Vrijeme je da naše predškolce počnemo pripremati za polazak u školu
Emocionalna inteligencija –važna vještina za sretniji život
Izazovi suvremenog roditeljstva
Aktivnosti i igre za djecu i roditelje koje utječu na razvoj kompetencija
Broj 40 / Veljača 2024.
Stručni suradnici:
Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar
Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika Helena
Ana Jonjić, dr. med. dent. Martina Gilja, nutricionist
Jasmina Cerovec, mag.praesc. educ.
Ivanka Ivančić, odgojiteljica predškolske djece, mentor, dipl. novinar
Danijela Vrbetić odgojitelj predškolske djece
Ivana Mlađan, odgajatelj savjetnik
Ana Košković, mag.praesc. educ, odgajatelj savjetnik
Lidija Pajtak, odgojitelj mentor
Sanda Ivok, odgojitelj savjetnik
Anamarija Grgić, odgojitelj Juraj Maldini, stručni suradnik logoped
Silva Kalem, odgojitelj
Kristina Jurešić, odgojitelj
Nevenka Odorjan, odgojiteljsavjetnik
Izdavač:
POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621
e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr
Uredništvo:
Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@populusduo.hr
Grafičko
oblikovanje:
EPS FORMAT d.o.o.
Fotografije:
www.123rf.com
www.freepik.com
Tisak:
Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.
Osmijeh
Polazak djeteta u školu predstavlja novo poglavlje u njegovom životu prepuno novih iskustava, mogućnosti za učenje i razvoj. Bitno je podržati dijete i ohrabriti ga da istražuje, uči i raste. Putovanje kroz školovanje može biti dinamično i inspirativno iskustvo koje oblikuje dijete i priprema ga za uspjeh u budućnosti. Važno je podržati ga tijekom ovog putovanja i pružiti mu podršku i ohrabrenje dok raste, uči i istražuje svijet oko sebe.
Polazak u školu je vrijeme kada će dijete upoznati nove prijatelje, stvoriti veze sa svojim učiteljima te otkrivati nove talente i interese. Velika je to promjena u njegovom životu i važno je poticati ga da bude otvoren za nova iskustva, da postavlja pitanja i da istražuje svijet oko sebe.
Svaki dan donosi nove mogućnosti za učenje i rast, i važno je da dijete shvati da su greške i izazovi dio procesa učenja. Podržite ga da bude hrabro, istraživački nastrojeno, i da se raduje novim iskustvima koja će doživjeti u školi.
Osim toga, ne zaboravite biti tu za svoje dijete, da ga saslušate i podržite kada mu je to potrebno. Pružite mu ljubav, ohrabrenje i podršku dok prolazi kroz ovo novo iskustvo.
Iako je tek veljača i do rujna je još dobar dio godine, važno je započeti s određenim rutinama koje će djetetu približiti školu i olakšati mu promjenu koja slijedi. U ovom broju časopisa Osmijeh donosimo vam savjete kako pomoći djetetu izbrusiti te fine vještine koje će mu biti potrebne za što lakšu prilagodbu i dobar školski uspjeh. Ukoliko vaše dijete već čita i piše to je sjajno, ali to nije ono što će mu biti potrebno i olakšati ovaj zahtjevan period. Poznavanje slova moglo bi usporiti dijete u napredovanju, jer bi na satu moglo izazvati dosadu. Dok njegovi vršnjaci uče slovo A, dijete je već savladalo čitanje i pisanje, što mislite kako će se osjećati na satu? Stoga ne forsirajte učenje slova, postoje mnogo važnije vještine koje dijete treba savladati prije ovog važnog dana.
