više nego samo o seksu. O jebanju bez kondoma jer imaš potpuno povjerenje u drugu osobu. Jer si postao pičkica. Nijedan od nas nikada nije bio spržen. Nikad. To je neka vrsta solidarnosti među nama. Nijedan od nas to nije bio, sve do sad. -

Pederu! – Becks skoči na sjedalu.

-

Jesi, zar ne, pederu?

-

Jebeno zaveži, Becks.

Popijem ostatak piva i dodam praznu čašu Connie koja je pažljivo čekala pet metara dalje. Beckett sjedi i mirno me gleda sve dok nova runda ne dođe pred nas. I ja sjedim i pustim da se moj komentar posloži, shvaćajući i sam tu ideju...a onda me pogodi. Jebeno da, želim da Ry ide s nama. Šta sada to znači? Popijem novo piće, i protrljam lice rukom dok mi se utrnulost širi na usne. Beckett me i dalje gleda kao da sam cirkuska nakaza. Vjerujem da grize iznutra obraz da mi se ne bi nasmijao, i izrekao sranja koja mu bliješte u očima. Digne ruku na uho i nagne se. -

Žao mi je. Mislim da te nisam dobro čuo. Koji je bio tvoj jebeni odgovor?

Ne mogu si pomoći nego se nasmijati. Ovo je bio udar za Becketta, tako da sam mu zahvalan što se drži pod kontrolom zbog moje očite nelagode.


Podstaknuta -

Pa jebeš me! – kaže, pomakne se u stolici i još duže me gleda s nevjericom na licu.

Pogleda u svoj sat. -

Pa, ako mislimo poletjeti na vrijeme, ljubavniče, bolje da krenemo.

-

To je sve što ćeš reći? – upitam s nevjericom.

-

Nisam ni počeo, Wood! Treba mi vremena da obradim...ne pada Pakao svaki dan

ispod nule. Meni ne smeta. Ako se trenutno mogu izvući samo s tim, uzimam. Kimnem glavom i počnem pisati poruku. -

Pišem Sammyju da dođe po nas. – kažem mu.

U pozadini se čuje muzika iz bara, i nasmijem se zbog jebene pjesme. Naravno da je Pink. Rylee i njena jebena Pink. Pošaljem Sammyju poruku i pređem prstom preko njenog imena. Prije nego shvatim, istipkam i Rylee jednu. Dogurao sam ovako daleko, mogao bih ići i dalje.


Podstaknuta POGLAVLJE 6

-

Stvarno si mu to rekla? – upita Haddie s nevjericom, lica pretjerano namještenog i

urnebesno smiješnog. -

Kunem se! – kažem joj, držući ruku na srcu. Pogledam u mobitel jer mi je upravo

stigla poruka. Od Coltonna je i glasi samo: Get This Party Started- Pink. Haddie ne primjeti čudan izraz na mom licu jer je zauzeta lakirajući nokte. Koji vrag? Prva je bila Matchbox Twenty danas, a sada ovo? Malo je razbacan na sve strane i skroz zbunjujući. -

Sranje! Voljela bih mu vidjeti lice kada si zatvorila vrata.

-

Znam. – nasmijem se.

-

Osjećala sam se prilično dobro bar jednom ga ostaviti zapanjenog, a ne obratno.

-

Vidiš, rekla sam ti! – kaže bockajući me u koljeno.

-

Na stranu testosteronsko nadmetanje, jeste li se ti i Tanner lijepo proveli?

-

Da. – nježno se nasmijem.

-

Bilo je tako dobro vidjeti ga. Nisam shvatala koliko mi je nedostajao dok...

Prekine me kucanje na vratima. Pogledam u Haddie, pitajući je očima ko bi nam mogao kucati na vrata u sedam sati u petak navečer. -

Nemam pojma.

Slegne ramenima, ustajući otvoriti jer je meni mnoštvo radnih papira u krilu i pored mene. Nekoliko trenutaka kasnije čujem smijeh i glasove i Haddie kako uzvikuje: -

Pa pogledaj šta nam je mačka dovukla!

Znatiželjna, počnem rasklanjati papire kada se Haddie vrati u sobu, sa širokim osmijehom na licu. -

Neko je došao da te vidi. – kaže, sa znalačkim pogledom u očima.

Prije nego uspijem upitati ko je, Colton uleće u sobu s Beckettom koji se iza njega smije. Nešto nije u redu s Coltonom, i nisam sigurna šta sve dok me ne ugleda. Budalast mu se osmijeh širi licem što je potpuna suprotnost njegovoj pojavi. Srećom, sklonila sam papire jer se baca pored mene. -

Rylee! – uzvikuje on oduševljeno kao da me nije vidio nedjeljama. Poseže svojim

žuljevitim prstima za mnom i povuče me u krilo. Sve što mogu je nasmijati se jer gospodin Cool i Uvijek Pod Kontrolom je pomalo pijan. Ne, na putu je da bude pijan. I prije nego što uspijem reagovati zbog njegove iznenadne pojave, Colton mi prekrije usta svojima. U


Podstaknuta početku odoljevam, ali čim mu jezik prodre u moja usta i okusim ga, gotova sam. Zastenjem i uzvratim mu. Prošlo je samo nekoliko dana, ali Bože, nedostajalo mi je ovo. Nedostajao mi je on. Zaboravila sam na druge ljude u sobi kada Colton zapetlja ruku u moju kosu i zaposjedne me, držeći me tako da samo mogu reagovati. Sve što mogu je da apsorbujem osjećaj njega kraj mene. Ima okus pive i mente i svega što želim. Svega za čim žudim. Svega što mi treba. Nagnem se tako da su mi prsa pritisnuta od njegova, bradavice me škaklje od topline njegovih grudi. Colton guta uzdah kada se prislonim a njegovo uzbuđenje se osjeti kroz moju tanku pidžamu. -

Hoćemo li raščistiti sobu? – čujem Haddie kako govori prije nego se glasno nakašlje i

šokantno me vrati nazad u stvarnost. Blago se odmaknem od Coltonove glave, ali mi on čvrsto drži dišemo od potrebe. Nakon jednog otkucaja srca, zabaci glavu na kauč i glasno se nasmije, cijelo tijelo mu se trese od siline, prije nego izusti -

Sranje, ovo mi je trebalo!

Počinjem ustajati iz njegovog krila, i odjednom postajem svjesna da nosim veoma tanku potkošulju s providnim grudnjakom i vide mi se bradavice, a Beckett—kojeg sam samo jednom srela—sjedi preko puta mene, proučavajući nas mirnim ali zabavljenim intenzitetom. Prije nego stignem prekriti grudi rukama, Colton me stisne, obgrli me rukama i vrati me nazad na sebe. -

Hej! – vičem.

-

Imam ga! – viče on šaljivo u odgovor.

-

I Colton je naljoskan.

Šta? Pomaknem mu se u krilu, pokušavajući se okrenuti i pogledati ga. -

Ha?

On se smješka i to je tako bezbrižan dječački osmjeh—toliko suprotan intezitetu kojim odiše—da mi srce od toga naraste. -

Šampione. – govori on samouvjereno. – I Colton je naljoskan.

Opet se nasmije, i ne mogu si pomoći nasmijem se za njim. -

Ne. – i prije nego mogu reći još nešto, ubaci se Beckett.

-

Pijaniji si nego sam mislio. Pijan počinje sa „p“, kretenu. Speluješ li ti?

Colton mu se ponovo nasmije onim dječačkim osmijehom. -

Kako god, Becks. Znaš da me voliš! – kaže stisnuvši me uz sebe.

-

Sada, natrag na posao. – izjavi Colton glasno.


Podstaknuta -

Idete s nama.

Haddie podigne obrve, zabavljenog pogleda zbog mog zbunjenog izraza. -

Colton, pusti me! – govorim između smijeha, pokušavajući se izmigoljiti iz njegovog

čvrstog zagrljaja. Samo me je još jače stisne, odmarajući glavu na mom ramenu. -

Ne! Ne dok pristanete da idete s nama. Haddie i ti idete na maleni put s Becksom i

sa mnom. Ponovo se počinjem migoljiti, i osjećam kako Colton povlači ruke na moje grudi kroz potkošulju, palcem prelazeći preko bradavice. Uzdahnem zbog tog dodira a sram mi oblije obraze. -

Uh-uh-uh. – zadirkuje on, njegov dah mi golica obraze.

-

Svaki put kad mi se pokušaš oduprijeti, dušo, samo ću te još više izazivati.

Gricne mi kožu između ramena i vrata, dok mu kurac postaje sve uzbuđeniji poda mnom. -

Pa, molim te, Rylee, - preklinje on – molim te, odupiri mi se.

Zakolutam očima bez obzira na udarni talas potrebe koji me preplavi zbog njegovog glasa za spavaću sobu, i ne mogu se prestati smijati, Haddie i Beckett mi se pridružuju. Pijani Colton = razigrani Coton. Sviđa mi se ova njegova strana. -

Tipično muško. – zadirkujem.

-

Uvijek u zabludi i razmišlja s glavom u gaćama.

Još jače me privuče k sebi, jednom rukom me obgrli oko ramena, a drugom oko struka. -

Pa, onda, ne boj se da me raspametiš. – mrmlja, niskim, zavodljivim režanjem u moje

uho. -

Pa, dižite guzice, lijepe dame, i spremajte se! – odjednom naređuje, prekidajući

dodire, gurajući me na noge, pljesnuvši me po guzi. -

O čemu govoriš? – upitam u isto vrijeme kada i Haddie postavi pitanje

-

Kuda idemo?

Beckett se glasno nasmije zbog Haddiene zagrijanosti za akciju i nagne pivu na usne. -

Hej! – viče Colton.

-

Ne pij moje pivo ili ću te srušiti.

-

Ohladi, Wood. – kikoće se on. – ostavio si svoje pivo na stolu pored ulaznih vtara.

-

Sranje! – gunđa.

-

Ja sam muško u potrebi za pivom i ovim ženama da mrdnu guzicama. Gubimo

vrijeme!


Podstaknuta -

O čemu dovraga pričaš? – okrenem se prema njemu, ruke prekriživši na grudima.

Spor, nevaljali osmijeh mu se širi licem dok me gleda. -

Vegas, dušo!

Misteriozna poruka riješena. -

Šta? – Haddie i ja povičemo, ali obje s različitim mišljenjem. Nema šanse da idem za

Vegas. Šta dođavola? Colton podiže telefon, grize usnu i pokušava se koncentrisati na ekran, i shvatam da pokušava vidjeti koliko je sati. -

Vraćamo se ujutro, ali polijećemo za sat vremena, Rylee, pa ti je bolje da pokreneš to

svoje slatko dupe! Šta? Polijećemo? Ma o čemu to razmišljam? Nigdje ja ne idem. -

Colton, nije moguće da si ozbiljan!

Podigne se s kauča, i izgleda pomalo klimavo dok se ne iskontrolira. Pogleda me, zalutali pramen kose mu pada preko čela, s košuljom izvučenom na desnoj strani. -

Da li je potrebno da te prebacim preko ramena i odnesem u sobu da bi shvatila koliko

sam ozbiljan, dušo? Pogledam u Becketta tražeći nekakvu potporu. On samo slegne ramenima, potiho se smijajući našoj prepirci. -

Ja bih samo krenuo, Rylee. – izjavljuje namigujući mi.

-

Ne odustaje kada je u ovom raspoloženju. Predlažem da se presvučeš.

Otvorim usta da govorim ali ništa ne izlazi. Pogledam u Haddie u čijim očima sija uzbuđenje. -

Hajde, Ry. – ona traži. – Ne bi boljelo pobjeći zbog svega što se dešava sutra. –

slegne ramenima. – Zabavi se i malo zaboravi. Kimnem joj a ona se široko nasmije. Glasno poviče -

Idemo u Vegas, dušo!

Beckett ustane sa stolice tražeći WC. Haddie se nudi pokazati mu na putu do svoje sobe kako bi se presvukla. Okrenem se suočiti s Coltonom, ali me uhvati nespremnu i prebacuje preko ramena, pljesne me preko dupeta dok me nesigurno nosi prema hodniku. -

Colton, stani! – vrištim, pljeskajući ga po guzi.

Njegov jedini odgovor je smijeh. -

Koja je tvoja soba?

Zacvilim kada me poškaklja po stopalu.


Podstaknuta -

Reci mi, ženo, ili ću biti prisiljen da te jače mučim!

Oh, definitivno volim pijanog i razigranog Coltona! -

Posljednja vrata desno. – zaškripim i još malo me poškaklji prije nego me baci na

krevet. Ostala sam bez daha od smijanja, i prije nego uspijem progovoriti, Colton se baca na mene. Osjećaj njegove težine, intimno pritisnutog na meni, stvori pukotinu u mojoj odlučnosti. Toliko da budem nedostižna. Karta je bačena kroz prozor u momentu kada je ušetao u dnevnu s onim svojim razigranim i očaravajućim osmijehom na licu. Usne mu padaju na moje, dok jezikom uranja u njih. Stavljam ruke pod rub njegove košulje i lagano ih povlačim preko leđa. Poljubac je pun pohlepe, straha, i strasti, i znam da se gubim u njemu. Zbog njega. Njegove ruke lutaju, dodirujući mi svaki djelić gole kože koji može pronaći kao da mu treba ova konekcija kako bi se uvjerio da je među nama sve u redu. Da ga naše spajanje ohrabri, potvrdi da sve što je između nas je još uvijek tu. Ukočim se kada začujem kucanje na dovratku. -

Hajde, ljubavniče.

Beckett se nelagodno kikoće. -

Suzdrži se. To možeš raditi i poslije. Sada trebamo uhvatiti avion.

Colton se otkotrlja s mene, stenjući dok namješta uzbuđenje u hlačama. -

Takav si uništavač zabave, Becks!

-

Zato me voliš, brate!

Smije se dok se povlači niz hodnik, dajući mi privatnosti da se spremim. Colton stavi ruke pod glavu, i prekriži noge u člancima, kada ustanem s kreveta. -

Bože, izgledaš tako seksi sada. – mrmlja Colton, očiju fokusiranih na moje bradavice

u tankom, prozirnom grudnjaku. -

Izgledat će još seksipilnije za dvadesetak minuta, Donovan, ako se pokupiš odavdje i

pustiš je da se spremi. – kaže Haddie besramno ulećući u moju sobu noseći tuce haljina na vješalima za mene da probam. -

Pa, sranje. – kaže Colton, odgurujući se s madraca.

-

Pretpostavljam da sam već rekao, Beckett. – viče niz hodnik.

-

Treba mi pivo.

Odsutno vrtim prstom pramen Coltonove kose dok zurim u njegovu glavu koju odmara u mom krilu. Upravo je zaspao i odmahujem glavom gledajući kako mu je lice smireno. Još uvijek sam u šoku kako je večer krenula. Nasmijem se, sjećajući se Coltonove face kada


Podstaknuta smo Haddie i ja ušle u dnevnu sobu obučene u seksi Vegas odjeću. Boca piva koju je prinosio usnama se zaustavila na pola puta kada me ugledao. Očima mi je prešao duž tijela u lijenom uvidu, maleni osmijeh mu se ukazao na usnama kada me napokon pogledao u oči. Šta su mi njegove oči rekle u tom trenutku je bilo sve ono što mi je bilo potrebno čuti, ali nisam, od njega u proteklih par dana. Žudnja. Potreba. Želja. Ono što nisam znala, kada je Colton spomenuo letenje, je da nas je čekao čarter kada smo došli limuzinom na Santa Monicin aerodrom. Haddie i ja smo se samo pogledale i odmahnule glavom na takav raskoš. A kada smo se ukrcali, osim Sammyja koji je sjedio u stražnjem dijelu aviona, bila je samo jedna stjuardesa koja je bila spremna nasuti piće ili poslužiti nam hranu koju god poželimo. Dok smo Haddie, Becks i ja iskoristili ponudu za pićem, Colton je sve odbio i smjestio se na kauč pored mene, polegao glavu u moje krilo, i izjavio potrebu da malo odrijema zbog večeri koja nas čeka. Odmahnem glavom razmišljajući o svemu ovome, s osmijehom na licu kada podignem pogled i vidim kako Haddie i Becks prigušeno razgovaraju preko puta mene. Haddie je skinula štikle i stavila noge pod sebe. Beckettove duge noge su ispružene, a prstima odsutno kruži po kondenzaciji svoje boce. Vrlo je zgodan na neki netipičan način. Zurim u njega, shvativši da ima definitivan seksipil, više od izgleda. Njegova pješčano plava kosa je kratka sa šiljcima napravljenim od gela. Kristalno plave oči su mu oivičene gustim trepavicama. Ramena su mu široka i mršava poput Coltona. Gledam u njega, najboljeg prijatelja mog ljubavnika, i toliko toga ga želim pitati o Coltonu. Toliko stvari za koje mislim da ih on može prosvijetliti ali znam da nikada ne bi izdao svog prijatelja govoreći ih meni. Možda slučajno ili je osjetio težinu mog pogleda, Beckett me pogleda u oči, njegov odgovor Haddie zamro mu je na usnama. Nagne glavu i zagrize usnu kao da pokušava odlučiti treba li mi reći nešto ili ne. -

Znaš zašto smo sada ovdje...zašto se Wood napio večeras, zar ne?

Njegov južni naglasak se ističe dok saginje glavu i odmahuje na pogled svog prijatelja. -

Ne. – kažem.

Beckett se nagne naprijed naslonjajući se laktovima na koljena i pogleda me pravo u oči. -

Zato što si mu rekla ne, Rylee.

Odmahne glavom, s širokim osmijehom na licu. -

I niko mu, osim mene, nikad nije rekao ne.

-

To je apsurdno. – kažem mu, gledajući Haddie, koja je podigla obrvu zbog preokreta


Podstaknuta u razgovoru, sa zadovoljnim osmijehom na usnama. Shvaćam da mi Beckett govori da sam ja prva žena koja je Coltonu rekla ne. Koja ga nije upitala koliko visoko, kada joj je on rekao skoči. Pogledam dolje u Coltona pa u Becketta. -

Sigurno mu je jedna od njegovih mnogih rekla ne prije.

Trenutak tiho razmišlja prije nego odgovori. -

Ne kako ja znam. – kaže on, naginjući bocu.

-

A i da jesu, nikad prije nisam vidio da je Coltonu stalo kao sada.

Nagne se i ponovo ispruži, a ja pokušavam pročitati neizgovorene riječi u njegovim očima. -

Vratio se s ručka kao nabusiti kučkin sin, Rylee. Bilo mi je žao ljudi na današnjem

sastanku. Nasmiješi se na pomisao. -

I sljedeća stvar koju znam, liječio je frustraciju na traci za trčanje. Odvukao me u bar

sa sobom da se duri pa je počeo obavljati telefonske pozive. Kovao je plan. Govorio je ljudima da ćemo biti u Vegasu do deset, da dovuku guzice tamo, i da se nađu na uobičajenom mjestu.

Uobičajenom mjestu? -

Vi dečki često ovo radite?

-

Svakih nekoliko mjeseci.

Slegne ramenima kao da to nije neka velika stvar. -

Ali u ovome je bit, Rylee, bez obzira s kim je, nikad ga—nikad—nisam vidio da

povede ženu s kojom se viđa, ili šta god da radi s njima, sa nama. Pokaže bocom piva na mene. -

Eh, to je nešto za razmišljanje.

Beckett me gleda sve dok ne shvati da ga razumijem. Postoji nešto drugačije između Coltona i mene što nije vidio prije. Kimnem mu glavom. Ponovo se nagne naprijed. -

Poznajem Coltona dugo vremena, Rylee. Može biti zajeban i tvrdoglav ponekad, ali

je dobar momak. Stvarno dobar momak. Mogu osjetiti iskrenost u njegovom glasu i bratsku ljubav koju osjeća prema Coltonu. Pogleda u svog usnulog prijatelja pa u mene. -

Možda ponekad nije činio stvari kako treba, ili nije znao kako ih pravilno činiti, ali

obično ima najbolje namjere iza svojih postupaka. Kada ništa ne odgovorim, kimne i nastavi.


Podstaknuta -

Govorim ti ovo jer mu je stalo do tebe. Više nego je spreman priznati, ili to shvatiti, ali

je važno da znaš. Jer ako je tebi stalo do njega kao što mislim da jest...stvarno stalo...ne samo zbog priznanja da si s njim, već zbog onog ko je, onda moraš čuti. Sranje. Psuje, povlačeći ruku preko vilice naslonjajući se nazad odmahnuvši glavom. -

Mora da sam pijan kad sam ti ovo rekao. Jebemti.

Uzdahne. -

Zadavio bi me da zna da sam išta od ovog rekao.

-

Hvala ti. – kažem mu, jedva čujno, dok pokušavam svariti sve što mi je upravo

rekao—sve što sam ga željela pitati ali sam se bojala. U glavi mi zuji od njegovog priznanja. Trudim se zadržati se na kapljicama nade i mogućnosti koje se rađaju u meni. Dovoljno mi je važno da je njegov prijatelj primjetio promjenu u njemu. Moram imati na umu, da sve dok Colton to ne shvati, ovi osjećaji još uvijek ništa ne znače. Haddie me pogleda i nježno se nasmije, znajući koliko mi je trebalo da ovo čujem. Da ove riječi opravdavaju dubinu osjećaja koje već osjećam za Coltona. Zahvaljuje stjuardesi dok mu dodaje pivo. -

Rekao sam ovoliko, pa bih mogao i završiti. – mrmlja on sam sebi sa snebljivim

osmijehom na usnama. Colton se pomjeri i okrene k meni, licem mi mazeći stomak, i sve što želim je sagnuti se i poljubiti ga. -

Pokušavati kontrolirati Coltona je kao da pokušavaš zgrabiti vjetar. Ne trudi se...-

odmahne glavom, -

Sjebat će, Rylee. Učinit će puno pogrešaka i reći dosta pogrešnih stvari, jer ne zna

činiti ništa drugo osim onog što je navikao. Beckett uzima gutljaj pive i uzdahne. -

On to nikad neće priznati, Rylee. I osim ako si jedna od rijetkih koja mu je dovoljno

blizu da to sama shvatiš, nikad nećeš pretpostaviti da se guši u sopstvenoj prošlosti. Da prihvati da između vas ima nešto više od onog što je inače navikao—a s tim da si ovdje, što je očigledno—možda te povuče za sobom, pa ćeš se i ti gušiti zajedno s njim. Malo se pomjeri u sjedalu, ne skidajući pogled s mene. -

Kada se to desi, Rylee, više od svega će mu trebati da budeš njegova zvijezda

vodilja. Bit će toliko opsjednut sprječavanjem svoje prošlosti da se susretne s njegovom budućnosti da će trebati da daš sve od sebe kako bi ga zadržala na površini.


Podstaknuta Na trenutak me gleda čvrsto u oči, pa se opusti i nagne natrag u sjedalo, blagi osmjeh mu titra u uglovima usana. -

Volim ga do smrti, Rylee, ali ima dana i kada ga mrzim.

Slegne ramenima bez izvinjenja. -

To je samo Colton.

Pogledam Becketta i nasmijem mu se nježno, tiho mu priznajući ovu procjenu. -

Počinjem to shvatati. – promrmljam.

Stjuardesa dođe dopuniti nam pića i obavijestiti nas da uskoro slijećemo u Las Vegas. Pogledam u Coltona i obuzme me vrelina kada shvatim koliko mi je stalo i koliko ga volim— da, volim. Odmahnem glavom, a Haddie me pogleda u oči, njena sreća zbog mene sija u njenim.


Podstaknuta POGLAVLJE 7

Prošlo je nekoliko godina od mog zadnjeg dolaska u Las Vegas i nevjerovatno je kako se grad grijeha promijenio od tada. Novi hoteli su iznikli dok su stari srušeni. Neki su i obnovljeni kako bi odgovarali kalibru onih novih. Umirem od želje da ostanem na trenutak nasamo s Haddie. Nismo imale prilike od kako je ova avantura počela, a treba mi njen savjet kako da se ponašam sa svim ovim što mi je Beckett otkrio. Bile smo sekund nasamo u avionu dok smo se osvježavale, ali nedovoljno da bi diskutovale o večerašnjim događajima. Svjetla i zvukovi nas okružuju, napadajući nam čula dok izlazimo iz limuzine. Sammy diskretno kimne Coltonu i preuzima vodstvo dok ulazimo u Veneciju. Čim koraknemo unutra uletimo u gužvu. Coltonova ruka je na mojim leđima, i primjećujem da je i Beckettova na Haddienim. Pitam se da li je samo džentlmen ili je nešto drugo u pitanju. Zanimljivo. Primjećujem da ljudi počinju zuriti u nas dok mumljaju Coltonovo ime, sve ljudi koji su se okupili u petak navečer u nadi da će vidjeti neku poznatu ličnost. Kamere mobitela bljeskaju i pogledam u Coltona da vidim njegovu reakciju. On se osmjehuje publici, ali kada pogleda u mene, oči su mu pune topline. Malo se otrijeznio kako je odspavao, ali osjećam razigranog Coltona još tu negdje. Zaobiđemo dugi red ljudi koji čekaju priliku da uđu unutra. Čim dođemo do hostese, izađe iza pulta i pokaže nam da je slijedimo. Vau, život mora da je lijep kada si Colton Donovan. Redovi i žene su ti na dohvat ruke. Colton me vodi za ruku dok prolazimo pokraj velikog Bude prema našem privatnom stolu. Glave se okreću, kamere bljeskaju kako prolazimo dalje. Još nekoliko puta čujem njegovo ime promrmljano u svoj toj gužvi, prije nego se on okrene k meni. Pogledam ga, sa zbunjenim izrazom na licu kada korakne prema meni i neočekivano mi zarobi usta svojima. Na početku se zamrznem—mislim usred smo veoma ekskluzivnog restorana—ali kako Colton produbljuje poljubac, prstima mi drži lice i glavu, podlegnem. Okus mu je jednostavno neodoljiv a magnetna privlačnost je prevelika da bih se oduprela. Zvukovi u restoranu se nestali. Colton me ljubi kao čovjek koji uzima svoj posljednji dah a ja sam njegov zrak. Strastven je, posesivan i provokativan. I jebeno sranje, njegov ovisnički okus me

zaposjedne. Um mi se počinje vraćati u stvarnost kada se začuju povici i zvižduci posmatrača. Publika postaje glasnija kada ih oboje počinjemo biti ponovno svjesni. Colton mi i dalje drži glavu u rukama, ali odmakne usne od mojih. Oči mu reflektuju požudu, ali kez kojim me zabljesne je arogantan i nestašan. Jedina misao u mojoj glavi je vau, ali me


Podstaknuta ostavio bez daha da nisam u stanju izgovoriti ni tako jednostavnu riječ. Dajem mu upitan pogled. Samo zabaci glavu u stranu, sjaj mu blješti u smaragdnim očima. -

Ako će buljiti, Ryles, mogli bismo napraviti dobru predstavu!

Podigne obrve i čedno me poljubi prije nego me uhvati za ruku i krene ka hostesi koja stoji na lijevo od nas. Zapanjen izraz na njenom licu odražava tačno ono kako se ja osjećam. Razigrani Colton se ponovno pojavio. Povici nas prate dok idemo ka privatnoj loži, i tek onda mogu pročitati zapanjene misli koje plešu po Haddienom izrazu. Samo joj slegnem ramenima, i ona se samo isceri, očiju širom otvorenih. Dođemo do stola i Colton me povuče u naručje prije nego uspijem sjesti na stolicu koju mi je izvukao. -

Nisam ti još rekao kako apsolutno zapanjujuće izgledaš večeras.

Diše mi u uho. -

I sada svaki muškarac u ovom restoranu zna da si moja. – kaže u slučaju da ova

predstava od malo prije nije bila dovoljno jasna. Pritisne usne na mjesto odmah ispod uha. -

Izgledaš prokleto seksi u toj haljini, ali moram priznati da samo razmišljam kako ću je

skinuti. Zakikoće se—taj zavodljiv zvuk izazove želju u donjem trbuhu da me boli. -

Hvala što si došla večeras, Ryles.

Večera je ukusna i čini se jednolična u dnosu na vrtlog događaja posljednjih nekoliko sati. Razgovor između nas četvero teče lahko, i vidim zašto Colton voli Becketta. Smiješan je, duhovit i stvarno prizeman, koji bez problema stavlja Coltona na njegovo mjesto kada je to potrebno. Prepiru se kao stare bakice, ali njihova naklonost je očigledna. Sammy sjedi za stolom u blizini nas očima punih opreza. Nekoliko puta je spriječio da nam obrok bude prekinut zbog dami željnih da se slikaju s Coltonom, ako ne i nečeg više. Uhvatim samu sebe kako zurim u njega tokom večere. Njegova karizma i entuzijazam su zarazni, i volim gledati kako mu lice sjaji kada priča neku priču ili događaj. Ljubazan je i pažljiv prema svima tokom jela, brinući se da su nam sve potrebe ispunjene. Krade mi nekoliko poljubaca tu i tamo sa jednostavnim stiskom moje ruke ili prelazeći prstom po mom golom ramenu. Pitam se ima li pojma o vatri koju potpiruje ovom jednostavnom pažnjom. Ispijam posljednju kap svog Tom Collinsa i shvatam da mi blago zuji u glavi kada Coltonu dolazi poruka. Pogleda i nasmije se na tekst. -

Imaš vrući spoj, Šampione? – zadirkujem ga sa zlobnim osmijehom na licu. Podigne


Podstaknuta glavu s ekrana i pogleda me pravo u oči, kada Haddie zašmrče na moj nadimak. Samo podigne obrvu i zatreperi nestašan osmijeh kojeg obožavam. U trenutku dok zuri u mene, vidim trenutak kada mu mozak registruje zašto se Haddie smije. -

Ti – kaže preko stola pokazujući na Haddie.

-

Ja? – kaže koketno, dok pije piće na slamku.

-

Ti znaš za što je A.C.E.( šampion) skraćenica. – kaže on s uzbuđenjem, i vidim kako

mu se vijci okreću dok razmišlja kako odigrati ovu igricu. -

Pa sada, zašto si to pomislio? – Haddie trepće dugim trepavicama glumljenom

nevinošću. -

Ispljuni, Montgomery. – zahtijeva Colton šaljivo. Haddie baci pogled na mene i široko

se osmjehne, ali ništa ne kaže. -

Čime te mogu podmititi?

-

Pa, - odgovara Haddie zavodljivo.

-

Definitivno postoji mnogo stvari koje bi mi mogao učiniti kako bih progovorila. –

izdahne ona, ližući donju usnu i zastane. -

Znaš da se Ry i ja volimo malo poigrati zajedno..- kaže sugestivno, gledajući ga od

glave do pete. Coltonovo lice je u potpunom šoku, i kao što je takav kakav je, puno požude. Potrebna mi je sva snaga da ne bih prasnula u smijeh. -

Ako želiš da pričam, uvijek nam se možeš pridružiti... – predloži ona – ... i malo se

poigrati s nama... On teško proguta, očima prelazeći između nas dvije, a onda se lascivo nasmije onim svojim vještim usnama. -

Veoma uvjerljivo, Haddie...I koliko god moj kurac uživao na tu pomisao, nisam

zagrizao mamac, dušo. – odgovara on, dok se Beckett naglas smije. -

Prokletstvo, Haddie. – odmahuje Becks glavom.

-

Imala si me na trenutak!

Svi se nasmijemo kada Haddie baci salavetu na njega i okrene se k meni s osmijehom na licu. -

Nikad neće pogoditi.

-

Atraktivan, cjelovit, ekskluzivan.- pretpostavlja Colton, pa puhne u prste i obriše ih od

prsa. -

Ne. – zlobno mu se nasmješim dok se igram slamkom u mom piću.


Podstaknuta -

Više kao apsolutni cendrekavi egoist. – ruga mu se Beckett.

-

Ne. – ponovim, moj standardni odgovor.

-

Spašene u zadnji tren! – govori Colton kada konobarica spušta čokoladni desert pred

nas. Uživamo u desertu, razigrane šale se nastavljaju, ali bez obzira gdje mi oči lutaju, uvijek se vraćaju na Coltona. Pogleda me dok se divim njegovom vraški zgodnom licu i nježno mi se nasmješi. -

Spremna?

Uzvratim mu osmijeh i kimnem. -

Haddie? Becks? Igrate? – oboje se slože i pokupe svoje stvari. Počinjem ustajati ali

me Colton povuče nazad u krilo. Uhvatim pogledom njegov zlobni smješak prije nego me poljubi. Jezik mu sporo klizi među moje usne i zadirkuje me dok ih liže i prodire u usta. Ima okus mente i ruma, i sve o čemu mogu razmišljati je da mi ovi poljupčići neće biti dovoljni da mi traju cijelo veče. Oni su okrutno zadirkivanje jer sam već okusila pravu stvar i znam kako je ona neviđeno bolja. Ruka mu klizi niz moju butinu, prsti klize ispod ruba haljine, gnječeći kožu svojim grubim prstima. Zadirkuje me. Prije nego mogu smisliti išta normalno, odmakne se i poljubi me u vrh nosa. Frustrirano izdahnem, jer mi treba mnogo više od ove pulsirajuće boli koju je izazvao u meni. Nježno se osmjehne na moj odgovor. -

Hajdemo. – kaže, klimajući glavom prema vratima.

Posljednjih sat i pol smo proveli vrteći se po kaznu u blještavom sjaju. Na Sammyjevo zaprepaštenje, Colton je odlučio okušati sreću igrajući Craps. Nakon početnog gubljenja, Colton je završio za stolom oko kojeg se skupila gužva koja mu je klicala za ohrabrenje a u korist njegovog novčanika. Adrenalin mu je još uvijek povišen, i još uvijek osjećam kako treperi iz njega kada stižemo do Palms Casina malo iza ponoći. Već smo dosta popili, a ja sam više nego spremna potrošiti malo energije na plesnom podiju. -

Sada zabava stvarno počinje, dame! – uzvikuje on dok ispija ostatak pića i grabi mi

ruku. Izađemo iz auta i uđemo na sporedni ulaz kroz hotel na stražnji ulaz u noćni klub, Rain. Energetski ritam pjesme Animal ispunjava klub i odzvanja mi kroz tijelo. Zaposlenik nas vodi do stepenica i otvara baršunasti konopac koji vodi ka VIP prostoru. Tako je čudan osjećaj biti tretiran na ovaj način kada je toliko drugih ljudi pokraj nas samo nekoliko metara dalje. Odvedeni smo na međusprat, i kada uđemo, urlici navijanja me prestraše. Colton se ne čini


Podstaknuta iznenađen, i shvatam da je više od trideset osoba trenutno tu jer ih je Colton pozvao. Odjednom je povučen među gužvu, gdje ga muškarci tapšaju a žene pretjerano dugo grle. Koraknem unazad, dopuštajući mu da uživa u pažnji svojih prijatelja i razgledam okolinu. Izbrojim šest soba na ovom nivou koje gledaju na plesni podij i čini se da ih je Colton sve zakupio za večeras. Koraknem ka ogradi posmatrajući masu kako se kreće i pleše. -

Jesi li dobro?

Pogledam u Haddie, lakne mi što je ovdje, i nasmješim se. -

Da. Ovo je više od onog na što sam navikla.

-

Pretpostavljam da je malo pretjerao, ha?

-

Samo malo. – nasmijem se.

-

Dakle, Beckett? – upitam, podižući obrve.

-

Prokleto je sladak... – slegne ramenima- ...ali znaš kako to ide.

Nasmije se na svoj tipičan bezbrižni Haddie način. Ako poželi, natjerat će ga da joj jede iz ruke do kraja večeri. Takva je Haddie. -

Želiš li plesati?

Pogledam u Coltona da mu kažem kako silazimo dole na podijum ali vidim da je zauzet razgovorom. Shvatit će. Za par minuta smo se umješale među gužvu koja pleše. Tako je dobro prepustiti se bitu, izgubiti se na trenutak i zaboraviti na godišnjicu koja je nastala minutu nakon što je sat otkucao ponoć. Nakon nekoliko pjesama, pogledam prema balkonu iznad nas i vidim kako Colton stoji kraj ograde. Pretražuje gužvu i treba mu nekoliko trenutaka da me pronađe. Doživljavam deja vu trenutak kada nam se oči sretnu—ovaj put drugi klub ali je isti intenzitet topline među nama. Lice mu na trenutak preplave sjenke, i ne mogu si pomoći nego pomisliti na naš prvi sastanak i zapitati se da li je bio anđeo koji se borio kroz tamu ili đavo koji je provaljivao na svjetlost. Trenutno, gledajući gore i potpuno konzumirana njime, definitivno je moj anđeo koji se bori. Ali znam i to da se đavo u njemu krije odmah ispod površine. Nastavim se kretati bez obzira na ovu neoborivu vezu—onu koja zaustavlja dah i od koje mi srce stane svaki put kada me pogleda. Osmjehnem se i pokažem mu da siđe dolje. Samo zatrese glavom prihvaćajući šta god je već mislio i nasmije se prije nego mi se izgubi iz vida. Pjesma se promijeni i čujem početne note Usher-a Scream. Podignem ruke i zavrtim kukovima, puštajući muziku da me vodi. Pjevam svoj najdraži stih:

Nemam piće u ruci ali sam izgubljen, pijan sam od pomisli na tebe golu. Otvorim oči na posljednju riječ kada osjetim ruke oko struka kako me povlače nazad. Haddien mi osmijeh


Podstaknuta govori da je to Colton, i opustim se uz njega kada vidim kako nam se Beckett i još par njihovih prijatelja pridružuju dolje. Meke obline mog tijela savršeno pristaju uz njegove čvrste, i zatvorim oči kada se počnemo zajedno kretati. Svaki pokret mi pecka kožu a iznutra me pali. Svaki nerv igra od osjećaja njega tako blizu. Njegove snažne ruke prate liniju mog torza: pozivaju, grabe, mame. Kukovi mu se kreću s mojim, osjećam mu erekciju sa svakim pokretom. Oponašamo jedno drugo u neispunjenoj potrebi, neizdrživoj požudi. Okrene me k sebi, zahtjev njegovih ruku da činim što želi još više me pali. To mi priziva slike njegovih sposobnih prstiju kako me razdvajaju i uranjaju u pičku. Zastenjem od pomsili i nekako me kroz muziku čuje jer se seksi zlobno nasmješi, i tamne oči kažu da i on osjeća isto. Znam da želi više od ovog frustrirajućeg, ali senzualnog petinga s odjećom na nama.


Podstaknuta POGLAVLJE 8

Plešemo još nekoliko pjesama. Svaki dodir s njim još više mi stvara potrebu za njim. Zavodljiva igra, koja je primamljiva, senzualna, osjeća se među nama bez obzira na izostanak riječi. Uvodne note od Genuine – Pony ispuni zvučnike, a sugestivan ton pjesme je previše za Coltona. Zgrabi me za ruku i i povuče me kroz gužvu s očitom namjerom. Nestrpljivost, potreba, i odlučnost zrači iz njega i vibrira kroz mene kada se zaustavi u podnožju stepenica. Svaki dio mog tijela je u stanju visoke pripravnosti kada mi stavi ruku na leđa i pogura me uz stepenice. Na prvoj sam stepenici kada me okrene i žestoko me poljubi. Napada mi usta definitivnom namjerom, temeljito uništivši sve nade samokontrole kada je on u pitanju. Ali prije nego uspijem i reagovati, on prekine poljubac naglo kao što ga je i počeo, ostavljajući me željnu i na pragu preklinjanja. Colton krene uz stepenice, ruka mi je u njegovoj dok ga pratim. Kada dođemo do vrha gdje stoji Sammy, Colton se nagne i kaže mu nešto na uho. Sammy kimne i okrene se, a ja i Colton ga pratimo. Dođemo do šeste i posljednje sobe na balkonu, i pratim Coltona, zaustavljajući se i gledajući klub ispod. Pogledam preko ramena vidjevši kako Sammy tjera nekoliko njegovih prijatelja iz sobe, prije nego se osvrnem na Coltona. Oči su mu fokusirane na gužvu ispod, vilica stisnuta, i pitam se jesam li učinila išta pogrešno da ga razbjesnim. Malo sam zatečena. Šta sam dođavola učinila? Sada je odlučio biti ljut? Pretpostavljam da sam se već trebala naviknuti na ova njegova zbunjujuća, promjenjiva raspoloženja, ali nisam. Šutimo dok Sammy radi to što radi, i imam osjećaj da nam nadolazi svađa. Možemo li jednu noć bez toga? Sammy se nagne do Coltonovog uha i nešto mu kaže, i ponovo se pokrećemo. Colton me za ruku dovodi do ispražnjenog VIP prostora u šestoj sobi. U trenutku kada zamaknemo za zid i van smo domašaja drugih, Coltonovo tijelo se momentalno sudara s mojim, na silu me pritiskajući uza zid. Imam vremena samo za jednu koherentnu misao prije nego me Coltonov okus izbezumi. Nije ljut na mene. Ne previše. On je obuzet željom. Sva toplina i hitnost poljupca na stepenicama je eksplodirala. Zubi i tjelo nam se sudaraju dok mu se jezik gura kroz moje usne i prodire u usta. Ruke su mu svuda po meni odjednom. Trebam ga u sebi, da me ispuni, pomjera se unutra, upravo sada kao što mi treba sljedeći dah. Jezik mu nastavlja mučiti moja usta, ruke mu traže golu kožu, dok riječi pjesme ispunjavaju gorivu želju koja bijesni u nama. Posegne dolje i podigne mi nogu na svoj kuk, rukama klizeći ispod ruba. Očajni prsti mu dosežu u moju spremnu vlažnost. Ruka mu je tako blizu a tako daleko od


Podstaknuta mjesta gdje treba da bude i sve što mogu je da zastenjem od frustracije i potrebe. Zagrize mi donju usnu, zatim je umirujuće poliže jezikom, od čega ga jače uhvatim za kosu. Povučem ga, moj tihi način da i ja njega trebam. Da ga očajnički želim. Upravo sada. Ovdje. Odmakne se od mene, grudi mu se dižu i spuštaju od otežanog disanja i gleda me pravo u oči uprkos magli požude u njima. -

Ne sviđa mi se kako svi oni momci plešu oko tebe. – kaže zategnutim razigranim

glasom unatoč nasilnoj želji koja mu bijesni u očima. -

Dobila sam tvoju pažnju, zar ne? – zadirkujem ga, iznenađena njegovom

ljubomorom. -

Dušo, ako želiš moju pažnju... – usiljeno se osmjehne, hvatajući me za dupe i povuče

me na sebe, vrh njegove erekcije pritišće moju mekoću. -

...sve što treba da uradiš je da pitaš.

-

I da te odvučem od mase prijatelja? – izazivam ga podignute obrve, očiglednim

sarkazmom. -

Dakle, radije bi išla plesati među masu običnih ljudi?

Udahnem kada rukom mahne po mom torzu i zaustavi je pored grudi. Tijelo mi je toliko napeto, tako da je na rubu potrebe od samog malenog dodira. Palčevima dotakne bradavice i one se odmah ukrute čim palcem protrlja gore-dolje. Zabacim glavu, zatvorim oči, i dopustim si prepustiti se ovom osjećaju. Glava mi je u oblacima, pokušavajući smisliti duhovitu primjedbu na ovu ironičnu predigru među nama. -

Uhvatila sam te tamo, zar ne? – zagrizem usnu pa pređem jezikom preko nje.

-

Shvati to kao sredstvo za podstizanje cilja, Šampione.

Colton pređe palčevima još jednom preko bradavica. -

Oh, dušo. – mrmlja on..

-

Jedino sredstvo koje će ući u tebe, je moje.

Sada on zagrize moju usnu, pa se odmakne da me pogleda u oči, i posesivno rukom stisne sise. -

Moje.

Intenzitet u njegovim očima me sprječava da se nasmijem. Nagnem se na njega, rukom pređem preko nabrekline njegovog uzbuđenja i zgrabim ga preko hlača. Nemam pojma odakle ovo drsko i slobodno ponašanje izvire, ali se nagnem i stavim usta do njegovog uha i prošapćem:


Podstaknuta -

Dokaži to.

Colton teško zastenje, pa mi brzinom munje uhvati glavu i tako je drži dok mu se usne obrušavaju na moje. -

Dođi. – kaže, vuče me dok hoda unazad prema stolici na kraju sobe. Sjedne i povuče

me na sebe. -

Opkorači me. – naređuje, a potreba u meni je toliko jaka da ni sekundu ne oklijevam.

Povučem haljinu preko bokova i sjednem, tako da je centar moje potrebe u njegovom krilu. Pogleda me, opakim osmijehom kojeg želim opravdati. Očiju uprtih u moje, ruke povlači preko mojih golih koljena uz butine. Kada dosegne do ruba, samo nastavi povlačiti haljinu gore. Usne mi se razdvoje od njihovog bezobzirnog napredovanja, i u kratkom trenutku skromnosti, okrenem glavu ka vratima kako bih se uvjerila da niko ne gleda. -

Ne brini. – prošaapće Colton, nesputana potreba mu je očvrsnula glas.

-

Sammy pazi na vrata. Neće pustiti nikog unutra.

Laknulo mi je ali i pomalo i neugodno na pomisao da Sammy zna šta mi radimo unutra. Briga padne u zaborav čim mi Colton stisne butine, i instinktivno ih raširim od potrebe koja mi grmi kroz tijelo. -

Čitavo veče želim jebati ovu slatku picu. – glas mu reži u mom uhu.

-

Od kada sam ti vidio čvrste bradavice u onom tankom i prozirnom bodiću. Od kako

sam te gledao kako plešeš, izazivajući me ovim seksi tijelom. Pređe palčevima preko vlažnih gaćica i ja zadrhtim, dodir mu je poput udara munje u moje spolovilo. -

Želim te osjetiti iznutra. Želim osjetiti kako ti se klitoris steže dok te jebem. Čuti tvoj

zvuk kad svršiš. I. Ne. Mogu. Više. Čekati. Ni. Trena. – izgovara između poljubaca. I onda mi napokon daje ono za čim žudim. Usta mu se obruše na moja, razdvoji ih i zarobi mi svaku reakciju. U isto vrijeme, palcem vuče gaćice u stranu a drugim dodirne klitoris. Eksplozija neopisivog zadovoljstva mi prostruji cijelim tijelom, usnama mi uguši jauk. Zarijem nokte u njegova mišićava ramena, ne brineći hoće li mu ostati ožiljak. Jezik mu prodre u usta, malaksalo istraživanje koje je temeljno i zavodljivo dok mu prsti razdvajaju moj rascjep i vješto zadirkuju. Ruka mu klizi naniže do mjesta gdje su mi noge raširene, prsti su mu vlažni od mog uzbuđenja, pa ih ponovo vraća na klitoris. Dok me miluje, ne prestaje već uvlači dva prsta u mene. Glasno izdahnem od ovog osjećaja, očajna zbog ovog i u iščekivanju onog što će doći. Prsti mu se počnu pomjerati u meni, i namjestim kukove kako


Podstaknuta najbolje mogu, otvarajući mu se kako bi imao najbolji pristup. Zatvorim oči, glava mi pada unazad od njegovih dodira koji me preplavljuju. -

Kriste. – stenje uz moj vrat.

-

Dušo, tako si jebeno vlažna za mene. Tako spremna. Svrši za mene. Svrši tako da

bih mogao utonuti u tebe dok svršavaš. Njegove riječi me zavode, gurajući me ka vrhuncu. Njegovi prsti me tjeraju da zaboravim da smo u noćnom klubu, ali u isto vrijeme, znam. Znam jer uzbuđenje da možemo biti uhvaćeni, povećava moje uzbuđenje, pri čemu primjetim svaki njegov pokret poda mnom. Svaki udar mesa od meso. Usnama mi zadirkuje vrat dok prstima trlja klitoris kako bi me gurnuo preko ruba zdravog razuma. Udari me nagli intenzitet topline, i raspadam se na milijun komadića. Spustim glavu na njegovo rame, srce mi tuče a tijelo pulsira od orgazmičkog zadovoljstva. Isprekidano dišem dok on provlači ruku između nas i otvara zatvarač od hlača. Prije nego se uspijem oporaviti, Colton me namješta i postavlja se na moj ulaz. Izgubljena sam u trenutku, zadovoljstvu, Coltonu, tako da spoljašnji svijet prestaje postojati. Trenutno smo samo Colton, ja i tjelesna potreba koja postaje pakao između nas. Kada smo ovakvi—spojeni kao jedno i potpuno obuzeti—zaboravim na sve. Njegov okus, miris, njegova domnacija nad mojim čulima, su moj jedini fokus. Lagano potonem na njega, osjećajući svaki centimetar debljine dok spuštam bokove sve do kraja. Coltonovo grubo režanje i zakopani prsti u moje kukove je sve što mi treba. Nagnem se naprijed i poljubim ga dok ga polahko jašem, tijelo mu se napinje kao moje koje se steže oko njega dok ga prihvata. Nastavim se kretati, krećući se gore-dolje po njegovoj dužini. Rukama prelazim preko zategnutih mišića leđa, a jezik mi zahtijeva i traži da uzme od mene sve, jer ja ne želim ništa manje od njega. Njegove ruke me guraju i vuku sa svakim njegovim udarom. Fokusirana sam dajući mu sve što treba, želi, ne shvaćajući da mi tijelo postaje tečnost vreline koja me ispunjava. Coltonovo lice se zategne a nosnice rašire, siguran znak da je blizu vrhunca. Njegova dužina se napne u meni, šireći me, tako da kada idući puta kada se gurne unutra, eksplodiram. Još nekoliko puta udara u mene, a zatim rukama nasilno stisne moje kukove, držeći me na mjestu dok njegov orgazam juri kroz njega. Zabaci glavu, usta mu se otvaraju dok razoran jauk ispunjava prostor među nama prije nego se utopi u kakofoniji buke u klubu. Gledam njegovo lice, reakcija njegovog oslobođenja treperi mu preko lica kada me pogodi ono što sam upravo učinila. Jebeno sranje! O čemu sam dođavola razmišljala, i ko je postavio ovu bezobzirnu ženu na moje mjesto? Počnem silaziti


Podstaknuta s Coltona kada me no zaustavi od prekidanja naše konekcije. Umjesto toga, posegne za mnom i prisloni me uz sebe, držeći me u slatkom, neočekivanom trenutku prije nego mi poljubi vrh glave i nosa. Očistimo se i popravimo raščupan izgled bez ijedne riječi. Počnem se vrpoljiti i mrmljati kada me Colton zgrabi za ruku i stisne je sve dok ga ne pogledam. Spori osmjeh mu se pojavi u uglovima usana i povuče me na sebe prije nego mi pritisne čedan poljubac na usta. Odmahne glavom na mene. -

Neprstano si puna iznenađenja, Ryles.

A ti si najveće iznenađenje od svih. Pijuckam piće dok sjedim s Haddie nazad u VIP loži, tijelo mi se suptilno njiše u ritmu muzike ispod. Treba mi brzinska pauza od stajanja na nogama, cipele me počinju ubijati. Vidim kako Sammy čuva stepenice i odmah odvratim pogled s njega, jer me je sramota kakve je zaključke izveo od našeg izdvajanja nasamo. Čujem prodoran krik dok Sammy pokušava spriječiti nekoga da se popne uz stepenice. Colton, koji je uronio u razgovor, okrene glavu ka zbrci. Korakne ka Sammyju da vidi ko je i široko se osmjehne prije nego pokaže Sammyju da pusti toga ko se želi popeti. Radoznalost mi je definitivno na mjestu jer vidim da ga jedan od muškaraca iz društva gurka. I Haddie i ja okrenemo glavu na vrijeme kako bi vidjele najduže noge koje sam ikada vidjela u onom što mislim da je najkraća suknja ikad napravljena kako korača ka Coltonu. Ostatak žene je jednostavno prekrasan dok zabacuje glavu, i svoju dugu plavu kosu preko ramena, koja pada upravo do njene savršene guze. Zgrabi Coltona u duži nego je potrebno zagrljaj, usne joj ljube uglove njegovih dok se naginje nazad, s velikim osmijehom na licu. Kada udahnem dah, tek onda shvatim ko je ona. I Haddie to skonta u isti čas, i obje se iznenađeno pogledamo. Ona je Cassanda Miller, miljenica Hollywood-a, kao i najnovija Playboy-eva duplerica. I bez obzira što su završili s pozdravljanjem, ruke su joj i dalje na Coltonovim bicepsima, i njeno savršeno tijelo se trlja od njegovo dok je njegova ruka na donjem dijelu njenih leđa. Iznenađuje me probadanje u stomaku na pogled njih dvoje zajedno. Nikad nisam bila ljubomorna osoba, ali opet, nikada nisam bila s nekim poput Coltona Donovana. Ne sviđaju mi se njene ruke na njemu. Nikako.

Moj. On to meni stalno govori. To je jedna od onih posesivnih rečenica od koje mi je čudno a u isto vrijeme prokleto uzbuđujuće. I upravo sada, ne bih voljela ništa više nego uvući se među njih i potvrditi svoje vlasništvo nad Coltonom kao što je on to ranije činio. Ali se ne mičem. Samo sjedim i posmatram njihovu interakciju, razgovor, njeno glupo kikotanje i treperenje trepavicama smiješno brzim pokretima, dok i dalje ruke drži na njemu. Zašto se


Podstaknuta ne pomičem? A onda me udari. Oni su zapanjujući zajedno. Apsolutno zapanjujući i ovo je neko s kim se očekuje da on bude: plavuša bomba, zgodna playboy zečica na kojoj bi svaki muškarac zavidio,a s obzirom na njegovu sliku playboya u javnosti, i njoj bi mnoge žene zavidile. Slika savršenog para po holivudskim standardima. Možda je došao ovdje sa mnom, i otići će sa mnom, ali kao i svaka žena, imam nesigurnosti o svom izgledu i seksipilu. I upravo sad, gledajući plavušinu ljepotu i sebe, te nesigurnosti su stavljene svima pred oči da ih gledaju. Da ih svi ispituju. Iako sam jedina ja koja to čini. Stavim prste na usne i kao mačka koja je pojela kanarinca, osmijeh mi se počinje širiti preko lica.

Jebeš nesigurnost. Jebeš savršene, dugonoge plavuše. Jebeš igru na sigurno. Momentalno zatvorim oči, sjećajući se osjećaja Coltonove brade kako mi struže po koži vrata; prstiju koji mi stišću bokove dok me pomjera po sebi; izgleda njegovog lica kad je svršio; blagog očaja dok me držao u sobi pored koje upravo sjedimo. Sjećam se Beckettovog upozorenja; pokušavati konrolisati Coltona je kao da pokušam ugrabiti vjetar. On ima titulu playboya s razlogom. Kratko vrijeme koje smo proveli zajedno to neće promijeniti. Žene će ga uvijek spopadati, željeti ga. Očigledno i Cassandra. Slomi se živa konstantno ga dodirujući pokušavajući zadržati njegovu pažnju. Kako se naginje prema njemu dok mu priča, ruku pritisnutih na njegove grudi, ostavljajući ih tako dok se on naginje do njenog uha kako bi joj odgovorio. Neću biti iracionalna i negirati činjenicu da sam pomalo ljubomorna—najvjerovatnije mi je i alkohol potpirio nesigurnost. Ili sam možda samo hormonalna...ne znam. Žena sam; nesigurnost je jedna od normalnih stvari. Nasmijem se sama sebi. Haddie me pogleda kao da sam skrenila. -

U redu si sa...

Podigne bradu u pravcu Coltona i Cassandre. Pogledam ih malo duže prije nego kimnem glavom. -

Nije da se moram brinuti da će je vidjeti golu.

Nasmijem se, misleći na njenu zanimaciju u Playboyu. -

Veliki dio muške populacije je to već učinio i vjerovatno drkao na nju.

Haddie se glasno nasmije i odmahne glavom na mene. Mislim da je malo iznenađena nedostatkom moje reakcije. -

Istina. Barem nemaš spajalice u sredini tijela.


Podstaknuta -

Tačno. – zlobno se nasmješim.

-

Umjesto toga imam Coltona u sebi.

Sviđa mi se šokiran izgled na njenom licu dok ja lagano ispijam svoje piće. -

Treba mi još alkohola i želim plesati. Ideš?

Odlazim iz lože bez da se okrenem provjeriti da li me slijedi. Nakon ispijanja duple tekile, Haddie i ja se spuštamo niz stepenice i uđemo u ritmični haos plesnog podija. Pjesme dolaze i odlaze dok plešemo, i nakon nekoliko, stanem i pogledam u balkon da provjerim da li me Colton gleda. Znam da ne gleda. Ono peckanje kože kada je u blizini je odsutno. Žedna sam i treba mi predah, pa pokazujem Haddie da idem do bara po piće. Nešto što će mi ublažiti tupi osjećaj nesigurnosti koja mi još uvijek drži misli kao taoce. Provlačim se do bara kroz gužvu, i pripremim se za čekanje kada ugledam veliki broj ljudi u redu. Momak do mene pokušava započeti razgovor svojim nejasnim glasom, ali se samo ljubazno osmjehnem i odmaknem od njega. Fokusiram se na barmena koji se lagano pomiče oko bara uzimajući narudžbe. Momak do mene ponovo pokušava, hvatajući me za nadlakticu povlačeći me prema sebi, insistirajući da mi kupi piće. Izvučem ruku iz njegovog stiska, sa iritantnim ali ljubaznim odbijanjem. Mislim da je shvatio, ali dokaže da sam pogrešno shvatila kada stavi ruku na moj bok i nasilno me privuče uz sebe. -

Hajde, ljepotice. – diše mi u uho, ustajali miris alkohola u njegovom dahu me pogodi.

Moja nelagodnost raste, počinju mi se dizati dlačice na vratu. -

Dušo, možemo se dobro provesti.

Odgurnem mu se od grudi, pokušavajući mu se oduprijeti, ali samo poveća stisak na mom boku. Okrenem se kako bih pozvala Haddie u pomoć kada se tipova ruka iznenada povuče sa mene. -

Skidaj jebene ruke s nje!

Čujem režanje sekund prije se Coltonova ruka poveže s tipovom vilicom. Glava mu poleti unazad i padne preko nečije noge, pravo na pod. Bez obzira što nisam sklona nasilju, drhtaj olakšanja me preplavi kada vidim Coltona. Prije nego ospijem odreagirati, povičem: -

Colton, ne!

Jedan od drugara ovog tipa krene na njega. Pesnicom dokuči Coltonov obraz. Pokušavam doći do njega, ali stopala su mi zacementirana za zemlju. Adrenalin, alkohol, i strah mi kolaju venama. Munjevitom brzinom, Coltonova ruka poleti za ovim drugim likom, očiju spremnih na ubistvo dok mu je lice bezizražajno. Prije nego uspije uzvratiti, Sammyjeve


Podstaknuta ruke ga obgrle i povuku ga natrag. Coltonov bijes je očit. Vene mu pulsiraju, lice uzdržano, a oči bljeskaju prijeteća upozorenja. -

Vrijeme je za polazak, Colt! – viče mu Beckett, rezigniranim izrazom na licu.

-

Nije vrijedno tužbe koju će pokušati dobiti protiv tebe...

I onda ugledam Haddie i nekoliko momaka u svojoj periferiji. Momci odvlače Coltona od Sammyja. Kada Sammy spozna da je Colton na sigurnom, okrene se ka momcima, prezirnim pogledom na licu kada im počne govoriti: -

Navalite, izazivam vas.

Oni ga pogledaju, pa jedan u drugog i izgube se dok obezbjeđenje ide prema nama. Stojim tu drhteći kada Sammy stavi ruku oko mene i izvede me iz kluba.


Podstaknuta POGLAVLJE 9

Kada mi Sammy otvori vrata, hladan zrak me udari kao osvježavajuća eksplozija nakon zagušljivog, dimom ispunjenog kluba. On me odvodi do garaže u kome je limuzina parkirana dalje od ostalih auta. Dok prilazimo, vidim Coltonova leđa, ruku širom raširenih na potpornom zidu, sva mu je težina oslonjena na njih, a glava mu visi među ramenima. Mogu osjetiti kako bijes zrači iz njega kako mu se primičemo. Beckett, koji je naslonjen na otvorena vrata automobila, sreće moj pogled dok se približavamo, nesigurnost mu je vidljiva na licu prije nego mi kimne i sjedne u auto pored Haddie. Sammy zastane, a ja nastavim dalje prema Coltonu. Zvuk mojih štikli po betonu upozoravaju Coltona da sam blizu, ali on ostaje okrenut od mene. Pratim linije siluete njegovog tijela od blještavih svjetala Vegasa, njegova upečatljiva figura je kontrast iskri svjetala iznad. Zaustavim se nekoliko metara od njega i gledam kako mu se ramena brzo podižu i spuštaju dok mu napetost polahko jenjava. Kada se napokon okrene k meni, ramena mu se ukoče, oči pune vatre, a vilica mu je kruta od napetosti, shvatam da sam bila u krivu da ga je ljutnja prošla. -

Koji si kurac mislila da radiš? – glas mu je leden.

Njegove riječi me pogode kao kanta ledene vode, pri čemu me iznenadila nevjerovatnom silom. Mislila sam da je ljut na momka kojeg je udario, ne na mene. Odakle mu pravo da se ljuti na mene? Da je obraćao pažnju na svoju pratilju, znao bi odgovor. -

Šta si mislio da radim, Colton? Da sam—

-

Pitao sam te nešto, Rylee. – viče on.

-

I ja sam ti jebeno pokušavala odgovoriti prije nego si me grubo prekinuo. – ispljunem,

nemajući problema posvađati se s njim večeras. Možda me alkohol malo omekšao, ali me ne plaši njegov intenzitet. Oči mu prže kroz tamu, pa kroz mene. A opet, možda i ne. -

Kupovala sam piće, Colton. Piće. To je to!

Podignem ruke gore dok vičem na njega, moj glas odjekuje od betonske zidove. On me gleda, mišić vilice mu pulsira dok to radi. -

Kupovala piće, Rylee? Ili si možda flerotovala okolo kako bi ti neko kupio piće?

Optužuje me, zakoračivši prema meni. Bez obzira na nedostatak svjetla, vidim vatru u njegovim očima i bijes u njegovom ukočenom vratu. Odakle sve ovo dolazi? Šta. Jebemu? Kako se usuđuje optužiti me da sam flertovala s drugim momcima kada je on gore bio zaokupljen gospođicom Zečicom Mjeseca. Bila sam opuštena, nisam se ljutila što je


Podstaknuta Cassandra bila onako nametljiva s njim, pokušavajući se riješiti onih ljubomornih osjećaja koji su me spopali. Ali jebi ga. Ako će se ljutiti što mi je momak ponudio piće i što me dotakao iako sam mu rekla ne, onda sam sigurna da će biti ljut kao pakao ako mu kažem kako mu je ona otvoreno pokazivala privlačnost. Koju on sigurno nije odbio. Gotova sam s ovim razgovorom. Alkohol i bijes su rezultat riječi koje ujutro ne možemo povući. A da budemo racionalni, oboje smo pod tim dojmom. -

Kako god. Ovdje smo završili.

Promrsim, dok se okrećem na peti s namjerom da uđem u limuzinu. -

Odgovori mi. – naređuje on, dok me grabi za nadlakticu, zaustavljajući me u mojoj

namjeri. Vidim kako Beckett izlazi iz limuzine, s opreznim pogledom na Coltona dok ga gleda preko mog ramena. Tiho upozorenje je očigledno, ali poruka iza toga je nejasna. -

Šta je tebi?

-

Čekam. – kaže on, i dalje držeći moju ruku, ali me zaobilazi i staje pred mene kako bi

mi blokirao put ka automobilu. -

Kupovala sam sebi piće. To je to. Jebeno velika stvar!

Trznem ruku iz njegovog stiska, umor od večerašnjih događaja me iznenada pogodi kao šišmiš u poleđinu glave. Coltonove oči istražuju moje kao da traži izdaju ili priznanje prestupa. -

Bilo je dosta alkohola gore. To ti nije bilo dovoljno dobro? – ruga se.

-

Morala si ići pronaći momka kako bi ti ga kupio?

Njegove riječi me pogode, puste vjetar niz moja jedra. U čemu je dođavola njegov problem? Ne mogu da zamislim da je na to pomislio, a drugo—isto tako šokantno— iznenađena sam drhtanjem u njegovom glasu koji naslućuje tračak nesigurnosti.

Kao da bih poželjela nešto više nakon njega. Koraknem prema njemu, glas mi je nizak ali neumoljiv. -

Ne treba mi muškarac ili boca alkohola da bih bila sretna, Colton.

On izvija obrvu. -

Ah—ha.

On zašmrče podrugljivo, očigledno mi ne vjerujući. Očigledno je izlazio sa izbirljivim

ženama. Uzdahnem, već isfrustrirana ovim razgovorom. -

Potrošio se previše novca večeras. Na mene. Na sve. – izdahnem.

-

Možda si navikao da sve tvoje pratilje trebaju to kako bi bile zadovoljne. Ne ja.


Podstaknuta -

Naravno da ne. – zašmrče sarkastično.

-

Ja sam velika djevojka.

Ignoriram njegov neozbiljan komentar. -

Mogu sebi kupiti jebeno piće i platiti put, pogotovo ako si ga platio kako bi imao neku

vrstu vlasništva nada mnom. Oči mu se rašire od mojih riječi. -

Smiješna si.

Zar ne shvata da to radi? Da daje toliko snishodljivo u zamjenu da ga ljudi simpatišu i vole? -

Vidi, ti si veoma velikodušan momak. Više od većine ljudi koje znam, ali zašto?

Stavim ruke na njegove i stisnem ih. -

Za razliku od većine ljudi tamo, ne očekujem da mi platiš put.

-

Nijedna dje—niko ko je sa mnom ne plaća ništa.

-

To je veoma galantno od tebe.

Pomičem ruku uz njegovu i stavim mu je na obraz, glas mi je omekšao, laknulo mi je što smo lahko prešli preko ovog argumenta. -

Meni ne treba ova pompa i okolnosti da bih željela biti s tobom.

On samo gleda u mene, smaragdne oči pokušavaju shvatiti iskrenost mojih riječi. -

Imaš toliko toga dati nekome osim materijalnih olakšica.

Mislim da su ga moje riječi pogodile jer Colton ostaje tih, roj emocija mu teče kroz oči prije nego skine pogled s mene i okrene glavu ka gradu grijeha. Mišići vilice mu se opuštaju i odguruje demone s kojima se bori iznutra. Vidim da mu se položaj ukočio kada strese moju ruku sa svog lica, i osjetim njegovu nelagodu zbog pravca kamo je naš razgovor otišao. -

Dopustila si da muškarac stavi ruke na tebe. – kaže opasno tihim glasom.

U početku me zaboli njegova optužba, ali kada ga pogledam u oči, vidim. Vidim istinu iza Beckettovih riječi o njegovim osjećanjima za mene. Vidim da je uplašen i nesiguran kako se nositi s tim. Vidim da traži razlog za svađu kao način da se odrekne osjećaja. Želi svađu? Dat ću mu je, jer ispod moje površine je strah da sam upravo ja ono što mu treba i da on to nikad neće priznati. I da je on ono što meni treba i neko kao Cassandra će mi tu šansu oduzeti. Misli mi se vraćaju na sliku njenih ruku na njemu. -

A koja je tvoja poenta?

Suprostavim mu se s više pouzdanja nego ga imam.


Podstaknuta -

Neću se izvinjavati što me još neko smatra privlačnom. – slegnem ramenima.

-

Ti svakako nisi obraćao pažnju na mene.

Ignoriše moj kometar kako to samo on zna, slegnuvši ramenima kao da sam ja ovdje krivac. -

Rekao sam ti ranije, Ry, ne dijelim.

Prekrižim ruke na grudima. -

Pa, ni ja.

-

Šta to treba da znači?

Zbunjeni izraz na njegovom licu je znak da nema pojma o čemu pričam. Tipično muško. -

Oh, ma hajde, Colton. Većina onih žena gore te žele, i bio si više nego spreman na

malo dodirivanja s njima. Podignem ruke od frustracije kada me pogleda kao da sam poludjela, pa mu pomislim dati konkretan primjer. -

Čini se da nisi imao problema držati ruke na Cassandri niti ona svoje na tebi. –

optužujem, zabacujući kosu kao ona i stavljajući mu ruku na grudi, trepćući trepavicama. -

Cassie? – muca on s nevjericom.

-

Oh, molim te.

-

Stvarno? Bilo je očigledno svakoj osobi tamo da te želi. Prevrći očima koliko želiš i

pretvaraj se da nisi primjetio, ali znaš da si uživao u svakom trenutku—Centar pažnje, Colton. Život zabava, Colton. Playboy, Colton. – optužujem ga, okrećući mu leđa, ispravljajući ramena i odmahujući glavom. Kratko pogledam u Becketta koji još uvijek stoji uz limuzinu, ruku prekriženih preko grudi, i stoičkim licem bez presude. Okrenem se suočiti se s Coltonom. -

Zašto je to u redu za tebe? Zar to nije ne fer igra? Barem sam ja liku kojeg si udario

rekla da skine ruke s mene. Nisam vidjela da si ti rekao Cassie da prestane s... Colton korakne prema meni, svjetla izvana se igraju sa sjenama na njegovom licu. Đavo je još jednom izbio na površinu i zaista me pokušava povući sa sobom u tamu. -

Vjerujem da si ti bila ta koju sam jebao tamo večeras. Ne jedna od njih.

Glas mu je neumoljiv dok čeka moju reakciju. Ukočim se jer znam da nas je Beckett upravo čuo. -

Da, u pravu si. Bio si sa mnom, ali mi je zanimljivo da si nakon nekoliko minuta

poslije bio s njom!


Podstaknuta Viknem na njega. -

Udario si lika što me dodirnuo, a ipak si stajao tamo i dozvolio joj da te dira, i bez

pomisli da je odgurneš od sebe. Pa, ni ja ne dijelim. Kakva ironija, ha? Coltonova vilica se stegne prije nego podigne obrve, nagovještaj osmjeha mu ukrasi usne. -

Nisam te smatrao ljubomornim tipom.

-

A ja tebe nikako nisam smatrala svojim tipom.

Suprostavim se, glasa ledenog s prezirom. -

Pazi. – upozorava on.

-

Ili šta? – udahnem zraka.

-

Kao što sam rekla, mogu se brinuti za sebe. Momak se ponudio da mi kupi piće. Bila

sam u procesu da mu kažem ne, na toliko mnogo načina kada si ti uletio i spasao dan. Nisam sigurna zašto moram lagati o ovome. Možda pokušavam dokazati Coltonu da se u stvari, mogu brinuti za sebe. Da mi ne trebaju mačo sranja. Nisam sigurna, bacila sam se tamo, mogu pokušati i izboriti se s tim. Ne mora znati da sam pomalo uznemirena situacijom. -

Momak nije zaslužio da ga udariš.

Coltonova glava se lecne kao da sam ga upravo udarila. -

Sada ga i braniš?

Stavi ruke na vrat i spusti ih isfrustrirano dolje. -

Jebeno si nevjerovatna! – viče u praznu garažu.

-

A ti si pijan, iracionalan, i van kontrole! – povičem nazad.

-

Niko ne dira ono što je moje bez posljedica. – ispljune on.

-

Prvo me moraš imati, Colton. – kažem odmahnuvši glavom.

-

I sasvim jasno si mi dao do znanja da od mene želiš samo jebačinu na brzaka kada ti

odgovara! Glas mi je čvrst, ali me odaje na posljednje riječi. -

Znaš da to nije istina. – glas mu je miran uz prizvuk očajanja.

-

Znam? Kako to? – podignem ruke u očajanju.

-

Svaki put kada ti se približim ili stvari odu van tvojih glupih pravila, pobrineš se da me

postaviš na mjesto. -

Isuse. Jebeni. Kriste. Rylee. – izdahne kroz stisnute usne, provlačeći prste kroz kosu

okrećući se od mene i udaljavajući se par koraka.


Podstaknuta -

Pauza te neće spasiti ovaj put. – tvrdim mirno, želeći da zna da se ovaj put ne može

povući i izbjeći ovaj razgovor. Trebaju mi odgovori i moram znati na čemu sam. On glasno izdahne, ruke mu se stišću i opuštaju uz tijelo. Nekoliko trenutaka stojimo u tišini dok mu gledam leđa, a on posmatra grad. Nakon nekoliko minuta okrene se i podigne ruke, očiju punih bezimenih emocija koje ne mogu dešifrovati. -

Ovo sam ja, Rylee! – viče.

-

Cijeli ja u svojoj jebenoj slavi! Nisam Max—savršen u svakom pogledu, ne čineći

nikad nijednu prokletu grešku. Ne mogu živjeti po neuporedivom standardu kojeg je on postavio, na pijedestalu na kojeg si ga postavila! Udahnem, njegove riječi pogađaju cilj. Kako se usuđuje baciti mi Maxa i ono što smo imali u lice. Misli mi se ne obrađuju. Riječi se ne formiraju. Suze mi naviru u oči dok razmišljam o Maxu i ko je bio, i o Coltonu i šta mi je on. Pogodi me zbunjenost. Povuče me ispod. Udavi me. -

Kako se usuđuješ! – zarežim, obuzme me povrijeđenost, pa prerasta u bijes i

napokon u tugu. Colton ipak još nije završio. Korakne prema meni, pokazujući prstom na grudi. -

Ali ja sam živ, Rylee, a on nije.

Njegove se riječi zariju u mene. Suza mi klizne niz obraz, i okrenem mu leđa, krijući se od njegovih riječi, misleći da ako ne vidim krivnju i bol u njegovim očima, neću morati priznati istinu njegovih riječi. -

Ja sam taj koji stoji pred tobom—od krvi i mesa i kome si potrebna—i prihvati

činjenicu da si ti ta koju želim. Nijednu drugu. – on jeca, glas mu odjekuje od zidove garaže i vraćaju mi se dvostruko kao da žele potvrditi njegove riječi. -

Moraš me prihvatiti onakvog kakav sam, s greškama i svim... – glas mu se slomi—

...Ili mi se moraš jebeno gubiti iz života... jer upravo sada—upravo sada—ovo je sve što ti mogu dati! Sve što ti mogu ponuditi! Čujem mu bol u glasu, osjetim agoniju u njegovim riječima, i suze mi liju dok mi jecaj ne pobjegne iz usta. Prekrijem rukom usta dok drugu stavljam na stomak. -

Dovoljno je, Colton!

Beckettov glas se probija kroz ranojutarnji sat kada vidi moju muku. -

Dovoljno je!


Podstaknuta U perifriji vidim kako se Colton okreće prema njemu, stisnutih pesnica, preplavljenih emocija. Beckett se ne povlači na Coltonov upozoravajući pogled, već korakne prema njemu, izazivajući ga očima. -

Iskušaj me, Wood. – izaziva ga, glasa tvrdog poput čelika.

-

Kreni na mene, i oborit ću tu tvoju pijanu, zgodnu guzicu u tren oka.

Moje oči susretnu Beckettove na sekund, led u njegovim me iznenadi prije nego se okrenem pogledati Coltona. Linije njegovog lica su čvrste, a tamna kosa mu je pala preko čela. Ljutnja u njegovim očima je nevjerovatno surova. Proučavam ga dok zuri u Becketta. Na kratko baci pogled na mene i kakav god da izgled moje lice reflektuje, tu ga zadrži. Vidim mu bol i strah i nesigurnost u njima, i shvatam da koliko god su njegove riječi ubole—koliko god me zaboljelo čuti ih—ima toliko istine u njima. Max je mrtav i nikad se neće vratiti. Colton je ovdje i veoma živ—i želi me u svom životu u nekom obliku ili čak nekom drugačijem kojeg on još uvijek nije sposoban priznati ili prihvatiti. Vidim molbu u njegovim očima da izaberem njega, da ga prihvatim. Ne svog duha uspomena. Samo njega. Cijeloga.

Čak i dijelove koji su slomljeni. I izbor je tako lak, da ga zapravo i ne trebam praviti. Koraknem naprijed ka očima koje mahnito prelaze naprijed-natrag kao kod izgubljenog dječaka. Pogledam u Becketta i nesigurno mu se osmjehnem. -

U redu je, Beckett. U pravu je. – prošapćem, okrećući se ka Coltonu.

-

U pravu si. Ne mogu očekivati da budeš kao Max ili te porediti s onim što sam imala

s njim. Plašljivo načinim još jedan korak bliže njemu. -

A ja ne želim da misliš da treba da budeš poput Cassandre. – kaže, iznenadivši me

zaključkom o mojoj nesigurnosti i da je to primjetio. Doprem rukom do njega, pružajući mu maslinovu grančicu zbog svađe, i on je uzima, povlačeći me na sebe. Prislonim se na njegovo čvrsto tijelo a on me stisne uz svoje grudi, njegove jake ruke se obmotaju oko mene u smiraj nakon okrutnih i bešćutnih uvreda koje smo bacili jedno drugom u lice. Pritisnem lice u njegov vrat, ritam njegovog pulsa mi je pod usnama. Rukom mi prelazi po leđima, provlačeći ih kroz moje kovrdže, držeći mi tako glavu. Ljubi mi vrh glave dok ja udišem njegov miris. -

Ti. Ovo... – mrmlja on izdišući.

-

Plaši me.

Srce i dah mi zastanu kada on ušuti.


Podstaknuta -

Ne znam kako da... Ne znam šta da radim...

I da mi već nije poznato, sirove emocije u njegovom glasu bi me gurnule preko ruba. Srce mi počne ponovo kucati, puno sreće. Samo se nadam da će ga znati držati. Stisnem ruku na njegovim leđima, njegovo priznanje me ispuni nadom i mogućnosti. Nudi nam šansu. Zatvorim oči, uzimajući trenutak da zapamtim ovaj trenutak pobjede. -

Ni ja, Colton. – promrmljam mu u vrat.

-

I ja sam uplašena, također.

-

Zaslužuješ mnogo više nego sam ti sposoban dati. Ne znam kako ni šta da uradim

da ti dam ono što ti je potrebno. Ja samo... Stisnem pesnicu čvršće na njegovoj majci, od straha u njegovom glasu mi ključa srce i hrani mi dušu. -

U redu je, dušo. – kažem mu, utisnuvši mu još jedan poljubac u vrat.

-

Ne moramo znati sve odgovore sada.

-

Ovo je tako... – zadavi se sopstvenim riječima, rukama me stežući dok se zvukovi

Vegasa kovitlaju u zraku oko nas. U ovom gradu grijeha i nemorala, pronašla sam ljepotu i nadu u čovjeku koji me čvrsto drži. -

Previše...ne znam kako da...

-

Ne moramo žuriti. Možemo si uzeti vremena i vidjeti gdje će nas sve odvesti.

Osjeti mi se očaj u riječima. -

Ne želim ti dati lažnu nadu ako ne mogu... – odmahne glavom, tiho izdahnuvši,

završavajući svoj iskaz. Izmaknem se i pogledam u lice čovjeka za kojeg znam da mi je zarobio srce. Srce za koje sam mislila da se nikada neće oporaviti ili ponovo voljeti. -

Samo pokušaj, Colton. – molim ga.

-

Molim te, samo mi reci da ćeš pokušati...

Emocije mu jure čitavim bićem, otpor mu je vidan. Toliko neizgovorenog mu pliva u očima. Nagne se, i pritisne nježan, pun poštovanja poljubac na moje usne, pa spusti glavu u pregib moga vrata i tamo je zadrži. Držim ga tako u dubini betonske garaže. Dajem onoliko koliko i uzimam od čovjeka koji mi je zaposjeo svaki djelić duše.

