Čaopsis Osmijeh br.41

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 41 / Lipanj 2024.

Izlaganje suncu u dječjoj dobi Utjecaj medija na odgoj djece Odrastanje djece uz kućne ljubimce Slikovnica i/ ili suvremeni mediji u vrtiću

Kreativnostvrijednost za unaprjeđenje intelektualnog razvoja djece

Simbolička igra u predškolskoj dobi Pitaj veterinara

Poticanje razvoja grafomotorike kroz igru s djetetom

Prvi posjet stomatologu i prilagodba djeteta

ČASOPIS ZA RODITELJE

2

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

IZLAGANJE SUNCU U DJEČJOJ DOBI................................................................ 4 KAKO SPRIJEČITI SUNČANICU I TOPLOTNI UDAR............................................ 5 ODRASTANJE DJECE UZ KUĆNE LJUBIMCE......................................................6

Stručni suradnici:

PITAJ VETERINARA, KAKO ODABRATI KUĆNOG LJUBIMCA............................ 9

Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika Helena Ana Jonjić, dr. med. dent.

Martina Gilja, nutricionist Ivanka Ivančić, odgojiteljica predškolske djece, mentor, dipl. novinar Danijela Vrbetić odgojitelj predškolske djece Petra Fijan, mag. praesc. educ.

Jelena Šošić, odgojitelj predškolske djece Jelena Salatović, odgojitelj mentor Marijana Stojčević, odgojitelj savjetnik Sanda Ivok, odgojitelj savjetnik Lidija Pajtak, odgojitelj mentor Silva Kalem, odgojitelj Martina Budrović, bacc. praesc.educ.

Ina Đuraš, mag. praesc.educ.

ZOO CITY stručni veterinarski tim

UTJECAJ MEDIJA NA ODGOJ DJECE................................................................. 12 SIMBOLIČKA IGRA U PREDŠKOLSKOJ DOBI................................................... 14 BOJANKA ZA DJECU........................................................................................... 16 KREATIVNOST - VRIJEDNOST ZA UNAPRJEĐENJE INTELEKTUALNOG RAZVOJA DJECE................................................................. 18 SLIKOVNICE I NJIHOV UTJECAJ NA RAZVOJ DJETETA....................................21 SENZORNA INTEGRACIJA - ŠTO ONA ZNAČI I ZAŠTO JE VAŽNA...................24 POTICANJE RAZVOJA GRAFOMOTORIKE KROZ IGRU S DJETETOM.............26 OPSTIPACIJA U DJEČJOJ DOBI..........................................................................28 SLIKOVNICA I/ ILI SUVREMENI MEDIJI U VRTIĆU..............................................30 PRVI POSJET STOMATOLOGU I PRILAGODBA DJETETA.................................. 31 LJETNE RAZVOJNE IGRE S ELEMENTIMA IZ PRIRODE....................................33

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@populusduo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com www.freepik.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

3

ČASOPIS ZA RODITELJE

Izlaganje suncu u dječjoj dobi Opekline predstavljaju akutno oštećenje kože od sunca. Pravilnom zaštitom od sunca one se mogu spriječiti. Sunčane opekline u djetinjstvu i mladosti predstavljaju povećan rizik od malignog melanoma i karcinoma kože u odrasloj dobi!

I

prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

zlaganje sunčevoj svjetlosti dječje kože ima svoje dobre i loše strane.

Dobre su poboljšanje sinteze vitamina D i ugradnje kalcija u kosti, kao i smirenje atopijskih promjena, a loše mogućnost nastanka iritacija, opeklina, te kumulativno djelovanje UV zraka što može povećati rizik za tumorske promjene kože u odrasloj dobi. Dječja koža je nježna i zaštitni pigmentni sustav nije u potpunosti razvijen, stoga je osjetljivija nego u odraslih na štetno djelovanje sunčevog zračenja. Stoga, već kratki boravci na direktnom podnevnom suncu, pogotovo u mlađe djece, mogu izazvati opekline. Opekline su karakterizirane crvenilom kože, često i stvaranjem mjehura uz osjećaj bolnosti i pečenja. Budući da je u djece omjer površine tijela

u odnosu na tjelesnu masu puno veći nego u odraslih, djeca osim promjena na koži lakše razviju i sistemne znakove pregrijavanja kao povišenje tjelesne temperature, klonulost i slično.

Stoga je često pitanje kada i koliko dijete izlagati suncu, pogotovo ljeti i kako se zaštiti od štetnog učinka?

OSNOVNE UPUTE ZA ZAŠTITU OD SUNCA DJECE! Djecu mlađu od 1 godine ne izlagati izravnom djelovanju sunca.

Stariju djecu ne izlagati suncu u periodu između 11 i 17 sati.

Za boravak na suncu, ali i za duži boravak u hladu (sjeni) zbog refleksije UV zraka potrebno je nanijeti zaštitnu kremu koja sadrži zaštitu od UVA i UVB zraka i namjenjena je dječjoj koži.

Kremu nanijeti 20-30min prije boravka na suncu, ne zaboraviti obnavljati, naročito iza kupanja.

Koristiti pokrivala - šešire, kape, lepršavu odjeću, sunčane naočale s UV zaštitom.

Ne prakticirati duge vožnje u autu danju gdje su djeca kraj prozorskog stakla, jer staklo propušta UVA zraka.

4

ŠTO UČINITI AKO SU SE IPAK DOGODILE OPEKLINE OD SUNCA? 1. Opečenu kožu “rashlađivati” oblozima - gazu natopiti vodom sobne temperature i obloge mijenjati svakih 5-10 minuta.

Nikako na kožu stavljati led, ni alkohol.

2. Na opečenu kožu može se nanijeti neutralni losion ili kremu. U ljekarnama se mogu kupiti i kreme za hlađenje čija je namjena upravo da ubrzaju oporavak oštećene kože. Oblog se može staviti i preko kreme.

3. Nuditi djetetu dosta tekućine.

Savjetuje se i boravak u klimatiziranoj prostoriji.

4. Uputiti se liječniku: a. ako se radi o dojenčetu ili malom djetetu b. ako opeklina zahvaća veću površinu tijela c. tjelesna temperatura raste preko 38C d. javljaju se i drugi simptomi (glavobolja, klonulost, povraćanje) e. na koži pored crvenila ima i mjehurića

Kako spriječiti sunčanicu i toplotni udar dr Iva Palčić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije

N

a visoke temperature okoline mala su djeca osjetljivija od odraslih te lakše nastanu sunčanica ili toplotni udar. Sunčanica nastaje kada je glava duže izložena direktnom suncu, a simptomi su povišena temperatura, glavobolja, vrtoglavica, povraćanje, crvenilo u licu.

Toplotni udar stanje je koje nastaje uslijed prevelike topline kojoj je izložen organizam.

Glavni simptomi su visoka temperatura, ubrzan rad srca, otežano disanje, prestanak znojenja te je moguć i gubitak svijesti.

Držeći se sljedećih uputa možemo izbjeći sunčanicu i toplotni udar: • Izbjegavati direktno izlaganje suncu, tražiti uvijek sjenu, na glavi imati pokrivalo • Prostorije u kojima borave djeca rashladiti na prihvatljivu temperaturu • Ne ostavljati djecu u prostorima koji se pregrijavaju (poput auta na suncu) • Ne oblačiti ih u pretoplu odjeću • Nuditi stalno tekućinu

5

TRU-ADV-COMPL-PAT-HR-12

Za bezbrižno ljeto naših najmlađih!

ČASOPIS ZA RODITELJE

Odrastanje djece uz kućne ljubimce

Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

K

ućni ljubimci dio su života mnoge djece, no važno je naglasiti da svaka obitelj treba pažljivo razmotriti hoće li odabrati kućnog ljubimca i koja vrsta ljubimca najbolje odgovara njihovim životnim uvjetima i mogućnostima.

Uključivanje djece, otvorena rasprava i planiranje neophodni su kako bi posjedovanje kućnog ljubimca postalo pozitivno iskustvo za sve članove obitelji.

Pritom je važno educirati djecu o pravilnoj brizi i postupanju s ljubimcima kako bi se osigurao siguran i sretan suživot.

Dijete koje se nauči brinuti za životinju i postupati s njom ljubazno i ​​strpljivo, može dobiti neprocjenjivu obuku u učenju postupanja prema ljudima na isti način. Nemarno postupanje sa životinjama je nezdravo i za ljubimca i za dijete, stoga ukoliko niste sigurni da ćete moći, vi kao odrasle osobe, preuzeti brigu o ljubimcu, nikako se ne odlučujte na ovaj korak. Brigu o ljubimcu ne možemo prepustiti isključivo djeci, jer ljubimac nije igračka i djeca često nisu dovoljno odgovorna da preuzmu ovu golemu zadaću. Briga o jednom živom biću, koje dolazi u vašu obitelj, je briga na „duge staze“, radi se o nizu godina, odnosno cijelom životnom vijeku ljubimca. Sto-

ga ukoliko niste spremni preuzeti ovu odgovornost ne nabavljajte kućnog ljubimca. Vašem ljubimcu vi ste obitelj i njegov cijeli svijet, zato razmislite dobro koliko bi destruktivno za životinju bilo da se, nakon određenog vremena, ipak odlučite kako ova odluka i nije pogodna za vašu životnu dinamiku.

Smjernice o postupanju djece s ljubimcima Briga o kućnom ljubimcu može pomoći djeci da razviju društvene vještine. Međutim, vrijede određene smjernice.

Budući da vrlo mala djeca (mlađa od 3-4 godine) nisu zrela za kontrolu svojih agresivnih i ljutitih nagona, treba ih cijelo vrijeme pratiti u interakciji s kućnim ljubimcima. Ne ostavljajte dijete samo s ljubimcem i učite ga pravilnoj interakciji u odnosu sa životinjom.

Mala djeca (ispod 10 godina) ne mogu se sama brinuti za veliku životinju, mačku ili psa. Stoga ukoliko nemate vremena posvetiti se životinji, ne očekujte da će dijete preuzeti tu odgovornost. Roditelji su primarne osobe u obitelji koji trebaju preuzeti o

6

kućnom ljubimcu, čak i ako vjeruju da je njihovo dijete dovoljno staro da preuzme tu ulogu.

Roditelji služe kao uzori Djeca se uče odgovornom držanju kućnih ljubimaca promatrajući ponašanje svojih roditelja. Ukoliko je vaš odnos prema životinjama pozitivan, dijete će iz njega razviti vlastiti pozitivan stav. Ono će promatrati roditelja kako brine o ljubimcu, s koliko pažnje i ljubavi mu pristupa te samo usvojiti i shvatiti da je ljubimac važan i punopravan član obitelji.

No, ukoliko vi imate odbojan stav ili strah prema interakciji s životinjama, dijete će preuzeti vaše ponašanje i iako nikada nije doživjelo negativnu situaciju, bojati će se i nespremno ulaziti u ikakve interakcije. Stoga pripazite kako se ponašate i što govorite pred djecom, ipak ste vi njihovi najveći učitelji.

Prednosti odrastanja uz kućnog ljubimca Odrastanje uz kućne ljubimce može imati mnoge pozitivne efekte na djecu.

Evo nekoliko ključnih koristi: • Empatija i briga Djeca koja odrastaju uz ljubimce često razvijaju veću empatiju i osjećaj brige

ČASOPIS ZA RODITELJE prema drugima. Brinući se o životinji, uče o odgovornosti i suosjećanju.

• Socijalne vještine Kućni ljubimci mogu biti odličan način za razvijanje socijalnih vještina kod djece. To može uključivati ​​razgovor o ljubimcu s drugim ljudima, ali i interakciju s drugom djecom koja također vole životinje. Razvijanje pozitivnih osjećaja prema kućnim ljubimcima pridonijeti će razvoju djetetovog samopoštovanja i samopouzdanja, a mogu pomoći i u razvoju odnosa povjerenja s drugima.

• Fizička aktivnost Uz kućnog ljubimca, djeca često budu fizički aktivnija. Primjerice, ako imaju psa, vjerojatno će ga, samostalno ili s roditeljima, voditi u šetnje, što je dobro za njihovo zdravlje i osjećaj odgovornosti.

• Mentalno zdravlje Ljubimci mogu pružiti emocionalnu podršku djeci i pomoći im u suočavanju sa stresom ili anksioznošću. Njihova prisutnost može biti umirujuća i poticajna za razvoj pozitivnih emocija.

• Razvoj odgovornosti Briga o ljubimcu može pomoći u razvoju osjećaja odgovornosti kod djece. Oni uče o važnosti redovne njege, hranjenja i čišćenja, što može biti korisno iskustvo za njihov daljnji razvoj.

• Učenje o životu Kroz brigu o ljubimcima, djeca mogu naučiti mnogo o životu, smrti, repro-

dukciji i prirodnim procesima. To može pružiti dublje razumijevanje života i smrti.

• Zabava i druženje Ljubimci su zabavni! Igrajući se s njima, djeca se mogu opustiti i provoditi kvalitetno vrijeme, ali i puno toga naučiti. Ova interakcija može biti izuzetno korisna za razvoj djeteta, potičući kreativnost, maštu i motoričke vještine.