Upravo ovaj broj časopisa Osmijeh donijeti će vam primjere za rad i igru s djetetom na sasvim drugi, djetetu zanimljiv i uzbudljiv, način. Bilo da ćete učiti matematičke vještine upotrebljavajući letke koji pristižu u vaš sandučić, crtati pomoću fraktala, izraditi vlastitog robota, tražiti matematičke elemente u prirodi ili vježbati socijalne i emocionalne vještine, upute za ove aktivnosti naći ćete na listovima koji slijede. I ne zaboravite, vaše dijete će oblikovati onakav stav o školi kakav vi kao roditelj imate. Trudite se, o ovom zahtjevnom razdoblju za dijete, govoriti u pozitivnom duhu, s veseljem i smiješkom na licu, jer zapamtite, roditelji su najveći uzori djeci, njihov oslonac i sigurna luka. Nije zato čudno što ih djeca promatraju, kopiraju i citiraju kad god se za to pruži prilika.
Kako biste što bolje pripremili dijete za polazak u školu donosimo vam nekoliko koraka koje već sada možete poduzeti i time olakšati tranziciju i pripremiti ga za ovu novu fazu u životu.
Komunikacija: Razgovarajte sa svojim djetetom o tome šta može očekivati u školi. Objasnite mu da će imati priliku naučiti nove stvari, upoznati nove prijatelje i istražiti različite aktivnosti. Budite realni i nemojte uljepšavati situaciju, jer kada dijete krene u školu možda neće biti sve idealno. Tada će dijete posumnjati u vaše riječi i može izgubiti povjerenje u ono što mu govorite.
Posjeta školi: Ako je moguće, organizirajte posjetu školi prije početka školske godine. To će vašem djetetu omogućiti da se upozna sa školskim okruženjem, prostorijama i možda čak upozna neke od nastavnika. Tako prvi dan škole neće
biti zbunjeno i izgubljeno, već će se moći uistinu usredotočiti na prvi dan škole i sve lijepo što se na taj dan događa.
Razvijanje samostalnosti: Potičite svoje dijete da razvija samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, poput oblačenja, slaganja torbe i jutarnjih rutina. Ovo će mu pomoći da se osjeća sigurnije kada krene u školu. Iako vam se u ovom trenutku ne čini tako, vrlo brzo nakon početka školske godine od vašeg će se djeteta očekivati određena razina samostalnosti. Djetetu će biti puno lakše i manje stresno ukoliko je tu razinu samostalnosti usvojilo prije samog polaska u školu.
Podrška u učenju: Pomažite svom djetetu da razvije interes za učenje i istraživanje. Čitanje zajedno, postavljanje pitanja i poticanje kreativnosti mogu biti korisni načini da se dijete pripremi za školu. Upravo u nastavku ovog broja naići ćete na mnoge ideje i prijedloge za razne vrste aktivnosti koje će pomoći vašem djetetu i pripremiti ga za ovo izazovno razdoblje u njegovom životu.
Prilagođavanje rasporedu: Uvođenjem redovnih rutina kod kuće, poput vremena za spavanje, buđenje, doručak i slobodno vrijeme, pomoći ćete djetetu da se lakše prilagodi novom školskom rasporedu. Iako svakodnevne rutina polaska u vrtić uključuje sve navedeno, ne zaboravite da škola počinje nakon dugih ljetnih praznika kada je djetetova dinamika drugačija. Uzmite si vremena, prije početka školske godine, da radite s djetetom na rutini kako mu, pored svega što se događa, ona ne bi predstavljala dodatni izazov.
Pružanje podrške: Budite podrška svom djetetu, neka dijete zna da ste uvijek tu za njega. Ohrabrite ga da podjeli svoje brige ili strahove u vezi sa školom i pružite mu ohrabrenje i podršku. Nakon polaska u školu imajte razumijevanja, možda će se njegovi zadaci vama činiti smiješno lakima, no djetetu je sve novo, nepoznato i potrebno je mnogo strpljenja da bi se kod djeteta stvorio pozitivan stav prema školi, školskom gradivu, osoblju u školi i novim prijateljima. Djetetu će se cijeli život promijeniti, a vi ste ta konstanta u kojoj dijete treba imati oslonac.
Komunikacija sa školom: Upoznajte se sa školom i nastavnicima svog djeteta. Otvorena komunikacija sa školom može vam pomoći da pratite njegov napredak i reagirate na eventualne probleme ili zabrinutosti. Pritom nije potrebno reagirati na prvu, osim u slučaju kada procijenite da se radi o ozbiljnoj situaciji koja ugrožava vaše dijete, važno je biti prisutan i reagirati kada procijenite da se neka situacija ponavlja i utječe na vaše dijete.