I nisam ne primjetila da mi nikada nije odgovorio na pitanje.


Podstaknuta Horizont tek počinje svijetliti na istoku kada izađemo iz aviona i uđemo u limuzinu koja nas čeka u Santa Monici. Svi smo iscrpljeni od zbrkane noći. Pogledam u Coltonov profil dok čekamo Sammyja da završi šta god da radi. Glava mu je naslonjena na naslon a oči su mu zatvorene. Oči mi prate siluetu njegovog nosa do brade, dolje niz vrat preko Adamove jabučice. Srce mi nabubri od pogleda na njega i od onog što mi je počeo značiti u tako kratkom periodu. Pomaže mi prevazići neke moje strahove, i jedino se mogu nadati da će mi s vremenom dovoljno vjerovati da me upozna sa svojima. Beckett je bio u pravu u vezi Coltona. On izaziva tako ekstremne emocije. Lahko ga je voljeti i mrziti u isto vrijeme. Večeras je bilo veče otkrića—njegovo priznanje da me se plaši—ali znam da to ni u kakvom obliku ne znači da je zaljubljen u mene. Ili da me na kraju neće povrijediti. Njegov izostanak odgovora znači su mu riječi i srce još uvijek u konfliktu. I da nije siguran da mogu biti na istoj strani. On to želi. Mogu mu to vidjeti u očima, njegovom položaju, i u nježnosti njegovih poljubaca. Ali isto tako vidim i strah, osjetim strepnju i nesposobnost da mi vjeruje da ga neću napustiti. Da ljubav nije odricanje kontrole. Čini mi se da svaki put kada se približi, želi me odgurnuti još dalje od sebe. Držeći me na daljini, pomaže mu držati svoje strahove na površini. Pomaže mu da ih gura. Pa, šta ako ne padnem na komentare? Brinem se o njegovoj tihoj udaljenosti? Šta ako se samo nastavim ponašati kao da ništa nije rečeno? Šta će onda učiniti? Colton pomjeri glavu i pogleda me s takvom nježnosti u očima da se poželim stisnuti uz njega. Kako bi ikada mogla otići od ovog lica? Ništa, osim da me prevari, me ne bi natjeralo da odustanem od njega. Izgleda pospano i sretno i pomalo pijano. Haddie tiho pjevuši pjesmu koja tiho svira u automobilu. Napregnem se da je čujem i sretnem njen pogled kada prepoznam Glitter in the Air. Od svih pjesama, naravno da je morala biti ova. -

Jebena Pink. – Colton zašmrče seksi, pospanim glasom od kojeg mi se raširi

osmijeh. Haddie se tromo nasmije u sjedištu preko puta nas. -

Mogla bih satima spavati. – kaže ona, spuštajući glavu na Beckettovo rame.

-

Ahh-haa. – mrmlja Colton, namještajući se preko sjedišta polagajući glavu u moje

krilo, -

A ja ću početi sada. – zakikoće se.

-

Treba ti san za ljepotu.

-

Jebi se, Becks. – Colton zijeva. Glas mu je nejasan od alkohola i iscrpljenosti.

-

Hoćemo li završiti što smo ranije započeli?


Podstaknuta Lagano se nasmije dok pokušava otvoriti oči. Toliko je iscrpljen da se otvaraju samo djelić. Beckett se nasmije toliko da odjekuje u tišini automobila. -

To ne bi bilo takmičenje. Mi, južni momci znamo kako zadati udarac.

-

Ne znaš ništa nego nekoliko udaraca koje si pokupio od mene.

Colton mazi potiljak od moj stomak. -

Stvarno? Biti išamaran od razbješnjene djevojke za koju si mislio da je samo za

jednu noć se ne računa. – odgovara Beckett, susrećući moje oči i odmahujući glavom kako bi mi rekao da izmišlja kako bi podbadao Coltona. Imam osjećaj da laže. -

Ah-haa. – promrmlja Colton, a onda ušuti. Svi pretpostavljamo da je zaspao, disanje

mu se usporava, kada ponovo progovara gotovo dječačkim, snenim glasom. -

Pokušaj imati mamu koja te izlema palicom... – diše on

-

Ili ti slomi kost tačno kroz jebenu ruku.

On grokće. Moje oči polete na Becketta, isti izraz iznenađenja osjećam da se reflektuje i u njegovom. -

A sada ovo? To je jedan dobar udarac koji bih ti dozvolio prije nego bih te oborio na

guzicu. On se malo osmjehne. -

To će definitivno pobijediti tvoju pesnicu bilo koji dan, pederu.

Ponovi, prije nego tiho hrkanje sklizne iz njega. Um mi odmah treperi ka nazubljenom ožiljku na njegovoj

ruci—onaj koji sam primjetila prošle sedmice. Sada znam zašto je

promijenio temu kada sam ga upitala za njega. Mislim o malom dječaku šćućurenom od straha, zelenim očima oteklim od suza dok se njegova majka iživljava nad njim. Bol u mom srcu do trenutka prije je bila zbog mojih osjećaja prema Coltonu, a sada se pomjerila i intenzivirala u nešto što ne mogu početi da shvatam ili dokučim. Izraz na Beckettovom licu mi govori da je ovo vijest i za njega. Čak i što poznaje Coltona toliko godina, nije ni slutio horor koji je njegov prijatelj prošao kao malo dijete. -

Kao što sam rekao - prošapće Beckett.

-

Spasilac.

Moje oči padnu na njega a on samo kimne tihim intenzitetom. -

Mislim da si ti njegov spasilac.

Tiho razmjenimo priznanje i prihvatanje prije nego pogledamo natrag u čovjeka kojeg volimo kako tiho hrče u mom krilu.


Podstaknuta POGLAVLJE 10

Kuća je tiha i mirna bez obzira na jarko sunce koje prodire kroz prozore. Blizu je podne, i svi još uvijek spavaju, osim mene. Probudila sam se, vruća i klaustrofobična, s obeznaženim Coltonom prebačenim preko mene. Koliko god je primamljivo njegovo tijelo uz moje, i koliko god da sam se tjerala vratiti na spavanje, nisam mogla. Dakle, bez obzira što je Colton ležao na jastuku pored mene, polahko sam se iskrala iz kreveta u potrazi za aspirinom za glavobolju. Sjedim za stolom, tiho Beckettovo hrkanje sa kauča iz dnevne dopire u kuhinju. Progutam veliki gutljaj vode u nadi da će ublažiti alkohol. Ponovno zijevnem i naslonim čelo na ruke koje su smještene na stolu. Bože, tako sam umorna. U snove mi dopire dalek i poseban zvuk zvona mog mobitela. Pokušavam mu pomoći. Maleni dječak tamne kose i proganjanih očiju je odvučen od mene nekom nevidljivom silom. Rukom čvrsto stežem njegovu, ali mi prsti klize dok gube snagu. Moli me za pomoć. Počinje zvoniti telefon, što me uplaši i on mi izmiče, plačući od straha. Vrištim zbog gubitka i tako se budim, dezorijentisana od položaja na kuhinjskom stolu. Srce mi lupa i teško dišem dok se pokušavam smiriti.

Samo san, govorim sebi. Samo besmislen san. Stavim glavu među ruke i pritišćem oči pokušavajući otjerati sliku dječaka kojeg nisam uspjela spasiti. Čujem Coltonov tutnjajući jutarnji glas u spavaćoj sobi. Ustanem i krenem k njemu kada mu se glas povisi. -

Imate petlju, gospođo! – odjekuje hodnikom.

Trebao mi je tren da shvatim šta se dešava...koji je dan...zvuk mog mobitela koji me probudio. Potrčim niz hodnik. -

Daj mi mobitel, Colton! – vičem, srce mi tuče a grlo steže od panike dok otvaram

vrata sobe. Oči su mi uprte u mobitel na njegovom uhu. U zbunjeni izgled na njegovom licu. Srce mi stoji u grlu, znajući da riječi koje su izgovorene u mržnji, mu napadaju uši. Molim se da mu ne kaže. -

Molim te, Colton. – preklinjem, ispruženih ruku kako bi mi predao mobitel. Gleda me

u oči, u potrazi za objašnjenjem onog što čuje. Uporno odmahuje glavom na moje ispružene ruke. Uzdahne glasno, zatvarajući oči prije nego progovori. -

Gospođo? Gospođo, - kaže on još snažnije,

-

Rekli ste svoje, sada je red na mene.


Podstaknuta Glas joj zamre zbog njegovog odrješitog glasa. Colton provuče ruku kroz kosu, trbušni mišići ispod plahte mu se napnu od čvrstine. -

Dok mi je iskreno žao zbog gubitka vašeg sina, muka mi je od vaših optužbi. Rylee

nije učinila ništa osim što je preživjela strašnu nesreću. To što je ona živa a Max mrtav ne znači da ga je ubila. Ne, pustite me da završim, - kaže strogo. -

Razumijem da žalite i da ćete uvijek žaliti, ali to ne čini Rylee krivom. Bila je to

strašna nesreća s rezultatima koji su bili van bilo čije kontrole. Čujem litaniju riječi koje ne mogu razaznati preko slušalica, tijelo mi se još više napne dok nagađam šta mu sve otkriva. -

I ne mislite da se ona ne osjeća dovoljno krivom što je preživjela? Niste jedina koja

ga je izgubila taj dan. Zar stvarno mislite da prođe dan da se ne sjeti Maxa i nesreće? Da ne poželi da je ona bila ta koja je umrla umjesto njega? Suze mi ispune oči, jer su Coltonove riječi tako blizu istine, i više ih ne mogu spriječiti. Sliju mi se niz obraze, dok mi u sjećanje naviru slike koje će zauvijek ostati ukopane tamo. Maxa, kako se bori za život. Maxa, kako se bori da umre. Mojih hiljadu obećanja Bogu tih dana samo da preživimo. Svi. Nešto zatreperi u Coltonovim riječima od njenih riječi, i suze mi poteku još jače. Tišina traje nekoliko trenutaka između njih dvoje dok Colton vari ono što mu je otkrila. Zatreperi očima direktno u moje, i nisam u stanju da shvatim zagonetni pogled u njima prije nego pogled skrene kroz prozor vani. -

Iskreno mi je žao zbog vašeg gubitka, ali ovo je zadnji put da zovete Rylee i da je

optužujete. Da li razumijete? – kaže s autoritetom. -

Javi vam se na telefon jer osjeća krivicu. Dozvoli vam da je napadate i optužujete jer

je voljela vašeg sina, i ne želi vas povrijediti. Ali više ne. Povrjeđujete je, a to neću dozvoliti. Razumijete? Colton duboko izdahne i baci telefon na kraj kreveta gdje gleda nekoliko trenutaka bez riječi. Srce mi tone, njegovo kucanje odjekuje u ušima dok zurim u njega, emocije kolaju kroz mene, razdiru me dok čekam. Napokon, nakon što mi se čini kao satima, odmahne glavom i pogleda u ruke u krilu. -

Ti si najnesebičnija žena koju znam, Rylee. Nosiš vlastitu krivicu. Dozvoljavaš joj da

se iskali na tebi. Daješ se u potpunosti dječacima...


Podstaknuta Tijelo mi se stegne očekujući šta će iduće reći, jer i dalje gleda u svoje ruke i ne može me pogledati u oči. Toliko me emocija preplavi, grme kroz mene dok čekam da se pribere. Polahko me pogleda, očiju ispunjenih mješavinom zbunjenosti i samilosti. -

Zašto mi nisi rekla? – upita nježno, očima tražeći moje za objašnjenjem.

Slegnem ramenima, skrećući pogled s njega, pokušavajući suzbiti prokletstvo koje prijeti izbijanjem. Ali ne uspijevam, izbija iz mene i suze se pretvaraju u jecaje kada ispruži ruku i povuče me k sebi. Potonem na krevet i on me obgrli rukama, privlačeći me uz sebe. Nježno me tapše po kosi, pokušavajući umiriti bol nježnim riječima dok plačem. Na trenutak me oslobodi, podupirući se jastucima da bi ponovo legao, i povukao me na sebe tako da mi glava leži na njegovim golim grudima, a ruka mi pokriva njegovo srce. Ujednačeni ritam Coltonovog srca me umiri. Shvatam da boravak s Coltonom ovdje umanjuje bol današnjeg datuma. Ne boli manje, ali postaje lakše. Shvatam da se po prvi put mogu sjetiti Maxa ali u dobrim vremenima, ne samo u zadnjim trenutcima slomljenog, krvavog i na samrti. Mogu se nasmijati tinejdžeru u kojeg sam se ludo zaljubila i čovjeku s kojim sam obećala provesti život. Sjećam se nervoze na njegovom licu onog dana kada me zaprosio i iznenađenja, ljubavi i uzbuđenja kada sam mu rekla da sam trudna. Bože, bila sam tako preplašena reći mu—dođavola, i sama sam bila prestravljena—ali kada me zagrlio i rekao da je presretan i da će sve biti uredu, dozvolila sam sebi da se nadam. Colton me lagano poljubi u vrh glave. -

Želiš li pričati o tome?

Zamalo se nasmijem na te riječi. Zvuče tako licemjerno kad ih izrekne neko ko nikada ne priča o svojoj prošlosti. Nekoliko suza ponovo potekne, padajući mu na grudi, i brzo ih obrišem. -

Žao mi je. – izvinjavam se. Ne mogu ga pogledati.

-

Sigurna sam da nakon prošle noći zadnja stvar kojom se želiš baviti je jecajući idiot.

Podigne ruku i provuče je kroz kosu, glasno uzdišući. -

Nisam dobar u ovim stvarima, Rylee. Sranje, ne znam šta učiniti niti reći...

Mogu osjetiti njegovu nelagodu zbog toga što mu se na grudima žena raspada u komade. On mrzi dramu. Znam. Povlačim ruku niz njegove grudi. -

Ne moraš činiti ništa. To što si ovdje, i što si se zauzeo za mene kod Claire... –

izdahnem- ...je dovoljno. -

Kako mi nisi rekla?


Podstaknuta Čujem tračak boli u njegovom glasu, i to me iznenadi. I znam da misli na bebu. Moju bebu. Dio mene koji je zauvijek umro tog dana. Mjesto koje će zauvijek biti prazno u meni. -

Nisi ni ti otvoren što se tiče tvog prtljaga. – nudim, riječi vise između nas u tišini.

-

Tako si nepopustljiv kada je riječ o djeci, i nisam mislila da je važno da znaš. Nisam

mislila da ti je stalo. Osjetim kako se davi zrakom. -

Isuse, Rylee.

Glas mu je neprepoznatljiv, dok steže pesnicu na mojim leđima. -

Zar imaš tako nisko mišljenje o meni? Samo zato što ne želim djecu ne znači da

nisam saosjećajan što se tiče tvoje situacije. Zbog tvog gubitka. Okrenem glavu i poduprem bradu rukom. Držim oči dalje od njegovih prateći prstom liniju njegove tetovaže koja se proteže dijelom rebra. -

Bila sam...

Zastanem, pokušavajući skupiti sjećanja. -

Bila sam šokirana onog dana kada sam saznala da sam trudna. Mislim, upravo sam

diplomirala. Imala sam plan. Prvo fax, brak, pa onda porodica. – lagano se nasmijem. -

Ali znaš šta kažu o najbolje skovanim planovima. – drhtavo uzdahnem.

-

Toliko sam se bojala Maxove reakcije. A kada sam mu rekla, pogledao me sa

divljenjem. Još uvijek ga vidim u mislima. Priznao mi je da se uplašio ali je rekao da to nije važno i da će sve biti u redu. Pitala sam se kako je mogao biti tako siguran kada će se sve drastično promijeniti. Na trenutak ušutim, sjećanja mi prolaze kroz glavu kao slajdovi. Okrenem se i podignem glavu da pogledam Coltona dok mi suza tiho klizi iz krajička oka. -

Ona, - kažem drhtavo – beba je bila djevojčica.

Kimne glavom i obriše mi suzu. -

I dalje sam bila uplašena i panična na pomisao zbog bebe, ali onda sam osjetila

udarac. Zastanem, grudi mi se stežu od sjećanja na osjećaj koji više nikada neću osjetiti. -

I momentalno sam se zaljubila u nju. Sve moje oklijevanje je izblijedilo.

Očistim grlo dok Colton mirno sjedi, očiju uprtih u moje. -

Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće kada se nesreća desila. Znala sam prve noći


Podstaknuta da nije preživjela, ali sam odbijala priznati. Krvarila sam i hvatali su me grčevi... bilo je tako bolno. Molila sam je da se pokrene. Da me samo još jednom udari. Jeza prođe kroz mene. -

U neku ruku, znam da je nada da je možda još uvijek živa, tjerala me da se borim za

život. -

Tako mi je žao, Rylee.

-

Dugo je trajalo naše spašavanje pa sam se zarazila infekcijom. Iz onog što su doktori

vidjeli, šteta je bila tolika da je uništila sposobnost da ponovo zatrudnim. Pročistim grlo prije nego nastavim. -

Maxova mama, Claire, me krivi za sve.

-

To je glupo. – dobaci on.

Slegnem ramenima zbog tog komentara, slažući se ali još uvijek me krivica tjera da osjećam drugačije. -

Ona misli da nismo imali predbrčni seks, ovo se nikada ne bi desilo.

Colton šmrkne zbog ovog komentara. -

Bili ste zajedno, koliko, šest godina?

Blago mu se nasmijem. -

Gotovo sedam.

-

I očekivala je da se suzdržavate toliko dugo?

-

Svako ima vlastita uvjerenja. – slegnem ramenima.

-

Krenuli smo na kratak put jer nam je to bila posljednja šansa da malo pobjegnemo.

Bila sam u stresu zbog svega i doktor se počeo brinuti zbog krvnog pritiska. Max me želio smiriti. Da provedemo neko vrijeme nasamo dok nije uslijedio haos. Zato me ona krivi što sam joj ubila sina i unuku. -

Znaš da to nije istina, Rylee.

-

Znam, ali to ne umanjuje krivicu. Na godišnjicu smrti i njegov rođendan, nazove me

da da oduška svom bijesu i patnji. Zatvorim oči, boreći se protiv užasnih slika koje igraju preda mnom. -

Pretpostavljam da joj je to terapija... i iako me to raskomada, najmanje što mogu

učiniti je saslušati je. Povuče me prema sebi uz grudi i obgrli me svojim snažnim rukama, naslanjajući bradu na moju glavu.


Podstaknuta -

Najveće čudo je upoznavši te, provodeći vrijeme s tobom, omogućilo mi je da

shvatim da se polahko suočavam s onim što se dogodilo. Vrijeme mi je dozvolilo da se sjećam Maxa i kakav je bio prije nesreće, ne samo nakon nje. Mislim da je najteži dio beba. – slomljeno izdahnem. -

Zauvijek ću njegovati osjećaj rasta života u meni, pogotovo jer najvjerovatnije više

nikada neću imati priliku za to. Uvučem se u toplinu njegovog vrata i uzdahnem. -

Imala bi dvije godine.

Zaustavim jecaj prije nego izleti, ali ga Colton osjeti. Jače me stegne, njegovo mirno disanje i sposobnost da sluša je upravo ono što mi treba. Osjećam kao da se teret podigao s mene. Sva sam izložena. Sada zna. Sve. Držim se uz njega, jer iz nekog razloga, njegovo prisustvo je moja transformacija. Ne želim više bit sama i otupjela. Želim ponovo osjećati— onako kako se osjećam uz Coltona. Spremna sam ponovo živjeti. Stvarno živjeti. I u ovom trenutku znam da je Colton jedini s kim želim dijeliti nova sjećanja. Zatvorim oči i privijem se uz njega, san me ponovo počeo obuzimati. Počinjem se opuštati, kada me njegov glas trzne. -

Kada sam imao šest godina, - kaže tako tiho, da nije vibracije u grudima, ne bih čula

te riječi. Zastane na tren i pročisti grlo. -

Kada sam imao šest godina, moja—žena koja me rodila—istukla me toliko gadno da

sam se onesvijestio i završio u bolnici. Izdahne glasno dok ja zadržavam dah. Sranje! On priča i zbog bola koji mu osjećam u glasu, znam da su mu rane još uvijek sirove i širom otvorene. Zaražene. Kako možete izliječiti rane od majke koja vas je toliko tukla? Kako možete prihvatiti ljubav od nekoga kada vas je jedina osoba koja vas je trebala štiti od svega ta koja vas je najviše povrijedila? Nemam riječi, pa obmotam ruke oko njega i stisnem i poljubim ga u grudni koš. -

Jesu li iz bolnice zvali policiju? Socijalno?

Upitam bojažljivo, jer nisam sigurna koliko je spreman podijeliti sa mnom. Osjećam kako potvrdno klima glavom. -

Moja mama je nazvala policiju. Rekla im je kako je to učinio moj otac. Da je ona ušla

i zaustavila ga. Zastane, i pustim ga na tren da se sabere i skupi emocije koje mu se osjete u glasu. -

Nikad nisam upoznao oca pa... bio sam prestravljen šta će mi učiniti ako kažem


Podstaknuta drugačije...bio sam premlad da znam da postoji bolji život od onog kojeg sam imao. Nakon toga me ispisala iz škole. Selili smo se stalno da nas socijalno ne bi moglo provjeravati... Riječi mu odlutaju a meni toliko misli prolazi glavom, toliko mu toga želim reći da ga utješim. Da nije bila njegova greška. Da ljubav ne mora biti takva. Da je pravi borac jer je uspio izaći iz toga i što i dalje napreduje. Ali znam da mu moje riječi neće ublažiti godine zlostavljanja. Osim toga, sigurna sam da je sve to čuo od psihoterapeuta. Pogledam ga i proganjani pogled u njegovim očima mi kaže da je ono što mi je upravo priznao samo djelić njegovih noćnih mora iz djetinjstva. Da mu kažem ono što je priznao sinoć u limuzini? Borim se s odlukom i odlučim da ipak ne kažem. Dijeljenje njegove prošlosti mora biti pod njegovim uslovima. Otvorim usta da progovorim, ali me prekine prije nego išta kažem. -

Rylee, molim te, nemoj da me žališ.

-

Ja... ne žalim.

Mucam, znajući da je to posljedna stvar koju želi, ali previdi moju laž. Kako da ne sažaljevam malog dječaka koji je jednom bio? -

Taj je život davno završio. Taj mali dječak—on je drugačija osoba od onog kakav

sam sada.

Sere. On je ovakav zbog onog što mu se desilo. Zar ne vidi to? Pritisnem mu poljubac u sred prsa. -

Znaš li šta se desilo tvojoj majci?

Pitam neodlučno, gotovo sa strahom jer želim znati što više, sada kada je odlučio pričati. Trenutak miruje. Podigne ruku s mojih leđa i pređe njome preko bradate vilice prije nego glasno izdahne. -

Kada me tata pronašao na stepenicama svoje prikolice... odveo me u bolnicu. Ostao

sa mnom, - prepričava, s krajnjim poštovanjem u glasu. -

Nisam ni znao da je režiser. Kao da bih i znao šta je to. Kasnije... mnogo kasnije,

saznao sam da je propustio dosta posla u studiju taj dan ostajući uz mene. Za to vrijeme, jedino čega se sjećam je kako sam razmišljao da ima najnježniji glas i oči. Nisu izgledale zlobno a ipak sam se trznuo kada me dodirnuo... Skupio se, izgubljen u sjećanjima i pustim ga tako. -

... i naručio mi je svu zamislivu hranu i naredio da je dostave u bolničku sobu. Nikada

neću zaboraviti izraz na njegovom licu dok sam jeo stvari koje nikad prije nisam. Stvari koje bi dječak u tim godinama već odavno trebao probati. Pravio sam se da spavam kada je


Podstaknuta policija došla i rekla mu da su pronašli moju mamu i da je vode na ispitivanje... da su rendgen snimci i nalazi pokazali godine.... Zastane, pokušavajući pronaći riječ kojom će opisati, a ja zadržavam dah pitajući se koju će od strašnih opcija upotrijebiti. -

...zanemarivanja. I to je bio jedini put kada sam čuo da moj otac koristi svoj ugled da

dobije ono što želi. Čuo sam ga kako pita policajce znaju li ko je on. Da zovu koga god treba, ali da ću od tada biti pod njegovim starateljstvom. Da će pozvati tim advokata ako bude potrebno, ali tako će biti. Odmahne glavom lagano se nasmijavši. -

To je... – nemam riječi. Ne želim umanjiti vrijednost sjećanja govoreći pogrešne riječi,

pa ostavim tako. -

Da.

On udahne. -

Vidio sam mamu još jednom, ali je to bilo u sudnici. Znam da je otišla u zatvor, ali ne

znam ništa više od toga. Nikad nisam ni želio znati. Zašto pitaš? -

Samo sam se pitala kako si je ostavio. Mislila sam možda da kada bi saznao šta joj

se desilo... ispunilo bi ti praznine koje želiš, možda bi ti pomoglo. Noćne more bi nestale i... -

Mislim da je dovoljno dijeljenja za danas, - kaže, presijecajući me i naglo prebacujući

naša tijela tako da sam se našla na leđima a on je legao na pola mene, ukrštajući nam noge. -

Oh, stvarno?

Nasmijem se kada vidim da mu je napetost nestala s lica a bol izblijedila iz očiju. -

Da li je jedini način da ti počneš pričati, razmjena? Milo za drago, da tako kažem?

-

Pa... – nasmješi se pritisnuvši me o madrac bokovima.

-

Već si vidjela moje drago.

Sugestivno podigne obrve. -

Jedino je fer...

Coltonova iznenadna promjena teme me ne zbunjuje. Normalno bih oklijevala koristeći intimnost za ublažavanje unutarnjeg bola, ali ovog jutra samo želim da mi pomogne zaboravit sve one suze koje su mi se skupile u duši od onog dana prije dvije godine. Izvijam se ispod njega, tijelo me pecka od potrebe za njim, za pažnjom i ljubavi koja nam je oboma potrebna kako bi rasvijetlila tamu koja nas je probudila ovog jutra. -

Mislila sam da si rekao da je dosta dijeljenja za danas.


Podstaknuta Zvuk njegovog smijeha je dobrodošao. Podignem glavu i zagrizem mu donju usnu. Nisko režanje u dubini njegovog grla podgrijava moju želju. Rukom mi prelazi po rebrima, i skreće ka grudima. Palcem razdražuje već otvrdnjelu bradavicu, njegov dodir šalje bljesak senzacije kroz moje tijelo. Nagne se i nježno mi poljubi usne. -

A sada o onom milom. – mrmlja, smijeh mu se nazire u uglovima usana. Stisne mi

bradavicu među prstima, i uzdah mi ostane zarobljen na njegovim usnama. -

Hoće li mi te ikada biti dosta? – pita me uz usne. I ja se pitam istu stvar. Hoću li se

ikada umoriti od njega? Ovoga? Njegovog ukusa ili dodira, ili režanja u grlu kojim izražava kako se osjeća kada ga dodirujem? Hoće li u meni uvijek izazivati ovakvo usijanje? Sigurno će se moja želja malo ublažiti s vremenom. Od njegovog samog dodira, misli mi se gube dok mi njima prolazi samo jedna pomisao. Treperi mi kroz glavu. Nikada.


Podstaknuta POGLAVLJE 11

Avery mi se smiješi dok prolazim kroz raspored i standardne procedure i pravila. -

Znam da treba vremena da sve shvatiš, ali jednom kada se upoznaš sa svime, nećeš

morati promisliti dva puta o tome. Kimne mi glavom i pogleda ka Zanderu. On sjedi na kauču, skupljenih nogu uz prsa i gleda TV. -

Koja je njegova priča? – upita me tiho.

Pogledam preko ramena i nasmješim se. Još uvijek ne priča više od sporadičnih riječi, čini mi se da ide na bolje. Više komunicira sa dječacima, i vidim mu emocije na licu tamo gdje je bilo praznilo. Terapeutkinja kaže da je počeo sudjelovati, počeo je interakciju s njom. To je početak. Za napredak treba vremena. Štiteći svoju djecu poput kvočke, rijetko kad dijelim podatke o njima sa novim zaposlenima dok ne prođe neko vrijeme. -

To je Zander. Ne priča mnogo, ali radimo na tome. Bio je u teškoj situaciji i prolazi

kroz nju u sebi. Ali prevazići će on to. Ona me zbunjeno pogleda, ali ignoriram njenu zainteresovanost proučavajući sljedeće zadatke. Zazvoni zvono i neočekivan prekid me unervozi. Jax je na bejzbol treningu sa Shaneom i Connorom, pa ustanem da bih otvorila. Kada pogledam kroz špijunku, prizor na Coltonovu sestru me uhvati nespremnu. Oprezno otvorim vrata, radoznalost me ubija. -

Kakvo iznenađenje! Zdravo, Quinlan.

Trudim se nasmijati se vedro iako mi srce tuče zbog njenog prisustva. Čudi me kako tako slatka, lijepa žena izaziva takvu nervozu u meni. -

Rylee. – kimne mi, njene savršene usne ne formitraju osmijeh.

-

Došla sam razgledati mjesto prije nego doniram za novi projekat. Želim tačno da

znam za što će moj novac biti iskorišten.

Pa, zdravo i tebi! Ukočeno se nasmješim i pozovem je unutra. Makar bi me mogla udostojiti toplim pozdravom—bilo čim da rastopi svoju ledenu fasadu. Šta sam joj dođavola

učinila da bih zaslužila ovu ukočenu hladnoću? -

Bit će mi zadovoljstvo povesti te u obilazak. – prisilim se, želeći bar da je mogu

dodijeliti drugom savjetniku, ali pobjeđuju moji maniri i profesionalizam. Osim toga, osjećam da je ova posjeta nešto više od samo običnog obilaska objekta za donaciju. Zalijepim lažan osmijeh na lice.


Podstaknuta -

Molim te, prati me.

Kažem Avery da je ona zadužena da pazi dječake i nastavim pokazivati zgradu Quinlan i objašnjavati joj prednosti. Vjerovatno lupetam, ali mi nije postavila nijedno pitanje. Umjesto toga cijelo vrijeme zuri u mene mirnim i kritičnim izrazom na licu. I nakon otprilike dvadeset minuta, shvatam da inspekcija nije zbog Kuće i onog što nudimo mojim dječacima. Samo je zbog mene. Dosta mi je. Bacim pogled da se uvjerim da su djeca još uvijek s Avery vani prije nego se okrenem suočiti se s njom. -

Zašto si stvarno tu, Quinlan?

Tonalitet mi je na razini odjebi. -

Da provjerim da li ustanova zaslužuje moju donaciju. – odgovara previše slatko da bi

bilo istina. Drži mi pogled, ali vidim da zatreperi nešto u očima ledene kraljice. -

Cijenim to u ime ustanove, i mislim da su djeca dostojna toga. – kažem.

-

Ali budimo iskrene, zašto si stvarno tu? Da provjeriš je li ustanova vrijedna tvoje

donacije ili da li sam ja vrijedna tvoga brata? Quinlanine oči bljesnu kada pogodim u metu. Ponašati se zaštitnički prema bratu je jedna stvar. Znam to. Ali biti kompletna kučka je sasvim druga priča. -

Koje od toga je u pitanju?

Ona zabaci glavu i pogleda me. -

Samo pokušavam odgonetnuti tvoj naum.

-

Moj naum?

-

Da, tvoj naum.

Glas joj je neumoljiv a oči su na istoj skali intenziteta kao i Coltonove. -

Nisi tipična fufica koju Colton voda... pa pokušavam da otkrijem šta tačno želiš izvući

iz svega ovoga. Od njega. Izvrne usne dok zuri u mene. Sigurna sam da je šokiran izgled na mom licu nešto u što se može zuriti. -

Molim? – ispljunem, više nego uvrijeđeno.

-

Jesi li napadna obožavateljka? Jesi li u potrazi za ulogom u tatinom novom filmu?

Model u usponu koji bi krevetom do vrha? Jedva čekam čuti koji je tvoj izbor. -

Molim?

Zurim u nju trenutak, šok titra kroz mene pretvarajući se u bijes. -

Kako se usuđuješ—


Podstaknuta -

Oh, sada shvatam.

Usiljeno se osmjehne, sarkazam kaplje iz njenih riječi, ali sve što želim je ušutkati je. -

Treba ti njegov novac kako bi završila ovaj svoj mali projekat. – kaže, pokazujući

prostor oko sebe. -

Iskorištavaš ga kako bi dobila na glasu na taj način.

-

To je bilo ispod pojasa. – koraknem naprijed, gurnuta do te mjere da me ne

interesuje što je Coltonova sestra. Željela bih joj reći nešto gore, ali sam na poslu, i nikad ne znam kada znatiželjne uši slušaju. Ali stvarno me je iznervirala, pa bacam svoje manire kroz prozor. -

Znaš šta, Quin? Pokušala sam biti fina, pokušala sam previdjeti tvoj usrani stav i

snishodljiv prezir, ali mi je dosta. Colton je proganjao mene—ne suprotno. Ona podigne obrvu kao da mi ne vjeruje. -

Da... – nasmijem se.

-

I ja mislim da je u to teško pivjerovati, ali jeste. Ne želim nijednu prokletu stvar od

tvog brata, osim da se otvori za mogućnost da zaslužuje više od onog što je do sada imao u životu. Koraknem natrag, odmahujući glavom. -

Ne moram ti objašnjavati niti pravdati tvoje glupe optužbe. Hvala na lažnom izgovoru

za donaciju, ali ne želim tvoj novac. Ne u zamjenu za presudu o meni. Mislim da je vrijeme da odeš. Pokažem ka hodniku, tijelo mi vibrira od bijesa. Široko mi se osmjehne, sa lica joj pada maska i ispuni se toplinom po prvi puta od kada sam je upoznala. -

Ne još. Još nismo završile.

Šta? Sjajno, jedva čekam ostatak ovog stimulativnog razgovora. -

Znala sam da si prava. – osmjehne se, duboko uzdahnuvši.

-

Samo sam se morala uvjeriti da sam u pravu.

Besmislice. Da li sam nešto propustila? Toliko sam zbunjena da mi usta ostanu otvorena dok je gledam kao da je poludjela. Šizofrenično mijenjanje teme kao Colton mora da im je nasljedno. Kako samo stojim s izrazom prezira na licu, ona nastavi. -

Nikad nisam vidjela Coltona na traci takvog. Dovodi svoje fufice, razlete se kao


Podstaknuta slatkiši, ali on ne obraća pažnju na njih. Nikada ne dopušta da mu neko skreće pažnju dok je u autu. Ti si to učinila. Nikad ga nisam vidjela tako... – traži riječ. -

Opsjednutog nekom prije.

Prekriži ruke na grudima i nagne se na zid. -

A tata mi kaže da si bila u kući na plaži? A povrh svega Becks mi je rekao da si išla u

Vegas s njima? Šta je to sa ženama u Coltonovom životu koje me podcjenjuju i prave predrasude?

Opsjednut? Colton je možda rekao da ga plašim, ali ni na koji način nije izrazio ljubav niti išta slično tome. Definitivno ne opsjednut. Ja sam samo drugačija od njegovih uobičajenih, želim—nešto—zauzvrat—od—tebe—djevojaka. Ja ga palim. Plašim. Ali iz nekog razloga, bez obzira na sve to, ne izazivam u njemu želju da proba nešto više od onog na što je navikao. Nisam dovoljna da promijeni svoje navike. Neće se suočiti sa svojim demonima iz razloga što nije voljan pričati o njima. Jedini način na koji mislim da će pokazati emocije je bljesak u njegovim očima i dodiri obožavanja. Otrgnem se od misli i fokusiram se na Quinlan. Bulji u mene. Stvarno bulji u mene od čega se počnem migoljiti pod tim mirnim nadzorom. -

I tvoj zaključak je kakav, Quinlan?

-

Slušaj, koliko god Colton pokušavao izigravati gospodina Ponosonog i misli da ja

ne—sranje, moja cijela porodica... – izdahne. -

...ne zna o njegovim malim aranžmanima....

Zakoluta očima zbog gađenja na te riječi. -

To nam nije tajna. Njegova glupa pravila i seksistički načini divljanja. I koliko god se

ne slagala s njim i njegovim ludorijama, znam da je to jedini način na koji on misli da može imati vezu...njegova potreba da se tako bori sa svojom prošlosti. Oči zadržava na mojima i znam da je to njen način da se izvine u ime svoga brata. Zbog onog što misli da mi može dati. I zbog činjenice da se boji čak i probati. -

Zar je bilo tako strašno? – prošapćem, već znajući odgovor.

Konačno joj blagost ispuni pogled i vidim kako joj tuga preplavljuje oči. Kimne glavom suptilno. -

Rijetko priča o tome, i sugurna sam da ima dijelova koje nikad nije izgovorio, Rylee.

Iskustva koja čak ne mogu ni zamisliti. Spusti pogled na svoje pink nokte i skupi ih u šaku.


Podstaknuta -

Imati roditelje koji te ne žele je dovoljno teško da se uhvatiš u koštac kada te usvoje.

Colton... Colton je imao toliko toga da prevaziđe. Odmahne glavom i vidim da se bori koliko toga da mi otkrije. Podigne pogled, očiju bistrih još uvijek u konfliktu. -

Osmogodišnjak, tako gladan—zaključan danima u sobi dok mu je mama radila Bog

zna šta—koji je nekako pobjegao i otišao u potragu za hranom, srećom kolapsirajući na tatinom pragu. Udahnem, srce mi ubrzava, duša me boli, a vjera u ljudskost mi se raspada. -

To je samo mali odlomak njegovog pakla, ali to je njegova priča da ti je kaže, Rylee.

Ne moja. Samo dijelim da imaš uvid u ono kroz što je prošao. Zbog strpljenja i upornosti koje će ti trebati. Kimnem s razumijevanjem, nesigurna šta da kažem ženi koja me malo prije grdila, a koja me sada savjetuje. -

Dakle...

-

Dakle, morala sam se uvjeriti da si iskrena. – ponudi mi ispričavajući osmjeh.

-

I sada kada sam to učinila, htjela sam dobro pogledati ženu koja bi mogla biti ta koja

će ga učiniti cijelim ponovno. Njene me riječi obore. -

Iznenadila si me. – priznam joj, nesigurna šta još da kažem.

-

Znam da sam bila pomalo prestroga, drska što sam došla čak ovdje...ali volim

Coltona više nego išta na svijetu. – nježno se nasmije na spomen njegovog imena. -

I samo ga pazim. Želim mu sve najbolje.

To mogu razumjeti. Odgurne se od zida i stane pred mene. -

Vidi, ako pogledaš ispod tog predivnog grubog vanjskog izgleda.. unutar njega je

uplašeni dječak koji se boji ljubavi. U jednoj minuti tako jako iskazuje ljubav da bi naredne mislio kako je nije dostojan. Mislim da se boji voljeti nekoga jer zna da će taj neko otići. Vjerovatno će te povrijediti kako bi ti dokazao da ćeš... – odmahne glavom. -

... i zbog tog pakla, izvinjavam se zbog onog što mogu reći, zaslužuješ bolje od toga.

Njene riječi me udare u punoj snazi. Razumijem malenog dječaka unutar njega jer imam dvorište puno takvih koji imaju vlastite probleme. Samo bih voljela da su imali ljubav kakvu očigledno Colton ima s Beckettom i Quinlan. Nekog ko će se zauzeti za njih i biti uz njih jer


Podstaknuta im žele samo najbolje. Ova ljubav—ovaj zaštitnički osjećaj—razumijem. Quinlan posegne za mojom rukom i stegne je. -

Mnogo volim svog brata, Rylee. Neki bi rekli da sam obožavala tlo kojim je hodao

dok je odrastao. Posegne za torbom i nešto vadi, skidajući pogled sa mene. -

Žao mi je zbog upada. Stvarno ne bih trebala biti ovdje...uplitati se.

Odjednom izgleda posramljeno dok kreće ka vratima. Ispruži ruku i stavi mi ček u ruku. Ponovo me pogleda u oči, i po prvi puta u njima vidim prihvatanje. -

Hvala ti na odvojenom vremenu, Rylee.

Prođe kraj mene, pa zastane, i okrene se k meni. -

Ako budeš imala priliku, brini se o mom bratu.

Kimnem glavom, i sve što mogu izgovoriti je ukočeno 'zbogom', dok mi je glava u vrtlogu haosa zbog njenih neočekivanih otkrića.


Podstaknuta POGLAVLJE 12

Vrisak me probudi u sred noći. To je zadavljen, divlji vrisak koji postaje viši i viši dok ne uspijem izaći iz svoje sobe. Jurim kroz kuću prema tom strašnom zvuku, Dane i Avery odmah iza mene, naša stopala lupaju od hitnosti. -

Maaamaaaaa! – Zander vrišti. Uletim kroz vrata njegove sobe dok se srceparajući

zvuci odbijaju od zidove. On se trese u krevetu. -

Neee! Neee!

Čujem Shaneov panični glas u hodniku, dok pokušava pomoći Dane da umiri djecu koja su se probudila i uplašila. Kroz misli mi prođe kako su noćne more u ovoj kući tako česta pojava da se Shane više i ne obazire na njih. Ali baziram se na Zandera, znajući da će Dane umiriti Shanea i ostale dječake. Čujem Dane kako govori Avery da mi pomogne ako trebam.

Dobrodošla u svoju prvu noć u Kući, Avery. Pažljivo sjednem na Zanderov krevet. Tijelo mu drhti i koprca se ispod plahte, lica mokrog od suza, postelje vlažne od znoja, i uplašeni jecaji mu bježe iz dubine grla. Nepogrešiv miris njegovog zastrašujućeg straha guši u sobi. -

Zander, dušo. – zapjevušim, pažljivo pazeći da ne povisim glas i još više povećam

nasilje koje ga proganja u noćnoj mori. -

Ovdje sam. Ovdje sam.

Ne prestaje plakati. Posegnem da ga protresem kako bi se probudio ali me iznenadi kada me surovo odbaci od sebe, šakom me udarajući u jagodičnu kost. Registrujem bol tačno pod okom, ali ga otresem, zbog potrebe da probudim Zandera kako bih ga spriječila da naudi sebi. -

Tata, ne! – prošapuće tako bolno da mi suze odmah krenu na oči. I bez obzira što je

to samo san koji se ne može legalno iskoristiti, Zander je upravo potvrdio sumnje da mu je otac ubio majku. Pred njegovim očima. Borim se da ga obgrlim rukama. Bez obzira što je malen, toliko je snažan od adrenalina. Uspijem ga obgrliti i priviti na prsa, mrmljajući mu cijelo vrijeme. Puštajući ga da zna da sam tu i da ga neću povrijediti. -

Zander, u redu je. Hajde, Zand, probudi se.

Šapćem mu iznova i iznova, sve dok se ne probudi. Bori se da ustane i izvuče iz mog zagrljaja, očima pretražujući sobu kako bi se orjentisao gdje je. -

Mama? – promrmlja u takvom očaju da mi se srce raspadne u milion komadića.

-

U redu je, ja sam tu, dušo. – smirujem ga, trljajući mu rukom leđa.


Podstaknuta Pogleda me, očiju crvenih i otečenih od plača i padne mi u naručje. Drži me u takvom očaju i znam da bih učinila sve da mu izbrišem pamćenje na tu noć, samo kada bih imala priliku. -

Želim svoju mamu. – plače, ponavljajući iznova i iznova. To je prva rečenica koju

sam čula da je ikada izgovorio a nemam se zbog čega radovati. Ne postoji ništa kako bih ga ohrabrila niti usrećila. Ostajemo zbijeni jedno uz drugo, ruku čvrsto obmotanih sve dok me njegovo mirno disanje ne uvjeri da je ponovno zaspao. Lagano ga pomjerim da legne na krevet, ali kada pokušam provući ruke ispod njega, još jače me stegne. Ne padamo u dubok san sve dok sunčeve zrake ne zavire kroz zatvorene mini-roletne.


Podstaknuta POGLAVLJE 13

Brujanje motora mi vibrira kroz tijelo dok polahko klizim u četvrtu krivinu. Jebemu. Nešto nije u redu. Nešto je isključeno. Popustim više nego je potrebno, dok izlazim iz krivine. -

Šta se dešava? – Beckettov zaglušujući glas ispuni mi uši.

-

Jebi ga, ne znam. – ponovno se vratim u brzinu dok pokušavam shvatiti šta mi

govori. Svaki drhtaj. Zvuk. Svaki udar mog tijela. Usmjerim pažnju da otkrijem šta je otpalo— nešto zbog čega se ne ponaša onako kako bi trebala. Ne mogu da shvatim šta propuštam, što bi mi moglo izmaći i koštati nas trke. Ili prvog zida. U glavi mi bruji od stresa i koncentracije. Prolazim kroz početnu/završnu crtu, tribine na desno od mene su pravi kolorit boja. Zamućenost kako i ja živim svoj život. -

Je li...

-

Koliko predopterećenja u diferencijalnoj? – zahtjevam dok skrećem u prvu krivinu.

Stražnja strana automobila počinje da klizi dok pritišćem gas, ubrzavajući ga do maksimuma. Tijelo mi automatski osjeća pritisak zbog siline. -

Možda su kvačila? Zadnja strana klizi na sve strane.

Kažem mu, dok pokušavam vratiti auto pod kontrolu prije ulaska u drugu krivinu. -

To nije mogu....

-

Ti voziš jebeno auto sada, Becks? – lajem u mikrofon, rukama stežući volan od

frustracije. Beckett očigledno shvata moje raspoloženje, jer utihne preko radija. Misli mi se vraćaju na noćnu moru od sinoć. Na to što nisam mogao pričati s Rylee jutros kada sam nazvao. Zbog potrebe da joj čujem glas kako bi mi pomogla očistiti ostatke iz uma. Prokletstvo,

Donovan, vrati glavu na stazu. Iritacija- na sebe, na Becketta, na jebeno auto—tjera me da guram papučicu jače nego što bih trebao. Sjeban pokušaj da iskoristim adrenalin kako bih nadglasao glavu. Znam da je Becks sada izvan sebe, misleći da ću je spaliti. Spaliti svo vrijeme i preciznost koje smo uložili u ovaj motor. Približavam se trećem skretanju i jedan dio mene poželi da ga nema. Samo pravac kojim bih mogao nastaviti, sjeći vjetar, i prekinuti sranja u glavi—strah koji mi stišće srce. Pojuriti za mogućnosti koja mi je tačno pod prstima. Ali nema je. Samo još jedno prokleto skretanje. Hrčak na prokletom točku. Prebrzo dođem do krivine, glave potuno sjebane da bi bila na traci. Svjesno pokušavam zapamtiti da ne ispravim previše zadnjicu auta ali gubim se i kliznem u desno, previsoko driftajući. Drhtaj


Podstaknuta straha mi prožme kičmom kad nisam siguran da li ću se uspjeti na vrijeme izbalansirati kako ne bih poljubio barijeru. Beckett psuje preko radija, kada se izvučem za dlaku, pa opsujem i ja glasno. Jedino tako sam mogao naglas izraziti strah koji mi je uzdrmao sistem. Adrenalin, moj trenutni lijek, vlada dok ne realizujem glupost koju sam upravo počinio. Treba mi nekoliko trenutaka da se saberem. Jebaji me. Gotov sam. Ne bih trebao biti u autu sada. Glupo je od mene što sam na stazi kada mi glava nije u funkciji. Olakšam na četvrtom skretanju, usporavam kada se približim svom timu iza zida. Ugasim motor i glasno izdahnem. Svi samo stoje, niko ne prilazeći, dok otvaram kacigu i iskopčavam volan. Podignem kacigu kad mi je neko istrgne iz ruke. -

Pokušavaš se ubiti tamo? – Beckett galami dok uklanjam fantomku i zaštitu za uši.

Sada znam zašto je ekipa ostala iza zida. Svi su navikli na brutalnu iskrenost među nama. Znaju kada se skoniti s puta. -

Onda to učini kada si prokleto sam. Ne pod mojim nadzorom!

Ljut je i ima svako pravo biti, ali jebemu sve ako mu to kažem. Samo zurim u njega, blagi osmijeh mi se pojavi u kutovima usana na mog najstarijeg prijatelja. Pokušaj izazivanja kako ne bi primjetio podrhtavanje mojih ruku. Dokaz da sam se usrao od straha, koji bi samo dolio vatru na njegovu brigu. O čemu sam dođavola mislio kada sam ušao u auto razbrkanih misli? Samo me gleda, stisnute vilice i pognutih ramena prije nego odmahne glavom, okrećući mi leđa, odlazeći od mene. U trenutku kada Becks zađe za ugao, ekipa se odmakne od zida i nastavi sa poslom, a ja se izvučem. Drago mi je što su me se klonili, svi očigledno navikli na moje neraspoloženje kada testiranje propadne. Pređem rukom preko lica i kroz znojem natopljenu kosu. Krenem istim putem kao Becks, znajući da je imao dovoljno vremena da se smiri kako bismo pričali. Možda. Sranje. Ne znam. Kada su stvari zategnute među nama, ostali to osjete. Ne smijem dozvoliti da me to prati u novu sezonu. Krenem ka kombiju i popnem se uz stepenice. Sjedi u naslonjaču preko puta vrata, nagnut naprijed s laktovima na koljenima. Samo me pogleda i odmahne glavom, i odmah me udari krivica što sam mu oduzeo godine života svojim nepromišljenim ponašanjem. -

Šta je dođavola to bilo? – pita tihim glasom—glasom razočaranog roditelja.

Otkopčam odijelo do pojasa i ostavim rukave da vise, prije nego skinem i majcu i padnem na kauč. Zatvorim oči, tako da mi je glava na jednom naslonjaču za ruke, a stopala na drugom. Tako sam umoran. Treba mi san da nije ispunjen sjebanim snovima koji mi se stalno vraćaju od onog jutra s Rylee. Ja sam jebeni nered. Ne mogu razmišljati.


Podstaknuta -

Ne znam, Becks. – izdahnem.

-

Glava mi nije bila na pravom mjestu. Nisam smio da—

-

Prokleto si u pravu da nisi smio. – galami.

-

To je bila glupa jebena akrobacija, i ako je ikad više ponoviš—uđeš u auto kada ti

glava nije bistra—možeš sebi slobodno naći drugog vođu tima. Škripa stolice daje znak da je ustao. Kuća na točkovima se potrese kada zalupi vratima i ode. Držim oči zatvorene, toneći u kvrgavi kauč, želeći samo da zaboravim, želeći da razgovaram s Rylee ali znam da sigurno spava nakon noći koju je imala. Ne znam zašto sam se uspaničio jutros kada nisam mogao doći do nje. Um mi je odmah skrenuo na nesreću koju je doživjela. Zarobljenu u skrhanom autu. Sama i uplašena. Grudi su mi se stezale sve dok mi Haddie nije dala fiksni broj Kuće. Osjećao sam se bolje—i gore—nakon razgovora s Jacksonom o Zanderovoj noćnoj mori. Jadni jebeni klinac. Noćne more mogu biti jebeno brutalne. Tako te unazaditi i još više se zajebavati s uspomenama. Pogoršati ih. Zapamtiti stvari koje ne bi trebao. Koje ne bi ni htio. Niti želio. Ali barem je imao Rylee da ga utješi, ostane s njim, i zadrži demone na odstojanju svojim nježnim glasom i umirujućim dodirom. Upravo ono što mi je trebalo sinoć. I što mi još uvijek treba danas. Uzdahnem na pomisao na nju, želeći je na najgori... i na najbolji način. Nasmijem se naglas samom sebi u praznom kombiju. Ne shvatam šta više želim, san bez snova ili čuti Ryleen glas. Sranje, mora da sam skroz pukao kada je sve što želim od Rylee je da joj čujem glas. Odmahnem glavom i protrljam rukom lice, osjećajući se kao pičkica zbog svojih misli. Šta bih sve dao samo da se vratim nekoliko mjeseci unazad kada mi je san tako lahko dolazio. Kada su mi kurac i jaja bili čvrsto pričvršćeni i pod kontrolom mojih misli. Kada je izbor između sna, seksa, ili želja da čujem glas specifične žene bila besmislica; kada je nekoliko sati neobaveznog seksa dovodilo do besanog zaborava. Dvije muhe jednim udarcem. A ženski

glas? Koga je bilo briga je li pričala ili radila išta svojim ustima sve dok ih je široko otvarala i gutala bez refleksa za povraćanjem. Rylee mi prođe mislima. Njena tamna kosa na bijelom jastuku dok se pokrećem iznad nje. Izgled njenog lica—razdvojene usne, raširene oči, rumeni obrazi—dok ulazim u nju. Kako se steže oko mene dok svršava. Jebena vudu pičkica. Kurac mi se diže od pomisli—od potrebe, ne želje—ali me iscrpljenost preplavljuje, i cijelog me guta u zaborav.

Spiderman, Batman, Superman, Ironman.


Podstaknuta Spiderman, Batman, Superman, Ironman. Trznem se iz more, dezorjentisan u vremenu i prostoru. Srce mi tuče u ušima. Muka mi je u stomaku. U glavi odmah zaboravljam detalje, ali kandže noćne more me drže u šaci protiv moje volje, vukući me natrag ka otrovnim uspomenama. -

Ti boga!

Vičem u praznom kombiju dok se prisiljavam smiriti i disati. Probam zaboraviti strah koji nikad neće nestati. Nikad. Strah prelazi u bijes dok uzimam najbližu stvar, nečiju kacigu i bacim je iz sve snage. Tup udarac koji čini nimalo ne ublažava moje stanje, ali to je sve što mogu učiniti. To je bio moj jedini način ispuštanja. Bespomoćni sam talac otrova u meni. Znoj mi curi niz obraze. Jebeno sam natopljen. Miris straha me ponovo obuzima i stomak mi se prevrće od muke. Sranje! Ustanem s kauča i svučem protupožarno odijelo kao da je u vatri. Treba mi tuš. Moram očistiti prljavštinu sa staze i imaginarnu mrlju njegovog dodira na sebi. Voda me prži. Sapun mi ne sapire uspomene. Pritisnem čelo o akrilnu kabinu, puštajući vodu da klizi niz leđa. Tjeram mozak da se isključi i odmori na samo pet jebenih minuta tako da bih imao tren tišine. Ryleene riječi mi se ponavljaju u glavi, maltretiraju me, ispituju, tjerajući me da se pitam da li je rješenje dopustiti da se bojim otrova koji će me pojesti. Zabijem pesnicu u zid, zvuk se rezonuje kroz moje sjebane misli. Izvučem se ispod tuša, obmotam ručnik oko struka, i zgrabim mobitel. Moram učiniti to prije nego izgubim hrabrost. Prije nego se predomislim razmišljajući o posljedicama. Odgovori kojih se bojim pronaći. Istina zbog koje se bojim da ću propasti. Utipkam broj i progutam muku, pripremajući se svakim zvonom koje odzvoni. -

Colton? Mislio sam da si danas na testiranju?

Ispuni me toplina na zvuk njegovog glasa, zbog prizvuka zabrinutosti u njemu. A onda straha. Kako će se nositi s pitanjem koja moram postaviti? Onim koje Rylee misli da će mi pomoći, koje će mi ublažiti težinu na duši i mučenje u glavi. Bojim se pitati čovjeka o ženi koja mi je sve opljačkala. Moju mladost. Nevinost. Povjerenje. Sposobnost da volim. -

Sine? Je li sve u redu?

Briga mu se prikada u glasu kao rezultat moje šutnje. -

Colton?

-

Tata... – davim se, osjećam se kao da mi se grlo davi u pijesku.

-

Plašiš me, Colt...


Podstaknuta Zatresem glavom da se saberem. -

Izvini, tata...dobro sam. U redu sam.

Čujem kako glasno izdahne, ali ostaje tih, dozvoljavajući mi trenutak da se priberem. Zna da nešto nije kako treba. Osjećam se kao da mi je trinaest i da sam ponovno zabrljao. Ispuni me taj adoloscentni strah—strijepnja ako gurnem previše ili zabrljam još jednom, da će me poslati nazad. Neće me ponovo željeti. Smiješno je to što sam mislio da sam se oslobodio ovog straha još odavno, ali dok se pitanje važe na mom jeziku, on se ponovo vraća. Strah. Nesigurnost. Potreba da se osjećam željenim. Strah mi davi riječi. -

Ja..uh..samo sam imao pitanje. Ne znam kako da ga stvarno postavim...

Tišina ispuni liniju i znam da se tata pita koji me vrag spopao. Zašto se ponašam kao dječak kakav sam nekad bio. -

Samo pitaj, sine.

To je sve što kaže, ali njegov ton—umirujući, prihvaćajući—govori mi da zna da me nešto vratilo u to vrijeme. I iako je sve što osjećam strah i nesigurnost, sve što čujem je strpljenje, ljubav, i razumijevanje. Udahnem i drhtavo izdahnem. -

Znaš li šta joj se desilo? Gdje je? Šta joj se dogodilo?

Ruka mi se trese dok je provlačim kroz kosu. Ne želim da pomisli ili brine da je želim pronaći i... ne znam šta s njom. Pomirim? Nikako. Nikad. Ali me plaši da pomisao na nju— samo pomisao na nju—me može ugroziti. Da me može sjebati više od snova. -

Nema veze, ja...

-

Colton...u redu je.

Uvjerenje mu ispuni glas. -

Samo ne želim da pomisliš...

-

Ne mislim ništa. – smiruje me na način na koji samo otac može.

-

Udahni, Colton. U redu je. Čekao sam dugo da pitaš—

-

Nisi ljut?

Jedini strah koji imam izlijeće iz usta. -

Ne. Nikad.

Uzdahne. Osjećam kao da mi se stotinu kila podiglo s prsa. Oslobodio sam se straha da pitam. -

Stvarno?

-

Prirodno je da se pitaš. – uvjerava me.


Podstaknuta -

Normalno je da želiš znati o svojoj prošlosti i—

-

Znam sve što trebam znati o svojoj prošlosti—

Riječi mi izlete šapatom prije nego ih mogu zaustaviti. Tišina ispuni liniju. -

Ja samo...jebena Rylee... – promrmljam očajno.

-

Ponovo imaš noćne more, zar ne?

Borim se da odgovorim. Želim mu reći jer osjećam obavezu da budem iskren nakon svega što je učinio za mene, ali istovremeno osjećam i potrebu da slažem, da ne bi brinuo zbog sjećanja koja su mi obilježila djetinjstvo. Da se ne bi podsjetio kako su bile štetna. Kako ne bi saznao sve što se desilo. -

Vidio sam ti u očima kada sam se vratio iz Indonezije. Jesi li dobro?

-

Dobro sam, tata. Rylee me upitala da li znam šta je bilo s njom. Da kada bih znao

možda bih zatvorio to poglavlje. Mogao bi zatvoriti ta vrata... Nekoliko trenutaka šuti. -

Neko sam vrijeme pratio dešavanja u vezi nje. Želio sam se pobrinuti da kada izađe

iz zatvora da te ne pronađe ili ti ne pravi probleme kada si napokon počeo biti bolje. Prestao sam otprilike prije deset godina. – priznaje. -

Ali mogu nazvati istražitelja kojeg sam prije zvao, on će znati njene navike prije nego

bilo ko drugi—i vidjet ćemo šta može otkriti. Ako je to ono što želiš... -

Da. Hvala. Ja samo...

-

Nemaš potrebe objašnjavati, Colton. Uradi sve što je potrebno da ispuniš taj komadić

koji si oduvijek smatrao da ti nedostaje. Mama i ja smo znali da će ovaj dan doći, i želimo da učiniš sve kako bi pronašao mir. Mi smo u redu s tim. Stisnem vrh nosa i zatvorim oči, boreći se protiv opekotina koje peku iznutra. -

Hvala, tata.

Ne postoji ništa drugo što bih mogao reći čovjeku koji mi je dao život nakon što sam bio mrtav svojih prvih osam godina postojanja. -

Naravno, sine. Nazvat ću te kada budem znao bilo kakve novosti. Volim te.

-

Hvala, tata. I ja tebe također.

Taman sam ured poklopio kada ponovo progovori. -

Colton?

-

Da?

-

Ponosan sam na tebe.


Podstaknuta Glas mu podrhtava od emocija, od čega progutam glasno. -

Hvala.

Prekinem vezu, bacim mobitel na sto, i nagnem glavu na zid. Glasan izdah koji izdahnem ne pomaže da se imalo opustim. Sjedim trenutak, znajući da se trebam izviniti Beckettu i da želim Rylee na najgori način. Trebam nešto da razbistrim glavu. Ideja me udari kao munja, i ustajem, oblačim se, izlazim iz kombija u manje od pet minuta. Vidim dečke kako rade u garaži, ali ne mogu pričati ni s kim trenutno. Ne želim. Uđem na parking gdje je parkirana moja omiljena beba- Sex. Ne zastanem ni tren da bacim cijenjen pogled na čiste linije i besprijekornost jako crvenog motora F12, ali ću zasigurno za minut uživati u njenoj brzini. Penjem se za volan i kada motor zatutnji u život, osjećam kako se djelić mene vratio u normalu. Prozujim kraj garaže, hvatajući Beckettov nezadovoljan pogled—jebeno tvrdoglavo

kopile—i izađem na traku. Pojačam zvuk i The Distance ispuni zvučnike. Savršeno jebena pjesma. U trenu kada izađem na autoput 10 i vidim da je prazan u ovo doba dana, stisnem gas i poletim. Letim brže nego je sigurno ali osjećaj—razbistri mi glavu, i oslobađa me napetosti u svim pravcima. Sex me nikad ne iznevjeri kada je najviše trebam. Do trenutka kada pristupim saobraćaju, glava mi je bistrija a um pribran. Uzmem telefon i obavim poziv.


Podstaknuta POGLAVLJE 14

Dok gledam Zandera s tutoricom kako rade na spelovanju riječi, čujem kako se ulazna vrata otvaraju s treskom. Uzbuđeno čavrljanje dječaka ispuni hodnik. Obično su takvi kada dođu kući, ali današnja buka je izvan normale. Tolika da Zander skloni pogled sa papira i podigne obrve na mene. Zack zatetura iza ćoška, toliko uzbuđen da muca—kao što to i čini kada je previše uzbuđen. -

Ry-Rylee i Za-Zander...požurite i spremite se!

-

Nema trčanja u kući Zack. – upozorim ga.

-

O čemu pričaš?

Ostali dječaci ulete u dnevnu prije nego je uspio odgovoriti. Gledam ih preko da ih izgrdim zbog trčanja u kući kada mi glas zamukne. Na ulazu u sobu stoji Colton. Nemaran. Seksi. Razarajući. Te tri me riječi od jednom pogode od pogleda na njega. Znam da je glupo. Prošlo je samo četiri dana od kako sam ga vidjela ili pričala s njim, ali sada kada je tu, postanem svjesna koliko mi je zapravo nedostajao. Koliko sam ga željela vidjeti. Biti mu blizu. Čuti mu glas. Ponovo se povezati s njim. Toliko o tome da mi je potreban prostor kako bih razbistrila glavu. Upijam ga, očima klizeći uz njegovo tijelo. Kada mu sretnem oči, spori, nakrivljen osmijeh mu se pojavi u uglu usne, od čega mu se rupica koja mi je neodoljivo privlačna, produbljuje. Kunem se da mi srce preskoči zbog tinjajućeg pogleda u njegovim očima. Glasno progutam pokušavajući povratiti ravnotežu, koju mi je poljuljao. Zurimo jedno u drugo, uzbuđena priča dječaka blijedi dok pričamo bez razgovora. Kyle me uhvati za ruku, razbijajući trans među nama. -

Colton nas vodi na karting stazu! – uzvikuje, uzbuđenje pleše u njegovim očima.

-

Vodi, zar ne? – upitam, podižući obrve nazad na Coltona.

-

Da, vodi. – kaže Colton dok zakorači k meni, njegov nakrivljeni kez je u punom

megavat kapacitetu. -

Idite ostavite stvari i ulazite u kombi. Jackson čeka.

Oči mi se rašire od njegovog kometara, i pitam se kako je ovo organizirao. Colton se okrene i pogleda u Zanderove oči pune nade. -

Hej, Zander, mislio sam da bi vam dobro došao odmor od ovih školskih obaveza.

Znam da je to bitno, ali ponekad muškarac treba odmor, zar ne misliš tako?


Podstaknuta Zanderove oči narastu velike kao tanjiri, a usta mu se razvuku u veliki osmijeh. Čudo je kako osmijeh može ukloniti ozbiljan trag na njegovom plemenitom licu poslije noćne more. -

Hajdemo ti obući patike i možemo poći za ostalima u kombi. Ideš? – upita.

Zander skoči i potrči k svojoj sobi, i ugušim upozorenje o trčanju. Izvinem se tutorici koja krene poslom očiju zamućenih od pogleda na Coltona. Jadnica. Kada izađe, čujem dječake kako idu prema vratima s guštom. Tek tada mi Colton priđe i stisne me uz kuhinjski sto. Pritisne kukove uz mene istovremeno kada mu usta hvataju moja u vrtoglavi, raspamećujući poljubac. Bože, nedostajao mi je njegov okus. Poljubac je kratak da bi zadovoljio četiri dana želje. Kada nam se usne razdvoje, čvrsto me obgrli—prepun tihog očajanja. Drži me uz sebe, lica zakopanog u moj vrat, i čujem kako me udiše povraćajući snagu iz naše povezanosti. -

Hej, - promrmljam kad pritisne ruke na moja leđa.

-

Jesi li dobro?

-

Da. – izdahne. – sada jesam.

Njegovo promrmljano priznanje me pogodi. Pogodi duboko skrivene dijelove u meni koji se još uvijek nadaju. Konačno me pusti kada začuje glasove u hodniku. Pogledam ga u lice kroz njegovu ljepotu od koje još uvijek gubim dah. Primjetim tamne podočnjake ispod umornih, opreznih očiju. Ne spava. Još noćnih mora? Ne znam niti ga želim pitati. Reći će mi sam ako bude želio. Kada bude mogao. Gledam ga trenutak i pokušavam shvatiti šta je to drugačije na njemu. Tek kada nagne glavu upitno posmatrajući moje procjenjivanje, tada me pogodi. Obrijan je. Podignem ruku i pređem preko vilice, lice mu uranja u moj dodir. Ima nešto u ovoj gesti i onom malom priznanju od malo prije od čega mi srce nabuja. -

Šta je ovo? – pitam, natjeravši se da izbistrim oči od emocija koje pršte iz njih.

-

Tako glatka i obrijana.

-

Ne sluti na dobro raditi reklamu sa tolikom bradom. – usiljeno se osmjehne, prelazeći

dlanovima gore-dolje po mom torzu. Plameni želje se bude u dnu mog stomaka od njegovih dodira. Glasno se nasmijem. -

Razumljivo. Pa, sviđa mi se, - pređem rukom još jednom preko vilice, kada se on

namršti. -

U redu je, Šampione, i dalje izgledaš kao loš momak i bez dlaka. Uostalom, spavat

ću s nekim drugim osim s ovim zapuštenim muškarcem na kojeg sam gubila vrijeme. Zlobno se nasmješi.


Podstaknuta -

Gubila vrijeme, ha? - napravi korak prema meni, požuda se jasno miješa s humorom

u njegovim očima. Svaki atom u mom tijelu se napne od predatorskog kretanja njegovog tijela. Moj Bože.

Uzmi me, želim mu reći. Uzmi svaki dio koji do sad nisi ukrao, uzeo, ili zaposjeo. -

Oh, svakako. On je buntovnik... – naboram nos, igrajući se.

-

I definitivno ne padam na tipove loših dečki.

-

Ne? – ovlaži usne brzim prelaskom jezika preko njih.

-

Na kakve tipove obično padaš?

Đavolski osmijeh mu se pojavi u uglovima usana dok poseže da mi dodirne lice, i u trenu nestane. Oči mu se suze kada primjeti modricu od Zandera na obrazu. Puder je vjerovatno spao. -

Ko ti je ovo učinio? – zahtjeva, rukama mi obuhvati vrat, naginjući glavu u stranu

kako bi provjerio ozbiljnost modrice. -

Je li ovo Zander učinio sinoć?

Uplašim se od njegovih riječi. -

Da, desilo se. – slegnem ramenima.

-

Kako znaš za to?

-

Jadni jebeni klinac. – odmahne glavom.

-

Jutros sam te zvao. Još uvijek si spavala nakon provedene noći uz Zandera. Nismo

se čuli i zabrinuo sam se. Zastane i te riječi—priznanje da se brine za mene dolaze na petama u toliko riječi koje znače da me treba—pale mi dušu od čega mi se usne automatski razvuku. -

Pa sam nazvao Kuću i Jackson se javio. Rekao mi je šta se desilo.

Nagne mi bradu kako bi ponovo pogledao modricu. -

Jesi li sigurna da si dobro?

-

Da. – odmahnem glavom, njegova briga je simpatična.

-

Pa, pomislio sam da bi djeci godio odmor kako bi zaboravili prošlu noć.

Negne se i pređe preko mojih usana. -

I stvarno sam te želio vidjeti. – mrmlja bez daha, riječi me pucaju pravo u srce i šire

se u svaku poru. Kako može reći da se ne bavi romantikom kada ležerno izgovara neočekivane stvari? -

Imam poslovne obaveze večeras, tako da nemam puno vremena, ali sam želio malo


Podstaknuta zabave i da se oslobodim stresa. Suptilno odmahne glavom, i vidim nagovještaj tuge duboko u njegovim očima. -

Osim toga, dan je bio naporan i morao sam otići. Učiniti nešto da se opustim.

-

Sve u redu?

-

Ništa što bi te trebalo brinuti. – prisiljava se na čvrst osmijeh, nagne, i poljubi mi vrh

nosa. -

Uostalom, mislio sam da će i dječaci uživati.

-

Sigurna sam da hoće. – kažem mu.

-

Moram otići po torbicu.

Krenem ka sobi za osoblje kada čujem Zanderov glas kako me doziva sa suprotne strane kuće. Zastanem sa širokim osmijehom na licu, jer me zvao imenom kao i ostala djeca u kući. Sretna sam. -

Šta je bilo, Zand? – upitam.

-

Patika. – samo jedna riječ. Ali je riječ. Ali komunicira što je najbitnije. Još jače se

nasmijem i Colton isto u razumijevanju. -

Idi po torbicu. – kaže mi. – Ja ću mu pomoći.

-

Siguran? – pitam, ali on je već zamakao za ugao.

Pokupim stvari, zaključam stražnja vrata, i krenem izaći. Blizu hodnika, čujem mrmljanje. Koraknem bliže i zastanem kada čujem da Colton i Zander pričaju o prošloj noći. Znam da ne bih trebala prisluškivati—da treba da odem i ostavim im malo privatnosti—ali probudili su mi radoznalost. A kada čujem da Colton kaže: -

Znaš, prije sam imao jako loše snove, Zander. – znam da ne idem nigdje.

Ne vidim ih ali imam osjećaj da Zander nekako shvaća Coltona, jer on nastavi. -

Kada sam bio mali, desile su mi se strašne stvari, također. I bojao sam se. Jako. –

čujem ga kako uzdiše. -

A kada se tako bojim, znaš li šta kažem kako bih prestao? U glavi bih ponavljao:

Spiderman. Batman. Superman. Ironman. Govorio bih to iznova i iznova. I znaš šta? Kada bih jako, jako stisnuo oči—ovako—pomoglo bi. Stojim u hodniku slušajući čovjeka koji je tako sjeban i koji se zarekao da nikada neće imati vlastitu djecu, a tako je nevjerovatan s njima. Pogotovo sa slomljenima. Onim koji ga najviše trebaju. Koji ga najbolje razumiju. I koje on razumije više od ikoga. Osjećam jaku bol u stomaku, i odgurnem osjećaje onoga što nikada ne može biti. Za mene. I s njim. Onda me


Podstaknuta najbolji zvuk izvuče iz samosažaljenja. Slabašan je ali je osmijeh koji mi topi utrobu. Voljela bih da vidim šta mu Colton čini od čega se smije. Koju je barijeru srušio pa je dobio takvu Zanderovu reakciju? -

Znaš šta? Otkrit ću ti još jednu tajnu...čak i sada—kada sam odrastao—kada ružno

sanjam ili se jako plašim, još uvijek to govorim. Kunem se... Colton se nasmije, i ja koraknem k vratima. I ono što vidim ostavi me bez daha. Colton sjedi na krevetu a Zander mu sjedi na krilu, gledajući ga sa strahopoštovanjem. S nježnim osmijehom na usnama. Colton podigne pogled na djelić sekunde kada primjeti da sam ušla, blagi osmijeh na usnama mu se raširi, pa vrati pozornost na Zandera. -

Da još uvijek pomaže. Sada, jesi li spreman za karting i da me pobijediš?

Colton pogleda u mene i široko se osmjehne. -

U redu, hajde onda u kombi! – kažem mu.

Ponovo pogleda u Colltona i kimne mu glavom još jednom prije nego skoči i otrči k ulaznim vratima. Colton ostane sjediti trenutak, i samo zurimo jedno u drugo. Tiha razmjena koja mu govori da sam ga čula i njegova da mu je drago zbog toga. Ta razmjena—gledajući ga sa Zanderom—je slomila zaštitni zid oko mog srca u milion komadića i ljubav je počela curiti iz pukotina. Odmahnem glavom kako bih rastjerala sve stvari koje bih mu htjela reći i pružim mu ruku. Polahko se digne i poluosmjehne se. -

Hajde. – uzme me za ruku.

-

Misliš li da bi me mogla pobjediti u utrci?

-

Znam da te mogu izbaciti iz gaća. – sugestivno odgovaram.

Zakikoće se na moj komentar. -

Koliko god da mi se sviđa tvoje razmišljanje, Ry, bit ćemo okruženi gomilom ljudi.

Pustim mu ruku, i obgrlim mu torzo, žudeći za njegovim tijelom. Ja sam ta koja sada treba da ga osjeti uz sebe. Nasmije se na iznenadni napad. -

Mislila sam da te pali biti perverzan među gomilom. -prošapćem mu uz uho.

-

Slatki Isuse, ženo. – zastenje.

-

Znaš šta reći da bi se digao.

Poljubim ga otvorenih usta u dno vilice. -

Znam. Šteta što ćemo biti okruženi sa sedam malih dječaka koji prate svaku tvoju

riječ, inače bih ti dopustila da zagrebeš tu svrbež koju sam izazvala. -

Bože, takva si provokatorica. – smije se dok hodamo k ulaznim vratima. Pusti me


Podstaknuta kako bih zaključala, pogleda punog žudnje dok me gleda. -

Misliš? – skromno promrmljam, trepkajući trepavicama dok on klima glavom.

-

Možda ću ti jednostavno morati pokazati kakva sam provokatorica. – dobacim dok

idem stazom ispred njega, njišući kukovima. Znam da od seksa večeras nema ništa jer mora ići odmah nakon kartinga s djecom, a tek ću ga ponovo vidjeti u subotu navečer. Okrenem se kako bih ga pogledala, i koraknem unazad. -

Šteta što si se obrijao, - kažem, susprezajući se da se nasmijem-

-

Nekako mi se sviđala grubost među bedrima. – podignem obrve kada on uzdahne.

Ovo bi moglo biti zabavno. Goriti u iščekivanju. Mogu provesti sedmicu zadirkujući ga zajedljivim komentarima tako da u subotu navečer ne možemo skinuti ruke jedno s drugog.

Kao da nam treba pomoć oko toga.

****

-

Hajde, Rylee! Moraš ga pobijediti. Ti si naša zadnja nada! – Shane viče preko ograde

dok stojim pored karta čekajući revanš. Protekla dva sata su bili eksplozija. Od utrke, smijeha dječaka i konstantnog zadirkivanja između Coltona i mene, nisam mogla smisliti bolji način da se dječaci ispušu i ponovo povežu nakon Zanderove noćne more. Nakon sat vremena utrkivanja, dječaci su zatražili jedan na jedan da se utrkuju s Coltonom. Rado je prihvatio ali okrenuo u svoju korist, pa se trenutno nalazim u ovoj situaciji. Pobijedio je sve dječake, svakog ko je izašao protiv njega, osim mene. Optužila sam ga da me pustio da pobijedim, zbog čega me odmah izazvao na revanš. Druga vožnja je otišla u njegovu korist. Sada smo izjednačeni. -

Revanš, Thomas. Ko pobijedi iduću utrku dobija pravo za hvalisanje. – proziva me,

sa zabavom u očima i izazovom na usnama. Bože, volim ga. Posebno kada ovako izgleda: samopouzdan, bezbrižan i totalno seksi. -

Dobar si na priči, Donovan. Tvoja pobeda je bila slučajnost. – arogantni osmijeh koji

mi uputi još više me izazove. -

Veliki, loši vozač kakav si ti mora zadržati dostojanstvo, znaš. Ne smiješ dozvoliti da

te početnik kao ja razvali! Pogotovo žena. -

Oh, dušo, znaš me, pustit ću da žena radi od mene šta god poželi. – naceri se i

sugestivno podigne obrve.


Podstaknuta Glasno se nasmijem dok koračam deset koraka među nama. Pogledam preko ramena u dječake koji me bodre i namignem im da im pokažem da sam na njihovoj strani. Kada priđem, Colton se okrene kako bi me pogledao, rukom držeći kacigu uz bok, kao da je to najprirodniji stav za njega, a prsti druge ruke se stežu kao da se bori da ne posegne za mnom i dodirne me. Dobro je, isplati se. Suptilno se očešem od njega. Moji prošaptani sugestivni kometari tu i tamo. Sporo kretanje mog tijela kako bih mu odvukla pažnju. Iako to činim pred publikom, drago mi je što to niko nije primjetio. Vidim mu to u očima i u pulsiranju mišića na vilici dok mu prilazim. -

Zabrinut si da ćeš izgubiti, Šampione? – zašmrčem.

Leđima sam okrenuta od publike i sagnem se svezati patike, namjerno izbacujući dekolte. Kada pogledam gore, Coltonove oči su potamnile a jezikom vlaži usne. -

Znam šta radiš, Rylee. – nježno prošapće – i koliko god me tvoje izazivanje dovodilo

do toga da poželim da te pritisnem uz taj zid tamo i uzmem te brzo i žestoko više od jednom od kad smo ovdje—bez obzira ko gleda—nećeš uspjeti. Zabljesne me onim svojim megavat osmijehom. -

Ipak ću isprašiti tu tvoju slatku guzicu na finišu.

-

Pa, koliko god bi mi godile dobre batine... – izdahnem, gledajući ga ispod trepavica, i

uhvatim oštar uzdah na moje riječi. -

Samo sam došla ovdje da vidim treba li ti pomoć pri oživljavanju motora.

Nevino mu se osmjehnem, iako moje tijelo govori sasvim suprotno. Gledam kako mu se grlo stišće dok guta, izvrće usne dok pokušava da se ne nasmije. -

Oh, moj motor radi sasvim dobro, dušice. – zadirkuje dok me guta pogledom.

-

Živ je i željan krenuti. Treba li pomoć tvome motoru?