Važno je napomenuti da održavanje kućnog ljubimca nosi određene obveze i troškove. Roditelji trebaju osigurati da djeca razumiju te obveze i da su spremna preuzeti odgovornost za brigu o ljubimcu prije nego što ga dobiju. Ovdje je važno obratiti pozornost na dob djeteta i obaveze oko ljubimca uskladiti s razvojnim stadijem. Važno je da dijete uči brinuti o ljubimcu, ali u skladu sa svojim dobnim mogućnostima. Briga o ljubimcu dijete će naučiti mnogim važnim lekcijama, no važno je da dobro procijenite jesu li zadane obaveze oko ljubimca u skladu s mogućnostima djeteta. Djeci ljubimac treba biti prijatelj i zabava, a ne teret, što se pogrešnom dodjelom zadataka lako može dogoditi. Uz ljubimca dijete će prije sazrjeti, naučiti će što je odgovornost i briga o drugom živom biću. Možemo reći da su djeca koja odrastaju uz ljubimce mnogo otvorenija i pristupaju novim situacijama na zreliji način no što to čine njihovi vršnjaci koji odrastaju bez te blagodati. No, važno je odabrati odgovarajućeg ljubimca koji odgovara stilu života i mogućnostima obitelji.

Odnos djeteta i ljubimca Odnos između djeteta i kućnog ljubimca može biti izuzetno poseban i blizak. Evo nekoliko ključnih aspekata tog odnosa.

Prijateljstvo Dijete često razvija snažnu vezu s kućnim ljubimcem, koja može biti poput prijateljstva. Ljubimac može postati djetetovo povjerljivo biće s kojim dijeli radosti i tuge, oni mogu biti sigurni primatelji tajni i privatnih misli. Djeca često razgovaraju sa svojim ljubimcima, kao što to čine sa svojim plišanim životinjama

Podrška Kućni ljubimci često pružaju emocionalnu podršku djeci. Oni su tu za zagrljaje, utjehu i razumijevanje kad je dijete tužno ili pod stresom. Ovaj odnos može biti duboko ispunjavajući i pozitivan za dijete. Suživot s ljubimcem djetetu će pružiti podršku, ljubav i razumijevanje koje će trajati cijeli život.

Bezuvjetna ljubav Ljubav koju dijete osjeća prema svom ljubimcu i obrnuto, često je bezuvjetna. Ljubimci ne osuđuju i vole dijete bez obzira na njegove mane ili greške. Ljubimac prihvaća dijete idealizirajući sve njegove osobine. Uz ljubimca se dijete osjeća prihvaćeno.

7

ČASOPIS ZA RODITELJE

Učenje o odnosima Kroz interakciju s kućnim ljubimcem, djeca uče o važnosti njege, brige i poštovanja prema drugim živim bićima. To ih može naučiti važnim lekcijama o međuljudskim odnosima i empatiji.

Sigurnost i osjećaj pripadnosti Dijete može osjećati sigurnost i osjećaj pripadnosti uz svog ljubimca.

Prisutnost ljubimca može pružiti osjećaj topline i doma, posebno u teškim trenucima. Ovaj odnos može biti duboko ispunjavajući i pozitivan za dijete i ljubimca, pružajući im uzajamnu podršku, ljubav i razumijevanje koje će trajati cijeli život.

Djeca s posebnim potrebama i kućni ljubimci Prije svega, vodite računa o potrebama ali i mogućnostima vašeg djeteta. Pas ili mačka su uobičajen izbor, ali to ne znači da su i pravo rješenje za svakoga. Prije nego što se odlučite za novog člana vaše obitelji, dobro se raspitajte o svim njegovim karakteristikama.

Što vaše dijete može naučiti kroz suživot s ljubimcem: 1. Rutina i struktura: Briga o kućnom ljubimcu može pomoći u uspostavljanju rutine i strukture u svakodnevnom životu djeteta s posebnim potrebama.

Redovne aktivnosti poput hranjenja, šetnji ili igre s ljubimcem mogu pružiti predvidljivost i stabilnost.

2. Fokus i pažnja: Ljubimac može poslužiti kao izvor fokusa i pažnje za dijete s posebnim potrebama. Interakcija s ljubimcem može potaknuti djetetovu koncentraciju i usredotočenost na zadatke.

6. Smanjenje osjećaja izolacije: Ljubimac može pomoći u smanjenju osjećaja izolacije kod djeteta s posebnim potrebama. Ljubimac je uvijek tu za dijete, pružajući mu društvo i podršku kad se osjeća usamljeno.

Ovi su primjeri samo neki od načina na koje kućni ljubimci mogu biti korisni djeci s posebnim potrebama.

Važno je prilagoditi izbor ljubimca i način interakcije prema specifičnim potrebama djeteta kako bi se osiguralo najbolje iskustvo za njegov razvoj i dobrobit.

3. Osjećaj svrhe: Briga o kućnom ljubimcu može pružiti djetetu osjećaj svrhe i važnosti. Osjećaj da nekome trebate i da ste odgovorni za dobrobit drugog bića može biti izuzetno osnažujući.

4. Poticanje verbalne i neverbalne komunikacije: Interakcija s ljubimcem može potaknuti razvoj komunikacijskih vještina kod djeteta, kako verbalnih tako i neverbalnih. Dijete može razgovarati s ljubimcem, ali i koristiti neverbalnu komunikaciju poput gestikulacije, izražavanja emocija i čitanja tjelesnog jezika ljubimca.

5. Terapijski učinci: Postoje dokazi koji sugeriraju da interakcija s životinjama može imati terapijske učinke na djecu s posebnim potrebama. Terapijski psi, na primjer, mogu pružiti podršku i pomoć u različitim terapijskim postupcima, poput fizikalne terapije ili terapije govora.

Terapija uz pomoć životinja ili kućnih ljubimaca primjenjuje se već neko vrijeme u svijetu pa i kod nas, a predstavlja asistenciju dresiranih životinja tokom terapije, u cilju poboljšanja psihofizičkog stanja kod djece s invaliditetom. Najčešće su u pitanju psi, ali i konji, mačke kao i mnoge druge životinje. Istraživanja su pokazala da, kada su životinje uključene u terapiju, djeca primjerice s cerebralnom paralizom mnogo lakše i brže savladavaju ciljeve koje ranije nisu bili u mogućnosti ostvariti. Također, primijećena su i poboljšanja u komunikaciji, razvijanju socijalnih vještina i empatije, ali i razna poboljšanja mentalnog zdravlja. Djeca na ovaj način radije pristaju na terapije i pokazuju više interesa za zadatke koji su pred njima.

8

Zaključak Sveukupno gledano, odrastanje uz kućnog ljubimca pozitivno utječe na psihofizički razvoj djeteta te na njegove eventualne poteškoće što svakako treba uzeti u obzir kod donošenja ove velike, ali korisne promjene za cijelu obitelj.

Mnogi su pozitivni učinci suživota ljudi i životinja, a osobito djece. No planiranje ovog koraka je nužno. Odnosite se odgovorno prema ljubimcima, jednako kao što to činite prema svojoj djeci!

Pitaj veterinara Na najčešća pitanja o nabavci kućnog ljubimca odgovara nam ZOO CITY veterinarski tim.

1. Na što obratiti pažnju prilikom nabave kućnog ljubimca?

Prvenstveno se treba educirati o količini brige i odgovornosti koju pojedini ljubimac zahtijeva, ali i o samom ljubimcu, odnosno njegovoj vrsti i njihovim potrebama (glodavci su aktivni noću, preko dana spavaju; mačke su samostalnije, psi zahtijevaju puno više odgovornosti; dugodlake pasmine mačaka i pasa zahtijevaju redovito iščešljavanje te imaju izraženije linjanje; određene pasmine trebaju duge šetnje i istrčavanje – border collie, australski ovčar, jack russel terrier...).

Također treba obratiti pozornost na to možete li si priuštiti troškove brige o svom ljubimcu? To uključuje kvalitetnu potpunu hranu, adekvatni smještaj (kavez za glodavce, krletka za ptice, krevetić za psa i macu ili kavez...) i ostalu bitnu opremu (ogrlica, lajna, transporter, grebalica, igračke, zdjelice za hranu i vodu, krevetić), redovitu zaštitu od vanjskih nametnika (ogrlice/ ampule/ tablete), veterinarsku skrb (cijepljenje,

čišćenje od parazita, redovite preglede i potencijalno liječenje ako se razvije neki zdrastveni problem), socijalizaciju, trening, uređivanje i higijenu (grooming, rezanje noktiju, higijena zubi i ušiju...).

Prije ove važne odluke trebali biste razmisliti o životnoj dinamici i pritom si postaviti nekoliko važnih pitanja.

• Kako izgleda vaša svakodnevnica i koliko vremena možete izdvojiti za brigu o ljubimcu?

• Idete li na česta putovanja, terenski rad i slično? Tko se može pobrinuti za ljubimca u vašoj nemogućnosti/ odsutnosti? Ukoliko radite 8h može li životinja ostati sama kod kuće? Uzmite u obzir i ljetovanja, skijanje, poslovni put, duža druženja i izlete...

• Imate li plan za budućnost i skorašnje nove odluke i hoće li to utjecati na ljubimca? (Preseljenje, promjena posla, dolazak djeteta, uzimanje još jednog ljubimca) • Jeste li u stanju pružiti količinu pažnje koju će vaš ljubimac zahtijevati? (Hranjenje, šetnje, igra, četkanje, redovne posjete veterinaru...)

• Što očekujete od životinje i kakav je vaš životni stil? (Neograničeno maženje, emocionalnu podršku, suputnika u vanjskim aktivnostima, igra s djecom, ljubimca koji ne zahtijeva puno pažnje...- radi li se na primjer o psu, neki se lako prilagođavaju životu u kući/ stanu dok neki trebaju više aktivnosti pa bi život u zatvorenom i tebi i njemu mogao stvarati problem) • Uzmite u obzir da ćete vrlo vjerojatno nadživjeti godine svog ljubimca pa se valja financijski i emocionalno pripremiti i na dodatne troškove te brigu u starosti i bolesti, a konačno, nažalost i prihvaćanje gubitka ljubimca.

2. Ako biramo psa kao ljubimca, koje su pasmine najpogodnije za obitelj?

Pasmine koje dobro podnose djecu i u većini slučajeva imaju visok prag tolerancije: - labrador retriver - zlatni retriver - beagle - pudla - collie - bichon frise - cavalier king charles spaniel - havanezer - bull terijer Bez obzira na pasminu, svakom psu potrebna je pravovremena socijalizacija te trening. Na temelju okoline u kojoj odrasta (vrijeme provedeno u leglu, odvajanje od legla, suživot s drugim životinjama i ljudima te karakter tih ljudi, izloženost glasnim zvukovima, opasnostima...) svaki ljubimac formira svoj jedinstveni karakter i ponašanje.

9

ČASOPIS ZA RODITELJE Male pasmine su slatke i praktične zbog svoje veličine, no često znaju imati nestabilan i nesiguran karakter! Ukoliko se s njima ne radi na odgoju i ponašanju znaju biti netrpeljivi, privrženi samo svojim vlasnicima (ili jednom članu obitelji), a prema drugima potencijalno i agresivni. Nije pravilo da baš gore navedene pasmine neće nikad predstavljati opasnost za obitelj, a nije ni pravilo da neka druga pasmina nije primjerena biti obiteljski pas. Velika je vjerojatnost da će vam najodaniji pas biti onaj kojeg udomite i pružite mu ljubav i pažnju. Razmišljate li o psu, savjetujemo vam da prvo posjetite lokalno sklonište za životinje jer možda baš tamo neki čupavac osvoji vaše srce.

3. Suživot djeteta i mačke, na što obratiti pozornost?

• redovita zaštita mace protiv vanjskih (krpelji, buhe) i unutarnjih nametnika (davati tabletu za čišćenje od unutarnjih parazita svaka 3 mjeseca) • uvijek odnos držati na oku i nadzirati ponašanje • pripaziti na sklonost mačaka da grebu i grizu tijekom igre • učiti dijete (uče gledanjem tako da budite primjer) kako postupati s macom - nema povlačenja za rep, čvrstog držanja, grabljenja, povlačenja, čupanja, pikanja, gađanja životinje • procijeniti je li dijete uopće spremno za interakciju s macom, može li kontrolirati svoje pokrete i namjere

• mačke su većinom plahe i bojažljive te znaju pretjerano reagirati

5. Smrt ljubimca i priprema djeteta na gubitak

• učiti djecu da prepoznaju govor tijela mace, odnosno kad je zaigrana, a kad nije

• male pasmine pasa žive duže (čak do 17,18 god.)

• maca bi trebala imati svoj kutak gdje se može zavući, ‘sakriti’, odnosno povući kad joj je previše glasno/ dinamično/ kad je dosta maženja i igre • je dijete malo, paziti da se ne dočepa pijeska (mačjeg wc-a) 4. Uvjeti za držanje ljubimca koje bi trebalo zadovoljiti prije donošenja odluke o nabavi ovog člana obitelji

• veće pasmine pasa žive kraće (8-12 god.)

• mačke žive dosta dugo (čak do 20 god.)

• hrčak živi dosta kratko – cca 2-3 god.

• kunić – 7-10 god.

• zamorčić – 6-8 god.

• ptice žive dosta dugo (tigrice 10-14 god.; nimfe 15-25 god.)