Neka ovo iskustvo bude pozitivno i uzbudljivo za cijelu obitelj!
Sretno s novim iskustvima i sve najbolje vašem djetetu u njegovom putovanju kroz školovanje!
Salvit Beta-glukan jedinstven je tekući dodatak prehrani odličnog je okusa jagode koji će vaša djeca obožavati.
Salvit Vitamin C + cink žele bomboni su odličnog okusa limuna, a u preporučenoj dnevnoj dozi sadržavaju 60 mg vitamina C i 5 mg cinka. *Vitamin C i cink pridonose normalnoj funkciji imunosnog sustava. Vitamin C doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije.
Salvit Respiranto flaster djeluje oslobađajući prirodne pare ulja eukaliptusa, ulja metvice te ulja lavande koja pomažu pročistiti nos i olakšati disanje, posebice noću.
Polazak u školu je velika promjena, kako za dijete tako i za cijelu obitelj. Djetetu je polazak u školu nešto novo, s čim se do sada nije susretalo, novo okruženje i nova prilagodba. Svakom djetetu treba pružiti podršku i pozitivan stav na ovu promjenu, koja će biti svakodnevnica u njegovom životu. Bitno je kod djeteta razvijati samopouzdanje, poticati njegovu samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, snalaženje i orijentaciju u prostoru i prometu.
Kako u vrtiću pripremamo dijete za školu? Priprema u vrtiću ne provodi samo u predškolskoj godini, već se dijete priprema od njegove najranije dobi i to kroz igru. Dijete, igrajući se, razvija vještine potrebne za školske izazove.
Socioemocionalna spremnost (zrelost) za školu
Socijalna zrelost djece obuhvaća razvoj socijalnih vještina, a to su: suradnički odnosi s drugom djecom, dogovaranje, poštivanje pravila u igri, uočavanje osobina i potreba druge djece, osjećaj prijateljstva. Usvajanje socijalnih vještina omogućuje djetetu da bude prihvaćen od druge djece i okoline.
Emocionalna zrelost usko je povezana sa socijalnom zrelošću. Emocionalna zrelost odnosi se na prepoznavanje emocija i način kako se nositi s njima. Djeca uče kako izražavati emocije na društveno prihvatljiv način. Razvijaju samopouzdanje tj. pozitivnu sliku o sebi i empatiju prema drugima.
Primjeri aktivnosti:
• igranje uloga
• emocije (prepoznavanje i imenovanje emocija) didaktička igra „Kutija puna emocija“
Pišu: Ivanka Ivančić, odgojitelj mentor, dipl. novinar i Danijela Vrbetić, odgojitelj predškolske djece
• pantomima osjećaja
• društvena igra npr. „Čovječe ne ljuti se“
• simbolička igra
Spoznajna zrelost podrazumijeva spoznaju o sebi, svojoj obitelji, prirodi koja ga okružuje. Djeca uočavaju veze, prostorne i vremenske odnose, boje.
Razvijaju predmatematičke i predčitalačke vještine.
Primjeri aktivnosti:
• matematičke igre
• sudoku i rebus za djecu
• istraživačke aktivnosti (pokusi, eksperimenti)
• igre za razvoj mišljenja
• životno praktične i radne aktivnosti
Govorno jezična zrelost odnosi se na razvoj jezičnih sposobnosti. Dijete u dobi pred školu uočava i stvara rimu, razumije sadržaj priče i može ju samostalno prepričati.
Odgojitelji i roditelji trebaju biti pravilan i jasan primjer djeci.