Zagrizem donju usnu i nagnem glavu. -

Pa, čini mi se da malo koči u zadnjem dijelu. Ništa što brzo podmazivanje neće

popraviti. Dobacim preko ramena dok hodam nazad ka svom autu, želeći da mu vidim reakciju na licu. Dječaci viču dok oboje stavljamo kacige i ulazimo u auta. Pogledam u Coltona i kimnem mu glavom dok stišćem papučicu gasa. I tada krenemo, utrkujući se uporedo kroz zavoje i skretanja na stazi. Moj natjecateljski duh vine kada me Colton pređe. Ne čujem dječake kako navijaju zbog buke motora, ali uhvatim u periferiji njhove ruke koje mi mahnito mašu. Dođemo do sljedećeg skretanja, i vrhom nosa auta budem prva, dodajem gas do kraja i


Podstaknuta prođem ga. Utrkujemo se prema završnoj liniji, izmjenjujući prednost. Kada je napokon pređem, prilično sam sigurna da sam pobijedila zbog histeričnog navijanja dječaka i Jacksona na marginama. Zakočim i iskočim iz auta, ne mogavši suspregnuti široki osmijeh na licu. Skinem kacigu u isto vrijeme kad i Colton i kada se okrenem k njemu, kunem se da mu je osmijeh širok kao i moj. Počnem blesav pobjednički ples oko njega da zabavim dječake koji izvode svoje slavlje. On samo odmahne glavom, smijući mi se istinskim, bezbrižnim osmijehom. -

Ha! – podsmjehnem se.

Slijedim ga do malog ureda na kraju staze van vidokruga gledatelja. Čim smo van pogleda dječaka, Colton me zavrti i pribije uza zid. Njegovo dugo, teško tijelo je stisnuto uz svaku liniju mog, kao da se uklapamo zajedno kao yin i yang. -

Imaš li jebeno pojma koliko sam napaljen, Rylee? – zareži.

-

Koliko želim uzeti ono što mi izlažeš čitavo poslijepodne?

Treba mi svaki djelić koncentracije da ne padnem pod njegov uticaj. Svaki. Nemarno podignem obrve. -

Pa, imam osjećaj da je to što ti je kurac pritisnut uz mene pravi pokazatelj.

-

Bože, trenutno ti želim izjebati taj podsmijeh s lica.

Od samih riječi mišići pičkice mi se stisnu. Nikad nisam mislila da čin zavođenja može izazvati jednaku želju kod obje strane. Bradavice mi otvrdnu na osjećaj njegovih čvrstih grudi. Dah mu lebdi preko mog lica a oči ostaju spojene s mojima. Nagne glavu naprijed i uzme mi usne, jezikom ližući između njih, boreći se s mojim. U njegovom poljupcu je mirna strast, i zastenjem kada me pusti, ostavljajući me željnu. -

Ne bih se mogao složiti više, Rylee, ali moram ići... i imam osjećaj da će tvoj klub

obožavatelja ući ovdje svakog trenutka. Uzme moju kacigu iz ruku, i stavi je na sto kada se vrata otvore i dječaci nagrnu. Colton me pogleda podignutih obrva kao da kaže rekao sam ti. Ugušim bezbrižan osmijeh kada vidim da dječaci nose šećernu vunu. Misli mi se vrate na nezaboravan događaj s Coltonom. On se nasmije, njegovo vlastito priznanje, od čega mi se usne razvuku u zlobni osmijeh. -

Samo sekund, dečki! – vičem dok uzimam komadić vune od Rickyja.

Koraknem ka Coltonu i pređem jezikom preko usana prije nego stavim komadić slatka na jezik. Zatvorim oči i igram se uživajući u okusu. Kada ih otvorim, Coltonove oči su potamnile a vilica mu je zategnuta od frustracije i želje—upravo odgovor kakav sam tražila. Nagnem


Podstaknuta mu se bliže uhu, namjerno izbjegavajući da nam se tijela dodirnu, glas mi je zavodljivi šapat samo za njegove uši. -

Hej, Šampione? – pogleda me i podigne obrve.

-

Ne nosim gaćice. – podsmjehnem se.

Glasno uzdahne prije nego zaljuljam malo više kukovima nego do sad dok idem od njega.

Ono što ne zna, neće ga povrijediti, mislim dok se sjećam običnih bijelih gaćica koje nosim ispod Levisica.


Podstaknuta POGLAVLJE 15

Colton me pogleda dok sluša svog publicistu koja mu govori redoslijed večerašnjih događaja. Vozimo se kroz Los Angeles limuzinom k dobrotvornoj gala večeri. Ovo je prvi od nekoliko događaja ove sedmice na kojim ćemo Colton i ja zajedno prisustvovati kako bi formalno promovisali zajednički pothvat, i nadamo se uloviti još nekoliko sponzora za njegovu trkačku kampanju. Bestidno ga gledam dok pjevušim Hero/Heroine koja se čuje kroz zvučnike. Upijam sve što mi je poznato na njemu, tako zarazno u ovom kratkom periodu našeg poznanstva. Tako je markantan u formalnom odijelu—odjeći koju je već nekoliko puta do sad rekao da mrzi—i ne mogu prestati misliti koliko sam sretna djevojka. Lice mu je ponovno friško obrijano, frizura namještena, ali i dalje odiše aurom bezbrižnog lošeg dečka. To je nešto što zrači iz njega, bez obzira šta nosi. Gotovo mi je zgodniji u ovom izgledu večeras, iako znam da se ispod ove sofisticirane vanjštine u srcu krije bezobzirni buntovnik. Colton me ponovo pogleda, jer osjeća moj pogled, i razbludan osmijeh mu se pojavi na usnama. Oči mu susretnu moje i znam da i on žudi, kao i ja, za dodirom naše gole kože. Ostatak sedmice od auto-kartinga bio je ispunjen provokativno-sarkastičnim mailovima i porukama objašnjavajući dubinu onog što želimo jedno drugom raditi kada se večer završi.

Bože, samo riječima može ženu izluditi od potrebe, žudnje—čak dovesti i do preklinjanja— što nikad nisam pomislila. Ali sam prilično uvjerena da je neispunjena bol izazvana kod ovoga, zbog pištavog daha koji je ispustio kada sam otvorila vrata u seksi, crvenoj haljini. -

U redu, znači bit ćemo tamo za pet minuta. Iskočit ću iz auta prije vas i ući ću unutra

dok auto obiđe nekoliko krugova oko bloka. – kaže Chase, gledajući nas oboje preko svojih crnih naočala. Držim ruku na stomaku na pomisao da će me slikati na crvenom tepihu ispred svih tih ljudi. Joj! Mislila sam da je ovo mali zadatak. Nisam znala da je ovo zabava Holivudskih razmjera uz svu tu novinarsku pratnju. Publicitet će biti dobar za dobrotvorne svrhe, ali zar se ne bih mogla ušunjati na zadnja vrata i izbjeći svu tu pažnju? Pretpostavljam da to nikada neće biti opcija ako sam s Coltonom. Uhvati mi ruku i stisne je. -

Ne budi nervozna. – namigne.

-

Pokrivam te.

-

Toga se i bojim. – namrštim se, očima razgovarajući jedno s drugim.


Podstaknuta Kunem se da vidim struju kako pucketa zrakom dok seksualna napetost ispunjava limuzinu. Chase spusti glavu, crvenih obraza zbog naše šutnje ali očite razmjene. -

Pa, ovdje ja izlazim. – promrmlja ona, skupljajući papire dok mi Colton trlja pozadinu

ruke svojim palcem. -

Hvala, Chase. Vidimo se za nekoliko minuta. – kaže joj, nikako ne skidajući oči s

mene. U trenutku kada se vrata limuzine zatvore, Colton se pomjeri i pritisne me uz sjedište. Stavi ruku u moje labave kovrdže, i izvijem grudi od želje da osjetim toplinu njegovog tijela, ali se zaustavi na centimetar od mog lica. Usne mi se razdvoje a dah ubrza dok mu gledam u oči. Tihi intenzitet koji bljesne u tom zelenilu me uništava. Skida. Pali. -

Znaš li koliko sam ti puta u toku sedmice želio učiniti ovo?

Polahko spušta usne na moje, samo šapat dodira od čega uzdišem u potpunom očaju. -

Colton, - molim dok se povlači, ostavljajući mi tijelo usmjereno na sporo klizanje ruku

do mog prsnog koša do ispod grudi, prije nego klizne naniže. Dah mi tiho zadrhti kada se usnama vrati gore stisnutih očiju. -

Ima li nešto što želiš? – šapće mi uz usne dok mi sklanja kosu izlažući mi vrat. Jezik

mu klizi niz liniju vrata, jasno izvlačeći iščekivanje koje smo izgradili tokom sedmice, ali slijepa sam od potrebe, želim ga samo u sebi. Sada. Da ispunim bolnu potrebu za njim. -

Da. Trebam. Tebe. Colton. U. Meni. Sada. – moj slomljeni glas izdahne dok jezikom

prelazi po izloženom dekolteu.


Podstaknuta POGLAVLJE 16

U očima su mi i dalje svijetlo-bijele tačkice od svjetla, ali preživjela sam crveni tepih. Osjećam se tako dezorjentisano i čudnovato iskorišćena od novinara koji su izvršili invaziju s pitanjima i neprestanim slikanjem. Nemam pojma kako Colton može biti tako opušten u toj situaciji. Možda godine prakse. Bio je smiren i ljubazan, i izbjegavao je odgovarati na pitanja—da li smo skupa, koliko dugo, kako mi je ime? – blokirajući ih osmjehom, dajući im savršenu sliku za naslovnicu. Colton mi stegne ruku. -

Ponekad zaboravim koliko je nerava potrebno nekom ko ovo do sada nije iskusio.

Daje mi brz, čedan poljubac u usta prije nego krene ka plesnoj dvorani. -

Oprosti mi. Trebao sam te pripremiti za to.

-

Ne brini. – kažem, opuštajući se od topline njegove ruke na mojim leđima. - Dobro

sam. Crveni tepih je jedna stvar, ali mislim da me niko nije mogao pripremiti za ono što sam osjetila kada sam ušla u salu sa Coltonom. Čini mi se da se svaka glava okrenula prema nama kada smo ušli na vrata, sva pažnja bila je usmjerena na čovjeka pored mene. Jednostavno je magnet u svakom smislu: izgled, stav, karizma i ličnost. Posrnula sam od iznenadne pažnje. Colton je osjetio moju neodlučnost i privukao me bliže sebi, ne tako suptilan način demonstracije svog prava i posesivnosti pronicljivim pogledima. Neočekivana reakcija me i iznenadi i ugrije mi srce. Nagne usne na moje uho -

Diši, dušo. – prošapće. – Jedva te čekam jebati kasnije.

Očima zatreperim prema njegovom izazovnom pogledu od čega mi zaigraju živci. Slijedeći sat i više prolete kao bljesak. Colton i ja prolazimo kroz gužvu, i iznenađena sam brojem ljudi koje zna ili poznaje. Toliko je pretenciozan da na momente zaboravljam okolnosti u kojima je odrastao—gdje su poznati kućni prijatelji a smokinzi svakodnevna odjeća. Stvarno je šarmantan, uvijek daje pravi komentar i kada ubaciti malo šale u razgovor pričajući vic. Nenametljivo obavlja pokroviteljski program strpljivo odgovarajući i uvodeći ljude u sve bez gnjavljenja. I nosi moje gaćice u prednjem džepu sakoa kao ukras— konstantni podsjetnik na scenu u limuzini i na obećanja koja je dao. Pogledam preko sobe uočivši nekoliko žena u razgovoru povremeno bacajući pogled na nas. Prvo pomislim da gledaju u Coltona jer istinu govoreći, teško je ne zuriti u njega. A onda kada ponovo pogledam, shvatam da ti pogledi nisu divljenje već osuda njegovoj pratilji—meni. Posmatraju


Podstaknuta me poput mačaka, podrugljivost im je na licima dok jedna drugoj pričaju šta su uočile.

Kritikuju me, bez sumnje. Pokušavam da ne utiču na mene niti da me obuzme nesigurnost, ali znam šta misle. Vidim da je Tawnyno zapažanje odjeknulo u njihovim izgledima. Toliko sam uronila u misli da nisam primjetila da nas je Colton odveo iza velikog stola sa koktelima. Okrene leđa sobi i poljubi me kako bi me još više namučio od potrebe za njim. Odmakne se i gleda me dok rukom, koja je zaklonjena smokingom, zgrabi izrez među mojim nogama. -

Brzo i žestoko? Ili lagano i lijepo, Rylee? Kako da te prvo jebem? - Tiho promrmlja.

Dah mi zastane u grlu, dok jedan prst pritisne između nabora haljine- s nedovoljno potiska da svršim, ali dovoljno da mi pošalje trnce senzacije kroz tijelo. -

Colton?

Prekine nas glas iza Coltonovog ramena. Uzdrmam se od svjesnosti onog što upravo radimo, dok se on glatko osmjehne i okrene se ka osobi koja nas je prekinula. Pozdravi gospodina i upozna nas iako zna da mi treba trenutak da se saberem. Sigurna sam da mu crvenilo u obrazima može toliko reći, ali kada ga pogledam, vidim da je uronio u razgovor s gospodinom o nekom događaju na kojem su bili zajedno nekada. Pogleda me, a u očima mu treperi toliko toga. Gledam ga, samo djelomično slušajući šta priča, dok neko poziva gospodina negdje drugo, a tijelo mi cijelo vrijeme bruji od želje. Da ga imam tako blizu sebe—nadohvat ruke—ali ne mogu ga dotaknuti? Da kliznem rukama niz te izvajane grudi pod košuljom? Pređem jezikom preko V izreza i okusim ga? Apsolutno mučenje. Nagne se, očito znajući gdje su mi misli odlutale. -

Bože, tako si seksi kada si uzbuđena. – prošapće i poljubi me u čelo.

-

Ovo nije fer. – izazivam ga, pritiskajući ruku na njegove grudi, glupavog osmjeha.

Smijeh mi na trenutak nestane sa usana kada krajičkom oka uhvatim gadan pogled žene koja prođe kraj nas. Koji je tvoj problem? Želim je upitati. Šta sam ti uradila? -

Želiš li još jedno piće? – upita me, vraćajući me iz misli o fufici broj jedan. Mislim da

bi im trebala dodijeliti brojeve, jer imam osjećaj da će ih večeras ovdje biti nekoliko. Kimnem glavom na njegovo pitanje, znajući da je noć tek počela i trebat će mi malo tečne hrabrosti ako ću ostati u Coltonovoj seksualnoj milosti. -

Odmah se vraćam. – kaže mi stisnuvši mi ruku okrećući se ka baru. Posmatram ga i

vidim da ga zaustavlja nekoliko glumaca sa A-liste da bi ga pozdravili ili samo tapnuli po leđima u pozdravu. Bujna plavuša stane pored njega kako bi privukla njegovu pažnju. Posmatram ga, znatiželjna kako će komunicirati s njom i tako istaknuti njihov nivo


Podstaknuta poznanstva—način na koji ga dodiruje, govor njenog tijela kada se nagne prema njemu, način kako on gleda nju, ali u isto vrijeme kao da ga nervira njena prisutnost—od čega se pitam da li je već spavao s njom. Ne mogu skrenuti pogled s njih, jer već duboko u sebi znam odgovor. Znam da ih je imao puno, i prihvatam to, ali u isto vrijeme, moje prihvatanje ne znači da mi je svejedno. Da želim da budem upućena u to sopstvenim očima. Gledam kako odbija plavušu i nastavlja dalje. Do trenutka kada stigne do bara, okružen je grupom ljudi, svi se bore za njegovu pažnju, u rasponu od starijih do mlađih, muškaraca i žena. -

Neće te zadržati, znaš. – naglašen glas prozbori iza mene.

-

Izvinjavam se?

Okrenem se ka zapanjujućoj ljepotici plave kose. Zdravo, fufice broj dva. Namršti se, odmahujući glavom u neodobravanju dok me procjenjuje. -

Upravo kako sam rekla. Ne zadržava nas dugo kraj sebe.

Nas? Kao da želim biti dio nečega s njom, a kamoli biti najnoviji član Kluba Odbačenih Coltona Donovana. Sjajno! Još jedna od njegovih fufica. -

Hvala na upozorenju. – kažem, ne krijući prezir zbog njenog prisustva.

-

Imat ću to na umu. Sada, ako bi me izvinila.

Kada počnem hodati uhvati me za nadlakticu. Bijes mi prostruji venama. Svaka učtiva kost u mom tijelu me moli da se ne okrenem i pokažem joj da se ispod ove glamurozne haljine nalazi buldožer spreman da se bori za ono što je moje. A sada, Colton je moj. Ruka me svrbi da joj skinem ruku s mene. Ili jednostavno je opalim. -

Samo da znaš, kada završi s tobom i odbaci te, ja ću biti tu da zamijenim tvoje

mjesto. S tim riječima, uspješno slegnem i oslobodim se stiska i okrenem se suočiti se s njom. Kada samo zurim u nju ledenim prezirom, šokirana tom drskošću, ona nastavi. -

Zar nisi znala da se Colton voli petljati s bivšima dok je s nekom ženom?

-

I šta? Vi samo sjedite i čekate? To mi izgleda tako jadno. – kažem, odmahujući

glavom kako ne bi vidjela da me njene riječi nerviraju. -

Tako je dobar – prekorijeva me.

Kao da to već ne znam. I s tim riječima, shvatam zašto su mu bivše tako posesivne, čak i u sjećanjima. On je kompletni paket u više od jednog načina. Odjednom, podsmjeh na njenom licu se razvuče u blisatav osmjeh. Primjećujem da joj se govor tijela mijenja i pomijera, i znam da je Colton iza


Podstaknuta mene i prije nego mi tijelo zašumi od svjesnosti njegove blizine. Okrenem se i nasmiješim se, na licu mi se sigurno čita zahvalnost od spasavanja od kandža ove žene. -

Teagan. – kimne joj, s rezervisanim smješkom na licu i ravnodušnošću u glasu. –

Izgledaš ljupko kao i uvijek. -

Colton. – izdahne, ponašanje joj se trenutačno mijenja. - Divno te je ponovno vidjeti.

Zakorakne kako bi ga poljubila u obraz, ali je izbjegne hvatajući me za struk, povlačeći me tijesno uz sebe. Vidim da je povrijeđena zbog njegovog nedostatka pažnje, ali pokuša ponovo bez uspjeha. -

Ako ćeš nas ispričati, Teagan, imamo posla – kaže joj ljubazno, gurajući me naprijed.

Klima drugim poznanicima i počne kada smo udaljeni od drugih da čuju. Ona je neugodna. – kaže prije nego uzme gutljaj pića. - Žao mi je što te nisam prije spasio. -

U redu je, bila je zauzeta informišući me da kada me odbaciš, da će biti tvoja

djevojka između dok ne pronađeš neku novu. Da se uvijek vraćaš bivšima dok ne nađeš neku drugu za osvajanje. Prevrnem očima pokušavajući da mi ton bude ležeran kao da me njene riječi nisu pogodile, ali znam da će me kasnije udariti punom snagom kada to najmanje budem očekivala. Jer sam više nego sigurna da je govorila istinu. Colton zabaci glavu i glasno se nasmije. -

Kada se Pakao zamrzne! – uzvikne, pobijajući njenu izjavu. - Podsjeti me da ti

ispričaam o njoj kasnije. Ona je priča za sebe. -

Dobro je znati. Pobrinut ću se da je se klonem.

Neko vrijeme smo zauzeti, pričajući o zajedničkom podhvatu u sobi punoj ljudi dubokih džepova. Razdvajamo se tu i tamo, različiti razgovori nas vuku u suprotnim smjerovima. U tim slučajevima kada smo razdvojeni, ne mogu si pomoći nego da ga povremeno pogledam, moj blagi osmijeh je jedini odgovor na njegov opaki smješak. U jednom trenutku ostanem nasamo i krenem ka baru po još jedno piće. Čekam u prilično dugom redu kada čujem nekoliko žena iza sebe. Prvo pomislim da ne shvataju da ih čujem. Grubi komentari o mom izboru haljine. Kako sam tako NE Coltonov tip, jer nisam primjerak za kušanje. Kako bi mi koristila operacija nosa i malo liposukcije. Kako se ne bih znala nositi s Coltonom u krevetu, čak i da mi da mapu puta. I tako sve u nedogled dok ne shvatim da namjerno govore na glas, u nadi da će me iznervirati. Bez obzira koliko znam da su ljubomorne i žele mi se uvući pod kožu, svakako uspijevaju zariti nož duboko. Uspijevaju iako u glavi znam da je Colton


Podstaknuta večeras tu sa mnom. Odlučujem da piće koje sam želila-iako bi mi stvarno bilo od dobre koristi sada- nije vrijedno mentalnih igrica ovih kučaka iza mene. Izađem iz reda i duboko udahnem, planirajući ih ignorirati dok prolazim. Ali ne mogu. Ne mogu im dozvoliti da znaju da su uspjele. Umjesto toga, zastanem samo što ih prođem i okrenem se. Ne zanima me kako se iznutra osjećam. Neću dozvoliti da fufice broj tri, četiri i pet, znaju da su me pogodile. Pogledam gore susrećući osuđujuće oči, i podrugljive izraze. -

Hej, moje dame. – podsmjehnem se, naginjući se bliže. - Samo da znate, jedina

mapa puta koja mi treba je mali jecaj koji Colton čini kada ližem ukusnu dužinu njegovog opsceno velikog kurca. Ipak, hvala na brizi. Zabljesnem ih malicioznim mačkastim osmijehom prije nego se okrenem i odšetam bez osvrtanja. Ruke mi se tresu dok hodam, skrećući prema hodniku kraj toaleta kako bih se pribrala. Zašto sam im dopustila da dopru do mene? Ako sam s Coltonom, zar to nije jedini odgovor koji mi je potreban? Ali jesam li zapravo s Coltonom? Vidim mu u očima, čujem u neizgovorenim riječima, i osjetim u njegovim vještim dodirima. U Vegasu mi je rekao da je izabrao mene, ali kada sam ga pitala i tražila da mi da više od svog glupog aranžmana, nikad mi nije odgovorio, niti mi dajući nikakvu sigurnost. -

Da, pokušat ću. – bilo bi dovoljno.

Možda je to što sve primjećujem večeras, njegove odbačene—vidjevši da još uvijek žele ono što ne mogu imati i paradiraju oko mene. Zar me makar nije mogao upozoriti? I onda mi se misao podvuče u psihu. Hoću li takva biti i ja za nekoliko mjeseci? Jedna od mnogih prezrenih žena Coltona Donovana. Voljela bih misliti da neću, ali vidjevši ih ovdje večeras, zašto mislim da sam sposobna pripitomiti nekontrolisanog čovjeka? Zašto bi se mijenjao zbog mene kada to nijedna druga prije nije ni pomislila učiniti? Mogu misliti da sam drugačija cijeli dan, ali moje riječi ne znače ništa kada njegove riječi mogu značiti sve. Uzdahnem, živci mi se smiruju dok gledam u praznu čašu. Vrisnem kada me nečije ruke obgrle oko struka odzada. -

Tu si. – Coltonov glas mi prošapće u uho, usnama prelazeći krivulju ramena do vrata.

-

Nisam te mogao pronaći.

-

Pa zdravo, Šampione. – kažem, šapat njegovih usana mi momentalno stišavaju

sumnje. -

Šampione, ha? – nasmije se a ja se pokušam okrenuti k njemu, ali čuva mi tijelo uz


Podstaknuta sebe dok su mu ruke oko mog torza. Počinje hodati naprijed, noge ga instiktivno počinju pratiti. Sa svakim korakom osjetim kako mu kurac raste uz donji dio mojih leđa. Bol koja nikako nije popustila vraća se u život. Coltonov smijeh uz moje uho vraća me iz misli koliko ga želim—ne, trebam—i šta da mi sada radi. Previše mi je da nam tijela budu povezana bedra uz rame. Preklinjanje je jedna od mogućnosti. -

Iskustvo iz ormara? – treba mi sekund da shvatim da mi nudi još jedan izraz koji se

skriva iza riječi Šampion. -

Ne, - nasmijem se. – Odakle ti to is...

-

Bože, ne bi moglo biti savršenije ni da sam planirao.

I vidim u sekundi čim mu riječi izađu iz usta. Doveo nas je do niše koja je predviđena za kućnog majstora, i što je najironičnije stojimo ispred vrata na kojima piše Ostava. Htjedoh se nasmijati, ali me on okrene i zabije uz zid, tijelo pritisnuvši u moje, čeličnost protiv moje mekoće. Prsa su nam jedno uz drugo, ne možemo doći do daha koliko želimo jedno drugo, toliko da ostajemo bez razuma. Uprkos neposrednoj blizini, oči su nam otvorene, veza između nas je nepokolebljiva. Električna. Zapaljujuća. -

Imaš li jebenu ideju koliko sam očajan da te pojebem upravo ovdje? – prošapće, dok

usnama lagano kao pero prelazi preko mojih. Utopim vrelinu koju njegove riječi izazivaju, moleći ga da se podvuče i uzme me tu, ali sve što mogu je da drhtavo uzdahnem. Nagne se i okusi me. Svrbe me ruke da mu skinem sako i otrgnem košulju. Colton se odmakne kada se začuje kuckanje štikle ali otvori vrata i ugura me unutra. Čim se vrata zatvore u zamračenom ormaru, Colton mi momentalno podigne ruke iznad glave jedino svjetlo u ormaru je svjetlo koje prodire kroz pukotinu ključaonice. Um mi nijednom ne registruje unutarnje demone—klaustrofobija od nesreće koja me počinje gušiti na samu pomisao da budem zatvorena. Jedina misao mi je Colton. Strah prestaje postojati. Drhtim, očekujući trenutak kada će se njegovo tijelo sudariti s mojim, gurnuti me uz vrata, i uzeti ono što oboje očajnički trebamo. Oslobođenje. Vezu. Intenzitet. Ali to se ne dešava. Jedina konekcija među nama je dodir njegove ruke koja drži moje iznad glave. U ormaru je pretamno da bih mogla razaznati obrise njegovog tijela, ali osjetim mu dah preko obraza. Stojimo ovako momenat, tako blizu da mi se dlačice na rukama dižu, svaki nerv željan njegovog dodira koji tek treba da se dogodi. -

Iščekivanje poboljšava želju. – šapće, što u prijevodu je trenutno najbolji odgovor na

značenje Šampion. Bez sumnje tačan odgovor.


Podstaknuta Ali nemam vremena shvatiti a kamoli odgovoriti jer mu usne napokon sretnu moje. Ali ovog puta, čine više nego kušaju. One proždiru. Svijet izvan ovih vrata prestaje postojati. Dvojbe u mojoj glavi zašute. Sve nestaje dok mu usne obožavaju moje. Jezici nam plešu. Uzdasi se stapaju. Tijela pucaju, ali se ne dodiruju. Osim njegove ruke na mojim zapešćima i usana na mojim, Colton ne dozvoljava nijedan drugi dio tijela da nam se dodirne. A ja ga tako očajnički želim dodirnuti, osjetiti svoje tvrde bradavice uz njegova prsa, osjetiti njegove prste uz bedra i na najintimnijim mjestima. Ali odbija mi taj tihi zahtjev, potpuno imajući kontrolu nad mojom eksplozijom želja. Povlači se stenjajući. -

Kriste, ženo. – psuje

-

Činiš da se nevjerovatno teško odvojim od tebe.

-

Onda nemoj. – dahćem od inteziteta požude.

Frustrirano zareži, i jednako brzo kao što smo i ušli u ostavu, tako smo i van nje. Trenutačno zatvorim oči zbog svjetla. Kada ih ponovo otvorim, Colton stoji nekoliko koraka ispred mene, napetost u njegovim ramenima čisti dokaz da jedva drži kontrolu u rukama. Pogleda u mene preko ramena, stisnute vilice i očiju punih nekakvog upozorenja. -

Colton? – počnem, pokušavajući shvatiti njegovo stanje uma.

Samao odmahne glavom. -

Idem do toaleta. Vidimo se tamo?

Samo ga pogledam, promucavši: -

U redu.

Počne hodati ali okrene se i krene prema meni. Bez uvoda, zgrabi me za stražnji dio vrata i povuče me u čedni poljubac prije nego se udalji. Čujem ga kako govori preko ramena -

Treba mi minut.

A meni cijeli život.

****

Okupirana sam razgovorom o radu organizacije i šta će nove zgrade nuditi kada me neko prekine. -

Rylee! – zvoni iza mene, i kada se okrenem, nađem se progutana u medvjeđi zagrljaj


Podstaknuta u rukama Andyja Westina. Uzvratim mu zagrljaj, njegova nježnost je zarazna, a onda se odmakne uhvativši me za ruke kako bi me odmjerio. Zazviždi. - Vau! Izgledaš apsolutno zapanjujuće večeras. – daje mi kompliment, i vidim od koga je Colton naučio šarmirati. -

Gospodine Westin, drago mi vas je ponovo vidjeti. – kažem, i iznenađena sam da

stvarno jeste. U sobi punoj nametljivosti, on donosi živost i iskrenost. On zamahne ruku u zrak. -

Rekao sam ti, molim te zovi me Andy.

-

U redu, onda Andy. Zna li Colton da si ovdje? Mogu li ti donijeti piće?

-

Glupost. Nabavit ću piće za sekund. – kaže, puštajući mi ruke dok pretražuje gužvu.

-

Nismo ga još vidjeli. Bili smo zauzeti pozdravljanjem starih prijatelja i slušanjem o

ovom sjajnom podhvatu. -

Za djecu definitivno jeste.

On se široko osmjehne. -

Govoreći o dobrim podhvatima, čujem da ti i moj dečko radite zajedno za tvoju

organizaciju. -

Da! – uzviknem, uzbuđenje me obuzima od pomisli da se sve ovo zapravo događa.

Zapravo sam ovdje da promoviram novi objekat i njegove prednosti. - S Coltonovom pomoći... -

Tu si. – sparan glas me prekine. Okrenem se i nađem se licem u lice s Dorothea

Donovan-Westin. Apsolutno je divna, a tu se skriva sva njena skromnost—u pokretu, osmjehu, i kako se drži—od čega poželite da je samo posmatrate i divite joj se. -

Dottie, dušo! Nisam znao gdje si otišla. – kaže Andy dok je ljubi u obraz. Dorothea

me pogleda, safirne oči pune smijeha. -

Uvijek me gubi. – nasmije se.

-

Dottie, draga, ovo je Rylee...

-

Thomas. – završim za Andyja.

-

Thomas, da. – kaže, namignuvši mi, zahvaljujući mi na pomoći.

-

Molim te, upoznaj moju ženu, Dorothea....- okrene se k njoj - ...ona je ta s kojom

Colton radi na... -

Da, znam dragi. – nježno ga potapše po ruci. - Upućena sam u sve.

Okreće se k meni i pruža savršeno manikiranu ruku. -

Tako mi je drago napokon te osobno upoznati, Rylee. Čula sam o tvom sjajnom radu


Podstaknuta u odboru. Pružim ruku da se rukujemo, iznenađena zbog nervoze. Dok je Andy topao i pristupačan, Dorothea je rezervisana i kraljevska. Osoba od koje želite odobrenje bez da vam uputi i jednu riječ. Dominantna. -

Hvala vam. Drago mi je što sam i ja vas upoznala. – toplo joj se osmjehnem. - Vaš

muž i ja smo upravo razgovarali o tome. Velikodušna donacija vašeg sina je učinila da objekat postane opipljiva stvarnost za nas. Nakon što njegov tim pripremi sve o sponzorisanju, možemo početi s prikupljanjem dozvola. Ponos ispuni Dorotheino lice na spomen njenog sina, i vidim bezuslovnu ljubav u njenim očima. -

Mislim da je bila dobra stvar što sam se razboljela i prisilila njega da prisustvuje

umjesto mene. – nasmije se. - Unatoč neprestanom gunđanju što je prisiljen nositi smoking. Ne mogu si pomoći nego se nasmijati na njene riječi; jer sam čula isto gunđanje ranije. -

Zahvalni smo zbog njegove velikodušnosti. Riječi to ne mogu opisati. I to što se

potpuno posvetio kako bi se skupio ostatak sredstava... – stavim ruku na srce - ...ostavlja nas—mene— bez riječi. -

To je naš dečko!

Uzvikuje Andy, posežući za čašom šampanjca sa pladnja od konobarice u prolazu i dodaje je Dorothei. -

Trebate biti ponosni na njega. On je dobar čovjek. – izleti mi prije nego shvatim, i

bude mi neugodno. Moje neočekivano priznanje daje uvid njegovim roditeljima u moje osjećaje prema njihovom voljenom sinu. Dorothea nagne glavu u stranu i nazdravi mi čašom šampanjca dok uzima gutljaj. -

Pa, reci mi Rylee, jesi li ovdje večeras s Coltonom na poslovnom ili osobnom nivou?

Mora da izgledam kao jelen obasjan farovima zbog njenih riječi dok gledam u nju pa u Andyja, pa opet nazad. Šta bih trebala reći? Da sam zaljubljena u njenog sina, ali on i dalje o meni misli kao o ženi koju jebe jer odbija prihvatiti da možda osjeća nešto prema meni? Mislim da nije prikladno reći tako nešto roditeljima bez obzira bila istina ili ne. Otvorim usta u namjeri da nešto kažem ali me Andy prekine. -

Ne gnjavi djevojku, Dottie! – kaže razigrano, namigujući mi dok mu tiho zahvaljujem.

-

Pa...- sliježe ramenima u znak isprike, iako sumnjam u to. - ...mati voli da zna te

stvari. U stvari, mislim...


Podstaknuta -

Kako divno iznenađenje! – začujem Coltonov glas, i preplavi me olakšanje jer neću

morati odgovoriti na njeno pitanje. -

Colton! – uzvikne Dorothea dok se okreće k svom sinu. Iznenadim se kada je uhvati

u veliki medvjeđi zagrljaj, ljuljajući je naprijed-nazad i poljubi je u obraz, lice mu se ozari od ljubavi prema njoj. Ona prihvaća njegovu otvorenu ljubav i stavlja mu ruke na obraze i gleda ga u oči. -

Daj mi da te vidim! Čini se kao vječnost od kada sam te zadnji puta vidjela!

On joj se osmjehne, njegovo obožavanje je vidljivo. -

Prošlo je samo nekoliko sedmica.

Namršti joj se dok tapše oca po leđima u znak pozdrava. -

Hej, tata!

-

Hej, dečko! – kaže Andy, rukom tapšući Coltonov obraz.

-

Obrijao si se za večerašnju priliku? Majka je bila iznenađena kada je vidjela sliku sa

večere od neku noć tebe i... -

Tako si zgodan, Coltone. Sav glatko obrijan...

Presiječe muža upozoravajućim pogledom i nasmije se sinu. -

Znaš da mi se sviđa kada skineš te bodljike sa lica. Izgledaš bolje bez njih!

Colton me pogleda, s iskrivljenim osmjehom, očima mi govoreći kako se sjeća mog komentara koliko mi se sviđa njegova brada među butinama. -

Vidim da ste upoznali Rylee? – kaže dok stavlja ruku oko mog struka i privuče me uz

sebe, prelazeći mi lagano usnama po sljepoočnici. Instiktivno se nagnem k njemu, ne propuštajući iznenađeni pogled koji njegovi roditelji upućuju jedno drugom. Nisam sigurna, ali čini mi se da onaj koji Andy upućuje Dorothei kaže vidiš šta sam ti rekao. -

Da, upravo smo pričali o novom projektu njene kompanije. – odgovara njegova

mama, proučavajući ga, zamišljenog izraza. -

Rylee je uradila odličan posao.- kaže, a ponos u njegovim očima me iznenadi. - Da

vidiš dječake—one koji si trenutačno pod njenom skrbi—kako su divna djeca, odmah bi shvatila da uključivanje u taj projekat nema nikakvog premca. I zašto se mora kompletirati. Njegov entuzijazam je iskren i toliko sam sretna. -

Ali to već znaš, zar ne mama?


Podstaknuta Pričamo još nekoliko minuta prije nego se Andy izvine otići po još pića, a ja učinim isto i krenem ka toaletu. Napravim nekoliko koraka kada Colton položi ruku na donji dio mojih leđa i promrmlja mi ime. Pritisne tijelo uz moje odzada, povezujući nas kao slagalice. -

Ni ne pomišljaj svršiti u toaletu. – tiho mi zareži na uho izazivajući elektricitet u

čitavom tijelu. - Znam da si očajna da me osjetiš duboko u sebi isto kao i ja. Znam da je bol tako jaka da boli. Ali, dušo, jedino je meni dozvoljeno dovesti te do ludila. – rukom pređe preko mog prsnog koša. - Ne tvoji prsti. Niti igračka. Niti ijedan glupson u ovoj sobi. Izdahne, i u isto vrijeme sam ljubomorna što može disati u ovakvom trenutku. - Samo ja. A još nisam ni približno gotov s tobom. – poljubi me u potiljak.- Moja. Jasno? Progutam, pokušavajući pronaći glas. Riječi su mu tako jebeno izazovne da se kunem da osjetim kako mi curi vlažnost među nogama. Kimnem glavom—i tek kada se udaljim nekoliko koraka od njega—uspijem izdahnuti. Toalet je prazan kada uđem, i odlučim se za najudaljeniji. Treba mi trenutak nasamo. Završavam posao kada čujem kako se otvaraju vrata i zvuk dva para štikli na betonskom podu, a smijeh im odjekuje o zid. -

Pa s kim je to on večeras tu? Čini se prilično ozbiljnim čim mu oči ne lutaju kao i

obično. Druga žena se grleno nasmije što mi zvuči poznato i ruka mi zastane na kvaki. -

Oh ona? Apsolutno niko za koga bi se trebalo brinuti.

Čujem cmok usana, kao da je tek nanijela ruž pa ga razmazuje. -

Pa po izgledu na stranici 6, izgleda da si u pravu.

-

Vidjela si? – kaže djevojka s grlenim glasom.

-

Da! Ti i Colton izgledate tako sjajno zajedno. Kao savršen jebeni par.

Naljutim se kada shvatim da je djevojka s grlenim glasom, koja kaže da sam niko za koga bi trebalo brinuti, Tawny. -

Hvala, lutkice! Isto mislimo. Bila je savršena veče, i kao i obično Colton je bio

predivan.

Woa! O čemu to ona dođavola priča? Veče? Kao i obično? Sjetim se razgovora s Coltonovim roditeljima. Andyja kako govori Coltonu kako mu je majka vidjela sliku s nekim prije nego ga je Dorothea prekinula. Slika je bila sa Tawny? Progutam muku koja mi se popne u grlo, pokušavajući se smiriti i otići predaleko čitajući između redova. Pokušavam


Podstaknuta utišati huku u ušima, želeći čuti još razgovora. Muka mi je, pa sjednem, potpuno odjevena, na wc školjku. -

Ne mogu vjerovati da si ikako dopustila da ti pobjegne!

-

Znam! – uzdahne.

-

Ali on je čovjek kojeg je teško poljuljati kada sebi nešto zacrta. Ali sam se pobrinula

da zna da više ne može koristiti izgovor da smo previše slični. – sugestivno se nasmije. -

I pobrinut ću se da sam tu na svakom koraku, tako da će na kraju opet doći meni.

-

Ušuti! Nećeš valjda...

-

Neko mora vratiti tog dečka u formu.

Stomak mi se uvrne od tih riječi. -

Pa, ne mislim da ću ga više dobiti po izgledu one slike. – kaže njena prijateljica, i u

mislima vidim kako joj se široko osmjehuje. -

Da, znam. – odgovara Tawny.

-

Ona mu ne može dati ono što mu treba. Tako je prokleto naivna. Njih dvoje su kao

Crvenapica i Veliki Zločesti Vuk. Pojest će je živu, ispljuniti i preći na slijedeću. -

On ima velik seksualni apetit. Veliki Zločesti Vuk...hmm, odgovara mu. Definitivno

najbolji seks koji sam ikada imala.

Samo malo! Colton je bio i s prijateljicom? Diši duboko, Rylee. Koliko jebenih bivših je večeras ovdje? Diši duboko. Čujem zatvaranje torbice. -

Umorit će se od nje uskoro čim ga ne mogne zadovoljiti. Mislim, pogledaj je...nema

niti jedne zavodničke kosti u sebi. Predosadna je...prejednostavna...previše bljak da bi držala njegovu pozornost. A ako je takva izvana, mogu zamisliti kako je mutava između plahti. A znaš kakav je on, predvidljivost je jedina stvar koju ne toleriše. – nasmije se. -

Uostalom, nabacila sam mu nekoliko puta prošle noći da sam i dalje u igri. I da sam

više nego spremna da uradim bilo šta što zaželi. Njena prijateljica zazviždi u odgovor. -

Ko ne bi kada je on u pitanju? Čovjek je jebeno neumorni Bog.

-

Znam to bolje od bilo koga. – zasmijulji se Tawny.

-

Ali ja znam biti strpljiva. Vrijeme je definitivno na mojoj strani.

-

Spremna? – čujem zatvaranje druge torbice, i kuckanje potpetica prije se vrata

zatvore, ostvaljajući me u tišini.


Podstaknuta Koji vrag? Potražim mobitel u torbici. Pritisnem Google i utipkam Strana 6, Colton Donovan. Kliknem na prvi link koji izađe i stresem se kada se pojavi slika na ekranu. To je slika Coltona kako izlazi iz Chateau Marmont. Ruka mu je položena na donji dio Tawnynih leđa, koja je odjevena u nevjerovatno seksi crvenu haljinu. Ona je okrenuta, pogleda uprtog u njega, s rukom na njegovom reveru, obožavanje ispunjeno u njenim očima, sa sugestivnim osmjehom na usnama. Colton je gleda, lica obasjanog osmjehom kao da su upravo podijelili privatnu šalu. Kada napokon odvojim oči s očite hemije koja pršti među njima, pogledam datum kada je slika napravljena. Datum je od prošle srijede. Isti dan kada je Colton odveo djecu i mene na go-karting. Glasno zarežim u prazan toalet kad shvatim da sam ga seksualno isfrustrirala, a onda ga poslala na dešavanje s Tawny. Jebeno sjajno! Pogledam ponovno sliku, nadajući se da je jedna od starijih koju su novine iskoristile kako bi popunile prostor, ali malo bolje pogledam i vidim da je Colton svježe obrijan. On nikada nije svježe obrijan. Srijeda je jedini dan kada sam ga takvog vidjela. Osjećam oštar bol u želucu dok gledam sliku. Rekao mi je da ima poslovni sastanak na koji mora otići. U Chateau Marmont s Tawny? Na kakvom su to sastanku bili, i zašto su s njega otišli izgledajući tako sretni? Duboko udahnem, misli su mi čisti nered dok mi Tawnyne riječi ponovo bude podsvijest i udaraju punom silom. Počinjem se gušiti u kabini. Petljam s bravom i krenem k izlazu. Pogledam se u ogledalu u prolazu i šokirana sam kako izgledam tako smireno i sabrano kada mi utroba drhti od novosaznalih informacija. Prisiljavam se smiriti, i ne skakati pred rudu. Tawny je porodična prijateljica i poslovni saradnik. Naravno da moraju ići na poslovne sastanke skupa. Slika je vjerovatno uslikana u pravom trenutku kako bi ljudi imali o čemu pričati. O čemu bi mogli praviti pretpostavke. Postoji vjerovatno još dvadesetak istih takvih koje nisu vrijedne ni jednog trača. Uostalom, ne bi trebalo da me iznenađuje što je Tawny još uvijek zainteresovana za Coltona; to mi je već i sama rekla na traci. Dok izlazim iz toaleta, još uvijek se pokušavam oduprijeti nesigurnosti. Ne mogu pronaći Coltona, pa krenem k baru, jer mi treba još jedno piće kako bih smirila uzdrmane živce. Kažem si da znam da je Colton imao dosta žena, ali da mi je u Vegasu rekao da želi mene. Bilo bi mi mnogo lakše da je rekao da želi da smo nešto više—da ekskluzivno hodamo—bilo šta verbalno kao dokaz da su emocije dio slike. Da mu nisam samo fizička igračka. Izbaci to iz glave, Rylee! Moram prihvatiti da mi pokazuje djelima, a ne riječima. To je sve što mi je voljan dati i moram to prihvatiti ili otići. Isfrustrirano uzdahnem. Mislila sam da sam psihički u redu s tim. Stvarno jesam, ali dodajte mix fufica od večeras i sve moje nesigurnosti su se vratile. I onda


Podstaknuta mi ih sve pošaljite pred lice zahvaljujući Tawny pa Teagan—pa i fufica broj tri, četiri i pet— čini to mnogo težim. Colton je puni paket. Trebala bih biti polaskana što ga i druge žene žele.

Nastavi si govoriti to, Ry, i jednog dana možda stvarno i povjeruješ u to. Naručim piće za barom i kada se okrenem otići, uočim Coltona kako razgovara s nekim gospodinom preko dvorane. Osmjehnem se, sve sumnje se rasprše od pogleda na njega. Kada krenem k njemu, on završi razgovor i prije nego se okrene, neka žena dođe do njega i uhvati ga u zagrljaj koji traje malo predugo za moj ukus. I naravno da je plavuša, od čije ljepote zastaje dah. I kada se okrene kako bih je mogla vidjeti, nije niko drugi nego fufica broj pet iz reda u baru od ranije. Plamen iritacije opet zaživi. I krećemo ponovo. Zastanem i gledam njihovu interakciju. Dok je njegov razgovor s Teagan bio pristojan i suzdržan, ovaj s fuficom broj pet je sve samo ne suzdržan. Kada vidim da joj se iskreno osmjehuje i drži ruku na donjem dijelu njenih leđa, umjesto da je skloni, ljubomora me pojeda. Nije učinio ništa krivo, ali bliskost među njima je očita. Prisilim se skloniti pogled, ali onda sretnem Tawnyn pogled preko sobe. Prezir i podsmjeh se ocrtava u njenim plavim očima. Prekriži ruke jednu preko druge dok gleda u Coltona pa u mene. Podrugljiv smješak joj se pojavljuje u kutu usana dok odmahuje glavom. Pravi malu predstavu dok gleda u sat i stavlja prst na lice kada me ponovo pogleda. Sat otkucava, Rylee. Tvoje vrijeme je skoro isteklo. Okrećem se ka Coltonu, pazeći da mi ne vidi ljutnju na licu. Nema dovoljno alkohola u sobi koji bi mi pomogao da održim razgovor s njom. Dobro bi mi došao razgovor s Haddie. Gdje je

dođavola kada je trebam? Krenem k njima, kada plavuša s kojom priča skrene pogled s njega i ugleda mene. Daje mi upozoravajući pogled od ranije, ali onda slijedi drzak osmjeh. Još jedna žena koja me želi ukloniti s puta kako bi mogla napraviti potez. A opet, ne čini mi se kao da neka čeka. Čini se da nemaju problema da to čine tačno preda mnom. Treba mi pauza od sve ove izluđujuće drame koja mi isisava kisik iz pluća. Odlučim krenuti van uzeti malo svježeg zraka i povratiti prisebnost koje mi ove pijavice isisavaju malo po malo. Colton prati pogled fufice broj pet i sretne moj. Osmjeh mu obasja lice kada im priđem, ali izblijedi kada vidi izraz na mom licu. -

Jesi li dobro?

-

Mmm—hmm. – promrmljam, namjerno izbjegavajući pogledati u njegovo društvo.

-

Samo moram izaći na zrak. – kažem, i nastavim hodati pored njega izbjegavajući

odgovoriti na njegov upitan pogled.


Podstaknuta Žurim iz plesne dvorane. Gurnem vrata i udahnem svjež noćni vazduh. Hladno je ali veoma dobrodošlo. Trebam ovo nakon zagušljive atmosfere unutra. Žurim prema vrtovima koje sam primjetila na dolasku, nadajući se da su prazni u ova doba noći. Treba mi samoća.


Podstaknuta POGLAVLJE 17

-

Rylee! – dovikuje Colton ali nastavljam hodati jer mi treba udaljenost od njega. –

Rylee! – ponavlja, i čujem njegove teške korake iza sebe. Odjekuju od betonske zidove, potvrđujući kako se osjećam—da bez obzira koliko daleko otišla, Colton će uvijek biti tu. U mislima. Sjećanju. U svemu. Uništio me za bilo koga drugog. Nemam izbora nego stati kada dođem do kraja puta. - Prestani bježati! – prozbori iza mene kada me sustigne. - Kaži mi šta nije u redu. Colton tehnički nije učinio ništa pogrešno večeras, ali sva tjeskoba i nesigurnost koje su mi izazvale razne žene večeras kuha iznutra. Čak i najsigurnija, samopouzdana žena bi bila pod uticajem obožavateljki ovdje. Znam da bih trebala biti sigurna zbog pojma što je Colton ovdje sa mnom—i da će otići sa mnom—ali opet, zar to nije mislila i Raquel na promociji Merit Ruma. Trebaju mi riječi od njega. Treba mi da ih čujem. I još uvijek mi ih nije dao. Djela mogu biti pogrešno shvaćena. Riječi ne mogu...a budimo realni, žensko sam. Nismo li programirane da previše kontamo u detalj? Kada posegne kako bi mi dodirnuo ruku, sve mi dođe u glavu. Zavrtim se. -

Koliko, Šampione? – vičem, dah mi se pretvara u bijelo zbog hladnog zraka.

-

Šta? – na licu mu je mješavina zbunjenosti i iznenađenja. . Koliko šta?

-

Koliko tvojih bivših je večeras tu?

-

Rylee...

-

Nemoj mi Rylee. – vičem, odmaknuvši se jer mi treba prostora kako bih se pribrala.-

Ako si me doveo ovdje večeras i paradiraš sa jatom plavokosih ljepotica ispred mene— svaku koju si pojebao—najmanje što si mogao učiniti je da me prosvijetliš. Kada krene da me prekine, pogledam ga u oči i kada vidi ono što se krije u mojima, riječi mu zastanu na usnama. -

Dovoljno je loše što imaš Tawny—trajnu djevojku kojoj se vraćaš—koja te još uvijek

želi i uvijek je oko tebe. Radi za tebe. Gura ti savršene lažne sise u lice. Daje ti do znanja da je tu kada se zasitiš izazova za ovaj mjesec. Izgled krajnjeg šoka na njegovom licu je neprocjenjiv. Gleda me kao da sam mu rekla da je nebo žuto. Nikad do sad nije to primjetio? Njezinu želju? Dio mene predahne jer ne doživljava Tawny na taj način, ali šta je s ostalima? -

A onda me dovedeš ovdje večeras i paradiraš ispred mene? Najmanje što si mogao


Podstaknuta učiniti je upozoriti me...pripremiti me na neugodne napade i maliciozne kritike. Dakle, koliko Šampione? – zahtjevam.- Ili želim li uopšte i znati? Colton me gleda i odmahuje glavom, kutovi usana mu se stidljivo podižu. -

Hajde, Ry, nije tako loše. Tawny je samo stara prijateljica—za boga miloga, radi za

mene—a ostale...samo se krećemo u istim krugovima. Moramo se povremeno sretati. Zakorača prema meni s lascivnim osmijehom na licu. -

Samo si frustrirana jer si na rubu... – primakne se bliže, sugestivno glatkog glasa – i

imaš potrebe. Seksualno si isfrustrirana. Buljim u njega, otvorenih usta. Je li doista to rekao? To je njegov jebeni odgovor na moju uzrujanost? Što sam na samom rubu samokontrole? Moram svršiti i to će sve popraviti? Nakon toga sve njegove fufice će se povući u rupe u kojima se skrivaju? -

Dođi, dopusti da se za to pobrinem. – posegne, u neznanju koliko sam ljuta zbog

njegovih bešćutnih komentara. I koliko god željela da me oslobodi dubokih bolova koji gore duboko u meni, i koliko će intimnost s njim ublažiti sve sumnje šta osjeća prema meni, gnjev i dostojanstvo nadjačaju moje potrebe. Odmaknem se korak unazad. Coltonovo lice se zamrači od šoka, usta mu se lagano otvaraju dok zuri u mene. -

Odbijaš me? – pita u nevjerici.

Frknem od gađenja. -

Novi pojam za tebe, ali da. – uzdahnem. – Govorim ti ne.

Na trenutak zuri u mene, sužavajući oči ali onda mu se lice opusti shvaćajući. -

Imaš više snage od mene. Vidim šta pokušavaš učiniti ovdje. – promrmlja,

odmahujući glavom, i iz nekog razloga osjećam da misli da se poigravam s njim. Da ga odbijam, samo da bih igrala teško osvojivu. -

Seks neće popraviti stvari, Colton. – pojasnim, trljajući ruke gore-dolje od hladnoće.

-

Moglo bi možda malo. – našali se, pokušavajući mi izmamiti osmijeh. Kada nastavim

samo gledati u njega, odmahujući glavom i udahnivši duboko, promrmlja kletvu i odmakne se od mene nekoliko koraka. Stavi ruku na vrat i podigne glavu k nebu i glasno izdahne.Sranje! – promrmlja, prije nego na trenutak zašuti.- Ne mogu promijeniti svoju prošlost, Rylee. Ja sam tko sam i to ne mogu promijeniti. Znala si to od trenutka kada si počela razgovor o nemogućnosti da prihvatiš jedinu stvar koju ti mogu dati. -

Šta? Znači ponovo smo na tome? Aranžmanu? Nisam jedna od tvojih fufica, Coltone.


Podstaknuta Nikad nisam bila. Niti ću biti. – glas mi reže tišinu noći. Zakorakne prema meni, spustivši glavu gledajući pred sebe, stisnute vilice kao da pronalazi sljedeće riječi. Kada napokon progovori, glas mu je nepopustljiv. -

Rekao sam ti da ću ovo sjebati.

Njegove riječi—izgovori—nakon svega večeras, me razbjesne. -

Ne pravi se mučenikom! – vičem na njega. - Jebeno odrasti i prestani koristiti prokleti

odbrambeni mehanizam kao izgovor, Colton! Riječi su vani prije nego ih uspjem zaustaviti, ljutnja prevlađuje zdrav razum. Podigne glavu, oči mu gore od bijesa kada sretne moje. Odmakne se od mene, fizička distanca naglašava i emocionalnu udaljenost koju počinjem osjećati. Znam da vjerovatno pretjerujem. Ali to saznanje ne čini ništa da zaustavi teret emocija koje prolaze kroz mene. -

Jebeš. Ovo. – promrmljam.

-

Ako si se zadovoljio sa mnom i više me ne želiš...ako želiš neku od svojih plavih

kolačića unutra...onda budi muško i reci mi! Ne odgovara ništa, samo stoji, stisnute vilice, napetih ramena, zureći u mene, mješavina osjećaja mu prelazi preko lica. Ne znam šta očekujem da mi odgovori, ali nadam se da će

makar nešto reći. Mislila sam da će se boriti da budem s njim, da mi dokaže da sam vrijedna toga. Pretpostavljam ako ću postavljati ultimatume, onda moram biti spremna da ih se i pridržavam. Strah mi putuje duž kralježnice kada ne ispusti ni zvuka. Zurim u njega, moleći da progovori. Da dokaže da nisam u pravu. Bilo šta.

Ali ne govori ništa. Samo ljuska čovjeka koji zuri u mene praznih očiju, nijemih usana, i tankog strpljenja. Ispuni me ljutnja. Povrijeđenost me ubija. Žaljenje je teško. Znala sam da će se ovo dogoditi. On je to predvidio, a ja sam ga ignorirala. Mislila sam da sam dovoljna da promijenim ishod. -

Znaš šta, Colton? Jebi se! – vičem, jedine riječi koje mogu prikazati kako se osjećam.

Ne zvuče inteligentno, ali jedine su koje imam. - Samo mi reci jednu stvar prije nego odeš i pređeš na sljedeću voljnu kandidatkinju...osim očiglednog, šta ti znači jebanje svih ovih žena, Šampione? – koraknem mu bliže, želeći vidjeti reakciju u njegovim očima, bilo kakav odgovor. - Koju potrebu ispunjavaš ali odbijaš priznati? Zar ne želiš više? Zar ne zaslužuješ više od same konekcije vrelog tijela i kratkotrajnog orgazma? Kada ne odgovori, već mu je na licu iznerviranost, nastavim. -

Dobro, nemoj odgovoriti na to pitanje...ali odgovori na ovo: zar ne misliš da ja


Podstaknuta zaslužujem više? Vidim bol u njegovim smaragdnim očima i tračak nečeg tamnijeg, dubljeg, i znam da sam uzburkala nešto unutar njega. Povrijedila sam ga. Ali i ja sam povrijeđena, također. On šuti, a to me još više razbjesni. -

Šta je? Prevelika si kukavica da odgovoriš na to? Pa, ja nisam! Znam da zaslužujem

više, Colton! Zaslužujem puno više nego si ti spreman i pokušati. Propuštaš najbolji dio kada si s nekim u vezi. Sve male stvari koje čine vezu posebnom. Dignem ruke u zrak kako bih naglasila svoju misao, dok me on cijelo vrijeme gleda, kamenog lica i stisnute vilice. -

Tvojih ograničenih četiri-pet mjeseci ti ne daju ništa od toga, Šampione. To ti ne daje

osjećaj sigurnosti da znaš da je nekom stalo do tebe toliko mnogo da će biti tu za tebe čak i kada si iracionalan. Ili seronja. Podsmjehnem mu se, krv mi vri i riječi nadolaze tako brzo da ih ne mogu ispljuniti dovoljno brzo. -

Ne dopuštaš si znati kako je to prepustiti—um, tijelo i dušu nekome. Da budeš

potpuno gol—izložen i nesebičan—kada si potpuno obučen. Ne razumiješ kako je posebno sve ovo. – buncam, shvatajući kako je žalosno lišen svojim odlukama. . Pa ja znam. A to je ono što želim. Zašto je ovo uvijek bilo ono što ti želiš? Šta je sa mnom? Zar ne zaslužujem osjećati ono što osjećam i suzdržavam se zbog nekih nametnutih pravila? Samo zuri u mene, stisnute vilice, krutog tijela i shvatam da mi izmiče. Suza mi tiho klizi niz obraz, dok mi dah izlazi u bijelim oblacima nakon tirade koju sam upravo izvela. Ali ne osjećam se bolje jer ništa nije riješeno. Zid iza kog se krio toliko dugo—iza kojeg je pomalo provirio—odjednom je ojačao čelikom. Gledam ga, čovjeka kojeg volim, prsa mi se stežu a srce grči od boli. Ovo je ono čega sam se bojala. Ono oko čega su mi se glava i srce svađali. I evo me, prestrašena i s ožiljcima, ali se i dalje borim za njega, jer je Teagan u pravu. Stvarno je dobar. Njegove riječi mi prolaze kroz glavu.

Spalila si me, Rylee. Ti. Ovo. Plaši me do bola. Ne mogu te se zasititi. Koraknem naprijed, u želji da ga dodirnem. Žudim za bilo kakvom konekcijom, potrebno mi je da ga podsjetim na iskru među nama kada se dodirnemo kako bih ga pokušala spriječiti da mi izmakne iz prstiju. Kao da pokušavam uloviti vjetar. Podignem drhtave ruke,


Podstaknuta oči mu prate moje pokrete, i stavim mu ih na grudi. Osjećam kako se ukrutio, od čega puknem preko ruba. Oči mi bljesnu njegove, i vidim kako zna koliko me upravo povrijedio tim malim trzajem—neverbalno odbijanje koje govori umjesto riječi. Instiktivno posegne rukama da me obgrli, da me pokuša umiriti, ali ne smijem dozvoliti da se to dogodi. Ne smijem mu dopustiti da me odvuče na jedino mjesto na kom bih najradije bila, jer se ništa među nama nije promijenilo. A znam da ako budem u njegovim rukama—vratit ću se na početak pa ću izgubiti ono čega se bojim—njega. A zaslužujem ga cijelog kojeg nije u stanju—ne, nije

voljan—dati mi. Odgurnem se od njegovih grudi, ali rukama mi stegne ramena. Pokušava me povući uz sebe, ali se borim. Kada ne reaguje...izgubim. -

Bori se, do vraga! Bori se, Colton! – vičem na njega očajno, dok mi suze prijete

poteći. - Za sebe. Za nas. Za mene. – preklinjem ga. - Nećeš se povući. Nećeš otići od mene bez razmišljanja. Još uvijek se pokušavam oduprijeti njegovom stisku, ali pukne brana i suze poteku. -

Stalo mi je, Colton. Zaslužujem više kao i ti. Ono što imamo nije beznačajno!

Shrvana od emocija, podlegnem suzama, strahovima, i praznini. Prestanem se opirati, i on me povuče u zagrljaj uz sebe, rukama prelazeći gore-dolje niz moja leđa, ruke i vrat. Osjećaj je gorak, jer znam da je kratkotrajan. Znam da riječi koje očajnički želim čuti—da je ovo nešto...da smo nešto...bilo šta njemu—nikad neće doći. Svjesno urežem ovaj trenutak u pamćenje. Njegovu toplinu.Dodir njegovih žuljevitih prstiju preko moje gole kože.Stisak njegove čeljusti uz moju sljepoočnicu. Zvuk njegovog prigušenog mrmljanja. Njegov miris. Zatvorim oči da ga apsorbujem jer znam da sam ga uplašila. Znam da tražim previše kada je tako puno voljnih da ga podmire za manje. -

Rylee... – moje ime je šapat nad mojim jecajima.

Utihnem, moj dah je jedini zvuk u noći. Odmaknem se, njegove ruke su na mojim ramenima kako bi mi vidio lice. Umirim se kako bih susrela njegove oči. Vidim strah, zbunjenost i nesigurnost u njegovim, i čekam da izrekne ono što mu je na vrhu jezika. Njegova unutarnja borba mu se odigrava na licu prije nego bilo šta kaže. Grudi me bole dok pokušavam uvući dah kako bih se pripremila jer me hvata panika od onog što vidim. Pripremam se na sudbinu, jer vidim da se sprema da ode. Da kaže zbogom. -

Zaslužujem više, Colton.


Podstaknuta Izdahnem, odmahujući glavom dok još jedna suza sklizne niz obraz. Njegove oči je prate prije nego vrati pogled na mene, i na trenutak se smekša od zabrinutosti, proguta dok kima glavom u znak slaganja. Stavim ruku na njegovu vilicu, dok mu oči oprezno prate moje pokrete. Osjećam kako mu se mišići vilice stežu pod mojim dlanom. -

Znam da je ovo razlog zašto imaš svoja pravila i odredbe, ali ne mogu ih se više

pridržavati. Ne mogu više biti ta cura za tebe. Spustim glavu na zadnji komentar, izbjegavajući njegove oči jer ne mogu podnijeti da vidim reakciju. Željeti a ne uspjeti da mi se želja ispuni, ili željeti i biti odbačena—oboje će mi rasturiti srce više nego što već jeste. Udahnem duboko, očiju uprtih u njegov džep sakoa i čudim se kako su stvari bile jednostavne nekoliko sati ranije kada je on bio neobučen a ja preobučena. Stegne prste na mojim bicepsima, i prisilim se ponovo ga pogledati—drago mi je jer jesam, jer ono što vidim oduzme mi dah. Moj prekrasni zločesti dečko izgleda kao dijete—prestrašen i okamenjen. Borim se pronaći riječi jer stojeći tako s tim pogledom u očima; izgleda kao jedan od mojih oštećenih dječaka. Potreban mi je momenat, ali napokon uspijem povratiti glas. -

Žao mi je, Colton. – odmahnem glavom. - Nisi učinio ništa pogrešno večeras, sem

što si bio čovjek kakav si...ali vidjevši tvoje bivše koje još uvijek žele još... – uzdahnem – ne želim biti kao one za tri mejseca. Izvana gledati unutra. Ne mogu stajati po strani i slijepo pratiti granice koje si ti postavio. Želim imati pravo da govorim. Odmahuje glavom naprijed-nazad, automatski odbijajući ideju, i mislim da uopće ne shvaća da to radi. Stisak njegovih ruku se pojača na mojim rukama, ali ne govori ništa da mi proturječi. -

Ne tražim ljubav od tebe, Colton.

Glas mi je jedva šapat kada progovorim, ali savjest mi vrišti da lažem. Da želim da me voli kao što ja volim njega. Oči mu se rašire na moje priznanje. Njegov oštar uzdah je glasan. -

Čak ne tražim dugoročnu vezu. Samo želim istražiti što god je ovo među nama bez

da razmišljam da li sam prekoračila imaginarne granice koje ni ne znam da postoje. Zurim u njega, moleći se da me čuje. Stvarno čuje šta govorim, ne samo ono što želi da čuje. -

Tražim da ti budem ljubavnica, Colton, ne supruga niti ugovoreni aranžman. Sve što

želim je šansa... – glas mi se gubi, tražeći nemoguće.- Želim da kažeš da ćeš pokušati... -

Nikada nisi bila aranž...


Podstaknuta -

Nazovimo to pravim imenom. – podignem obrve, pokušavajući povratiti vatru koja je

kolala prije nego me obuzela pustoš. -

Imaš neobičan način postaviti me na mjesto kad god pređem neku od tvojih glupih

granica. Zurimo jedno u drugo, neizgovorene riječi su nam na usnama, i on prvi skrene pogled. Skine sako, i obgrne mi ramena, uvijek savršen džentlmen, čak i usred oluje, ali da ne bi zadržao prste na mojoj koži, odmah ih povlači. -

Nikad te nisam mislio povrijediti, Rylee. – glas mu je pun ranjivosti koju nisam čula

prije. Nikad je ne bih očekivala od njega. Sagne glavu, zatrese je, i promrmlja jebiga ispod glasa. Pogodi me deža vu iz noći u hotelskoj sobi, i sav zrak mi nestane iz pluća. -

Ne želim te dalje povrijeđivati.

To je to. Prekinit će sve ovdje, sada. Pritisnem ruku na grudi, pokušavajući pritisnuti bol koji prolazi kroz mene. Prođe rukom kroz kosu, a ja drhtim u iščekivanju, čekajući da nastavi ali se nadajući da neće. Podigne glavu i nevoljno sreće moje oči. On je gol—ulovljen, pust— emocije su tako prozirne u njegovim očima da mi je teško zadržati njegov pogled. I u ovom trenu, shvatam. Shvatam da sam ga napala jer se ne bori za mene, ali je li se ikad iko zapravo borio za njega osim njegovih roditelja? Ne za njegova materijalna dobra ili popularnost, već za malog dječaka koji je bio i za muškarca kakav je sada? Za godine zlostavljanja i zanemiravanja koje sam sigurna da je podnio. Da li mu je ikad iko rekao da ga voli, ne unatoč tome, već zbog toga? I da su ga sva ova iskustva učinila boljom osobom. Boljim čovjekom. Da prihvaćaju sve o njemu—svaki izluđujući, zbunjujući dio njega. Kladim se da nije niko. I koliko god sam povrijeđena i želim se istresti na njega, dio mene želi mu ostaviti nešto što mu nikad niko nije dao. Nešto po čemu će me pamtiti. -

Za tebe bih, Colton.... – glas mi je možda mekan kada progovorim, ali ikrenost je

jasna i glasna.- ...riskirala. Vidim kako mu se tijelo ukruti od moje izjave. Usne mu se rastvore i napetost mu napušta vilicu, kao da je šokiran što sam voljna riskirati zbog njega. Što vjerujem da je vrijedan

rizika. Korakne prema meni i rukom mi uokviri vilicu. Zuri mi u oči nesputanim intenzitetom, usne mu se nekoliko puta otvaraju kako bi nešto rekao ali iz njih ni riječi. Oštro uzdahnem od dodira njegovog palca na mojoj donjoj usni- njegovi hrapavi prsti na mojim mekim usnama.


Podstaknuta Užasna me tuga spopadne kada shvatim da je grubo i mekano na neki način kao i nas dvoje. -

Za tebe, Rylee. – prošapće, slomljenog glasa.

Njegove obično mirne ruke drhte uz moje obraze, i kunem se da vidim kako mu strah zatreperi u očima prije nego on zatreperi i otjera ga. -

Ću pokušati.

On će pokušati? Um mi toliko brzo radi da se osjećam dezorjentirano. Razgovor je otišao od nevjerovatnog poraza do neočekivane pobjede. -

Pokušat ćeš? – moj slomljeni glas upita, ne vjerujući ušima.

Samo trag iskrivljenog, zločestog osmijeha mu se pojavi u uglovima usana, ali čujem mu strepnju u glasu. -

Da. – ponovi.

Oči mu pale moje, sve dok ih ne zatvorim kada se nagne i da mi najnježniji, najuvaženiji poljubac koji sam ikada dobila. Onda me poljubi u vrh nosa prije nego nasloni čelo na moje. Dah mu šumi uz moje usne, a srce mu tutnji uz moje grudi dok mi utroba skače od radosti, bubnjajući od sreće. Sranje! Colton će pokušati. Borit će se za nas. Za mene. Za sebe. Postoji toliko neizgovorenog ispod njegove izjave. Toliko obećanja, strahova, ranjivosti i spremnosti da prevlada noćne more koje ga proganjaju—samo kako bi pokušao i bio sa mnom. Spusti glavu i ponovo me poljubi. Spori ples jezika je pun neizgovorenih riječi i izaziva mi suze u očima. Ponovo završi poljubivši me u nos i zdrobivši me u zagrljaj. Uzdahnem, pozdravljajući njegovu toplinu, snagu, i uživam kako se njegova duga, vitka linija savršeno uklapa u moje obline. Upijam njegov miris i kucanje njegovog srca uz moje uho. Sagne se i nešto promrmlja, i kunem se da zvuči nešto kao vudu pičkica, ali kada ga upitno pogledam, on samo odmahne glavom i namršti se. -

Šta da radim s tobom, Rylee? – drži me čvrsto, dok mi zima putuje kralježnicom.- Šta

da radim? Ponovo uzdahne i prigušim cerek. Mješavina njegovog tijela uz moje, olakšanje što će probati, me čini očajnijom za običnim platonskim zagrljajem u vrtu. Kako me tako jednostavna izjava može ostaviti bez daha od iščekivanja i očajnom za njegovim dodirom— emocionalno i fizički? Prstom prati liniju mog vrata, pa sve do proreza niz zavojiti put prema dolje, dok ne dođe do moje preosjetljive mačkice. Njegovi spretni prsti me nađu spremnu i voljnu, i kada me dodirne kunem se da sam se spremna raspasti u milion komadića.


Podstaknuta Zastenjem od njegovog dodira. Nagnem se na njega, čelom na njegovim prsima, rukama stežući njegove bicepse. Nisam sigurna da li je moja napaljenost od Coltonovog odgovora ili osjećaja, ali tijelo mi reaguje brže nego što je normalno. Tako sam blizu. Tako blizu ruba da zarivam nokte u njegove ruke. Colton još jednom pređe prstom preko klitorisa prije nego glasno zareži. -

Ne još... želim biti u tebi kada svršiš, Rylee. Očajan sam.

Udahnem, toliko napeta i svjesna njegovog tijela uz moje da se jedva suzdržavam. Bacim se na njega kao ovisnik o drogi. Jednom rukom pritišćem mu zatiljak, automatski ga povlačeći za kosu i vučem mu lice prema dolje kako bih mu uhvatila usta. Drugom rukom dohvatim njegovu tvrdu rastuću erekciju u hlačama. Njegov grleni jauk mi govori da je na rubu, kao i ja. Poljubim ga gladnim očajem, strast bukti među nama, dok unosim sve što sam čuvala u poljubac. On zarije ruke ispod svog sakoa, prati liniju mog sruka i stražnjice dok me ostavlja bez daha. -

Colton. – zastenjem kada mi počne ljubiti vrat, od čega me potresa zemljotres

emocija. -

Automobil. Garaža. Sada. – kaže između poljubaca, prepun očaja.

Složim se zastenjavši, ali moje tijelo ne želi popustiti niti ga pustiti. Njegova ruka me povuče za kosu i prisiljena sam se odvojiti od njega. Tamna želja koja mu je zamaglila oči stisne mi bedra, moleći za olakšanjem. -

Ry? Ako ne krenemo odmah, naći ćeš se pognuta nad tom klupom gdje ćeš biti

viđena iz svih hotelskih soba. Od njegovog hrapavog upozorenja glasno progutam. Nagne se i brzo me poljubi, jezikom prelazeći po mojoj donjoj usni. -

Uništila si mi kontrolu, dušo. Lift. Sada. – naređuje.

Povuče me uz sebe, ruke pričvršćene uz moj bok dok brzo hodamo. Sa slobodnom rukom izvadi iPhone iz džepa. -

Sammy? Gdje je Sex? – sluša trenutak. - Savršeno. Odgovara. – glasno se nasmije,

njegov eho odzvanja od betonske zidove kraj kojih prolazimo. - Kao da si mi pročitao misli. Jebeno si sjajan Sammy... Da. Obavijestit ću te. Vrati mobitel u džep, i zbunjena sam zbog razgovora koji je upravo vodio. Colton pogleda lijevo pa desno, vagajući mogućnosti prije nego skrene desno. Za nekoliko trenutaka smo u liftu na kraju garaže. Siva vrata se zatvore, Coltonova prisutnost dominira u malom prostoru,


Podstaknuta i prije nego lift počne ići gore, Colton me zabije u zid bokovima, i silovito mi uzme usta. Uopće ne uspijem udahnuti kada čujem zvuk auta. Odvoji usne od mojih, ostavljajući me potresenom njegovom konzumirajućom željom.


Podstaknuta POGLAVLJE 18

Kad smo izašli iz lifta, preko usana mi je preleteo kikot. Ko je dođavola ova devojka, u koju sam se pretvorila pored Coltona. Ova bezobrazna, razuzdana žena toliko svesna svoje seksualnosti? Ja definitivno nisam bila ona pre sat vremena. Kunem se da je to Coltonov

efekat. Prodrmalo me iznenađenje kad smo skrenuli iza ugla i susreli Sammya. - Ćao, Sammy, rekla sam stidljivo, još jednom me videći u nepristojnom stanju izazvanu Coltonom. Klimnuo mi je stoičkog lica dok je Coltonu predavao ključeve. - Hvala. Sve čisto? -Colton upita. - Sve čisto, - potvrdi Sammy i uđe u lift za auto. - Dođi, -naredi Colton povukavši me za ruku, tako da sam naletela na njega pre nego su se naše usne spojile u pohlepan poljubac. Odmah sam ga odgurnula uprkos njegovom protestu i pogledala okolo da bi se uverila da nemamo sumnjivu publiku. Moje oči su se odmah fokusirale na seksi-kao-greh, uglađen, crveni sportski auto u ćošku. Nerazumem se baš preterano u automobile , ako se ovo uopšte može nazvati tako? Ali definitivno mu odgovara. Čim sam sklonila pogled s auta, iznenadila sam se shvativši da je monohromatska garaža skroz prazna. - Kako si…? -Colton mi se nasmešio dobro je biti ja smeškom i ja sam zavrtela glavom. - Sammy? - Mmm-hmm. -Rukom je lutao oko mog struka i zgrabio mi grudi preko haljine. Izdahnula sam nežno na tihu senzaciju, želeći njegovo telo, golo i u pokretu, na meni. U meni. - Oh, Colton.. -uzdahnula sam, pretvarajući se u glinu u njegovim rukama. - Taj čovek treba dobiti povišicu, -mrmljala sam dok smo hodali i vatali se preko cele napuštene garaže. Colton se glasno nasmejao mom komentaru, njegov smeh pomešan sa lupkanjem mojih potpetica odbijao se od zidove. Odbacila sam glas u mojoj glavi, koji se pitao šta je još Sammy video kao Coltonov zaposlenik. To je prošlost. Njegova prošlost. A sad, on je moja budućnost. Jedino je sad važno to što je Colton spreman da pokuša. Stigli smo do auta, olakšanje da možemo pobeći odavde prostrujalo je kroz mene. Upravo sad sam sebična. Ne razmišljam o zabavi ispod niti o bilo čemu drugom.Ono na šta mogu sad da se fokusiram su osećanja, koja me prožimaju. Ona sa kojima treba da se suočim dok vidim naša tela na suvozačkom sedištu.


Podstaknuta Ali Colton je stao mirno -ne pomera se- izpruženih ruku, držeći me. Pogledala sam u njega, pogled mu je klizio sa prednjeg dela njegovog auta do mene. Pohotan smešak,koji se pojavio u uglovima njegovih usana izbacio me je iz ravnoteže. - Uh - uh, -reče, zbunivši me. Šta? Ne želi sad da...oh...Oh! Oh jebi ga! Prepoznao je trenutak kad sam shvatila njegovu nameru. - Ti.Ovde. -Pokazao je na uglađenu, crvenu haubu njegovog auta. Pocrvenela sam, oklevajući, setivši se spontanog komentara u Starbaksu, kao da je bilo pre godinu dana, o tome kako bi ga želela uzeti na

haubi njegovog auta. - Sad! - On zareži. Ja i moja velika usta. Pogledala sam naokolo i progutala pre nego što su moje oči pronašle njegove. Uvek sve po njegovom. - Ovde?

- Ovde. - Nasmešio se kad je uzbuđenje prostrujalo kroz mene.- još više će me pokvariti. - Ali… - Bez pitanja, Rylee. Ako se budeš povinovala svim pravilima, dušo, propustićeš svu zabavu. -Samo Colton može citirati Hepburn u ovakom trenutku i pri tom zvučati zavodljivo

seksi. U očima mu je plesalo uzbuđenje,zbog onog što ćemo uraditi. Nizašta na svetu neću propustiti šansu biti s njim. Nakon svega večeras - limuzine, nagomilanog iščekivanja, činjenice da je spreman da proba - divlji konji me neće oterati. Nemam vremena da razmišljam gde se nalazimo zato što me je zgrabio i pritisnuo usne na moje. Mogu da okusim njegovu želju. Njegovu glad. Njegovo nestrpljenje. Njegovu spremnost. Njihova mešavina je opojna kombinacija, koja šalje jezu po mojoj kičmi i izaziva žmarce po celom telu dok me vodi unazad. Usne su nam se razdvojile samo da bi mi šaputao prljava obećanja, o tome šta želi da mi radi.