• osigurana kvalitetna potpuna prehrana koja će zadovoljiti nutritivne i energetske potrebe ljubimca te mu omogućiti zdrav i dug život • osiguran adekvatan smještaj (za glodavce dovoljno velik kavez, obavezno sijeno u prehrani uz suhu hranu te povremeno svježa hrana, za hrčka potreban kolut za trčanje; za ptice dovoljno velika krletka i vrijeme slobodnog letenja u sobi, pijesak ili grit za zdravu probavu) • osigurana veterinarska skrb i provođenje obveznog cijepljenja • odluku donijeti zajednički i biti siguran da se svi ukućani slažu i upoznati su kako će to utjecati na njihov život • edukacija o ljubimcu i njegovim potrebama

10

Bezuvjetna ljubav i pažnja koju vam ljubimac pruža vrijede više nego da nikad nemate ljubimca jer se bojite vezati. I patnja, i tuga i bol su dio života te bi bilo šteta da si uskratite čari koje donose životinje jer se bojite tih emocija. Osjećat ćemo te emocije ionako u nekom trenutku jer su dio nas, a imajući ljubimca si obogaćujemo i ispunjujemo život.

ČASOPIS ZA RODITELJE

11

ČASOPIS ZA RODITELJE

Utjecaj medija na odgoj djece Pišu: Ivanka Ivančić, odgojitelj mentor i Danijela Vrbetić, odgojitelj, DV Bukovac, Zagreb

O

d nastanka tiska pa do pojave interneta masovni mediji su se proširili nezaustavljivom brzinom. Usporedno sa širenjem medija javljaju se i rasprave o njihovoj važnosti te potencijalnom utjecaju na sveukupan odgoj djece i njihov razvoj.

Svjedoci smo ubrzanog razvoja masovnih medija koji svakog dana nude nešto novo, zanimljivo, zaigrano i zovu nas u očaravajući svijet, pun blještavila i nikada dosadan. Medije volimo i mi odrasli, pa kako ne bi i djeca, jer odrasli su dječji model ponašanja. Od najranijih dana svog života djeca su okružena različitim vrstama medija od televizije, računala, tableta i mobitela. Svakodnevno možemo vidjeti kako djeca barataju mobitelima, izvrsno poznaju njegove radne karakteristike, snalaze se na internetu, traže sebi sadržaje za gledanje i igru.

U današnje suvremeno digitalno doba svijet se mijenja i mediji postaju životna nužnost. Novi naraštaji djece rastu usporedno s njima i njihovim sadržajima, a time se mijenja i odgojno-obrazovni sustav.

Djeca i mediji je tema koja uključuje mnoge aspekte, od pozitivnih utjecaja na razvoj i obrazovanje do negativnih posljedica poput prekomjerne upotrebe i izloženosti neprimjerenom sadržaju. Često se pitamo kolika je uloga obitelji, društva i medija u odgoju djece?

Koliko su mediji prisutni i važni i jesu li uopće važni u odgoju djece? Kakvo značenje imaju u dječjim životima? Na koji način dolaze do mog djeteta, njegovog prijatelja i uopće do naše najmlađe populacije? Činjenica je da smo svi ovisni o medijima bilo koje vrste i njima izlažemo i djecu jer su oni svuda oko nas od roditeljskog doma, automobila, vrtića, škole, trgovine… Navikavanje na njih događa se brzo i neopaženo.

Utjecaj medija ima jedan poseban čimbenik, a to je dječja dob. Dob je ona specifična značajka koja djecu čini najranjivijim dijelom populacije, pa tako i kada je u pitanju izloženost mogućim željenim i ne željenim ponašanjima.

Pritom su i unutar skupine djece dobne razlike iznimno važne, jer su sposobnosti razumijevanja i otvorenost za nešto „novo“ različite. Što su djeca mlađa, to su i manje sposobna zaštiti se od različitih negativnih utjecaja, pa stoga najveći utjecaj i dalje imaju roditelji djeteta i to od trenutka gledanja i primanja medija pa sve do njegove zrelosti i stjecanja medijske pismenosti. Što, koliko, kada i kako gledati, mora odlučiti roditelj, a ne dijete! Dobra komunikacija s djetetom uključuje obvezu roditelja da argumentirano objasne i da s djetetom komentiraju medijske sadržaje, ali i poštuju njihova razmišljanja, čak

12

i onda kada se ne slažu s njima. Na ovaj način roditelj djetetu pomaže vrednovati sadržaje i moralne poruke koje prenose mediji. Zajedno sa djecom (djetetom) gledajte animirani film, igrajte edukativne igrice prilagođene za određenu dob djeteta. Roditelj je taj koji može i mora kontrolirati sadržaj koji dijete gleda. Ne možemo izbjeći medije i ne moramo, ali možemo postaviti granice (vrijeme i sadržaj) za korištenje malih ekrana, računala, mobitela… Djeca u predškolskoj dobi trebaju se što više kretati, trčati, igrati se, socijalizirati s drugom djecom na igralištu i u parkovima.

Mediji imaju i pozitivan i negativan utjecaj na djecu predškolske dobi. Pozitivni utjecaji su: brzina informacija, pomoć u učenju npr. stranog jezika, pomoć u otkrivanju novih svjetova. Negativni utjecaji medija su: dostupnost agresivnih sadržaja, ovisnost, pretilost, pasivnost, nesigurnost.

Svaki roditelj bi trebao znati koliko i kojim se medijima i njegovim sadržajima izlaže dijete, što žele od medija, a što dobivaju. Mediji DA, medijska pismenost DA, mediji su budućnost naše djece DA, ali NE da mediji odgajaju djecu, već je roditelj glavni akter u odgoju djeteta. Na roditeljima je težak zadatak, a to je odgojiti i pravilno usmjeriti svoje dijete kako bi spoznalo funkciju i vrijednost medija.

Mediji su izvor znanja i mnogih informacija, oni su pomoć u učenju i procesu znanja, nećemo ih isključiti iz naših obitelji, već na koristan i edukativan način uključiti. Nije najvažnije ŠTO gledamo, slušamo, čitamo, mnogo je važnije KAKO to činimo, a najvažnije je TKO to čini.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Pogledajmo koji su pozitivni utjecaji medija na djecu 1. Obrazovni sadržaji:

Mediji ne moraju nužno sadržavati sadržaje koji nepovoljno utječu na djetetov razvoj, pažljivim korištenjem, kao i biranjem sadržaja koji djetetu služe, u mogućnosti smo upotrebi medija dati i pozitivan predznak. Edukativni programi na televiziji, edukativne aplikacije i online platforme mogu pomoći djeci u učenju novih stvari, razvoj jezičnih vještina, matematike i znanosti. Interaktivne igre mogu poboljšati motoričke vještine i rješavanje problema.

2. Razvoj digitalnih vještina:

Rano upoznavanje s tehnologijom može pomoći djeci da razviju digitalne vještine koje su važne za buduće obrazovanje i karijeru. Ukoliko pažljivo promislimo, vrijeme u kojem smo mi rasli je davno završeno, stoga ne možemo današnje dijete sasvim odvojiti od suvremenih alata i tehnologija.

sioznosti, depresije i poremećaja spavanja. Istraživanja pokazuju kako pretjerano korištenje ekrana kod djece može dovesti do problema u funkcioniranju mozga kao što su ovisnost, depresija, ADHD, anksioznost i agresija. Kod djece u razvoju, čiji mozak još nije dovoljno razvijen da procesuira blješteće ekrane, prekomjerna upotreba može dovesti do neuroloških oštećenja mozga.

3. Utjecaj na društvene vještine:

Pretjerano korištenje medija može smanjiti vrijeme koje djeca provode u interakciji s vršnjacima i obitelji, što može utjecati na razvoj društvenih vještina.

One su kod djece ključne su za emocionalni, akademski i profesionalni uspjeh.

One omogućuju djeci da se učinkovito nose s društvenim situacijama, grade pozitivne odnose i surađuju s drugima.

Za dijete je važno da se kreće, upoznaje život i boravi među ljudima. Ove komponente ključne su za djetetov razvoj, stoga pokušajte što više vremena provoditi s djetetom na otvorenom, igrajući se u društvu njegovih vršnjaka.

3. Kreativnost i izražavanje:

Mediji pružaju platformu za kreativno izražavanje kroz video produkciju, pisanje blogova, crtanje i druge umjetničke aktivnosti. Ukoliko naučimo dijete da mudro koriti tehnologiju i pritom razvija dodatne vještine, tehnologija će uvijek u njegovom životu imati pozitivan predznak.

Negativni utjecaji medija na djecu 1. Izloženost neprimjerenom sadržaju:

Preporuke o korištenju tehnologije za roditelje postavljanje granica Važno je ograničiti vrijeme koje djeca provode pred ekranima. Preporuke Američke akademije za pedijatriju sugeriraju ne više od jednog sata dnevno za djecu mlađu od 6 godina, a za stariju djecu postaviti jasna pravila i granice.

Djeca do 18 mjeseci - ekrani bi se trebali izbjegavati.

Djeca mogu biti izložena nasilnom, seksualno eksplicitnom ili drugom neprimjerenom sadržaju, što može negativno utjecati na njihov razvoj i ponašanje.

Izloženost neprimjerenom sadržaju jedan je od najglasnijih alarma po pitanju upotrebe tehnologije u današnje vrijeme, stoga je redovita kontrola sadržaja koje dijete prati važna i nužna.

2. Prekomjerna upotreba:

Dugotrajno gledanje televizije, igranje videoigara ili korištenje interneta može dovesti do fizičkih problema kao što su pretilost, problemi s vidom i loše držanje. Može također utjecati na mentalno zdravlje, uzrokujući probleme poput ank-

13

Djeca od 18 do 24 mjeseca - ako se uvodi digitalni sadržaj, to treba biti visokokvalitetan sadržaj i roditelji trebaju gledati zajedno s djecom kako bi im pomogli razumjeti što vide.

Djeca od 2 do 5 godina - najviše jedan sat dnevno visokokvalitetnog programa.

Djeca od 6 godina i starija - dosljedna ograničenja vremena provedenog za ekranima, osiguravajući da vrijeme pred ekranom ne ometa spavanje, fizičku aktivnost i druge ključne aktivnosti za zdravlje i razvoj. Roditeljski nadzor i razgovori o primjerenom korištenju tehnologije, uključujući društvene mreže, igranje video igara i korištenje interneta.

Mediji imaju značajan utjecaj na djecu, kako pozitivan tako i negativan. Ključno je pronaći ravnotežu i osigurati da djeca imaju pristup kvalitetnim sadržajima, uz ograničavanje vremena provedenog pred ekranom i poticanje drugih aktivnosti. Pridržavanje ovih smjernica može pomoći djeci da razviju zdrave navike u korištenju tehnologije. Ključ je u postavljanju ravnoteže koja omogućava djeci da uživaju u prednostima digitalnih medija dok se istovremeno osigurava dovoljno vremena za fizičke aktivnosti, socijalnu interakciju i druge važne aspekte njihovog razvoja. Aktivna uloga roditelja i staratelja je od presudne važnosti u ovom procesu.

Najbolje nasljeđe koje roditelj može dati svojoj djeci je nekoliko minuta njegovog vremena svakog dana!

(Orlando Aloysius Battista, kemičar i pisac)

ČASOPIS ZA RODITELJE

Simbolička igra u predškolskoj dobi

Piše: Petra Fijan, mag. praesc. educ. i Jelena Šošić, odgojitelj predškolske djece.

O

snovna karakteristika djece pred­ školske dobi je znatiželja, želja za otkrivanjem i zaigranost.

Igra je glavna dječja aktivnost i sredstvo zabave. O njezinoj važnosti spominje se i u Konvenciji o pravima djeteta (1989.) kao o temeljnom pravu djeteta koje treba poštivati i uvažavati.

Igra je „dječji posao“ kroz koji djeca uče, istražuju i spoznaju svijet oko sebe. Igra je jedan od glavnih procesa u dječjem razvoju te se njome potiče cjelokupni razvoj djeteta, a za razvoj ključnih kompetencija veliku ulogu ima upravo simbolička igra.

Kroz simboličku igru djeca izražavaju i prerađuju svoje emocije, proživljavaju svoje strahove i frustracije. Proigravaju situacije koje su im bile stresne, suočavaju se s vlastitim strahovima i brigama te na taj način dolaze do novih rješenja i spoznaja, postaju hrabrija i lakše se nose s izazovima. Simboličkom igrom djeca jačaju svoje samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi, razvijaju empatiju, prosocijalno ponašanje i socijalnu kompetenciju. Kroz nju djeca izražavaju, sreću, uzbuđenje te ulaze u svijet odraslih.

mašte te razvijaju sposobnost stvaranja i razumijevanja priča i narativa.

Socijalno, simbolička igra potiče suradnju, dijeljenje i razumijevanje društvenih uloga. Djeca uče komunicirati, pregovarati i rješavati sukobe kroz uloge koje preuzimaju u igri. Također, razvijaju empatiju i sposobnost razumijevanja tuđih perspektiva.

Emocionalno, simbolička igra omogućuje djeci da izraze i obrađuju svoje osjećaje na siguran način. Pretvarajući se u različite likove i situacije, djeca mogu eksperimentirati s različitim emocijama i učiti kako ih regulirati.

Simbolička igra mijenja se paralelno s dječjim rastom i razvojem. U igri djeca koriste predmete iz svojeg okruženja, a kroz simboličku igru djeca uče kako sim-

boli mogu zamijeniti pojedini predmet.