Primjeri aktivnosti:
• igra „Abeceda“ (reci riječ na slovo A,B…)
• bingo sa slovima
• igre uloga
• pjevanje pjesmica
• slikopriče
• pjesme u asocijacijama
• prepričavanje događaja
• svakodnevna igra
Tjelesna i motorička spremnost
Kod upisa liječnici provjeravaju djetetovu tjelesnu spremnost a to je: visina, težina, dobro razvijeni osjetni organi (vid i sluh) i uspostavljena kontrola fizioloških potreba. Bitno je da djeca do polaska u školu imaju pravilan razvoj fine i grube motorike, ravnoteže, okulomotorne koordinacije. Razvoj motoričkih vještina provodi se kroz igru (hodanje, trčanje, preskakivanje…)
Primjeri aktivnosti:
Fina motorika
• oblikovanje plastelinom, glinom, slanim tijestom
• rezanje papira po liniji
• trganje papira
• slaganje slagarica, kockica
• nizanje perlica
• crtanje
• istraživanje različitih struktura prstima (pijesak, palenta, kamen, mahovina…)
Gruba motorika
• hodanje
• trčanje
• plivanje
• skakanje
• vožnja bicikla
• igra „Školice“
• preskakanje/potezanje užeta
• penjanje/spuštanje
• guranje
Do sada – lutka i ja,
Od sada – dva puta dva.
Do danas – život bez knjiga,
Od sutra – torba puna knjiga.
Do sada – potrči, preskoči, poskoči, Od sutra – „Lijepo piši, otvori oči.“
Do danas – mamino i tatino zlato, I sutra ću biti ne brinem zato.
(autor: Mira Jurela)
U predškolskim ustanovama (vrtiću) svakodnevno se radi na poticanju i razvoju psihofizičke sposobnosti djece ovisno o njegovim potrebama i interesima. Svakom djetetu je potreban drugačiji pristup kako bi se što bolje pripremilo za školu. Stručno povjerenstvo škole (stručni suradnici, školska liječnica, učiteljica razredne nastave) daju svoje mišljenje i prijedloge za svako dijete individualno.
Poruka za roditelje i skrbnike budućih školskih obveznika:
„Dijete NE TREBA znati čitati i pisati prije polaska u školu!“
Zašto?
„Dijete brzo uči i svladava potrebne vještine, tako da će i školi usvojiti tehniku čitanja i pisanja!“
Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar
Često se, kao roditelji, povodimo inteligencijom naše djece kao garancijom uspjeha u životu. No je li tome uistinu tako? Ovisi li uspjeh u životu o visokom kvocijentu inteligencije ili su tu značajnije neke druge varijable? Što ukoliko je za bolji i kvalitetniji život važnija ona emocionalna crta, koja progovara jednim sasvim drugačijim jezikom?
Emocionalna inteligencija skup je sposobnosti u čovjeku koje mu omogućavaju da se bolje i kvalitetnije nosi sa svojim emocijama, ali i emocijama ljudi u okruženju. Posljednjih godina znanstvenici proučavaju emocionalnu inteligenciju i pitaju se pobjeđuje li ona ovu akademsku inteligenciju u svakodnevnim situacijama? Naime, uočeno je kako ljudi s visokim kvocijentom inteligencije često zaostaju u sasvim običnim svakodnevnim zadacima, nerijetko doživljavaju neuspjehe u socijalnim odnosima, kao i na radnom mjestu, imaju poteškoća pri održavanju stabilnih veza, a često se i teško nose s poteškoćama. Sve ovo navelo je znanstvenike da krenu u istraživanje karakteristika uspješnih i sretnih ljudi, a ona su pokazala zadivljujuće rezultate koji nam govore kako samo 20% faktora kod životnog uspjeha određuje inteligencija, dok ostalih 80% određuju emocije. Stoga ne čudi kako se u posljednje vrijeme sve više govori o terminu emocionalne inteligencije.
Što je to emocionalna inteligencija?