Kako snažno će me jebati. Koliko glasno želi da vrištim. Koliko puta me planira naterati da svršim. Kako sam ludo prekrasna. Koliko žudi da me okusi. Nogama sam dotakla branik auta dok je skidao njegovu jaknu sa mojih ramena. Jaknu naopačke okrenutu polegao je na haubu iza mene dok sam ja pipajući tražila šlic na njegovim pantalonama, moju spretnost je kvarila tečna vrućina, koja je me je ispunjavala. - Požuri, - zatraži glasom protkanim bolnom potrebom. Nasmejala sam se u očajanju. Umirio je ruke kad nas je razdvojio i zagledao mi se u oči. Miran trenutak priznaje našu oluju potreba.Obuhvatio mi je lice prstima, smešak neverice mu


Podstaknuta se pojavio na licu s pogledom, koji govori da ne može da veruje da sam stvarna. Da je ovo stvarno. Odmahnuo je glavom s nakrivljenim smeškom, koji mi je otkrio njegovu rupicu na obrazu. Čim je pogled zadržao na meni, rukama je jurnuo prema mojoj kosi, uhvatio je u pesnice, nakrivivši mi glavu, otkrivajući mu moj vrat. Potreba i želja su nas preuzeli kad je počeo pustošenje svojim ustima po mojoj ogoljenoj koži. Osećanja,senzacija, emocije su me nadvladali, uzbuđujući me. Zatvorila sam oči. Moje telo je omekšalo i provrilo istovremeno. Osetila sam Coltonov puls na mojim rukama, kako pumpa život, i napokon sam uspela da spustim njegove pantalone dovoljno da otkrijem njegovu impozantnu veličinu. Zahvalno je prošištao kad su moji prsti krenuli da kruže i igraju se s njegovim vrelim mesom. - Rylee. Molim te. Sada. -Zatražio je između poljubaca. Moje ruke su nastavile torturu zadovoljstva kad sam osetila kako Coltonove ruke dižu moju haljinu dok nije uhvatio moju ogoljenu zadnjicu. Osećam vrelinu Coltonovih prstiju kako mi šire noge i znam da je njegov dodir, sve što mi je potrebno da me gurne preko ivice. Njegovi prsti krstare mojom kožom i vešti prsti pronalaze svoje odredište, nateravši me da zapomažem zbog zadirkivanja i muke. Zakopala sam nokte u njegova ramena kad su mi noge počele podrhtavati od ogromnog pritiska u meni. Oštar uzdah, kad me je savladalo zadovoljstvo, je bio jedini zvuk, koji sam mogla proizvesti dok me je gurao sve više i više.Usnama je zahvatio moje kad sam zabacila glavu, vrelina njegovih veštih prstiju strujala je kroz mene i pržila sve nerve u mom telu. Moja vatra se zapalila kad je s dva prsta uklizao u dubinu moje ženskosti dok je drugom posesivno uhvatio moj kuk. Strastveni prsti su kopali u moje spremno meso. Toliko sam napaljena - toliko na vrhuncu - da mi ne treba dugo i ja padam preko ivice ushićena slobodnim padom. Sva ta isčekivanja, flertovanja, usponi i padovi pojačali su mešavinu osećaja, koji su strujali mnome. Colton je podigao ruku da bi me uhvatio za vrat, palac mu je počivao na mom obrazu kad sam otvorila oči. Običan dodir njegovog palca je kao dolivanje benzina na razbuktalu vatru. Moje telo se napelo kad je novi talas zadovoljstva prostrujao mnome, samo dok me je gledao. Coltonove oči su zatreperile i zapalile se od požude dok me je gledao kako uspostavljam ravnotežu, koju je on pomogao izmaknuti je ispod mojih nogu. Pre nego što uspem da shvatim šta se dešava, Coltonova kontrola puca, i gura me unazad na njegovu jaknu, na


Podstaknuta hladan, ispoliran metal na njegovoj haubi. Grabi mi kukove, diže haljinu na više dok sam ja obučena od struka na gore a od struka nadole gola, ne računajući podvezice i čarape. Diže mi kukove do njegove visine tako da mi samo ramena i glava dodiruju hladnu svilu njegove jakne. Njegove oči lutaju mojim ogoljenim mesom. - Slatki Isuse, ženo, -promumla hrapavim strastvenim glasom, dok ja zatvaram oči opijena potrebom da me ispuni jer iako sam već svršila, moje ga bolno telo očajnički treba u meni, da me ispuni, razvuče do uzvišenog zadovoljstva. - Otvori oči, Raylee, -naredi dok namešta čeličnu glavu na moj otvor. Dahćem zbog osećaja, želeći više. Uvek želeći više i nikad mi neće biti dovoljno njega. - Želim da te gledam dok te uzimam. Želim da gledam te tvoje oči zamagljene od strasti. Otvorila sam oči da bi ih zaustavila na njegovim. Usta su mi se osušila od potpune požude, koju su reflektovale. U ovom trenutku, spokojnom pre oluje, ja sam neopozivo njegova. Zajecala sam zajedno sa njegovim grlenim stenjanjem kad je u jednom kliskom potezu ušao u mene, zakopavajući se duboko i pritiskajući kukove o moju karlicu. Štikle mojih cipela sam pritisla o njegovu zadnjicu kako je ušao u mene, stiskajući svoj klizki kanal oko njega pri svakom okretu njegovog kuka.. - Oh, Raylee. -Zarokta, zabacujući glavu, razdvojenih usana i zategnutog lica od zadovoljstva. Počeo je da se kreće. Stvarno kreće. Smeštajući sebe ka meni - u mene - svaki put pustošeći moja čula. Sve što mogu da apsorbujem je moguća eksplozija, koju rasplamsava svakim potiskom, i za kojom žestoko jurišam s njim. Jakna ispod mene služi kao klizač. Svaki put klizim gore - dole haubom, kad me povlači ukusnim silazkom i potiskom nazad. Kretanje je proizvelo bezbroj osećaja, koji su nagovarali moj orgazam da dođe brže. Jače. I još brže. Moji mišići su se stisnuli oko njega kad sam spustila glavu da posmatram naše ujedinjenje. Da bi videla moje uzbuđeno premazivanje kad se izvlači iz mene i uspravljen vraćao nazad. Gledati ono što ja radim njemu, ono što on radi meni, bilo je neverovatno uzbudljivo. - Coltone, -zajecala sam kad jedan njegov prst okrznuo moj klitoris. Telo mi se streslo od njegovog dodira. - Ti. Si. Moja. Rylee, -promumla između potiska. - Reci. Mi. Reci mi da si moja, Rylee, -on zatraži.


Podstaknuta - Coltone, -zadahtala sam kad je moje telo preplavilo zadovoljstvo. Njegovi prsti su se zakopali u moje kukove, mišići mu se napeli i ja sam momentalno oporavljena. - Da. Tvoja. Coltone. -Zadahtala sam između potisaka. - Jesam. Tvoja. -Viknula sam dok sam se utapala u tečnoj vrućini ekstaze u isto vreme kad je i on svršio uz glasno stenjanje, prosipajući moje ime preko svojih usana. Nekoliko trenutaka je prošlo ali naše grudi su se još uvek borile za vazduh. Naša tela su još uvek pulsirala s adrenalinom zbog našeg sjedinjavanja. Prva sam otvorila oči. Colton je još stezao moje kukove, s kurcem u meni, ali kompletno obučen inače. Ustao je pre mene, tako visok, tako impozantan. Nije ni čudo da dominira mojim mislima i mojim srcem. Mojim svime.

Mojim celim svetom. Njegove oči su polako zalepršale, gledajući me ispod teških kapaka, lenji kez Češirske mačke raširi mu se preko usana. Zadovoljno udahne, i oboje smo se trznuli kad je počeo da se povlači pre nego što mi je polako spustio noge. Uhvatio me je za ruke da ne bi skliznula s jakne s preniske haube auta. Moja haljina je proizvela čudan zvuk na besprekornoj boji kad me je podigao i ja sam glasno uzdahnula. U očajničkoj potrebi da imam Coltona, nije mi prošla misao kroz um da sam mogla ogrebati - ili još gore - udubiti- auto. Na autu, koji košta sigurno više nego što bi ja mogla zaraditi u nekolika godina. - Šta je, Rylee? -upita, gledajući preko mog ramena razmišljajući da li je neko posmatrao našu ludoriju, ne videvši nikoga pogledao je u mene. - Tvoj auto….Sex. -povila sam se, istovremeno se osećajući smešno što zovem auto tim imenom. - Nadam se da ga nisam izgrebala. Colton je nakrivio glavu gledajući me da li sam luda, pre nego što je zabacio glavu nasmejavši se celim telom. Uvukao je sebe u pantalone i zakopčao ih. - Opusti se, dušo, to je samo auto. - Ali - vredi malo bogatstvo i ... - I može biti popravljen ili zamenjen ako je ošrećen.- Nagnuo se i uhvatio moje usne u vrtoglav poljubac i onda me povukao nazad sa smeškom. - Ali ipak, da je oštećen, možda bi ga zadržao samo kao podsetnik… -Podiže obrve dok ispravlja prsluk i namešta kravatu. - Neku vrstu suvenira, -razmišljam gladeći haljinu preko mojih kukova. Podigao je glavu pogledavši u auto preko mog ramena pre nego je pogledao u mene. - To je jedan bogovski


Podstaknuta suvenir, draga.- Zazviždao je s lascivnim osmehom na njegovom lepom licu. - I sad njegovo ime ima potpuno novo značenje za mene. - Da, ima. -Uzvratila sa mu stidljivim smeškom kad me je povukao ka sebi i stegnuo ruke oko mene. Pogledao me je, taj nevaljali smešak neodoljivo osvetljava njegove karakteristike i te intenzivne oči ispunjene sa toliko emocija. Pognuo se i spustio mekani poljubac na moje usne - kao da je samo običan usne na usne - tako mekan, nabijen značajem, izazivajući bol u mom celom telu na najslađi način. Colton se povukao nazad nameštajući mi jaknu nazad na moja ramena i pružajući mi ruku. - Dođi. Trebamo se vratiti ili će se ljudi pitati šta smo radili.- Frknula sam glasno na uopšte nedamski način. Kao da moje crvenilo na obrazima i svetlucanje u očima neće otkriti. Stisnuo mi je ruku na putu ka liftu, u glavi mi se još tetura od intenziteta i uzbuđenja od onog što se upravo desilo. Colton me je povukao ka sebi i smeh provali iz njega. - Šta? - Auto iskustvo, -reče, pogledavši me s podignutim obrvama.

Definitivno je bilo. - Ne. Ni približno. -zadirkivala sam ga zbog njegovog kreativnog pokušaja.

****

Srećom, stigli smo u trenutku kad je večera najavljena. Colton me vodio do našeg označenog stola baš kad su i ostali pokrovitelji sedali dole. Izvukao je stolicu za mene i skinuo jaknu sa mojih ramena, kačeći je na naslon stolice. Primetila sam libidonosan smešak na njegovom licu kad se nagnuo i prošaputao, - Pogodak. -Ne mogu prikriti smeh od nabujalih misli. Tokom večere posmatrala sam Coltona u razgovoru s ostalim gostima za stolom, odgovarajući na pitanja o njegovoj nadolazećoj trci. Stariju ženu je šarmirao, a muškarci su mu zavideli na dobrom izgledu i na nestvarnom načinu života. On je takva mešavina suprotnosti. Emotivno zatvoren i izolovan, ali istovremeno tako otvoren i predaje se u slučajevima do kojih mu je stalo. Arogantan je i prepotentan, ali poseduje neku tihu ranjivost, u koju ja mogu da virnem kad se ne zatvori skroz. Može ogovarati ekstremno bogatstvo u ovoj sobi a ujedno razumeti istraumatizovanog sedmogodišnjeg dečaka i njegove potrebe. Drzak je i agresivan a osećajan i obziran. I moj Bože, može me razbesneti u jednom trenutku a već u drugom sterati mi slabost u kolena.


Podstaknuta Nasmejala sam se na otkopčane manžetne i znala sam da samo Coltonu tako nešto može da prođe a pritom da izgleda sofisticirano i elegantno. Šta više, uhvatila sam sebe kako zurim u njegove ruke pitajući se šta je to sa njima kad su mi tako neverovatno seksi. Posmatrala sam mu prste kako se rasejano igraju sa stalkom vinske čaše pre nego što je podigne. Moje misli su odlutale do tih prstiju i njihovim veštih majstorijama u drugim stvarima. Čim sam podigla pogled ka Coltonu, videla sam da me gleda zabavljenim pogledom u očima i znam da zna da su moje misli sve samo ne nevine. Podigao je čašu do usana i uzeo gutljaj očiju upretih u moje. Nagne se, njegove usne i dah osetim na uvetu. - Svaki put kad pijem piće, mogu da namirišem tebe na mojim prstima. Zbog toga brojim minute do mog laganog, slatkog vremena s tobom, Rylee, -prošapuće. Rezonanca njegovog glasa se protkala kroz svaki nerv u mom telu. - A onda ću te jebati bezdušno.- promumla. Moja srž se stisla i uvila na misli, koje su njegove reči probudile. - Račun, molim, promrmljala sam, i Colton je zabacio glavu nasmejavši se, privlačeći pažnju onih za našim stolom. Ostatak večeri smo proveli sedeći, domaćin je održao govor o razlozima ove večeri. Colton je uzdahnuo s olakšanjem kad je aplauz utihnuo i ljudi počeli da ustaju od stolova. Hvala Bogu! -promrmljao je ispod daha izazvavši osmeh na mom licu. Barem nisam jedina nestrpljiva pozdraviti se s našim garažnim sastankom. - Spremna,Ry? - Spremna i voljna, -priznala sam, uživajući gledati reakciju na moje reči. - Voljna je dobro, -prošaputa. - Mokra još bolje. - Bila sam takva cele noći,Šampione, -promrmljala sam kao odgovor, smešeći se u sebi, kad sam čula oštar uzdah dok me je pratio kroz lavirint stolova. - Colton! Hej, Donovan! -zaviče glas s desne strane. Colton opsova u bradu kad sam se okrenula ka njemu. - Brzo ću, -reče spustivši čedan poljubac na moje usne. Okrenuo se i krenuo kroz sobu u susret džentlmenu. - Vinsent! -Čula sam Coltona kako govori u pozdrav rukujući se s njim i ćušnuvši se jedan drugog po leđima kao dva muškarca, koji su više od običnih poznanika. Posmatram ih iz daljine, sa laganim osmehom na licu dok se čudim Coltonu i neočekivanom obrtu večerašnje manifestacije. - Taj osmeh na tvom licu neće potrajati, znaš? -reče glas pored mene.


Podstaknuta Naježila sam se na njegov zvuk. Dolazi kiša da sjebe moju paradu. - Kakvo prijatno iznenađenje -govorim sladunjavim tonom sa sarkazmom. Držim pogled ravno isred sebe, fokusiran na Coltona. - Jel’ se lepo provodiš, Tawny? Ignoriše moje pitanje i kreće pravo za vrat. - Znaš da mu već dosađuješ, jel’ da? Već traži novo voljno parče dupeta? -Smeje se tiho i sarkastično i osećam kako se okrenula licem ka meni čekajući moju reakciju, koju ja odbijam da joj pokažem. - I ti znaš kao i ja da postoje gomile žena, koje se nadmeću za to željeno mesto. Nadahnuta sam od večerašnjeg Coltonovog otkrovenja. Osećam se bezobrazno i muka mi je od Tawnyinog sranja. - Oh, veruj mi, znam. - Nasmejala sam se. - Ali, ne brini, nisam toliko naivna koliko misliš da sam kad je reč o Coltonovim potrebama. Mala Crvena Pokretna Hauba, nisam. -Čula sam kako je glasno usisala vazduh kad je shvatila da sam je nadjačala u njenom razgovoru. Colton je podigao glavu usred diskusije i njegove oči su našle moje, podrugljiv izgled mu je prešao licem kad je video ko stoji pored mene. Slatko sam mu se nasmejala kao da je sve pod kontrolom.

I biće odmah svakako. - Tvoje vreme je isteklo, Rylee, -ona antagonizuje. Uzela sam gutljaj šampanjca, pažljivo birajući sledeće reči, glas mi je tih i pakostan. - Pa, mislim da ti je vreme da nabaviš novi sat onda, Tawny, zato što mi izgleda da si se zaglavila u prošlosti. Stvarno bi trebala da se usaglasiš sa ovde i sad… zato što to kad uradiš, videćeš da više nemaš šta reći i nema te šta zadržati u Coltonovom ličnom životu. Gledala sam kako joj se grudi dižu i spuštaju dok se gnev raspaljivao u njoj. Htela sam da joj kažem da ako je ono što oseća ljutnja, onda ja imam jebeni furiozni pakao za poređenje. I

tek sam počela. - Mora ti biti odvratno, Tawny, kad je jedino što čekaš biti Cotonova traljava druga. Da će misliti da si ti ta jednom kad mu dosade sve druge, da će misliti da si ti bolja. Govorim o udarcu na tvoj naduvani ego. - Ti, kučko! -prošišti. - Ti ne možeš ispuniti njegove potrebe. Ti si… Brzo sam se okrenula prema njoj, izgled mog lica je stopirao njene reči. - Oh, lutko, upravo jesam. Jesi to bila ti što se jebala s njim na haubi Sexa u garaži pre večere? Nisam ni mislila, -rekla sam snishodljivo sa smeškom, ali moje oči su joj rekle da je on moj i da odjebe.


Podstaknuta Izraz njenog lica je neprocenjiv: oči širom otvorene, usne razdvojene kao da upija ono što sam upravo rekla. - Colton nikad ne bi…- ljutila se dolazeći k sebi - ....Ferari je njegova beba. Nikad ne bi rizikovao da ga ogrebe. - Pa pretpostavljam da ga ne poznaješ onoliko koliko si mislila da ga znaš. - Darovala sam joj mačji osmeh, kojim se ona koristila malopre.- Ili to, ili mu ne značiš ništa više od auta. - Nakrivila sam usne gledajući kako njen ego pokušava da svari ono što sam upravo rekla. - Završile smo ovde, -rekla sam sa smehom i krenula od nje ka Coltonu.

Bože, kako dobar osećaj! Zaslužila je. Kad sam stigla do Coltona, pružio mi je ruku, stavio je oko struka, povukao me k sebi sa strane dok je završavao razgovor sa Vinsentom. Pozdravili su se i dok je ovaj odlazio, sagnuo se dole i nežno me poljubio. - O čemu se tu radilo? -pitao je oprezno. Nakrivila sam glavu, pogledala ga, prstima klizeći po njegovoj vilici. - O ničemu...bilo je nedosledno, -rekla sam mu, počešavši se po nosu.


Podstaknuta POGLAVLJE 19

- Jesi sigurna da ti nije previše hladno? - Nije, -promrmljala sam dok me je Colton gladio po rukama gore-dole, i iako me je povetarac s okeana štipao za ogoljenu kožu, nisam htela da uništim trenutak. Ovo veče – ne gledajući raspravu u vrtu - je bilo jedno od onih, koje neću nikad zaboraviti. Nešto se u Coltonu promenilo kako je veče odmicalo. To nije nešto, u šta mogu uperiti prst, ali neke stvari se suptilno razlikuju. Ti kratki pogledi, kojima me gleda. Obični dodiri tu i tamo bez nekog posebnog razloga ali samo da mi stavi do znanja da je tu. Taj stidljivi osmeh, koji sam primetila, bio je večeras rezervisan samo za mene. Ili je možda oduvek bio tamo, a ja gledam na stvari drugačije sada kada znam da će se Colton potruditi oko mogućnosti postojanja nas. Voljan je da se odrekne obrazca, za koji se kleo da je ukorenjen u njemu. Zbog mene. Mračnu noć obasjava mesec uzdignut na ponoćnom nebu. Zatvorila sam oči, pevušila nežno Kiss me slowly dolazeću sa zvučnika, i podigla sam glavu hvatajući slani povetarac, koji je duvao na terasu, na kojoj smo stajali. Colton je naslonio svoju bradu na moje ramena obuhvativši me rukama oko struka od pozadi. Zagrejana njegovom toplinom, ne želeći da me ikad pusti.Stajali smo tamo, svako u svojim mislima, natapajući se u mračnoj noćnoj atmosferi, i skroz svesni prikrivenog strujanja strasti među nama. Baxter je zalajao na kapiju da želi ići dole na plažu, i Colton me nevoljno pustio da bi ga izveo napolje. - Hoćeš piće? -pitala sam, moje telo je već bilo hladno kako me je pustio. - Pivo, molim? Ušla sam u kuhinju da nam donesem piće. Kad sam se vratila napolje, Colton je stajao tamo, rukama oslonjen na ogradu, gledajući u mrak, skroz izgubljen u mislima.Silueta njegovih širokih ramena ocrtavala se u noći - zbog bele košulje, koja je davala vizuelni kontrast- i ponovo me moj anđeo podsetio da se bori da nađe put kroz tamu. Ostavila sam vinsku čašu na stolu i krenula prema njemu, razbijanje valova je sakrilo zvuk mojih koraka na palubi. Provukla sam ruke ispod njegovih ruku i torza, prislonila svoje telo o njegovo i obgrlila ga rukama. Sekund nakon što je moje telo dodirnulo njegovo, Colton se naglo okrenuo, grub zvuk odzvanjao je kroz noćni zrak, pivo je poletelo iz moje ruke, i razbilo se o palubu. Kao posledica njegove reakcije, kad sam se odgurnula u stranu, udarila sam kuk o ogradu. Kad sam sklonila kosu s lica i podigla pogled, Colton je zurio u mene.


Podstaknuta Ruke je stisnuo uz sebe u pesnicama, škripao je zubima od besa, oči su mu bile divlje ljute ili je to bio strah- a grudi su mu se dizale zbog plitkih, brzih uzdaha. Zagledao se u mene, a ja sam se odmakla od ograde pritiskajući rukom bolno mesto na kuku. Bezbroj osećaja je preletelo njegovim očima dok me je gledao, konačno probijajući kroz masku straha na njegovom licu. Videla sam ovaj pogled i pre. Taj potpun i obuzimajući strah nekoga, ko je istraumiram i kad ima flešbek. Moje oči su namerno počivale na Coltonovim, samo mojom tišinom mogu da mu pomognem da probije barijeru, koja ga zadržava. Moje misli se vraćaju na zadnje jutro, koje sam provela u ovoj kući i onome šta se desilo kad sam se sklupčala iza njega. Sad znam, duboko u sebi, da šta god se desilo, kakva god tama živi u njemu, u kakvoj je vezi s nama. Da radnja - osećaj kad je zagrljen, uzet, zadržan od pozadi, je okidač za flešbek i u trenutku ga vraća u užas. Colton je duboko uzdahnuo- hrapavi, dušu čisteći vazduh- pre nego što je skrenuo pogled sa mog. Spustio je pogled na palubu kad je uzviknuo, - Prokletstvo! -iz dubine pluća. Iznenadio me njegov glas, koji je odjekivao u ponoru noći. Ta jedna reč, ispunjena tolikom frustriranošću i zebnjom, jedino što sam htela je da ga zagrlim i utešim, ali umesto toga on se okrenuo ogradi, boreći se sam sa sobom ponovo. Ramena, kojim sam se divila malopre, sad su napunjena teretom, do kojeg ja ne mogu da proniknem. - Colton? -Ne odgovara, nego radije upire pogled pravo ispred sebe. - Coltone? Žao mi je. Nisam htela da… - Samo to nemoj više raditi, dobro? -odbrusio je. Trudila sam se ne uznemiriti se zbog njegovog žestokog tona, ali vidim da ga boli i sve što hoću je da pomognem. - Coltone, šta se desilo… - Vidi… -okrenuo se prema meni -

nismo svi imali perfektno-jebeno-prigradsko-

ograđeno-belom-ogradom detinjstvo kao ti, Rylee. Jel’ ti stvarno bitno znati da sam bio danima bez hrane i pažnje? Da me je mama primoravala...- Zaustavio se, stisnuo pesnice, s udaljenim pogledom pre nego je ponovo pogledao u mene. - Da me je terala da radim što god je potrebno samo da osiguram njeno sledeće jebeno fiksanje? -Njegov glas je lišen svake emocije osim gneva. Udahnula sam, srce mi se slamalo zbog njega i zbog uspomena, koje su ga mučile. Htela sam da doprem do njega. Da ga držim. Da vodim ljubav s njim. Da mu dopustim da se izgubi u meni. Bilo šta samo da nateram njegov um da zaboravi barem na trenutak.


Podstaknuta - Sranje, žao mi je. - Uzdahnuo je sa žaljenjem, trljajući rukama lice, gledajući u nebo. Primećujem da se mnogo izvinjavam u tvom prisustvu. -Spustio je pogled i susreo moj, gurajući ruke u džepove. - Izvini, Ry. Nisam hteo... - U redu je da se osećaš tako. -Koraknula sam ka njemu i podigla sam ruke stavljući ih na njegove obraze. Naslonio je lice na moj dlan, okrenuvši ga nakratko da bi mi utisnuo poljubac u sredinu šake pre nego što je zatvorio oči da bi upio neku emociju, koju je osećao.To što je našao utehu u meni zagrejalo mi je dušu. Dalo mi je nadu da će vremenom pričati sa mnom. Njegova otvorena ranjivost dirnula me u srce i otvorila moju dušu. Vodeći me. Kad je otvorio oči, zagledala sam se u njih istražujući njihovu dubinu. - Šta se desilo, Coltone? - Rekao sam ti malopre. Ne pokušavaj me popraviti… - Ja samo pokušavam da shvatim… -protrljala sam mu obraze rukama još jednom i spustila zadržavši ih na njegovom srcu. - Znam. -Izdahne. -Ali to je nešto o čemu ne volim da pričam. Sranje...niko ne bi trebao da priča o tome. -Zatresao je glavom. - Rekao sam ti, mojih prvih osam godina su bili jebena noćna mora. Ne želim da ti punim glavu detaljima. Bilo je....jebote! - Lupio je rukama po ogradi pored nas, uznemirivši nas oboje, Baxtera i mene. -

Nisam navikao da

objašnjavam sebe nikome. -Stisnuo je vilicu, mišići na njoj su mu pulsirali. Stajali smo u tišini neko vreme pre nego što me je pogledao sa smeškom. - Kunem se Bogom, to je zbog tebe! - Zbog mene? -zamucala sam zapanjeno. Šta ja imam s tim, što se upravo desilo? - Mmm-hmm, -promrmlja, zureći u mene pažljivo. - Nikad nisam dozvoli da se moj gard spusti. Nikad se nisam otvorio… -Zatresao je glavom, zbunjenost i vedrina ogledali su mu se na licu. - Bio sam sposoban blokirati stvari tako dugo. Ignorišući emocije. Ignorišući sve, osim tebe? Srušila si zidove, koje nisam ni znao da sam gradio. Zbog tebe osećam, Rylee. Osetila sam kao da mi je sav vazduh isisan iz pluća. Njegove reči su učinile da se osećam nepromišljeno i u isto vreme preplavljena s mislima.Mogućnosti su zatreperile i zapalile se. Nada se ugnezdila. Moji vlastiti zidovi su se raspali. Moje srce je narastlo zbog njegovog priznanja. Stisnuo je svoje prelepe izvajane usne kad je podigao ruku i stavio je na moje rame, palcem besciljno trljajući napred i nazad po mojoj goloj ključnoj kosti. - Osećati se ovako kad sam toliko navikao živeti život u zamagljenosti...to je iskopavanje starog sranja…starih duhova, koje sam mislio da sam sahranio jako davno.


Podstaknuta Posegnuo je drugom rukom i uhvatio me za struk, povlačeći me ka sebi. Priljubila sam svoje lice uz njegov vrat, udišući Coltonu svojstven miris, kojeg mi nikad nije dovoljno. Obrglio me je snažnim rukama, vežući me za sebe kao da treba osećati mene da bi odagnao neke uspomene. -

Živeo sam tako dugo pokušavajući zatvoriti sebe od ljudi. Od ovakve vrste

emocija…Rylee? Da li imaš ikakvu ideju šta mi radiš? Njegove reči hrane moju procvetalu ljubav u mom srcu, ali znam da mu je neugodno zbog njegovog neočekivanog priznanja, i ne želim da se iznenada prestravi kad to shvati.

Poziv za pit stop. Imam potrebu da uradim nešto - nešto lakomisleno - da odagnam njegove demone makar na jednu noć. Naslonila sam se na njega i dodirnula njegove usne sporim, opojnim poljupcem i mogu da osetim njegovu zadebljanu erekciju na mom središtu kako se migolji. - Mislim da mogu da osetim. -Promrmljala sam mu uz vrat. Njegov smeh vibrirao je u njegovim grudima prislonjenim o moje. - Tako lepa. -Podigao je ruku do mog obraza povukavši ga nazad dok se naginjao i zadirkivao moje usne svojim. Moje ime je uzdah pun poštovanja sa njegovih usana. Njegov jezik neprestano miluje moj, zadirkuje me plesom usmerenom ka kompletnom zavođenju i potpune predaje. Nikad nisam mislila da je moguće voditi ljubav s nekim samo ljubljenjem, ali Colton mi je dokazuje da grešim. On leluja svojim jezikom oko mog, mekoća njegovih tvrdih usana nagovara me da trebam više od njega - da trebam stvari, za koje sam mislila da nikad više neće niti bi mogli postojati ikad ponovo. Njegova nežnost je tako neočekivana, tako preneražavajuća, da su me suze zapeckale u uglovima očiju i izgubila sam se u njemu. Izgubila sam se zbog njega. - Oduzimaš dah kako si lepa, Ry. Nije da sam to zaslužio ali je baš to što mi treba. Prodisao je u moja usta, rukama stiskajući moj vrat. - Molim te, dozvoli mi da ti pokažem…

Kao da uopšte treba i da pita. Podigla sam se na prste i zavukla svoje prste kroz kosu na njegovom potiljku. Pogledala sam u njega, u njegove oči uokvirene tankim trepavicama i prepune neizgovorenih reči, koje njegove reakcije pokušavaju pokazati. Pridigla sam glavu gore i sputila svoje usne na njegove kao odgovor. Nasmejala sam se kad se sagnuo i stavio ruku ispod mojih kolena, dižući me i noseći me preko razbijenog stakla od njegovog piva, razasutog po celom brodskom podu. Nastavljajući unutra i noseći me stepenicama u njegovu spavaću sobu. Udario je prekidač laktom kad smo ušli unutra i vatra je bučno oživela u kaminu u uglu sobe.


Podstaknuta Stao je ispred kreveta i spustio me na noge.

- Jel’ ovo onaj deo kad ti koristiš svoje ukusno, lagano, slatko vreme sa mnom? Prošaputala sam koristeći njegove reči od pre. Videla sam da su mu oči zaiskrile na moje reči. Nagnuo se dole i zakopao svoj jezik između mojih rasmaknutih usana. -

Dušo, želim da uživam u svakom inču tvog podrugljivo, seksi tela. - Osetila sam

njegove ruke na rajfešlusu na mojim leđima i odmah zatim sobni vazduh je hladio moju kožu dok mi je polako skidao haljinu. Nagovestio mi je stvari, koje želi da mi radi. Škripavost njegovog glasa me je milovala, odgovarajući osećaju od njegovih prstiju koji su klizili dole i vukle rajfešlus. Osetila sam padanje tkanine, klizila je dole i okružila se oko mojih potpetica. - Isuse, ženo, testiraš mušku izdržljivost, -opsovao je, zenice su mu se raširile kad je upio celu sliku mog donjeg rublje, koje je večeras video samo u tragovima i delovima. Moje ruke su gladile crnu uzicu protkanu u vatreno moćni crveni grudnjak i nastavile dole po tkanini dok nisam dotakla zakačenu podvezicu. -Sviđa ti se? - Upitala sam stidljivo sa smeškom na usnama. - Oh, dušo. -Usisao je vazduh otklanjajući našu razdvojenost, njegove oči su gutale sve pred sobom. Obgrlio me je rukama i stisnuo me uz sebe tako da smo bili licem u lice, naše usne su šaputale jedno drugom. - Više od sviđa. Ja želim. -Promumla dok se kretao unazad i gurne me dole na krevet. Podigla sam se na laktove i gledala ga kako odkopčava preostalu dugmad na njegovoj košulji. Sline su mi pocurile i želja nabujala kad sam videla inč po inč svetlucanja veličanstvenosti ispod nje. Glad u njegovim očima je obećavala ono što želi da mi radi, ostavljajući me da gorim od potrebe. Strgnuo je svoju košulju, razvijeni mišići njegovih grudi i stomaka izazivali su svabež na mojim prstima da ih dodirnem. Puzio je po krevetu, njegova kolena su razdvojila moje noge kad je seo između njih. Njegovi prsti su pratili vrelu liniju gore i dole s unutrašnje strane moje butine. Mišći su mi se napeli od osećanja i drhtali od iščekivanja. - Coltone, -navodila sam kako je njegov dodir palio žudnju duboko u meni. Potreba je bila toliko intenzivna da su moje ruke vijugale dole preko stomaka i prsti mi se zakopali u meso mojih kukova od uzdržavanja. Tako sam čvrsto svezana da mi treba oslobođenje. - Oh da. -Zastenjao je. - Dodiruj se, dušo, i dozvoli mi da gledam. Pokaži mi koliko me trebaš.


Podstaknuta Njegove reči su jedino što trebam da bi bacila umerenost kroz prozor. Moji prsti su doplesali do mog brežuljka, razdvojila sam se, udišući od olakšanja kad su počeli sa trljanjem, koje sam trebala, mog najosetljivijeg dela. Colton zareža od požude dok me je gledao, i taj zvuk me pozvao da nastavim. Uvukla sam usnu između zuba kako me je osećaj poneo. - Rylee. -On rasprše mučenički dah. - Moj red. Moje oči su zatreperile da bi srele njegove, kapcima otežalim od želje kako sam povukla moje prste preko mog klitorisa zadnji put pre nego sam ih sklonila. Usta su mu se otvorila na moje stenjanje, koje mi je pobeglo s usana, a onda se iskrivila u opak osmeh, što me je teralo da presavijem leđa, moleći za još njegovih dodira. Svoj pogled je upreo u moj dok se spuštao dole. Osetila sam nežno povlačenje njegovih toplih usana po mom bolnom vrućem mestu i ponovo me potopio. Njegova strast progutala me celu.


Podstaknuta POGLAVLJE 20

Ležimo okrenuti na stranu licem jedno prema drugom, glava oslonjenih na jastuke, nagih tela i

privremeno zadovoljene požude. Iz zvučnika na plafonu dopire lagana melodija

Craiga Davida. Ja upijam Coltona, oči nam glasno govore iako su nam usne neme. Želim da mu kažem toliko toga nakon ovog što smo upravo imali. Nije tu reč samo o seksu. Što se mene tiče, to nikada ranije nije ni bio samo seks, ali posebno večeras je povezanost bila drugačija. Colton je uvek bio i više nego darežljiv ljubavnik, ali večeras – svojim sporim dodirom punim obožavanja – ostavio me je u stanju blažene omamljenosti. Uviđam da postajem tako obuzeta njime, tako pokrivena svim onim što on jeste, da sam u izvesnom smislu ponovo pronašla sebe. Ponovo sam potpuna. - Hvala ti.- Njegove reči prekidaju našu tišinu. - Hvala meni? Mislim da sam ja ta koja je upravo svršila više puta. Iskrivljen, samouveren kez me ispunjava neizmernom srećom. - Istina,-

priznaje

klimanjem glave. - Ali hvala ti što nisi žurila. - Nema na čemu,- kažem mu, osećajući kao da mi je osmeh trajno pričvršćen za lice. Ponovo ćutimo još koji trenutak pre nego što je prošaputao, - Mogao bih te gledati satima.- Rumenim od njegovog intenzivnog pogleda, što je smešno kada se uzme u obzir da bi pre trebalo da rumenim zbog raznih stvari koje je upravo radio da me zadovolji. Ali u ovom trenutku shvatam da rumenim jer sam potpuno naga pred njim – svučena, razgolićena, izložena – i ne samo bukvalno. On me posmatra, zagledan u moje oči i kroz gard koji sam spustila da mu jasno otkrijem šta osećam prema njemu. Trgla sam se iz razmišljanja. - Mislim da bih ja to trebala reći,- kažem mu, razigrani plamičci vatre mekom svetlošću kupaju njegove tamne crte. On frkće i prevrće očima. Tako detinjasta reakcija koja smekšava tako snažnog muškarca, čini da mi srce još više preskače. - Imaš li ikakvu predstavu kroz kakva sam sve sranja prolazio kao dete jer sam bio tako lepuškast,- rekao je sa prezirom. - U koliko sam tuča upadao kako bih dokazao da nisam? Pružam ruku i prelazim vrhovima prstiju preko crta njegovog lica, a zatim duž iskrivljene linije njegovog nosa. - Jesi li tako zadobio ovo?- pitam ga.


Podstaknuta - Mmm-hmm.- Tiho se kikoće. - Poslednje godine srednje škole palio sam se na devojku kapitena fudbalskog tima. Zvala se Stephanie Turner. Nije se previše uzbudio kada se školski buntovnik iskrao sa zabave sa njegovom devojkom.- Stidljivo se osmehuje. - Bio sam... Imao sam jako lošu reputaciju tada. - Samo tada?- zadirkujem ga. - Pametnjakovićko,- kaže mi, stidljivo se osmehujući. - Da, samo tada.- Kada sam prevrnula očima, nastavlja. - Bilo kako bilo, bio sam jako usijana glava. Stalno sam upadao u tuče bez ikakvog razloga, osim da dokažem da niko ne može da mi naređuje ili da me kontroliše. Bio sam jako besan tinejdžer. I zato je sledećeg dana doveo svoje prijatelje da me drže dok me prebija na mrtvo ime. Slomio mi je nos i prilično me sjebao.-

Sleže

ramenima. - Sada kada se osvrnem, zaslužio sam to. Ne smeš dirati ženu drugog čoveka. Gledam ga, i njegov poslednji komentar mi zvuči neobično seksi. - Šta su rekli tvoji roditelji? - Oh oni su totalno poludeli,-

uzvikuje pre nego što nastavi da objašnjava kako su

reagovali. Pričali smo tako narednih sat vremena. Objasnio je kako je odrastao pored roditelja, ubacujući tu i tamo poneku anegdotu koja bi me nasmejala, kako zbog njegovog buntovništva, tako i zbog njegovih mana. Nakon kraćeg vremena ponovo smo utonuli u ugodnu tišinu. On pruža ruku i povlači pokrivač preko mojih leđa primetivši da sam se naježila i sklanja mi zalutalu kovrdžu iza uveta. - Ponosim se tobom,- nežno mi kaže, na šta se moji umorni kapci upitno širom otvaraju. - Ušla si u taj ormar za odlaganje stvari večeras i nisi odlepila. Gledam ga, najednom svesna da je u pravu. Da se nisam premišljala oko toga. Kada je on pored mene, mogla sam da zaboravim na svoj strah. - Pa, nisam baš ušla... verujem da sam bila primorana. To je Colton efekat,- zadirkujem. - Preusmerio si mi misli. - Mogao bih to ponovo da učinim upravo sada, ako želiš?- predlaže mi. - Sigurna sam da bi mogao, Šampione, ali...- zaustavljam se i gledam u njega, najednom se setivši razgovora u Tawnynom kupatilu. Radoznalost se meša sa nesigurnošću i savladava me. - Coltone? - Hmm?- mrmlja, dok mu se oči polako sklapaju i iscrtava besciljne krugove preko moje ruke. - Da li ti ja pružam ono što ti treba?


Podstaknuta - Mmm-hmm- Njegov nonšalantan odgovor mi govori da ili nije razumeo moje pitanje, ili ga je uhvatio san. Njene reči odzvanjaju u mojoj glavi. - Da li te seksualno zadovoljavam?- Ne mogu da obuzdam svoj glas koji se lomi dok mu postavljam pitanje. Coltonovo telo se zateže na moje reči, vrhovi prstiju mu se zaustavljaju na mojoj koži i oprezno, usporeno i zbunjeno otvara oči. Zuri u mene kao da gleda pravo u moju dušu, toliko intenzivno da ja odvraćam pogled i gledam kako mi prsti stiskaju čaršav. - Zašto me pitaš nešto tako smešno? Sležem ramenima dok mi rumenilo boji obraze. - Ja baš i nemam iskustva, a ti – ti si zasigurno iskusan, pa sam se samo pitala...- Glas mi bledi, nesigurnoj da ga pitam ono što mi je na umu. Colton se uspravlja u krevetu i povlači me za ruku, tako da nemam druge osim da ga pratim. Pruža ruku i podiže mi bradu tako da sam prinuđena da ga gledam u oči. - Samo si se pitala šta?- nežno me je upitao, dok mu se briga ocrtavala na licu. - Koliko će još proći dok ti ne dosadim? Hoću reći, ja.... - Hej, otkuda ti sad sve to?- Colton me molećivo pita dok nežno miluje palcem moj obraz. Kako je moguće da se ovom muškarcu mogu potpuno seksualno prepustiti, ali upravo sada, kada mu govorim o mom nedostatku iskustva, osećam se ogoljeno kao nikada pre? Nesigurnost mi je začepila grlo kada sam pokušala da objasnim. - Ovo je samo bila burna noć,- kažem. - Žao mi je. Zaboravi da sam bilo šta rekla. - Uh-uh, nećeš se izvući tako lako, Rylee.-

Uspravlja se u krevetu i uprkos mom

protestovanju, povlači me tako da sam smeštena između njegovih butina – licem u lice – opkoračivši nogama njegove kukove. Sada nemam drugog izbora nego da ga gledam. - Šta se dešava? Šta mi je još promaklo večeras što mi ne govoriš?- Očima traži odgovor u mom pogledu. - Budalasto je, zaista,- priznajem, pokušavajući da potisnem osećaj neadekvatnosti. Bila sam u kupatilu kada sam slučajno čula neke žene kako govore kako si fenomenalan u krevetu.- Prilično sam zakolutala očima jer nisam htela da njegov ego postane veći nego što već jeste. - ...I kako je očigledno da sam ja i više nego neiskusna.- Spuštam pogled i fokusiram se na njegove palčeve kojima mi odsutno klizi butinama napred-nazad. - Kako ćeš uzeti ono što želiš, sažvakati me i ispljunuti. Rekle su da si nepredvidljiv i ...


Podstaknuta - Stani.- Glas mu je ozbiljan, i ne mogu da odolim da ne pogledam njegov zbunjeni pogled. - Vidi, ne znam kako to da objasnim.- Glas mu smekšava i on odmahuje glavom. Zaista ne mogu. Sve što znam je da je sa tobom sve bilo drugačije od samog početka. Razbila si šablon, Rylee. Njegove reči su podstakle nadu u meni, ali ipak još uvek osećam korenje neadekvatnosti koje mi razara dušu. Oboje sedimo ovde i pokušavamo da se snađemo na tlu koje nam stalno beži pod nogama - Znam,- ubacila sam se, - ja samo... - Ne shvataš, zar ne?-

pita. - Možda jesi neiskusna, ali...-

Glas mu se gubi dok

pokušava da pronađe prave reči. - ...ti si najčistija osoba koju sam ikada upoznao, Rylee. Taj deo tebe – ta nevinost koju poseduješ – je tako prokleto seksi. Tako jebeno neverovatan. Prislanja svoje čelo na moje i privlači moje telo bliže sebi. Uzdiše i nežno se smeje, njegov dah mi miluje usne. - Znaš, pre par meseci sam ti možda drugačije odgovorio. Ali od kada si ispala iz onog prokletog skladišta, ništa više nije jebeno isto.- Istog trenutka zastaje, dok vrhom prsta klizi niz golu liniju moje kičme. - Ni za jednu nisam mario ranije. Nikada. Ali ti? Jebiga, nekako si to promenila. Ti mi značiš,- kaže mi to sa takvom jasnoćom da njegove reči prodiru u ona mesta duboko u meni za koja sam mislila da nikada neće biti zalečena. Mesta i delovi se sada polako ponovo povezuju. Mirujem dok mi se Coltonove tople ruke omotavaju oko naježene kože leđa. Pomera mi kosu na stranu i utiskuje poljubac na liniju mog vrata, od čega mi trnci jure niz kičmu. - Šta je to sa tobom i brzopletim zaključivanjem večeras?- mrmlja, usana pritisnutih na moju kožu. Vibracija njegovih usana se odbija o hipersenzitivne nerve. Sležem ramenima bez objašnjenja, najednom postiđena jer sam mu priznala trenutak naglašene nesigurnosti kada mi je tako očito pokazao večeras da sam ja ona koju želi. Tišina se za trenutak sleže oko nas dok udišemo jedno drugo. - Ako bi postojalo nešto što ne dobijaš od mene – a što ti treba – rekao bi mi to odmah?- Odmiče se unazad da me pogleda, ruke mu počivaju na mojim ramenima, palčevima odsutno trlja udubljenja moje ključne kosti, a u očima mu se krije pitanje. Nastavljam, - Kada je Tawny rekla... Colton je oprezno trepnuo. - Tawny? - Ona je bila u kupatilu,- priznajem mu, i vidim tračak iznerviranosti na njegovom licu. - Jebena Tawny,- mrmlja dok provlači ruku kroz kosu. - Pogledaj me, Rylee,- zahteva. Podižem pogled i nailazim na sirovu snagu u njegovim očima. - Tawny je samo ljubomorna


Podstaknuta jer nema ni deseti deo seksualne privlačnosti koju ti poseduješ. I najbolji deo u vezi toga – u vezi tebe – je što ti toga nisi ni svesna. Sećaš li se one noći na Palisadi?- pita me, i sve što mogu da uradim je da klimnem glavom, hipnotisana njegovim rečima i nežnim osmehom koji mu lebdi na usnama. - Sa time sam se borio. Zato sam bio takav glupak. Kako sam mogao da te odvedem tamo i ponašam se prema tebi kao prema ostalima kada ne ličiš ni na jednu sa kojom sam ranije bio? A onda sam se loše poneo prema tebi, a ti si stajala tamo i pokušavala da shvatiš koji mi je đavo, tako prokleto lepa i nehotice privlačna. I iako sam bio šonja, zakoračila si prema meni i predala mi celu sebe bez ikakvog objašnjenja.- Povlači liniju duž mog čela i nosa i zaustavlja se na mojim usnama. - To me je tako napalilo, Rylee. Kao nijedna druga sa kojom sam ikada bio. Nijedna. Hrapavo sam uzdahnula, uplašena da poverujem da se zaista obraća meni. Da mu pružam ono što mu treba. Da su stvari između nas za njega drugačije. Posebne za njega. Glasno gutam pre nego što stisnem vilice. Ako sada progovorim, dve reči koje ne želi da čuje će se skotrljati sa mojih usana. Bila je to emotivna noć, i više sam nego preplavljena osećanjima. Uspevam samo da jednostavno klimnem. - Nikada nisam morao toliko da se pomučim da bih dobio nešto što nikada nisam ni mislio da želim,-

priznaje mi, i njegove reči ulaze u mene i urezuju mi se u natečeno srce i

providnu dušu. Kako je moguće da ovako snažno osećam ljubav, kada sam mislila da je moja sposobnost da volim umrla zajedno sa Maxom? Naginjem se i iskazujem ono što moj zapetljani jezik ne može pritiskanjem svojih usana na njegove. - Hvala ti,- šapućem mu za sve one stvari koje mislim da ne bi nikada razumeo sve i da mu kažem. Povlači se i ne promiče mi zločesti osmeh na njegovim đavolski seksi usnama. Izvija obrvu i gleda me zabavljeno. - Fenomenalan u krevetu, huh? Ne mogu da obuzdam smeh koji nadolazi i praska, nimalo iznenađena što nije zaboravio. - Zar sam to rekla?- zadirkujem ga dok vrhovima prstiju prelazim preko ruba njegovog abdomena. Mogu da osetim njegovu debelu erekciju kako pulsira pod mojim dodirom. - Mora da je bio lapsus.- Ma nije valjda?- pita sa veselim kezom na usnama, i pogledom u očima koji mi govori da njegove zadovoljene potrebe više to nisu. - Jezici su zanimljivi, zar ne misliš tako?-


Podstaknuta Naginje se napred i jezikom prati liniju moje donje usne. - Oni mogu ovako lickati,- šapuće. I ovako ljubiti,- kaže žigošući mi usne svojim, dok ih razdvaja jezikom i dominira mojim ustima. Premešta nas natrag na dušek tako da me ukusno pritiska svojom težinom. Prekida poljubac i požuda u njegovim očima raspiruje vatru u mom stomaku. - I mogu da ližu ovako,- šapuće mi pre nego što nastavi duž mog vrata da zadirkuje ukrućeni pupoljak moje bradavice. - Oni mogu da zadirkuju i zadovoljavaju ovako.- Njegov jezik miluje jednu zatim drugu pre nego što produži preko mog abdomena bolno sporim korakom. Mišići mi se napinju u iščekivanju dok zastaje na mom međunožju. Podiže pogled ka meni i ugledam bljesak keza. - I oni sigurno...- Ispušta dah pred mojim otvorom, njegova toplina golica moje osetljivo meso. - ...vole da probaju ovako. Jezik mu klizi po meni i uspevam samo da oštro udahnem i meko zastenjem. Reči mi se gube i um mi je zamagljen od mekog klizanja i vešte tehnike njegovog jezika. Dok me on uzima. Zadovoljava. Oslobađa.


Podstaknuta POGLAVLJE 21

Bože, ona je tako jebeno prelepa. Ne mogu da odolim a da joj ne sklonim tu kovrdžu sa obraza. Taj osećaj – taj jebeni nepoznati osećaj koji mi više nije tako stran – juri kroz mene, uzima me za testise, a zatim mi ih vraća na tanjiru. Čini da mi strah podrhtava i konstantno se odbija u korenu kičme. Prsti mi počivaju na njenom ramenu, kao da žele da se uvere da je stvarna. Nemoguće da jeste. Ona me prestravljuje. To ne tako strano osećanje me prestravljuje. Ali ne mogu se naterati da odem. Još od tog prvog susreta nisam mogao. Sranje, na početku je to definitivno bio izazov. Ta pametna usta, ljubičaste oči, i njihanje tog dupeta – koji živi muškarac bi mogao? Hriste. Samo mi kaži da nešto ne mogu imati, i jebeno sam siguran da ću juriti za tim dok ga ne dobijem. Igra kreće. I ja učestvujem u njoj sve do jebene zastave sa kvadratićima. Ali tada, prvi put kada sam se pojavio u D Hausu – njen pogled dok mi je govorila da odem i ne petljam se sa njenim Zanderom ili će se lično obračunati sa mnom – sve se promenilo.

Preokrenulo. Postalo stvarno. Izazov je prestao da postoji. U tom trenutku sam samo video sebe kao klinca. Sebe sada. Znao sam da voli ono slomljeno u nama. Nije joj smetala mračna strana jer je bila tako puna jebene svetlosti. Znao sam da bi razumela mnogo više nego što bih joj ikada mogao reći. Ta njena nesebična duša i dođi-i-jebi-me telo su me jednostavno privukli, probili se do onih delova unutar mene za koje sam mislio da su mrtvi i da se nikada neće oporaviti. Učinili

su da osećam kada sam bio zadovoljan da živim u magli koja me okružuje. Mislim, ko se zaista bavi tim sranjima kao ona? Prihvata sjebanu decu – mnoštvo sjebane dece – i tretira ih kao svoju. Brani ih. Voli ih. Bori se za njih. Spremna je da sklopi pakt sa đavolom kao što sam ja za njihovo dobro. Onog dana u konferencijskoj sali kada sam je uhvatio u svoju malu pogodbu, mogao sam videti strah i saznanje da sam je povredio u tim njenim očima, i iako je to znala, složila se za dobrobit dečaka, nezavisno od štete koju će joj to lično prouzrokovati. I naravno ja sam jebeni gad jer sam se sve vreme pitao koliko li je sladak ukus njene ribice. Mislim, ako me je njen poljubac učinio zavisnikom, onda mogu samo da mislim kako bi me ostatak njenog tela učinio narkomanom. Ona se žrtvuje za svoje dečake, a ja razmišljam o mojoj završnoj igri.


Podstaknuta I to me je samo po sebi sjebalo, primoralo da držim gard. Znao sam da će mi dozvoliti da je imam, ali nisam imao ni najmanju jebenu naznaku tog prvog puta zajedno – kada me je gledala sa takvom definitivnom jasnoćom kasnije – da će moći da pogleda pravo u moju prokletu dušu. To me je jebeno izbezumilo, uskomešalo stvari u meni koje nikada nisam hteo da se ponovo ustalasaju. Pristao sam da provedem život bez tih stvari. Niko ne zna stvari koje sam radio – koje sam dozvolio da mi rade. Otrov koji živi unutra. Kako sam voleo i mrzeo i činio nezamislive stvari iz razloga koje u tom trenutku nisam razumeo, niti ih razumem sada. I plašim se svakog minuta svakog jebenog dana da će to otkriti, spoznati istine koje leže u meni i zatim me ostaviti u daleko gorem stanju od onog u kome me je našla. Otključala je one stvari u meni koje nikada više nisam nameravao da pustim na svetlost dana. Ona podiže koncept ranjivosti na potpuno novi nivo. Ali ne mogu da je odgurnem. Ne mogu prestati da to želim za njeno dobro. Ali svaki put kada pokušam – svaki put kada se slomim i ona vidi naznake mojih demona – preplašim se. Bože, pokušavam da je navedem da ode – čak i ako je to samo u mojoj sjebanoj glavi – ali uvek bez uspeha. I jednostavno nisam siguran da li je tako jer je tvrdoglava ili se ja samo delimično trudim kako bih sebi mogao reći da sam zapravo pokušao. Znam da ja nisam ono najbolje za nju. Sranje, prošla noć...prošla noć je bila...jebiga. Predao sam joj se. Rekao sam joj da ću pokušati kada je svaki deo mene vrištao u znak protesta od straha da ću se pokidati na komadiće ako sebi dozvolim da osećam. Uvek sam koristio zadovoljstvo da pokopam bol. Ne emocije. Ne privrženost. Zadovoljstvo. Kako drugačije da dokažem sebi da nisam onaj klinac koji sam bio primoran da budem? To je jedini način koji mi je poznat. Jedini način sa kojim mogu da se nosim. Jebeš terapeute koji nisu mogli ni da naslute šta mi se dogodilo. Moji roditelji su protraćili toliko jebenog novca na ljude koji su mi govorili kako da prevaziđem probleme koje su mislili da imam. Da bih mogao pomoću hipnoze da se vratim nazad i prevaziđem ih. Zajebi. Daj mi usku, vlažnu, voljnu ribicu da se momentalno zarijem u nju i to je jedini dokaz koji mi treba.

Zadovoljstvo da pokopam bol. Pa šta radim sada? Kako se nosim sa jedinom osobom za koju se bojim da mi može pružiti oba? I pruža mi, a ipak sam je povredio sinoć. Čini mi se da ću je uvek povređivati na ovaj ili onaj način. U nekom trenutku ona će prestati da mi oprašta ili da se vraća. I šta onda, Donavane? Šta ćeš kog đavola onda da radiš? Ako sam sada skrhan, tada ću biti jebeno uništen.


Podstaknuta Zurim u nju dok spava, tako nevina i moja i jebiga ako znam zašto ne mogu da se držim podalje od nje. Prestrašen sam i ona mi je to učinila. Ona me je jebeno ščepala, prisilila da slušam tihe reči koje govori, i da ih zaista čujem. I šta ja sada da radim? Moj Bože, kako me je gledala sinoć svojim naivnim očima, sa vilicom koja odražava tvrdoglavost, kada me je pitala da li mi je dovoljna. Pre svega – jebena Tawny – a zatim, dovoljna? Ja sam taj koji nije dovoljan. Ni najmanje. Jebeno se davim u njoj, i čak nisam ni siguran da želim da izronim da uzmem vazduh. Dovoljan? Odmahujem glavom usled ironije. Ona ostaje uprkos, ako ne zbog tame duboko u mojoj duši. Svetica koje nisam vredan, i ne bi trebalo da je ukaljam. Ispušta mekani zvuk iz grla i okreće se na leđa. Čaršav sklizava i otkriva njene savršene jebene grudi. Jebiga. Kurac mi se diže već na sam prizor. Prošlo je koliko, otprilike tri sata od kada sam poslednji put bio u njoj, i već sam jebeno spreman da je ponovo uzmem. Privlačna magična ribica. Kunem se. Ona ponovo cvili i okreće glavu levo-desno na jastuku. Čujem Baxtera kako mlati repom na taj zvuk i mogućnost da je neko već ustao. Klizim pogledom preko njenih usana i natrag do njenih grudi. Stenjem od pogleda na njene ružičaste bradavice koje se ukrućuju od hladnog jutarnjeg vazduha. Zaista bi trebalo da je ponovo pokrijem, ali jebiga, prizor je tako jebeno fantastičan, i jednostavno još uvek ne želim da ga pokvarim. Njen vrisak me prestravljuje. Od toliko prodornog zvuka mi se stežu grudi. Ponovo je vrisnula i taj mučenički zvuk je ispraćen podizanjem njenih ruku prema licu da se zaštiti. Uspravljam se i pokušavam da je privučem ka sebi, ali se ona otima. -

Rylee. Probudi se!- kažem, prodrmavši je za ramena par puta. Najzad se trza iz sna

i otima se iz mog stiska da bi se uspravila u krevetu. Dok je slušam kako teško diše želim da je privijem u naručje i oteram strah i bol koji je obavijaju što dalje od nje. Činim jedinu stvar koje se mogu setiti i prelazim rukom gore-dole preko gole kože njenih leđa – jedina uteha koju joj mogu pružiti. - Jesi li dobro? Ona me samo pogleda i klimnu glavom. I od tog jednog pogleda, ja sam paralisan.

Jebeno paralisan. Kao muško, trebalo bi da poseduješ taj instinkt da zaštitiš i brineš o nekom. Uvek slušaš kako je to tvoj posao. To je ukorenjeno. Kako-jebeno-god. Osim par puta kada je Q imala nekoliko siledžija koji su je zajebavali, odavno se nisam tako osećao. Nikada.


Podstaknuta Sve do sada. Rylee me gleda i te ljubičaste oči se pune suzama, ispunjene apsolutnim bolom i strahom. Činim jedinu stvar koju želim i, iako znam da za nju to nije dovoljno, bar će ublažiti moje potrebe. Pružam ruku i povlačim je prema sebi u krilo pre nego što se oslonim na dasku kod uzglavlja. Kada je obgrlim rukama, spušta svoj obraz na moje grudi. Na moje srce. I uprkos spokoju koji mi donosi osećaj njene gole kože na mojoj, ne mogu odoleti tom izolovanom osećaju njenog lica na mom srcu. Mesto koje nisam očekivao da ću ikada više osetiti se upravo ubrzalo od tako jednostavnog, prirodnog gesta. Kunem se da se njen puls i disanje ujednačuju, a moji ubrzavaju. Prolazim prstima kroz njene kovrdže kako bih se izborio sa panikom koju osećam da nadolazi. Najpre se osećam kao da treba da je zaštitim, brinem o njoj, sklonim je. A zatim me jednostavni utisak da je smiruju otkucaji mog srca dovodi do ludila. Možeš li reći plašljivac, Donavane? Pre bih rekao papučar. Šta. Kog. Vraga? Ovo sranje ne bi trebalo da mi se desi. Jedno je da joj kažem da ću pokušati. Ali da me ovo jebeno osećanje obuzme kao porok u grudima? Jebeno ne hvala. Čujem glas svoje majke. Odzvanja mi u glavi i ruke mi zastaju u Ryleenoj kosi. Kunem se da prestajem da dišem. - Colty. Znam koliko me voliš. Koliko sam ti potrebna. Da razumeš da ljubav podrazumeva da učiniš ono šta druga osoba traži od tebe. Zato ti to kažem, jer ako me voliš, leći ćeš na moj krevet i čekati poput dobrog malog dečaka kakav jesi. Želiš hranu, je l' tako? Nisi jeo danima. Sigurno si gladan. Ako si dobar mali dečak – ako me voliš – ovaj put se nećeš opirati. Nećeš biti nevaljali dečak kao prošli put. Ako si u modricama, policija nas može razdvojiti. I onda ništa nećeš dobiti da jedeš. I ja te više neću voleti. Ryleena ruka kojom odsutno kruži preko mojih tetovaža vraća me u sadašnji trenutak. Ironija u tome – ona kako dodiruje tetovaže koje predstavljaju toliko toga – je sama po sebi dovoljna. Prisiljavam se da smireno dišem, i pokušam da oteram tu odvratnost u stomaku. Da prikrijem drhtanje ruke kako ona to ne bi primetila. Jebiga. Sada znam da je malopređašnji osećaj zaista bio slučajnost. Kako bih mogao želeti da zaštitim Rylee i brinem o njoj kada to ne mogu čak ni za sebe da učinim? Diši, Donavane. Jebeno diši. -

Pitam se da li privlačimo jedno drugo zato što smo oboje na neki način emocionalno


Podstaknuta sjebani,- mrmlja naglas, prekidajući tišinu. Ne mogu da odolim dahu koji mi se odbija o grudi. Gutam polako, dok obrađujem njene reči – shvatajući da su samo koincidencija – ali meni zvuče veoma istinito. -

Pa baš ti hvala,- kažem, primoravajući se na kikot, u nadi da ću nas oboje umiriti sa

malo humora. - Mi i svi ostali u Holivudu. -

Uh-huh,- kaže, priljubivši se bliže uz mene. Taj osećaj je tako jebeno umirujuć da bih

želeo da je uvučem u sebe kako bi mi i iznutra ublažila bol. -

Rekoh ti, 747 srce.- I ostajem na tome. Ne mogu se naterati da kažem išta više, a da

ne uoči da nešto nije u redu sa mnom. Sklanja ruku sa moje tetovaže i klizi prstima kroz meke dlačice na mojim grudima. Mogla bih ležati ovde zauvek,- uzdiše tim njenim grlenim jutarnjim glasom. Molim se da mi se kurac uzbudi na taj zvuk. To mi je potrebno. Moram da dokažem sebi da neočekivano sećanje na moju majku i moju prošlost više ne utiče na mene. Da ne određuje ko sam. Misli mi lete ka onome što bih obično uradio. Pozvao bih moju aktuelnu cicu i iskoristio je. Jebao bih je do besvesti ne obazirući se na njene potrebe. Iskoristio bih prolaznu želju da pokopam beskrajni prokleto jebeni bol. Ali ne mogu to da učinim. Ne mogu jednostavno da napustim osobu koju želim i za koju sam zabrinut i koja mi je jebeno potrebna. I ne razmišljajući, reči mi izleteše iz usta. - Onda ostani ovde sa mnom za vikend.Mislim da me je moj komentar šokirao koliko i Ry. Umirila se istog časa kada i ja. To je prvi put ikada da su te jebene reči prešle preko mojih usana. Reči koje nikada ranije nisam hteo da izgovorim, ali koje bez sumnje znam da sada mislim. -

Pod jednim uslovom,- kaže.

Uslovom? Upravo sam joj predao svoje testise na tacni u zamenu za njenu ribicu i ona mi još postavlja uslov? Jebeno žensko. -

Kaži mi šta znači vudu ribica.

Po prvi put od jutros mi je do smeha. I smejem se. Ne mogu da se suzdržim. Ona me samo gleda, tim očima koje bude ono divlje u meni, kao da sam lud. - Jebiga, bilo mi je potrebno,- kažem joj, spuštajući se da joj utisnem poljubac na vrh glave. -

Dakle?- pita me tim ozbiljnim tonom koji me obično pali. I lagano uzdišem dok mi se

ukrućuje od pomisli na njenu mokru vrelinu koju nameravam da iskoristim. -

Vudu ribica?- reči mi zastaju u grlu.


Podstaknuta -

Aha. Rekao si to prošle noći u bašti.

-

Jesam li?- pitam, nemoćan da prikrijem zabavljenost u glasu, i ona samo suptilno

klima glavom i podignutih obrva čeka odgovor. O da. Definitivno sam tvrd i voljan da nastavim. Hvala Bogu. - Pa...to je ona ribica koja ti stegne kurac i ne pušta ga. To je tako jebeno dobro – dobar osećaj, ukus, sve – da je magično.- Osećam se jebeno glupo dok joj objašnjavam. Mislim da nikada i nisam objašnjavao. Samo izgovorim to i Becks tačno zna na šta mislim. Rylee se glasno smeje i taj zvuk je tako divan. Divan? Jebiga. Ja i jesam papučar. Znači kažeš mi da imam magičnu ribicu?- pita me dok joj prst kruži oko moje bradavice pre nego što me pogleda oblizujući se. Ne mogu da prozborim ni reč jer je sva krv neophodna da sklopim razumnu misao upravo otputovala južno, pa samo klimam glavom. - Pa možda bi trebalo da ti pokažem... Zvoni mobilni na toaletnom stočiću – zvono je drugačije od njenog uobičajenog – i iz nekog razloga ona iskače iz kreveta u sekundi. Odgovara gotovo bez daha. I moj se jebeno gubi dok je gledam. Stoji oslonjena na zid pored prozora i gleda dole prema plaži, telefon joj je prislonjen na uvo, dok joj sunce kupa nago telo svojom svetlošću. Zabrinutost u njenom glasu me odvlači od mojih perverznih misli o raznim načinima na koje bih je mogao uzeti. Pozama u koje bih je mogao staviti. Zavesti je. -

Smiri se, Scootere,- umiruje ga. - Sve je ok, druže. Ovde sam. Dobro sam. Šššš-

šššš-šššš. Ništa mi se nije desilo. Ustvari, upravo sedim na plaži i posmatram vodu. Obećavam, druže. Ne idem nikuda.- Zbog zabrinutosti u njenom glasu ustajem iz kreveta. Okreće se ka meni i pruža mi izvinjavajući osmeh. Kao da bih se ljutio što me je ostavila da popriča sa jednim od dečaka. Nikada. - Jesi bolje sad? Da. Znam. Nema zašto da ti bude žao. Znaš da me uvek možeš pozvati ako nisam tamo. Uvek. Mmm-hmm. Videćemo se u ponedeljak, važi? Zovi me ako sam ti potrebna ranije.- Rylee hoda natrag prema toaletnom stočiću dok završava razgovor. - Hej, Scoot? Spajdermen te (volim te). Ćao.

Spajdermen te? Rylee prekida vezu i baca telefon natrag na stočić pre nego što se opet vrati u krevet. Oči mi tumaraju preko njenih oblina dok razmišljam kako sam srećan što mi se približava gola i imam ekstremno izdržljiv krevet pod sobom. -

Izvini,- kaže. - Scooter je ružno sanjao i uplašio se da sam povređena. Da će da mu


Podstaknuta oduzmu mene kao što su njegovu majku. Samo je morao da se uveri da sam dobro. Izvini,ponavlja, i kunem se da mi se jebeno srce steže u grudima što mi se izvinjava za svoju nesebičnost. Zar je moguće da se jebeno ne šali? -

Nema za šta da se izvinjavaš,- kažem joj dok se penje na krevet pored mene i

spušta na kolena. Podsećam sebe da je pitam sada pre nego što mi pogled na nju, dok sedi tako prokleto poslušno, odvuče pažnju. - Spajdermen te? Smeje se sa tim neodoljivim izrazom lica. - Aha.- Sleže ramenima. - Neki od dečaka imaju problem sa izražavanjem emocija kada dođu kod nas. Ili se osećaju kao da izdaju roditelje ako bi zavoleli svoje savetnike, nezavisno od toga koliko je zajebana njihova situacija, ili su osećanja uopšte imala negativnu konotaciju u kojoj god situaciji da su bili... Sve je zapravo počelo sa Shaneom, ali je nekako prešlo u naviku i sada većina dečaka to radi. Uzimamo jednu stvar koju vole više od svega i koristimo je umesto emocije. Scooter voli Spajdermena pa zato koristi taj naziv. Gledam je sa čuđenjem, pomalo iznerviran jer tako dobro sređuje tu decu – a mogla bi i mene – ako bih joj dozvolio da se zagleda duboko u mene. Upravo mi je, ne znajući, zajebala mozak, da mi pogled nije odlutao niže sa njenog lica kako bih upio njeno veličanstveno nago telo – kao što bih obično uradio. Pogrešno je protumačila moj pogled, misleći da ne razumem šta hoće da kaže, pa pokušava da mi pojasni. Premešta se bliže meni. - Ok, za trenutak se pretvaraj da si jedan od mojih dečaka – kaži mi jednu stvar koju voliš više od svega.-

To je lako.- Zločesto joj se smeškam. - Seks sa tobom.

Osmeh joj se širi licem dok joj rumenilo obliva obraze. Tako seksi. - Pa, takav odgovor nikada ranije nisam dobila od svojih dečaka,- šali se sa mnom, smejući se. - Ne, ozbiljno Coltone, kaži mi nešto što voliš. Sležem ramenima i izgovaram moju prvu i jedinu ljubav. - Volim da vozim. -

Savršeno,- kaže. - Da si jedan od mojih dečaka i da želiš da mi kažeš da me voliš, ili

obrnuto, rekao bi 'Vozim te, Rylee.' Srce mi ponovo preskače kad je čujem da izgovara te reči, i mislim da je i sama shvatila njihovo značenje istog trena kada ih je izgovorila. Ukočila se i pogled joj sa mene prelazi na svoje ruke koje uvrće u krilu. - Hoću reći...- zaustavlja se i raduje me što i nju ovaj razgovor čini podjednako nervoznom kao što sam ja sada - ...kada bi ti bio jedan od tih dečaka. -

Naravno.- Gutam, očajnički tražeći zabavu. Pružam ruku i klizim prstom niz njene


Podstaknuta grudi – od njenog vrata, zatim niže između njenih grudi, i zaustavljam se na njenom stomaku.

Vozim te, Rylee mi prolazi kroz glavu. Samo da čujem kako zvuči da bih znao kako bi se jedan od dečaka osećao dok to izgovara. Stezanje u grudima me prisiljava da se fokusiram na jednu stvar koju uvek sebi dozvolim da zaboravim. Neće biti vožnje između mene i Rylee.

Nikakve. Podižem pogled sa mog prsta na njenom stomaku i gledam je u oči. - Sada, mislim da si upravo nameravala da mi pokažeš koliko je magična ta tvoja ribica, kada su nas prekinuli.


Podstaknuta POGLAVLJE 22

Zvonjava mobilnog me je trgla iz sna, i pri prigušenom svetlu zore nespretno pružam ruku ka noćnom stočiću da ga dohvatim. - Halo?- mrmljam pospano, uplašena da iako to nije određena melodija zvona, nešto verovatno nije u redu sa nekim od dečaka iz D Hausa. - Dobro jutro, spavalice.- Coltonov baršunasto milozvučan glas mi ulazi u uši. Mogu da osetim njegov osmeh sa druge strane, i to šalje trnce pravo niz moju kičmu do vrhova prstiju. Sada sam definitivno budna. - 'jutro,- mrmljam, dok ponovo tonem u udobnost mog toplog kreveta. - Imaš li ikakvu predstavu koliko bih želeo da sam isprepletan sa tobom u tom tvom krevetu? Da se budim i imam opušteni jutarnji seks sa tobom umesto da te zovem telefonom? Njegove suptilne, a ipak zavodljive reči pogađaju metu i ja se meškoljim u krevetu da umirim žudnju koju je upravo probudio u meni. - I ja sam upravo razmišljala o tome.- Meko uzdišem, dok mi kroz glavu prolazi misao koliko mi nedostaje. Koliko automatski moje telo reaguje na njegov glas. Bacam pogled na moj pamučni grudnjak i gaćice i zločesto se smeškam. - Ako se uzme u obzir da mi je jako hladno i da sam tako gola i da znam da bi tačno znao šta da učiniš da bi me ugrejao.- Sitna laž ne može da škodi kada se neko trudi da sačuva plamen strasti, je l' tako? Čujem šuštanje vazduha dok uzdiše. - Isuse, ženo, znaš kako da navedeš muškarca da žudi,- kaže mi tiho dok u pozadini čujem glasove i shvatam da nije sam. Prošlo je samo četiri dana od našeg blaženog zajedničkog vikenda, ali mi deluje kao da je čitava večnost prošla od kada sam ga poslednji put dodirnula. Dovezao me je kući u ponedeljak ujutro i produžio do aerodroma, i od tada sam morala da preživim na porukama i pozivima od kojih samo čeznem i ponašam se poput zaljubljene tinejdžerke. - Odmah se vraćam,- govori nekome u pozadini i čujem kako se brbljanje stišava. Nisam siguran da bi ljudi koji doručkuju u ovom hotelu želeli da me gledaju kako masturbiram zato što mi je devojka tako jebeno vrela,- prigušeno se smeje od zadovoljstva i dozvoljavam da me preplavi taj njegov zavodljivi glas. A zatim se umirim kada jedna reč koju je izgovorio dopre do mog uspavanog mozga.

Devojka. Želim da ga pitam da mi ponovi tu tako jednostavnu reč koja me je bukvalno


Podstaknuta ostavila bez daha. Ali činjenica je da ju je izgovorio tako nonšalantno, kao da me tako doživljava, i ja ne želim da skrećem pažnju na to. Tonem dublje u udobnost mog kreveta sa ogromnim osmehom zalepljenim na usnama. - Kako ti je u Nashvilleu?- Nashville k'o Nashville,- odgovara zabavno. - Nije loše, samo nije kao kod kuće. Žao mi je što te budim rano zbog vremenske razlike, ali biću ludački zauzet celog dana, i želeo sam da se uverim da ću uspeti da popričam sa tobom. Da ti čujem glas. Osmeh mi smekšava od njegovih reči, jer znam da misli na mene čak i tokom posla i priprema sa njegovim glavnim sponzorom. - Tvoj glas je definitivno bolji alarm za buđenje od mog sata...- Oklevam i kolebam se pre nego što zajebem stvar i naprosto mu kažem šta mi je na umu. - Nedostaješ mi,- kažem mu, u nadi da čuje ono što zaista hoću time da kažem. Da mi ne nedostaje samo seks. Da mi nedostaje ceo on. Za trenutak ćuti, i razmišljam da nisam možda pokazala previše verbalizovane ljubavi za Gospodina Ravnodušnog. - I ti meni nedostaješ, srce. Više nego što sam mislio da je moguće.- Poslednju rečenicu je izgovorio tako tiho, kao da ni on sam ne može da veruje. Široko se osmehujem i tonem dublje pod pokrivač dok me njegove reči greju. - Pa, kakvi su ti planovi za danas?- Hmmm...još malo ću da odspavam, a onda trčanje, pranje veša, čišćenje kuće... Možda večera sa Haddie.- Sležem ramenima iako znam da ne može da me vidi. - Kakav je tvoj raspored? - Brend sastanci sa Fajerstoun timom, sponzorska gostovanja, odlazak u Dečiju bolnicu – najbolji deo dana ako mene pitaš – i zatim neka formalna večera. Moraću da proverim sa Tawny koji je tačan redosled.- Uzdiše dok ja nevoljko povijam ramena na pomen njenog imena. - Dani jednostavno prolete na ovakvim putovanjima. Sve je važno ali je zato i jako dosadno. - Kladim se da jeste.- smejem se. - Sledeći put kada ti se prispava, samo se seti šta su ti moja usta radila prošle nedelje,- mrmljam mu potiho. Slike mi proleću mislima i ne mogu da sprečim osmeh koji dolazi sa prisećanjem. Prigušeno stenjanje dopire sa druge strane veze. - Isuse, Ry, je l' ti to namerno pokušavaš da me nateraš da šetam naokolo sa trajnom erekcijom danas?-

Kada mu

odgovorim zadovoljnim uzdahom, nastavlja, a u glasu mu se oseća nezadovoljena želja. Kada se vratim, zaključaću te u moju spavaću sobu za ceo vikend – vezaću te ako budem


Podstaknuta morao – i bićeš mi seksualna robinja. Tvoje telo će mi biti na raspolaganju da ga iskoristim kako želim.- Kikoće se. - Oh, i ne brini Ryles, i usta će ti biti zauzeta tada. Zdravo, Gospodine Dominantni! - Zašto nas ograničavaš samo na svoju spavaću sobu? Verujem da imaš brojne površine u toj tvojoj kući koje su pogodne za upotrebu. Njegovo stenjanje budi potrebu za omotavanjem unutar mene. - Oh, ne brini ti o mestu. Samo treba da te brine kako ćeš da hodaš posle toga.- Smeh mu je napet i zvuči onako kako se i ja osećam. - Obećavaš?- šapućem, dok mi se telo zagreva pri pomisli na to. - Oh, dušo, kladio bih se u život za to obećanje.- Čujem da ga zovu u pozadini. Spreman, Becks?- kaže dalje od zvučnika pre nego što glasno izdahne. - Moram da idem ali zvaću te kasnije ako nije previše kasno, ok? - Ok,- nežno odgovaram. - Nije važno koliko je sati. Volim da ti čujem glas. - Hej, Ry? - A? - Misli na mene,- kaže, i mogu da čujem nešto u njegovom glasu: nesigurnost, ranjivost, ili je to potreba da se oseća željenim? Ne, ne željenim. To ima sve vreme. Možda je to potreba da oseti da je potreban. Ne mogu da dešifrujem, ali od tog malog zahteva mi se steže srce u grudima. - Uvek.- Uzdišem sa širokim osmehom na licu. Sedim sa telefonom prislonjenim na uvo neko vreme, dok mi toliko misli proleće glavom o Coltonu i njegovoj ljubaznoj i osećajnoj strani. Strani u koju sve više stičem uvid. Ne mogu da suzbijem široki osmeh na mom licu dok prekidam vezu i tonem nazad u krevet. Pokušavam da se nateram da ponovo zaspim, ali misli o njemu i beskonačnim mogućnostima me sprečavaju. Kada naredni put pogledam na sat, iznenađena sam jer sam čitav sat provela izgubljena u mislima, razmišljajući o nama. O tome kako me je za tako kratko vreme podigao sa izluđujućeg dna do neverovatnih visina. Najzad tonem u san kada mi telefon ponovo zvoni. - Ozbiljno?- kažem naglas dok ne ugledam ko me zove. - Hej, mama!


Podstaknuta - Zdravo, dušo,- i na sam zvuk njenog glasa poželim da je ponovo vidim. Osećam se kao da je prošla večnost od kada sam je poslednji put zagrlila. - Pa, kada si nameravala da mi kažeš da postoji novi muškarac u tvom životu?- pita me upornim tonom.

Najbolje da odmah pređemo na stvar. - Pa, ne okolišaj.- Smejem se. - Šta misliš kako sam se osećala dok sam listala prošlonedeljni Pipl magazin i gle, učinilo mi se da sam videla tvoju sliku. Bacih pogled ponovo, kad ono jeste, moja ćerka, izgleda apsolutno fantastično, i drži pod ruku onog visokog, tamnog, i grešno zgodnog Coltona Donavana.- Krećem da joj odgovorim, ali ona nastavlja. - A zatim pročitam naslov 'Colton Donavan i njegova nova ljubav na svečanosti dobrotvorne ustanove Deca sada'. Znaš li kakav je to bio šok za mene? I još čitam da se zabavljaš sa nekim, a da ja o tome nemam pojma. Osećam šok u njenom glasu. I osećam da je povređena jer joj nisam rekla za moj prvi sastanak posle Maxove smrti. Jer je morala da sazna iz časopisa. Bacih pogled na moj toaletni stočić gde stoji primerak Pipla. - Oh, mama, ne budi blesava.- Uzdišem, svesna da sam je povredila jer joj se nisam poverila. - Ne budi blesava?- ruga se. - Taj čovek je donirao gomilu novca za realizaciju tvog projekta kako bi privukao tvoju pažnju i ti mi kažeš da sam ja blesava? - Mama,- upozoravam je, - on nije zato donirao novac.- Frkće sa druge strane slušalice na moj odgovor. - Ne, stvarno. Njegovo preduzeće svake godine bira jednu organizaciju na koju će se fokusirati, i ove godine se potrefilo da to bude moja. I nije da ti nisam pričala...samo je bila ludnica. - Pa, čini mi se da si mi rekla da će njegovo preduzeće da donira novac za projekat, ali si izostavila da napomeneš da si ga zaista i upoznala...dakle?- pita me skeptično. - Upoznala sam ga na dobrotvornoj priredbi,- odgovaram bez otkrivanja detalja. - I šta se tamo dogodilo? - Jesi li ti to pričala sa Haddy?- pitam je. Nema šanse da zna šta da me pita, a da nije pričala sa Haddy. - Prestani sa izbegavanjem pitanja. Šta se dogodilo na priredbi? - Ništa. Popričali smo par minuta i onda su me odvukli zbog nekog problema sa aukcijom partnera za sastanke.- Draga stara mama ne mora da zna šta se dogodilo u bekstejdžu pre toga. - Kakvog problema?