Taj proces organizira samo dijete, na svoj način koristeći svoju maštu.

U početku dijete koristi konkretne simbole i igračke koji su gotovo isti onome što predstavljaju. Starija djeca koriste se pak novim i apstraktnim simbolima koji predstavljaju određeni element igre.

Prvi elementi simboličke igre javljaju se s osamnaest mjeseci starosti s pojavom simboličke funkcije. To su poznate „kao da“ situacije kada određeni predmet izvodi neku radnju. Oko druge godine kada dijete počinje shvaćati sebe kao zasebnu osobu razvija se i simbolička igra.

Razvojem djeteta razvija se i razina igre.

Tako kasnije djeca prvo odabiru situaciju ili iskustvo koje će preraditi u igri, a tek će onda odabrati predmete koje će koristiti.

Primjeri Simboličke Igre

Ona im otvara vrata u svijet novog, neistraženog u kojem mogu razviti maštu i kreativnost. U simboličkoj igri djeca izlaze iz svojih uloga, te ulaze u uloge odraslih, često odraslih osoba iz svoje okoline ( roditelji, braća i sestre, odgojitelji i sl.).

Kućna igra: djeca se pretvaraju da su članovi obitelji, koriste igračke kao kuhinjske aparate i postavljaju scenarije poput pripreme obroka ili odlaska na posao Igra doktora: djeca koriste igračke stetoskope i bandaže, pretvarajući se da liječe plišane igračke ili prijatelje.

Simbolička igra je ključni dio djetinjstva koji omogućava djeci da koriste svoju maštu i kreativnost kako bi istraživala svijet oko sebe. Ova vrsta igre uključuje pretvaranje predmeta, situacija i uloga u nešto drugo, što pomaže djeci da razviju različite aspekte svog razvoja. Kroz simboličku igru, djeca razvijaju kognitivne vještine poput apstraktnog razmišljanja, planiranja i rješavanja problema. Oni uče razlikovati stvarnost od

Igra gradnje: koristeći kocke ili druge konstrukcijske igračke, djeca grade zgrade, mostove i druge strukture, pretvarajući se da su arhitekti ili građevinski radnici.

Igra superjunaka: djeca se oblače kao superjunaci, pretvaraju se da imaju supermoći i spašavaju svijet od zamišljenih prijetnji.

14

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako poticati simboličku igru?

Uloga roditelja u simboličkoj igri

Odrasle osobe imaju ključnu ulogu za djetetov rast i razvoj. Roditelji, kao najvažnije osobe u djetetovom životu trebale bi sudjelovati u svim aspektima djetetova života, pa tako i igri. Uključivanje roditelja u igru djece ne podrazumijeva samo vrijeme provedeno s djetetom. Sudjelovanjem u igri ostvaruje se emocionalna bliskost, povezanost i povjerenje, dijete dobiva na važnosti te se uvažavaju njegove potrebe i prava.

Poštujući djetetovu inicijativu za vođenjem igre roditelji ulaze u dječji svijet

i imaju priliku upoznati svoje dijete iz drugačije perspektive. Upoznaju se s maštom i kreativnošću, te proživljavaju već poznate situacije na dječji način.

Djeca u igri najčešće preuzimaju uloge upravo svojih roditelja i imitiraju ih, a to roditeljima daje mogućnost vidjeti kako ih dijete doživljava. Na svaki poziv djeteta za uključivanjem roditelji bi trebali reagirati pozitivno prihvaćajući ulogu koju im je dijete namijenilo. Svaki trenutak proveden s djetetom je vrijedan, a upravo simbolička igra otvara prostor za bezbroj takvih vrijednih trenutaka.

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU rješenje

Pružanjem materijala. Obezbijedite različite vrste igračaka i rekvizita, poput kostima, kuhinjskih setova, medicinskih kompleta, kocki za gradnju i plišanih igračaka. Promatrajte što djecu zanima i pružite im materijale i prilike za igru koji odgovaraju njihovim interesima.

Stvaranjem prostora za igru. Organizirajte siguran i stimulativan prostor za igru, gdje djeca mogu slobodno istraživati i pretvarati se. Omogućite djeci dovoljno slobode da sami biraju aktivnosti i razvijaju vlastite scenarije bez previše smjernica.

Sudjelovanjem u igri. Uključite se u dječju igru, slijedeći njihovo vodstvo i potičući njihovu maštu postavljanjem pitanja i dodavanjem novih elemenata u igru. Postavljajte pitanja koja potiču djecu na razmišljanje i proširivanje igre, poput “Što će se dogoditi sljedeće?” ili “Kako će tvoj lik riješiti taj problem?”

Najbolje lave za vrtićke pros a! an nd rođe

Podržavanjem samostalne igre. Pustite djecu da sama vode igru i razvijaju vlastite scenarije, bez previše uplitanja.

potražite: U našoj ponudi papira TORTI – torte od e ndan đe ro je eč dj za ili 16 (pakiranje od 12 kutijica) ce/ TORTI – pozivni je eč dj za e nk ja bo rođendane pakiranju) (10 komada u

Različitim tematskim igrama. Uvedite nove teme i scenarije koji će proširiti dječju maštu i interes, poput igre na farmi, svemirske avanture ili srednjovjekovnih kraljevstava. Pokažite djeci kako se igrati simbolički koristeći vlastitu maštu i pretvaranje, čime im možete pomoći da razviju vlastite igre.

COVID SIGURNO RJEŠ̌ENJE ZA PROSLAVE ROĐENDANA!

specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

15

Simbolička igra je ključna za razvoj djece jer podržava njihove kognitivne, jezične, socijalne i emocionalne vještine. Pružajući djeci prilike za simboličku igru kroz različite materijale, prostor i podršku, roditelji i odgojitelji mogu pomoći djeci da razviju važne životne vještine dok se zabavljaju i istražuju svoju maštu.

BOJANKA

specijalizirani proizvodi

za proslave dječjih rođendana

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kreativnostvrijednost za unaprjeđenje intelektualnog razvoja djece Piše: Marijana Stojčević, odgojitelj savjetnik, D. V. “Šegrt Hlapić”

K

reativnost je sposobnost stvaranja novih ideja, rješenja ili izraza na originalan i inventivan način, to je ključna karakteristika ljudske prirode koja se manifestira kroz različite aktivnosti i područja života. Kroz razvoj ove vještine djete formiramo u kreativnu osobu spremnu za svijet u kojem danas živimo, a koji od pojedinca zahtijeva drugačiji i intelektualni pristup. Zato je važno poticati dječju kreativnost od najranije dobi, jer kreativne osobe su sposobne nuditi više rješenja za isti problem istovremeno.

Kreativne osobe imaju razvijeno divergentno mišljenje. Divergentno mišljenje

se odnosi na način razmišljanja ili pristup problemima koji potiče različite ideje, perspektive i rješenja. Suprotno konvergentnom mišljenju koje teži prema jednoj ispravnoj ili optimalnoj rješenju, divergentno mišljenje promiče raznolikost ideja i kreativnost u razmišljanju.

Divergentno mišljenje je ključno za inovaciju i rješavanje problema jer omogućava razmatranje više opcija i prilagođavanje strategija ovisno o kontekstu ili promjenama. Ono potiče kreativnost i oslobađa pojedinca od konvencionalnih ograničenja, što može dovesti do neočekivanih i inovativnih rješenja.

Kreativne osobe su otvorene, neovisne, hrabre i s puno inicijative. Spontane su i s izrazitim osjećajem za humor. Ujedno, kreativnost je i važna komponenta darovitosti.

Jedna od osobina kreativne djece je razvijena mašta, a upravo ona im omogućuje rađanje novih ideja i načina kako ih provesti u djelo. Mašta je sposobnost uma da stvara, vizualizira i razvija koncepte, ideje, slike ili scenarije koji nisu nužno vezani uz stvarnost ili trenutno opažanje. To je kreativni proces koji omogućava pojedincu da izlazi iz okvira dosadašnjeg iskustva i eksperimentira s novim idejama ili mogućnostima.

Mašta potiče veće samopouzdanje i djeca se kroz maštovite igre izražavaju i sudjeluju u interakciji s drugima. Kako ne bi izgubila motivaciju, djeci se ne bi smjela nuditi gotova rješenja i ne treba ih često ispravljati, već ih treba poticati da kroz aktivnosti samostalno dolaze do pronalaženja rješenja. Kroz maštu djeca mogu razvijati emocionalnu inteligenciju, empatiju i dublje razumijevanje svijeta oko sebe.

Kako bi djecu potaknuli na kreativno izražavanje u vrtiću potrebno je da i odgojitelj bude kreativan. Kada odgojitelj prepozna kreativnu djecu, on će ih razumjeti, ohrabriti i potaknuti na istraživanje bez striktnih granica. On je taj koji će osigurati poticajno okrużenje uz bogatu ponudu likovnog, prirodnog, pedagoški neoblikovanog materijala i sl.

Pri dječjoj aktivnosti poželjno je da odrasla osoba ne bude nametljiva, već

18

ČASOPIS ZA RODITELJE

19

ČASOPIS ZA RODITELJE utječe na razvoj koncentracije i kritičkog mišljenja.

Socijalne vještine i komunikacija

da povremeno diskretno postavlja poticajna pitanja. Odrasli bi trebali imati senzibilitet za kreativnu djecu i trebaju ih podržavati da bi kroz kreativnost djeca razvijala svoju stvaralačku aktivnost, emocionalno izražavanje, bogaćenje vokabulara te inteligenciju općenito.

Sve što djeca doživljavaju u svome okruženju uvelike utjeće na formiranje ličnosti i vrlo je važan element za psihomotorni, emocionalni i spoznajni razvoj te se odražava i na razvoj socijalnih vještina.

Psihomotorni razvoj Psihomotorni razvoj odnosi se na integraciju motoričkih sposobnosti i psiholoških procesa, a obuhvaća sveukupan napredak djeteta u razumijevanju svijeta oko sebe i sposobnosti da se s njim interagira putem tjelesnih pokreta. Kroz kreativne aktivnosti kod djece se potiče i razvija fina motorika i koordinacija pokreta koristeći bojice, škare, plastelin, slagarice i sl. Djeca su u interakciji s svijetom koji ih okružuje. Na taj način svoja znanja povezuju s maštom i ujedno utjeću na razvoj grafomotorike koja je uvjet za razvoj pisanja.

svoje misli i osjećaje te razvijaju samopouzdanje, a činjenica da su napravili nešto dobro bude ponos i samopoštovanje.

Spoznajni razvoj Spoznajni razvoj odnosi se na napredak u kognitivnim sposobnostima koje omogućuju osobama da razumiju i percipiraju svijet oko sebe. Ovaj razvoj obuhvaća promjene u načinu na koji pojedinac razmišlja, uči, pamti, rješava probleme i donosi odluke kako raste i razvija se.

Nudeći djeci razne poticaje i materijale za kombiniranje, razvija se sposobnost rješavanja problema što u velikoj mjeri

Emocionalni razvoj Emocionalni razvoj odnosi se na proces kroz koji se razvijaju emocionalne vještine i sposobnosti tijekom djetinjstva. Obuhvaća razumijevanje vlastitih emocija, regulaciju emocija, razvoj empatije prema drugima te razumijevanje i upravljanje socijalnim odnosima. Kroz kreativno izražavanje djeca mogu izraziti

20

Socijalne vještine odnose se na skup vještina, znanja, ponašanja i vjerovanja koji omogućuju pojedincu uspješno i učinkovito komuniciranje, interakciju i suradnju s drugim ljudima. Ove vještine su ključne za izgradnju zdravih i pozitivnih odnosa te za prilagodbu u različitim socijalnim situacijama. Kada djecu potićemo na kreativnost dolazi do suradnje među vršnjacima. Djeca spontano uče dijeliti, pomagati i poštivati jedne druge što dovodi do osobnog zadovoljstva učinjenim, ali i empatije. Djeca kroz zajedničke aktivnosti usvajaju sposobnost slušanja i razmišljanja, a tako razvijaju svoje kognitivne sposobnosti.

Svako dijete je kreativno i ima sposbnost viđenja stvari na različite i nove načine. Ako djeca nemaju mogućnost za spontano izražavanje kreativne energije, ta vještina će s vremenom iščeznuti. Kreativne aktivnosti su beskonačne (likovno izražavanje, pjevanje, ples, gluma, dramske aktivnosti, društvene igre,…) i zato djeci treba osigurati materijale, prostor i vrijeme koji će ih potaknuti na kreativnu igru.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Slikovnice i njihov utjecaj na razvoj djeteta Piše: Marijana Stojčević, odgojitelj savjetnik, D. V. “Šegrt Hlapić”

Č

itanje je važna kulturna vještina koja stvara temelje za govorenje i pisanje te tako utječe na bogaćenje komunikacije, razvoj spoznaje, stvaralaštva i mašte. Čitanjem djeci od najranije dobi utječemo na edukativne i mentalne sposobnosti te doprinosimo većem uspjehu kasnije u školi, obrazovanju i u društvu općenito. Prihvaćanjem čitanja kao ugodnog i zabavnog iskustva ono će postati dio djetetove svakodnevnice.