Emocionalna inteligencija definira se, u najširem smislu, kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja te kontroliranja
vlastitih i tuđih osjećaja, uključujući ovdje emocionalnu i kognitivnu komponentu. Do osamdesetih godina prošloga stoljeća znanstvenici i cjelokupno akademsko društvo oslanjalo se je na kvocijent inteligencije kao mjerilo uspjeha u životu i poslovanju. Pritom su se koristili standardni testovi inteligencije koji su se bazirali na logičkim zadacima za čije je rješavanje bila nužna duboka koncentracija koja je sasvim isključivala emocije. Na rješenjima navedenih testova mjerio se je kvocijent inteligencije koji se je koristio kod zapošljavanja na pojedinim radnim mjestima, te se je općenito uzimao kao mjerilo uspješnosti u životu i probitačnosti u akademskoj zajednici. Emocionalna inteligencija počela se je proučavati tek kasnije i davala je sasvim drugačiji pogled na inteligentno ponašanje čovjeka. Ono više nije uključivalo hladno, ozbiljno, racionalno rješavanje problema, već upravo suprotno, emocionalno i toplo prihvaćanje sebe i ljudi oko sebe.
Godine 1990. Peter Salovey i John D. Mayer, vodeći znanstvenici u području emocionalne inteligencije, definirali su emocionalnu inteligenciju kao:
• sposobnost uočavanja, procjene i izražavanja emocija,
• sposobnost pristupa i/ili priziva osjećaja kad oni olakšavaju razmišljanje,
• sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja,
• sposobnost regulacije emocija u svrhu pomaganja emocionalnom i intelektualnom razvitku.
Emocionalna inteligencija uvijek uključuje i društvene vještine. Usmjerava se na ulogu osjećaja u našem svakodnevnom životu, način na koji oni utječu na naš razum i ponašanje te kako možemo emocije što efikasnije upotrijebiti. Dio mozga koji najviše utječe na naše emocije zove se amigdala. Ljudi na različite načine iskazuju emocije, međutim iako se način i vanjska ekspresija različitih vrsta emocija kod različitih ljudi čini nespojiva, emocije ipak možemo na neki način grupirati i unificirati ih za sve ljude prema njihovom iskazivanju. Tako emocije iskazujemo motorički (ekspresijom/ mimikom lica/ tijela), fiziološki (ubrzan rad srca, pluća, preznojavanje, tremor...), racionalno (spremnošću na akciju i suočavanje), našom vlastitom percepcijom situacije.
Ljudi često zanemaruju bitnost emocionalnog stupnja razvoja, no kada nam se dogodi teška situacija, najvažnije je da možemo usmjeravati naše osjećaje i što bolje razumjeti sebe i druge. Osobe koje imaju razvijene takve emocionalne vještine, lakše se mogu nositi za zahtjevima i pritiscima okoline, a psiholozi kažu da su to osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju. Takvi pojedinci neće se dati lako zbuniti, rijetko žale za svojim postupcima i odlukama, veoma se dobro suočavaju sa stresom, prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati vlastite vrijednosti. Zahtjevi i pritisci okoline za koje su nam potrebne razvijene emocionalne vještine prate nas u svim razdobljima života, pa čak i od dječje dobi kada zapravo razvoj emocionalne inteligencije započinje.
Razvoj emocionalne inteligencije
Za razliku od klasične inteligencije koja je često genetski uvjetovana, emocionalna se inteligencije može graditi kroz cijeli život. Ona se uči i razvija od ranih godina. Učenje djeteta od najranije dobi da se zna nositi sa svojim emocijama, prepoznati ih i kontrolirati, djetetu daje važno oruđe koje ga vodi ka kvalitetnijem i sretnijem životu. Dijete koje je sigurno u svoje emocije, sigurnije je u sebe, osjeća zahvalnost prema životu i empatiju prema svijetu oko sebe. Sve su to značajke koje razvijena emotivna inteligencija daje čovjeku i radi kojih se on bolje snalazi u svijetu i socijalnom okruženju. Djeca sa razvijenom emocionalnom inteligencijom postižu bolji uspjeh u školi, emocionalnim odnosima i u budućoj karijeri.
Za adekvatan razvoj emocionalne inteligencije i stabilne emocije kroz život važno je:
• biti svjestan vlastitih emocija, svojih mogućnosti i ograničenja
• upravljati emocijama u zahtjevnim životnim situacijama da bi se lakše nosili s problemima
• postojanje motivacije za postizanje pozitivnih ciljeva u životu
• prisutnost empatije - da razumijemo druge, ali i da li suosjećamo s njima.