Podstaknuta - Majko! - Pa, kada bi mi lepo odmah odgovorila, ne bismo morale da igramo ovu igru mačke i miša, zar ne? Šta je to sa majkama? Jesu li vidovite? - Ok, mama. Jedna od kandidatkinja za sastanak se razbolela. Ja sam je zamenila. Colton se nadmetao na aukciji za sastanak sa mnom i pobedio. Zadovoljna? - Zanimljivo,- kaže, naglašavajući svaki slog, i kunem se da mogu da osetim kako se zločesto smeška dok to izgovara. - Dakle, kažeš mi da sam blesava, a jedan od najseksi muškaraca juri moju ćerku, donira sredstva njenoj dobrotvornoj ustanovi da bi privukao njenu pažnju pretpostavljam, i vodi je na značajne događaje da se razmeće njom? Ma nije valjda? A po čemu sam ja to blesava, Rylee? - Mama... - Koliko je ozbiljno?- pita me ravnim tonom, i iako njena iskrenost ne bi trebalo da me iznenadi nakon toliko godina, šokirana sam. - Mama, Colton se ne vezuje za ozbiljno,- vrdam. - Nemoj da se praviš luda, Rylee,- grdi me. - Dovoljno te poznajem i znam da ako nekome muškarcu posvetiš svoju pažnju, sigurno je zaslužuje. I ti ne bi traćila vreme na nekoga kome je samo do brze partije seksa.- Povijam se pred njenim rečima. Kada bi samo znala za Coltonove aranžmane, sigurna sam da ne bi tako mislila o mojoj proceni. - Kaži mi onda, dušo, koliko je ozbiljno? Glasno uzdišem, svesna koliko mi je majka uporna kada želi odgovor. - Iskreno, sa moje tačke gledišta, moglo bi da bude nešto. Sa njegove...pa, Colton nema običaj da se vezuje na duže od par meseci. Još uvek opipavamo teren,- meko odgovaram, najiskrenije moguće. - Hmmm,- mrmlja pre nego što zastane. - Je li dobar prema tebi? Znaš da su uvek divni na početku veze, a ako nije dobro na početku, onda sigurno neće ni biti bolje. - Da, majko,- kažem poput deteta. - Ozbiljna sam, Rylee Jade,- kaže neumoljivim tonom. Sigurno se ne šali ako koristi moje srednje ime. - Da li je, ili nije? - Jeste, mama. Veoma je dobar prema meni. Čujem njen topli smeh sa druge strane, i znam da joj je pao kamen sa srca. - Seti se mojih reči; nemoj da izgubiš sebe pokušavajući da zadržiš nekoga ko ne mari ako te izgubi.


Podstaknuta Nemo izgovaram njene reči. Reči koje mi je kazala još kada sam kao tinejdžerka počela da se interesujem za momke. - Znam. - Oh, dušo, tako sam srećna zbog tebe! Posle svega kroz šta si prošla...zaslužuješ samo sreću, drago moje dete. Njena bezuslovna ljubav i briga mi mame osmeh na lice, i zahvalna sam što imam tako divnu majku. - Hvala, mama. Trenutno idemo korak po korak, pa ćemo videti gde će nas to odvesti. - To je moja ćerka. Uvek razborita. Uzdišem sa nežnim osmehom na licu. - Dakle, šta ima novo? Kako si? Kako je tata? -

Sve po starom. Tata je dobro. Zauzet kao i uvek, ali znaš ti već njega.- Smeje se

I mogu da je zamislim kako po navici oblizuje gornju usnu. - Kako su dečaci? Osmehujem se na njeno pitanje. Tretira ih kao članove porodice, uvek im šalje poslastice ili kolače ili sitnice koje čine da se osećaju posebnim. - Dobro su. Mislim da Shane ima prvu lažnu devojku, a Zander polako napreduje.- Pričam joj o svakom dečaku ponaosob, odgovaram na njena pitanja, i mogu da naslutim da im priprema još jedan paketić. Razgovaramo još malo, a onda mora da prekine. - Nedostaješ mi, mama.- Glas mi se kida dok to izgovaram, jer iako je naporna i zapovednički nastrojena, želi mi samo najbolje. Volim je više od svega. - I ti meni nedostaješ, Ry. Dugo se nismo videle. - Znam. Volim te. - Volim i ja tebe. Ćao. Prekidam poziv i ušuškavam se natrag u moj topli krevet u kome, iz nekog razloga, niko nema nameru da me pusti da odspavam ovog jutra. Bacam pogled prema stočiću i uzimam Pipl. Otvaram časopis na obeleženoj strani i eto me. Zurim u sliku na kojoj smo Colton i ja na svečanosti Dece sada, i stojimo na crvenom tepihu. Stoji ramenima okrenut ka kameri, sa jednom rukom u džepu širokih pantalona i drugom rukom oko mog struka. Džep smešten napred na sredini. Lice mu je okrenuto prema kameri, ali brada i oči su usmereni ka meni sa ogromnim osmehom na licu. Oči mi lete ka omiljenom delu na slici, gde njegova ruka stiska moj bok, posesivno držanje koje objavljuje svetu da sam njegova.


Podstaknuta Ponovo čitam naslov i uzdišem. Tako mi je drago što se još uvek nisu dokopali mog imena. Nisam spremna da upadnem u medijski cirkus, ali znam da je to neizbežno ako sam sa Coltonom. - Kad je bal, nek je maskenbal - mrmljam za sebe. Držim sliku u ruci i zurim u nju dok se ne nateram da odem na trčanje. Ustajem iz kreveta kada mi telefon zazvoni za poruku. Glasno se nasmejem jer tehnologija jutros definitivno upravlja mojim životom i pored svega podižem telefon i ugledam Coltonovo ime. Ne mogu da suspregnem osmeh na usnama.

Usred sastanka mi padaju na pamet prljave misli koje uključuju i tebe. Sad neko vreme neću stajati. Bruno Mars – Locked Out Of Heaven1.

Glasno se smejem, počastvovana zbog pesme koja mi je poznata, kao i njen tekst. Odgovaram mu.

Tako mi je drago što sam ti pomogla da se izboriš sa dosadom, Šampione...to je najmanje što mogu da učinim. Samo ti nastavi da misliš! TLC – Red Light Special2

Zločesto se smeškam dok bacam telefon na noćni stočić, svesna da će mu sada biti još teže da se skoncentriše na sastanak.

1.

1

https://www.youtube.com/watch?v=e-fA-gBCkj0

2.

2

https://www.youtube.com/watch?v=dP2t9LBeAwo


Podstaknuta POGLAVLJE 23

- Stella?-

dozivam sa vrata kancelarije. - Stella? Šta je sa mojim današnjim

rasporedom? Glavoboljna, spuštam moju jako umornu glavu u šake i ostajem tako dok pokušavam da smislim kako da uskladim sve što me čeka ove nedelje: projekcije budžeta, rasporede, sastanke, kao i dosadne svakodnevne poslove. I sada mogu samo da se nadam da je iznenadni četvoročasovni sastanak uglavljen za posle ručka obična kompjuterska greška. Zašto Stella nije unela nikakve detalje? Kunem se da ga pre pola sata nije bilo tu. Možda sam pogledala pogrešan dan. - Jebiga,- mrmljam tiho sebi u bradu dok trljam slepoočnice da ublažim početak glavobolje. Nadam se da nije jedna od onih Teddyjevih beskrajnih sesija brejnstorminga. Naš optimizam je testiran ranije u toku nedelje kada su nove projekcije budžeta pokazale da nam nedostaje sredstava usled promena u kalifornijskim zakonima o osiguranju. A pošto smo poprilično iskoristili sva prikupljena sredstva, držimo palčeve i nadamo se da će se Coltonov tim izvući sa neophodnim sponzorstvima kako bi sve glatko funkcionisalo. Ponovo gledam u svoj raspored, obuzdavajući nestrpljenje jer mi Stella ne odgovara, i prisetih se Haddyne optužbe kada sam se jutros obrecnula na nju. - Ooooh, neko nam krizira bez Coltona,- iskritikovala me je dok je dodavala krem u kafu. - Umukni,- promrmljala sam, gurnuvši hleb u toster snažnije nego što je potrebno. - Pretpostavljam da ti je toster kriv što si nadrndana.- Dobacila sam joj ubilački pogled, na šta mi se ona superiorno osmehnula. - Vidi, kapiram. Jedva čekaš da se pojebete sledeće nedelje, a kako si zaglavljena u ovoj nedelji – ti si i više nego seksualno isfrustrirana. Navikla si da imaš neverovatan seks regularno, a sada je on odsutan koliko? Devet dana? - Osam,- dobacih. - Aha.- Nasmejala se. - Ali nije baš da brojiš, zar ne? A sada mamici treba malo da bi bila srećna.- Prikrila sam osmeh iako sam joj bila okrenuta leđima. - Isuse, Rylee, znam da to nije ni približno dobro, ali nađi ga na Skajpu i zadovolji se onlajn, ako će te to sprečiti da se ponašaš kao kučka!


Podstaknuta - Ko kaže da nisam,- stidljivo sam joj odgovorila, ekstremno srećna što nije videla kako mi rumenilo obliva obraze kada sam se setila sinoćnog četa sa Coltonom. Oh čuda

tehnologije. - Opa bato!- lupila je šakom o kuhinjski sto. - Bar neko u ovoj kući je omastio brk ove nedelje.- Nasmejala se. Predala sam se i okrenula ka njoj, smejući se. Ponovo je prinela šolju usnama i pogledala me dok je duvala da ohladi kafu. - Drago mi je zbog tebe, Rylee. Zaista drago. Muškarac te gleda kao da si jedina žena na svetu.- Kada sam frknula i rekla joj da užasno greši, samo je nastavila. - Oči ti ponovo imaju onaj sjaj zbog Coltona. Učinio je da opet budeš sigurna u sebe. Kao i da se osećaš seksi...ne gledaj me tako,- kazala je kada sam je pogledala suženih očiju. - Videla sam ti donji veš okačen da se osuši u kupatilu, sestro, zato ni ne pokušavaj da porekneš. Sviđa mi se! Pa, kada se uopšte vraća taj zgodni pastuv? - Za dva dana,- uzdahnula sam. - Hvala Bogu! Onda više nećeš biti besna kučka!- zadirkivala me je, smešeći se. Samo ti mnogo nedostaje! - Znam. Znam.- Dobacila sam joj kratak osmeh dok sam trpala ručak u torbu, znajući da će narednih četrdeset osam sati užasno sporo proći. - Moram da krenem dok nisam zakasnila. Volim te – ćao. - Volim te – ćao. Duboko udišem dok se budim iz razmišljanja. Haddie je u pravu. Samo mi mnogo

nedostaje. Okrećem se u stolici i ponovo zovem telefonom Stellu. - Da? - A tu si...pa kakav je to sastanak koji mi oduzima celo popodne?- Trudim se da prikrijem iznerviranost u glasu, ali teško je. Od nedelje sam radila non-stop i potrebno mi je popodne da stignem sve. - Um, nisam sigurna. Šta? Ko je oteo moju preterano efikasnu asistentkinju i sakrio je? - Kako to misliš nisi

sigurna? - Pa...- osećam nelagodu u njenom glasu. – Mislim.... - O čemu se radi?


Podstaknuta - Pa, neko iz CDE je zvao i tražio da ti oslobodim raspored zbog jako važnog sastanka o programu sponzorstva. Teddy je bio ovde baš kada su zvali i odobrio je. Kazao je da će ti reći...a po tonu tvog glasa mogu zaključiti da nije? Srce mi uzbuđeno lupa na pomen Coltonovog preduzeća, a zatim se smiruje jer znam da on neće biti tamo. A zatim mi se mozak prevrće i srce ubrzava jer imam osećaj da ovo znači da ću biti jedan-na-jedan sa Tawny i njenim timom. Kao da bih htela da budem zatvorena četiri sata sa njom u prostoriji. - Ne, nije. Je l' me ti to zajebavaš?- izlete mi. - Ne.- Saosećajno se kikoće, svesna da sam radila gotovo bez prekida. - Izvini. Znam da ti je dan bio pun, ali uspela sam sve da prerasporedim. Ostavila sam ti glasovnu poruku...pretpostavljam da ni nju nisi čula, huh? - Nisam ništa stigla da preslušam od jutros. - Pa, bar ćeš moći da se vidiš sa tim zgodnim komadom, hmmm? Otvoreno se nasmejah na njen komentar, svesna govorkanja koja kruže kancelarijom o onome šta Colton i ja radimo ili ne radimo. Nisam nijedno opovrgla osim što sam rekla da smo zajedno otišli na svečanost kako bismo promovisali sponzorstvo, uprkos naslovu u Piplu. Ne znam da li mi iko veruje – i iskreno, previše sam zauzeta da bih marila – ali sigurna sam da je aparat za vodu najposećenije mesto u zadnje vreme. - Neee. Kada smo razgovarali prošle nedelje, pomenuo je da će biti van grada nedelju dana zbog nekog promo gostovanja,- lažem. - Baš šteta,- mrmlja. - Svako ko provede četiri sata sa njim sigurno bi dobio nalet energije.- Njen srdačni smeh dopire iz slušalice i čujem mu eho izvan moje kancelarije. - Nepopravljiva si, Stella. Kada treba da budem tamo? - Poslali su kola po tebe. Stižu za nešto manje od pola sata. Poslali su kola? Tawny verovatno hoće da se osigura da nemam priliku da umaknem njenim zlobnim planovima. Na tu misao praskam u smeh i podižem šaku da pokrijem usta kako bih ga prigušila. - Ok, Stell...ne sviđa mi se, ali čini mi se da nemam izbora, huh? - Ne,- slaže se sa mnom pre nego što prekinem vezu. - Jebeno strava!- mrmljam naglas dok pružam ruku da uzmem čokoladnu bombonu iz činije na mom radnom stolu. Mislim da će mi trebati masa njih da se izborim sa ostatkom podneva.


Podstaknuta ****

- Skoro smo stigli,- kaže Sammy sa vozačevog sedišta. - Još desetak minuta. - Ok. Hvala, Sammy,- mrmljam dok pogledom upijam prelepu unutrašnjost G-class SUV. Ovo je sigurno još jedan od automobila iz njegove kolekcije. Borim se sa zločestim smeškom koji mi navire na lice. Mislim da nije ni bitno koliko ih ima; Seks mi je definitivno omiljen. Sammy baca pogled na mene u retrovizoru, i ja mu se osmehnem. Bila sam šokirana kada je on došao da me pokupi. To sam mu i rekla, iznenađena što ga Colton nije poveo sa sobom na put. Mislila sam da su nerazdvojni. Sammy je samo neobavezno slegnuo ramenima bez ijedne reči. I sada mi svakakve misli padaju na pamet dok se vozimo, i ja počinjem da se brinem za Coltona. Šta ako mu treba pomoć da se odbrani od nekog ludog, nerazumnog obožavaoca, a Sammy nije tu da ga zaštiti? Odmahujem glavom, i kažem sebi da sam blesava. Colton mi je priznao da je kao mlađi mogao brzo da patosira nekog. Prilično sam sigurna da bi sam mogao da se odbrani ako zatreba. Stiže mi poruka i vadim telefon iz tašne, a osmeh mi se širi licem kada vidim da je od Coltona.

Beckett me je izgrdio što ti nisam priredio ništa romantično. Prevrnuo sam očima. Kaže da moram da ti poklanjam cveće i pišem pesme. Ovo je najbliže tome i najbolje što sam mogao. Ruže su crvene. Ljubičice plave. Sedim u Nashwilleu, a tvoja mi slika ne izlazi iz glave. Glasno se smejem dok zamišljam Coltona i Becketta kako sede u Nashwilleu i razgovaraju o meni. Mogu jasno videti Coltona dok prevrće očima na Beckettov bratski savet da učini nešto romantično za mene, a usput prepravlja pesmicu iz obdaništa da mi je pošalje. Brzo ulazim na net na telefonu i tražim različite verzije te predškolske pesmice. Posle nekoliko različitih linkova, nalazim savršenu.

Kako je to slatko! A rekao si mi da nisi romantičan. Umiri se srce moje. Mora da su to neki jako dosadni sastanci. Sada, imam i ja jednu za tebe. Ruže su crvene. Ljubičice plave. Rukom se zadovoljavam, dok mi ne izlaziš iz glave. Xx.


Podstaknuta Zločesto se smeškam dok pritiskam - poslati- , zadovoljna svojim duhovitim odgovorom i željna da mu vidim izraz lica dok ga čita. Vozimo se još koji minut kada mi se telefon ponovo oglašava.

Za tvoju informaciju- kurac mi je tvrd kao u tinejdžera. Sad je na mene red – kucam jednom rukom: Limun je kiseo. Ruže su crvene. Ako raširiš noge, za sat eto mene. Ugrizam se za usnu da suspregnem smeh koji se skuplja u grlu i skupljam kolena da prigušim žudnju koju je naša mala prepiska rasplamsala. Podižem pogled i vidim da me Sammy gleda u retrovizoru, dok mi obrazi rumene kao da zna šta čitam, kakve su mi prljave misli na pameti. Brzo odvraćam pogled i odgovaram.

Pravi si pesnik, Šampione. Baš šteta što nisi ovde. Let traje najmanje četiri sata. Nisam sigurna da mogu toliko da čekam. Možda ću morati sama da se postaram za sebe. xx Moram da idem. Trenutno su mi ruke potrebne za nešto drugo. Pritiskam - poslati- dok ulazimo na parkiralište velike, neodređene, sive trospratnice sa zastakljenom spoljašnjošću. Zgrada zahvata veći deo bloka, i jedina oznaka njenih vlasnika su slova - CD Enterprises- fluorescentno plave boje iznad poslednjeg reda prozora. - Stigli smo,- Sammy mrmrlja, i nervoza mi se pokreće na pomisao da moram da sedim preko puta Tawny. Istog trena sklapam oči i duboko udišem dok Sammy obilazi auto da dođe do moje strane da mi otvori vrata. Moram da ostanem pribrana sa Tawny jer mi nikako ne treba da me znaju kao Coltonovu kučku od devojke. Hvala Bogu na maloj razmeni poruka koja mi je odvratila pažnju i ublažila strah. Za nekoliko trenutaka me uvodi na sporedni ulaz i uz stepenice do sale za konferencije. - Neko će uskoro doći,- kaže mi dok izlazi. - Hvala, Sammy. - Zadovoljstvo mi je, gospođice Tomas. Okrećem se i proučavam salu za konferencije u koju sam uvedena. Na sredini prostorije nalazi se dugačak, tipičan sto za konferencije, zidovi su okrečeni toplom kafenom bojom, ali središnja tačka prostorije je zid preko puta ulaznih vrata. To je zid od zatamnjenog stakla, i kada mu se približim, uviđam da prozor gleda na veliku garažu dole. Vlada užurbanost oko nekolicine trkaćih kola dok muškarci jure tamo-‘vamo. Kobaltno plave snap-


Podstaknuta on kutije sa alatom oivičavaju jedan zid garaže sa različitim posterima i zastavama iznad. Koraknem bliže, fascinirana i obuzeta energijom aktivnosti koje se odvijaju ispod. - Ruže su crvene. Ljubičice plave.- Hrapavi glas iza mene me uplaši, ali bih ga bilo gde prepoznala. - Samo su moje ruke za tebe prave. - Coltone!- Bez daha izgovaram njegovo ime, i iako mi svaki nerv u telu gori od njegove blizine, stopala mi ostaju nepomično vezana za pod. Kunem se da mi se broj otkucaja srca udvostručuje dok ga gledam, i iako mi je namera da ostanem hladna i prikrijem uzbuđenje koje mi unosi haos u sistem, ne mogu da sakrijem veliki osmeh na usnama. - Iznenađenje!- uzvikuje, šireći ruke u stranu. Ulazi u salu i zatvara vrata za sobom. Tek sada kada ga vidim uživo postajem svesna koliko mi je nedostajao. Kako je za tako kratko vreme postao sastavni deo moje svakodnevice. Oboje načinimo par koraka, upijajući jedno drugo. Glad u njegovim očima mi oduzima dah i nagoveštava stvari od kojih mi središte gori od tečne vreline. Pogled mi pada na ta njegova senzualna usta. Izvijena naviše sa jedne strane, kao da mu misli nisu baš čiste i nevine. I nadam se da nisu, jer se u tom slučaju poklapaju sa mojima. Njegova blizina čini da mi telo podrhtava, što potvrđuje da vreme nije nimalo ublažilo tu privlačnost koju istog trena osećam. Odavno sam prešla granicu opreznog zaljubljivanja i sada sam do ušiju zaljubljena u njega. Netremice se gledamo dok se približavamo jedno drugom, i znam da je nemoguće, ali kunem se da u tom trenutku vidim iskru svoje budućnosti u njegovim očima. To otkriće unosi nemir u mene i oslobađa leptiriće koji mi lepršaju u stomaku. Zastajemo na korak jedno od drugog i ja podižem glavu naviše da održim kontakt očima. - Ćao, Šampione.- Smešim mu se, dok mi puls još uvek bije neujednačeno. - Ćao,- govori, dok mu se uglovi usana izvijaju u osmeh. Gledamo se još trenutak, i pre nego što sam svesna, Coltonove šake su mi upletene u kosu i vuče me ka sebi, dok mu usne zahtevaju moje. Ima ukus nane i hitnosti i svega što mu je tako svojstveno, i iako se gubim u njemu, čini mi se da mi ga nikada nije dosta. Jezik mu klizi u moja usta i zadirkuje me naizmenično ga izvlačeći i uvlačeći. Jecaj koji mi se oteo ostaje zarobljen u njegovim ustima dok spušta ruku na donji deo mojih leđa i podvlači je pod moj džemper kako bi prešao svojim čvrstim prstima preko moje


Podstaknuta gole kože, pre nego što me privije uz svoje snažno telo. I upravo u trenutku kada poljubac postaje mekši i nežniji, Coltonova usta opet dominiraju mojim, ruke nam se pretvaraju u niz dodira i pokreta kao da ne možemo dovoljno dobro osetiti jedno drugo. Prekida poljubac i prislanja svoje čelo na moje, dok mu se dah odbija o moje usne. Nisam te mogao prepustiti tvojoj ruci, Rylee,- mrmlja, i mogu da osetim da mu se usne šire u osmeh dok ih pritiska na moje, gušeći bezbrižni smeh koji mi njegove reči izazivaju. - Sad si moja. Samo meni je dozvoljeno da te zadovoljim. Pre nego što mogu da razmislim o duhovitom odgovoru, Coltonova usta su ponovo na mojim, jezikom mi razdvaja usne i telom me gura nazad, tako da kukovima udaram o ivicu konferencijskog stola. Pritiska me da sednem, razdvaja mi noge kolenom i staje između njih. Sada sam u nepovoljnom položaju u pogledu visine u odnosu na njega, i on se naginje i obuhvata mi obraze šakama, umirujuće klizeći jezikom preko mesta gde mi je gricnuo donju usnu. Gorim od želje dok nastavlja taj mučni napad na moja usta i sav razum nestaje. Neočekivano, odvaja lice od mene dok mu šake još uvek posesivno drže moje obraze, i gleda me. Oči su mu prepune emocija dok mu se vilica steže od neizgovorenih reči. Zurimo jedno u drugo zadihani od želje koja pokreće svaku akciju i narednu reakciju. Osećanja koja želim da mu priznam umiru na mojim usnama dok palcem nežno prelazi preko njih. Nešto među nama se promenilo, premda ne mogu jasno da odredim šta, ali mi njegov pogled govori sve što treba da znam: želi me onoliko koliko i ja želim njega. Taj jedan pogled je dovoljan da rasprši sve moje sumnje da želi drugu. - Nedostajala si mi, Rylee,- kaže mi nežno dok sklapa ruke oko mene i privija me u naručje. Prislanja mi obraz na vrh glave i steže me jače. Te njegove reči, priznanje da sam i ja deo njegove svakodnevice, greje me iznutra. - I ti si meni nedostajao,- mrmljam dok se topim u udobnosti njegovog naručja, - više nego što želim da priznam.- Maleni zvuk mu krči u grudima, i znam da su ga moje reči pogodile. Sedimo ovako još koji trenutak i uživamo u toploti i udobnosti koje jedno drugom pružamo, i koje su nam nedostajale proteklih nedelju i po dana; upijamo ono što smo upravo priznali, iskazali rečima, i sa čim se oboje slažemo svako na svoj način. Bez razmišljanja spuštam poljubac na njegovo srce. - Stvarno mi se sviđa iznenađenje. Zaista znaš kako da razmaziš devojku. Hvala ti. - Nema na čemu,- kaže mi i ponovo me ljubi u vrh glave. - Nisam bio siguran kako bi ti služba reagovala ako bih samouvereno ušetao i uzeo te na ivici tvog radnog stola.


Podstaknuta - Molim?- Glasno se smejem dok mi telo gori od same pomisli. Naginjem se nazad kako bih ga mogla pogledati u oči. - Znači to ti je bio plan, huh? - Očajnička vremena zahtevaju očajničke mere. - Čini mi se da si mi jednom rekao kako nisi ni blizu očaja,- zadirkujem ga, bacajući mu njegove reči u lice. Prigušeno se smeje i pući usne. - To je bilo pre nego što sam proveo beskrajno mnogo vremena na Bog bi ga znao koliko dosadnih sastanaka, razmišljajući o onome što bih želeo da radim sa tobom.- Lascivan kez mu se širi usnama. - I tebi. - To je mnogo prljavih misli. - Oh, Rylee, nemaš ni najmanju predstavu. Glasno gutam, požuda koja mu isijava iz očiju i zatamnjuje mu zenice mi pruža nagoveštaj. - Znači, nameravao si da sprovedeš u delo te nečiste misli u mojoj kancelariji? Na mom radnom stolu?- Izvijam obrvu lažno negodujući, ali me izdaje zločesti osmeh. - Aha. Rekao sam ti,- kaže, - uzimam ono što je moje kada to želim... - Pred publikom koju čine moji saradnici? - Aha.-

Kezi se poput nestašnog školarca. - Planirao sam da dođem pravo sa

aerodroma jutros ali sam mislio da se Teddy ne bi složio sa tim. Prelazim jezikom preko gornje usne dok ga gledam i nameštam ruke iza sebe na sto kako bih se oslonila na njih – izvijenih ramena i izbačenih grudi. Uočavam kako Colton pogledom procenjuje moju novu pozu – oči mu se žare i jezikom vlaži usne. - Od kada ti mariš za to šta drugi misle? - Oh, dušo, veruj mi da ne marim...- zločesto se smeška - ...ali još uvek moramo da sačuvamo tvoju reputaciju. - Mislila sam da je uništena onog trenutka kad sam počela da izlazim sa tobom. - Verovatno.- Nonšalantno sleže ramenima. - I dalje mislim da bi se tvoj šef mogao protiviti tome da mu se najbolja radnica jebe na stolu. - Ali tvoj šef?- pitam nestašno. - Ne smeta mu da njegovi zaposleni rade tako nešto? Ovde? Usne mu se izvijaju u spor, sugestivni osmeh, a jamica se produbljuje. - Oh mislim da mu ne smeta,- kaže i naginje se ka meni, oslanjajući šake na sto pored mojih kolena.


Podstaknuta - Misliš? A zašto?- pitam ga, suzivši pogled dok ga netremice gledam i nastavljam sa igricom. - Oh, u ovom slučaju on ima sva prava,- Colton mrmlja dok se naginje niže ka meni. - Ma nije valjda?- uzdišem i protiv svoje volje izvijam leđa tako da mi sise dodiruju njegove grudi. Grizem donju usnu dok zurimo jedno u drugo. Coltonov glas mi šapuće nad licem. - Ponekad je jebeno super biti šef,- kaže i usne nam se ponovo spajaju, ali ovoga puta u bolno spor poljubac koji me muči i izluđuje do tačke bez povratka.

Želim ga, i to odmah. Moj Bože, ovaj čovek budi u meni žudnju nezamislivog intenziteta. Počinje lagano i nežno da klizi prstima uz moje ruke, telo mi se uvija na pomisao gde će još njegovi talentovani prsti ostaviti trag. Naginjem glavu nazad da istaknem vrat dok klizi ustima niz moju vilicu. Hvatam ga za kuk jednom rukom i jače privlačim ka sebi dok me ustima iskušava i zaranja ispod izreza mog džempera. - Coltone.- Uzdišem dok mi telo gori i vatra se širi mojim venama. Najednom glasno - bip- odjekuje prostorijom i Colton naleže na mene kad čujem Izvini, Coltone?- sa telefona na stolu. - Jebiga,- tiho mrmlja u moj vrat. - Da? - Beckett te svuda traži. Nešto u vezi sa Eddijem...- glas joj bledi kao da se plaši njegovog odgovora. - Hriste!- glasno proklinje, dok mu se telo steže kao odgovor na njen komentar. - To sam i ja rekla. - Gde? - U garaži su. - Dolazim odmah. Hvala, Brooke. Telefon se isključuje dok se Colton uspravlja do pune visine. Odvajam se od konferencijskog stola dok on korača ka zastakljenom zidu da baci pogled na garažu ispod. Kada se ponovo okrene prema meni više nije nestašni ljubavnik, već pravi poslovni čovek. - Izvinjavam se, Ry. Moram da rešim neki problem tamo. Ideš sa mnom?- pita i pruža mi ruku, i ja malčice dolazim sebi. Gospodin Ne-vezujem-se želi da me drži za ruku na poslu? Da nije to malo previše 'javnog prikazivanja' za nekoga sa njegovom istorijom?


Podstaknuta - Mogu ostati ovde ako želiš,- predlažem blago, iako ne želim da ga ostavim. Samo me čudno pogleda pre nego što pruži ruku, zgrabi me za šaku i odvuče sa sobom. Ne puštam te, Ryles, dok te se ne zasitim,- upozorava me obećanjem koje raspiruje plamen žudnje duboko u meni, - a to bi moglo jebeno da potraje.


Podstaknuta POGLAVLJE 24

Beckett mi klima glavom i osmeh mu se nazire na usnama dok me Colton odvodi sa sprata garaže. Nastavljamo i Colton me usmerava da uđem na vrata pored, u prostoriju sa stepeništem koje vodi gore. - Penji se.- pokazuje mi prstom naviše i spušta ruku na moja leđa. Penjem se uz prvi niz stepenica i on me sledi, sve vreme držeći ruku na mojoj zadnjici. - Jesam li ti rekao kako prokleto seksi izgledaš danas?- govori hrapavim glasom iza mene. Okrećem glavu i osmehujem mu se preko ramena. - Hvala,-

odgovaram, i

prepoznajem onaj njegov pohotni pogled. - Ali imam osećaj da ne vidiš najbolje jer ti fali seks. Šum razumevanja koji mu se oteo iz grla me natera na smešak. - Oh, srce, vidim ja sasvim dobro,- kaže i tiho se nasmeja. Nastavljam da se penjem uz drugi niz stepenica, ali me ovoga puta Colton pipka na sve strane sa svakim korakom koji načinim. Nežno me miluje po zadnjoj strani butina. Blago se očeše o moju golu ruku. Brzo me pljesne po zadnjici. Tačno znam šta radi, ali uopšte ne treba da raspiruje plamen jer ja već gorim od želje. To što me želi ovakvu, požudnu i željnu njegovog dodira, čini da se osećam razuzdano i voljno da nastavim sa njegovom igricom. Njišem kukovima malo više nego obično dok koračam drugim odmorištem. Namerno povlačim porub rukom kako bih pružila samo nagoveštaj onoga što se krije ispod. Colton me munjevito dohvata s leđa i sklapa ruke oko mene u razvratni zagrljaj. - Ti mala bezobraznice.- reži mi u uho dok osećam kako mu se mišići napinju prislonjeni uz moja leđa. - Zar ćeš stvarno ovako da me izazivaš kada nisam bio u tebi – nisam te okusio predugo? Posebno kada znaš koliko očajnički želim da te imam. Hvala Bogu pa mu je frka kao i meni, jer neću moći još dugo da izdržim. Gricka mi ušnu školjku dok izvijam ramena u pokušaju da se oslobodim njegovog stiska, gotovo omamljena požudom. - Očaj ti ne pristaje. Nećeš valjda da učiniš nešto povodom toga u zgradi prepunoj tvojih zaposlenih u blizini?- nestašno mu se rugam. Colton me okreće i snažno privija uz sebe dok mu se ruke sklapaju u čvrst stisak na donjem delu mojih leđa. Zločesti smešak na usnama mu se potpuno slaže sa pohotnim


Podstaknuta sjajem u očima. - Oh, Ryles, zar ne znaš da buntovnici poput mene žive za takve izazove?Naginje se ka meni i dah sa njegovih usana mi golica uvo dok mi srce snažno lupa u grudima. - Imaću te, Rylee, gde god i kako god želim. Najbolje bi bilo da to upamtiš. Dominacija u njegovom glasu me uzbuđuje. Obećanje ispunjeno pretnjom me pali. Vlažna sam od osećaja njegovog tela koje drhti od želje i ruku koje mi stiskaju kožu. Podižem glavu i razdvajam usne, očajnički željna njegovog poljupca. U očima mu vidim da se i on isto oseća. Dani razdvojenosti su zapalili našu želju u pobesneli pakao. Samo želim da uzmem bilo šta i sve što mi može dati. Rajsko iskušenje pod mojim prstima. Podležem žudnji i prislanjam se uz njega, ali pre nego što uspem i da ga okusim, ponovo me okreće i prigušeno se smeje. - Još jedan niz stepenika,- kaže mi pljusnuvši me po zadnjici i stavlja obe šake na moj struk požurujući me napred. Izdišem u znak seksualne isfrustriranosti i bola koji guši delove duboko u meni. Kada zakoračim ka drugom stepeniku, osećam hladan vazduh na dupetu dok podiže zadnji deo moje suknje da vidi šta se krije ispod. Smeškam se za sebe, jer tačno znam šta će zateći. Ovo je bilo jedno od onih jutara kada se ne osećam posebno privlačno, i bila sam razdražena jer mi nedostaje, pa sam odlučila da popravim raspoloženje tako što ću obući nešto seksi i ženstveno ispod. Iz nekog razloga, kad god nosim takav donji veš, krećem se poletnije nego inače. Nisam ni znala da će mi se to isplatiti, ali sada znam, kada čujem Coltona kako uzdiše od prizora. - Slatki Isuse,- mrmlja dok mučno uvlači vazduh. Podižem nogu da zakoračim na sledeći stepenik i zaustavljam se kada osetim kako klizi prstima preko ruba moje čarape, a zatim uz traku moje podvezice. Stidljivo ga pogledah preko ramena, - Postoji li neki problem, Šampione? On mi se samo zločesto osmehnu i suptilno odmahnu glavom, pogleda prikovanog za, pretpostavljam, mešavinu čipke i satena ispod. - Ženo, ti baš voliš da igraš prljavo, zar ne?- izdiše i stenje dok podiže pogled ka meni. - Šta time hoćeš da kažeš?- trepćem i namerno grickam svoju donju usnu. Volim da gledam kako mu se usta otvaraju i jezikom oblizuje svoju donju usnu dok mu pogled postaje taman i zamagljen – pogled odlučno uprt u mene – zelene oči u ljubičaste. Sviđa mi se pomisao da ga mogu dovesti u takvo stanje žudnje, a da ga čak ni ne dotaknem. I samo zbog njega mogu ovo. Zbog njega se osećam samouvereno i seksi i poželjno, a ranije sam sebe doživljavala kao prosečnu i nesposobnu da prigrlim svoju seksualnost.


Podstaknuta Colton me gleda pravo u oči dok prstima nežno prelazi preko moje kože do ruba mojih gaćica. Mišići mi podrhtavaju od blizine njegovog dodira – tako je blizu, a tako daleko od mesta na kome želim njegove prste. Gde su mi potrebni. - Ovu igru može da igra dvoje,mrmlja i prilazi mi korak bliže. - Čini mi se da si kazala kako mi predvidljivost ne odgovara. Zašto ti ne bih pokazao da si apsolutno u pravu...upravo sada? Jače se grizem za usnu kako bih prigušila jecaj dok mi njegovi vešti prsti sklanjaju gaćice u stranu i on gura prst u moje središte rastopljeno od vreline. Oslanjam se rukom na gelender pored mene dok ga izvlači, klizeći gore-dole preko mog polnog organa i zabija tri prsta u mene. - Oh, srce, sviđa mi se kako si mokra i spremna za mene.- kaže gotovo režeći dok ja uzdišem. - Imaš li i najmanju predstavu šta mi to radi? Koliko me izluđuje spoznaja da me želiš? - Coltone, molim te,- preklinjem. Trenutno mi nije ispod časti da ga molim da me ispuni. Da me odvede do neslućenih visina do kojih mi samo on može pomoći da stignem munjevitom brzinom. - Reci mi šta želiš, Rylee.- Prigušeno se smeje od zadovoljstva dok povlači prste, i ja stenjem od iznenadnog osećaja praznine. Zabacujem glavu. Oči su mi zatvorene dok mi telo drhti od tolike potrebe čiji dokaz blista na Coltonovoj šaci. - Tebe. Coltone.- Preklinjem. - Želim. Tebe. Prelazi prstom preko moje donje usne, a zatim se naginje napred i zamenjuje prst jezikom kojim mi razdvaja usne, a zatim ga povlači. Ne mogu da sprečim cviljenje koje mi se otima iz grla. - Reci mi, srce.

- Samo tebe, Coltone. U sekundi me je okrenuo i pritisnuo mi leđa uza zid. Grudi mu se nadimaju i vilica zateže dok me gleda sa takvim intenzitetom da sam izgubljena u njemu. Spoljašnji svet prestaje da postoji u ovom trenutku, dok stojim ovde izložena i dobrovoljno. Svučena fizički i emocionalno. Nikada nisam bila više njegova. Colton mi zadiže suknju i primorava me da još više raširim noge. Smeška mi se pohotno dok se polako spušta na kolena, gledajući me netremice u oči. Sada bi moj razum trebalo da uskoči. Pamet bi trebalo da se izvuče iz vodopada požude u kome se davim i kaže mi da sam u otvoru za stepenište na njegovom poslu, ali to se ne događa. Umesto toga, moje izdajničko telo drhti u iščekivanju, i kada Colton to primeti, oči mu zaiskre uz podrugljiv smešak dok se naginje ka meni. Sekundu kasnije smeh mi se


Podstaknuta otima sa drhtavih usana kada je lako strgao gaćice sa mene i nabio ih u svoj džep. Um i telo su mi tako fokusirani na njega, na ono što želim od njega, da ne pridajem važnost tome što mi je bez razmišljanja upropastio još jedan par gaćica. Prsti mu razdvajaju moje nabore dok me netremice gleda u oči i obuhvata ustima središte mojih nervnih završetaka. Ruke mi se sklapaju u pesnice u njegovoj kosi, i borim se svim snagama da ne sklopim oči i prepustim se ekstazi njegovog veštog jezika. Želim da ga gledam dok me diže u visine, ali osećaj je tako snažan da me obuzima i ja se izvijam – svoj vrat, glavu, leđa – izbacujući kukove napred kako bih se mogla trljati uz njega. Podiže mi nogu i smešta je preko svog ramena, a zatim uključuje i prste u miks. Oni pritiskaju, guraju, i kruže unutar mene. Mišići mi se tako jako stežu da, kada se približim vrhuncu, osećam kako mi se telo lomi na milion delića od ekstaze. Colton klizi jezikom goredole preko mog središta i ubacuje ga unutra, izvlačeći i poslednji drhtaj mog orgazma. Oslanjam se na zid iza mene, čija mi je podrška preko potrebna jer su mi noge upravo ostale bez kostiju. Sklapam oči i pokušavam da se smirim, ali mi je on jednostavno uništio čula takvim pustošenjem da se sada jedan deo mene izgubio u njemu zauvek. - Bože, ženo, čovek bi se mogao napiti od tvog ukusa.- Stenje dok spušta nežan poljubac na moj stomak i pridiže se. Otvaram oči i zatičem njegov samozadovoljan zločesti smešak i pogled ispunjen željom. Naginje se ka meni i snažno me ljubi, a moj ukus na njegovim usnama me neočekivano uzbuđuje. Stenjem i klizim šakama niz njegovo telo da mu obuhvatim erekciju kroz pantalone, još uvek želim još, treba mi još. Prekida poljubac uz mučni jecaj i odvaja se od mene. Coltone,- mrmljam, - pusti me da se postaram za tebe. - Ne ovde,- kaže mi, nameštajući mi suknju dok se zločesto smeška i nabija ono što je ostalo od mojih gaćica dublje u džep. - Želim da te čujem kako vrištiš moje ime kada te uzmem. Želim da čujem to dok se raspadaš od stvari koje ću ti raditi, Rylee. Želim da te posedujem. Učinim svojom. Uništim za bilo kog drugog muškarca koji se usudi i da pomisli da te dotakne. - Već jesi, Coltone,- kažem bez razmišljanja uz izdah, dok pružam ruku kako bih mu dotakla usne vrhovima prstiju. - Tvoja sam...- Reči mi blede i on zuri u mene, a vilica mu ubrzano titra dok upija izgovoreno. Nagoveštaj osmeha pomešanog sa neodređenom nevericom mu zaigra na usnama pre nego što ga otrese. - Ja – ne možemo nastaviti ovde sa onim što želim da radimo, ali


Podstaknuta ovo,- kaže, pokazujući ka meni i zidu, - će mi pomoći.- Dobaci mi brz osmeh i zgrabi me za ruku, a zatim se popesmo uz poslednji niz stepenika. Sledim ga, svesna da mi se srce i telo nisu ni najmanje povratili od te male epizode. Haddine reči mi prolaze kroz glavu, i ne mogu a da se ne složim s njom. Kada je Colton u pitanju, ne samo da mi strašno nedostaje. Potpuno sam obuzeta, davim se bez njega, i apsolutno i neporecivo mu pripadam. Colton otvara vrata na vrhu stepeništa, i iznenađena sam kada zakoračimo u unutrašnjost veoma muške i skromno dekorisane kancelarije. Pretpostavke na stranu, znam da je njegova jer jako liči na njegovu kancelariju u Malibuu. Ulazim iza njega kada začujem uzdah. - Oh, Colte, na smrt si me preplašio!- uzvikuje ženski glas, od čijeg poznatog tona mi se leđa momentalno nakostrešiše. Zar ta žena mora svuda da bude? Jeeebiigaa! - Mogu li nekako da ti pomognem, Tawn?- Colton pita, i mogu da se zakunem da se radoznalost u njegovom glasu približava rubu. Tawny se uspravlja i odmiče od njegovog stola nad kojim se nadvila i nespretno namešta papire. Naravno da izgleda besprekorno u njenoj izazovno otvorenoj košulji, uskim pantalonama i sveže našminkanog lica. Ta žena je apsolutno, jebeno savršeno lepa. Usne joj poprimaju iznenađeni O oblik dok gleda u Coltona, a zatim baci pogled na mene i ponovo ga vrati na njega. Zločesta, teritorijalna devojka u meni želi da ona primeti rumenilo na mojim obrazima i taj 'upravo pojebana' smešak na mom licu kako bih ponovo potvrdila da ona nije ništa više do tačkica na Coltonovom radaru. - Izvini. Prepao si me.- Izdiše. - Samo sam tražila ugovor sa Penzoilom. Nisam bila sigurna da li si imao vremena da ga potpišeš. To je sve.- Osmehuje se previše slatkasto. Imam ja mesto gde može da gurne taj lažni osmeh. Colton je za trenutak posmatra kao da pokušava da odgonetne nešto, ali odsutno odmahuje glavom. - Tawny, upoznala si Rylee, zar ne? Pogled joj pada na naše spojene šake pre nego što ponovo namontira osmeh koji joj se malčice ublažio na usnama. - Tako nekako,- kaže dok obilazi njegov sto i korača – ne, šetka – prema nama. Stvarno nema drugog načina da se to opiše. Pogled joj ostaje prikovan za Coltona. Ona je definitivno jedna od onih žena koje su savršeno svesne svakog pokreta svog tela i njegovog efekta na suprotni pol. Ako mi se ranije nije sviđala, sada je istinski mrzim.


Podstaknuta Colton me upozoravajuće pogleda kada oseti pojačan stisak moje šake dok nam se ona približava. - Drago mi je što Vas ponovo vidim,- lažem, i pitam se ima li i najmanju predstavu o budućem WWE Smackdown koji je upravo inicirao. Moram da potisnem kikot koji osećam da se skuplja pri pomisli na Tawny i mene kako se odbijamo o konopce rvačkog ringa u lošim kostimima i sa još gorim pokretima dok se borimo za trofej zvani Colton. - Da, baš neočekivano da Vas vidim ovde.- Osmehuje se, i uočavam kako Colton zabavljeno izvija obrvu pred očiglednom tenzijom koja raste među nama dvema. Okreće se ka meni, ponovo mi uputivši pogled upozorenja da se ponašam kako dolikuje kao da mi čita misli o WWE. - Kao što znaš, Tawny je vođa mog marketing tima i ona je zapravo ta koja je predložila kružno sponzorstvo. Da, molim te me podseti ponovo da je ne bih ošamarila jer sam prokleto u iskušenju da to učinim. - Da,- kažem indiferentno, svesna da bi trebalo pristojno da joj se zahvalim, ali to ne želim. Zastajem za trenutak, ali mi maniri najzad preovlađuju. - I Korporativna Briga Vam je zahvalna za sav uloženi trud,- dodajem iskreno. - Nema na čemu,- kaže, netremice gledajući Coltona iako se obraća meni. Zar ne vidi da je luda za njim? Naprosto je smešno koliko je očito. - Već smo privukli neke sponzore, ali nas zanima još nekoliko poznatih korporacija. Trenutno to privodimo kraju i vrlo verovatno ćemo obezbediti taj čarobni broj da obezbedimo sredstva za projekat. - Neverovatno,- kažem, pokušavajući da izrazim svoj entuzijazam i sakrijem potpuni prezir prema njoj dok ona zapljuskuje – da, zapljuskuje, jer upravo to radi – Coltona svojim šarmom. Posmatram kako gleda Coltona, i nervira me što se odjednom osećam kao autsajder. Polako se okreće ka meni sa zločestim smeškom na licu, i moram da se podsetim da sam ja ta kojoj je Colton upravo radio neprilične ali pakleno vruće stvari. Ne ona. I uz taj mentalni

podsetnik, više sam nego spremna da igram ovu igru. - Ako smatrate da možete pružiti ikakav doprinos...Rylee, je l' tako?- pita apologetski dok ja naginjem glavu u stranu i grizem se za jezik na to zločesto podbadanje, jer prokleto dobro zna kako se zovem. - Ne ustručavajte se da mi javite. - Hvala Vam – ali sigurna sam da bi bilo kakva pomoć koju bih mogla obezbediti...bila...- podižem pogled zamišljeno dok tražim pogodnu reč - nebitna.- Pogled


Podstaknuta mi prelazi sa nje na Coltona dok je izgovaram. Osmeh mi zaigra u uglovima usana i upitno podižem obrvu. - Zar ne misliš tako, Šampione? - Nebitna,- Colton izusti, zločesto se smeškajući dok odmahuje glavom na moj izbor reči. Gleda me pravo u oči i vidim da, i pored ove zadivljujuće žene, on želi mene.

Mene. Vazduh između nas se puni elektricitetom dok su nam pogledi prikovani. Mogu da osetim kako se Tawny nelagodno premešta sa noge na nogu u naelektrisanoj tišini. - Hvala, Tawny,- kaže joj Colton ne prekidajući našu povezanost, - Rylee i ja moramo na jedno mesto,- zaključuje i pruža mi ruku. Nadam se da je za njega to mesto gde mora biti u meni.


Podstaknuta POGLAVLJE 25

- Znaš, Rylee, ti stvarno menjaš moj pogled na određene stvari na svetu,- Colton komentariše dok ulazimo na moj prilazni put. - Po čemu to?-

mrmljam odsutno, dok mozak još uvek pokušava da mi obradi

dnevne događaje – da je Colton ovde – sa mnom. - Nikad više neću moći da obrišem haubu automobila ili da se popnem uz stepenice, a da se ne setim tebe,- kaže, uputivši mi najblistaviji osmeh. - Zauvek ćeš biti ona zbog koje obične stvari vidim u novom svetlu. Smejem se na sav glas dok se naginje da me nevino poljubi pre nego što izađe iz kola. Gledam ga dok obilazi haubu da mi otvori vrata, i najednom se osećam potreseno zbog njegovog komentara. Jedan deo mene se raduje na pomisao da nikada neće moći da me zaboravi, dok drugi deo tuguje jer ovo neće trajati zauvek. Čak i kada bi moglo, mislim da nikada to ne bi prihvatio. Problem je u tome što sam ja ta koja tone sve dublje i dublje. Ja sam ta koja pokušava da se održi na površini. Ja sam ta kojoj je potrebno da zastane. Colton otvara vrata i komentar mu zamire na usnama kada ugleda moj izraz lica. Pokušavam da prikrijem svoju iznenadnu tugu, ali očito nisam previše uspešna u tome. - Šta ti je?- pita me, zakoračivši u dovratak automobila između mojih nogu raširenih u V. - Ništa,- sležem ramenima i odmahujem glavom. - Baš sam blesava,- kažem mu dok mi rukama klizi uz butine i ispod suknje do mog golog međunožja. Uzdišem od mekanog dodira njegovih prstiju na mojoj koži i dižem pogled ka njemu. Zločesti osmeh na njegovim usnama mi opet vraća dobro raspoloženje i uzvraćam mu osmeh. - Znaš, moramo da uradimo nešto po pitanju tvoje loše navike da mi cepaš gaćice. - Ne, ne moramo,- mrmlja dok se naginje i približava usta mojim. - Ne odvraćaj mi pažnju.-

Kikoćem se dok klizi rukama dalje uz moje butine i

palčevima miluje moje obline, a telo mi se izvija ka njemu. - Veoma sam ozbiljna. - Uh-huh... Više mi se sviđaš rastrojena,- kaže uz moje usne. - A takođe mi se sviđaš i kada si jako ozbiljna.- Oponaša moj ton, što me ponovo tera u kikot. - Zbog tebe sam ostala bez gaćica,- odgovaram bez daha dok mu palčevi ovog puta klize niže. - Znam, i nadam se da ćeš uskoro opet.vibracija me umiruje.

Prigušeno se smeje u moj vrat, i ta


Podstaknuta - Ti si beznadežan slučaj.- Uzdišem i klizim rukama uz njegove grudi da bih ga sekund kasnije obgrlila oko vrata i poljubila. - Takav sam, Rylee...- uzdiše kada odvojimo usne - ...takav sam. Stupamo u moj mirni dom. Haddie će raditi do kasno večeras na nekom događaju tako da je kuća naša, i nameravam da u potpunosti iskoristim tu pogodnost. - Jesi gladan?pitam ga i spuštam svoje stvari na kuhinjsku radnu površinu. - Na više načina,- zločesto mi se smeška i jednostavno odmahujem glavom. - Šta kažeš na to da nam spremim nešto i pobrinem se za jedan vid tvoje gladi, lepo te podmirim, a zatim ti ponudim neki desert da utoliš drugu glad,-

dobacim mu preko

ramena dok se savijam da provirim u frižider. - Bio ponuđen ili ne, uzeću ga,- kaže, i osećam po njegovom glasu da se smeši dok to govori. Prekasno mi sinu da dole nemam ništa kada je Colton prešao prstom preko moje gole zadnjice i nestašno me pljesnuo, od čega sam poskočila, a moja konstantna žudnja za njim se još više rasplamsala. Jedemo jednostavno jelo koje sam skuvala i opušteno razgovaramo. Priča mi o svojim beskrajno dugim sastancima u Nashvilleu i o onome što je tokom njih želeo da postigne. Ja mu pričam kako napreduje projekat u kancelariji, kao i novotarije o dečacima. Drago mi je što me zaista sluša kada pričam o dečacima i što postavlja pitanja, čime mi daje do znanja da se iskreno interesuje za njih. Važno mi je da razume da su oni značajan deo mog života. - Pa, zašto si skratio putovanje?- pitam ga dok završavamo sa jelom. Briše usta salvetom. - Ponovo smo analizirali održane sastanke. Počelo je da se ponavlja...- sleže ramenima - ...a ja ne volim da se vraćam na staro.

Teagan kaže drugačije, prođe mi kroz glavu misao kada se setih kako mi je rekla da Colton voli da se navrati na stare vezice dok ima novu. Prekorih sebe zbog pokušaja da pokvarim savršen trenutak. - Osim toga,- reče, uputivši mi pogled, - nedostajala si mi. I sada se osećam kao govno zbog mog mentalnog komentara. - Nedostajala sam ti?pitam u neverici. - Da, nedostajala si mi,- kaže i stidljivo se smeši, dok stopalom gurka moje ispod stola da naglasi reči.


Podstaknuta Kako je moguće da mi četiri jednostavne reči koje je izgovorio tako mnogo znače? Emocionalno nedostupnog lošeg momka koga sam nastojala da držim na distanci, sada ne mogu da pustim. - Vidim po lepim pesmicama koje si mi slao,- zadirkujem ga. Upućuje mi osmeh od koga mi je toplo oko srca i želim da se uštinem kako bih proverila da je ovo stvarno i da je zaista upućen meni. - To je ništa naspram pojedinih bezobraznih koje smo razmenili.- Podiže obrve i u očima mu zablista zabavljenost. - Oh stvarno? - Aha. Ipak, mislim da bih ti radije pokazao. - Ma nije valjda?- zločesto se smeškam i zagrizam moju poslednju jagodu. - Aha, takođe smo izmozgali značenje reči Šampion. - Oh, jedva čekam da čujem...- gledam ga izdignutih obrva i smejem se. - Uvek stvara ekstazu. - Jok.- Smejem se. - Znaš li da toliko dramiš oko toga da ćeš se jako razočarati kad čuješ pravo značenje? Zločesto mi se smeška dok ustajem i idem da operem sudove, odbivši njegovu pomoć. Ćaskamo malo o sponzorstvu sve dok nas ne prekine zvuk njegovog telefona. - Samo sekund,- kaže i javlja se na telefon. Kratko razgovara o nečemu vezanom za posao, a zatim kaže - Hvala, Tawny. Laku noć. Automatski prevrćem očima na pomen njenog imena, što on spazi. - Baš je ne voliš, zar ne?- pita me, zamišljenog pogleda. Duboko udišem i pitam se želim li da načnem tu temu baš ovde i baš sada. Ona mu je bivša devojka, porodična prijateljica koju njegovi roditelji očito vole, i važan član njegovog CDE tima. Da li zaista želim da započinjem bitku koju sam u startu izgubila? Ako ću biti sa Coltonom, moram da se suočim sa činjenicom da će ona biti deo njegovog života, sviđalo mi se to ili ne. Pućim usne dok tražim prave reči. - Recimo da smo nas dve razmenile po koju reč što me je navelo da verujem da nije tako nevina kako se čini...to je sve što ću reći,kažem mu. Dugo zuri u mene i na usnama mu se pojavljuje iskrivljen osmeh. - Ljubomorna si na nju, zar ne?- pita me kao da je upravo doživeo 'a-ha' trenutak kod Opre.


Podstaknuta Uzvraćam mu procenjivački pogled, a zatim ustajem i ponovo brišem površinu koju sam već očistila. - Nisam ljubomorna...ali hajde, Coltone.- Smejem se u neverici. - Pogledaj nju, a pogledaj mene. Prilično je lako zaključiti zašto se tako osećam. - Šta hoćeš da kažeš?- Colton pita i čujem škripu njegove stolice. - Ozbiljno? Ona kao da je izašla iz nečijeg mokrog sna. Savršena je u svakom pogledu dok sam ja...ja sam samo ja.- pomirljivo sležem ramenima. Colton se oslanja kukovima na površinu pored mene dok ja petljam sa krpom za sudove, i mogu da osetim težinu njegovog pogleda na sebi. - Ti si nešto drugo, znaš?- kaže razdraženim tonom. - Zašto?- pitam, odjednom postiđena što razotkrivam koliko se nesigurno osećam kada je reč o Tawny. Zašto sam uopšte išta rekla? Ja i moj dugačak jezik. Colton me vuče za ruku, ali ostajem nepomična. Neko privlačan poput Coltona nema pojma kako je biti nesiguran. - Hajde,- kaže, i ponovo me vuče za ruku ne prihvatajući ne kao odgovor. - Želim da ti pokažem nešto. Nevoljko ga sledim niz hodnik do moje spavaće sobe, radoznala da saznam zbog čega je tako uporan. Ulazimo u moju spavaću sobu i Colton me vodi do kupatila. Uvodi me unutra tako da sam mu okrenuta leđima. Gleda me u oči dok rukama klizi uz i niz moj torzo. Kada pređe rukama po drugi put, prsti mu skreću i počinju da otkopčavaju dugmad na mom džemperu. Iako osećam i vidim u ogledalu šta radi, instinktivno spuštam pogled. - A-a, Rylee,- mrmlja i šapuće mi zavodničkim glasom u vrat. - Ne skidaj pogled sa mene.- Ponovo podižem pogled i zurimo tako jedno u drugo par trenutaka u tišini. Coltonovi prsti završavaju sa otkopčavanjem mog džempera, i on korakne nazad dok ga skida sa mojih leđa. Prsti mu klize preko gole kože donjeg dela mojih leđa, i osećam kako se spušta rajsferšlus na mojoj suknji. Colton mi obuhvata struk šakama, a zatim ih spušta pod olabavljen pojas moje suknje. Gura mi suknju naniže dok ne sklizne sa mojih kukova i spadne na pod. Bacam pogled naniže na njegove ruke smeštene ispred moje karlice, njihova maslinasta boja je u potpunom kontrastu sa mojom bledom kožom. Izgledaju kao da poseduju moje telo – velike snažne šake položene preko svile i čipke i kože – od čega mi dah zastaje između razdvojenih usana. - Pogled ovamo, Rylee,- naređuje mi i približava se, smeštajući glavu desno pored moje. Pogled mi je prikovan za njegov dok ležerno procenjuje moje telo i brushalter,


Podstaknuta podvezice i čarape koje imam na sebi, osim gaćica za koje se postarao ranije. Kada završi sa osmatranjem, pogledi nam se ponovo susreću u ogledalu, i vidim toliko toga u dubini njegovih očiju. - Rylee, veličanstvena si. Zar ne vidiš to?- pita me dok klizi šakama uz moj grudni koš i zaustavlja se kod brushaltera. - Ti si mnogo više od onog što bilo koji muškarac može da podnese za života.- Zavlači prst u jednu korpu mog brushaltera i povlači je naniže, tako da mi sisa počiva na spuštenoj korpi, ukrućene bradavice koja žudi za još. Prelazi na drugu stranu i ponavlja isti postupak, ali ovoga puta ne mogu da suspregnem meki jecaj koji mi beži sa usana od njegovog dodira. Spuštam glavu nazad na njegovo rame i sklapam oči od osećaja. - Otvori ih, Rylee,- naređuje, i ponovo ih otvaram. - Želim da vidiš ono što ja vidim. Želim da vidiš koliko si seksi, poželjna i jebeno vrela,- osećam njegov šapat na goloj koži mog ramena. - Želim da vidiš šta mi radiš. Kako me lepota tvog tela – spoljašnja i unutrašnja – pogađa. Čini da se emotivno raspadnem.- Ruke mu klize do mojih kukova, podiže jednu nazad i miluje mi grudi, zatim zastaje na mom vratu, dok drugom nežno prelazi preko moje pubične kosti. - Možeš da me svedeš na ništa i ponovo me izgradiš u isto vreme.- Njegove reči me zavode. Erotičnost trenutka me mami. On me potpuno hipnotiše. Koristim zadnji atom snage da ne zatvorim oči, zabacim glavu i prepustim se oluji osećanja koja budi u meni svojim dodirom, ali me onemogućava njegov čvrsti stisak na vratu. Njegove slatke zavodničke reči čine me vlažnom i željnom dok me intimna povezanost pogledima ispunjava emocionalno. - Želim da me gledaš dok te uzimam, Rylee. Želim da nas gledaš oboje kako prelazimo tu granicu. Želim da vidiš zašto mi je ovo dovoljno. Zašto biram tebe. Njegove reči jure kroz mene, otvaraju brave na najskrovitijim mestima koja sam nastojala da držim zaštićena. Duša mi izgara. Srce se nadima. Telo iščekuje. Drhtavo udišem, predigra sačinjena od njegovih reči je uspešno podstakla uzbuđenje. U očima mu plamti mešavina potrebe i želje. - Ruke na površinu, Rylee,- Colton naređuje dok me jednom rukom gura da se nagnem napred, a drugom mi čvrsto steže kuk. Mogu da ga osetim na zadnjici tvrdog i spremnog kroz pantalone i guram se ka njemu. - Glavu gore!pokoravam dok rukom klizi naniže i lagano me razdvaja.

naređuje, i ja mu se


Podstaknuta - Coltone,-

dahćem, boreći se sa prirodnom težnjom da sklopim oči od navale

osećaja koji mi drmaju telo kada pažljivo gurne prst u mene i izvadi ga, šireći moju vlažnost okolo. Gledam ga pravo u oči i zločesto se osmehnem kada spazim da i sam gubi pribranost. Napetost u njegovoj vilici i vatra koja mu gori u očima me pokreću. Prsti mu klize naviše i zadirkuju mi mrežu nerava dok osećam da petlja sa dugmetom i rajsferšlusom iza moje zadnjice. - Sada,- molim, utroba mi gori od potrebe. - Brzo. Vidim razvratni kez koji mu se širi licem i pravi bore oko očiju dok namešta glavić svog tvrdog kurca na moj otvor. - Želiš li nešto, Rylee?- pita me i tek neznatno prodire u mene. - Coltone.- Dahćem i saginjem glavu u bolno uzbudljivoj agoniji rastuće potrebe. - Pogled!-

Reži uz moje rame dok nas oboje lišava zadovoljstva koje nam je

očajnički potrebno. - Reci, Rylee. - Colt... - Reci!- naređuje, na licu mu se jasno vidi da je na ivici da izgubi kontrolu. - Molim te, Coltone...- jedva govorim - ...molim te.- I u potpunosti se zabija u mene jednim klizavim prodorom. Neočekivani pokret mi oduzima dah i katapultira me uz eksploziju izvanredne vreline. - Oh Bože, Rylee.- Divlje stenje, polu sklopljenih očiju, kapaka otežalih od želje. Obavija ruke oko mene, vrhovi prstiju mu se utiskuju u moju kožu, prislanja obraz uz zadnji deo mog vrata dok mi se telo prilagođava njegovoj invaziji. Otvorenih usta, spušta niz poljubaca duž linije mog ramena i naviše do uva, a zatim se ispravlja i počinje da se kreće. Zaista kreće. I pruža mi tačno ono što mi treba, jer u ovom trenutku ne marim za nežno i polako. Želim jako i brzo, što i dobijam kada uspostavi snažan ritam koji izvlači neobjašnjive osećaje iz najdubljih delova mene sa svakim njegovim napadom i povlačenjem. Gubim se u njegovom jakom tempu, još uvek su nam pogledi prikovani jedan za drugi. Izraz Coltonovog lica mi oduzima dah dok mu oči poprimaju tamniju boju i lice mu se zateže od zadovoljstva. Rukom poseže za moju sisu i vrti mi bradavicu među prstima. Nejasni jecaj mi se otima iz grla, gotovo mi je nemoguće da izdržim vrelinu koju osećam u sebi. Dok me jednom rukom još uvek snažno drži za kuk, sklanja drugu ruku sa moje sise na rame i povlači me bliže sebi, moju pozadinu bliže njegovom prednjem delu, i usporava nemilosrdni tempo tarući se kukovima o mene.


Podstaknuta - Pogledaj se, Rylee,- mrmlja mi na uvo između pokreta. - Pogledaj kako prokleto seksi izgledaš sada. Zašto bih želeo bilo koju drugu?Odvajam svoj pogled od njegovog i gledam u sopstveni odraz. Kožu crvenu od njegovih šaka. Bradavice čvrste i ružičaste od zadovoljstva. Nabore mog polnog organa natečene od želje. Usne su mi razdvojene. Obrazi rumeni. Oči širom otvorene i izražajne. I

žive. Telo mi instinktivno reaguje na Coltonove pokrete – vođeno tako neočekivanom potrebom, stimulisano tako nemilosrdnom željom, lomi se u nezamislive mogućnosti. Gledam u ovu misterioznu ženu u ogledalu i spori, senzualni osmeh mi se javlja na usnama dok vraćam pogled na Coltona. Pogledi nam se ponovo spajaju i jednom za svagda potvrđujem da vidim ono što on vidi. Da prihvatam to. Colton mi ponovo naginje leđa napred kako bih se šakama poduprela o lavabo dok lagano prodire u mene još par puta. Jednom rukom mi prelazi preko kuka napred da mi draži klitoris, i telo mi se steže od osećaja, moji baršunasti zidovi mu stiskaju kurac. - Jeebigaa!- Stenje i zabacuje glavu nazad, momentalno zaboravljajući na svoje pravilo o kontaktu očima. Izgleda apsolutno zadivljujuće u ovom trenutku. Veličanstven je poput Adonisa. Zabačene glave, usana razdvojenih od zadovoljstva, vrata zategnutog od predstojećeg oslobođenja, dok dahće moje ime. Ponovo počinje da se kreće, ubrzavajući tempo, vuče me ka rubu ekstaze sa svakim nemilosrdnim napadom. Ispravlja glavu napred i ponovo me gleda u oči. Talas me gura sve više i više, intenzitet se pojačava, noge mi malaksaju dok me zadovoljstvo posvuda zateže. I upravo pre nego što svršim, vidim mu na licu da je i on prešao tačku bez povratka. Dostižemo vrhunac zajedno: zamagljenih očiju, razdvojenih usana, sjedinjenih duša, začaranih srca, i tela koja se dave u uzburkanim osećajima. Kolena mi popuštaju dok mi mišići podrhtavaju od vrhunca. Coltonove grube ruke me drže na mestu dok se prazni u mene. Šake mu ostaju čvrsto na mojim kukovima trenutak duže, kao da je jedan pokret dovoljan da nas spreči da oboje skliznemo na pod. Naposletku se uspravljam i oslanjam na njega, spuštajući glavu nazad na njegovo rame gde konačno sklapam oči i dajem sebi trenutak da apsorbujem ono što sam upravo iskusila. Skrhana sam i emocionalno uzdrmana. Znam da sam volela Maxa svim srcem, ali to bledi u poređenju sa ovim što smo Colton i ja upravo imali. Zajedno smo tako žestoki, tako nestalni, tako moćni, tako intimni, da mislim da nikada nisam osećala takvu bliskost sa


Podstaknuta drugim ljudskim bićem koju osećam sada sa Coltonom. Telo mi drhti dok prihvatam tu činjenicu, a on se polako povlači od mene i okreće me ka sebi. Pokušavam da mu spustim glavu na rame, da izbegnem kontakt očima sa njim jer se osećam potpuno razotkriveno, ogoljeno, i ranjivo – više nego ikada u životu. Colton spušta prst na moju bradu i podiže mi glavu. Oči mu traže moje u tišini, i za trenutak mislim da vidim odraz svojih osećanja u njegovom pogledu, ali ne znam da li je to moguće. Kako to da je pre par nedelja ovaj muškarac preda mnom bio potpuni stranac za mene, a sada kada ga pogledam, vidim ceo moj svet? Znam da Colton oseća neku promenu u meni, ali me ništa ne pita, samo prihvata to, i zahvalna sam mu na tome. Naginje se niže i spušta mi nežan poljubac na usne od koga mi suze naviru na oči, a zatim me privija u zagrljaj. Uživam u osećaju njegove tihe snage, i pre nego što mogu ljudski i da mislim, progovaram - Coltone? - Hmmm?- mrmlja mi u teme.

Volim te. Košta me svega da zadržim te reči na usnama. Želim da ih viknem na sav glas. - Ja...Ja...to je bilo ekstra,- dolazim sebi, prošaptavši nešto drugo, a ne ono što bih htela. - Ekstra je u redu.- Prigušeno se smeje uz moju slepoočnicu.


Podstaknuta POGLAVLJE 26

Budim se pored Coltonovog toplog tela privijenog uz moja leđa. Šaka mu pokriva moju golu sisu i prstima lenjo kruži po njoj, iznova i iznova, sve dok mi bradavica ne očvrsne od njegovog dodira. Nežno se smešim za sebe i tonem dublje u njegovo naručje, apsorbujući trenutak i emocije koje osećam. - Dobro jutro.- Čujem šum njegovog glasa uz moj vrat, gde spušta nežan poljubac dok rukom lagano klizi naniže duž oblina mog tela. - Hmmm,- je sve što mogu da izustim, jer osećam da je tvrd i spreman, od čega sam i sama željna i požudna. - Toliko dobro, huh?- smeje se. - Mmm-hmm,-

ponovo odgovaram, jer nema mesta gde bih radije bila u ovom

trenutku nego da se budim u naručju ovog muškarca. - Kada ti počinje smena danas?- pita dok mu erekcija postaje tvrđa i pritiska mi zadnjicu. - U jedanaest.- Danas imam celodnevnu smenu u D Hausu. Radije bih celog dana ostala u krevetu sa njim umesto toga. - Zašto? Jesi li imao nešto u planu?- pitam stidljivo dok se meškoljim kukovima uz njega. - Definitivno,- šapuće i gura koleno između mojih butina otpozadi tako da njegova šaka ima otvoren pristup i lagano golica moje nežne nabore. - Kada treba da budeš na poslu...aahh-- gubim se kada njegovi prsti nađu metu. - Kasnije.- Smeje se i osećam njegov dah na svojoj koži. - Mnogo kasnije. - Onda bi valjalo da iskoristimo raspoloživo vreme na najbolji način.- uzdišem dok nas okreće i sedam opkoračivši ga. - Tvoje zadovoljstvo mi je na prvom mestu, srce,- kaže, uputivši mi najblistaviji kez. Pruža ruke i sklapa šake oko mog vrata, privlačeći me niže ka sebi. Ispuštam jecaj kada nam se usne sretnu i gubim se u izmaglici požude.

****

- Je l' ti sigurno ne smeta da upotrebim tvoj brijač?- Colton me pita, pogledi nam se susreću u ogledalu.


Podstaknuta - Jok.- Odmahujem glavom dok ga posmatram sa ulaza u moju spavaću sobu. Peškir mu je pričvršćen oko struka tik ispod tog seksi V oblika, kapljice vode se još uvek sijaju na njegovim širokim ramenima i mišićavim leđima, a vlažna kosa mu je raskuštrana. Moje usne nisu jedino što se vlaži dok ga posmatram. Pogled na njega, tako zgodnog i sveže istuširanog, mami me da ga odvučem natrag u krevet i ponovo ga isprljam. Nisam sigurna je li to zbog toga što se komotno služi mojim stvarima u kupatilu posle duge noći i ranog jutra ispunjenog neverovatnim seksom, ali znam da mi nikada nije delovao više seksi. Ugrizam se za usnu dok koračam iza njega i razmišljam kako ovo deluje normalno. Kako je porodično i komforno. Provlačim ruke kroz bretele brushaltera dok hodam, osećajući Coltonov pogled na sebi dok ga zakopčavam i nameštam se. Podižem pogled i vidim u ogledalu da je zastao, ružičasta drška mog brijača je na pola puta do njegovog lica, a nežan osmeh mu na usnama. - Šta?- pitam, najednom postiđena od intenziteta kojim me gledaju te prelepe zelene oči. - Poseduješ više brushaltera od svih žena koje sam do sada upoznao,- kaže dok prelazi pogledom preko ovog koji sam upravo obukla. Svetlo ružičasti, oivičen crnom bojom, i stavlja mi grudi u savršen položaj. Podiže pogled ka meni i pućim usne. - To mogu da shvatim na više načina,zadirkujem ga. - Mogu se prilično uvrediti što me porediš sa svim ostalim ženama sa kojima si bio, ili mogu biti zadovoljna što ceniš moju ogromnu kolekciju donjeg veša. - Rekao bih da je ovo drugo tačno.- Zločesto se smeška. - Samo bi mrtvac mogao ignorisati tvoju sklonost prema seksi donjem vešu. Drsko mu se osmehujem dok podižem tange od čipke iz istog kompleta. - Misliš ovakvom? Oblizuje donju usnu. - Aha, takvom,- mrmlja i prati pogledom kako navlačim gaćice. Nastojim da mu pružim pogled odozdo dok se savijam da ih povučem preko mojih vrcavih kukova. - Slatki Isuse, ženo, ubijaš me! Smejem se na sav glas dok grabim moju majicu i navlačim je preko glave. - Ne možeš da kriviš devojku što joj je slaba tačka seksi donji veš, kako si rekao.


Podstaknuta - Nikako, gospoja.- Zločesto mi se smeška dok povlači brijač naviše i uklanja deo pene za brijanje ispod brade – tipično muški potez koji je tako seksi gledati. Oslanjam se na vrata i gledam ga dok mi se glavom motaju misli o sutrašnjici i budućnosti. Mislila sam da znam šta je ljubav, ali dok stojim ovde i upijam njegov miris, shvatam da nisam imala pojma. Ljubav prema Maxu je bila slatka, nežna, naivna, baš onakva kakva sam mislila da veza treba biti. Kao ono što dete vidi kada posmatra roditelje kroz ružičaste naočare. Prijatna. Nevina. Divna. Volela sam Maxa svim svojim srcem – i uvek i hoću u izvesnoj meri – ali kada se osvrnem na to, u poređenju sa ovim što osećam prema Coltonu, znam da sam se samo zavaravala. Voleti Coltona je toliko drugačije. Naprosto je mnogo više. Kada ga pogledam, bukvalno me steže u grudima od emocija koje naviru u meni. One su intenzivne i sirove. Neodoljive i instinktivne. Hemija među nama je zapaljiva i strastvena i nestalna. On mi obuzima misli. On je deo svega što osećam. Svaka njegova akcija je moja reakcija. Colton je moj vazduh. Moje beskrajno sutra. Moje 'srećno do kraja života'. Posmatram liniju koja se urezuje između njegovih obrva dok se koncentriše, naginje lice na jednu, pa na drugu stranu. Upravo je završio, tu i tamo su mu ostale male mrlje od pene na licu, kada me je spazio. Dok briše lice peškirom i ne skida pogled s mene, lagano koračam iza njega i prilazim mu s leve strane. Pružam ruku i nežno klizim uz i niz njegovu kičmu, zastajući kod potiljka kako bih prošla prstima kroz njegovu vlažnu kosu. Istog trena naginje glavu nazad i sklapa oči od osećaja. Tako snažno želim da se priljubim uz njegova široka leđa i moćna ramena i osetim pritisak njegovog tela uz svoje. Mrzim što mi taj užas iz prošlosti – kao i njemu – krade šansu da se priljubim uz njega u krevetu ili mu priđem i zagrlim ga s leđa, priljubim se uz njega otpozadi – još jedan jednostavan način da se povežem s njim. Izdižem se na vrhove prstiju i spuštam nežan poljubac na njegovo golo rame dok prelazim noktima uz i niz njegovu kičmu. Osećam kako mu se mišići nadimaju dok mu dodirom golicam kožu, i usne mi se izvijaju u osmeh uz njegovo čvrsto rame. - Golicaš me,- kaže mi kroz smeh dok se migolji pod mojim dodirom. - Mmm-hmm,- mrmljam, obraza prislonjenog na njegovo rame tako da mogu da ga gledam u ogledalu, i posmatram kako mu se lice napinje dok ga zadirkujem klizeći noktima uz stranu njegovog torza. Ne mogu a da se ne osmehnem dok saginje lice i sprema se za


Podstaknuta prelazak mojih prstiju preko njegovog grudnog koša – izraz malenog dečaka na licu odraslog muškarca. Dolazim do cilja i trudim se da ga temeljno izgolicam. - Prestani, ti zla devojčuro.- Bori se da ostane nepomičan, ali kada moji prsti nastave sa svojim nemilosrdnim mučenjem, izmigolji mi se. - Nema šanse da te pustim da se izvučeš.- Smejem se s njim i sklapam ruke oko njega kako bih ga sprečila da pobegne. On se smeje, brijač leži bačen i zaboravljen u lavabou, peškir je opasno blizu da mu spadne sa kukova, a ja sam ga obgrlila rukama s leđa. Nenamerno, dovela sam ga u položaj o kome sam maločas razmišljala. Znam da to uviđa istog trena jer osećam da mu telo postaje napeto i smeh iščezava pre nego i pokuša da to prikrije. Podiže pogled i gleda me u oči u odrazu ogledala. U očima mu nazirem tračak nečega što sam već viđala kod svih mojih dečaka i to me ubija iznutra, ali istom brzinom kojom se pojavio, nestaje. Nezavisno od trajanja, znam koliko to malo priznanje predstavlja važan korak za nas. Pre nego što sam svesna, Colton se izmigoljio iz mog stiska i kreće u napad vrhovima prstiju na moj grudni koš. - Ne!- vrištim i pokušavam da pobegnem, ali neuspešno. Jedino što mi pada na pamet da ga zaustavim je da obavijem ruke oko njegovog torza i stisnem se uz njegove grudi što jače mogu. Bez daha sam i znam da se ne mogu meriti sa njegovom snagom. - Je l' ti to pokušavaš da me ometaš?- zadirkuje me dok mu prsti popuštaju i klize po mojoj goloj koži ispod majice. Moje negodovanje se pretvara u uzdah koji mi se otima sa usana od toplote njegovog dodira i ruku koje steže oko mene. U njegovom naručju nalazim sigurnost, mir koji sam mislila da više nikada neću osetiti. Stojimo ovako neko vreme – ne znam koliko dugo. Ipak, dovoljno je dugo da osetim kako mu otkucaji srca značajno usporavaju. U jednom trenutku ga ljubim u vrat i naprosto ga celog upijam. Sve me je savladalo. Znam da je upravo podelio nešto važno sa mnom – ukazao mi je duboko poverenje – i možda podsvesno želim da mu pružim deo sebe zauzvrat. Jezik mi postaje brži od pameti, ali to uviđam prekasno.

- Volim te, Coltone.- Izgovaram to ravnim i odlučnim glasom. Moje reči se ne mogu pogrešno protumačiti. Coltonovo telo postaje ukočeno dok izgovorene reči umiru u vazduhu oko nas. Stojimo tamo u tišini, još koji trenutak fizički spojeni pre nego što Colton izvuče prste iz mojih i namerno skloni moje ruke sa sebe. Stojim nepomično dok prilazi ivici


Podstaknuta površine da dohvati majicu i navlači je preko glave, a sa usana mu dopire - Jebiga!- uz uzdah. Pratim ga u ogledalu i teško mi je da gledam paniku u njegovim očima, na njegovom licu, koja se ispoljava kroz njegove pokrete, ali molim se u sebi da me pogleda u oči. Da vidim da se ništa nije promenilo. Ali mi ne uzvraća pogled. Umesto toga, oštro me zaobilazi i ulazi u spavaću sobu ni ne pogledavši me. Gledam ga dok navlači jučerašnje farmerke, seda na krevet i nazuva čizme. - Moram da idem na posao,- kaže kao da ništa nisam rekla. Oči mi se pune suzama koje mi zamagljuju pogled dok ustaje sa kreveta. Ne mogu da ga pustim da ode bez ijedne reči. Srce mi bubnji u ušima, žaoka njegovog odbijanja mi probada utrobu dok grabi ključeve sa stočića i ubacuje ih u džep. - Coltone,- šapućem dok me zaobilazi i približava se vratima. Zastaje na zvuk mog glasa. Pogled mu ostaje prikovan za sat dok ga zakačinje oko zgloba, vlažna kosa mu pada na čelo. Stojimo tamo ćutke – ja gledam u njega, on u svoj sat – a ponor između nas postaje dublji iz sekunde u sekundu. Tišina je zaglušujuće glasna. - Molim te kaži nešto,- nežno ga molim. - Vidi, ja...- zastaje i teško uzdiše dok spušta ruke pored tela, ali me ne gleda u oči. - Rekao sam ti, Rylee, to jednostavno nije moguće.- Glas mu je jedva čujan. - Nisam sposoban za to, ne zaslužujem...- pročišćava grlo - ...u meni nema ničega osim tame. Sposobnost da volim – da prihvatim ljubav – nije ništa drugo do otrov. I uz te reči Colton izlazi iz moje spavaće sobe, a bojim se, najverovatnije i iz mog života.