Slikovnice najčešće prikazuju životinje, ljude, slike prirode i predmete. Uz njih djeca prepoznaju i imenuju ono što vide te na taj način upoznaju svijet oko sebe. One ne samo da potiču djetetovu maštu, već i razvijaju jezične vještine.

Svaka riječ, svaki stih ili dijalog pružaju priliku za učenje novih riječi i fraza, bogateći djetetov vokabular i poboljšavajući njegovu sposobnost komunikacije.

Ponekad sadržavaju brojalice i pjesmice s ritmičkim stihovima.

Slikovnica je likovno-literarno djelo te prva i najvažnija knjiga za djecu. Slikovnice su kao magični most koji povezuje svijet mašte djeteta s stvarnošću riječi i slika. U njima se rađaju priče koje se ne odvijaju samo na papiru, već i u djetetovoj mašti, gdje se svaki lik, svaka boja i svaki detalj pretvaraju u priliku za istraživanje, učenje i rast. Svaka stranica slikovnice je poput novog svijeta koji se otvara pred djetetovim očima. Boje su živahne, ilustracije su pune detalja koji pozivaju na istraživanje, a riječi nose snagu da ožive svaki lik i situaciju. Dijete uživa u procesu otkrivanja novih svjetova, upoznavanja različitih životinja, mjesta i ljudi, stvarajući most između stvarnosti i čarobnog svijeta mašte.

Za najmlađu djecu najbolje su one izrađene od mekanih i izdržljivih materijala koji se mogu savijati i teško ih je trgati. Kako djeca rastu tako tekst postaje opsežniji, ali je ilustracija vrlo važna jer nadopunjuje tekst te pomaže u praćenju zapleta i obogaćuje doživljaj radnje.

Slikovnice su bitan dio djetinjstva koje uz bogatstvo i raznolikost tema i priča potiču važne aspekte razvoja kod djece.

Slikovnice predstavljaju veliki potencijal za jezični razvoj. Djeca kroz čitanje slikovnica upoznaju nove riječi, bogate rječnik i razvijaju vještine koje su povezane s ranom pismenošću npr. prepoznavanje i uočavanje veze između slova i glasa unutar riječi, izgovaranje rime,a razvija se i glasovna analiza i sinteza.

Djeca kojoj se redovito čita imaju razvijenije predčitalačke sposobnosti i kasnije su spremnija za samostalno čitanje. Istraživanje slikovnica i knjiga predstavlja učenje na zabavan način.

Razgledavanjem slika u slikovnici kod djece se razvija osjećaj za estetiku i ukus. Ilustracije djeci pružaju vizualni doživljaj, uočavanje detalja, poveznicu između slike i riječi te stvaranje živopisne mentalne slike što omogućuje razvoj ap-

21

straktnog razmišljanja. One nisu samo dio priče koja se čitaja prije spavanja, već su putovanje kroz svjetove mašte i mogućnosti.

Njegovanje rituala čitanja može biti osnova za razvoj umjetničkih i kreativnih talenata. Također, djeca uče o osjećajima, o prijateljstvu, o ljubavi prema prirodi i svemu što ih okružuje.

Tijekom čitanja važno je potaknuti dijete na aktivnost (dijaloško čitanje) tako da samostalno lista knjigu, razgovara o slici i pročitanome tekstu, da prepriča i komentira radnju kako bi se uvjerili da je razumjelo što mu se pročitalo. Čitajući se razvija pamćenje, a prepričavanjem pročitanog razvijamo dugoročno pamćenje. Na taj način se razvijaju kognitivne i mototičke vještine. S odmakom vremena djeca usvajaju da je knjiga izvor znanja, a uloga slikovnica i knjiga postaje informacijska jer djeca stjeću mogućnost povezivanja i zaključivanja te razvijaju logičko razmišljanje.

Kroz razgovor o likovima i radnji dijete može uočiti različitosti u ponašanjima i postupcima likova te ih motiviramo da izraze svoja razmišljanja što može doprinijeti razvoju samopouzdanja i pozitivne slike o sebi.

Kroz razne priče djeca uče o prijateljstvu, dijeljenju i općenito o važnosti međuljudskih odnosa što doprinosi razvoju emocionalne inteligencije. Primjerom da uživamo u zajedničkom čitanju dijete motiviramo da često i spontano

ČASOPIS ZA RODITELJE samostalno bira i lista slikovnicu. Kako bi dijete potaknuli na čitanje i slobodu izbora, djetetovo okruženje treba biti opremljeno slikovnicama i knjigama koje su mu uvijek dostupne. Kroz priče djeca uče o ljubavi, sreći, strahu što im pomaže u izražavanju i razumijevanju svojih emocija, ali i razvoju empatije. Kroz njih, djeca rastu i razvijaju se, gradeći temelje za buduće akademske uspjehe, ali i za emocionalnu inteligenciju i socijalne vještine koje će im biti potrebne u životu.

Slikovnice su darovi koji se daruju djetetu - darovi koji će mu pružiti sreću, znanje i snove. U njima se skriva čarolija koja nikada ne blijedi, već ostaje s djetetom kao trajna uspomena i inspiracija.

Slikovnice kod djece potiču pažnju, a redovito čitanje u ugodnoj atmosferi, pretvara se u zajedničku rutinu u kojoj uživaja dijete i roditelj. Kreiranjem zajedničke routine uspostavljaju se bliskost i emocionalna povezanost te se kod djeteta stvara osjećaj povjerenja i ugode. Rutina zajedničke aktivnosti čitanja trebala se odvijati otprilike u isto vri-

jeme svakoga dana i biti posvećena isključivo djetetu bez pritiska, ispravljanja i žurbe kako bi u cijelosti moglo uživati u doživljaju priče i slike. U suprotnom se kod djetete može izazvati nezainteresiranost i strah od neuspjeha. Čitajući roditelj upoznaje djetetove interese, strahove, razmišljanja i moguće probleme.

Roditelji i odrasli koji brinu o djeci trebali bi prepoznati slikovnice koje su prikladne i kvalitetne. Ukoliko dijete pohađa vrtić tada djetetov odgojitelj ima važnu ulogu približavanja pisane riječi kroz različite aktivnosti.

Kako bi se privukla dječja pažnja prostor koji je namijenjen za čitanje trebao bi biti bogato opremljen tiskanim materijalima (slikovnice, stripovi,dječje enciklopedije i dr.). Na taj način će se spontano privući i djecu koja su manje zainteresirana za predčitalačke aktivnosti. Odgojitelj će roditelje upoznati i informirati o dobrobitima slikovnice za dječji razvoj te preporučiti one koje su primjerene. Vrtić je mjesto koje će različitim aktivnostima nadopuniti roditeljsku naviku čitanja kod kuće.

Slikovnice su važan resurs u odgoju predškolske djece, a njihov veliki potencijal i poruke koje ostavljaju snažan dojam na djecu odrasli mogu iskoristiti u mnogim situacijama.

22

Slikovnice su put u svijet mašte kroz koji djeca uče o jeziku i razvijaju komunikacijske vještine koje će im pomoći u svakodnevnim izazovima. Slikovnice su poput prozora u svijet fantazije i stvarnosti, kroz koje djeca mogu istraživati ne samo svoje vlastite emocije već i kompleksnije koncepte poput prijateljstva, tolerancije i prihvaćanja različitosti. One potiču dječju znatiželju, potičući ih da postavljaju pitanja i traže odgovore na različita životna pitanja. Kroz slikovnice, djeca uče i važnost moralnih vrijednosti kao što su poštenje, hrabrost i saosjećanje, čime se gradi temelj za razvoj njihovog karaktera i osobnosti. Poticanje interesa prema slikovnicama i knjigama predstavlja ulaganje u buduće ljubitelje knjiga kao izvor znanja za važne životne vrijednosti...

ČASOPIS ZA RODITELJE

23

ČASOPIS ZA RODITELJE

SENZORNA INTEGRACIJA

- što ona znači i zašto je važna?

Pišu: Sanda Ivok, odgojitelj savjetnik i Lidija Pajtak, odgojitelj mentor, DV “Šegrt Hlapić”

SENZORNA INTEGRACIJA je spo-

sobnost mozga da organizira senzorne podražaje, pretvara osjete u percepciju i omogući osobi da shvati ono što doživljava kako bi mogla primjereno odgovoriti na taj podražaj. Ovo je važan proces u razvoju djeteta jer omogućava efikasno procesiranje i interpretaciju informacija dobivenih putem osjetila (vid, sluh, dodir, miris, okus) te njihovo usklađivanje kako bi se stvorila smislena percepcija okoline i adekvatna reakcija.

Njen razvoj započinje rođenjem, a najintenzivniji je u prvih sedam godina života djeteta (preme Biel i Peske, 2007.).

Senzorna integracija igra ključnu ulogu u svakodnevnom funkcioniranju djeteta i njegovom razvoju.

SENZORNA INTEGRACIJA obuhvaća: · taktilnu · vestibularnu · proprioceptivnu · vidnu, slušnu, mirisnu i okusnu stimulaciju TAKTILNA STIMULACIJA – odnosi se na stimulaciju kože i dodira kao način interakcije s okolinom i poticanja osjetilnog iskustva. Ova vrsta stimulacije igra

ključnu ulogu u razvoju senzornih sposobnosti i doživljaja svijeta oko nas. informacije primamo kroz površinu kože.

Dodirom osjećamo teksturu, oblik i veličinu predmeta u okolini. Na taktilnu stimulaciju djelujemo manipuliranjem različitim predmetima, dodirivanjem predmeta različite teksture, hodanjem (bosi) po različitim podlogama. Taktilna stimulacija je vitalni dio djetetovog razvoja i omogućuje mu da istražuje svijet oko sebe na vrlo osoban i značajan način, što podržava cjelovit razvoj njegovih senzornih, motoričkih, kognitivnih i emocionalnih sposobnosti.

VESTIBULARNA STIMULACIJA – odnosi se na stimulaciju ravnotežnog sustava, koji se nalazi unutar unutarnjeg uha, putem pokreta i promjena položaja tijela. Ova vrsta stimulacije ključna je za razvoj motoričkih sposobnosti i održavanje ravnoteže kod djece i odraslih. Informacije primamo kroz unutarnje uho gdje je smješten osjet za ravnotežu koji nam daje informacije o položaju našeg tijela. Na vestibularnu stimulaciju utječemo različitim pokretima – ljuljanjem, skakanjem (npr. na trampolinu), valjanjem (po lopti ili tlu), balansiranjem,…

PROPRIOCEPTIVNA STIMULACIJA – vrsta senzorne stimulacije koja uključuje aktivnosti koje potiču osjećaj položaja i kretanja tijela u prostoru. Ova vrsta stimulacije igra ključnu ulogu u razvoju svijesti o vlastitom tijelu (propriocepciji) te o koordinaciji i kontroliranju pokreta. Odnosi se na primanje informacija koje dolaze iz zglobova i mišića. Javlja za vrijeme kretanja, ali i kad stojimo na mjestu. Na proprioceptivnu stimulaciju djelujemo guranjem/povlačenjem (kolica, guralice), nošenjem, omatanjem, grljenjem, provlačenjem, skakanjem, plivanjem, rolanjem, klizanjem,...

VIDNA STIMULACIJA – odnosi se na proces primanja i obrade vizualnih podražaja putem očiju i vizualnog sustava.

Ova vrsta stimulacije igra ključnu ulogu u razvoju percepcije boja, oblika, dubine i udaljenosti te u integraciji vizualnih informacija s ostalim senzornim podražajima. Informacije ko dove vrste stimulacije primamo osjetom vida. Vidne, vestibularne i proprioceptivne informacije integriraju se da bi napravile „mapu“ kojom se koristimo za svakodnevno kretanje. Na vidnu stimulaciju utječeno različitim bojama, kontrastima i kretnjama (npr. praćenje predmeta pogledom).

SLUŠNA STIMULACIJA – informacije primamo osjetom sluha, a odnose se na zvukove iz naše okoline. Na slušnu stimulaciju utječemo proizvodnjom različitih zvukova (zvečke, šuškalice), brojalicama, ritmičkim igrama,...

MIRISNA STIMULACIJA – informacije primamo osjetom mirisa. Razlikujemo oko deset tisuća različitih mirisa.

OKUSNA STIMULACIJA – informacije primamo osjetom okusa (receptori za

24

ČASOPIS ZA RODITELJE okus nalaze se na jeziku). Razlikujemo četiri vrste okusa: slatko, slano, gorko i kiselo.

Senzorna integracija kod većine ljudi odvija se bez svjesnog razmišljanja i ulaganja posebnog truda. No, isto tako, niti jedna osoba nema savršenu integraciju osjetila. Svatko od nas može pokazivati simptome teškoća nekih osjeta, no to nas ne ometa u svakodnevnom životu.

Međutim, ako se dogodi da mozak nije u mogućnosti organizirati senzorne podražaje jer ima poteškoća pri primanju, obradi ili integriranju različitih osjetila dolazi do teškoća senzorne integracije.

Kako možemo primijetiti da dijete ima teškoća u senzornoj integraciji: • ne voli prati kosu, niti češljati se • plače i prekriva oči kod jakog izvora svjetla • izbirljivo je kod jela, odbija hranu određene teksture ili boje • smetaju mu etikete (npr. na majici, hlačama) • ne voli se škakljati, maziti, grliti • hodanje na prstima • poteškoće u krupnoj motorici koje se vide kod trčanja, penjanja, vožnje bicikla…

• poteškoće u zadržavanju pažnje • pretjerana osjetljivost na jake zvukove • uvijek miriše hranu, predmete, ljude

- poteškoće u finoj motorici kod crtanja, pritiska olovke, rezanja škaricama - poteškoće kod svlačenja i oblačenja - ne želi biti bos

razvijaju negativne oblike ponašanja zahtijevaju pomoć senzornog terapeuta.