Podstaknuta POGLAVLJE 27

Ne mogu da dišem. Jebiga. Grudi me bole. Oči mi se zamagljuju. Telo mi se trese. Napad panike me svom snagom pogađa dok stežem volan, zglobovi na prstima mi postaju beli i srce mi bubnji u ušima kao jebeni teretni voz. Pokušavam da zatvorim oči – da se smirim – ali sve što vidim je njeno lice u kući ispred mene. Sve što čujem su te otrovne reči koje dopiru sa njenih usana. Ponovo me steže u grudima dok prisiljavam sebe da izađem sa njenog prilaznog puta i skoncentrišem se na put. Da ne mislim. Da ne dozvolim tami koja počiva u meni da me obuzme ili pustim sećanja da navru. Činim jedinu stvar koju znam – vozim – ali ne dovoljno brzo. Samo na stazi mogu dovoljno brzo da gurnem sebe u maglu koja me okružuje – izgubim se u njoj – tako da me ništa od ovoga ne može stići. Stajem kod bara pored puta: crni prozori, bez natpisa sa imenom iznad vrata, i sa bezbroj punih pepeljara na prozorskim simsevima. Ne znam čak ni gde se to jebeno nalazim. Bez razmišljanja se parkiram pored neke krntijaste šklopocije. Na pameti mi je jedino kako da umrtvim sebe, kako da izbrišem Ryleene reči. Kada otvorim vrata vidim da je u baru mračno. Niko se ne obazire na mene. Oborenih glava, svi su nabili nos u svoja jebena piva. Dobro. Ne želim da pričam. Ne želim da slušam. Ne želim da slušam Pesendžer kako sa zvučnika odozgo peva da je pustim da ode. Samo želim da zaglušim sve. Barmen podiže pogled, žućkastim očima odmeri moju skupu odeću i zapazi očaj na mom licu. -

Šta naručujete?

-

Patron. Šest čaša. Samo poređaj.- Čak ni ne prepoznajem svoj glas. Ni ne

osećam da mi stopala idu prema kupatilu u udaljenom ćošku. Ulazim i prilazim lošem lavabou i prskam lice vodom. Ništa. Ne osećam apsolutno ništa. Gledam se u napuklom ogledalu i čak ni ne prepoznajem čoveka kog vidim. Sve što vidim su tama i mali dečak koga više ne želim da se sećam, koji više ne želim da budem.

Hampti jebeni Dampti. Pre nego što mogu da se zaustavim, ogledalo se zatrese. Razbija se u hiljadu sitnih komadića i pada. Ne osećam bol. Ne osećam krv koja mi se sliva niz šaku. Sve što čujem je zvečanje komadića koji udaraju u pločice svuda oko mene. Muzika koja momentalno


Podstaknuta zaglušuje prazninu moje duše. Prelepa na površini, ali tako slomljena kao celina. Nepopravljiva.

Svi kraljevi konji i svi kraljevi ljudi nisu mogli ponovo da sastave Hamptija. Barmen uočava moju uvijenu šaku dok prilazim šanku. Vidim da su mi čaše stavljene pored likova koji takođe piju to piće, i odlazim do drugog slobodnog kraja šanka da sednem. Stomak mi se prevrće na pomisao da sednem između ta dva muškarca. Barmen mi prosleđuje pića i zuri u mene kada spustim dve novčanice od sto dolara na šank. - Sto za ogledalo,- kažem, i pokažem bradom u pravcu kupatila, - i sto da nastaviš da ređaš, bez pitanja.- Pogledam ga izdignutih obrva, i on samo klimne glavom u znak slaganja. Novčanice nestaju sa šanka pravo u barmenov džep pre nego što mu dobacim drugu čašu. Imaginarni šamar u lice zato što sam samo otišao od Rylee. Zbog onoga što ću joj učiniti. Ispijam i treću čašu i glava me još uvek boli. U grudima isti pritisak.

Znaš da ti je dozvoljeno samo mene zauvek da voliš, Colty. Samo mene. I samo ću te ja uvek iskreno voleti. Znam kakve stvari im dopuštaš da ti rade. Stvari koje uživaš da ti rade. Čujem te tamo sa njima. Čujem da sve vreme iznova i iznova ponavljaš 'volim te'. Znam da si ubeđen da ih puštaš da ti to rade jer me voliš, ali to zapravo radiš jer ti se sviđa taj osećaj. Ti si nevaljali, nevaljali dečak, Coltone. Toliko loš da nikada niko neće moći da te voli. Nikada neće želeti da te voli. Nikada. A šta ako bi te zavoleli i otkrili sve tvoje nepodopštine? Znali bi istinu – da si užasan i odvratan i zatrovan iznutra. Da je bilo kakva ljubav koju osećaš za bilo koga osim mene poput otrova koji će ih ubiti. Stoga ne možeš nikome reći jer ako kažeš, saznaće koliko si odvratan. Znaće da sậm Đavo živi u tebi. Ja znam. Ja uvek znam i još uvek te volim. Samo meni je zauvek dozvoljeno da te volim. Volim te, Colty. Pokušavam da izbacim sećanja iz uma. Gurnem ih u ambis u kome se uvek skrivaju. Rylee me ne može voleti. Niko me ne može voleti. Glava mi se zajebava sa mnom dok gledam niz šank. Čovek koji sedi leđima okrenut ka meni mi izaziva gađenje. Masna tamna kosa. Otromboljen stomak. Znam kako će izgledati ako se okrene ka meni. Kako će mirisati. Kakav će mu biti ukus. Vraćam i sedmu čašu, u pokušaju da smirim žuč. Da umrtvim jebeni bol – bol koji neće da umine iako znam da to nije on. Ne može biti. To se samo moj um zajebava sa mnom jer ga alkohol još uvek nije dovoljno otupeo. Naslanjam čelo na šake. U glavi jasno čujem Ryleen glas – ali vidim njegovo lice kada čujem te reči.


Podstaknuta Ne Ryleeno. Samo njegovo. I lice moje majke. Njene usne i taj surovi osmeh kojim mi konstantno potvrđuje nakazni užas u meni. Tama me je već otrovala. Nema šanse da dozvolim da ubije i Rylee. Ispijam i deseto piće i usne prestaju da mi funkcionišu.

Katastrofalni ishod. Savršeno jebeno značenje reči Šampion. Počinjem da se smejem. Jebeno mnogo boli da ne mogu da prestanem. Jedva se držim. A bojim se da ću, ako prestanem, da se raspadnem kao prokleto ogledalo. Hampti jebeni Dampti.


Podstaknuta POGLAVLJE 28

-

Želiš da bude ovako. Pretpostavljam da me nećeš. – svečano pevušim u uz

Matchbox Twentyu, dok se vozim kući posle jučerašnje smene. Još uvek se nisam čula sa Coltonom, ali na kraju nisam to ni očekivala. Ulazim na moj prilazni put, poslednja dvadeset i četiri sata su mi u magli. Trebala sam javiti na posao da sam bolesna, nije fer prema dečacima da o njima brine neko omotan svojim milsilma i ko nije obraćao pažnju na njih. Toliko sam puta proživela onaj trenutak da više ne mogu da razmišljam o tome. Nisam očekivala da će mi Colton priznati svoju večnu ljubav za uzvrat, ali isto se tako nisam nadala da će se ponašati kao da te reči nisam nikad izgovorila. Povređena sam i boli me odbijanje i ne znam gde dalje. Uspela sam tako bitan trenutak između nas da pokvarim. Šta sada da radim? Nisam sigurna. Ulazim u kuću, spuštam torbu na pod odmah kod ulaznih vrata, i bacam se na krevet. I tu me je Haddie našla nekoliko sati kasnije kada je došla. -

Šta ti je uradio, Rylee? – zapovednički je rekla, probudivši me iz sna. Ruke su joj bile

na kukovima dk je stojala iznad mene, i očima tražila moje u potrazi za odgovorom. -

Oh, Haddie, kraljevski sam zeznula. – skupila sam se dok su mi suze koje sam toliko

suzdržavala tekle. Sela pored mene na stočić za kafu, stavivši ruku na moje koleno kao podršku, dok sam joj sve ispričala. Kada sam završila ona je samo odmahivala glavom i gledala u mene pogledom punim saosećanja i empatije. -

Pa, dušo, ako je nešto tu sumnjivo, definitivno nisi ti!- rekla je- Sve što mogu reći

jeste da mu daš malo vremena. Verovato si na smrt preplašila gospodina Neženju – Slobodnog Strelca.Ljubav. Posvećenost. Sva ta sranja..- odmahnula je rukom u vazduhu- .. je veliki korak za nekog kao što je on. -

Znam. – rekla sam kroz suze. – Samo nisam očekivala da će biti tako hladan...tako

nonšalantan u vezi toga. Mislim da me to najviše boli. -

Oh, Ry.- Spustila se i jako me zagrlila.- Javiću da sam bolesna za večerašnji

sastanak kako te ne bih ostavila samu. -

Ne, nemoj.- kažem joj. – Dobro sam. Verovatno ću pojesti tone sladoleda i otići na

spavanje. Idi..- mlataram joj rukama.- ..biću ok. Obećavam.


Podstaknuta Samo me gleda na jedan trenutak, procenjujući da li lažem ili ne. -

Ok. – kaže duboko uzdahnuvši- Ali zapamti nešto...ti si sjajna, Rylee. Ako on to ne

vidi...ako ne vidi sve šta mu nudiš i van kreveta...onda nek se jebe zajedno sa konjem kojeg vozi. Blago sam se osmehnula.Haddie to ume lepo da kaže.

****

Sledeće jutro prolazi bez da se čujem sa njim. Odlučila sam mu poslati poruku.

Zdravo Šampione. Nazovi me kada budeš stigao. Treba da popričamo. XO.

Telefon mi je ćutao većinu dana, iako sam ga nebrojano puta pogledala kako bih proverila da li imam mrežu. Kako je dan odmicao, moj nemir se umirio, i počela sam da shatam kako sam napravila ne popravljivu štetu. Konačno oko tri sata dobila sam odgovor. Uzbuđenje mi se popelo u grlo kada sam uspostavila kontakt sa njim.

Zauzet sam čitav dan sastancima. Čujemo se kasnije.

I onda su moje nade opet strmoglavo srozale.

****

Trećeg dana nakon ja-te-volim katastrofalnog priznanja, skupila sam hrabrost da pozovem njegovu kancelariju na putu ka svojoj. -

CD Enterprises, mogu li vam pomoći?

-

Molim vas Coltona Donavana.- odgovorila sam, belih zglobova koliko sam stiskala

volan. -

Mogu li pitati ko ga traži, molim vas?

-

Rylee Thomas.- kažem puknutog glasa.

-

Zdravo gospođice Thomas, samo da proverim. Sačekajte trenutak, molim vas.

-

Hvala.- šapućem, dok me neizvesnost izjeda da li će mi se javiti i šta ako kaže da


Podstaknuta neće da se javiti. -

Gospođice Thomas?

-

Da?

-

Žao mi je. Colton nije danas tu. Bolestan je. Mogu li da mu prenesem poruku? Može

li nekako pomoći Tawny? Srce mi se podiže u grlo zajedno sa rečima. Da je stvarno bolestan, ne bi morala da proverava. Znala bi. -

Ne. Hvala vam

-

Nema na čemu.

****

Poslednjih nekoliko dana počeli su da uzimaju svoj danak. Bila sam u haosu, toliko da mi čak ni šminka nije pomagala. Četvrtog dana osećala sam se kao da bih dala sve da povučem svoje reči. Da nas vrartim na trenutak ranije gde smo bili povezani sa njegovim beskrompomisnim poverenjem u mene. Ali ne mogu. Umesto toga sedim za stolom i gledam u hrpu papira bez imalo želje da radim bilo šta. Podigla sam pogled na kucanje na otškrinutim vratima i ugledala Teddya. -

Mala jesi li dobro? Ne izgledaš najbolje.

Na silu se osmehnem.- Da. Kao da tonem sa nečim. – i legnem. Sve kako bih izbegla ispitivački pogled rekao-sam-ti.- Biću u redu. -

Dobro, ali nemoj ostati do kasno. Mislim da si ostala još ti. Reći ću Timu dole u holu

da si još uvek gore kako bi te ispratuo do auta. -

Hvala Teddy.- nasmejem se.- Laku noć.

-

Laku noć.

Moj osmeh bledi čim mi je okrenuo leđa. Gledam Teddya kako ulazi u lift a zatim u auto dok ja skupljam hrabrost da ga pozovem ponovo. Ne želim da sam očajna, ali jesam. Moram da pričam sa njim. Da mu pokažem da iako sam izgovorila te reči, stvari između nas stoje isto. Uzimam telefon i znam da se verovatno neće javiti ako vidi moj broj. Zovem ga sa kancelarijskog telefona. Na trećem zvonu podiže slušalicu. -

Donavan.


Podstaknuta Srce mi lupa kao ludo u grudima na zvuk njegovog glasa. Budi hladna Rylee. -

Šampione? – kažem bez daha.

-

Rylee?- glas mu je tako dalek kada izgovara moje ime. Tako dalek. Tako udaljen i na

ivici Iznerviranosti. -

Zdravo.- kažem stidljivo. – Drago mi je da sam te dobila.

-

Da, izvini što te nisam nazvao. – izvinjava se, ali zvuči kao da nije tu. Priča sa mnom

istim onim iritantnim tonom sa kojim priča sa Teagan. Progtala sam knedlu u grlu, potrebna mi je bilo kakva vrsta veze sa njim. -

Ne brini za to. Samo mi je drago da si se javio.

-

Da. Bio sam jako zauzet poslom.

-

Osećaš li se bolje? – pitam ga, posle čega je usledila pauza i tišina na liniji kao da

smišlja šta će mi reći. -

Da...samo smo imali neke prepravke u zadnjem minutu oko ubacivanja novog

pantenta na sigurnosnom uređaju. Stomak mi se grči od njegovog hladnog tona u glasu, koji osećam. Osećam kako se povukao od svega što je bilo između nas. Od svih emocija koje sam mislila da poseduje ali nisam ništa rekla. Pokušavan da sakrijem razočarenje u glasu dok mi prve suze klize niz obraz. -

Pa kako ide?

-

Eh, pa..pa..vidi dušo.- nasmejao se- ...moram da idem.

-

Colton! – zovem ga. Njegovo ime prelazi preko mojih usana pre nego ga mogu

zaustaviti. -

Da?

-

Vidi, žao mije.- nježno kažem – Nisam mislila...- Govorim prigušeno dok ostajem bez

vazduha pokušavajući da lažem. Na trenutak zavladala je tišina, i to je jedini znak da me je čuo. -

Pa to je bilo pravo u lice.- kaze sarkastično, ali mogu čuti nelagodu u njegovom

glasu.- Koji deo dušo? Onaj da me voliš ili ne? Mislim da je gore to što si rekla pa sada povlačiš. Zar ne? Očigledan podsmeh u njegovom glasu me lomi. Zadržavam jecaj pre nego što uzađe iz mene. Čujem kako se nekom smeje sa druge strane linije. -

Colton... – je sve što mogu da kažem, od bola koji me lomi i tonem sa njim.


Podstaknuta -

Nazvaću te, ok.- kaže, prekida vezu pre nego mogu bilo šta reći i bojim se da je ovo

moje poslednje zbogom. Držim telefon na uvetu, misli mi lete na sve strane o tome kako je razgovor mogao biti drugačiji. Zašto je tako okrutan? Upozorio me je. Pretpostavljam da sam ja kriva za sve u ovom slučaju. Prvo što nisam slušala i drugo što sam otvorila svoja velika usta. Prekrstila sam ruke i spustila glavu na sto, stenjem kada sam shvatila da sam je stavila glavu na papire koji su došli iz njegove kancelarije. O događajima na kojima moram prisustvovati. Sa njim.

Šta sam to jebote uradila sebi? Kako sam bila toliko glupa da

pristanem na sve ovo sama? Zato što je to on, rekao mi je mali glas u glavi. I zato što je to za dečake. Pokupila sma raspored, zgužvala ga i bacila preko sobe u nadi da će se iscepati, ali napravio je samo tupi zvuk kada se odbio od zid ne čineći ništa više da ublaži bol u mojim grudima. Nekoliko trenutaka, jecaji su potresali moje telo. Jebeš mene. Jebeš njega. Jebena ljubav. Znala sam da će se ovo desiti. Kolipe.

****

U subotu ujutru budim se kao govno, ali sa određenom svrhom. Ustala sam i naterala se da odem na trčanje, govoreći sebi sebi kako će mi od toga biti bolje. Daće mi bolji pogled na dešavanja. Trčim, gurajući nogu ispred noge na trotoaru u ubilačkom tempu kako bi oterala svoju tugu. Stižem kući, potpuno bez daha, umornog tela, i još uvek osećam duboku bol u grudima. Sama sam sebe zavaravala. Odlazim da se tuširam i govorim sebi da je za danas dosta suza i sladoleda definitivno. Uzimam poslednju kocku čokolade od mente kada mizazvoni telefon. Gledam na ekran i vidim nepoznati broj, i dajem najbolje od sebe kako bih se javila. -

Halo?

-

Rylee?- pokušavam da prepoznam ženski glas sa druge strane ali ne uspevam.

-

Da? Ko je...

-

Šta se dođavola dešava?- glas sa druge strane je vikao na mene sa očigledno

iznervinanim tonom. -

Šta? Ko...


Podstaknuta -

Quinlan je. – mali uzdah prešao je preko mojih usana u šoku. – Upravo idem od Coltona. Šta

se dođavola dešava? -

Ka..kako to misliš?- mucam jer joj na to pitanje ogu na više načina odgovoriti.

-

Bože! – frustrirano je uzdahnula sa druge strane žice. – hoćete li vas dvoje više

pokupiti vaša govna i izvući glave iz guzice? Hriste. Možda onda shvatite kako je to između vas nešto stvarno. Nešto što je tako neosporno. Trebalo bi biti idiot ko ne vidi tu energiju između vas. – samo sam ćutala kao i ona. Suzdržavala sam se da ne zaplačem iako su mi se suze skupljale u uglovima očiju. -

Rylee? Jesi tu?

-

Rekla sam mu da ga volim,.- govorim tiho, želeći da joj se iz nekog razloga poverim.

Možda mi je bila potreba potvrde od nekog njemu bliskom, kako bih mogla to sebi ponavljati u mislima. -

Oh sranje. – šokirano je udahnula.

-

Da…- zabrinuto sam se nasmejala- …to ti je otprilike sumirano u jednoj rečenici.

-

Kako je to podneo?- pitala je oprezno.

Rekla sam joj kako je tada reagovao I kakva je situacija sada. -

Upravo onako kako sam očekivala od njega. – udahnula je. – Seronja!

Ćutala sam na njen komentar, brišući suze sa rukom. -

Kako je on?- pitam je I glas mi puca.

-

Sumoran. Mrzovoljan. Besean kao da je izašao iz pakla. – nasmejala se. – I sudeći

po broju njegovih prijatelja Jim I jacka, koji su prazni I razbacani po kuhinji, mislim da pokušava da se toliko napije kako bih oterao svoje demone od straha šta možda oseća za tebe. Idahnula sam, zadržavajući dah pre toga, osćajući se lakše jer je I on bio povređen. Da je I on pogođen onim što se desilo između nas. -

I zato što mu užasno nedostaješ.

Srce mi je zaigralo na njene zadnje reči. Imala sam osećaj kao da sam proteklih dana bila u svetu bez svetlosti, bilo je dobro znati da je I on bio u tami. I onda deo mene žalio je što sam mu nanela bol izgovorivši te glupave reči, i poželeo da je sve između nas opet ok. Glas mi je bio dubok od suza i kolebala sam se kada sam trebala ponovo da progovorim. – Stvarno sam sve zajebala kada sam mu to rekla, Quinlan.


Podstaknuta -

Ne nisi! – prigovorila mi je.- Uhh! – uzdahnula je- Bože, toliko ga ponekad i volim i

mrzim! Nikada nije sebi dao šansu za tako nešto ranije, Rylee...nikad pre nije bio u ovakvoj situaciji. Mogu samo da zamislim kako je ragovao. -

Molim te.- zajaukala sa. – Ja sam na gubitku zbog ovoga. Samo ne želim da još više

da zabrljam i skroz ga odgurnem od sebe. Nekoliko trenutaka je ćutala dok je razmišljala.- Daj mu malo vremena Rylee. – promrmljala je – ali ne previše jer može da uradi neku glupost namerno, i rizikuje da sjebe jednu dobru devojku kojoj je stvarno stalo do njega. -

A ne Tawny....- reči su izašle pre nego sam ih uspela zadržati. Zastala sam, znajući

da sam otvoreno povredila porodičnog prijatelja. -

Nju mi nemoj spominjati.- podrugljivi se nasmejala, izazivajući u meni isti efekat

znajući da nisam jedina koja je prezire. Nasmejala sam se kroz suze.- Drži se , Rylee.govori mi iskreno – Colton je divan ali komplikovan čovek...vredan tvoje ljubavi, iako još nije spreman to da prihvati. Knedla mi je zastala u grliu i nisam mogla da joj odgovorim. -

Potrebno je puno strpljenja, puno poverenja, potpuno poverenje, i osoba koja će mu

reći kada prelazi granicu. Za sve to je potrebno vremena da shvati i prihvati...na kraju, ipak je vredan čekanja. Nadam se da i on to zna. -

Znam.- šapnula sam

-

Srećno Rylee.

-

Hvala ti Quinlan. Za sve.

Čula sam kako se smeje dok prekida vezu.


Podstaknuta POGLAVLJE 29

Quinlanin savet još mi odzvanja u ušima dok sam ležala u krevetu sledeće jutro. Bol u grudima i u duši još su prisutni, kao i razlog zašto je tako. Jednom sam rekla Coltonu kako treba da se bori za nas. Za mene. Sada je moj red. Rekla sam mu da je vredan rizika. Tako da ću iskoristiti priliku. Moram to i dokazati. Ako Quinlan misli da mu je stalo do mene, ne smem odustati. Moram pokušati. Vozila sam se do obale, Lisa Loeb je pevala na radiju, misli su mi se razbistrile po glavi – šta ću reći i kako ću reći – kao i oblaci koji su se sklanjali na sunčanom jutru. Uzela sam to kao pozitivan znak kada budem videla Coltona lice u lice, isto kao i on mene, biće kao i pre, i te reči neće vredeti ništa. Da neće ništa promeniti. Da se oseća isto i da ću ja glumiti na isti način. I da imamo ponovo nas. Ovaj osećaj tame će nestati kada se njegova svetlost opet vrati. Sišla sam na Broadbeach put i pozvonila na kapiju, srce mi je ludački lupalo a ruke se tresle. Pritisnula sam sirenu, ali nije bilo odgovora. Pokušala sam opet, i opet, misleći da možda spava. Kada je gore na spratu ne može da čuje sirenu. -

Halo? – ženski glas govorio je kroz interfon.

Srce mi se spustilo u stomak. – Rylee je...treba da vidim Coltona. – glas mi je bio pun nervoze i na ivici suza. -

Zdravo dušo. Grace je. Colton nije ovde, dušice. Nije bio ovde od juče popodne. Da li

je sve u redu? Hoćeš da uđeš? Krv mi se sručila u glavu od ovog što sam čula. Zadržavala sma dah kada mi je glava klonula na volan. -

Hvala , Grace, ali ne bih. Samo mu kaži... samo mu kaži da sam svraćala.

-

Rylee? – neizvesnost se čula u njenom glasu.

-

Da?

-

Nije na meni da kažem...- pročistila je grlo- ..ali budi strpljiva. Colton je dobar čovek.

-

Znam. – jedva čujno kažem, stomak mi se popeo u grlo. Samo kada bi on to shvatao.

Moj entuzijazam je polako splašnjavao kada sam odlazila. Govorila sam sebi kako je verovatno izašao sa Beckettom i bio previše pijan da bi se odvezao kući. Da je otišao u neki hotel dole u L.A. posle žešćeg partijanja. Da se odlučio na još jedan put u Las Vegas i da je tenutno u avionu na putu za kuću. Mnoštvo scenarja mi je prolazilo kroz glavu ali ni jedna mi


Podstaknuta nije umirivala srah i odbijanje. Nisam ni smela da pomislim da je na nekom drugom mestu. Kao na primer u Palisadesu. Mesto na koje je vodio svoje aranžmane. Srce mi ubrzano radi a misli lete na sve strane. Pokušavam sebe ubediti da mu je to bilo najbliže mesto. Da je sam. Ali komentari od Teagan i Tawny prolaze mi glavom, hraneći moju sumnju koja raspršuje nemir u meni. Glava mi je puna upozorenja koja mi je i sam rekao. „ Sve što podseća na vezu uništim.

Ja tako funkcionišem, Rylee. Verovatno ću uraditi nešto da te povredim da dokažem da sam to ja. Da ti dokažem da nećeš ostati bez posledica. Da dokažem kako ja kontrolišem situacijom.“ Ne sećam se da sam upravljala auto u tom pravcu, ali pre nego što sam I znala odbacujem tu njegovu pretnju iz uma. Suze su mi se slivale niz obraze dok sam jako stezala volan.

Ovo iščekivanje samo je povećavalo agoniju mog uplašenog uma. Srce mi je

zabrinuo. Zaustavila sam se uz ivičnjak, mali uzdah mi je izašao kroz usta kada sam videla da ni jedan Coltonov auto nije na parkiralištu. Ali onda sam ugledala garažna vrata i pitala se šta je unutra. Morala sam da znam. Morala. Sklonila sam kosu sa lica i duboko udahnula pre nego što sam izašla iz auta. Slabim kolenima koračala sam ka prilaznom dvorištu. Srce mi je tako glasno kucalo da sam mogla da ga čujem, sve na čega sam mogla da se fokusiram jeste da govorim svojim stoplima da idu jedno ispred drugog.


Podstaknuta POGLAVLJE 30

Moja jebena glava.Zajecam dok se okrećem na krevetu.Prestani udarati u te jebene bubnjeve.Molim te.Netko.Bilo tko.Jebemu. Stavio sam jastuk preko glave,ali prokleto probadanje u sljepoočicama se nastavlja.Moj želudac se okrece i steže,i moram se koncentrirati da ne povraćam zato jer mi glava trenutno ne dopušta da se dignem. Isusa ti!Koji se kurac desio sinoć!Malo pomalo mi se vraća.Beck dolazi da me izbavi iz moje opsednutosti vudu pičkicom. Opijenost iz koje nisam baš siguran da bi htio biti izbavljen.Pijem.Rylee-želim Rylee.Trebam Rylee.Nedostaje mi Rylee.Twany

nas čeka u

baru radi nekih potpisa.Puno jebenog alkohola.Previše jebenog alkohola trenutačno je u mojoj glavi. Zadovoljstvo da ubije bol. Borim se kroz nejasnoće u mojoj glavi da se sjetim ostalog.Slike pojašnjenja izdižu se nad maglom.Dolazim natrag tu.Kuća Palisades bliža nego Malibu.Pijem još.Tawny nije ugodno u svom poslovnom odjelu.Donosim joj svoju košulju.Stojim u kuhinji i gledam Tupperware posudu bombona na šanku.Sjećanje na maskenbal čine da želja gori. - Jebem ti.- Jecam dok slijedeće prisećanje izvire jasno i glasno.Sjedim na kauču.Kreten Becks koji ne izgleda ništa gore potrošeno iako je sa mnom pio piće za pićem, sijedi na stolici preko puta mene. Noge su mu uzdignute a glava nakrivljena nazad.Tawny do mene na kauču. Preko nje dohvaćam kraj stola i uzimam pivo.Ona dohvaća mene.Ruke oko mog vrata.Usta na mojim usnama.Previše alkohola i grudi još uvijek gore od potrebe.Boli tako strašno jer trebam Rylee.Samo Rylee. Zadovoljstvo da ubije bol. Uzvraćam poljubac.Momentalno se gubim u njoj.Pokušavam se otarasiti konstantne jebene boli.Zaboraviti kako osjećati.Sve je krivo.Tako krivo.Odgurujem je.Ona nije Rylee.Podižem pogled i nailazim na ne odobravajući Beckov pogled. U kuuuraaaac!Odgurujem se sa kreveta i dočekam - teretni vlak-

koji mi udara u

glavu.Uspjevam -doći do kupatila i dohvatim se za umivaonik na trenutak,u borbi da funkcioniram.Slike prošle noći stalno nadoilaze.Jebena Twany.Pogledam se u ogledalo i mrštim se.- Izgledaš kao govno,Donovan.- Mrmljam u sebi.Krvave oči.Jednodnevna brada


Podstaknuta na licu.Umoran.I prazan.Rylee.Ljubičaste oči me mole.Nježan osmjeh.Veliko srce.Jebeno savršeno. Volim te,Colton. Bože nedostaje mi.Trebam je.Želim je. Perem zube.Pokušavam se riješiti okusa alkohola i jada u mojim ustima. Počinjem trgati majicu i donje rublje-trebam se riješiti osećaja Twanynih ruku na meni.Njenog parfema na meni.Trebam tuš očajnički.Taman da pustim vodu Čujem kucanje na ulaznim vratima.- Koji kurac?- Grintam prije pogleda na sat.Još uvijek je jebeno rano.Tražim nesuvislo šta da obučem,pokušavajući odagnati maglu u mojoj glavi.Ne mogu naći moje jebene hlače od prosle noći.U kurac,gdje sam ih stavio.Frustriran,otvaram naglo ormar. Grabim prvi par traperica koje sam našao,i brzo guram noge u njih.Žurim niz stepenice zakopčavajući se dok pokušavam dokučiti koji idiot je na mojim vratima.Pogledam preko oka i vidim onesvešćenog Becksa na kauču.Kretenu tako i treba.Podižem pogled i vidim Twany i njene miljama duge noge da otvara vrata.Pogled na njenu majicu,noge i ništa više ne djeluje na mene,za mene,a nekada je cinilo sve. - Tko je Twan?- Moj glas zvuči strano dok govorim.Mrtvački.Neosjećajno jer jedino šta želim jeste da Twany nestane. Hoću je van iz moje kuće tako da mi ne treba podsjetnik šta sam mogao učiniti.Što sam skoro zajebao. Zato jer sada je važno.Ona je važna sad. I kad sam stao u zaslepljujuću jutarnju svijetlost na ulazu u kuću,zaklinjem se Bogom moje srce je zastalo u mojim grudima.Tamo je ona.Moja anđeo.Ona koja mi pomaže prevazići moju tamu dopuštajući mi da se držim njenog svijetla.


Podstaknuta POGLAVLJE 31

Moje kucanje na vrata zvuči šuplje.Stavljam ruku na njih,razmišljajući da opet kucam. Samo da budem sigurna.Moja ramena počinju se opuštati u olakšanju da on nije zatvoren unutra s nekim kad se vrata otvore prema unutra podno mojih prstiju.Sva krv mi se slije u noge dok se vrata otvaraju a Twany stoji predamnom.Kosa joj je razbarušena od sna.Šminka je zamrljana ispod pospanih očiju.Njene duge osunčene noge se spajaju sa golim stopalima koja vire ispod majice za koju znam da je Coltonova,sve dole do male rupice na lijevom ramenu.Jutarnja svežina je njene grudi bez grudnjaka stavila kao na izlog. Sigurna sam da šokiran pogled na mom licu se održava na njenom,ali samo trenutno,jer se ona brzo oporavila,polako,znajući,širi osmjeh sirene na svom licu.Oči joj plešu triumfalno i oblizuje gornju usnicu dok slušam korake iznutra. - Tko je to,Twan? Ona samo raširi svoj osmjeh dok rukom gura vrata da se šire otvore.Colton dolazi prema vratima u trapericama i ničim više:ruke mu drhću dok zatvara šlic.Lice mu je obraslo više nego jednodnevnim izrastom,a kosa mu je neoprana i neuredna od drijemeža.Oči su mu krvave uzrokujući mu da žmirka na jutarnje svijetlo koje prolazi kroz vrata.Izgleda grubo i neobuzdano kao da je alkohol od noći prije uzeo svoj danak.On izgleda onako kako se ja osećam,usrano,ali bez obzira koliko ga trenutno mrzim,pogled na njega još uvijek mi zaustavlja dah. Sve se desilo jako

brzo,ali ja osećam kao da je vrijeme stalo i kreće se u slow

motion.Stoji mirno.Coltonove oči prodiru u moje kad shvati tko je ispred vrata..Kad shvati da ja znam,njegove zelene oči zadrže se na mojim,preklinjući, pitajući,ispricavajući se,sve od jednom za bol i razarajuća pustoš koja se ogleda u mojim.Prilazi naprijed vratima i stisnut plač bijezi iz mene da ga zaustavi. Borim se da dišem.Pokušavam udahnuti,ali tijelo me ne sluša.Ne razumije moje moždane komande da udahnem zato jer sam toliko skrhana.Toliko slomljena.Svijet se okreće ispod i oko mene,ali ja se ne mogu pokrenuti.Zurim u Coltona,formiram riječi u svojoj glavi ali nikako da pređu preko usana.Suze mi prže grlo i bodu oči,ali borim se da ne poteknu. Neću dati Twani zadovoljstvo da me vidi uplakanu dok me ona pogledava nadmeno preko njegovog ramena.


Podstaknuta Vrijeme kreće ispočetka.Udišem i misli se formiraju.Bijes počinje da plamti u mojim žilama.Praznina se registrira u mojoj duši.Bol zrači u mom srcu.Vrtim glavom u zgražanju prema njemu.Prema njoj.Šokirana. - Jebem mu ovo- .Kažem tiho ali čvrsto dok se okrećem da odem. - Rylee,- Colton zove očajnički,glas mu je promukao od sna dok slušam vrata kako su se zalupila za mnom. - Rylee!- viče zamnom dok ja trčim svojim putem,u potrebi da pobjegnem od njega.Od nje.Od ovog svega. - Rylee nije ono što... - Nije ono što mislim?- Vičem preko ramenu na njega u nevjerici.- Zato kad tvoja bivša otvara vrata ovako rano ujutro sa tvojom košuljom na sebi,šta drugo bi ja trebala pomisliti?Njegovi koraci iza mene su teški.- Ne diraj me!- Privremeno,bijes je zamijenio bol.Prolazi kroz mene kao divlji pakao isijavajući kroz mene u valovima.Stiskam pesnice i zatvaram oči. Neću plakati. Neću mu dati zadovoljstvo da me vidi kako me duboko povrijedio.Neću mu pokazati da poklanjanje svoga srca drugi put je vjerojatno najveća pogreška mog života. Kad podignem pogled,njegove oči sretnu moje,i buljimo jedno u drugo.Moja ljubav prema njemu je još tu.Toliko duboka,sirova, Toliko napuštena. Njegove oči plivaju sa emocijama dok stiska vilicu pokušavajući naći prave riječi.- Rylee,moli,- Dopusti da ti objasnim.Molim te.- Glas mu se lomi na zadnjoj riječi,i ja zatvaram oči da blokiram onaj dio mene koji još uvijek želi da ga popravi,utješi.I onda me bijes ponovno obuhvati.Na mene što još uvijek mi je drag.Na njega što mi je slomio srce.Na nju......što postoji. On povlači ruku kroz kosu i očeše preko izrasta brade na licu.Zvuk grubog češanja-onog koje sam uobičajeno nalazila sexi-ne radi mi ništa do zabija nož dublje u srce.Koraknuo je naprijed,pa uzmaknuo korak nazad.- Kunem se Rylee.Nije ono što misliš... Frknula sam,znajući da savršen plejboj će kazati bilo šta učiniti bilo šta-da svojim riječima nađe izlaz iz ovoga.Slika Twany ušuškana

samo u njegovu majicu bljesnula mi je u

mislima.Pokušavam utišati druge slike koje mi se formiraju.O njenim rukama na njemu.O njemu prepletenim sa njom.Zatvaram oči i namjerno gutnem,pokušavajući tako da izbrišem slike.- Nije ono što mislim?Ako nešto izgleda kao patka i hoda kao patka onda...- kažem slegnuvši ramenima - ...onda znaš šta se tada kaže. - Ništa se nije do.... - Kva kva kva...- Vičem na njega.Znam da sam djetinjasta,ali nije me briga.Ljuta sam i povrijeđena.Trese glavu lijevo desno prema meni i mogu vidjeti očajanje u njegovim


Podstaknuta očima.Twanino zlobno smeškanje mi je u glavi,njeno prijašnje ismijavnja mi je razbuktalo vatru.Coltonove oči me traže kad je ponovno stao ispred mene i ja se povlačim.Vidim ubod odbacivanja kako prelazi preko njegova lica.Treba mi odstojanje da razmislim bistro.Vrtim glavom prema njemu dok razočarenje pliva u mojim očima i bol potapa moje srce. - Od svih osoba Colton,zašto si izabrao nju?Zašto si se okrenuo njoj?Pogotovo što smo podijelili prije neku večer....nakon onog šta si mi pokazao:- Sijecanje na intimu između nas dok smo se gledali u ogledalo je skoro nepodnošljivo predvidjeti,ali obuzima moje misli.On iza mene.Njegove ruke na mom tijelu.Njegove oči upijaju me.Njegove usne koje mi govore da se pogledam,da shvatim zašto me je izabrao.Da sam dovoljna za njega.Jecaj ne mogu zadržati već izlazi iz dubine mene da me iskrivljuje tako da se obgrlim rukama da ublažim efekt.Colton pruža ruke prema meni ali se zaustavlja kad ga pogledam oštro,licem mu prolazi bol,a u očima se vidi izbezumljenost nesigurnosti.Ne zna kako ublažiti bol koju je izazvao.- Rylee,molim te- on preklinje.- Mogu sve to popraviti... Vrhovi prstiju su mu tako blizu mojoj ruci tako da mi treba sva snaga da se ne prepustim njegovom dodiru.Mojim pogledom izbjegnut dodir , on stavlja ruke u džepove da spriječi rano jutarnju hladnoću....ili mene. Znam da sam povrijeđena i zbunjena i mrzim ga trenutno,ali još uvijeke ga volim.Ne mogu to poricati. Mogu se boriti ali ne mogu poricati.Volim ga iako mi on ne dopušta.Volim ga iako mi je bol uzrokovao.. Brane koje sam pokušavala zadržati popucale su i suze su se prelile niz moje obraze.Piljim u njega kroz zamagljen pogled dok nisam sposobna naći glasa usprkos očaju.Rekao si da ćeš pokušati....- To je sve šta sam uspjela reći, i pored toga moj glas puca sa svakom riječi. Njegove oči mole moje i u njima vidim sramotu.Za šta,samo mogu zamislit.Uzdahnuo je,ramena su mu se objesila i tijelo mu je pobjedeno.- Pokušavam.Ja...- Riječi su mu nestale dok je vadio ruke iz džepova i nešto je ispalo iz jednog.Papirić je odlepršao na pod u slow motion,sunce je uhvatilo srebrnu ambalazu.Treba mi trenutak da shvatim što je sletilo na moje noge-i ne zato što ne razumijem,već zato što se nadam da sam u krivu,Gledam u ukrasen grbTrojan kondoma otvorenog paketa.i polako bijesnim. - Ne,ne,ne..- Colton ponavlja u šoku. - Pokušavaš ha?- Vičem na njega,glas mi se diže u bijesu.- Kad sam mislila pokušaj,Šampione,nisam mislila da pokušaš ugurati kurac u sljedeću slobodnu kandidatkinju


Podstaknuta prvi put kad se osetiš uplašen!- Vičem, nije me briga tko čuje . Osjećam dizanje panike u Coltona. Njegovu nesigurnost kako da se nosi već jednom sa posljedicama svog ponašanja ,i sa saznanjem da nikad nije to morao prije. Da ga niko nije pozvao na red,smatrao ga odgovornim,hrani mi bijes još jače. - To nije što sam....kunem se to nije od prošle noći. - Kva,kva!- Vičem na njega,želim ga zgrabiti i držati i nikad ga pustiti a u isto vrijeme želim ga udritii gurnuti i pokazati koliko me je povrijedio.Ja sam na jebenom vrtuljku i želim iskočiti.Zaustaviti vožnju.Zašto sam ja još uvijek tu?Zašto se borim za nešto što on očigledno ne želi?Ne zaslužuje od mene? Provlači ruku kroz kosu,u ogorčenju,blijedog lica, paničnog pogleda,- Rylee.Molim te.Ajde spusti lopticu. - Jebenu lopticu.- Vičem na njega,glas mi se povisuje,ljuta šta se odnosi pokroviteljski sada.A pit stop?Više kao popravak motora.- Zar nisi vjerovao dovoljno u nas?Pitam,pokušavajući shvatiti kroz bol.- Rekao si mi prije neku noć da Twany nema ni desetinu senzualnoszi koju ja imam?Vjerujem da si izabrao udarati ha.- Znam da dramim ali moje grudi bole svakim udisajem,i stvarno sam daleko od brižnosti u ovom trenutku.Povrijeđena sam,slomljena i hoću da i njega boli kao i mene.- Zar nisi dovoljno vjerovao u mene tako da si morao dotrčati drugoj?Jebati neku drugu?- Njegova šutnja je jedini odgovor koji mi treba da znam istinu. Kad napokon skupim snage da ga pogledam u oči,mislim da vidi rezignaciju(pomirenje sa situacijom ,sudbinom) u mojim očima,koja uzrokuje paniku koja se nazire u njegovim očima.Zadržavam pogled,samragdni na ametist,ogromne emocije su među nama, žaljenje je najveća. Pruža ruku da obriše suzu na mom obrazu,i ja se izmakenem

na njegov

dodir.Znam ako me dodirne sad,rastopit ću se u nesuvislu zbrkanost.Brada mi dršće dok se okrećem da odem. - Rekao sam ti da ću te povrijediti- šapće iza mene.Stajem samo dva koraka dalje od njega.Toliko o razdaljini,ali njegove riječi me razljute.Znam ako odem a ne kažem ovo,zauvijek ću žaliti Okrećem se da se suočim sa njim.- Da!Rekao si!Ali zato što si me upozorio to ne znači da je to uredu!- Vičem na njega.Sarkazam se provlači kroz ljutnju.Osvjesti se, Donovane!Oboje smo sa – prtljagom.- Oboje imamo problema koje moramo prevladati.Svi imaju!- Kuva u meni.- Okrenuti se nekom drugom.....jebemu nekom drugom. To je neprihvatljivo za mene.Nešto što neću tolerirati.


Podstaknuta Colton uvlači dah dok ga moje riječi udaraju.Mogu vidjeti muku na njegovom licu i dijelu mene je lakše jer znam da je ranjen, možda ne koliko sam ja,ali bar znam da ono što sam mislila da smo jedno drugom i nije bila sve laž. - Ne možeš me voljeti, Rylee.- kaže tiho rezignirano,pogledom na mene. - Pa ti si sigurno pokušavao da bude tako,zar ne?- kažem sa kolebanjem u glasu,- Jesi li spavao sa njom,Coltone?- Moje oči mole njegove,napokon pitajući pitanje za koje nisam sigurna da želim odgovor.- Jeli bilo vrijedno izgubiti me? - Jeli važno?- oštro odgovori,emocije ratuju njegovim licem dok prelazi u obranu.Ionako ćeš misliti ono što misliš,Rylee. - Ne prebacuj to na mene ,Colton!- Vičem na njega.- Nisam ja ona koja je ovo zajebala!Zuri u mene nekoliko trenutaka prije nego što odgovori,oči su mu optužujuće, i kad odgovori glas mu je hladan. - Nisi li ipak? Njegove riječi su bolna pljuska na obraz. Bešćutan Colton se opet pojavio.Suze mi se ponovno pojavljuju i idu niz lice.Ne mogu više tu stati i boriti se sa mojim bolom.Nešto iza njega mi upada u oko,pogledam i vidim da je Twany otvorila vrata.Naslonjena je na dovratnik,gleda naše prepucavanje sa

zabavljenom znatiželjom.Pogled na nju mi dalje

snagu koju trebam da bi otišla.- Ne Colton- odgovaram mu čvrsto,- ovo je isključivo na tebi.Zatvaram oči i duboko udahnem, pokušavam kontrolirati suze koje ne žele stati.Moj dah trza a brada se trese na ono šta sam trebala napraviti prvu večer kad smo se sreli.- Zbogom.Šapćem,moj glas nabijen emocijama i moje oči pune neprolivenih suza. Moje srce puno neprihvaćene ljubavi. - Ti odlaziš?- Njegovo pitanje je srcedrapajuća molba koja se uvlaci u moju dušu i obuhvaća. Tužno vrtim glavom dok gledam malog izgubljenog dečaka unutar zločestog momka ispred sebe.Ranjivost je prerasla u buntovništvo. Je li on svjesan kako neodoljivo izgleda

sad?Koji

prekrasan,suosjećajan,brižan

muškarac

?Toliko

ima

da

da

nekome,pridonese vezi samo ako pobjedi svoje demone i pusti nekog da mu priđe?Kako uopće mogu sad misliti o tome?Kako se mogu brinuti o tome da će ga moj odlazak povrijediti kad su srceparajući dokazi tu predamnom?Dok mu panika nastupa,pogled mu je mahnit.Bol je prejaka da bi se podnela.Povrijediti njega.On ranjavati mene.Napuštati muškarca kojeg volim dok nisam ni mislila da je moguće ponovno ovako jako osijecati. Napuštati muškarca koji je postavio ljestvicu po kojoj će se svi drugi mjeriti.Stiskaju mi se grudi dok pokušavam


Podstaknuta kontrolirati emocije.Moram otići.Moram doći do auta.Umjesto toga,priđem bliže njemu,mojoj ovisnosti.Oči mu se šire dok mu rukom prilazim i nežno prstima prelazim preko vilice i savršenih usana.Zatvara oči da osećaj dodira mojih prstiju i kad ih otvori vidim pustoš koja ga preplavljuje.Pogled na njega polako me razoružava i steže u mojim grudima.Približim se i pridignem na prste i poljubima ga jaaaaako nježno u usta,iz potrebe zadnjeg osećaja njegova okusa.Zadnji osjećaj njega.Zadnje sijećanje. Zadnja pukotina na moje uzdrmano srce. Jecaj mi bježi dok idem korak nazad.Znam da će ovo bit naš zadnji poljubac.- Zbogom Colton- ,ponavljam dok apsorbiram sve o njemu zadnji put i spremam kao sijećanje.Moj Šampion. Okrećem se na peti, posrćem na mom putu,oslijepljena od suza.Čujem moje ima sa njegovih usana dok idem prema autu i guram ga iz moje glave,ignorirajući njegovu molbu da se vratim,da možemo ovo popraviti.Zato jer ako i ovo poravimo ovog puta,sa Coltonom,uvijek će biti opet isto. - Ali Rylee,trebam te.....- slomljeno očajanje u njegovu glasu me zaustavlja.Lomi djelove mene koji još nisu slomljeni.Para moje dubine i pali me.Zato jer toliko toga što Colton nije,toliko toga i jeste.I znam da me treba isto koliko i ja trebam njega.Čujem to i njegovu glasu.Osjećam u mojoj duši.Ali potreba nije više dovoljna za mene. Zurim u pod ispred mene i vrtim glavom.Ne mogu se suočiti sa njim jer neću moći otići od toga šta budem vidjela u njegovim očima.Znam sebe predobro,ali ne mogu ovo oprostiti.Stiskam oči i i dok govorim ne prepoznajem sopstveni glas.Hladan.Bez osjećaja.Oprezan.- Onda si morao misliti o tome prije nego što si trebao nju.- Govorim sebi da idem dok Colton uvlači dah iza mene.Otvaram vrata i bacam se u svoje auto na vrijeme dok ne podlegnem svim mojim suzama i beskrajnoj boli.I pogađa me.Kako sam usamljena bila ove prošle dvije godine.To nisam shvatila sve dok nisam morala otići od Coltona,da je samo

on

mogao

ispuniti

tu

prazninu.Nemam

pojima

koliko

sjedim

tu,emocije

eksplodiraju,svijet se urušava a srce lomi.Kad sam se uspjela dovoljno sabrati da vozim bez da se negdje slupam,upalim auto.Dok zalazim za okuku,u vanjskom retrovizoru vidim Coltona kako još uvijek stoji sa povrijeđenim pogledom na licu i žaljenjem u očima.Tjeram se da se odvezem dalje.Od njega.Od moje budućnosti.Od mogućnosti za koje sam mislila da su stvarnost.Od svega što nisam nikad htijela a sad ne znam kako ću ikako živeti bez toga.


Podstaknuta POGLAVLJE 32

Stopala mi udaraju o pločnik u gurajućem ritmu glazbe.Bijesni tekst pomaže mi da se oslobodim dijela tjeskobe.Pravim zadnji zaokret da stignem do svoje kuće i zaželim da mogu trčati i proći je-proći podsjetnike na njega koji pokrivaju moju kuću i prebukiraju moj telefon na dnevnoj bazi. Ali ne mogu.Danas je veliki dan.Dolaze velike glave i moram prezentirati završne detalje projekta i naravno prikazati im detaljni elaborat koji Teddy želi. Bacila sam se na pripremanje za ovaj sastanak.Gurnila sam sa strane sliku Twanyna lica-ili sam bar pokušala,koje mi se pojavljuje kroz glavu.Pokušala sam poslom zagušiti molećivi Coltonova glas,koji mi govori da me treba.Pokušala sam zaboraviti odsjaj sunca na foliji kondoma.Suze se skupljaju u mojim očima ali ih suzbijam.Ne danas.Danas ne smijem pokleknuti suzama. Preskačem zadnjih par stepenica prema prednjem trijemu dok sam zauzeta sa Ipodom previdila sam buket dalia na ulazu u kuću. Dok otvaram vrata, čupnem posjetnicu sa aranžmana ne pogledajući cvijeće,i bacim je u posudu na stolu u hodniku koja je puna sličnih i neotvorenih kartica. Uzdahnem,ulazim u kuhinju i namreškam nos zbog nepodnošljivog mirisa od previše ne dobrodošlog cvijeća koji je rašireno po kući.Vadim slušalice iz ušiju,otvaram frižider da uzmem vodu. - Telefon? Haddien prezriv glas me prestraši.- Isuse Had!Na smrt si me prestrašila! Pogleda me sa napućenim usnama u trenutku kad spustim vodu ,dok njen uobičajeno veseli izraz lica zamijeni dosada.- Šta?Šta sam sad učinila? - Oprosti što sam brinula za tebe:- Njen sarkazam odgovara ulizičkom pogledu na njezinom

licu.- Bila si odsutna mnogo duže nego obično.Neodgovorno je ići trčati bez

telefona. - Trebala sam razbistriti glavu.- Moj dogovor ne ublažava njenu vidljivu iritaciju.- Non stop me zove i šalje poruke.Trebala sam pobeći od svog telefona.- Pokazala sam na smiješnu količinu cvijeća oko sebe,...- od naše kuće koja miriše kao prokleta mrtvačnica. - Je malo je smiješno,- složila se mreškajući nos,njezine crte lica se smekšaju dok gleda mene.


Podstaknuta - Ma glupasto je- ,mrmljam ispod glasa dok sjedim kod kuhinjskog stola da odrješim patike.Između jednog do dva buketa dnevno dostavljenih,sa neotvorenim posjetnicama,do nebrojenim sms poruka koje brišem bez čitanja,Colton ne prihvaća da sam završila sa njim.Totalno.Prekinula. Bez obzira koliko snažno želim zvučati dok govorim te riječi,polako pucam po šavovima.Neki su dani bolji nego drugi,ali ti drugi me- iscrpljuju.Znala sam da će biti teško preboliti Coltona,samo nisam znala koliko teško.I još dodati činjenicu da me on ne želi pustiti.Nisam razgovarala sa njim,nit vidjela,nit čitala njegove poruke nit posjetnice,niti slušala glasovnu poštu koja iscrpljuje memoriju mog telefona,ali on ostaje nemilosrdan u svojim pokušajima.Njegova upornost mi govori da ga stvarno grize krivica. Moja glava je prihvatila konačnost svega,ali moje srce nije.I ako popustim i pročitam posjetnice i prihvatim pjesme na koje se osvrće u sms porukama koje prikazuju kako se osjeća,onda nisam sigurna koliko će moja glava biti odlučna u svojoj odluci.Slušajući njegov glas,čitajući njegove riječi,gledajući njegovo lice,bilo šta od tog bi razbilo kulu od karata koju pokušavam ponovno sagraditi oko mog slomljenog srca. - Ry? - Da? - Jes li dobro? Podižem pogled prema mojoj najdražoj prijateljici,pokušavajući se držati čvrsto da ne može vidjeti kroz moju krinku,ugrizem donju usnicu da sprijecim suze koje ponovno naviru.Protresem glavom i sve potisnem. - Da.U redu sam-Samo trebam ići na posao. Počinjem se dizati i vući se pored nje,očajnički želeći izbeći Haddie Montgomery govor ohrabrenja.Nisam dovoljno brza.Njena ruka me dohvaća i čvrsto drži za ruku.- Ry, možda on nije....- zadržava malo dok moje oči susreću njene. - Ne želim o tome pričati Haddie.- Otresem joj ruku i odlazim prema svojoj sobi.Zakasnit ću.************* - Sve spremno? Pogledom okrznem Teddya dok prolazim kroz finalni verziju PowerPoint prezentacije na ekranu konferencijske dvorane i pobrinem se da moj osmijeh zrači sigurnošću.U slučaju da je Teddy čuo glasine,ne mogu dozvoliti da vidi da je šta nezgodno između Coltona i


Podstaknuta mene.Ako vidi,znam da će se uzrujati oko gubljenja sredstava.- Definitivno.Samo čekam Cindy da završi kopiranje dnevnog reda da ga stavim na vrh materijala prezentacije. On uđe u sobu dok ponovno pričvršćujem dijagram na stalak.- Vjerujem da si primjetila da sam dodao par točaka dnevnom redu.To ne utječe na tvoj dio ali.... - To je tvoj sastanak Teddy.Sigurna sam što god si dodao je uredu.Stvarno ne moraš prolaziti sve promjena sa mnom. - Znam,znam,- kaže gledajući na ekran projektora.- ali ovo je tvoja - beba- koja se prezentira velikim glavama danas. Iskreno mu se nasmiješim.- I ja ću ih zapaliti,imam svoja ažuriranja,proračunske projekcije,procijenjeni rasporedi,i sve ostalo što se odnosi na projekt ažurirano i spremno za predstavljanje. - To si ti Ry.Nisam zabrinut.Nikad me nisi razočarala.- Uzvraća mi smiješak i potapšala me po leđima prije nego pogleda na sat.- Svaki tren bi trebali biti tu.Trebaš li još nešto od mene prije nego što ih dočekam? - Ništa šta bi se mogla sjetiti. Cindy mimoiđe Teddya na njegovu odlasku iz konferencijske dvorane.- Hoćeš li prije vidjeti dnevni red ili da ga stavim na vrh materijala prezentacije? Ovlaš pogledam na sat i shvatim da mi vrijeme bježi.- Samo ga stavi na materijala.To će pomoći . Hvala. Očistim moj nered i vratim slajdove moje prezentacije na početak i pobjegnem iz konferencijske dvorane da spremim nepotrebne predmete u moju kancelariju,kad čujem Teddyjev rezonantan glas niz hodnik.Vrijeme je da stavim poslovni izraz. - I evo nje,- on glasno zagrmi glasom koji odjekuje kancelarijskim hodnikom. Stanem, ruke pune predmeta,i nasmijem se toplo prema ukrućenim odjelima.- Gospodo.Kimnem glavom u znak pozdrava.- Drago mi je da ste tu.Nestrpljivi smo da vas zagrijemo za naš projekt i da se uključite.- Gledam prema mojim prepunjenim rukama i nastavljam,- Samo trebam spustiti ove stvari brzo i odmah se vraćam.- Ulijećem u svoju kancelariju,bacam stvari na stol,na brzinu pogledam kako izgledam prije odlkaska u konferencijsku dvoranu.Ulazim taman kad se Teddy počeo obraćati osobama ispred sebe.Pokušvajući ne prekidati

njegove riječi dobrodošlice,sjedam na prvo slobodno mjesto ispred masivnog

pravokutnog stola bez gledavanja okolo tko je prisutan.


Podstaknuta Teddy brblja o očekivanjima i kako ćemo ih preći dok ja sređujem papire ispred sebe.Dnevni red je na početku papira. Pregledavam ga ne opterećeno jer ga znam već napamet.Onda ga ponovno pregledam kada primjetim Teddyjeve promjene.Upravo ispod mojih termina,riječi- CD Enterprises” kvare stranicu. Moje srce staje dok mi se puls simultano povećava.Dah mi se zatustavlja i počinjem osjećati vrtoglavicu. Ne!Ne sada!Ne mogu to učiniti sad.Ovaj sastanak puno znači . Ne može biti tu.Panika me počinje hvatati. Šum krvotoka mi zaglušuje uši,zatomljujući Teddyjeve riječi.Polagano spuštam papir i spustam ruke u krilo,nadajući se da nitko nije primjetio njihovo drhtanje.Naginjem galvu i čvrsto stiskam oči pokušavajući umiriti dah.Kako sam blesava bila predpostavljajući da on neće biti tu?Ipak,njegova donacija i program sponzoriranja je razlog i pokretač što smo krenuli u ovaj projekt.Bila sam toliko obuhvaćena izbjegavanjem njega i prigodno bila bolesna oko nekih drugih funkcija gdje sam trebala prisustvovati,totalno sam potisnula tu mogućnost iz podsvijesti. Možda Colton nije došao. To onda zasigurno znači da ce Twany sjediti tu-Nisam sigurna šta je gore.Kad ne mogu više izdržati,uzimam

okrijepljujući udah,i podižem pogled da

skeniram prisutne. I pogled mi se zaustavlja na svijetlo zelenim Coltonovim šarenicama čija pozornost je fokusirna samo na mene. Kuća od karata koja okružuje moje srce je uzdrmana do temelja i sav zrak mi je izbijen iz pluća pogledom na njega.Ma koliko čvrsto si kažem da prekinem kontak očima,to je kao prometna nesreća.Ne mogu si pomoći do zuriti. Samo zbog toga što intimno znam njegovo lice,primećujem sitne promjene u njegovom izgledu.Kosa mu je duža,jednodnevna brada mu se vratila,lagane sjenu su mu ispod očiju,izgleda lagano zapušten za čoveka koji je uvijek bio tip top.Povlačim pogled prekoko njegovog prekrasnog stoičkog lica i vraćam ga na oči. Na ovom drugom pogledu primećujem da uobičajena nestašna iskra koja je sijala iz njih je

nestala.Izgledaju izgubljeno,čak

tužno,dok me tiho mole.Vidim da mu se vilica trza jačanjem intenziteta u njegovim očima.Odljepljujem pogled od njega,ne želeći pročitati neizgovorene riječi koje prenosi. Poslije onog što je učinio,ne zaslužuje drugi pogled od mene.Zatvaram oči na kratko da pokušam odtreptati suze koje prijete. Govoreći sebi da se trebam iskulirati.Trebam zadržati pribranost.Bez obzira šta kažem sebi,slike Twany jedva prekrivene Coltonovom majicom bljesnu kroz moju glavu.Trebam odagnati odvratan bol u želucu i nagon da napustim


Podstaknuta dvoranu. Šokiranost što ga vidim tu polako se pretvara u bijes.Ovo je moja kancelarija,moj sastanak,i ne mogu mu dopustit da djeluje na mene.Ili se pak moram pretvarati da je tako. Stisnem vilicu i otresem moj jad dok Teddyjev glas polako se razlijeva kroz zujanje u mojoj glavi.Predstavlja me i ja se dižem na moje klimave noge i idem prema čelu konferencijeske sale itekako svjesna Coltonovog pogleda prikovanog za mene.Stanem na čelu sobe,zahvalna da sam vežbala moju prezentaciju bezbroj puta.Glas mi puca dok počinjem,ali polako nalazim samopouzdanje dok nastavljam.Pobrinem se da pogledam odjela- kao i da izbjegnem određene oči. Kanaliziram moju bol i bijes na njega i njegove postupke,-na njega uopćeno što je tu,-da zapalim moj entuzijazam za ovaj projekt. Pričam o CD Enterprises i njihovoj monumentalnoj donaciji,ali ne gledam u njegovom pravcu. Završim svoju prezentaciju glatko i jezgrovito i nasmijem se skupini ispred mene. Odgovaram na par pitanja koja su mi postavljena i rado sjedam na svoje mjesto dok u isto vrijeme se Colton diže i ide na čelo konferencijske sobe.Dok vrtim papire ispred sebe Colton se obraća svima.Proklinjem se zbog mog ulaska u zadnji tren na sastanak,i moje udaljenosti od cčela konferencijske dvorane.Toliko je blizu mene tako da njegov čisti drvenasti miris se prozima zrakom i uvlači u moju glavu,budeći uspomene našeg vremena zajedno.Sva moja osjetila su u alarmu,i sve bih dala da mogu napustiti sobu. Mučenje je imati osobu inčima daleko od tebe koja te tjera da je

voliš

neobjašnjivo,očajno želiš,opako prezireš,nemoguće povrijeđuje sve u jednom dahu. Prevrćem besciljno po papirima pokušavajući se odvratiti od njegovog hrapavog glasa koji me vuče. Moje oči očajnički ga žele pogledati,da pronađu objašnjenje i razlog njegovih postupaka,ali znam da ništa neće izbrisati slike od tog dana koje su u mojoj glavi. - U partnerstvu sa Corporate Cares,CD Enterprises,je prešao svaku mogućnost da osigura najveće donacije.Kucali smo na sva vrata,pozvali se na sve izvanredne usluge i odgovorili na sve dolazne pozive.Svi dobijaju jednaku pozornost.Nitko nije preskočen kako smo vidjeli u prijašnjim projektima,kada najmanje očekuješ, neko bi došao koga si vjerojatno u početku otpisao, i on bi bio taj koji bi podigao plimu.Ponekad onaj na koga mislite da je nedosljedan ispadne onaj koji pravi razliku,promjene. Moj pogled refleksno se raširi na Cotonove riječi koje sadržavaju toliko značenja između nas.Usprkos gledateljima, Coltonov pogled je prikovan prema mom kao da očekuje reakciju ikakvu od mene kao da sam čula njegovu privatnu poruku.Da mi je još uvijek stalo.I naravno da sam to i tako odigrala.Prokletstvo!Samatgdni pogled njegov ukapa se u moj i mišići oko


Podstaknuta njegove brade se miču dok naše buljenje traje duže od profesionalnog,poruka unutar njegovih riječi je registrirana u mojoj psihi. Maleni smešak se izvija u kutovima njegovih usana dok prekida pogled i nastavlja.Taj majušni osmjeh,to malo iskazivanje arogancije dokazuje da zna kako još uvijek utječe na mene,što me i ljuti i zbunjuje,ispunjava,obuhvaća.Ili mi pokušava reći da sam ja ona koja je njemu važna?Toliko sam smušena.Više ne znam šta da mislim. Jednu stvar sam sigurna a to je da više ne želim biti ta djevojka.Djevojka koju svi gledamo i mislimo kako je glupa jer se kontinuirano vraća momku koji joj čini loše,vara je okolo,navlači je,govori joj jedno a radi drugo.Ja nisam beskičmenjak,i koliko god želim Coltona,koliko god volim Coltona,previše cijenim stvari koje mogu ponuditi nekom da bi dopustila da on ili neko drugi zgazi i ubije moje samopouzdanje.Samo si to trebam nastaviti govoriti dok me njegov glas pokušava zavesti,povući me sa sobom i ojačati svoj stisak oko mene kao ništa što sam do sada iskusila. - I takav telefonski poziv je došao jučer u moju kancelariju.I bez obzira jesmo li gotovi sa našim naporima u skupljanju donacija,sa tim neočekivanim telefonskim pozivom,zadovoljan sam vam najaviti da kao dodatak sredstvima koje smo obećali kroz CD Enterprises,još dva miliona dolara je potvrđeno kao donacija za kompletiranje vašeg projekta. Kolrktivni uzdah odjekuje sobom sa Coltonovom izjavom.Glasovi bruje od uzbuđenja ,i znanje da je naš projket kompletno financiran,naš težak rad će uroditi plodom. Spuštam glavu usred te gungule i stiskam oči dok me vrtuljak diže i spusta.Ne mogu još procesuirati ushićenje koje me prožima. U jednu ruku,sav moj trud u ime mojih ljudi će se isplatiti u monumentalnom načinu. Još više djece će imati koristi od programa i imati šansu postati pozitivni članovi društva. U drugu ruku,Colton mi daje ovu pobjedu. Pričaj mi o ironiji. Pruženo mi je sve što sam sanjala u profesionalnom nivou od osobe koju želim više od svega na svijetu,ali ne mogu imati na osobnom nivou. Koliko bod se borim sa emocijama,one su ipak previše za izdržati. Sva sam zbunjena. Izmjenjivanje između boli i ljutnje i jada izmorilo me je.Suza pobjegne niz moj obraz,i brzo je obrišem sa nadlanicom dok mi se ramena tresu u prijetnji od još više njih.Bol imati Coltona unutar dohvata ruke a tako daleko je previše za mene.Sve je tako sveže. Tako sirovo. Toliko sam se izgubila u svojim emocijama da sam zaboravila na svoju okolinu. Kad sam se povratila,soba je tiha. Držim glavu dolje i pokušavam se sabrati kada čujem Teddyev


Podstaknuta nježan glas.- To je puno značilo za nju. Salila je srce i dušu u ovaj projekt....ne može te je kriviti što je preplavljena emocijama. Čujem žamor prihvaćena,laknulo mi je da su moji kolege zamijenili vidljive emocije kao ushićenje u pozdravljanju dobrih vijesti oko projekta rađe nego rezultati moje osobne boli. Tjeram se na smešak i gledam ljude u sobi usprkom suzama koje mi se slijevaju. Susrećem Teddyev pogled,toplina i ponos se reflektira na njegovom licu i nasmijem se skrušeno,igrajući tu igru.Sve samo da pobjegnem Coltonu.- Ispričajte me,trebam jedan trenutak- promrmljala sam. - Svakako.- Mekano sa nasmije kao i ostatak prisutnih,predpostavljajući da mi treba vremena da se saberem ali iz krivih razloga. Ustanem i smireno idem prema vratima,ostavljajući širok luk gdje Colton stoji,i izlazim iz sobe. Čujem Teddyev glas koji svima čestita i izjavljuje da je sastanak gotov pošto nema potrebe mozgati kako osigurati ostatak sredstava.Moj se korak ubrzava dok se razdaljina od konferencijske sale povećava.Zaustavljam rukom Stellu,učinkovito je prekidajući,dok me doziva.Dolazim do moje kancelarije i zatvaram vrata u hipu prije nego što prvi jecaj izađe iz mog grla. Puštam da jecaji izlaze iz mene dok se naslanjam na zid suprotno od vrata. Pokušala sam biti jaka i zadržavati ih u sebi već toliko dana,ali ne mogu više. Razočarana sam u sebe jer još uvijek mi je stalo do njega.Uznemirena jer još uvijek želim da misli na mene. Ljuta jer može da utječe na mene na toliko načina. Da mi još uvijek ispunjava srce dok moja glava priznaje da se okrenuo Twany kada su stvari među nama krenule dalje od Cotonovih angažman izlazaka. Ignoriram lagano kucanje na vratima,ne želeći da me iko vidi u ovako slomljenom stanju.Neko je uporan i pokušavam obrisati suze sa lica znajući da je to beskorisno.Nema šanse da sakrijem moju suznu epizodu. Naglo dižem glavu dok se vrata otvaraju i Colton ukilzava unutra. Zatvarajući ih sa sobom i naslanjajući se na njih. Poljuljana

sam

njegovom

prisutnošću

u

mojoj

kancelariji.Dominira

malim

prostotom.Jedna stavr je pokušati i preboliti ga kad nije opipiljiv,ali kada je tačno ispred mene-Kada ga mogu dodirnuti vrhovima prstiju-toliko je više neizdržljivo. Pogledi su nam pričvršćeni jedno za drugo a moj mozak prevrće toliko stvari koje želim kazati ,toliko stavri


Podstaknuta koje se bojim pitati. Tišina je toliko glasna među nama da je zaglušujća. Coltonove oči mi toliko govore ,toliko me pitaju,ali ja nisam sposobna odgovoriti. Odguruje se od vrata i korakne prema meni.- Rylee....- Moje ime je molba na njegovim usnama. - Ne!- Moja tiha,ali beskorisna obrana protiv njega.- Ne!- kažem ponovno sa više sigurnosti dok on još jedan korak čini prema meni.- Ne čini to ovdje Colton,molim te! - Ry...- Pruža ruku da me dodirena ali ja je odgurnem od sebe. - Ne.- Usne mi drhte dok on stoji unutar mog osobnog prostora.Gledam dole u pod.Bilo gdje samo ne u njegove oči. - Ne ovdje Coltone.Ne dolaziš na moj posao-u moju kancelarijui uzimaš jedino mjesto koje me drži da ne poludim nakon toga šta si mi učinio i uprljaš.- Glas mi puca na mojim zadnjim riječima dok mi suza nalazi put niz moj obraz. - Molim te..- Guram ga u prsa da dobijem malo razdaljine među nama,ali nisam dovoljno brza jer me hvata za zapešća i zadržava. Udaraci međusobnog elektriciteta još uvjek su prisutni,tjera me da škrgućem zubima dok se borim sa suzama. - Dosta!- On zaškrguće.- Ja nisam strpljiv čovjek Rylee.Nikad nisam bio niti ću biti.Dao sam ti prostora,borio se sa tvojim ignoriranjem,ali napola sam do toga da te vežem za stolicu i prisilim da me saslušaš. Nastaviš li tako i hoću. - Pusi me!- Istrgnem zapešća koje drži u potrebi da razbijem povezanost. - Nisam spavao sa njom Rylee!- On zareži. - Ne želim slušati pogane detalje Coltone.- Moram ga zaustaviti. Ne mogu slušati laži.Dvije riječi,folija kondoma.- Ponosna sam na sebe zbog tihog čelika u mom glasu.Ponosna da mogu procesuirati misli dok mi se unutrašnjost para. - Nista se nije dogodilo!- puca grubo prema meni dok korača u malim granicama moje kancelarije.- Apsolutno ništa! - Ja nisam jedna od tvojih tipičnih praznoglavki,Coltone.Znam šta sam vidjela i vidjela sam.... - Isuse jebeni Bože ženo,bio je to samo vražji jebeni poljubac!- Njegov neumoljiv glas ispunjava sobu. I prazni moje srce. Tjeram se da progutam.Da ne čujem šta je rekao.- Šta?- Pitam,nevjerica se razliva mojim pitanjem dok se on hvata za potiljak i drži za njega. Grimasa žaljenja mu je na licu.Prvo se zaklinješ da se ništa nije dogodilo.Sada mi kažeš da je to bio samo poljubac.Sta sledeće?Reći ćeš mi da je tvoj kurac slučajno skliznuo u nju?Priča se stalno mijenja,ali bi ja


Podstaknuta trebala vjerovati da mi ovog puta govoriš istinu?- Smijem se. Histerija sa boli mi izvire.Zadnji put kad sam provjeravala,nije ti trebao kondom za nekog poljubiti. - Ovo je sve nesporazum.Sve si to napuhala nesrazmjerno i ja.... Kucanje na vratiima nas protrese iz našeg mjehura.Treba mi trenutak da da nađem glas i zvučim sabrano.- Da? - Teddy te treba za 5 minuta.- Stella kaže plaho kroz vrata. - U redu,bit ću tamo.- trenutno zaklopim oči,predavajući moju dušu kontinuiranom bijesu i bolu. Colton pročišćava grlo,njegovo lice u nedoumici između tjeranja me da ovo zataškam i dopuštanja da zadržim svoje dotojanstvo tu na poslu.Nezadovoljno kimne u porazu. - Idem

,Rylee . Otići ću ali ti neću dopustiti da pobjegneš od ovog-od nas-dok ne

dobijem riječ. Ovo nije gotovo.Razumiješ? Samo ga gledam,NEDOSTAJE MI OČAJNIčKI ali si ne mogu utuviti u glavu da mu govorim da ga volim i on trči drugoj ženi u naručje. Ne mogu prihvatit stalno mjenjajuću priču o tome šta se desilo između njega i Twany.Kimnem glavom ,panika protrči kroz mene kad shvatim koliko god tražim razmak,dio mene se opustio znajući da ću ga ponovno vidjeti.Glupasto je vidjeti da pogled na njega uzdrma moj želudac i uzrokuje da me srce boli ali ne može opovrgnuti zarazni oblak ljubavi. Suze se skupljaju u mojim očima dok sam se obgrlila kad se nagnuo i stavio lijeni poljubac na vrh moje glave.Zmarci mi prolaze kralježnicom usprkos mojoj prvotnoj reakciji da se maknem od njega radi samoodržanja. Zadržava moju glavu uz svoje usne za trenutak tako da se ne mogu izmigoljiti.- Morao sam te vidjeti Rylee.Pokrenuo sam nebesa da dobijem to sponzorstvo tako da mogu nazvati Teddyja da mi dopusti da to prezentiram danas. Moj dah trzne na njegove rijeci . Osjećam kako mi grlo radi dok se utapam u njemu usprkos boli koju mi je nanio.- Ubija me što ne želiš govoriti sa mnom-što mi ne želiš vjerovati-ne znam šta učiniti osjećajem koji mi to stvara.- Zaustavi se ali i dalje drži obraz uz moju glavu.i znam da je ovakvo otvaranje teško za njega.- Još uvijek te mogu osjetiti Rylee.Tvoju kožu. Tvoj okus.Tvoje usne kad se smiju uz moje usne.Miris vanilije koju nosiš. Čujem tvoj smijeh....svuda si.Ti si sve o čemu razmišljam. S tim pozdravljajućim riječima,Colton se okreće i odlazi iz moje kancelarije,zatvara vrata za sobom bez okretanja.


Podstaknuta Umalo sam popustila porivu da ga pozovem i vratim se obećanjima koje sam sebi davno dala što zaslužujem u vezi. Sećanje na Twany na njegovim ulaznim vratima vraćaju me natrag sebi. Dopuštaju mi da zadržim slabašnu odlučnost. Lagano izdahnem ,pokušavajući pronaći moju sabranost

jer su me njegove riječi

uzdrmale.To su bile riječi koje sam trebala čuti prije mnogo tjedana. Riječi koje sam trebala čuti kao dogovor na moje da ga volim.Sad nisam više sigurna jesu li kasno stigle.Moje srce kaže da nisu ali moj zdrav razum kaže da jesu pokušavajući zaštititi moje ranjive osjećaje. Poslije par minuta,prestanem se tresti i osvežim šminku na vrijeme da se pridružim manjem satanku sa velikim korporativnim glavama.Tijekom sastanka moj mobilni telefon vibrira signalizirajući dolazni sms,zgrabim ga brzo da ne bi prekidao razgovor.U mom letećem pogledu,vidim kratku Coltonovu poruku. Sad by Maroon 53 - x C Znam pjesmu. Muškarac priča o dva puta jedne veze. Muškarac priznaje da je krenuo krivim putem.Da nikad nije rekao riječi koje je trebala čuti da to sad shvaća kad je otišla. Osjećam malu pobjedu znajući da je pogođen događajima,ali mi ne stvara dobar osećaj. Ništa oko ove situacije mi ne stavra ugodu. Mrzim što želim da ga boli isto koliko i mene.Mrzim sebe što ga želim iako me je povrijedio.I najviše od svega,mrzim što me je natjerao da ponovno osijećam,jer trenutno želim da se vratim u moju obamrlost. Izvlačim se iz mojih misli i pitam se po stoti put je li nedostajem Coltonu ili on ponovno želi popraviti svoj lomljivi ego zato što je odbijen.Bez obzira on je veliki dečko i kao veliki dečko mora prihvatiti odgovornost za svoje sjebane postupke. Kaže da se ništa nije dogodilo ali je teško vjerovati kad sam ih vidjela da nose iste djelove odgovarajuće odeće. Posljedice.Sigurna sam da je to riječ koju nikad nije do sada upotrebljavao.Ne planiram mu odgovoriti, ali ipak dogovorim radi ravnoteže. I Knew You Were Trouble – Taylor Swift4.

3

https://www.youtube.com/watch?v=OM8FCtZALyU

4

https://www.youtube.com/watch?v=vNoKguSdy4Y


Podstaknuta POGLAVLJE 33

- Dakle još uvijek nećeš pričati sa njim ? - Njente.- Stavljam Xbox igricu na policu,pokušavajući se sijetiti jeli je Shane već ima. - Njente?To je sve što ćeš mi reći? - Aha.- Stisnem obrve u nedoumici dok gledam okolo na razlicite moguće poklone u Targetu. - Hoćeš li reći više od jedne riječi za odgovor? - Hmmm.- Zavlačim za trenutak.- Što da uzmems šestanestogodišnjaku za rođendan? - Pojima nemam. Shvaćam da je izbjegavanje tvoj način ovog trenutka,ali mislim da si glupa ako misliš da ćeš moći manevrirati daleko od njega u ovoj utrci. - Mislim da dobro napredujem i poslije juče,imam dovoljno razloga da ga nastavim izbjegavati.- Slegnem ramenima,zapravo ne želeći imati ovaj razgovor sa Haddie.Samo želi uzeti Shaneu rođendanski poklon,otići kući i otuširati se prije moje smjene i Shaneove rođendanske zabave. Čujem Haddien glasan uzdah frustracije ali ga ignoriram.- Ry,moraš sa njim razgovarati. Očajna si.Sama si rekla da je on rekao da se ništa nije dogodilo. Podrugljivo frknem. - On je bio operativna riječ Haddie.- Kažem okrećući se porema njoj,hladnoća u mom glasu je rezultat njenog konstantnog mešanja oko toga kako se ja nosim sa vezom koju više nemam sa Coltonom.- Stavi se na moje mjesto.Ajmo reći da si ti otišla razgovarati sa tipom s kojim se viđaš i neka dugonoga droca,koja ti je jasno dala do znanja u prijašnjem razgovoru da želi tvog muškarca,otvara vrata.U jutro.Jedino što ima na sebi je njegova majica.Definitvo bez grudnjaka.I tvoj dečko dolazi na vrata zakopčavajući traperice,sretni trag se vidi i još malo da ti da do znanja da je nema dugo bio je gol. Shvaćaš da dugonoga droca vrlo vjerojatno nosi majicu koja nedostaje na golim prsima tvoga dečka. Pitaš ga koji vrag se to zbiva,i onda vidiš kako mu mozak pokušava skontati kako da objasni šta si to vidjela.- Guram

još jednu igricu natrag na policu.- Dok on poriče da se ista

dogodilo,papir od kondoma ispada mu iz džepa . Još uvijek tvrdi da se ništa nije dogodilo.Vjerujem u te riječi koje je rekao da se ništa nije dogodilo,ali ga malo guramizazivam ga do usplahirenosti,i ups izlane da je bio to samo poljubac.Samo poljubac.Garantiram ti da sam gurala malo više i jače,još bi istine izašlo na vidjelo.Malo morgen se ništa nije dogodilo!