Neovisno o tome pokazuje li dijete određene teškoće ili ne, dobro je da roditelji omoguće djeci različite podražaje za sve skupine osjetila.

Važno je omogućiti djetetu sve oblike kretanja, ljuljanja, penjanja, skakanja, trčanja, hodanja po neravnoj površini (livada, šuma), skakanja po lokvicama.

Dozvolite djetetu da se kreće i istražuje svoju okolinu, ali budite blizu, kao potpora, ne kao osoba koja ga ograničava, osim u slučajevima ugroze. Koliko vaše dijete ima mogućnosti hodati boso? Po livadi, pijesku, betonu, kamenčićima?

Neke od aktivnosti koje mogu provoditi roditelji • različite igre u parku - ljuljanje, penjanje, skakanje, vrtnja, kotrljanje po travi

Teškoće senzorne integracije odnose se na poteškoće u obradi i organizaciji senzornih informacija iz okoliša. Ove osobe mogu imati problem s obradom podražaja kao što su zvukovi, mirisi, dodiri ili vizualnih stimulansa na način koji nije tipičan za većinu ljudi. To može rezultirati preosjetljivošću ili nedovoljnom osjetljivošću na određene senzorne podražaje, što može utjecati na njihovu sposobnost sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima ili društvenim interakcijama. Teškoće senzorne integracije koje stvaraju djetetu problem, otežavaju razvoj ili

• isprobavanje različitih okusa (mrkva, paprika, luk, rajčica, limun, naranča, banana, šipak, kruška, jabuka,jagoda, malina... – pogodi po okusu što je) • igre mirisnim bočicama (bočice parfema, šampona, omekšivača, kreme, kutije čipsa, keksa,...)

• brojalice uz ritmičko udaranje dlanom o dlan ili zvečkama/šuškalicama • šuškalice, zvečke izrađene od plastičnih boca s različitim punjenjem koje daje različiti zvuk • traženje glazbene kutijice po zvuku – može i uz dodatnu pomoć uz riječi – hladno-toplo-vruće • tijekom baravka vani, sjednite zajedno i neka vam dijete kaže koje sve zvukove čuje u okolini (pjev ptice, automobile, sirena,….)

• u jednu vrećicu/kutiju stavimo nekoliko djetetu poznatih stvari – zadatak je da bez gledanja pogodi (po opipu) što drži u ruci Za normalan razvoj djeteta od izuzetne je važnosti omogućiti mu primanje različitih podražaja putem svih osjetila od najranije dobi. S jedne strane senzorni razvoj temelj je za cjelokupni psihički razvoj djeteta, a s druge strane ima neprocjenjiv samostalni značaj. Velika je važnost senzornog razvoja u ranom djetinjstvu gdje se može mnogo učiniti na poboljšanju aktivnosti osjetilnih organa. Cjelovito opažanje neophodno je za uspješan razvoj i odgoj djeteta u vrtiću, a kasnije i u školi, temelj za cijeli život.

25

ČASOPIS ZA RODITELJE

Poticanje razvoja grafomotorike kroz igru s djetetom Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić

G

rafomotorika je sposobnost koordinacije pokreta ruke, očiju i mišića potrebnih za pisanje, crtanje i manipulaciju alatima poput olovke ili četkice. Ova vještina uključuje precizne pokrete ruku i prstiju potrebne za stvaranje slova, brojeva ili slika na papiru ili drugim površinama. Vrlo složena aktivnost kojom upravlja mozak!

vrijeme, što lakše savladali vještinu gafomotorike, a njome i školske zadatke koji ih očekuju. Osobe s dobrim grafomotornim vještinama mogu pisati čitko, precizno i brzo, što je važno za uspjeh u školi i svakodnevnim aktivnostima. Grafomotoričke vještine razvijaju se postupno tijekom djetinjstva i mogu se poboljšati vježbom i pravilnim poticanjem.

Razvoj grafomotorike započinje vrlo rano, već oko osamnaestog mjeseca života. Dijete prvo treba razviti grubu motoriku poput sjedenja, puzanja, hodanja, koja će kasnije dovesti do razvoja fine motorike poput pokreta ruke i šake.

Ovaj bitan razvoj grube i fine motorike u kasnijem će razvoju dovesti do razvoja grafomotorike.

Prije nego dijete nauči pisati slova trebalo bi zadovoljiti određene razvojne preduvjete:

Osnovni temelji grafomotorike kod djeteta se razvijaju prije polaska u školu kako bi s lakoćom usvojio vještinu pisanja. Cijeli svoj život, do polaska u školu, djeca uče kroz igru i iskustva razne vještine motorike kako bi, kad za to dođe

- odrediti dominantnu ruku - naučiti pravilno držati olovku - naučiti držati tijelo u pravilnom položaju - moći precrtavati oblike - moći nacrtati crtež koji je prepoznatljiv Grafomotorički razvoj predstavlja bitan korak u pripremi djece za sposobnost prepoznavanja i oblikovanja slova.

Što sve podrazumijevamo pod grafomotorikom?

Grafomotorika obuhvaća skup vještina koje su potrebne za koordinirano korištenje ruku, očiju i mišića prilikom pisanja, crtanja ili manipulacije alatima poput olovke ili četkice za zube.

Ove vještine uključuju: 1. Finu motoriku, odnosno sposobnost preciznog upravljanja pokretima ruku i prstiju. Fina motorika omogućuje precizno vođenje olovke ili drugog alata te izvođenje detaljnih pokreta potrebnih za oblikovanje slova, brojeva ili slika.

2. Koordinaciju ruku i oka, ova vještina uključuje usklađivanje pokreta ruku s vizualnim podražajima. Osobe s dobrim koordinacijskim sposobnostima ruku i oka mogu pratiti vizualne informacije (npr. slova na papiru) i precizno kontrolirati pokrete ruku.

3. Držanje olovke i pravilan hvat, pravilno držanje olovke ili alata za crtanje važno je za efikasno i udobno pisanje ili crtanje. Grafomotorika uključuje razvoj pravilnog hvata olovke koji omogućuje stabilnost i kontrolu tijekom pisanja.

4. Održavanje pravilnih oblika slova i simbola, odnosi se na sposobnost reprodukcije slova, brojeva ili simbola na način koji je jasan, čitak i estetski prihvatljiv.

5. Brzinu i fluidnost pokreta, dobro raz­vijene grafomotoričke vještine omogućuju brzo i glatko pisanje ili crtanje.

6. Sposobnost praćenja linija i prostorne orijentacije, što uključuje mogućnost praćenja i vođenja ruke duž linija ili putanja na papiru.

26

ČASOPIS ZA RODITELJE

Kako razvijati grafomotoriku na djetetu zanimljiv način?

Crtanje kažiprstom

Crtanje kažiprstom je jednostavna tehnika koja se često koristi u ranoj dječjoj dobi kao početak razvoja grafomotoričkih vještina. Ova aktivnost uključuje korištenje indeksnog prsta (kažiprsta) za stvaranje linija, oblika ili crteža na papiru ili drugim površinama.

nje i zabavu za odrasle. Ovo je idealna zajednička obiteljska aktivnost.

Rezanje škaricama

Rezanje škaricama je važna vještina koja se uči i razvija od rane dječje dobi, a može imati širok spektar koristi u razvoju motoričkih, kognitivnih i socijalnih vještina. Važno je pružiti djeci sigurno okruženje i odgovarajuće alate kako bi mogli sigurno i učinkovito razvijati ovu vještinu.

Ukoliko dijete odbija crtati, bojati, pisati njegov je otpor najčešće vezan uz nelagodu koju osjeća tijekom navedenih radnji. Često se u pozadini nalazi neka teškoća koja djetetu ometa ugodu u izražavanju, stoga je potrebno dijete poticati i stvoriti pozitivno i interesantno okruženje kako bi se osjećalo ugodnije.

Razvoj grafomotorike kod djeteta možemo potaknuti kroz igru, ne mora nužno biti kroz formalne aktivnosti. Postoje djeca koja uče na druge načine, a na nama je da im omogućimo što jednostavnije savladavanje zadatka. Važno je da igre ne budu preteške i da dijete uživa u rješavanju zadataka, u protivnom će stvoriti otpor koji će biti teško ukloniti.

Nizanje perlica

Nizanje perlica zahtijeva precizne pokrete prstiju i ruku kako bi se perlice stavile na nit ili uže. Ova aktivnost pomaže u jačanju mišića ruku i poboljšava spretnost prstiju. Kako bi se perlice uspješno nizale, potrebno je uskladiti pokrete ruku s vizualnim praćenjem perlica i mjesta na kojem se nit nalazi. Nizanje perlica zahtijeva fokusiranje i pažljivost kako bi se održao redoslijed i uzorak perlica. Za osobe koje imaju izazove s senzornom integracijom, nizanje perlica može biti terapijska aktivnost koja pomaže u poboljšanju osjetnih procesa.

Crtanje prema uzorku

Uzorak za crtanje može biti bilo što, od jednostavnih geometrijskih oblika do složenih slika ili portreta. Važno je prilagoditi izazov razini vještina djeteta kako bi se potaknuo razvoj i samopouzdanje u crtanju.

Formiranje loptica od papira

Postoji mnogo različitih tehnika za formiranje loptica od papira, uključujući origami, savijanje ili pletenje papira.

Ova aktivnost može biti prilagođena različitim dobnim skupinama i interesima te se može koristiti kao jednostavan način za poticanje kreativnosti i motoričkog razvoja kod djece, kao i za opušta-

27

Suradnja roditelja i vrtića ključna je za uspješan razvoj i obrazovanje djeteta.

Omogućuje partnerstvo kroz savjete roditeljima o provođenju aktivnosti razvoja grafomotoričkih vještina djeteta izvan doma te osigurava naputke kako nastaviti navedene aktivnosti i kod kuće. Kontinuirana podrška, pozitivan stav i koordinaciju između obiteljskog i vrtićkog okruženja značajno utječu na razvoj djeteta i njegov stav o vrtićkom okruženju.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Opstipacija u dječjoj dobi Piše: prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Opstipacija ili zatvor vrlo je čest problem u djece s kojim se suočavaju roditelji i liječnici. Pod tim pojmom podrazumijeva se neredovita stolica, otežana i bolna defekacija tvrde ili voluminozne stolice, tj. poteškoće kod defekacije koje traju preko 2 tjedna. Opstipacija, a pogotovo popratne tegobe (bol u trbuhu, pojava krvi na stolici, prljanje rublja stolicom, smetnje mokrenja) signal su zbog kojih se roditelji često upućuju liječniku.

Tri do pet posto svih posjeta pedijatru i 25% dolazaka pedijatrijskom gastroenterologu vezano za probleme opstipacije. Ukupno se procjenjuje da od opstipacije pati 0,3-8% djece.

Najveća učestalost tegoba obično je u dobi između 2 i 4 godine života. Često se bilježi i obiteljska sklonost, tj. u čak 28-50% opstipiranih član obitelji je imao teškoća s defekacijom.

Za bolje razumijevanje samog problema potrebno je znati koja je normalna frekvencija stolica za pojedina dobna razdobolja u djetinjstvu. Tijekom ranog djetinjstva očekivani broj stolica u danu je veći nego kasnije, da bi se iza 4. godine ustalio. Novorođenče ima najveći broj stolica (u prvom tjednu u prosjeku 4), što se kroz dojenaštvo postupno smanjuje. Važno je naglasiti da djeca koja su isključivo dojena mogu imati stolicu uz svaki podoj, ali i izostanak stolice kroz više dana (i do 2 tjedna), što sve spada u normalne varijacije, uz uvjet da nema nikakvih drugih tegoba.

U dobi do 6 mjeseci ponekad se javljaju ponavljane epizode naprezanja i plača prije same stolice (trajanja 10 minuta ili više), nakon kojih dijete evakuira potpuno normalnu stolicu. To također ne predstavlja patologiju, a termin koji opisuje takvo stanje je infantilna dishezija. U drugoj do četvrtoj godini života prosjek stolica je oko 1-2 na dan, a iza

četvrte godine je obično jedna stolica u danu, ali može biti i svaki drugi dan.

Klinička slika Odstupanje od uobičajenog broja stolica, jako tvrda ili stolica velikog kalibra, poteškoće kod evakuacije, rijetko idu kao izolirani simptom. U 33% slučajeva uz opstipaciju javlja se i bol u trbuhu, a u oko 68% bol tijekom akta defekacije, zbog čega sve može dramatično izgledati. Roditelji ponekad ne prepoznaju da je razlog boli ili plaču opstipacija, te bolove navode kao dominantan simptom. Alarmantan znak zbog kojeg se nerijetko odmah ide liječniku je pojava krvi u stolici ili na papiru. To je najčešće rezultat prolaska voluminozne i tvrde stolice zbog čega nastane puknuće kože anusa (fisura ili ragada). Ponavljano prisustvo crvenila, ekcema i fisura perianalno može upućuvati i na alergijsku podlogu opstipacije. Nerijetko se kod dugotrajne opstipacije javlja prljanje rublja stolicom (retencijska inkontinecija ili preljevna enkopreza) što predstavlja nevoljno ispuštanje malih količina stolice koji se zapravo odljeva sa nakupljenih fekalnih masa (fekaloma). Ponekad roditelji i liječnici pogrešno misle da se radi o proljevu.