Podstaknuta - Čuj možda postoji dobar razlog...- istrese ali odmah stane kad primjeti moj pogled prema njoj. - To sam i ja mislila. - Strašno mi je tako te gledati.- Nakrivi glavu i zakrene usne.- Vidi,ja stvarno razumijem odakle dolaziš Ry,stvarno razumijem.Ali ne bi bila dobar prijatelj

ako samo stojim i

promatram kako činiš grešku. Mislim da si uzrujana i to sa punim pravom,ali to što se dogodilo čini da sad ne vidiš šumu kroz stabla oko tebe. Trebaš razgovarati sa njim i saslušati ga.Mislim ,tip te i dalje juri neumoljivo. Podizem obrve uznemireno, nakostiješeno.- Grižnja savjesti će ti to učiniti- promrljam dok se mačem gledajući druge moguće poklone. - Hoće,- složila se,- ali isto i krivo optužen za nešto.- virim sa kutije Ipoda i dodataka,i susrećem njene oči. Pruža ruku i stavlja je na moju mišicu.- Vidila sam kako te gleda.Gledam njegove stalne pokušaje da ti skrene pažnju. Sranje,bio je u našoj kući prošli tjedan tri puta pokušavajući te natjerati da ga saslušaš. Neću mu lagati više i govoriti da nisi kod kuće . Znam da si uplašena ponovno ga pustit blizu sebe,ali mislim da bi strah mogao biti zdrav.Tip je razljepio za tobom.Kao i ti za njim.Imaj to na umu. Zurim u nju na trenutak i okrenem se prema polici ,trebajući trenutak da probavim ono šta je rekla osoba koja me zna bolje nego iko. - Razmislit ću o tome.- ,to je sve što mogu.- Je li ja tu nešto propuštam,?Zašto ovo guraš tako snažno kad si ti poznata kraljica okretanja drugom tipu kad i kod najmanjeg prijestupa ostavljaš tipa a kamo li kad jebe drugu curu? Stvarno to ne razuminem? - Zato što te čini sretnom.Stimulira te.Gura te izvan tvoje sigurne zone. Čini te da ponovno osjećaš –i dobro i loše ali ipak osjećaš. Kako neću kad u kratko vrijeme što ste bili zajedno,vratila si se ponovno u život.- Baca kutiju pahuljica u kolica koja guram.- Znam da trebam biti uz tebe cijelim srcem jer si moja najbolja prijatelljica,ali se nadam. Pokušavam da mi njene riječi sjednu.- Ti nisi vidjela što sam ja vidjela,Haddie.I stvarno,riječi ne znače ništa. Jedan tren kaže da se nije ništa dogodilo,a slijedeći da je bio samo poljubac,ali znaš šta?Nešto se ipak dogodilo,i ne govorim samo između njega i Twany.Rekla sam mu da ga volim-i da nešto šta se dogodilo ga ja nagnalo da pobjegne i otrči drugoj ženi.


Podstaknuta Glas mi puca na zadnje riječi,moja odlucnost popusta.- Razumijem da on vjerojatno ima problema zbog svoje prošlosti-shvaćam to.Bježati na kratko da bi pohvatao konce je jedna stvar,ali trčati drugoj ženi?To je neprihvatljivo. - Nikad te nisam vidjela da si tako tvrda prema nekom.Da mu radije veruješ nego ne.Prema tome šta govoriš,i on je očajan kao i ti. - Završili smo sa tim.- a mislim ne samo kupovinu.Ne želim više slušati nju kako se suosjeća sa Coltonom. Zavrnem očima sa uzdahom kad Haddie stane ispred kolica da me blokira. - Muškarac kao Colton neće čekati zauvijek- upozorava.- Moraš skontati što želiš ili ćeš riskirati da ga izgubiš. Ponekad kad voliš nekog,moraš uraditi i reći stvari koje misliš da nikad ne bi oprostio. Sjebano je,ali je tako.- Miče se sa strane kolica,njen pogled zaljepljen za moj.- Rylee,tanka linija je između biti tvrdoglav i glup. - Hmpfffm....- to je sve što sam uspjela odgovoriti,gurajući kolica pored nje,ali njene riječi su pogodile metu. Duboko izdahnem boreći se sa suzama koje prijete i sećanjima koja me preplavljuju.Borim se da shvatim gdje je ta linija.I šta želim sebi dokazati i slušati Coltonova objašnjenja s mogućnošću vjerovanja?I gdje sam u tom procesu postala glupa ili mu oprostiti ili ne,.Jesam li spremna pustiti zaljubljna čoveka samo zbog mojih principa. To nije neka pobednička situacija i toliko mi je zlo od razmišljanja i mozganja oko nje.Razmišljam kako ću provoditi vrijeme sa njim i njegovim timom u ST.Petersburgu početno sa četvrtkom.Mislim da ću imati više nego što je potrebno vremana da mozgam još malo o tome.Sada samo želim Shaneu kupiti rođendanski poklon i otići uživati u zabavi bez komplikacija Coltonovog prisustva. U kurac!Zastenjem sama za sebe.Kukavica sam i znam to.Toliko me je strah oprostiti i ponovno biti povrijeđena.Ponovno biti uvučena u tornado zvan Colton i bacena nazad u emocionalno samoubojstvo.Razgolila sam se i on me je prozvakao i ispljunuo kako mi je Tawny rekla da će napraviti.Ali šta ako je Haddie u pravu?Šta ako ja ovo zajebem?Šta ako on nije učinio ništa?U sredini mog osobnog negodovonja,pogled mi zastane na posljednji broj časopisa People.I eno njega-trenutni razlog moje mizerije i šizofreničnog emocionalnog stanja-stoji na naslovnici.Skriveni snimak njega i Cassandre Miller na zabavi. Bol me udara u trenutku i i potrudim se da se brzo oporavim.Na žalost,postala sam dobra u tome u zadnjih nekoliko dana.


Podstaknuta - Očajan kao što sam ja?- pitanje Haddie,sarkazam je obojao moj glas.Pokušavam odlijepiti pogled,ali me nesluša.Prelazi preko svakog detalja slike.- Da ,izgleda da stvarno pati.- Haddie uzdahne ogorčeno.- Ry, to je bila dobrotvorna aukcija.Ona na koju si ti trebala ići kao njegova pratnja koliko se sijećam,i čitala sam online da je se pojavio sam. Progutam knedlu u grlu.Dovoljno je teško misliti o njemu sa Twany,sad moram gurati slike Cassie iz moje glave.- Doći sam i otići sam je sasvim druga stvar.- Odgovorim zajedljivo,tjerajući moj pogled sa naslovnice. - Ry.. - Samo pusti Haddie,- kažem znajući da sam iracionalna da me više nije niti briga.

****

Ja i Haddie pričamo o svemu samo ne o Coltonu dok izlazimo iz dućana,naš prijašnji razgovori je stavljen pozadi da kasnije razmišljam o njemu,sa novim setom slušalica i Itunes poklon bonom za Shanea ispod svoje ruke. Pogledam Haddie prije nego što se okernem glasu iza sebe,odjednom zahvalna što sam Haddie pitala da mi pravi društvo u kupovini.Ništa nije tako obeshrabrujuće ženi kao slučajni muškarac koji ti prilazi na prakiralištu.- Mogu li vam pomoći?- Pitam gospodina dok mi prilazi.Viši je od prosečnog ima bejzbolsku kapu koja pokriva dužu smeđu kosu i oči maskirane

zatamnjenim

sunčanim

naočarima.Izgleda

normalno,ali

me

isto

čini

nelagodnom.Nešto oko njjega mi se čini poznatim,ali znam da ga nikad nisam srela. - Jesi li to ti....ne možeš biti?- kaže jedinstnim hrapavim glasom dok klima glavom. - Molim? - Izgledate kao ona mlada dama koja je predstavljena u novinama sa onim siročićima i onim vozačem utrka.Jeste li to vi? Njegov komentar me iznenadi.Pogledam ga razmišljajući kako da najbolje odgovorim i pokušavam da shvatim zašto se sijeća baš tog članka.Čudno ali moguće.- Uh....da Naginje glavu i usprkos što mu ne mogu vidjeti oči iza tih tamnih naočara,imam neki daleki osjećaj da šara pogledom po duljini mog tijela i to me nervira.Upravo kad se spremam da odjebem ovo i odem u auto,on ponovno progovara.- Koji odličan program tamo imate.Samo da vam kažem.


Podstaknuta - Hvala.- kažem odsutno dok ulazim u auto,napuštajući ga i uzdišući u olakšaju kada on odlazi bez ijedne riječi. Haddi me pogleda, zabrinutog pogleda.- Jezivo,- ona promrmlja,a ja ne mogu nego da se složim.


Podstaknuta POGLAVLJE 34

- Ne još!- Grdim Shanea dok me moli da otvori jedan od svojih poklona. - Ajde Ry.- obasjava me sa svojim zavodničkim smeškom.- Zar ne mogu bar jedan otvoriti? - Njente!Nema otvaranja poklona prije torte.Prvo moraš zaželjeti želju!- Zlobno se smeškam dok završavam zadnje čišćenje od večere.- Pored toga,sinoć si otvorio poklone od svojih prijatelja kad ste svi otišli u kino. - Ne možeš kriviti čovjeka što pokušava.- kaže dok sjeda na barsku stolicu. - Šta ste išli gledati? Oči su mu zasjale kao svakom normalnom šesnaestogodišnjaku na spominjenje izlaska u kino zajedno sa curama,i to me je raznježilo.Ovaj momak je srcelomac,i podsjetim se da razgovaram sa Jacksonom

da ima sa njime razgovor muškarac sa muškarcem u vezi

odgovornosti.- Onaj novi zombi film.Bio je baš fora! - Hmmm,hmmm....jeli Sophie išla sa vama?- Obrazi mu se zacrvene na spomen njenog imena i znam da Jackson definitivno treba imati taj razgovor sa njim i to uskoro. Shane mi priča detalje oko svog

večernjeg izlaska dok je ostatak momaka vani sa

Dane,Bailey,Jackson i Austin i ostali odgajatelji koji su tu da pomognu oko slavlja.Dekoriraju vrt za rođendansku zabavu,kao što je već uhodana praksa

Kuće.

- Ok,spremni smo za slavljenika!- Austin najavljuje dok ulazi u kuhinju.Shane zavrće očima na djetinjastu ideju rođendanske zabave,ali znam duboko u sebi da on uživa u ovoj zbrci. Izlazimo u vrt gdje prskalice i baloni vise slučajno ali učinkovito. Očigledno je da su mlađi momci pomogli u dekoriranju.Torta je na stolu a na drugom je mala hrpica poklona.Shane se široko smije na prizor i zborski uzvik čestitanja koji eruptira dok prolazi kroz ulaz. Prisustvujemo malo i igramo dečije društvene igre jer za ovu djecu ništa nije glupo.Propustili su bezbroj smiješnih tradicija u svom životu,i mi im pokušavamo ovdje pružiti te stvari. Poslije igre zakači rep magarcu,odlučili smo da je vrijeme za tortu. - Ups,zaboravila sam party tanjure- Bailey mi šapće dok stavlja sedamnaest svijećica na tortu. - Ja ću ih donijeti.- Scooter izleti.


Podstaknuta - Ne!Imam ih.- Kažem brzo dok me Bailey gleda čudno.- Sve stvari su u uskrsnoj košari u ormaru- šapnem,ne želeći da Scooter slučajno vidi tajnu zalihu Uskršnjeg Zeke.Ona se samo nasmije i pozove ga da joj pomogne. Treba mi malo vremena da izvadim tanjure iz ormara u garaži zato što sam makla i ponovno sakrila Uskršnju zalihu na višu policu i stavila neke stvari ispred da bolje skrijem.Austin hoda hodnikom da me nađe kada dolazim na vrata iz garažu u kuću. - Jeli sve uredu?- ,pita me,njegov Engleski akcent mi podiže rubove usana u smješak.On je stvarno oličenje zgodnoće sa svojom plavom kosom i zlatnom kožom i veoma ozbiljnom djevojkom koju sam počela zvati prijateljicom. - Je.- Nasmijem se.Dok prolazimo kroz veliku sobu i van prema stražnjim vratima,spušta ruku na moja ramena i povlači me bliže da mi šapne što je kupio Shaneu za rođendan dok ulazimo u vrt.Smijem se glasno dok mi govori o svom šaljivom poklonu i onda o pravom poklonu,dok se refokusiram na zabavu.Dok su nedužno Austinova usta približena mom uhu u odavanju svojih tajni u vezi rođendanskih poklona dok podižem glavu i iznenađeno susrećem Coltonove oči preko puta dvorišta. Osjećam se kao da je svijet pao ispod mojih nogu,moje srce se koleba u mojim grudima i dah se zaustavlja u grlu.Njegovi komentari se mešaju sa Haddienim i stapaju se u mojoj glavi,i svaki dio moje duše i tijela želi dio njegove ovaj tren. Želim da komplikacije nestanu,da nestanu slike u mojoj glavi od njega i Twany ,i da se vratimo gdje smo bili prije,s njim gdje se brije u mojoj kupaoni sa rozom drškom britvice u svojoj ruci. Ma koliko ga želim ponovno

vidjeti bez obzira na bol kuju mi izaziva njegovo

prisustvo,ne mogu naći u sebi snage da mu oprostim. Hoće li se ponovno dogoditi? Zadržava pogled na meni na djelić sekunde,kao noževima para Austina i njegovu ruku prebačenu preko mog ramena,prije nego se vraća razgovoru od svih ljudi,sa pripravnicom Bailey.Da,tom Bailey.Onom djevojkom za koju vjerujem da je muvao prije nego što je meni pomogao oko ormara ostave prve večeri kad smo se sreli. I dok Colton nastavlja pogledavati prema meni,Bailey je nesvjesna,njeno otvoreno flertovanje fokusirano je samo na njega.Stomak mi se grči kad vidim njenu ruku smještenu na njegovom bicepsu i njen sugestivni smešak upućen njemu. - Netko nije dobio memorandum,- Dane mi šapće u uho dok Austin ide pomoći Rickyju oko nečega. - Šta?


Podstaknuta - Bailey nije dobila memorandum da Colton nije više na tržištu. - Može ga imati.- Frknem,okrećući očima u trenitku dok me on strijelja sa još jednim pogledom.Dane me pogleda u čudu,i shvatim da sam dopustila da mi izleti naša mala neprilika ne- viđanja - više –jedno drugog. S razlogom sam čuvala za sebe što se dogodilo,ne želeći da iko u firmi bude nabrijan jer smo se Colton otuđili tako da se to ne bi osvetilo Teddyju.Stvarno je bilo to lako s obzirom da o tome ionako nisam pričala;radije sam pustala glasine da se šire bez potvrđivanja ili negiranja istih. - Uh-oh.- Dane se zasmijulji,uvijek spreman za dobar tač.- Zvuči kao nevolje u raju. - Raj je riječ koji zasigornu ne bi upotrijebila za opisivanje- ,promrmljam,nesposobna da odvojim pogled od Coltona.- Pokušaj broda koji tone bez pojasa za spašavanje i punu kapu problema - Svi imaju problema,dušice. Šteta što se ne okreće prema meni jer bi se ja definitivno pobrinuo za njegove probleme s - mamicom- koje možda ima tako da se zasigurno on pobrine za moje probleme s - velikim taticom- ako si me shvatila.- Podigne obrvu zaigrano. - Fuuj,gadljivo.- Lupnem ga po ramenu ali puknem od smijeha. Ne mogu si pomoći.To je prvi dobar smijeh koji sam imala tjednima,i stvarno je ugodno samo prepustiti se. - Imam osećaj da će biti vatrometa u St.Petersburgu, a 4.srpnja nije nit blizu.- Dane zakikoće. Uhvatio me napad hihotanja ,katarza mojih napetih emocija se događa u najčudniji momenat,i nekoliko dječaka me pogledalo kao da sam izgubila razum.- OK,....ajmo dečki,kažem,boreći se da obuzdam smijeh,- vrijeme je za rezanje torte. Svi se okupe oko stola,Shane sedeći ispred torte dok smo palili svijeće i pjevali mu.Dok zatvara oči i želi si želju,lice mu je puno uzbuđenja,pitam se šta je zaželio.Torta je izrezana i svatko uživa u komadu torte,stoga se iskradem da odnesem sladoled u zamrzivač i očistim nož. Zatvotim zamrzivač i skočim od iznenađenja kad vidim Coltona da stoji u kuhinji. - Tko je Brit? - Isuse!Uplašio si me! Držim ruku na ručci frizidera,nesigurna što da uradim dok zurimo jedno u drugo.Nekoliko puta tijekom prošlih par tjedana,željela sam da mogu vratiti vrijeme i povući te tri male riječi koje sam rekla,ali shvatam sada u ovom trenutku-dok stoji

ispred mene bolno prelijep

izvana i iznutra-da ne bi to mogla. Još uvijek ga volim.I trebalo je da mu netko to kaže tako


Podstaknuta da u nekom trenutku u budućnosti može pogledati unazad i shvatiti činjenicu da je vrijedan takve ljubavi.Ja samo ne znam jesam li spremna ostati i prihvatiti bol za koju sam sigurna da će nanijeti na osobu spremnu potvrditi takvu ideju. - Oprosti.- Zasmijulji se neodlučno,ali mu osmijeh ne dodirne oči . Prije osjetim iritaciju i nestrpljenje kod njega.- Tko je on?- zahtjeva ponovno,sad nema maskiranja njegove zlovolje. – Je li je on s tobom jer ste izgledali baš ugodno?Krenula si dalje jako brzo,Rylee. Svaki dio mene koji je otežao od olakšanja što ga vidim večeras sad se nakostriješio od iritacije.Koji vrag on umišlja dolazeći tu i optužujući me da sam na spoju?Ako je mislio da je ovo pravi put počinjanja razgovora gadno se prevario. - Stvarno,Colton?- Okrećem očima koristeći se Shaneovim riječima,ne želeći se baviti ili trošiti vrijeme da ublažim Coltonov krhak ego.Dok tako samo stoji i zuri u mene,popuštam da ne napravim scenu usprkos ljubomornom, bijesu alfa mužjaka koji isijava.- On je odgajatelj ovdje.- kažem ponosno. Nakrivi glavu i oštro me pogleda,mišići na vilci mu se trzaju,pogled me probada.- Jesi li ga pojebala? - To nije tvoja prokleta svar.- Podrugljivo se osmjehnem,bijes mi raste dok pokušavam proći pored njega.On posegne i dohvati moj biceps,zadržavajući me na mjestu tako da moje rame udara sredinu njegovih grudi. Osećam na svojoj ruci ubrzano kucanje njegova srca i čujem neujednačeno njegovo disanje dok zurim pravo.- Sve što se tiče tebe je moja stvar,Rylee.- Zgrožen frktaj je jediini odgovor. - Jesi li? - Licemjeru.Za razliku od tebe,Šampione,meni nije navika jebati ljuda koji rade za mene.Podižem bradu i gledam u njegove oči da vidi bijes,povrijeđenost i prkos kojim je moj pogled prepun.Grimasa koja se pokazuje na njegovom inače stoičkom izrazu lica pokazuje mi da sam postigla cilj.Stojimo tako trenutak,zureći jedno u drugo.- Zašto si ovdje Coltone?- I na kraju pitam rezignirano. - Shane me je pozvao na svoju rođendansku zabavu.- Slegne ramenima,povlačeći ruku sa moje ruke i gurajući obe ruke duboko u džepove svojih traperica.- Nisam ga mogao iznevjeriti samo radi toga što me ti ne želiš vidjeti. Šta mogu reći na to?Kako mogu biti ljuta na njega što je tu,kad je tu radi jednog od dečaka. - I zato...- Provuče ruku kroz kosu i korakne unazad dok se bori shvatiti što da slijedeće kaže. Izdahne glasan uzdah i krene nešto reći kad Shane jurnjavom dođe u kuću.


Podstaknuta - Sad ćemo....otvarati poklone.- završi gledajući između mene i Coltona naprijed nazad,obrva mu se uzdiže od nesigurnosti dok pokušava shvati dinamiku između nas dvoje. Duboko udahnem;sretna što sam spašena zato što nisam sigurna da sam odlučila šta da učinim . Srce mi kaže da ga želim saslušati,razumijeti šta se dogodilo,i shvatiti kako dalje.Ali moja glava,moja glava mi kaže.- Šarlatan! - Pokloni!- Ponavljam dok izlazim iz kuhinje i prolazim pored Coltona ne pridavajući značenja njegovom komentaru. Shaneovo uzbuđenje dok otvara poklone

je više nego

zarazno za sve nas ostale

promatrače. Oči su mu pune uzbuđenja a njegov osmjeh reflektira tinejdžera koji se osjeća voljen. Stojim na rubu skupine,gledajući dinamiku i održavajući koji dobar posao radimo ovdje sa ovim dečkima. Čudno je kako te ponekad samo pogodi i sad je jedan od tih trenutaka.Naslanjam se na stup vrtne nadstrešnice dok Shane diže svoj zadnji poklon i trese ga dok najmlađi pokušavaju pogoditi što je u njemu. To je ravna pravokutna kutija koju nisam vidjela prije na stolu,i približavam se korak bliže da vidim šta je,moja radoznalost me nadjača Shane raspara papir i dok otvara kutiju,čestitka ispadne iz nje.Okrene čestitku u ruci i kad ne vidi ništa da piše na omotnici,slegne ramnenima i otvori je.Gledam kako mu se oči širom otvaraju i usta razjape dok čita. Naglo podiže glavu i traži među prisutnima

da sretne Coltonov pogled.- Ozbiljno?- ,pita sa

nevjericom u glasu. Radoznala sam što piše u čestitci i moj pogled se fokusira na Coltonov dok se sramežljiv osmjeh širi njegovim usnama dok klima glavom.- Ozbiljno Shane. - Zezaš me? - Shane!- Dane pukne u znaku upozorenja i Shaneovi obrazi se zacrvene od ukora. Colton se glasno nasmije.- Ne,ne zezam se.Imaj dobre ocijene i hoću Obećavam. Još uvijek je tajnovito o čemu njih dvoje pričaju,izlazim iz sjene i prilazim Shaneu. Pruža mi čestitku da pogledam. Čestitka je tipična rođendanska,ali lijepa poruka unutra čini da mi srce poskoči. "Sretan rođendan Shane!Ono čega se najviše sijećam kad napuniš 16 godina je očajnički

želeti naučiti voziti....stoga ova čestitka ti daje pravo na satove vožnje-od mene.(Iako ću ja odabrati auto.....Aston ne dolazi u obzir.)Sve najbolje ,kompa.-Colton." Pogledam dolje prema Shaneu koji još uvijek izgleda kao da ne može vjerovati da mu je poznati vozač utrka ponudio da mu bude instruktor vožnje. I vidim u njegovim očima


Podstaknuta samopoštovanje koje mu je Colton dao u ovoj jednoj ponudi i stisnem suze koje mi se skupljaju u grlu.Ne nudi mu ništa od materijalne vrijednosti što može lako kupiti,već Shaneu radije daje nešto mnogo vrijednije-vrijeme.Nekoga u koga će se ugledati.Nekoga sa kim će provesti vrijeme.Colton razumije ove dečke tako dobro i što trebaju u koje vrijeme,a eto ne može skontati što ja trebam i kako se osjećam u vezi onoga na šta sam naišla. Shane se diže i ide prema Coltonu te mu stisne ruku da mu zahvali prije nego pruži čestitku svima da vide šta piše u njoj.Maknem pogled od promatranja Shanea primećujući kako me Colton tiho promatra.Mekano kimnem glavom prema njemu pokušavajući prenijeti moju zahvalnost na njegovom dobro promišljenom poklonu. Zadržava moj pogled dok mi polagano se približava.Ugrizem donju usnicu u oklijevanju.Tijelo mi je ispunjeno osobnom borbom emocija,i stvarno ne znam više šta da uradim. Colton stavlja ruku na moja leđa,kontakt koji čini moje živce ustreptalim čak i više nego što jesu.Njegov prepoznatljivi miris me obujmi,i ja refleksno rastvorim usne,žudeći za okusom njega za koji mi tako nedostaje. Naginje se nadamnom i pita me po drugi put ove večeri,- Možemo li razgoovarati trenutak?- Njegov hrapavi glas mi ispunjava uši i toplina njegovog daha mi miluje obraze. Koraknem unazad od njega,trebajući razmak i čistu glavu.- Hm....mislim da to nije dobra zamisao...Kuća nije najbolje mjesto za....- nespretna sam sa riječima. - Nije me briga. Neće dugo trajati.- njegov je jedini odgovor dok me usmjerava na ivicu aktivnosti u vrtu.Kratko odlaganje daje mom umu vrijeme da misli.Da racionalizira.Da odluči.Ja govorim,ti slušaš. Jesi razumjela? Okrenem se prema njemu i pogledam crte negovog veličanstvenog lica delomično skrivenog sjenama noći . Moj anđeo se bori između svjetlosti i tame.Udahnem okrijepljujući udah prije nego otvorim usta da govorim,mogućnosti i nedoumice se vrte okolo sa pomešanim emocijama.- Coltone...- Počinjem prije nego on može govoriti i kad vidim zlovolju koja mu je bljesnula preko lica,odlučim da promjenim taktiku. Pokušati zaštititi moje srce od daljnjeg pustošenja iako plače u protestu što ću učiniti.- Nema se šta objašnjavati.Slegnem ramenima;gutajući knedlu koja je stisnula moje grlo da laži mogu prevladati.Pojasnio si od početka što je bilo između nas.Zamijenila sam našu fizičku kemiju za ljubav.Coltonove oči se suze i usta mu se opuste na moje riječi.- Tipična ženska greška. Veličanstven sex nije ljubav.Oprosti na to.Znam koliko mrzis dramatiziranje,ali shvatila sam da si u pravu.Ovo nikad ne bi išlo.- Zaškrgućem zubima,znajući da je ovo najbolje dok


Podstaknuta gledam ,zbunjenost treperi preko njegova lica.- Nije da smo bili ekskluzivni. Što si činio sa Twany je tvoja stvar.Meni se može ne sviđati,ali to je prekid,jel tako? Ako ga otpišem,rad sa njime bi mogao biti manje čudan za oboje usprkos tome što znam duboko u sebi da biti uz njega dok ga moje srce još uvijek želi-pakao,dok ga svaka stanica u mom tijelu želi u svakom pogledu-bit će brutalno. Pokušavajući spriječiti sjećanje na povrijeđen pogled u tim kristalno zelenim očima,počinjem se okretati od njega,pokretati da ne vidi skupljanje suza ili moju drhtajuću bradu.On posegne i dohvati njegovu najdražu tačku na mom bicepsu.- Dolazi ovamo, Rylee... Stiskam oči

na nesretan zvuk moga imena sa njegovih usana i pokušavam uliti

nehajnost u moj glas kad sam ga napokon našla.- Hvala ti za sve. Bilo je stvarno dok je trajalo. Povučem ruku iz njegovog stiska, i onda kad sam otvorila oči da odem, vidim Shanea kako gleda interreakciju, zabrinutost u njegovim očima vodeći izraz na mom licu. Colton promumla psovku ispod glasa dok odlazim pretvarajući se da idem pomoći oko čišćenja.Radije nego da idem u kuhinju prati posuđe,prođem pored nje i odem u odgojiteljevu sobu.Sjedam da rub jednog od kreveta i stavljam glavu među ruke. Šta sam sad učinila?Pokušavam uhvatiti dah,moja savjest i moje srce ne slažu se onim što je moja glava odlučila da je najbolje.Padam na leđa na krevet i trljam oči rukama,litanija psovki tiho padaja sa mojih usana dok se kažnjavam. Nežno kucanje je na vratima i prije nego se uspravim,Shane proviri glavom kroz vrata. - Rylee? - Je kompa.- Uspravim se i osmjeh koji trebam namjestiti prisilno dolazi prirodno na njegov zabrinut izraz.- Što je?- Upitam ga dok sam potapšala mjesto na krevetu pored sebe. Primećujem da ga nešto muči. Dovuče se i sjedne pored mene,pogleda uperenog dolje dok plete i raspliće svoje prste.Ispričavam se.- Izdahne. - Zbog čega?- Obično sam dobra u praćenju raspoloženja kod dečki,ali sad sam totalno van toga. - Samo sam...bila si tako tužna...a on te čini sretnom...obično...zato sam ga pozvao da bi ti ponovno bila sretna.I sada si nesretna...i to zbog njega.I ja...- Stiska šake i škrguće zubima.


Podstaknuta Shaneova nelagoda je toliko očita kad me strefi što govori.Srce mi puca dok shvatam da je pozvao Coltona tu da me pokuša razveseliti ne znajući da je on razlog što sam bila tmurna ovih prošlih par dana.I opet osećam se krivom očigledno dopuštajući da moja veza sa Coltonom utječe na moj rad. Posežem mu za rukom i stiskam je. - Nisi učinio ništa loše ,Shane.- Sačekam dok ne podigne pogled prema meni-pogled muškarca koji postaje ali još uvijek reflektira uznemirenog malog dječaka duboko u sebi.Što te je ponukalo da misliš da sam bila tužna? Samo zatrese glavom,suze se počinju skuplajti u kutovima njegovih očiju.- Samo si bila....- Stane i sačekam da završi misao koja traži put prema njegovim usnama.- Moja mama je uvijek bila tako tužna....uvijek toliko uznemirena jer smo bili samo nas dvoje...nikad nisam ništa učinio da pomognem....i onda...- I jednog dana si je našao mrtvu sa praznom bočicom tableta pored njenog kreveta.- Žao mi je,samo sam pokušao učiniti stvari boljim...nisam shvatao da je on taj koji ih je učinio gorim. - Oh,slatki dječače.- kazem mu,povlačeći ga u zagrljaj dok usamljena suza mu se spušta niz obraz.Moje srce nabubri od ljubavi koju osećam porema ovom dječaku,toliko stariji nego što ima godina iz nedokučivih razloga ali sa toliko nežnim srcem,pokušavajući da se osjećam bolje.- To je jedna od najlepših stvari koju je iko učinio za mene.- Nagnem se nazad i uokvirim mu lice s rukama.- Ti ,Shane-ti i ostali dečki u našoj obitelji-me činite sretnom na dnevnoj bazi. - Da...pa,ne moram prihvatiti njegov poklon ako te to uznemirava,- predloži bez zadrške. - Nemoj biti blesav.- Potapšem ga po nozi,dirnuta njegovom gestom.- Colton i ja smo uredu.- lažem dobronamjereno.- Samo se ponaša kao muškarac.- Lagani osmjeh sam dobila od njega tom rečenicom iako se nesigurnost reflektira njegovim pogledom.- A pored toga,pomisli kako bi kul bilo reći svim svojim frendovima kako te je pravi vozač utrka učio voziti. Osmjeh mu se raširi,- Znam!To je tako kul!- I opet smo na jednakom uporištu. Ustaje i ide prema vratima,moj mali dečak koji odrasta tako brzo. - Hej Shane? - Da?- Staje kod vrata i okreće se. - Sretan rođendan,druškane! Ja fudbal te više nego što možeš i zamisliti. Snebljiv osmjeh se raširi preko njegovog lica,drmusajući kosom po čelu dok klima glavom i gleda u mene.- Šesnaest mi je godina. Možemo stati sa tim fudbal satvarima.- Miče kosu iz


Podstaknuta očiju dok mu susreću moj pogled.- I ja tebe volim.- kaže prije slijeganja ramena kako samo može šesnaestogodišnjak napraviti i odlazi. Žurim za njime sa smješkom zaljepljenim na mom licu, srcem ispunjenim ljubavlju, očima ispunjenim suzama radosnicama .


Podstaknuta POGLAVLJE 35

Sunčana Folrida činila je čuda i mojoj koži i mom raspoloženju. Stigla sam dan ranije iskoristivši sunčan dan u cjelosti uživajući u bazenu Vinoy Resort i Golf clubu. Ovo će mi dobro doći prije sutrašnjih sastanaka, jedva sam čekala sutrašnje sastanke sa

CD

Enterprises i Corporate Cares. Svi će oni pomoći da moj projekat zaživi.Stajaću kraj Coltona, pokazujući svijetu kako naše dvije kompanije dobro sarađuju, nakon toga sljedi slikanje i prijem za sponzore i sve to prije njegove utrke u nedelju. Namrštila sam se.....moraću biti kraj Coltona ...uspjela sam ga izbjegavati veći dio noći na Shanovoj zabavi i nisam održala obećanje da ću popričati s njim. Bila sam sigurna da me to čeka sutra , ali sad samo želim uživati u suncu. Rihannina pjesma Stay pjevala mi je iz slušalica u ušima, pronalazila sam se u riječima pjesme. Nisam htjela da izgorim prvi dan tako da sam pokupila svoje stvari krenula prema sobi. Ušla sam u prazan lift i taman kad su vrata počela da se zatvaraju neko je povikao Zaustavite lift!- Ruka se promolila kroz vrata koja su se odmah otvorila. Udahnula sam kad se pojavio sexy , znojni Colton .Oči mu odmah pronađoše moje. Šorts mu je stajao nisko na kukovima a grudi gole ukrašene kapljicama znoja. Koža mu je bila tamna bez sumlje zato što vježba na suncu .Oči mi odlutaše do pločica na stomaku pa i još niže. Tetovaže su ukrašavale njegovu kožu...Pratila sam kapljicu znoja koja se polako spuštala niz njegove grudi pa sve do ispod pojasa njegovog šortsa. Progutala sam teško prisjetivši se kako je bilo dobro osjetiti te mišiće pod svojim rukama dok se on zabijao u mene. Podigla sam pogled.Njegove zelene oči su me upijale. Od svih jebenih liftova on je baš morao da uđe u moj.... Iskrivljen osmjeh mu se pojavi na usnama dok je ulazio dublje u lift, lagano koračajući prema meni.Znao je kako utiče na mene. - Drago mi da vidim da si stigla dobro. - Da....- pročistila sam grlo . Uh,morala sam nekako da se saberem. - Da, jesam , hvala. - Odlično- odvratio je očiju i dalje prikovanih za moje. Vrata ponovo počeše da se zatvaraju i jedan gospodin krenu da uđe.Colton skloni pogled sa mene koraknuvši prema njemu.


Podstaknuta - Žao mi je ovaj lift je zauzet. Otvorila sam usta da mu odbrusim ali nisam stigla, vrata su se zatvorila a gospodin je ostao vani. Colton se okrenu prema meni sa opasnim sjajem u očima i napetog tijela. - Nemoj počinjati Rylee....- zarežao je na mene ušutkujući me. Bio je sve bliže i bliže. Grudi su mu se ubrzano dizale i spuštale, nisam znala da li je to zbog njegovog vježbanja ili zato što smo ovako blizu. Biti blizu njega u ovako malom prostoru bilo je nemoguće...vatra je tinjala.... - Ovo završava upravo ovdje , upravo sada. Prišao mi je još jedan korak bliže čvrsto stisnute vilice dok je očima polako klizio niz moje tijelo u bikiniju. Osjećala sam kako me njegov pogled prži - povrijedio me je i nisam željela više ništa imati s njim - ali ,moje tijelo se jako dobro sjećalo njegovog dodira prstima, jezikom.... Naredila sam sama sebi da se trgnem , da se oduprem njegovoj magiji, da se sjetim šta mi je uradio ali bilo je prokleto teško kad je ovakav stajao samo koji sentimetar udaljen od mene. Ovu želju koja je počela da raste u mom stomaku može samo on da zadovolji. - Sad nije dobar trenutak Coltone. Kratko se nasmijao ali oči su mu i dalje bile ozbiljne. Zakoračio je prema meni , ja sam se odmakla još jedan korak i našla se priljubljena uz lift.... Stavio je obe ruke oko moje glavu naginjući se prema meni. - Pa bolje ti je da stvoriš treutak Rylee jer stvarno me nije briga imaš li tren ili ne.Ovo završava ovde i sada.Nema rasprave. Disanje mi je postalo isprekidano, moje tijelo me izdavalo.Vrelina koja je izbijala iz njegovog tijela zahvatila je i moje. Usne su mu bile udaljne od mojih milimetar.Sve što sam trebala je da se samo malo nagnem napred da ih osjetim, da ga probam. Tad mi sjevnulo kroz glavu da on to baš i hoće, hoće da me podsjeti na ono što je bilo i kako je bilo između nas tako da zaboravim i oprostim ono što mi je uradio.Pogrešno je mislio. Željela sam ga - Bog sam zna koliko - ali ne po njegovim pravilima, ne sa lažima između nas , ne dok je njegova prevara još uvjek trovala moje srce. Sad smo već oboje ubrzano disali ali pogled nisam micala sa njegovog.Bila sam ponosna na sebe zbog toga.


Podstaknuta - Mislim da si zaboravila kako je dobro kad smo zajedno -

progovorio je

frustrirano.Pogađalo ga je kad je vidio da mu odoljevam. Nagnula sam glavu pogledavši ga. - Lako je zaboraviti kad Tawny otvori vrata tvoje kuće obučena u tvoju majicu Šampione.- odvratila sam sarkastično. Lift je zazvonio , stigli smo na moj sprat. Brzo sam se provukla ispod njegove ruke jureći kroz vrata lifta. Čula sam ga kad je glasno opsovao iza mene. Ali, zaboravila sam kako je brz. Koraci su mu odzvanjali iza mene dok sam se borila sa ključem sobe. Na tren sam pomislila da sam uspjela da mu umaknem ali taman kad sam htjela da zatvorim vrata njegova ruka ih je zaustavila.Nisam stigla ni da viknem a našla sam se priljubljena uz zid dok je njegovo tijelo pritiskalo moje. - Onda ću te podsjetiti.- zarežao je silovito spuštajući usne na moje. Bilo je čudesno jer bez obzira koliko sam bila povrijeđena kad smo ovako zajedno imam osjećaj kao da sam kod kuće, kao da tu pripadam. Pio me je usnama , rukama prelazio preko svakog djelića moga tijela, uzimajući me, paleći me...Izgubila sam se u njemu , njegovom dodiru, tiho je zarežao u grlu.Obmotao mi je kosu oko ruke držeći me na mjestu dok me je usnama pustošio. Osjećala sam njegov kruti kurac na svom stomaku..... Trebao mi je sekund da mi dopre do svijeti šta ja to radim. Borila sam se da se izvućem iz oblaka želje. - Ne! - promuklo sam viknula. Gurnula sam ga u grudi .- Ne mogu! Ne mogu! Ovo ništa ne riješava. Stajala sam tamo gledajući ga. Uzeo je moju ruku i stavio je sebi na grudi koje su s ubrzano dizale i spuštale. - Rylee... - Ne !- ponovo sam ga odgurnula. - Ne možeš uzeti nešto samo zato što ti to želiš i kad ti to želiš. - Dragi Bože, izluđuješ me !- promrmljao je sam za sebe. - Zašto? Zato šta sam te uhvatila? - Prvo moraš uraditi nešto pogrešno da bi bio uhvaćen- viknuo je odmičući se od mene. Ništa . Se.Jebeno.Nije.Desilo!- svaku riječ je izgovorio glasnije. - Tigrovi ne mjenjaju svoje šare Šampione. - Ti i tvoji prokleti tigrovi i patke- odbrusio je koračajući po mojoj sobi.


Podstaknuta - Ne zaboravi na magarce!- viknula sam na njega. - Prokleta tvrdoglava ženska glava! Ha, mislio je da će moći upasti mi u sobu ljubiti me da zaboravim na sve , prevario se , gadno se prevario. - Hajde, od kad poznati ženskaroš Colton Donovan može da odoli polugoloj ženi?sarkazam je kapao iz svake moje riječi dok sam mu polako prilazila. - Ko bi rekao da si toliko nesebičan ponudivši joj čak i majicu sa svojih leđa.- nasmijala sam se. , Sa tvojom prošlosti , sigurna sam da si je ponudio i sa onim s čim raspolažeš u hlačama. Oh, žao mi je - znamo da jesi jer si se ti pobrinuo da bude očigledno.Ništa se nije desilo ? Samo pljubac? I ja treba u to da povjerujem? - Da- vrisnuo je od čega sam se trznula. - Kao što sam ja trebao da povjerujem tvom opravdanju na Shanovoj zabavi.Bilo je to čisto sranje i ti to dobro znaš. - Kako se usuđuješ da ovo svališ na mene?- vrisnula sam na njega. - Zar stvarno misliš da je ovo između nas samo sex? - mirnim glasom me je upitao izazivajući me . - Oh, zar smo nešto više ?- odgovorila sam na izazov istom mirnoćom u glasu. - Da prokletstvo!- udario je šakom u zid. - Jesmo i ti to jako dobro znaš! Sad me je čisti bijes pokretao. - Pa, onda je još gore ovo što si uradio . - Šta sam to uradio Rylee? Reci mi šta sam ja to tačno uradio?- polako mi je prilazio. - Želiš da mi natrljaš još soli na ranu? Hoćeš da ja kažem ? Jebi se Coltone!- Tresla sam se od bjesa...i boli. - Ne.Samo želim da čujem iz tvojih usta šta sam to uradio. Želim da me pogledaš u oči i kažeš mi šta sam ja to uradio. Šta sam ja to uradio Rylee?- upitao me je uhvativši me za ramena. - Reci mi !- naredio je lagano me stresavši za njih. Nisam htjela da mu pružim to zadovoljstvo. Nisam htjela da ga pogledam i vidim onaj njegov jako poznati smješak na licu. - Kvak.- bilo je sve što sam rekla. - Sad se ponašaš kao dijete!- pustio me je iznervirano prolazeći rukama kroz kosu. Odmaknuo se od mene za par koraka suzbijajući bjes. - Kao dijete? - narugala sam mu se - Pazi ko mi kaže!


Podstaknuta - Ti!- procjedio je kroz zube podigavši obrve. - Kao dijete si koje nije dobilo ono što želi. Toliko si se zatvorila u toj svojoj glavi da ne shvataš da se svađaš zbog potpuno pogrešnih razloga. Gledala sam ga trenutak. Sjekli smo jedno drugo riječima a zbog čega? Očito je da ne možemo prijeći preko ovoga. Ja optužujem on poriče. - Ovo je čisto gubljenje vremena- progovorila sam tiho odmahujući glavom . Izdajnička suza pade mi na obraz. Koraknu je prema meni. Odmahnula sam glavom na njega, nisam mogla da sve pustim samo tako. Kako ga mogu i voljeti i prezirati u isto vrijeme? Kako ga mogu trebati i željeti a u isto vrijeme i zadaviti? Naslonila sam se na zid pokušavajući misliti... - Zašto je bila tamo Coltone?- gledala sam ga stoički u oči. Pitala sam a nisam htjela da znam odgovor. Oborio je pogled na sekund. Bol je prostrujala kroz mene.- Rekla sam ti da je varanje nešto preko čega ne prelazim. - Ništa se nije desilo.-

Podigao je obe ruke više glave iznervirano.Slika Tawnynih golih

nogu , bradavica koje su se ocrtavale kroz njegovu majicu bljesnu mi pred očima. - Šta treba da uradim da mi povjeruješ?- Boja njegovog glasa me iznenadila, bio je pun nevjerice. Nije mogao da vjeruje da sumljam u njega. Haddini komentari prođoše mi kroz glavu ali sam ih odgurnula. Ona nije ovde, nije vidjela ono što sam ja vidjela.Nije vidjela Tawny sa pobjedničkim osmjehom na usnama, sa kondomom kraj nogu ... - Rylee, Tawny je došla u kuću. Oboje smo bili pijani.Stvari su se izmakle kontroli. Sve se brzo dogodilo... - Dosta!-

dreknula sam na njega podižući ruku ispred sebe. Nisam htjela da čujem

detalje. - Sve što ja znam Coltone je da si me natjerao , naveo , namamio da ti se otvorim da ponovo osjećam nakon Maxa - i ja sam uradila baš ono što si tražio od mene. Vjerovala sam ti iako mi je zdrav razum govorio drugačije. Pustila sam sebi da ponovo osjećam.Sve što imam, sve što jesam dala sam tebi ...i one minute kad si se uplašio mene, nas otišao si u zagrljaj druge žene. S tim se ne mogu pomiriti.


Podstaknuta Colton se naslonio na suprotan zid gledajući me. Tuga je bila opipljiva između nas. Vidjela sam da se bori sa nečim u sebi... - Ne znam šta drugo da ti kažem Rylee... - Ne reći mi ništa i pobjeći su dvije potpuno suprotne stvari. Odgurnuo se od zida zakoračivši prema meni. Ponovo sam odmahnula glavom na njega. Ni jednom nije prihvatio moja osjećanja prema njemu. Pokušavao je da ispravim pogrešno ali ono što sam mu govorila nije razumio nije prihvatao.Ovo je previše sjebano! - Mogu da živim s tim da ne kažeš ništa, mogu da prihvatim da si se uplašio, pobjegao.Ali ti si otišao drugoj ženi. Kako da ti nakon toga vjerujem? Kako da znam da nećeš to opet uraditi? Izabrao si kad si me prevario sa Tawny. Ramena mu klonuše.U očima mu bljesnu vatra ali se i ugasi sa mojim zadnjim riječima. - Ja te trebam.- Iskrenost je izbijala iz svake riječi. - Postoji granica između želje i potrebe Coltone. I ja sam tebe trebala.- I još uvjek te trebam, ali nisam to rekla na glas. - Ali, nju si očito trebao više.Nadam se da je vrijedna toga.- Zagrcnula sam se tim zadnjim riječima. Bol me je obuzimala cijelu, očaj je upravljao sa mnom.- Mislim da je najbolje da odeš- prošaptala sam . Samo je stajao i gledao u mene molećivim zelenim očima. - Ti si napravila svoj izbor onda....- glas mu je pukao. Nisam mogla progovoriti. Tijelo mi se borilo protiv tuge , ako to kažem na glas postaće trajno - jedan dio mene je želio da progovrim i završim s tim jednom i zauvjek a druga polovina bi dala sve za još jednu šansu. Nisam imala šta da kažem , ali ipak sam progovorila. - Da, jesam .Ali samo zato što si ti to uradio za mene. - Rylee... - Moj izbor više nisi ti! Sklonila sam pogled s njegovog oborivši pogled na pod. Samo da ode, samo da ode.... Stajao je mirno ispred mene i gledao me , nisam podizala glavu. - Ovo je jebeno sranje i ti to znaš.- procjedio je kroz stisnute zube okrećući se prema vratima. - Izgleda da ipak ne voliš ono slomljeno u meni.


Podstaknuta Jecaj mi se ote iz grla. Trebala mi je sva snaga koju sam imala da ne padnem na pod. Držala sam oči na podu čekajući kad će zatvoriti vrata za sobom. One sekunde kad sam začula vrata skliznula sam na pod.Jecaji su me trgali, njegove zadnje riječi odzvanjale su mi glavom...Ja sam slomljena ne on. Očaj je prevladao.


Podstaknuta POGLAVLJE 36

Uvukla sam se u sobu da se malo odmorim prije sledećeg prijema. Sama sebi sam govorila da mi treba mali predah ali znala sam da je to zato što sam kukavica i što izbjegavam Coltona. On je bio učitiv pred drugima ali kad nikog nije bilo u blizini bio je hladan, nedokučiv. Bol mu se ogledala u očima, ali bilo je boli i u mojima....Ostavši sami pokušala sam da razgovaram s njim , da mu kažem da volim ono slomljeno u njemu ali svaki put kad bih pokušala ušutkao bi me ledenim pogledom. Dobila sam šta sam htjela , zašto mi s onda čini da polako umirem u sebi? Šta je to dođavola radim? Šta ako pravim ogromnu grešku? Stavila sam ruke preko očiju uzdišući. Colton je krenuo napred, ostavio me na miru kao što sam htjela, zašto onda nisam zadovoljna time? Zašto onda svaki put kad ga pogledam moram da progutam suze ? Sjebala sam sve. Možda sam ga trebala saslušati. Možda sam mu trebala dati šansu da objasni. Možda ako znam cijelu priču , možda će mi to pomoći da prođem kroz bol i krenem napred kad čujem sve sočne detalje o njemu i Tawny......Ali, mislim da se tih detalja i bojim najviše....a opet, šta ako nema sočnih detalja? Šta ako nisam u pravu? Šta ako je Haddie u pravu? Sranje.Stvarno sam sjebala sve. Zvuk telefona probio mi se kroz konfuzne misli. Dane mi je slao poruku u vezi Zandera. Iste sekunde sam ga nazvala. - Šta nije u redu?- upitala sam mjesto pozdrava. - Imao je lošu noć Ry.- Glasno je uzdahnuo. - Pričao je o toj noći Ry. To je bio njegov otac, i kune se da ga je vidio kroz prozor prošlu noć. Izbezumio se. Bukvalno. Ali Avery je bila s njim u sobi i kaže da na prozoru nije bilo nikoga. - Oh,Bože! - to je bilo sve što sam promucala. - Da..... Avery je napravila odličan posao s njim, čitav dan se nije odvajao od nje. - Priča li još uvjek ?- U mislima sam prošla sav njegov napredak prošli mjesec. Krenuo sa terapijom crtanja kroz crteže pričajući šta se desilo te kobne večeri, ovako nešto bi moglo da ga unazadi i sav napredak. - Ne toliko mnogo, ali Avery je snjim. Njih dvoje su se stvarno povezali. - Trebali da dođem? Mogu....-

Krivnja je počela da me izjeda.

Treba da sam sa

Zanderom sad, da ga utješim, da mu pomognem da prođe kroz ovo.... - Nemoj biti smješna Ry. Sve je pod kontrolom.Javio sam ti jer znam da voliš da znaš sve što se tiče klinaca.


Podstaknuta - Jesi siguran?- morala sam da upitam. - Narvno da jesam.- odvratio je sa sigurnošću u glasu. - Kako stoje stvari sa Adonisom? Tone li brod ili ste na nekom svom otoku u raju? Nasmijala sam se na te njegove riječi. - Pričao si sa Haddie , zar ne ?- njegovo ćutanje mi je bio odgovor.- Pomalo je ....zbunjujuće.- odvratila sam uzdušući. - Muškarci su uvjek zbunjujući , dušo. Nasmijala sam se glasno. - Ne znam Dane.....mislim, znam šta sam vidjela , nisam glupa. Ali izmešu Haddie i njenog pričanja da sam tvrdoglava i njegovog upornog poricanja , pitam se činim li grešku. Nije mi jasno kako jedan plus jedan nisu dva. Nakašljao se s druge strane slušalice. - Sranje Ry, nije sve crno i bjelo.Šta možeš da izgubiš ako ga saslušaš? Dahnula sam u slušalicu , možda sam stvarno pogriješila , možda je prekasno za priču. - Moj ponos. - Šećeru, možda bi se trebala malo jače držati za tog Adonisa a malo manje za svoj ponos. Mogla bi završiti sama sa mnogo, mnogo mačaka. Riječi su mi odzvanjale glavom .- Da....znam. - Onda, pomjeri to svoje slatko dupence i uradi nešto povodom toga. Muškarac poput njega neće čekati dovjeka bez obzira koliko si divna Ry. Sranje, možda bih ga mogao navesti da počne igrati za drugi tim. Ponovo sam prasnula u smjeh, to je bio Dane, bio je takav, uvjek je uspjavao da me nasmije. Nabrzinu sam mu zahvalila....odluka je donešena. Skinula sam se na brzinu navlačeći jedinu haljinicu koju sam imala sa sobom.

****

Dok sam popravljala šminku uspjela sam da si malo poravim samopouzdanje.Nisam bila sigurna šta ću mu reći , ali morala sam da kažem nešto. Morala sam da poravim štetu koju sam nanijela ....Vrijeme je da navučem gaće za velike djevojke. Ako uspijem da porazgovaram s njim na brzinu mogla bih da dogovorim da se kasnije vidimo i sve riješimo. Ponovo sam se pogledala u ogledalu u liftu.....izgledala sam odlično.


Podstaknuta Krenula sam prema sali za prijem , nisam trebala da prisustvujem ovo prijemu ali nije me bilo briga. Moram ovo da uradim. Ne mogu čekati. Ne mogu izbubiti više ni jednu minutu čekajući. A i stvarno mrzim mačke. Prijem je bio za dobrotvorne svrhe gdje su zvanice plaćale mnogo novca da bi mogle da se hvale da su popile piće sa slavnim Coltonom Donovanom. Sav novac je išao sirotištu St.Petersbura što je bilo jako pohvalno. Sa svakim korakom nervoza je rasla. Duboko sam udahnula. Moram da razgovaram sa Coltonom.Večeras. Ili ću da sve pokopam večeras što je bilo između nas i ono što bi moglo biti između nas ili ću ga saslušati, vjerovati mu i dati mu drugu šansu. U sebi sam ponovila riječi koje sam mu planirala reći. Prevukla sam rukom preko haljine, zamičući u separe...Stala sam ko ukopana.Našla sam se licem u lice sa jedinom osobom koju nisam htjela da sretnem. - Oh, pa nije li ovo iznenađenje- razvukla je mačkastim glasom od kojeg mi se digla kosa na glavi. Ne znam kako sam se suzdržala da je ne pljusnem po sred lica. Taman sam se spremila da joj odbrusim kad se pojavio sponzor. Pozdravio me uz kimanje glavom promrmljavši Rylee. Uzvratila sam pozdrav na sliu se nasmješivši. Nisam mogla da je napadnem ovde , pred svima , bilo bi to ravno samoubistvu. Tawny je to jako dobro znala dok mi se mačasto smješila. - Šta?- pogledala me od glave do pete. - Napokon si spremna da oprostiš Coltonu nevjere? - upitno je podigla obrve . Zloba joj je kapala iz očiju. Nije mi promaklo da je rekla - nevejre- . Stajala sam tamo gledajući je, tako mnogo stvari bi jo rekla, uradila ali ništa od toga nisam napravila. - Misliš da će se zbog tebe promjeniti , lutko? Možda bih ga trebala pitati šta ili još bolje s kim je bio ovih zadnjih dana .- Smjeh joj prsnu iz botoksiranih usana.Primakla mi se za korak. - Ni Raquel ni Cassie ni....- pokazala je na sebe - nismo se previše uzrujavale niti žalile zbog tvoje odsutnosti. Ostala sam zatečena njenim riječima a onda me je bjes savladao. - Idi dođavola Tawny.- zarežala sam primičući joj se. Cijelo tijelo mi je podrhtavalo od bjesa. Oduzela mi je nadu da ću popraviti stavri sa Coltonom smjenivši je očajem. Šta sam drugo i mogla očekivati od nje? Ona je bila ta koja mi ga je i oduzela. Završila sam .Jebeno


Podstaknuta sam završila sa svim. Baš kad sam sama sebe uvjerila da sam pogriješila - istina me pljusnula u lice. - Znaš šta Tawny? Nije me briga koja će ga imati, ali postaraću se da ga ti više nemaš.procjedila sam kroz stisnute zube. Hladno se nasmijala na te moje riječi. - Dušice, zakasnila si, moj je ostatak večeri!Namignula mi je okrećući se i odlazeći od mene. Stajala

samo tamo ,sama , nijema

izgubljena u mislima. Bio je i sa ostalim curama? Cijelo ovo vrijeme dok je pokušavao da me vrati jebao je druge? A ja sam mu vjerovala da me želi nazad, da želi da se promjeni zbog mene, za mene... Vuk je ipak izigrao crvenkapicu. Bol se pretvori u bjes.Ranije bih pobjega, sakrila se ali sad - sad sam bila žena u akciji. Bjes ću istovariti na Coltona. Nije bilo ni pravo vrijeme ni mjesto ali živo mi se fućkalo za to.Bila sam žena u akciji. Sala je bila prepuna gostiju, pogledom sam prolazila po gomili tražeći Coltona. Nije bilo teško primjetiti ga, očito mi ga je tijelo osjećalo i prije nego su ga oči vidjele. Tako sam jebeno završila sa svim ovim!!! Krenula sam preko sale osjećajuć kako mi srce u grlu lupa sa svakim novim korakom. Čula sam njegov smjeh od čega mi stomak potonu....Rulja se razilazila kako sam prilazila otvarajući mi pogled na spektakl. Colton je stajao u sred te rulje sa curama oskudno obučenim.Bio je potpuno opuštem, nije mu smetala sva ta gomila ljudi oko njega, kao da ih nije ni primjećivao. Ruke su mu bile zauzete,sa jednom je držao dvije cure uz sebe drugom praznu čašu. Ali nešto nije bilo u redu....oči su mu bile daleke...nešto je falilo u njegovom izrazu lica. Hm, možda je ovo Colton pred publikom, a možda je i pijan sudeći po broju čaša na stolu iza njega. Stajala sam podalje gledajući sav taj estrogen kako šeta ispred njega , bjes je ključao i baš kad sam krenula prema njemu podigao je svoje oči i pogledao direktno u mene. Nešto je prošlo kroz njih, nisam mogla da odredim šta. Koraknula sam napred , smješak mu iskrivi usne...Polako se saginjao prema plavuši očiju i dalje prikovanih za moje poljubivši je.Nije to bio brzi poljubac , bio je to poljubac sa jezikom. A zelene oči su i dalje gledale u moje!!!!!


Podstaknuta Mislim da mi je vilica pala na pod.Sva krv mi se sjurila u glavu. Promrmljala sam - Jebeni gade!- okrenuvši se od njega i predstave za publiku..predstave za mene. Žurila sam kroz salu dok su mi slike njega , Tawny, kondoma i plavuše sjevale kroz glavu.Koliko ih je još bilo? Bila sam puna bjesa , puna boli da nisam znala šta ću , kuda ću....Krenula sam prema sobi blizu izalaza. Histerični smjeh izbi mi sa usana. Kroz zidove je dopirala pjesma - Slow dancing in a burning room- kako prigodno. Naslonila sam se dlanovima na stol pokušavajući doći do daha, i vidjeti imali još koji izlaz da ne idem kroz salu. Slika njega kako ljubi onu plavušu tjerala me je na povraćanje.Šta ja dođavola radim ovdje? Kakva sam ja to žena postala ? Htjela sam da pređem preko svog morala zbog njega? Čula sam kako se vrata otvoraju iza mene. Podigla sam ruke brišući suze sa obraza. - Rylee... Pogledala sam ga , završila sam s njim. Koliko puta ću morati da preživim slomljeno srce, koliko puta ću morati hodati kroz vatru prije nego shvatim koliko sam glupa? - Odlazi Coltone.Ostavi me na miru. - Rylee, nisam tako mislio. Okrenula sam se prema njemu.Stajao je par koraka udaljen od mene, ruku zabijenih u džepove , očiju punih izvinjenja. Ali ne padam na to opet. - Jebi se!!! Stvarno se brzo krećeš Šampione! Definitivno zaslužuješ ovaj nadimak! Oči su mu pretraživale moje , ne znam šta je tražio, šta je mislio da će naći u njima. Spustio je pogled niz moje tijelo , zurio je u moje skupljene pesnice. Tresla sam se od bjesa. - Nije ono što misliš Rylee! - Muka mi je više od tog tvog - nije to što misliš Rylee -! - povisila sam ton. - Upravo sam te gledala kako guraš svoj jezik u grlo neke plavuše i to nije ono što mislim da jeste ? Koliko misli da sam glupa ? Počela sam se smijati. - Oh , čekaj . Mislio si da nije to što mislim sa ovom kurvicom već na sve one tvoje bivše dok si pokušavao da me vratiš nazad ? Glumio si da ti je stalo do mene, da sam ja ta koju želiš? Reci mi samo jednu stvar Šampione ,jeste li mi se dobro ismijali? Prišao mi je uhvativši me za ruku. Nisam je mogla istrgnuti iz njegovog stiska. - O. Čemu.Dođavola .Govoriš?, upitao me je tiho .- Ko.....


Podstaknuta - Raquel.Tawny. Ko još Šampione? Cassie? Jesu li ti dale ono što trebaš? Jesu li bile na koljenima ljubeći ti noge kao prave dobre djevojčice? Jesu li uzele ono što si im ponudio? Jesi mi ono cvjeće naručio između jebanja njih? Ruka mu je sve jače i jače stezala moju.Sutra ću sigurno imati modricu od njegovih prstiju. Oči su mu gorile dok me je gledao. - Hoćeš li mi objasniti.... - Ne moram ja tebi ništa objašnjavati !!!- istrgla sam ruku iz njegove. - Kad sam pomislim da sam došla ovde da pokušam da ispravim stvari između nas, da ti se izvinem što sam bila tvrdoglava, da ti kažem da ti vjerujem.- Odmahnula sam glavom poraženo okrećući se od njega.- Reci mi nešto....rekao si da to nisu tvoje kurve , ali ti Tawny daješ platu, zar ne?Upitno sam podigla obrvu. Po izgledu njegovog lica znala sam da je shvatio šta sam htjela time reći. - Ona radi za mene- odvartio je prevlačeći rukom kroz kosu. , Plaćam joj jer radi svoj posao.Ne mogu je otpustiti jer ti se ne ..... - Da, možeš!- vrisnula sam na njega.- Nije da mi se ne sviđa, ja je MRZIM! Ti si je jebao Coltone! JEBAO! Mislim da je tvoj izbor više nego jasan. - Rylee.... - Znaš šta Coltone? Muka mi je od tebe.Trebala sam vjerovati svojim instiktima od početka. Nisi ništa bolji od kurvi. Stala sam da obrišem suze.Nisam ni primjetila kad su počele da mi padaju niz obraze. Colton je i dalje stajao na mjestu gledajući me čeličnim pogledom. Kad je porogovorio glas mu je bio tih i leden. - E pa ako ću biti optužen od jedine cure za koju sam se borio - onda bih i mogao sve to uraditi. Zastala sam od nejgovih riječi.Bile su tao sarkastične, tako optužujuće.Pogledala sam ga pravo u oči dok su mi nejgove riječi polako dopirale do mozga u punom značenju. Sve mi je ponovo postalo maglovito, zbunjujuće....Ovo je prvi put da nije zanijekao da je spavao s njom.Nije priznao ali nije ni zanijekao. Borila sam se za dah dok me je bol sjeckala.....Pokušala sam da razmišljam kako dalje, ali on je nastavljao pričati. Sa svakom njegovom riječi srce se kidalo na komadiće. - Ovako se ja nosim sa boli Rylee. Nisam ponosan na to , ali uvjek sam koristio žene da otupim bol. Izgubim se u njima , zaboravljajući na sve.


Podstaknuta Spustio je glavu dok sam se ja trudila da shvatim ovo što mi je govorio. Ovo što mi je upravo rekao podsjetilo me na njegov komentar prije par sedmica kad smo prvi put spavali zajedno - da bi svojim teretom napunio avion 747...Ali zašto? Da to nije samo izgovor playboya da prikrije svoje laži? Da dobije ono što želi?Mogu i volim ono slomljeno u njemu ali ne mogu da živim s lažima. - Neki dan si mi rekla da je između nas gotovo.Prvi ću priznati da sam sjebao stvar , nosim se s tim najbolje što znam. Gledla sam ga , oči su mu bile pune patnje, glas mu je bio okljevajući i pun srama.Jel ovo ono što ja želim? Muškarca koji će svaki put kad se posvađamo ili ako se uplaši osjćaja otići nekoj drugoj ženi? Pobejći drugoj ženi da mu pomogne da se nosi sa boli? Rekla sam mu da ga volim. Nisam mu rekla da hoću da se udam za njega i budem majka njegove djece za ime Božje. - Znači , govorš mi da sam ti jako bitna , tako da kad jebeš neku drugu curu zaboravljaš na mene? Da svaki put kad postane grbavo između nas ti ćeš otići Tawny ili nekoj drugoj? Stvarno radiš na vezi.- Pokušao je da me prekine ali podigla sam ruku zaustavivši ga. Coltone... - uzdahnula sam - očito je bila greška što sam došla večeras da porazgovaram s tobom.Ti što više pričaš meni postaje sve jasnije da te nimalo ne poznajem. - Poznaješ me bolje od bilo koga drugog!- dreknuo je na mene prilazeći mi. - Nikad nisam morao nekome da objašnjavam svoje postupke...nisam dobar u tome. - Možeš to ponovo reći- odvratila sam mu ironično. - Idemo odavde da porazgovaramo. - Coltone!- zavodnički ženski glas pozvao ga je sa vrata. Tijelo mi se ukoči a Coltonovo lice problijedi. - Napolje!- zarežao je na nju kroz stisnute zube. Duboko sam uzdahnula. -

Pričanje je precjenjeno.Uostalom, našao si u kome ćeš

večeras otupitit bol.- Pokazala sam glavom prema vratima.- I znaš šta? Mislim da je vrijeme da i ja to uradim.- Slegnula sam ramenima.- Mislim da ću potražiti sebi muškarca za večeras da vidim da li je istina to što kažeš. - Ne!- bol mu se pojavi na licu.Na sekun sam se pokolebala , ali više me nije bilo briga...nisam osjećala ništa , bila sam tupa. - Zašto ne ? Što je dobro za tebe , dobro je i za mene .- Samo je stajao i gledao u mene.Krenula sam prema vratima još jednom ga pogledavši. - Uživaj u zabavi Šampione!


Podstaknuta POGLAVLJE 37

Hodala sam naokola činilo mi se čitavu vječnost. Sunce je zalazilo za okean , tama se navlačila preko svjetlosti, tama koja j obavijala polako i moje srce. Tuga je postala moj stalni pratilac, ništa novo za mene, tako mi je bilo zadnjih godina ali ovaj put je ipak bilo malo teže, dopustila sam sebi da vejrujem u sebe , da vjerujem u Coltona, da vjerujem da kad mu dođem i sve iskreno kažem da će to prihvatiti i da ćemo nekako nastaviti.Nikad nisam ni pomislila da će igrati glupu igru samo da me povrijedi još više i još jače. Ponavljala sam njegove riječi izniva i iznova u glavi, njegovo priznanje da koristi žene da ublaži svoju bol....s jedne strane sam ga razumjela ali sa druge strane mi je to dokazivalo da ništa nisam znala o njegovoj prošlosti, o onome šta ga čini osobom kakva jeste. Poricao je ili je možda navikao da tako riješava stvari, nije shvatao da su mu te izjave i ta izvinjenja kao i njegovi postupci bili potpuno neoprostivi. Sjela sam na klupu u bašti hotela kad mi je telefon zazvonio. Pogledala sam ko zove nesigurna da li da se javim...javiću se ovo je možda jedina osoba koja će mi pomoći da posložim neke stvari u glavi. - Hej Hadd- pokušala sam da zvučim opušteno. - Šta se desilo?- Glas joj je bio ozbiljan, izgleda da je nisam uspjela prevariti. Suze su se pojavile u potocima dok sam joj pričala događaje od prošle noći. - Ovo je najveće sranje koje sam do sad čula- odvratila je. Šta? - Kako to misliš? - Pa, prvo Tawny, ona je jedna ljubomorna kučka koja te pokušala otjerati od njega i uspjela je u tome! - Kako god....- izduvala sam nos potpuno ignorišući Haddien komentar. - Ozbiljno Ry.... Ona je kučka No 1 . Ako ga ne može ona imati navešće njegovu curu da posumlja u njegovu vjernost , tako ga ni ona neće imati. Nisam ponosna na sebe , ali i ja sam to jednom uradila. - Stvarno?- Mozak je polako počeo da prihvata i shvata šta mi pokušava reći. - Rylee za tako pametnu curu ponekad si stvarno glupa. - Hvala na komplimentu Had. - Izvini ali to je istina.Toliko si izgubljena u toj svojoj glavi da ne vidiš ono što ti je ispred nosa. Da Colton želi da jebe naokolo zašto bi te neprekidno proganjao? Momak je dobro


Podstaknuta zagrizao Ry.Tawny je samo kučka koja mu je služila jedno vrijeme.Nadam se da će dobiti šta zaslužuje i to vrlo brzo. Kad je postalo ovako komplikovano biti s nekim u vezi ? Kad je taj neko vrijedan borbe , sama sebi sam odgovorila.Haddiene riječi su mi postajale sve jasnije. - Čujem šta mi govoriš, ali šta s onim od sinoć? Poljubcem....prevario me.- Ne znam kako sam to uspjela izgovoriti koliko mi je grlo bilo stegnuto. - Da li je ?- upitala me je paleći bjes u meni. - Jebeni Kriste Haddie! Ni malo mi ne pomažeš.- Uhvatila sam se za glavu zatvarajući oči. - Nisam na tvom mjestu Ry.Ne mogu ti reći šta da uradiš - šta da osjećaš , sve što ti ja mogu reći je da slušaš svoje instikte.- uzdahnula je s druge strane. - Žene su osvetoljubive kučke a muškarci su zbunjujuća kopilad - ti samo moraš izabrati kome od to dvoje više vjeruješ. - Jebi ga !- I opet sam bila na početku. - Volim te Ry. - Volim te Had. Ustala sam sa klupe u još jednu šetnju razmišljajući o Haddienim riječima i savjetima. Lutala sam naokolo bježeći od sebe i svojih misli ali bezuspješno. Našla sam se pred barom na plaži , sjela sam za šank.Nije bilo gostiju , ali nije bilo ni tiho , odgovaralo je mojim mislima koje su sad vrištale u mojoj glavi. Tek kad sam sjela primjetila sam koliko me noge bole od šetnje u potpeticama.Podigla sam pogled na sat, dva sata sam lutala okolo .... Naručila sam piće uzimajući veliki gutljaj.Pogled mi odluta do televizora koji je stajao u ćošku preko puta mene.Naravno, na programu je bila emisija o trci koja će biti održana sutra .Na moju nesreću spikeri su pričali o Coltonu i njegovoj uspješnoj prošloj godini. Nisam ga mogla izbjeći gdje god da otišla...Nagnula sam se napred ne bi li bolje čula o čemu govore. - Pa ,Leigh, čini se da je Donovan zapalio stazu ove sedmice. Jedva je zagrijao motor kad je krenuo na stazu. - Očito je radio na svojim vješinama van sezone jer ovo što nam je pokazao je stvarno bio spektakl. Pitam se da nije možda previše naglo krenuo, s obzirom da je trka sutra. Čini mi se da previše riskira.- drugi spiker je dopunio prvog.- Vozio je kao da su mu svi đavoli svjeta za petama. - Ako i sutra bude vozio kao i danas potući će rekord staze.


Podstaknuta Na ekranu se pojaviše naslovi sa Coltonom na njima. Ludacris - the rest of my lifesvirao je u pozadini dok su prikazivali snimak Coltonove današnje vožnje. Protresla sam glavom, pjesma je odgovarala , bolju nisu mogli staviti. Teško sam uzdahnula uzimajući još jedan gutljaj sklanjajući pogled sa televizora. - Težak dan? Polako sam se okrenula prema muškom glasu s moje lijeve strane. Nisam bila raspoložena za društvo , ali kad sam pogledala u tople smeđe oči , znala sam da ne mogu biti ne ljubazna. - Tako nešto.- promrmljala sam ponovo uzimajući čašu sa pićem. Samo neka me ostavi na miru.Popila sam sve jednim gutljajem. - Još jedno - rekla sam konobarici kad je prolazila pored mene. - Ja ću- odvrati muškarac do mene. Ponovo sam ga pogledala. - To stvarno nije potrebno. - Molim te .- odvratio je pružajući konobarici svoju karticu. Pogledala sam ga malo bolje, bio je zgodan muškarac ali ono što me je najviše privlačilo su njegove oči.Bile su pune ljubaznosti. - Hvala ti- odvratila sam. - Parker- rekao je pružajući ruku. - Rylee- odvratila sam pozdravljajući se s njim. - Posao ili zadovoljstvo? Nasmijala sam se .- Posao. Ti? - Pomalo oboje. Radujem se sutrašnjoj utrci. - Hmmm- bio je moj odgovor. Spustila sam pogled do svog pića. Znala sam da sam neljubazna ali nisam bila raspoložena za pristojne i prazne razgovore sa nekim ko možda želi nešto više od pića. - Žao mi je- izvinula sam se - nisam baš neko društvo danas. - Sve je u redu - odvratio je mirno. - Ko god da je u pitanju , srećković je. Ponovo sam ga pogledala. - Tako je očigledno? - Bio sam na tvom mjestu- nasmijao se uzimajući gutljaj piva. - Ono što hoću reći je da je taj muškarac idiot kad je voljan da te pusti od sebe bez borbe. - Hvala ti.- nasmješila sam se na njegove riječi. - Opa! To je bio osmjeh- zezao me - i to divan osmjeh.


Podstaknuta Obrazi mi se zacrveniše.Navila sam iz čaše tražeći hrabrosti u alkoholu. Pričali smo o svemu i ničemu, dan se smjenjivao u noć....Parker mi se približio kad je gužva postala veće i buka jača.Bilo je lako s njim pričati , bilo mi je jasno da smo se sreli na nekom drugom mjestu i u neko drugo vrijeme da bih uživala u njegovj pažnji, ali moje srce je bilo zauzeto , nepristupačno. Nakon nekoliko popijenih pića malo sam se opustila , ne dovoljno da otupim bol ali dovoljno da se malo opustim. Pažnju mi privuće glasan smjeh.Pogledala sam u pravcu smjeha i pravo u Coltonove oči. Ostala sam bez daha. Gledali smo se koji sekund prije nego je pogledao smrkuto u Parkera.Nagnuo se napred ne bi li me čuo od buke. Beckett i Sammy nešto su vikali , odmakla sam se od Parkera kad sam začula Coltona kako je zarežao.Prešla sam pogledom po gomili ...Beckett je stajao sad ispred Coltona sa rukama na njegovim grudima dok je Sammy s leđa stavio ruke na njegova ramena. Oči su mu bušile rupe po mom tijelu a vilica se stiskala od bjesa,čini mi se da sam mogla čuti kako mu zubi škripe. Vratila sam pogled na Parkra, nije mogao vidjeti ništa sa svog mjesta gdje je sjedio ali je mogao čuti.Pogledao me odmahujući glavom. - Pusti me da pogodim - rekao je sa osmjehom- došao je da se bori za tebe. - Tako nešto- promrmljala sam. Začula sam još vike , gosti su počeli da obraćaju pažnju na gužvu koju je Colton pravio. Čula sam kako Beckett viče - Ne, imaš svoje prioritete Drvo!- ali Colton se oteo stisku i krenuo kroz gomilu prema meni. Parker pogleda u gomilu pa kad je vidio ko je krenuo na ubilačku misiju prema meni uzdahnuo je . - To je taj muškarac?-

Upitao je pomalo i sa strahom i divljenjem. - Colton jebeni

Donovan?!Kriste ja sam mrtav. Ustala sam sa stolice i stala ispred njega. - Ne brini ništa mogu se nositi s njim- odvratila sam mu sigurno , ali kad sam pogledala u Coltonove bjesne oči više nisam bila tako sigurna. Pića koja sam popila davala su mi hrabrosti , bila sam ushićena njegovim ponašanjem bez obzira na sve što se izdešavalo između nas zadnjih par dana. Gledala sam ga u lice, bilo je tu još nečega sem bjesa. Izraz u očima mi je govorio da mu je bilo dosta svega, pogled mu je govorio da će doći do mene, prebaciti me preko ramena i odnijeti negdje gdje će mi se opet uvući pod kožu.


Podstaknuta Dok sam ga gledala kako mi prilazi tako bjesan želja u meni je rasla, proklet bio , svaki dio mog tjela je drhtao od želje za njim. Stao je ispred mene gledajući me sad hladnim proračunatim zelenim očima.Mozak mi je vodio borbu sa tjelom gurajuži želju u stranu. - Šta pokušavaš da izvedeš Rylee?- zarežao je tiho ali ipak mislim da ga je pola bara čulo. Osjetila sam kako se Parker pored mene promeškoljio. Bez gledanja pružila sam ruku i potapšala ga po koljenu poručujući mu tako da je sve u redu. - Šta je tebe to briga? - odgovorila sam drsko,Alkohol mi je davao hrabrosti koje inače ne bi imala. Bila sam spreman da me uhvati za ruku tako da kad je krenuo da me zgrabi ja sam je izmakla prije nego me dohvatio. Zurili smo jedno u drugo puni bjesa. Vidjela sam krajičkom oka kako nam i Beckett i Sammy prilaze. - Ne volim igrice Rylee.Neću te ponovo pitati. - Ti ne voliš igrice? - nasmijala sam se podrugljivo.- A u redu je kad ih ti igraš? Nagnuo se napred sentimetar od mog lica , dah mu je bazdio na alkohol mješajući se sa mojim. - Zašto ne kažeš svom malom dečkiću da podvije rep i ode prije nego stvari izmaknu kontroli? Znala sam da smo oboje popili i da bi trebali prestati sa ovim sranjem prije nego uradimo i kažemo ono zbog čega ćemo se kasnije kajati, ali ludost je pobjedila.Gurnula sam ga u grudi što sam jače mogla na šta me je on uhvatio za ruke privukavši me sebi. - Ti.Arogantni.Egomanijače!- viknula sam na njega. Pala sam mu na grudi privlačeći tako još više pažnje gostiju.Grudi su nam se ubrzano dizale i spuštale od bjesa. - Šta pokušavaš da dokažeš?- procjedio je kroz stisnute zube. - Provjeravam tvoju teoriju- slagala sam ga . - Moju teoriju? - Da- nasmijala sam se. - Da kad se izgubiš u nekome pomaže ti da zaboraviš na bol. - I kako ti ide s tim?- upitao je. - Nisam još sigurna.- Slegnula sam ramenima hvatajući Parkera za ruku. Znala sam da ga ne trebam dalje uvlačiti između nas ali nisam si mogla pomoći,Colton me činio ludom, zbog njega sam radila lude stvari. - Reći ću ti ujutro.- odvratila sam prolazeći kraj njega.


Podstaknuta - Ne odlazi od mene Rylee!!! - Izgubio si pravo da mi kažeš šta mogu ili ne mogu one sekunde kad si spavao s njomzarežala sam na njega.- A i rekao si da voliš moju guzicu...uživaj u pogledu dok budem odlazila od tebe. U djeliću sekunde desilo se toliko mnogo....Colton se bacio na Parkera odvlačeći ga od mene ,pogledom sam ih pratila , vidjela sam kako je Colton potegao rukom da ga udari .Krenula sam da se umješam ali Sammy je stigao prvi obmotavši ruke oko Coltona sprečavajući udarac. Počela sam da urlam na Coltona bacajući na njega sve što mi je došlo pod ruku ...ruke se sklopiše oko mene .Bio je to Beckett, dreknuo mi je nešto upozoravajući me pogledom. Tako su nas izveli iz bara.


Podstaknuta POGLAVLJE 38

Dok smo stigli do lifta adrenalin je počeo da popušta, sad sam samo osjećala alkohol u svom stomaku. Cijelim tijelom počla sam da drhtim, sve što se izdešavalo počelo je da se odrazuje na mene. Postala sam ludača, nisam mogla više da se prepoznam, čak sam umejšala i nevinog čovjeka u sranje između mene i Coltona.Imala sam utisak kao da sam glavna uloga neke serije ... Koljena su mi popuštala - imala sam Coltona - nisam imala Coltona - željela sam Coltona - nisam ga željela...sve mi je to postajalo malo previše. - A ne nećeš - progovori Becks čvršće me hvatajući oko struka. Polako sam krenula sa njim dok me je vodio prema sobi. Bila sam tupa, obamrla...Pogledala sam ga sa strane.Becks je odmahivao glavom mrmljajući nešto sebi u bradu. - Isuse Hriste , ženo , jel namjerno guraš Coltona preko ivice? Ako je tako mogu ti reći da si prokleto dobro uspjela u tome! Pružio je ruku prema meni dok sam ja tražila ključ od sobe po torbici.Zgrabio mi ga je iz ruke otključavajući sobu lagano me gurajući u nju. Odmah sam pošla prema koferu ubacujući u njega sve što mi je bilo pod rukom . Suze su mi tekle potocima niz obraze. - Uhhh.Nema šanse! Nemoj da si se usudila Rylee!- Becks dreknu iza mene kad je vidio šta radim.Pravila sam se da ga ne čujem , i dalje sam letjela sobom ubacivajući u kofer svoje stvari. Becks je nastavio da urla ali nisam ga čula nisam razumjela šta mi je govorio. Poskočila sam kad sam osjetila njegove ruke oko sebe.Zgrabio me s leđa sputavajući me u pokušaju bjegstva. Mrmljao mi je neke rijči na uho smirujući me, tješeći me , nije pomagalo , suze su lile i lile niz obraze. - Mislio sam da pokušavate da riješite to između vas .Da ste riješili.Oboje ste jebeno jedni kad ste razdvojeni. - I isto smo jadni kad smo zajedno - prošaptala sam . Odmahnula sam glavom tjerajući novu poplavu suza iz očiju. - On mora da bude skoncentrisan Becks . Ja sam...ovo....ovo je smetnja koja mu sad ne treba. - Ovo je jebeno genijalna izjava ...ali šta to znači Rylee?


Podstaknuta Obrisala sam zalutalu suzu sa obraza. - Ne znam....imam osjećaj kao da više ništa ne znam. Treba mi malo prostora da razmislim i neke stvari posložim u svojoj glavi.- I onda? Spakovaćeš se i otići a nećeš mu ni reći? Iskrašćeš se?- Sad je on nervozno hodao sobom.- Jer to je mnogo bolja odluka jel da? - Beckette .....ne mogu ....jednostavno ne mogu...- promrmljala sam.Uhvatila sam kofer ali Beckett mi ga je oteo iz ruke. - Nemoj da si se usudila Rylee! Nemoj da si se jebeno usudila!- viknuo je na mene sad u bjesu . - Želiš da ga ostaviš? - Becks.... - Ništa Beckse....Nekom drugom prilikom bi rekao da si i ti jebena kukavica isto kao i on...oboje ste toliko tvrdoglavi da ne vidite dalje od tih vaših nosova.Nisi još rasčistila svoja sranja? Shvatam to.Stvarno .-

Glasno je uzdahnuo puštajući kofer da padne na pod

odmičući se par koraka od mene. - Ali ....- ponovo se vrati na korak od mene - ako odeš odavde Rylee, ti si ta koja će sjebati moj tim , mog vozača , mog najboljeg prijatelja.Zato stisni zube i pretvaraj se ,bar dok ne počne trka. To je sve što tražim od tebe.Toliko mi duguješ Rylee.- Glas mu je ponovo bio miran, kontrolisan.- Ako ne uradiš ovo Rylee, neka mi Bog pomogne , ako mu se nešto desi ....ide tebi na dušu ! Teško sam progutala gledajući ga otvorenih usta. - Slušaj , znam da je tebi ovako lakše ...lakše ti je da odeš ovako ....ali ako ga voliš - ako si ga ikad voljela , uradićeš ovo za mene. Ako odeš sad, to je opasno....Ne mogu imati Coltona na stazi dok juri dvjesta kilometara na sat dok mu je glava fokusirana na vas dvoje . A ja sve što sam mogla je da stojim i da ga gledam suznim očima.Boljelo me je , ali bio je u pravu .Samo još da nadjem snage da se pretvaram da me nije briga , da ne utiče na mene sam pogled na njega. Trgali smo jedno drugo na komade, namjerno otvarali stare i nove rane ....Zajecala sam od bola .Mrzila sam ovu ženu koja sam postala, mrzila sam Coltona ....samo sam ponovo htjela biti tupa za sve iako je stvarno bilo divno osjećati opet. Ali ako ne mogu imati njega - ako ne mogu imati svog predivnog oštećenog muškarca - onda ću radije biti tupa nego da živim sa nemogućim bolom. Histerija je bila na pomolu .Beckett me pogleda napokon shvativši koliko volim Coltona.


Podstaknuta - Jebemu mu sve! - prišao mi je uhvativši me za ruke i poveo me prema krevetu da sjednem.- Sjedni!- naredio mi je . Sjeo je na pod ispred mene spustivši svoje ruke na moja koljena čvrsto me gledajući u oči. - Sjebao je stvari , zar ne ?- Ja sam samo kimnula glavom . - Ti ga i dalje voliš jel tako? Napela sam se od tog pitanja. Odgovor mi je zvonio u glavi - volim ga , voljela sam ga, voljeću ga ali to će mi donijeti samo patnju - ljubav nije dovoljna.... - Beckette......ne mogu ovo više raditi sebi.- spustila sam glavu udišući kroz nos smirujući se polako. - Sjećaš se kad sam ti rekao da će te Colton gurati od sebe samo da dokaže svoje stajalište? - Kimnula sam glavom slušajući ga , ali sve što sam željela je da ode i ostavi me samu, da pokupim svoj kofer i krenem prema aerodromu .... da se naviknem na život bez Coltona. Na samu pomisao grlo mi se steglo.Toliko o tuposti.... Becks me stegnu za koljeno. - To je ono što radi upravo sada. Moraš da sve izbrišeš iz svoje glave Ry. Izbaci sve svoje pretpostavke i sumnje i misli svojim srcem , može? - Ne mogu to više Becks.... - Samo me saslušaj Ry.Ako ga stvarno voliš , onda ćeš nastaviti da udaraš po tim jebenim gvozdenim vratima iza kojih je sakrio srce.Ako ti je toliko vrijedan nastavićeš da lupaš i udaraš .- Odmahnuo je glavom gledajući me. - Mislim da si jedina ti sposobna da to uradiš, da ga otvoriš.- Gledala sam ga otvorenih usana zapanjena njegoovim riječima.Rekao sam ti, ti si njegov život . Gutala sam njegove riječi, pokušavala da ih razumijem.....Jesam li ja njegov život? Mogu li ja biti njegov život? I zašto mi Beckett govori da se otarasim svih pretpostavki i sumnji? - To nije tačno. Ljubav ne riješava .... Prekinulo me je kucanje na vratima. Krenula sam da ustanem ali Becks mi je pokazao rukom da sjednem nazad dok je on krenuo da ih otvori. Otvorivši vrata vidjela sam Sammya koji je gurnuo Coltona u sobu a Beckett ih je brzo zatvorio. Bez obzira na sve što mi je Beckett rekao sam pogled na Coltona bio je dovoljan da se bjes vrati svom snagom.Skočila sam sa krveta u sekundi . - A ne ! Nema šanse! Miči ovog egoističnog manijaka iz moje sobe! - dreknula sam na Becketta.


Podstaknuta - Jebem mu sve Becks! Šta je ovo sad?- Sad je on urlao zbunjenim glasom. Skrenu pogledom na moj spakovani kofer. - Hvala Bogu. Nemoj da te vrata udare po guzici kad budeš izlazila dušice! Koraknula sam prema njemu ispunjena bjesom i bolom. Bila sam spremna eksplodirati. - Ovo završava sad i ovde ! - Becksov glas je bio jači i od mog i Coltonovog. Grmio je sobom, oboje smo stali u sred svoje tirade gledajući ga zapanjeno. - Nije me briga ako vas moram zaključati u ovu jebenu sobu , ali vas dvoje ćete sjesti i rješiti svoja sranja.Dok sve ne rasčistite ne izlazite iz sobe, jel vam jasno?- Oboje smo viknuli u glas na te njegove riječi ali Becks je i ovaj put bio glasniji. - Da li vam je jasno !!!?? - Nema šnase Becks! Ne ostajem ni sekunde duže u sobi sa ovim šupkom! - Šupkom? - Colton se okrenu prema meni unoseći mi se u lice. - Da šupkom!- zarežala sam na njega. - Želiš da pričamo o šupcima ? Reci mi ko je izveo predstavu u baru sa onim dječakom? Mislim da tebi ta titula bolje stoji, dušice. - Dječakom ? Svaka čast , jer sigurno je piće što sam popila s njim puno gore nego tvoje ponašanje sa kurvicama , zar ne ?- Gurnula sam ga u grudi , bjes mi je davao snege da ga bar malo odgurnem od sebe. Odmaknuo se od mene nervozno krećući šetkati po sobi. Bacio je pogled na Becksa gurajući obe ruke u kosu. - Jebeno me izluđuje !- viknuo je na njega. - Ti sasvim sigurno znaš - jebeno - znači , pogotovo kad sam te vidjela kako si jebao Tawny - vrisnula sam na njega. Glup izraz lica pojavi se na Becksovom licu . - Št...šta?- zamucao je. - Šta ? Nije ti rekao?- Sad sam se fokusirala na Becksa dok su mi slike polugole Tawny sijevale kroz glavu . - Tom šupku kraj tebe sam rekla da ga volim. Pobjegao je što je brže mogao.Kad sam se pojavila u njegovoj kući par dana kasnije Tawny mi je otvorila vrata.U njegovoj majici. Samo u njegovoj majici.- I dalje sam gledala u Becksa, nisam se mogla natjerati da pogledam Coltona. - Ni on nije imao više odjeće na sebi. Rekao mi je da se ništa nije dogodilo . Ali u to je pomalo teško povjerovati sa njegovom čuvenom reputacijom i kondomom u džepu.


Podstaknuta Htjela sam da mu pokažem kakav mu je šupak prijatelj, kao da on to već nije znao ali ipak....Ali ono što sam vidjela na njegovom licu bila je zbunjnost.Okrenuo se prema Coltonu. - Zajebavaš me? Sad sam ja bila zbunjena. - Šta? Colton zareža. - Mani se toga Beckse. - Šta radiš čovječe? Jebote! - Upozoravam te Beckette. Ne uplići se u ovo!- Sad mu se unio u lice. - Kad počneš

da ugrožavaš moj tim i sutrašnju trku imam svako pravo da se

umješam....- zavrtio je glavom na Coltona. - Reci joj!- viknu mu u lice! - Da mi kaže šta?- sad sam ja urlala na obojicu. I oni i njihov muški kod nek idu dođavola. - Beckette, rekao njoj a rekao jebenom zidu , isto je ! Ništa neće pomoći i ako joj kažem. Čula sam šta je izgovorio ali riječi mi nisu dopirale do mozga, bila sam previše fokusirana na Becksa i na njegovu reakciju. - Ona je u pravu ! Stvarno si šupak!- Pogledao ga je sa nevjericom u očima. - Nećeš joj reći ? Dobro ! Ja ću joj reći! U trenu se našao priljubljen uza zid dok ga je Colton držao za prsa vilice čvrsto stisnute. - Rekao sam da se ne mješaš Becks! Zurili su jedan drugom u oči sve dok Becks napokon nije podigao ruku i odgurnuo Coltona. - Onda jebem mu se , riješi ovo Coltone! Riješi ovo!- dreknuo je na izlazu iz sobe tresnuvši vratima. Colton krenu koračati sobom izbacujući psovku za psovkom, kletvu za kletvom. Nije podizao glave da me pogleda. - O čemu je to pričao ?- Ignorisao je i mene i moje pitanje i dalje koračajući sobom. Prokletstvo Coltone! - stala sam ispred njega. - Šta je to što ne želiš da znam ? Mirnoća u mom glasu ga je zaustvila mada je i dalje držao oborenu glavu a pesnice su mu i dalje bile stisnute. Polako je podigao glavu pogledavši me bjesnim očima. - Stvarno želiš da znaš?- urliknuo je na mene. - Stvarno želiš Rylee?


Podstaknuta Nisam uzmicala od njega čvsrto ga gledajući u oči. - Reci mi.- Strah mi je puzao kičmom , bojala sam se šta će reći. - Zar si tolika kukavica Coltone? Nećeš priznati ? Moram to da čujem iz tvojih usta tako da te mogu ostaviti i nastaviti sa svojim jebenim životom. Nisam mogla disati dok sam gledala u nejgove zelene oči. Čekala sam njegove riječi.... Glas mu je bio pun čelika kad je progovorio. - Jebao sam Tawny.-

Riječi su lebdjele

izmeđ nas hvatajući pun zalet zabivši mi se pravo u srce. - Ti....Ti kukavice! - zavrištala sam udarajući ga u grudi. - Ti si jedna jebena prokleta kukavica! - Kukavica?- Ni njegov glas nije bio ništa tiši od moga. - Kukavica? Šta si ti onda? Toliko si tvrdoglava da ne vidiš ono što ti je ispred nosa u zadnje tri jebene sedmice. Misliš da znaš sve a ne prepoznaješ šta je istina ni kad bi te ujela za guzicu. Ne znaš sve Rylee.Njegove riječi samo su još jače palile i bjes i bol. - Ne znam ništa ? Stvarno šampione? - Primakla sam mu se za korak. - Znaš šta znam? Znam prepoznati gada kad ga vidim.- zarežala sam. Zurili smo jedno u drugo toliko željni da jedno drugo što više povrijedimo.... - Zvali su me i gorim imenima dušice.- namignuo mi je podrugljivo primičući mi se za jedan korak. Nisam mogla da mu protumačim izraz lica. Prije nego sam i razmislila o tome šta sad, ruka mi je krenula da ga udari ali bio je brži. Uhvatio me za zglob privlačeći me sebi.Grudi su nam se priljubile dok smo otežano disali. Borila sam se s njim, migoljila ne bi li popustio stisak ali bio je jači. Uh , koliko sam ga mrzila upravo sad . Lice mu je bilo tek koji santimetar udaljen od moga, mogla sam da mu osjetim dah na svojim usnama. - Ako si završio sa mnom....ako si me se zasitio zašto mi to nisi rekao? Mogao si mi reći! Gledao me nečitljivog lica. -

Nikad se ja tebe neću zasititi.

Prije nego su mi riječi doprle do mozga osjetila sam njegove usne na svojima. Trebao mi je sekund da reagujem...Otrgnula sam se iz njegovog stiska i poljubca. - Želiš grubo Rylee? - upitao me je . Mozak mi nije shvatao šta želi reći ali tijelo je prepoznalo i riječ i ton glasa. Reagovalo je željno. - Dobićeš grubo!


Podstaknuta Usne mu se obrušiše na moje kradući mi svaku misao iz glave. Rukama me privlačio sebi a ja sam se borila i otimla , okretala glavu ali uzalud usne su mu pratile moje. Zvuk zadovljstva čuo mu se duboko u grudima. Suzbijala sam želju prizivajući bjes i bol da se vrate, ali gad je znao kako postupati sa mojim tijelom. Bradavice mi spremno dočekaše njegove čvrste grudi dok smo jezicima istraživali usta jedno drugom. Jecaj zadovoljsta otrgnu mi se iz grla...Shvativši da se više ne borim protiv njega pustio mi je ruke koje željno dočekaše da ga dodirnu. Uhvatila sam ga za majicu privlačeći ga sebi . Rukama mi je klizio tijelom i oblinama. Dodiri su nam bili očajnički, užurbani....Bili smo potrebni jedno drugom, bili smo željni jedno drugog. Jednom rukom me držao za vrat dok je drugu spustio na moju guzicu i dalje me ljubeći opsesivno, kao da se bojao da ću mu nestati iz zagrljaja ako stane na sekund. Gurnuo je svoj nabrekli kurac između mojih nogu, zaječala sam od zadovoljstaosjetivši ga na svom stomaku. Gurao me prema komodi ....podigao me na nju zadignuvši mi haljinu iznad struka smjestivši mi se između bedara. Obmotala sam noge oko njegovog struka privlačeći ga tako još bliže sebi.Znala sam da je pogrešno, znala sam da ne bi trebala imati ništa više s njim pogotovo nakon priznanja da je spavao sa Tawny ali bilo mi je dosta više tog jebenog razmišljanja, bilo mi je dosta toga što ga želim a znam da nismo jedno za drugo.Mi smo potpuno suprotni svijetovi, ali bilo mi je dosta i nedostajanja njega, bila sam umorna od želje samo da mu čujem glas, umorna od potrebe za njim. Tako umorna od ljubavi za njim ...koju on nije uzvraćao. Trebala mi je ova povazanost s njim, morala sam nekako da utišam razum ....morala sam da otupim. Coltonu je uspjevalo da sexom suzbije bol morala sam i ja da pokušam. Dobrovoljno sam mu se prepustila da samo na trenutak zaboravim bol i očaj ... Izvukla sam mu majicu iz hlača povlačeći mu je preko glave, usne nam se razdvojiše na sekund, spustio mi je bretela niz ramena spuštajući mi poljubce niz vrat sve do čipkanog grudnjaka. Zajecala sam od zadovoljsta kad mi je zubima povukao jednu košaricu grudnjaka jezikom se igrajući sa bradavicom.Zabacila sam glavu uživajući u osjećaju njegovih usana i jezika zabivši mu ruke u kosu privlačeći ga još bliže sebi. Vatra mi je gorjela među nogama, posegnula sam rukama prema šlicu njegovih hlača. Zavukla sam ruke u njegove bokserice obmotavši prste oko njegovog tvrdog vrelog kurca.Pulsirao mi je u rukama. Prevlačila sam dlanom gore dolje sladeći se Coltonovim režanjem koje je dopiralo iz dubine grla. Strgao mi je gaćice jednim potezom prstom lagano


Podstaknuta klizeći po mojoj užarenoj pičkici. Kukovma sam pratila svaki njegov pokret prstom. Nabijala sam mu se na dlan besramno tražeći ono što mi samo on može dati. Vrisnula sam kad je ugurao prst u moju vrelinu pa ga izvlačeći polako van razmazujući moje sokove po pičkici. Nisam stigla ni oči da otvorim i da se požalim što je prestao ...ušao je u mene svom silinom.Oboje smo zarežali od zadovoljstva.Zidovi moje pičkice stezali su se oko njega uživajći u punoći njegovog kurca. Mišići su mu podrhtavali pod mojim prstima dok se trudio povratiti kontrolu, htjela sam ga izvan kontrole, htjela sam ga divljeg , grubog... Zavrtjela sam kukovima, zabio mi je prste u kukove držeći me na mjestu dok se iznova i iznova nabijao u mene. - Bože Rylee!- Spustio je glavu ljubeći me jezikom oponašajući pokrete kukova. Jednim pokretom podigao me je sa komode zavlačeći mi ruke pod guzicu dok smo padali na krevet. Nastavio je u istom ritmu da se nabija u mene, orgazam se približavao brzinom svjetlosti. Uhvatila sam ga za vrat ljubeći ga, pijući ga....- Nevjerovatna si!- promrmljao mi je u usne. Nisam mogla da pričam.Nisam vjerovala sebi dovoljno , nisam znala ko sam ja trenutno...Podigla sam kukove još više omogućavajući mu tako da još dublje prodre u mene...poznavao mi je tijelo , znao je šta treba da uradi da svršim. Odigao se na koljena podigavši moja stopala sebi na grudi....Oh Bože , bio je tako duboko. Pogledala sam ga u lice orošeno znojem susrećući mu gorući zeleni pogled.

Zabacila sam glavu unazad

zatvarajući oči pod navalom lave u stomaku. Primjetio je kako sam bila blizu svršavanja čvršće me uhvativši za bokove. - Sačekaj Rylee. Drži se.-

promucao je zadihano. Nabio se u mene ubrzavajući

ritam.Nisam mogla više da izdržim. - Oh,Bože! - zajecala sam raspadajući se u milion djelića. Orgazam me ostavio bez daha, bez ikakve suvisle misli . Stezala sam se oko njega i njegova kontrola je otišla dođavola. Moje ime mu je skliznulo sa usana dok se praznio u mene. Još sam dolazila do daha zatvorenih očiju kad sam osjetila kako mi spušta noga sa svojih grudi i liježe na mene držeći se na laktovima iznad mene. Rukama me je nježno uhvatio za obraze. Mogla sam da mu osjetim dah na svojim usnama- znala sam da me upija pogledom - ali ja svoje nisam kogla otvoriti. Morala sam da se držim za bjes, za bol jer bez obzira kako sex bio sjajan , to ništa ne rješava. Ovo neće izbrisati činjenicu da je otišao drugoj ženi kad sam mu rekla da ga volim, da je spavao sa Tawny....


Podstaknuta Otupila sam. Osjećala sam težinu njegovog pogleda , a ako otvorim oči suze će poteći. Čula sam mu uzdah, trudio se da shavati šta se dešava u mojoj glavi.Spustio je čelo na moje prstom me lagano milujući po obrazu. - Bože, kako si mi nedostajala Rylee- prošaptao je nježno. Bilo mi je teže da prihvatim te riječi nego činjenicu da sam se upravo pojebala s njim.Ranjivost koju sam mu čula u glasu stezala mi je dušu. - Pričaj sa mnom Ry. Dušo , molim te pričaj sa mnom.- molio me. Jedna suza mi se iskrala iz oka klizeći na jastuk. Odmahnula sam glavom i dalje žmireći. S njegove strane , ovo je bilo dovoljno da se sranja između nas riješe, ali ne i za mene. Kako da mu vjerujem? Kako da vjerujem sebi? Ova djevojka koja se upravo sexala s nekim ko joj je priznao da ju je varao - ovo nisam ja . Kako da živim u vječitom strahu da će otići ako mi te riječi opet pobjegnu iz usta....Za njega ovo je pomirenje , za mene ....zbogom. Mrzila sam sebe u ovom trenutku, mrzila sam što sam osjećala da me treba ali ja nisam trebala njega...Ne mogu izgubiti sebe, s njim sam postala luda , neurotična. Da volim ga - ali ljubav ako nije uzvraćena ....nije vrijedna borbe, bola , očaja. Poljubio me u vrh nosa, brada mi je zadrhala. - Reci mi šta se dešava u toj tvojoj glavici Rylee.- Usnama je pratio zalutalu suzu. Bio je nježan za muškarca koji se kleo da ne osjeća ništa. Spustio je usne na moje otvarajući ih špoljubcem, osjetio je da se povlačim od njega , da se zatvaram. Otvorila sam usne puštajući ga da uđe, ali to više nije bilo dovoljno, njegova želja za mnom , njegova potreba za mnom...nije mi više bila dovoljna. Prekinuo je poljubac a ja sam i dalje držala zatvorene oči. - Daj mi samo sekundu vremena- reče mi izlazeći iz mene.I tako je jedno opet postalo dvoje.Osjetila sam kako se krevet pomjera pod njim dok je ustajao, sekund kasnije čula se voda iz kupatila. Vratio se krevetu nježno me obrisavši između nogu. - Dušo, očajnički se trebam istuširati.Daj mi minutu i onda ćemo pričati , u redu? Moramo razgovarati.- Spustio je još jedan lagani poljubac na moje čelo prije nego je otišao pod tuš. Ležala sam u tišini , glave ispunjene hiljadama misli....Volim li ja ovog nevjerovatnog muškarca? Bez imalo sumnje da ali .... jesam li ja zadovoljna time što mu je stalo do mene ,


Podstaknuta da li mi je to dovoljno? Provela sam dvije godina otupljena od osjećaja - bojala sam se kako će mi biti kad ponovo počnem osjećati - i sad kad je Colton sve te osjećaje probudio u meni, mislim da ne mogu biti tupa, da dišem a da nisam živa. Mogu li biti s njim a držati osjećaje pod kontrolom? Mislim da ne mogu. Nisam sigurna da će ikada moći da prihvati činjenicu da ga volim. Pokušala sam si reći da mi možemo ovo savladati, pobjediti demone , da mu mogu oprostiti biti jaka za oboje i da će s vremenom prihvatiti moju ljubav, ali šta ako se to nikad ne desi? Večeras smo udarali oboje tamo gdje najviše boli. Iskoristili smo druge ljude da bi ponovo bili zajedno.Trgali smo jedno drugo na komade. To nije bilo dobro, nije bilo zdravo.To se ne radi nekome koga voliš ili nekome do koga ti je stalo. Riječi moje mame prođoše mi kroz glavu - kako neko ponaša prema tebi na početku veze , tako će se ponašati i dalje, a ako nije na početku dobro ,kasnije će biti samo gore. Sudeći po zadnja dvadeset i četiri sata, mi definitivno ne idemo na bolje. Oboje smo strastveni, neustrašivi kad smo zajedno. U krevetu smo eksplozivni u vezi katastrofalni. I ma kako božanski zvučalo i bilo ne možemo život provesti u krevetu. Pustila sam suze da teku, plakala sam za sobom, za tim nevjerovatnim muškarcem koji mi je tu , na dohvat ruke a opet tako daleko. Zažmurila sam razmišljajući šta je najbolje da uradim. Da odem, to je najbolje.Pokrenula sam se bez razmišljanja, iskoristila sam bol i očaj da se pokrenem, ako stanem odustaću od odlaska. Colton je u pravu. Jeste slomljen. Sad sam i ja slomljena. Jebala sam se njim - da jesam - ali to je bilo samo to ....jebanje, nije tu bilo nježnosti , ljubavi - pogotovo nakon priznanja da je spavao sa Tawny.S njom od svih žena, cura.To nisam mogla da prihvatim.ikad. Ali kad sam blizu njega , kad ga dišem - tad pristajem na sve , i na ne stvari na koje ranije nikad ne bi pristala ,ne bi pomislila. To mi nije potrebno, nije pametno. Ne mogu da dajem cijelu sebe , a da druga osoba ne pruži čak ni prst. Popravljala sam haljinu na sebi drhtavim prstima gutajući jecaje.Bacila sam pogled u ogledalo, slomljena žena me gledala u oči. Zgrabila sam kofer brišući suze sa obraza. Čula sam Coltona u kupatilu, ispalo mu je nešto u tuš kabini. - Zbogom Šampione.Volim te.- Prošaptala sam te riječi u praznu sobe.Da mu ih kažem u lice.....nikad ih neće prihvatiti.- Volim te i uvjek ću te voljeti.- Tiho sam otvorila vrata izlazeći iz sobe. Odlazila sam od njega, od sebe.Natjerala sam se da pustim kvaku, znajući , onaj


Podstaknuta čas kad je pustim iz ruke da smo nas dvoje završili.Ma koliko bila sigurna u svoju odluku, i dalje sam se raspadala u hiljade komada. Udahnula sam puštajući je, puštajući nas. Grabila sam brzim korakom prema liftu sa suzama na licu.


Podstaknuta POGLAVLJE 39

Činilo mi se da mi je trebala čitava vječnost da stignem do lifta. Silila sam se na svaki novi korak koji me odnosio od Coltona.Znala sam da će biti teško , ali nikad, ni za milijun godina nisam pomislila da će biti ovako katastrofalno, ovako teško. Vrata se otvoriše, morala sam da požurim prije nego Colton primjeti da sam otišla i krene za mnom.A opet, možda i neće krenuti za mnom. Dobio je svoju dozu sexa i možda će me sad pustiti na miru.Nije ga bilo lako razumjeti i ako ću biti iskrena sama sa sobom postala sam umorna od pokušaja da ga shvatim.Taman pomislim jedno a on uradi nešto sasvim drugo, ako sam išta naučila u vezi Coltona , to je da on njemu ne znam baš ništa.Protrljala sam lice sklanjajući suze , ali iskreno , nije me bilo briga šta će drugi pomisliti kad me vide ovakvu uplakanu. Trebalo mi je par sekundi da shavatim gdje je izlaz iz hotela . Morala sam da prođem kroz baštu pa do glavnog lobija. Bila sam obamrla dok sam grabila prema izlazu vukući kofer za sobom. Ponavljala sam u sebi da radim pravu stvar - da sam donjela ispravnu odluku - ali njegov izraz lica kad je zaronio u mene progonio me je.Ne možemo dati jedno drugom ono što nam je potrebno, kad smo zajedno samo se povrijeđujemo. Jedan korak pa drugi Thomas....To je ono što sam si uporno ponavljala. Sve dok se krećem mogla sam kontrolisati paniku i histeriju koja je ključala ispod površine. Napravila sam dvadeset koraka kroz baštu polako posustajući. -

Nisam je jebao.

Riječi su mu presjekle vazduh.Stala sam. Glava mi je govorila da nastavim ali tijelo je odbijalo poslušati. Njegove riječi su me šokirale , ali obamrlost koja me obuzela nije mi dozvoljavala da reagujem. Nije spavao sa Tawny? Zašto je onda rekao da jeste?Zašto je nastavio sa tom igrom i zadao mi toliko bola? Haddine riječi vratiše mi se u lice - nisam ga pustila da ispriča svoju stranu, bila sam previše tvrdoglava, ponosna. Stajala sam ukopana tjerajući vazduh u pluća potpuno izgubljena i nemoćna .Nisam znala šta da radim.Trebala bih od njegovih riječi osjetiti olakšanje, ali ni to nas ne može popraviti....Moram da odem ali moram i da ostanem. Voljela sam ga, mrzila sam ga , osjećala sam.... -

Nisam spavao sa Tawny Rylee.Ni sa jednom od njih- ponovio je tiho. Udarale su me

njegove riječi pravu u srce, u dušu. Nada se mješala sa tugom. Ovo smo mi uradili jedno drugom - iskasapili smo jedno drugo riječima i glupim postupcima a zašto ? - Kad sam čuo


Podstaknuta da neko kuca na vrata zgrabio sam stare farmerice koje nisam nosio mjesecima. Okreni se Ry.- Zamolio me ali nisam mogla. Zatvorila sam oči duboko dišući. -

Možemo ovo obaviti na teži ili lakši način, - glas mu je sad bio bliže - ali , uradićemo

to na moj način. Nema bježanja ovaj put Rylee.Okreni se. Polako sam se okrenula prema njemu, dah mi je zastao u grlu.Stajali smo u bašti punoj egzotičnog cvijeća sa predivnim bojama ali ja sam jedino vidjela nevjerovatnog muškarca ispred sebe. Stajao je gol do pojasa , bosih nogu dok su mu se grudi ubrzano dizale i spuštale . Krenuo je za mnom. Sa kose mu je i dalje kapa voda, bio je u žurbi kad je vidio da me nema. Teško je progutao prilazeći mi polako.Zelene oči nisu napuštale moje ni na tren.Bile su pune molbe izvinjenja....bola. -

Treba mi vremena da razmislim o svemu Coltone.- Ponudila sam jadno objašnjenje,

oboje smo to znali. -

O čemu imaš razmišljati? - Ispalio je psovku . - Mislio sam da smo...

Pogledala sam u nokte , na grudima je još imao ožiljke od njih. -

Moram da razmislim o nama....o svemu.

Prišao mi je još jedan korak. -

Pogledaj me.- nježno mi je naredio. Dugovala sam mu da objasni sve, ali sam i

strahovala da ću se izgubiti u tim zelenim dubinama njegovih očiju. Podigla sam oči do njegovih, gledao me sa očima punih brige, nevjerice , straha ....htjela sam da skrenem pogled ali nisam mogla.- Zašto? - Upitao me je tako tiho da sam ga jedva čula. U toj jednoj riječi bilo je tako mnogo rečeno , trebao mi je čitav minut da odgovorim. -

Ako smo mi stvarni Coltone....treba da smo tu jedno za drugo - da jedno drugo

činimo boljim , a sve što mi radimo je da se trgamo na komade. Povrijeđujemo jedno drugo.Sjeti šta smo večeras jedno drugom uradili, rekli.-

Nisam znala kako da mu

objasnim.- Ljudi kojima je stalo ne povrijeđuju jedni druge...to nije dobro, nije zdravo. Nadala sam se da shvata šta mu pokušavam reći. Gutao je razmišljajući šta da mi odgovori. -

Znam da smo napravili pravo sranje ali možemo mi to srediti Ry- molio me.-

Možemo srediti nas, možemo biti MI.. Zatvorila sam oči , suze opet krenuše.Sjevnu mi kroz glavu gdje smo i zašto smo ovde. -

Coltone...moraš biti koncentrisan sad ...na trku ...možemo pričati kasnije ...raspraviti


Podstaknuta o svemu , ali sad moraš biti spreman za trku.Glava ti ne smije lutati. Odmahnuo je glavom na mene. - Ti si mi važnija Rylee. -

Ne nisam.- promrmljala sam sklanjajući pogled sa njegovog. Proklete suze nisu

prestajale teći. Osjetila sam mu prste ispod svoje brade. Tražio mi je pogled. -

Ako odeš , to neće biti samo da razmisliš.Otići ćeš i nećeš se vratiti jel tako? –

Gledao me je , čekao odgovor . Bio je u pravu i on je to znao.- Zar ti ono maloprije ništa nije značilo ? Mislio sam.....- glas mu utihnu. - Zato si ovoliko uzrujana - činilo mi se da sad govori sebi.- Govoriš mi zbogom , zar ne ? Samo sam ga gledala.Bilo bi mi lakše kad bi opet krenuo da me trga riječima a ne da me uništava pogledom punim molbe i bola. -

Samo mi treba vremena da razmislim o svemu Colton.- ponovila sam.

-

Treba ti vremena da se udaljiš od mene i sebi tako olakšaš odlazak?

Zagrizla sam usnu razmišljajući o sledećim riječima. -

Ja... samo mi treba vremena, trebam da se malo udaljim od tebe i ovog sranja koje

smo napravili. Previše si u meni, kad si blizu izgubim se u tebi , ne mogu misliti ne mogu disati ...samo mi treba malo vremena da sve shvatim. Treba mi vremena da shvatim zašto smo toliko slomljeni. -

Ne Ry , ne - promuklo me je prekinuo hvatajući me rukama za obraze.- Mi nismo

slomljeni dušo...samo smo se malo povili pred životom. A to je dobro.To znači da se znamo boriti, da možemo savladati sve i ovo sranje između nas. Srce je htjelo da mi eksplodira od tih riječi, te iste riječi ja sam njemu jednom rekla , sad ih je on meni vratio.Boljelo je previše, taj pogled, ta sirova odlučnost na njegovom licu , molba u glasu .... Odmahnula sam glavom , otvorila usta da nešto kažem ali usne su bile nijeme. Nisam znala šta da mu odgovorim. -

Ima toliko mnogo stvari koje ti trebam objasniti, koje ti trebam reći ....toliko toga što

sam već trebao da ti kažem.- Očaj mu je izbijao iz svake riječi. Stavio je ruke na glavu koračajući ispred mene , očima sam ga pratila. Zgrabio me za ramena privlačeći me sebi.Ljubio me očajnički,nisam se ni snašla odmaknuo se od mene držeći me za ramena upijajući me pogledom.- Pustiću te da odeš Rylee .Pustiću te da odeš od mene i iz mog


Podstaknuta života ako je to ono što želiš , čak i ako me to ubije - ali prvo me moraš saslušati.Molim te , vrati se u sobu da ti mogu reći sve što sam trebao još davno. Duboko sam uzdahnula gledajući ga u oči, riječ ne mi je bila na vrh jezika ali nisam je mogla izgovoriti. Spustila sam pogled polako kimnuvši glavom.

****

Soba je bila mračna, jedino je mjesečina ulazila kroz prozor. Sjedili smo na krevetu , on sa laktovima naslonjenim na koljena nakrivljene glave zurio je u mene a ja sam gledala u plafon. Oboje smo pokušavali da smislimo šta ćemo reći , pokušavali da shvatimo šta nam je u glavama. Okljevajući je pružio ruku prema mojoj. Lagano me uhavatio za nju , odahnuvši od olakšanja kad se nisam odmakla. -

Zašto?- glas mi je bio promukao od plača. - Zašto si mi rekao da si spavao s njom?

-

Ja....ne znam zašto Rylee.- Prevukao je rukama kroz kosu. - Možda zato što mi nisi

dozvolila da ti objasnim, što si pomislila da je istina - možda sam te htio povrijediti koliko i ti mene ne vjerujući mi.Bila si tako sigurna da sam spavao s njom, toliko sigurna da sam iskoristio nju da zamjenim tebe i nisi htjela da me saslušaš. Isključila si me.Pobjegla si a ja nisam dobio šansu da ti objasnim šta se tačno desilo tog jebenog prokletog jutra.Nisi me puštala sebi.....dio mene je pomislio zašto da ti ne kažem da je tako kad si me ti već tako osudila. Bila sam tiha, slušajući ga, razumjela sam šta mi je govorio a opet i nisam razumjela. Sve je bilo tako sjebano.... -

Slušam te sad.- prošaptala sam .Morala sam da znam istinu. Moralo je sve biti

rasčišćeno između nas da bih mogla da odlučim kud i kako napred. -

Nisam znao koliko sam usamljen Rylee,, progovorio je drhtavim glasom.,, Koliko sam

bio izolovan i usamljen svih ovih godina sve dok ti nisi ušla u moj život. Sve dok nisam shvatio da te ne mogu nazvati, vidjeti, čuti ti glas.... -

Ali mogao si - zbunjenost mi se čula u glasu. -Ti si taj koji je pobjegao od mene...ne

ja od tebe. Ja sam bila ona koja je sjedila i čekala kraj telefona.Kako si mogao pomisliti drugačije? -

Znam, znam to. - odvrati mi nježno. - Znam.... ali ono što si mi rekla , te dve riječi


Podstaknuta pretvorile su me u nekoga u koga sam se zakleo da se više neću pretvarati. Probudila si u meni tim riječima sjećanja, demone i bez obzira koliko vremena prošlo ja ne mogu ....zašutio je , nije mogao ni da izgovori šta mu te dve riječi rade u duši. -

Šta? Zašto? - O čemu dođavola priča? Došlo mi je da zaurlam na njega ali znala

sam da sa njim moram biti strpljiva. -

Ry.....kad sam bio mali , te riječi su bile korištene protiv mene, manipulisali su sa

mnom tim riječima....povrijeđivali me njima.- Borio se za dah. Htjela sam da mu priđem i zagrlim ga ali ostala sam na mjestu. Pogledao me tužnim očima kriveći usne u osmjeh ali bio je bezuspješan pokušaj. - Previše je toga zakopano u meni , ne znam kako da ti objasnim , kažem , ne znam ni hoću li ikada moći objasniti ti sve .-

Drhtavo se nasmijao.- Što

razgovaramo sad, nikad to nisam radio , ovo s tobom je nešto više , nešto što nikad nisam imao, želio...trudim se Ry.- Očima me je molio za razumjevanje, kimnula sam mu glavom da nastavi. - Čim si mi rekla te riječi ....ponovo sam bio mali dječak, dječak koji je umirao svaki dan pomalo, dječak koji je želio da je mrtav ,koji je bio povrijeđivan svaki dan . A kad me boli , kad me ta bol stigne obično se okrenem ženama i sexu. Zadovoljstvom sakrijem bol....Slobodnom rukom stegnula sam prekrivač na krevetu . Umirala sam za tim malim dječakom koji bi radije umro nego živio u bolu , umirala sam i za ovim muškarcem kojeg su demoni prošlosti i dalje proganjali...Bojala sam se šta će mi sledeće reći. -

Obično - prošaptao je - ali ovaj put , nakon tebe, nije bilo šanse da tako nešto

uradim. Na samu pomisao neke druge žene tvoje je lice bilo jedino koje sam vidio , tvoj smjeh je bio taj koji mi je nedostajao, tebe sam želio.Ni jednu drugu.,, Okrenuo se prema meni i dalje me držeći za ruku. - Umjesto sexa, pio sam.I to mnogo.- Tužno se nasmijao. Dan prije toga....svašta se desilo....Q. je došla bjesneći na mene, rekla mi da nađem se bi druge prijatelje sem Jacka i Jima, Becks je došao sat kasnije , znao sam da ga je ona nazvala.Nije me pitao šta se desilo, znao je da mi treba društvo.Otišli smo na surfovanje....Rekao mi je da moram da rasčisitm glavu od sranja koje me opsjedaju. Mislim da je znao dase nešto desilo s nama ali nije pitao.Nakon šo smo surfovali par sati rekao sam mu da trebamo malo izaći , obići koji bar ...bilo šta što će me otupiti.- Prstima me je nježno pomazio po ruci.Pogledala sam ga, sad je on gledao u plafon. - Izašli smo a u međuvremenu Tawny je nazvala,imala je neka dokumenta koja sam morao potpisati jer nisam išao u kancelariju par dana.Rekao sam joj gdje smo i ona je došla.Potpisao sam dokumente i sledeće što znam je da smo se sve troje napili do besvjesti. Bili smo blizu moje Palisades


Podstaknuta kuće tako da nas je Sammy sve troje tamo odvezao. Čim smo prošli kroz vrata, shvatio sam da nisam tu bio još od one noći s tobom.Grace je bila , naravno - majicu koju sam bacio preko kuča bila je....- odlutao je u prošlost, pustila sam ga koju sekundu. - Majica je bila uredno složena na kauču, to je bilo prvo što sam vidio kad sam ušao, moj prvi podsjetnik na tebe.Kad sam ušao u kuhinju , tamo su bile čokoladice, stao sam za pult i krenuo ih brojati.Nisam mogao pobjeći od tebe - čak i pijan kao majka nisam mogao pobjeći od tebe. Tako sam pio još više. Tawny i Beckett su mi se pridružili. Tawny je bio neudobno u odjelu pa sam joj dobacio majicu da se presvuče.Svi smo sjedili u dnevnoj sobi i pili. Samo sam htio da te više ne želim, da te više ne trebam....nisam htio da osjećam.Ne sjećam se kasnije kako se i šta se desilo , ali znam kad sam posegnuo za pivom da me je Tawny poljubila.... Riječi su mu bile teške tonu.Stegnula sam zube zahvalna na iskrenosti ma koliko teška bila, i meni i njemu.Možda ne trebam čuti cijelu priču... Možda znati istinu i nije baš najbolje riješenje. -

Jesi li joj uzvratio poljubac? - Nisam bila ni svjesna da sam to izgovorila na glas.

Ruka mu se stegnu oko moje.Znala sam šta će mi odgovoriti. Čula sam ga kad je teško progutao prije nego je odgovorio. -

Da...- nakašljao se - na početku.- Zašutio je. - Da vratio sam joj poljubac Rylee.Bio

sam povrijeđen a alkohol mi nije pomagao da otupim, pa kad me je poljubila riješio sam da se vratim isprobanoj metodi....- Dah mi je postao isprekidan dok sam izvlačila svoju ruku iz njegove ali nije mi dopuštao . - Ali po prvi put u životu ni to mi nije pomoglo.- Pogledao me obuhvativši mi obraz drugom rukom. - Ona nije bila ti - nježno je prošaptao. ,- Uništila si me za druge žene i neobavezan sex, Rylee. Proguala sam suze, nisam bila sigurna jesu li posljedica toga što je pokušao da me zaboravi služeći se njome ili zbog svih onih razloga što je nabrojao da nije mogao. -

Rekla sam ti da te volim i ti si pobjegao od mene.Pobjegao u ruke druge žene. - glas

mi je bio optužujući.- I to u ruke žene koja me maltretira od prvog dana i to sve zbog tebe. -

Znam...

-

Kako da znam da nećeš to ponovo uraditi Coltone? Kako da znam da se opet nećeš

uplaštiti ако mi izlete te riječi? - Nije odgovarao, tišina je samo potvrđivala moje strahove i sumnje. - Ne mogu....- procjedila sam kroz stisnute zube - mislim da ne mogu ovo Coltone.Ne mogu sebi dopustiti da ponovo vjerujem, da ti se otvorim... Okrenu se na krevetu uhvativši me za obe ruke obori me na krevet.


Podstaknuta -

Molim te Rylee, molim te nemoj još donositi odluku....samo me saslušaj do kraja,

molim te?- Mogla sam mu čuti očaj u glasu , isti onaj očaj koji je bio u mom glasu kad sam mu rekla da ga volim.Znala sam kako mu je.... Napetost je isijavala iz njega, pokušavao je da misli pretoči u riječi. -

Kako da ti objasnim? - upitao je sam sebe. - Kad se trkaš , ideš tolikom brzinom da je

sve izvan auta samo jedna velika mrlja.Ne možeš tačno odrediti šta je šta. Ja sam sam u autu a izvan njega sve mi je mrlja.- Stegnuo me je za ruke. - Slično je kao kad si klinac i voziš se na ringišpilu.Sve ti se pred očima pretoči u jednu veliku mrlju . Ima li ti to smisla?, Njegova nervoza se prenosila na mene. – Ima.- promucala sam. -

Čitav svoj život živio sam tako Rylee, sve mi je bilo jedna velika mrlja.Ništa mi nije

bilo jasno i čisto...nikad nisam zastao dovoljno dugo da obratim pažnju na detalje, jer ako bi stao onda bi me sve stiglo.Moja prošlost, moji demoni, strahovi, moje greške. Stigli bi me i uništili me. Bilo mi je lakše da živim u toj mrlji nego da stanem , ako stanem onda bi počeo osjećati. Bio bi otvoren za sve ono od čega sam se ogradio, za sva sranja koja sam doživio kao klinac.Sranja koja ne želim da se sjećam a opet , te slike mi se stalno vraćaju. Moja prošlost je uvjek sa mnom, stalna prijetnja mojoj budućnosti, uvjek sam na ivici da me povuče nazad.- Glas mu je bio pun emocija, jače sam ga stegnula za ruku dajući mu potporu dok se borio sa paklom u svojoj glavi. - Živjeti u toj mrlji je kao da živim u zaštićenom balonu, tako mogu da kontrolišem kojom brzinom idem...da usporim ako treba ali da nikad ne stanem.Uvjek sam ja taj koji je za volanom, koji ima kontrolu, uvjek u mogućnosti da ubrzam ako stvari postanu previše bitne, previše blizu... Tad sam upoznao tebe....- Nevjerica mu oboji glas. Pomjerila sam se na krevetu kleknuvši ispred njega .Ruke mu ponovo pronađoše moje čvrsto ih stisnuvši. - One noći kad sam te upoznao

bilo je kao da je vatromet

eksplodirao tačno ispred mog nosa.Tako svjetlo, tako predivno...i tako neprijateljski nastrojeno prema meni - nasmija se tiho - nisam mogao skloniti pogled sa tebe.Imao sam utisak da mi je život nagazio na kočnicu a ne ja....Bio opčinjen tobom, privukla si me, i taj tvoj stav, tvoje odbijanje...tvoje tijelo , sve me zvalo tebi.- Na zadnje riječi izvinjavajući se nasmješio, uzvratila sam osmjeh, bio je iskren. - Te noći postala si iskra boja u svijetu koji mi je uvjek bio sam jedna velika mrlja. Šta mi to govori? Taman kad pomislim jedno on kaže nešto ovakvo i preokrene mi sve. Primakao mi se na krevetu uhvativši me rukama za lice. Dodir mu je bio toliko nježan da sam zamalo zaplakala.


Podstaknuta -

Prve noći stvorila si varnicu Rylee, i svaki dan od tad dopuštala si mi da vozim kojom

brzinom hoću, da usporim i pogledam izvan te mrlje.Čak i kad to nisam želio , tvoja snaga davala mi je snagu da budem , da postanem bolji čovjek.Samo što si bila tu davalo mi je snagu. Od kad si ušla u moj život, stvari sam počeo da vidim jasno, vidio sam boje ....ne znam .....- borio se da objasni.Okrenula sam glavu poljubivši ga u dlan. - Ne znam kako da ti objasnim ali samo znam da ne mogu ponovo da se vratim u onaj balon.Trebam te u svom životu Rylee. Trebam te da mi pomogneš da vidim boje , da usporim, da osjećam . Trebam te da mi budeš iskra , moja iskra....- Nagnuo se napred lagano me poljubivši u usne. - Molim te budi moja iskra Rylee...- molio me šapatom. Uzvratila sam mu poljubac produbljujući ga.Misli su mi se komešale , srce je prijetilo da iskoči iz grudi , mogla sam samo ovako da mu odgovorim. Nisam vjerovala sebi šta će mi izaći iz usta ako progovorim, tako da sam sve što sam osjećala

prenjela mu kroz

poljubac.Privukao me je sebi ljubeći me onako kako samo on zna. Između svakog poljubca ponavljao je moje ime, suze me izdaše opet. -

Možda ti neću moći reći ono što želiš da čuješ normalnim riječima ali kunem ti se

Bogom Rylee trudiću se .A ako ne budem mogao, pokazaću ti.Pokazaću ti sasvime što imam gdje je tvoje mjesto u mom životu.- Šaptao mi je promuklo između poljubaca. Upravo je srušio zadnju obranu mog srca i moje duše. Sad me je imao cijelu....Predala sam mu se i više nego voljno. Zagnjurio je lice u moj vrat grleći me snažno , uvlačeći me u sebe....Bio je ranjiv, bio je ogoljen, bio je moj.....Osjećala sam kako mu srce tuče uz moje, njegov vreo dah na vratu, snažne ruke kako me grle. -

Umirem polako, tvoja tišina me ubija .Možeš li nešto reći ? Bilo šta? Daj mi slamku

spasa! - Ovaj zadnji komentar podsjeti me na Becksa i njegove riječi kad smo bili u Vegasu. -

Dođi .- šapnula sam mu lagano ga milujući po leđima na što me on samo još jače

stegnu. - Sutra te čeka naporan dan a već je kasno.Moraš malo odspavati. Podigao je glavu gledajući me zelenim očima punim šoka.- Ne odlaziš? - upita me slomljenim glasom. - Ostaješ sa mnom? -

Ostajem Coltone, ne idem nikuda.- Jedva sam izgovorila . Spustio je još jedan nježan

poljubac na moje usne prije nego me ponovo zagrlio. -

Ne želim te još uvjek pustiti.- promrmljao mi je u kosu .- Mislim da te nikad neću moći

pustiti. -

Nećeš ni morati.- odgovorila sam mu tiho lijegajući na krevet povlačeći i njega sa


Podstaknuta sobom. Legli smo jedno kraj drugog, priljubljenih tijela, grleći se ....zavukla sam glavu pod njegov vrat. Oboje smo ležali neko vreme ne govoreći ništa opuštajući se u tišini. -

Jedan slučajni susret.- začula sam Coltona kako tiho progovara. - Meni je promjenio

život . Privukla sam mu se još bliže spuštajući mu poljubac ispod brade, moje omiljeno mjesto.Nakon nekog vremena disanje mu se usporilo i tijelo opustilo. Zaspao je. Samo sam ležala kraj njega, upijajući njegov misri , njegovu toplotu .....Pridigla sam se da ga mogu gledati. Srce me je boljelo od siline ljubavi za ovim predivnim muškarcem.Bio je tako spokojan dok spava, možda se jedino tako mogao odmoriti od demona koji su ga proganjali kad je bio budan. Ličio mi je na nekog mračnog palog anđela koji je nosio svjetlost u moj život.On je bio moja iskra.


Podstaknuta POGLAVLJE 40

Po prvi put u mjesec dana,nemir u mojoj glavi je tih dok sam spavao.Noćne more su prestale.Događaji iz prošle noći mi tutnjaju kroz glavu dok me jutarnji sati vuku iz sna.To,ali i osjećaj Rylee na meni. Stenjem dok se ona spušta,zajahajući me.Zbog topline njene pičkice se naprežem kako bih se oslobodio plahti koje je privukla uz moje tijelo.Govoreći o slatkom jebenom mučenju. Jebi me ako mi ovo nije najbolje buđenje,ikada. Prstima prelazeći preko mog trbuha,praveći krug oko mojih bradavica,a zatim ih ponovo vraćajući na moje kukove. -

Dobro jutro,-šapće dok mi lagano spušta poljubac na usnu.Prstima i dalje zadirkuje

moju kožu.Kako bi me provocirala s drogom moje ovisnosti. Ispustim groktaj kao odgovor i žmirkajući otvorim oči kako bih našao jednu od najvažnijih sjajnih znamenitosti koje sam ikada vidio. Ryleene sise- da budemo preciznji-pune i živahne sa ružičastim bradavicama uzbuđeno dominiraju u mom vidokrugu. Uzimam trenutak kako bih se divio najvećem Božijem stvaranju prije nego sklonim pogled s njih na ostatak preplanule kože kako bih susreo njene oči. Te oči. One koje me drže u zatočeništvu i vlasništvu onih djelova mene za koje nisam znao ni da postoje,poslje onog prvog trenutka kada su me pogledale između gomile pognulih kovrđža. -

Dobro jutro,-ponovo kaže,gledajući me pospanim očima dok se spor osmjeh

pokazuje na uglovima usana.Osjećam kao da mi prvi put kuca srce.Stvarna je i ovdje je.Olakšanje me preplavi.Možda je danas prva utrka sezone,ali budeći se s njom,i biti ovdje sa mnom posle svih sranja u proteklih nekoliko sedmica. Ja sam već

jebeno

pobjedio.Podigao sam obrvu na nju dok su se njeni prsti lagano kretali na desnu stranu,a kurac mi je pulsirao na njen dodir. -

Zaista je dobro,-mrmljam,terajući um da se nadoveže sa tjelom koje je već oživjelo ,

spremno i željno.- Svaki put kad bi se probudio sa ovakim prizorom, je zaista dobro jebeno jutro.-ne mogu si pomći a da mi se osmjeh ne izmami na usne. Jebeno je prekrasna.I samo moja. Ozbiljno? Šta sam jebeno uradio da sam je zaslužio? Pakao se definitivno zaledio. -

Pa,-govori reči koje zvuče poput predenja.- Izgleda da ovdje imamo dilemu?

-

Dilemu?

-

Da,čini mi se da sam naga gospodine Donavan,a vi veoma obučeni.


Podstaknuta Podignem obrvu ,sad posve budan,i više nego spreman za dalje.-Mislim da izgledaš jebeno savršeno. Uzmem jastuk i stavim ga kao oslonac ispod glave kako definitivno ne bih propustio ni jednu stvar ispred mene.- Misliš da sam previše obučen,ha? -

Svakako,-kaže,-i mislim da je vreme da se situacija popravi.- Prebacuje svoju težinu I

mogu osjetiti kako prstima struže preko mojih bokova dok povlači dole plahtu. Jebi me ako me ne zeza.Kurac mi se oslobodi od stezanja plahti ,žudeći da je dodirne.Da se zakopa u njenu slatku vrelinu.Gledam je kako posmatra kurac a kada jezikom obliže svoju donju usnu ,potrebna mi je sva snaga kako je ne bih bacio na krevet I uzeo što mi nude ta primamljiva usta. -

Oh,ovde svakako imamo situaciju,-nasmješi se ,zatim nam se pogledi sretnu,požuda

I nestašluk su plesali ispod njenih trepavica. -

A kako predlažeš da se to popravi?-pitam dok uživam u ulozi zavodnice koju

igra,uprkos mojim testisima da napokon budu oslobođeni.Pomjeri se I obavi ruku oko mog kurca. Jebottteeee kakav dobar osjećaj. Zavalim glavu I uživam u osjećaju njezinih prstiju oko mog izmučenog tijela. Miluje me sporo,čak I ti potezi izgledaju tako jebeno dobro da se naprežem kako ne bih stavio ruku na njenu da bi mogla raditi brže.Da drka jače. Kada je u pitanju Rylee,preklinjanje nije ispod moje časti. -

Pa ,dan je utrke,I ne mogu baš pustiti da moj muškarac ide na stazu a da nismo

sredili mali problem koji ovdje imamo. Otvorim oči I ugledam kako je lukavo izvila obrve imajući podsmjeh na usnama. -

Oh,dušo, ne postoji ništa malo.

Primiče se,još uvjek s rukom na mom kurcu,dok sise padaju u centar mog vidokruga,naginjajući se do blizine mog lica. -

Ne postoji? –nagnu glavi,gledajući u moja usta kako se otvaraju,dok prstima I dalje

prelazi preko kurca. Sve što mogu jeste se ugristi za usnu kao odgovor I tresti glavom dok ona posebnu pažnju posvećuje glaviću. Sad da govorim nije jedna od opcija.Predpostavljam da ću sama morati saznati.Ne misliš li tako? Zurim u nju.Upijam je dok kleči iznad mene- rumenih obraza,svetlucavih očiju,I primamljivih usni- I ne mogu vjerovati da posle velikog zajeba,da je ona još uvjek ovdje.Još uvjek se bori za nas.Moja jebena svetica.


Podstaknuta Odgovor je na mojim usnama- I jebi me ako znam šta jer je izašlo iz uma one minute kada se spustila na kurac.Vlažna jebena toplina.Užitak me preplavi ,osjećajući baršunasto stezanje unutrašnjosti oko mene.Iz dna mojih leđa pa sve do vrha zategnutih testisa stiže peckajući val u očima dok mi glava puca od ekstaze. -

Isuse.- uzdišem,kada se diže do samog vrha I ostaje tako kako bi se mogla

prilagoditi mom ulazku. -

Ne,nije Isus!- promrmlja dok se naginje kako bi jezikom dodirnula moje usne s ciljem

da me još više muči.- Ali još uvjek te mogu odvesti u raj!-šapuće uz moje usne. A zatim se pokreće.Gore,dole.Njena glatka,vlažna toplina grči se oko mog kurca sa svakim njenim usponom I padom.Koža na koži.Meko na tvrdo.Njena I moja.Tako jebeno dobro.Jebena Rylee. Moja jebena vudu pičkica. Sranje.Ispravljam.-Ovo je- Ryleena vudu pičkica-najveće Božije stvaranje.Ikada. I mater mu jebem ako Rylee nije u pravu.Ona je baš poput raja. Guram noge u sinoćnje traperice,znajući da guzicu moram ubaciti u brzinu.Uzbuđen sam zbog dana koji je ispred mene-zbog organizacionog kaosa I revolucije motora prema mojim komandama- ali još nisam sprema djeliti Rylee.Nisam još spreman probušiti ovaj balon oko nas I stati u mulj.Pogledam u nju dok ruke provlači kroz majicu I odmahnem glavom. Kakva jebena šteta pokriti ove savršene sise.Ali moram priznati da mi se sviđa ideja da moje ime krasi majicu dok je navučena preko njih.Označavajući ih. Oštro kucanje se začulo na vratima,I prije nego je I jedno od nas stiglo odgovoriti,vrata se otvoriše. -

Ljudi,jeste li pristojni?

Beckett uđe,obučen u kombinezon,ali s rukavima vezanim oko struka. -

A šta ako nismo?-upitam pomalo ljutito.Šta da se Ry još uvjek nije obukla? Ili još

gore,da je postavljena ispod mene stenjajući gola..Dakle,nije jebeno

u redu.To nije da

Becks I ja nismo bili pijani I jebali ženu u istoj sobi-ali jebote- govorimo o Rylee.Mojoj iskri. -

Jebote,kako si ušao ovdje?-pitam I on zna da sam ljut zbog upada. I naravno kao I

jebeni Becks,nabaci smješak koji mi poručuje da samo ispituje vode.Da me samo nervira da bi vidjeo kako nas dvoje funkcionišemo. Beckett gleda I jedno I drugo prije nego na krevet baci ključ-karticu. -

Od sinoć-objašnjava. – Vi ste sad u redu?- ponovo gleda u Rylee,zadržavajući


Podstaknuta pogled neko vreme,a ja znam da na njenom licu traži odgovor kako bi bio siguran da li je sve u redu. Da smo radili na našim sranjima.Jebeni

Becks. Možda je peder (guzica),ali je

najbolja desna ruka koju bi muškarac mogao imati. -

Da,sada smo dobro.-odgovara mu I nježno se osmjehuje da na to odmahujem

glavom. Da li može biti još više savršena? -

Dobro,-pogleda prema meni sa kezom kao kad mačka pojede kanarinca,dok mu oči

govore,bilo je I vreme.- Ne dozvolite da se ponovi. Odmahujem

glavom

prema

njemu

dok

ustajem

sa

kreveta,zakopčavajući

traperice.Pogledam prema Rylee I vidim kako prstima prati trag gdje joj se nalazio ožiljak.Zbog pogleda u njenim očima,poželim Becketta izbaciti van I spustiti Rylee na pod- ili je nabiti uz zid- nisam izbirljiv,I iskreno, ne može da bira- sve dok je ponovo ne napunim. A opet,možda će proći mnogo vremena.Mislim da nikada neću htjeti prestati da je punim. -

Nemamo vremena za to,ljubavniče.- Becks frknu kada je vidjeo pogled između mene

I Rylee.Skoro mi došlo da mu kažem da se gubi kako bih još mogao okusiti da izdržim utrku.Pogotovo kad je ponovo pogledam I vidim kako su joj se obrazi zarumenili od nestašnih misli. -

Imaš petnaest minuta pre nego krenemo.Iskoristi svoje vreme.- namignu Rylee I

znam da ona sad umire od sramote. Oh, jebeno tako I planiram.

**** Zrak vibrira od nestrpljena dok hodamo između boksova. Dečki provjeravaju ,vodeći računa da je sve u redu I spremno za zelenu zastavu,ali budimo iskreni,samo su zaposlili ruke kako bi sakrili nervozu.I jebeno volim kad mi je tim nervozan zbog utrke.Daje mi do znanja da im je stalo kao I meni.Trebao bih biti nervozan,ali nisam.Pogledam u Rylee pored sebe I stežem je za prste koji su u mojoj ruci.Ona je razlog zbog čega nisam.Jebena Ryleemelem za ublažavanje svih problema: nervoze,noćnih mora,slomljene duše I zacjelivanja srca. Moje novo praznovjerje broj jedan-ona pored mene. Nasmješi mi se,skrivajući oči iza sunčanica,sa najjebozovnijim osmjehom na usnama. Iz navike hodam do auta gdje je parkiran ispred mog boksa s redom oznaka I I zglobovima udaram četiri puta po haubi. Praznovjerje broj dva,rešeno. Rylee me gleda podižući obrvu. Slegnem ramenima u znak odgovora. Praznovjerja su glupe jebene stvari ,ali hej,bilo šta ako radi. -

Zašto broj trinaest?


Podstaknuta Misli na broj na mom autu.Moj nesretan-srećan broj. -

To je moj srećan broj.-govorim joj dok u prolazu mašem Smittyu .

-

Kako nekonvercijalno.-zatim mi se nasmješi,stavljajući sunčanice u kosu,naginjajući

glavu u stranu,pogledom prikovanim u mene. -

Da li bi očekivala nešto manje od mene?

-

Ne. Predvidljivost ti ne odgovara.-odmahnu glavom pa uvuče svoju donju usnu

između zubi.Jebi me ako ovo nije bilo seksi. -

Zašto trinaest?

-

Jer sam do sada prkosio mnogim šansama u životu.-nagnem se na auto.- I mislim da

broj neće promjeniti moju sreću koju imam sada.- I to je datum kada me je otac našao. Ta neočekivana misao mi prođe kroz glavu,ali je ne govorim-samo razmišljam o njoj- ne želeći prigušiti trenutak.Povučem je za ruku I privučem na sebe,imajući potrebu da je osjetim.Ona je umirujući melem za moju bolnu dušu.Ona se nagnu na mene,I kunem se da su nam se tjela potresla.Takođe I moje jebeno srce.Koje se trzalo,udaralo,slobodno padalo,-ne ,nije torušilo u taj nevjerovatan jebeni osjećaj koji kroz mene pulsira. Sagnem se,imajući potrebu da je okusim.Stavim usne na njene I uživam u njenoj slatkoći.Potezima njenog jezika.Mirisu njenog parfema.Tihog jauka koje izdiše u mene.Pretraživanju mog srca. Moj Bože.Ova žena je moj jebeni kripton.Kako se to dogodilo?Kako sam joj dopustio da me posjeduje? Što je još važnije I jebeno šokatnije,želim da me posjeduje.Svaki jebeni dio mene. Kraj igre dušo.Ona je moj jebeni držač kockaste zastave.


Podstaknuta POGLAVLJE 41

Zar ne zaslužujem srećni poljubac? -Colton nasmijano gleda u mene,zatim skida svoju srećnu majicu koju baca na kauč iza sebe.Moj Bože!Ovaj muškarac zna kako da me ostavi bez daha.Staje ispred mene,sa arogantnim osmjehom koji mu krasi usta dok mu pogled reflektira sve one prljave stvari koje bi u ovom trenutku volio da mi radi.A I misli mu nisu neuzvraćene. -

Dobri srećni poljubac? Ili dobri srećni…..-pustila sam da mi reči plutaju,podižući

obrvu ,dok mi pogled prelazi preko njegove bronzane kože I definisane linije njegovog golog torza,zaustavljajući se na tim potpuno razarajućim usnama. Moj pogled je počivao na njemu dok me on zahvalno posmatrao.Podigao je obrvu dok je oslobađao rukave od odjela koji su mu bili zavezani oko struka. -

Dobri srećni šta?-zadirkivajuću,krenuo je prema meni,zatim se nagevši,stavljajući

obje ruke na stranice moje stolice. Pogledam gore u njega I osjećam se milionima milja daleko od mjesta gdje smo oboje bili prije samo dvadeset-četiri sata.Osjećam kao da je to bio samo ružan san,ali mi je drago što to ipak nije bio.Sada,postoji nešto između nas,jednostavnost I zadovoljstvo,mislim,I to nam je pokazalo da možemo ići napred.Da se možemo boriti,voljeti I prezirati,ali na kraju,ponovo se možemo pronaći da jedno drugome možemo pružiti zadovoljstvo kako bi sahranili bol. -

Nisam sigurna….nikad nisam radila tu stvar pre utrke-zlobno se smješkam dok se ne

dam u iskušenje-uzimajući ono što je sad stvarno moje-prelazeći prstima preko njegovih prsa,golicajući ih do vilice sve dok ne nađu put do njegove kose.Spusti glavu I baci se u malaksavo istraživanje jezikom u mojim usnama.Prstima prelazim preko njegove kože.Zvuk odobrenja mu izlazi duboko iz grla.Moj meki uzdah koji on diše I zbog koga produbljuje poljubac.Pokazuje mi šta misli o meni I koliko me poštuje.Lupanje po vratima me trgnu I tako razdvoji od Coltona,dok je on psovao okrećući se prema izvoru buke.Pogledam ga,I dopuštam emocijama da teku kroz mene,dočekujući ih na svom mjestu-snu.Moaj bolno zgodna bitanga se uspravi pre mene,stvarno je moja. -

Vreme za šou?-upitam uz uzdah.

-

Vreme za kockastu zastavu,dušo.-šmrkne I spusti mi još jedan,posljednji čedni

poljubac na moje usne.Iznenađeno ga hvatam za stražnji dio vrata te ga jezikom jednostavno uzmem.Uzimam sve ono što sam trebala I željela a previše se bojala zatražiti u


Podstaknuta proteklih

nekoliko

mjeseci.I

iako

sam

ga iznenadila,nepokolebljivo

se

daje

bez

ispitivanja.Prekidam poljubac I odgurujem ga kako bih vidjela te oči-bez reči mu govoreći koliko toga mi je upravo dao.Osmjeh mu ukrasi usta,produljujući tu usamljenu rupicu,zatim odmahnu glavom,pokušavajući razumjeti šta se upravo desilo. -

Vreme za kockastu zastavu,dušo.-smješim mu se dok ustajem sa stolice.Okreće se I

uzima novu majicu-odgovarajuću majucu-koju će nositi ispod požarnog odjela ,sada kada je tražena srećna majica koja je vezana za praznovjerje dobila određenu količinu vremena.Pogledam na sat I osjetim nervozu kako leprša kada shvatim koliko malo vremena je ostalo prije nego se motor pokrene, dok on izgleda mirno I sabrano. -

Ne brini,-Colton mi govori,vraćajući me u sadašnjost,ne shvaćajući da sam stavila

ruku na trbuh zbog leptirića u njemu.-Odvuće me one minute dok napustim rekreativno vozilo.-pokaza na moj trbuh,zatim nagnu glavu prema vratima prije nego je stavio kačket na glavu.Njegov srećni kačket.I tiho se nasmješim kada shvatim da je to onaj isti kačket koji je nosio na karnevalu. Gospodin-ja-sam-tako-siguran-u-sebe nosi svoj srećni kačket na naš prvi spoj.Ah,kako mi srce može narasti još više. -

Spremna?-pita me dok koračamo,zatim se okreće,pokazivajući rukom da izađem.

-

Hej,Šampione?-Colton zaustavlja otvorena vrata ,posmatrajući me znatiželjno.Vreme

mi je da mu pokažem šta ga čeka na završnoj liniji.Pronašla sam oskudan par crno-belih kockastih gaćica koje su izvezene preko stražnjice.Zbog situacije između nas,nisam ni sigurna zašto sam ih ponjela na put,ali zbog sinoćnjih dešavanja,drag mi je što jesam.Oči su mu se raširile dok sam otkopčavala šorc ,mrdajući kukovima,gurajući ga dole kako bi mogao vidjeti čipku I kockice na tkanini. -

Ovo je jedina kockasta zastava koja ti treba,dušo.-osmjeh mu se širi I otvorena vrata

su zaboravljena dok se vraća par koraka unazad,privlačeći mi tjelo uz svoje. Na trenutak se zaustavlja I zuri u mene,usne blago otvorene a u očima hiljadu emocija prije nego obuhvati moje usne u čist poljubac gladi.Jednako naglo se odvoji kako je I počeo,gledajući me sa zločastim osmjehom. -

Možeš se kladiti u dupe da je ta kockasta zastava definitivno osvojena.


Podstaknuta POGLAVLJE 42

To mogu osjetiti. Potpuna sigurnost koja vas udari poput teretnog vlaka samo nekoliko dana u cijelom životu.To sam doživio danas.Osjećam ga danas.To je u zraku oko mene dok mi kroz glavu prolazi ovo i ono što trebam danas uraditi prije nego izletim na stazu i zapalim gume.Kloni se Masona-dosta mi je jebača-kao što sam znao da je pijančio prošle godine.Nije isto kao da maše zastavom ili iskušava svoje tvrdnje.Loša krv nikad nije dobra na stazi.Nikad.Ostani visoko i široko na okretima dva i tri.Povezuj svjetla.Pedala mirna.Dovedi ga nisko na jedan.Ponavljam svoje obaveze u glavi,iznova i iznova.To je moj način da budem siguran da ne moram razmišljati o spašavanju.Samo reagovati. Danas uzimam kockastu zastavu,a ne one pederaste gaćice koje jebena Rylee ima.Slatki Isuse,palim se na zastavu.Ali mogu to osjetiti.Sve mi bolje izgleda,i sranje,možda ću biti pičkica,ali taj osjećaj je počeo kad sam se probudio sa Rylee u mom naručju,glave ugnježđene u moj vrat,usana pritisnutih na kožu mi. Tamo gdje je i trebala biti. Odradit ću još jedno od mojih praznovjerja prije utrke- Snicker bar-i pogledati je li van.Sjedi mirno leđima okrenuta ka uglu,oči su joj se odma spojile sa mojim.Usne je izvila u stidljiv osmijeh koji me jebeno uzbuđuje iznutra prema van,a umjesto da se osjećam kao da zmije probijaju moju odbranu,ja sam smiren.Spokojan.Možeš li reći jebena pičkica?Al znaš što? Ja sam ok sa tim,jer sam siguran da će biti nježna sa mnom.Neće ga ispucati previše snažno.Pa,ako želim ,hoće. -

Drvo? –okrenuo sam se i pogledao Becketta.

Sada Becks sa druge strane ide na ruku svojoj guzici stavljajući me u koš sa stresom jer shvaća da su važne minute prije utrke,a ja razmišljam o svojoj voodoo pičkici.Mojoj jebenoj Rylee. Zabljesnuo sam brzim osmijehom Ry prije nego sam se obratio Becksu.- Da ?- ,kažem zaustavljajući se i započinjem rutinu zakopčavanja zatvarača na odjelu. Pripremajući se za utrku. Pripremajući se za jedinu stvar koju sam u životu volio. Pripremajući se uzeti tu jebenu kockastu zastavu.


Podstaknuta POGLAVLJE 43

Toliko toga je razgledati.Puno prizora i zvukova nas okružuju.Ruka na mom srcu,stojim pored Coltona dok pjevaju himnu iza nas na pozornici,Zastave viore.Puše povjetarac.Publika pjeva.A moji nervi se prebacuju u petu brzinu zbog čovjeka pored mene koji se pretvara u intezivnog,introspektivnog čovjeka sa zadatkom u rukama. Posegnu slobodnom rukom i stavi je na donji dio mojih leđa dok je gomila fotoaparata pratila njegov put prema vozačima što su stajali u pitstopovima sa svojim ljudima i drugim facama pored njih.Činjenica da me pokušava utješiti u ovom njemu važnom trenutku zagrijava mi utrobu.Rekla sam mu da mogu sjediti u pit boxu za vrijeme himne-nije to neka stvar za mene-ali je odbio. -

Sad sam te dušo dobio.Neću te ispuštati iz vida.-rekao je. Argument je pobjedio.

Predajem se. Vatromet je explodirao kad je pjesma došla kraju ,odjedno je u pitu sve vrvilo od aktivnosti.Momčad će uraditi sve pripreme da olakšaju vozačima da ostvare cilj.Muškarci se spuštaju oko Coltona prije nego sam stigla još jednom mu poželit sreću.Komunikatori su namješteni u uho i spremni.Čičak je pričvršćen.Cipele mu se dvostruko provjeravaju da bi bili sigurni da se ne preklapa sa papučicom gasa.Rukavice su navučene i spremne.Posljednjih minuta daju se upute.Samoj sebi sam dopustila da me ponese ludilo i uz pomoć Davisa prebacila sam se preko zida. -

Rylee!-U svom tom kompletno,organiziram haosu glas mu odzvanja.Zaustavlja

me. Pokreće me.Čini me kompletnom. Okrenem se i pogledam ga u svoj njegovoj veličini.Bijela navlaka za glavu mu je u jednoj ruci i kaciga u drugoj.Tako bolno zgodan.Tako prokleto sexi .I sve je moje. Gledam ga zbunjeno jer smo već imali trenutak privatnosti u prikolici za odmor.Jesam li gdje pogriješila? –Da? Osmijeh mu blista.Čvrst lik stoji i dalje dok se svi oko njega krecu kroz maglu.Oči su mu spojene sa mojim,intezivno i jasno. -

Vozim te,Ryles,-kaže neumoljivim i nepokolebljivim glasom usred vrtložnog haosa.

Srce mi zastaje.Vrijeme stoji i kao da smo nas dvoje jedini na svijetu.Samo oštećeni dječak i nesebična djevojka.Naše oči se vezuju i za promjenu ,riječi koje ne mogu izgovorit u haosu,su rečene.Poslije sinoćnjeg objašnjenja,znam kako mu je užasno teško bilo to


Podstaknuta reći.Shvatila sam da mi govori da je još uvijek slomljeno dijete u sebi,ali kao i moji dječaci on mi daje svoje srce i povjerenje da ću ga nježno,suosjećajno i uz razumjevanje prigrliti. -

Vozim i ja tebe Coltone.-izustila sam .Uprkos buci,znam da me je čuo jer je

sramežljiv osmijeh krasio njegove usne,a odmahuje glavom kao da pokušava shvatiti sve ovo.Beckett ga doziva ,a on mi daje još jedan,poslijednji pogled prije nego što mu se lice promjeni u poslovno.A ja mu ne mogu pomoći,samo stajati tamo i gledati ga.Ljubav raste,preplavljuje i liječi moje srce za koje sam jednom mislila da je nepopravljivo.Ispunjava me srećom nad čovjekom sa kojeg ne mogu skinuti suzni pogled. Moj mir nakon oluje. Moj anđeo što razbija tamu. Moj Šampion.

****

U grudima mi odjekuje kako automobili lete niz stazu.Pedeset krugova i još uvjek sam nervozna olupina,oči mi se pomjeraju sa staze na monitor ispred mene kako automobili nestaju iz vidokruga.Koljena mi se tresu,skinula sam svježi lak sa noktiju,a unutrašnjost usana surovo izgrizla.Pa ipak ,Coltonov glas odiše samopouzdanjem i usredotočenošću svaki put kad progovori u slušalice koje nosim. Svaki puta kad nešto kaže Beckettu ili pomagaču mene preplavi val olakšanja.A zatim su skrenuli-rame uz rame mase metala lete na bezbožnim brzinama,i onaj val olakšanja se pretvata u kilograme agonije.Provjeravam monitor i smješkam se kad vidim da je „Donovan 13 „ na drugom mjestu nakon ulaska u pit box potaknut oprezom. -

Vruć zarka- spiker je rekao dok je Colton izlazio iz trećeg kruga i ulazio u sledeći.

-

Deset-četiri.

-

Prošli krug je ipak bio najbrži,-Beckett je govorio u mikrofin dok je proučavao zaslone

računala nekoliko sjedala dalje od mene,gdje se očitavalo sve o broju trinaest.- Super ti ide Drvo.Samo nastavi tim tempom.Naprijed imaš dosta šljunka pa ostani miran. -

Shvatio sam.-Glas mu zaglušuje sanaga automobila dok ubrzava iz zavoja.

Začuje se kolektivni uzdah kad automobil udara u zid.Okrećem se dok mi srce udara u grlu,ali ne mogu ga vidjeti iz tog položaja.Odmah skrećem pogled na monitor gdje je Beckett već fokusiran.


Podstaknuta -

Ubrzaj,Coltone,brže! –Spiker mi viče u ušima.

Sve se tako brzo događa,ali imam osjećaj kao da vrijeme stoji.Sve se smrzlo.Premotava se.Monitor prikazuje oblak dima na mjestu gdje se automobil na zavoju sudario u zid diagonalno niz stazu.Brzine su prevelike tako da vozači ne mogu prilagoditi svoju putanju u tako kratkom vremenu.Jednom mi je Colton rekao da se uvjek voziš tamo gdje je bila nesreća,jer je tu najlakši prolaz. Tako puno je dima.Toliko dima,kako će Colton znati kuda treba ići? -

Sljep sam-spiker viče,uspaničio se kada je puno automobila krenula kroz dim a ne

vidi kuda treba usmjeriti

Coltona. Ne može mu reći sigurnu rutu da prođe masu

automobilima što jure dvijesto milja na sat. Gledam kako mu automobil uleće u dim.Srce mi je u grlu.Sve molitve su upućene Bogu.Zadržavam dah.Duša mi se nada.


Podstaknuta POGLAVLJE 44

Kučkin sin. Dim me okružuje.Sve je sivo oko mene sa bljeskovima metala kako se automobili sudaraju.Ja sam jebeno slijep. Nemam vremena za strah. Nemam vremena za razmišljanje. Samo mogu osjećati. Samo reagovati. Dnevna svjetlost se pojavljuje kroz tunel sivila.Bez odustajanja.Nikad ne odustajem. Utrka na kojoj je bio sudar. Idi ,idi,idi.Hajde prva-treća.Hajde ,dušo.Idi,idi,idi. Crveni bljesak dolazi niotkud i udara ispred mene.Nemam vremena za reagirati.Niti sekund. Bez težine sam. Podignut . Lebdim. Kotrljam se. Vrtim se. Pobjeljeli zglobovi na upravljaču. Dnevno svijetlo opet. Prebrzo. Prebrzo. -

Jebemu !


Podstaknuta POGLAVLJE 45

Vidim da se iznad Coltonovog auta uzdiže dim.Osjećam ga u nosu.Vjetar ga nanosi.Čujem Becketta kako povikuje - Drvo! To je samo jedna riječ ,ali način na koji je uzvikuje dovodi do loma moje duše. Ne mogu reagirati. Ne mogu funkcionirati.Samo sjedim na svom mjestu i gledam. Um mi se raspada slikama Maxa i Coltona. Slomljen. Naizmjeničan.

POGLAVLJE 46

Spiderman. Batman. Superman. Ironman.

NASTAVAK SLEDI .......

Klub Brbljivica

Klub brbljivica podstaknuta  
Klub brbljivica podstaknuta