Takvu retencijsku inkontineciju treba razlikovati od neretencijske fekalne inkontinecije u kojoj dijete ispušta najčešće cijelu stolicu u gaćice, a uzrok nije prepunjenost rektuma stolicom. Smetnje mokrenja javljaju se u 9-13% opstipirane djece, a u 10% i inkontinencija mokraće.

Razlog tome je pritisak fekalnih masa na mokraćni mjehur, smanjenje kapaciteta mjehura što rezultira čestim nagonom na mokrenje, ali i otežanim pražnjenjm mokraćnog mjehura i zaostajenjem nepomokrenog urina u mjehuru. Na taj način povećava se i rizik nastanka mokraćnih infekcija u djece.

Uzroci opstipacije FUNKCIJSKI: bolni doživljaj vezan uz defekaciju, nepravilna prehrana, promjene u jelovniku, stresni događaj, akutni infekt koji slijedi dehidracija i stvrdnjavanje stolice, pritisak okoline kod odvi-

28

kavanja od pelena, neoptimalni uvjeti za defekaciju ORGANSKI: prirođene anomalije anusa i rektuma, hirschsprungova bolest (aganglionarni megakolon), anomalije lumbosakralne regije (spina bifida, menigomijelokela), traume i tumori kralješnice i leđne moždine, visceralne neuropatije, miopatije, hipo i hiperkalecmija, hipotireoza, hipopituitarizam, alergija na kravlje mlijeko, celijakija, cistična fibroza, stanja vezana za hipotoniju (slabost mišića trbuha, Down sy...), sistemne bolesti veziva, cerbralna paraliza, lijekovi (fenobarbiton, antidepresivi, antikolinergici, antacidi...)

Srećom, 95% svih opstipacija u djece su funkcijske prirode. Najčešće nastaju zbog bolnog doživljaja prilikom defekacije tvrde stolice, nakon čega djeca razviju manevar zadržavanja stolice koji ponavljaju kod svakog nagona na defekaciju kako bi izbjegli ponovni osjećaj neugode. Veći rizik nastanka opstipacije imaju djeca s intelektulanim deficitom, hiperaktivnošću i preuhranjeni. Neke okolnosti i životna razdoblja tipični su za nastanak problema. U dojenačkom razdoblju to je obično period prelaska na dohranu, pogotovo ako roditelji krenu uvoditi jednu za drugom namirnice koje pretežno stvrdnjavaju stolicu (pr. riža, banane, mrkva) ili prelazak s majčinog mlijeka na adaptirano. Sljedeće rizično razdoblje je doba stjecanja kontrole sfinktera. Stres u tom razdoblju, bilo da je potenciran pritiskom okoline oko usvajanja kontrole, ili polaskom u jaslice ili vrtić, ili akutnim infektom s dehidracijom mogu

ČASOPIS ZA RODITELJE

Svemu teškom doðe kraj, pa tako i tvrdoj kakici znaj!

Posjetite www.salvit.hr i preuzmite brošuru Priče o hrabroj kakici, sa korisnim savjetima stručnjaka.

vec od 6 mjeseci starosti

info@salvushealth.com

29

SAL-ADV-LAX-PAT-HR-09

Salvit Laxavit je medicinski proizvod na bazi Makrogola 3350, koristi se u slučajevima kronične konstipacije i neredovitog pražnjenja crijeva. Zahvaljujući osmotskom učinku Makrogola 3350, koji ima visoki afinitet vezanja vode i omekšavanja stolice, ubrzava rad i olakšava pražnjenje crijeva na prirodan način. Ne apsorbira se niti metabolizira u crijevima, ne fermentira u crijevima, ne iritira sluznicu te se eliminira stolicom u neizmijenjenom obliku. Može se koristiti već od 6 mjeseci života. Odličnog je okusa citrusa.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Slikovnica i/ ili suvremeni mediji u vrtiću

S

uvremene okolnosti i utjecaj raznih medija u životima djece postale su neizostavan dio odrastanja i kao takve ne možemo ignorirati njihov utjecaj i prisutnost. Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje navodi se osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje koje je obrazovna politika RH prihvatila iz Europske unije, a to su: 1. Komunikacija na materinskome jeziku 2. Komunikacija na stranim jezicima 3. Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju 4. Digitalna kompetencija 5. Učiti kako učiti 6. Socijalna i građanska kompetencija 7. Inicijativnost i poduzetnost 8. Kulturna svijest i izražavanje.

Digitalna kompetencija, iako nije zastupljena u tolikoj mjeri u svakodnevnoj praksi u vrtićima, po ovim kompetencijama bi trebala biti jednako važna kao i ostale navedene stavke. Digitalna kompetencija je u vrtiću važan resurs učenja djeteta, alatka dokumentiranja odgojno-obrazovnih aktivnosti i pomoć u osposobljavanju djeteta za samoevaluaciju vlastitih aktivnosti i procesa učenja.

To je bio razlog zašto smo se odlučili pokušati promjeniti negativnu viziju medija u radu s djecom. Mediji nisu i ne trebaju biti pasivna aktivnost djece već bi im trebala služiti kao izazov u učenju

Pišu: Martina Budrović, bacc. praesc.educ. i Ina Đuraš, mag. praesc.educ., DV „Jarun“ i istraživanju svijeta oko sebe. Autorica Andrea Silić (2007.) navodi kako je potrebno svakodnevno pružati djeci mogućnosti za stjecanje različitih iskustava nužnih za uspješno učenje i napredovanje, odnosno za njihov odgoj i razvoj.

Uskraćivanje, odnosno nemogućnost pružanja bogata kvalitetnog okruženja u najranijem razdoblju razvoja djece nepovoljno utječe na njihov razvoj i odgoj.

Kao program ranog učenja stranog jezika i kao dio kolektiva uključenog u Erasmus+ programe iskoristili smo dobrobiti koje nam je pružila Europska unija te smo znanje uložili u rad s djecom.

Erasmus+ projekti dali su nam uvid u rad kolega i sustručnjaka diljem Europske unije gdje smo naučili kako na drugačiji način koristiti medij slikovnicu.

Slikovnica, kao ‘prva djetetova knjiga’ (Stričević, 2006.), svakodnevno uveseljava, odgaja i obrazuje veliki broj djece rane dobi olakšavajući im na taj način otkrivanje suvremenog svijeta. O blagodatima priča i slikovnica pričali su mnogi autori. Slikovnicom djeca razvijaju maštu, dobivaju podršku u kriznim trenutcima, razvijaju govor, pamćenje, kreativnost, slikovnica im daje sigurnost kao ritual u danu, razvija privrženost s osobom koja ju čita, potiče predčitalačke vještine. To su samo neke blagodati knjige, a postoji ih još puno.

Upravo nam je slikovnica glavni medij za poticanje usvajanja stranog jezika.

Kako bismo djeci slikovnicu, a samim time i usvajanje stranog jezika učinili zanimljivijim u radu s djecom uključili smo Bee-bot, podni robot namjenjen za učenje osnova programiranja za djecu predškolske dobi. Djeca su izradili

30

ilustracije djelova priče koje smo prije toga čitali, glumili, prepričavali i proživljavali svim osjetilima. Programirajući putanju kretanja Bee-bota djeca su točnim redoslijedom prepričavala priču, ponavljajući naučene riječi na engleskom, pamćenjem redoslijeda priče te usavršavanjem osnova programiranja.

Programiranje su vrlo brzo usvojila mlađa djeca kao i starija, što se pokazao kao kreativan i dinamičan način usvajanja materinjeg, ali i stranog jezika u mješovitoj skupini. Ovim primjerom pozitivne prakse želimo pokazati kako korištenje tehnologije može (i mora) biti poticajno u radu s djecom, gdje će djeca naučiti kako tehnologija ima mnoge prednosti, jednako kao i svoje nedostatke. Ključno je djecu, od rane dobi, podučavati ispravnom načinu korištenja tehnologije, kako bi ju kasnije u životu upotrebljavali u pozitivnom i poticajnom smjeru.

Mediji nisu i ne trebaju biti promatrani kroz negativne epitete, ali isto tako bogatstvo čitane riječi, vrijeme provedeno uz knjigu ne može ništa nadjačati u radu s djecom. U suvremenom svijetu čitanje je vještina koja je nužna za opstanak te je bitna za kulturni razvoj čovjeka. (ČudinaObradović, 2003). Kombinacija medija i knjige (slikovnice) uvelike može djeci proširiti znanja, mogućnosti , dati im pozitivniju sliku o onome što znaju i mogu sami učiniti. „Ako čitanje bude zabavno, dijete će ga zavoljeti. Ako ne bude, bježat će od njega kao od kuge“ (Zimmermann i Hutchins, 2009, str. 66) Digitalni mediji mogu čitanje, prepričavanje i govorenu riječ učiniti djeci zanimljivijom i pristupačnijom.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Prvi posjet stomatologu i prilagodba djeteta

Piše: Ana Jonjić, dr. med. dent.

P

rvi posjet djeteta stomatološkoj ordinaciji trebao bi se dogoditi već u dojenačkoj dobi. Poželjno je da se prvi pregled obavi u prvoj godini života djeteta ili unutar šest mjeseci od pojave prvih zubića, a svakako prije potrebe za bilo kakvom intervencijom.

Iako se na prvi pogled takva preporuka može učiniti čudnom ili nepotrebnom, istina je sasvim drugačija. Naravno da od tako malog djeteta ne treba očekivati bilo kakav oblik suradnje, a preporuka o dovođenju beba u stomatološku ordinaciju u najvećoj se mjeri svodi na edukaciju njihovih roditelja odnosno na stvaranje navike dovođenja djeteta na redovne preglede.

Obzirom da je već s nicanjem prvih zubića potrebno početi provoditi njihovu higijenu, a mnogi roditelji nisu u to adekvatno upućeni ili osjećaju određeni strah kako to činiti kod tako malog djeteta, potrebno je dobiti savjete stručne

osobe o načinu provođenja oralne higijene kod najmlađih te o utjecaju prehrane na razvoj karijesa.

Tijekom prvog pregleda roditelj može očekivati uzimanje medicinske anamneze, tijek trudnoće i poroda, dosadašnji razvoj djeteta, eventualne bolesti i alergije, te ostalih podataka o djetetu i obitelji. Uzima se i dentalni status u kojem se bilježi broj zuba u usnoj šupljini, ako su iznikli, njihovo stanje te eventualna odstupanja u rasporedu nicanja.

Na temelju podataka koje od roditelja dobijemo o navikama vezanima za brigu o zubima u obitelji ili vrsti prehrane (učestalost zaslađenih napitaka i ljepljivih ugljikohidrata u prehrani djeteta) procjenjuje se rizik razvoja karijesa kod djeteta te se radi individualizirani plan terapije, odnosno plan učestalosti pregleda, i daju se detaljne upute o higijeni i preporuke za prehranu koja bi što manje pogodovala razvoju karijesa. Što se tiče samog pregleda zubi i ostataka usne šupljine, on se kod dojenčadi obavlja u ležećem položaju. Na jednoj stolici sjedi roditelj, a na drugoj stomatolog, koljena uz koljena, okrenuti jedan prema drugom te je dijete između njih polegnuto na leđa tako da leži nogama prema roditelju i glavom u krilu stomatologa, koji tada može nježnom palpacijom (pregledom prstima) te eventualno ogledalcem, ali nikako oštrim instrumentom, procijeniti rast i razvoj desni, zubnih zametaka u njima, broj izniklih zubi te stanje jezika i ostatka sluznice.

Već tada se može uočiti postoji li slabija pokretljivost jezika zbog prekratkog jezičnog frenuluma. To je dio sluznice koji spaja jezik s dnom usne šupljine te njegova kratkoća može uzrokovati poteškoće u razvoju govora i hranjenju.

Od djeteta ne treba očekivati nikakvu suradnju u toj dobi, ona će se početi razvijati kada dijete bude sposobno

31

prepoznati okolinu, zapamtiti osoblje te stvoriti naviku stomatoloških pregleda.

Poželjno je od roditelja dobiti i podatke o štetnim navikama djeteta poput sisanja prsta ili korištenja dude varalice te uputiti roditelje u njihovo pravovremeno uklanjanje i pratiti kako se te navike ne bi predugo zadržale i kasnije utjecale na nepravilnu postavu trajnih zuba.

Preporučljiv interval dolazaka na preglede je svakih 3 do 6 mjeseci, prema uputi stomatologa, koji će tu procjenu donijeti na temelju zdravlja usne šupljine djeteta te upućenosti i suradljivosti roditelja u kućnom provođenju oralne higijene.

Ako se preskoči tako rani prvi pregled i on se događa kada je dijete već nešto starije i samostalnije, onda je očekivan i veći strah djeteta od stomatologa. Taj strah od nepoznatog, od stranaca i osoblja u bijelim kutama, kao i od pregleda usne šupljine koji djeca mogu poimati kao nepoželjan jer zadire u njihovu intimu i tjelesni integritet, sasvim je normalan. Svemu tome se još može pridodati i tzv. mutilacijski strah ili strah od tjelesne ozljede. Kod velikog broja djece strah je donekle uvjetovan time što su od okoline čuli negativna iskustva i priče o zubobolji i odlascima stomatologu kao nečem neugodnom i strašnom.

Upravo se u dječjoj dobi počinje razvijati nešto što zovemo dentalni strah i anksioznost (DSA). Radi se o nespecifičnom osjećaju straha i nelagode povezanom uz stomatološko osoblje, ordinaciju ili bilo kakav oblik rada na zubima, a može

ČASOPIS ZA RODITELJE se javiti već i na samu pomisao o posjetu stomatologu. Najvećim uzročnikom DSA smatra se iskustvo boli. Zato je upravo uklanjanje boli osnova za stvaranje kooperativnog pacijenta. Ono se postiže farmakološkim metodama poput analgetika, sedativa te anestezije, ali postoji i nefarmakološka kontrola boli, odnosno kontrola ponašanja pacijenta (djeteta) kojom umanjujemo DSA, jer pacijenti s jakim strahom imaju sklonost precjenjivanja boli ili manji prag tolerancije na bol.

Zbog svega toga je poželjan što raniji posjet stomatologu, kako bi dijete steklo naviku ugodnog iskustva u stomatološkoj ordinaciju u koju se rado vraća. Da bi se to postiglo, preporučljivo je izbjeći situaciju da se prvi posjet stomatologu dogodi tek u slučaju bolova.

Unatoč preporukama, prvi posjet stomatologu se najčešće događa tek u dobi od tri do četiri godine, nerijetko s već prisutnim karijesom. Kod djece te dobi je potreban vrlo oprezan i postupan pristup kako bi se obavila bezbolna prilagodba djeteta i stvaranje jednog suradljivog i opuštenog pacijenta.

U takvim se situacijama, na prvom pregledu, osim već navedenog uzimanja podataka i davanja uputa roditelju, upute daju i djetetu te ga se što više uključuje u sami proces stomatološkog pregleda (child centered approach). Maleni se pacijent tada upoznaje s ordinacijom, instrumentima i stolcem. Komunikacija s djetetom je neformalna te je preporučljivo da ona uključuje razgovor o djetetovim interesima poput igara, crtića, kućnih ljubimaca i sl. Od postupaka se (ukoliko nije riječ o nekoj hitnoj situaciji) obavlja samo pregled usne šupljine te eventualno četkanje zuba i njihovo premazivanje zaštitnim sredstvom s fluorom, ovisno o dobi djeteta.

To je početak tzv. postupne desenzibilizacije, odnosno izlaganja djeteta nizu podražaja počevši od najlakših i najblažih postupaka u stomatologiji, kako bi se s vremenom moglo obaviti i one invazivnije poput davanja anestezije iglom, vađenja zuba kliještima ili upotrebe rotirajućih instrumenata sa svrdlima kod uklanjanja karijesa i sl. Na idući korak se prelazi tek kada je dijete doista prihvatilo prethodni postupak.

Ta se metoda u praksi najčešće kombinira s tzv. tell-show-do metodom (reci-

pokaži-učini). Radi se o rastavljanju svakog postupka na komponente koje se djetetu razumljivo objasne, pokaže mu se što će se i kojim instrumentima činiti i što dijete može očekivati (glasan zvuk, prskanje vode i sl.) te se tada postupak upravo tako i obavi. Svaka suradnja djeteta može se potkrijepiti nagradom, najčešće jednostavnom pohvalom, a kako dijete postaje starije tako će i osjećaj njegovog zadovoljstva svime što uspješno obavi postati dobar poticaj za suradnju i mirno prihvaćanje stomatološkog tretmana.

Adekvatnim pristupom djetetu razvija se odnos povjerenja s doktorom dentalne medicine i polako raste svijest o potrebi za brigom o vlastitom oralnom zdravlju. Bitno je djetetu u razgovoru i objašnjavanju postupaka dati na važnosti kako bi ono razvilo osjećaj kontrole nad cijelom situacijom, a u određenim slučajevima ta se kontrola ostvaruje na način da se djetetu dodijeli određeni sigurnosni signal kako bi se postupak zaustavio, primjerice dizanje ruke u slučaju boli, neugode i sl.

Ako dijete ima stariju braću ili sestre koja su dobro prihvatila odlazak kod stomatologa, preporučljivo je da dijete prvo dođe u ordinaciju kao njihova pratnja kako bi vidjelo primjer ugodnog i bezbolnog posjeta stomatologu. Time se ponašanje oblikuje prema uzoru.

U dječjoj je stomatologiji temeljni izazov u radu – a nekada i najveći –upravo kontrola i oblikovanje ponašanja mladih pacijenta. Potrebno je razumijevanje različitih razvojnih faza kroz koje djeca prolaze te načina na koji se u tom vremenu psihički mijenjaju. Glavni cilj svih ranih posjeta stomatologu je eliminacija straha i stvaranje odnosa povjerenja prema stomatološkom timu. Ukoliko DSA već postoji, bilo to na temelju informacija drugih osoba ili kao posljedica prethodnih vlastitih loših iskustava, na stomatologu je odgovornost da taj strah ničime ne potencira, nego da ga prilagođenim pristupom postupno umanji ili ukloni.

Prirodno je i da se taj strah i anksioznost s vremenom smanjuju, kako dijete raste i razvija samokontrolu i kontrolu emocija. Postoji niz načina koje stomatolozi nauče i kroz praksu

32

već instinktivno primjenjuju u radu s djecom. Tako roditelji možda mogu primijetiti da stomatolog ili sestra tijekom rada s djetetom nastoje govorom zabaviti i opustiti dijete, mijenjaju boju, brzinu i visinu glasa kako bi preusmjerili pažnju djeteta i dobili bolju suradnju.

Dakle, kod prvih posjeta stomatološkoj ordinaciji i pristupa djetetu, sve je usmjereno postizanju osjećaja ugode i povjerenja u novom okruženju. To je uloga cijeloga stomatološkog tima, ali i roditelja. Bitno je da osobe bliske djetetu shvate važnost održavanja zdravlja usne šupljine i redovitih odlazaka na kontrolne preglede, unatoč tome što možda i sami imaju negativna iskustva i strah od stomatologa, te da svojim ponašanjem i riječima ne prenose svoje strahove na dijete. Jaki strah najčešće znači odgađanje posjeta stomatologu do pojave jake boli, a uz nju neizostavno slijede neugodniji postupci i lošije iskustvo pa dijete ulazi u začarani krug neredovitih pregleda, bolova i odbijanja rada. Doista je lijepo dijete sačuvati od takve traume i na vrijeme početi s preventivnim pregledima. Također, prema iskustvu rada s djecom, za kraj mogu napomenuti kako djeca u ordinaciji iskreno pokazuju ponos i zadovoljstvo u slučaju uspješno odrađenih pregleda/ zahvata, a pogotovo u slučaju pohvale da dobro brinu o svojim zubima, te motivirani tim osjećajima rado dolaze na ponovne preglede.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Ljetne razvojne igre s elementima iz prirode Piše: Jelena Salatović, odgojitelj mentor “DV Šegrt Hlapić”

Z

nanstveno su dokazane brojne prednosti i dobrobiti boravka u prirodi i kretanja na djetetov tjelesni, psihički i intelektualni razvoj. Kretanje je iznimno važna stimulacija za mozak. Svakodnevni boravak na zraku kroz sva godišnja doba jača imunitet organizma te pozitivno utječe na razvoj motorike, spretnosti, snage i izdržljivosti. Boravak na zraku smanjuje vrijeme boravka pred ekranima!

Roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju djece na aktivan način života kroz vlastiti primjer, podršku i pružanje prilika za raznolike fizičke aktivnosti. Razvijanje navika redovite fizičke aktivnosti od rane dobi može postaviti temelje za zdrav i aktivan način života u budućnosti.

Dolaskom ljeta dani postaju dulji što znači da vrijeme s djecom možemo svakodnevno provoditi na otvorenom. Skupa možemo uživati u prirodi, u bojama, okusima i mirisima ljeta.

Igra u prirodi je slobodnija, ona je manje strukturirana od igre u zatvorenom,

pa potiče djecu na maštu, kreativnost i slobodu razmišljanja. Što više vremena djeca provode u prirodi, više se povezuju s prirodom, a samim time postaju odgovorniji prema okolišu i odnosa čovjeka i prirode.

U šetnji s djetetom možemo prikupiti razne materijale iz prirode, kao što su grančice, kamenčići, lišće, cvjetovi, kora od drveta itd.. Navedeni materijali djeci daju slobodu izbora, manipuliranjem i slaganjem na različite načine stvaraju umjetnička djela, istražuju i kreativno se izražavaju.

Land art Land art, poznat kao zemaljska ili ekološka umjetnost, je pokret u umjetnosti koji se pojavio krajem 1960. i početkom 1970. godina, a karakterizira ga korištenje prirodnih materijala kao medija za umjetnička djela. Umjetnici land arta stvaraju skulpture u prirodnim okruženjima koristeći materijale kao što su kamenje, tlo, pijesak, drvo i biljke. Ova umjetnička forma često naglašava po-

33

vezanost čovjeka s prirodom i prolaznost umjetničkih djela.

Land art u vrtiću se koristi kako bi organizirali aktivnosti u kojima se koriste elemente prirode na ekološki prihvatljiv način. Raznovrsnost materijala ovisi o okruženju u kojem se djeca nalaze. Cilj je organizirati što više land art aktivnosti za djecu te tako stvoriti uvjete istraživanje, kreiranje, kombiniranje, timski pristup, zajedništvo među djecom.

Važnost implementiranja ovakvog pristupa u svakodnevnom radu s djecom

ČASOPIS ZA RODITELJE sve je češća u odgojno – obrazovnim pristupima. U radu s mlađom djecom roditelji mogu zajedno slagati različite, jednostavnije oblike. Kao što su kućice, nastambe za životinje, kvadrate, srce i razne druge oblike. Također, djeca mogu samostalno manipulirati materijalom i slobodno su napraviti što god žele.

Djeca predškolske dobi mogu se pozabaviti složenijim zadatcima. Jedan od primjera je pisanje svoga imena, brojeva, slova, rečenica raznim materijalima.

Prilikom ovakve vrste igre možemo ih potaknuti na razmišljanje tako što ćemo im sugerirati da prebroje kamenčiće, grane, slože ih po veličinama, bojama ili vrsti materijala.

Ukoliko provodite praznike na moru s djecom to je idealna prilika da lan art primijenite u ovom okruženju. Možete pisati ili crtati po pijesku, sugerirati djetetu da skuplja školjke ili pak tražiti neobične kamenčiće. S bilo kojom od ovih navedenih aktivnosti možete stvoriti umjetničko djelo.

Ukoliko živite u kući i imate dvorište potaknite dijete da zajedno uredite cvjetnjak ili posadite razno povrće kako bi dijete pratilo razvoj biljke od cvatnje do izrastanja samog ploda.

Dani koje provodite sa svojim djetetom u prirodi mogu biti zabavni i kreativni. Često zaboravljamo da smo svi mi dio prirode te u skladu s tim trebamo djecu poticati da ne izgube vezu s prirodom.

Svako godišnje doba nosi svoj šarm, pa i u ljeto imamo mnogo mogućnosti, tema i motiva za poticanje dječje mašte i igre.

Najvažniji aspekt ovakve igre je da djeca uče boraveći na svježem zraku. Da uz zabavu osmisle novo umjetničko djelo, ali i da se međusobno druže te pomažu jedni drugima.

Nakon provedene aktivnosti snimite fotografije izradite video kako bi sačuvali i evidentirali što je dijete napravilo.

Lan art i njegovo prakticiranje u dječjem vrtiću je pedagoško sredstvo. Njegova jednostavnost prakticiranja dopušta jednostavnu primjenjivost u odgoju djece. Upravo zato bitno je da osim u odgojno obrazovnoj ustanovi s odgajateljima, djeca ovu vrstu igre primjenjuju i prilikom boravka na zraku s roditeljima.

Korištenje prirode kao platna i materijala za izradu malih umjetničkih djela

činiti će izvrsnu zanimaciju za provođenje zajedničkog vremena s djetetom tijekom praznika. Ovaj oblik umjetnosti, ne samo da pruža estetski užitak, već i promiče ekološku svijest i inovativnost u umjetničkom izrazu Dijete će uživati u rezultatima rada, dok će pritom razvijati nove vještine na interaktivan i zanimljiv način. Ono što je potrebno jedino je mašta, a djeca su prepuna mašte. Priroda nam pruža sama po sebi raznovrsnost materijala, a jednostavno i zabavno dolazimo do rada djeteta kojeg su stvorili sami iz prirode te tako ostali povezani s njom.

34

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU ČASOPIS ZA RODITELJE

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

specijalizirani proizvodi naše torte se ne tope niti na visokim temperaturama. sigurno za ljetne proslave rođendana!

za proslave dječjih rođendana

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 6,63 € MALA TORTA (12 kriški) 6,23 € Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pra�te nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

35

Naše proizvode nabavite na sljedećim prodajnim mjestima:

POTROŠAČI SU ODABRALI

NAJINOVATIVNIJI NAJUKUSNIJI NAJATRAKTIVNIJI