Za empatiju su zaduženi tzv. zrcalni neuroni u mozgu koji nam omogućavaju pregršt vještina, a među njima je i ogledanje u drugim ljudima. Postoji puno slikovitih opisa za empatiju kao što su ‘slušati srcem i mozgom’, ‘hodati u tuđim cipelama’ i sl.
Kod razvoja emocionalne inteligencije ključnu ulogu imaju roditelji i njihova razvijena emocionalna inteligencija. Jasno je da kod roditelja koji imaju slabije razvijenu emocionalnu inteligenciju te na nju ne
obraćaju pozornost, niti dijete najčešće neće biti obdareno ovom vrijednom vještinom. Mi kao roditelji moramo biti svjesni vlastitih emocija, ponašanja i mogućnosti, jer se naša djeca zrcale u našem ponašanju.
Roditelji su najveći i neiscrpni dječji uzori i djeca od njih uče o svemu, pa tako i o emocijama, pokazivanju osjećaja, ponašanju u određenim situacijama, ispravljanju grešaka i mnogo drugih važnih lekcija. Početak je uvijek u prepoznavanju i iskazivanju vlastitih osjećaja bez potiskivanja i srama, nakon toga preuzimanje odgovornosti za svoje osjećaje i tek onda, možda najteži korak, onaj ka međuljudskim odnosima, da se zapitamo kako se drugi osjećaju i da ih to izravno pitamo te razvijamo sposobnost slušanja drugih, baš onako kako bi voljeli da drugi slušaju nas.
Često čujemo izjavu kako smo ‘preosjetljivi’. Ne postoji osoba koja nema slabosti. Svi smo na nešto osjetljiviji i različito reagiramo u komunikaciji s drugima.
Ukoliko nam netko kaže nešto s čim se ne slažemo, nemojmo se odmah po -
vlačiti ili napadati, jer takve reakcije samo govore da se ne možemo nositi s kritikom te mogu utjecati na našu sigurnost i samopouzdanje, kao i na sliku koju drugi stvaraju o nama. Umjesto toga, možemo zahvaliti na iskrenosti i usredotočiti se na vrijednost dobivenih komentara, odnosno kritika, te naučiti nešto iz njih.
Svi ponekad doživljavamo teške trenutke, ali važno je ne potiskivati emocije, povjeriti se bliskim osobama, a u slučaju da poteškoće potraju, potražiti stručnu pomoć. Učimo sebe i svoju djecu da se od emocija ne može pobjeći, učimo ih da su emocije važan pokazivač smjera kojim nam naša podsvijest govori da trebamo ili ne trebamo krenuti! Emocije treba osluškivati, procjenjivati, treba im ići u susret, ići kroz njih i na tom putovanju učiti i rasti.
Najbolje rješenje za vrtićke proslave rođendana!
U našoj ponudi potražite:
TORTI – torte od papira za dječje rođendane (pakiranje od 12 ili 16 kutijica)
TORTI – pozivnice/ bojanke za dječje rođendane (10 komada u pakiranju)
specijalizirani proizvodi
za proslave dječjih rođendana
Pišu: Ivana Mlađan, odgajatelj savjetnik i Ana Košković, mag.praesc.educ, odgajatelj savjetnik, DV Vrapče
Razvoj predmatematičkih vještina u predškolskoj dobi predstavlja temelj za buduće učenje, doprinosi boljem razumijevanju svijeta u cijelosti, olakšava svakodnevne vještine i potiče pozitivan stav prema matematici. Može se očekivati da će djeca kojoj se matematika u najranijoj dobi približi na zanimljiv, maštovit i kreativan način razviti pozitivan stav i u budućnosti biti motivirana za učenje matematike. Matematika se smatra univerzalnim jezikom i disciplinom koja proučava odnose, količine i uzorke. Pojava matematike seže daleko u povijest i prisutna je u različitim kulturama širom svijeta. Predstavlja znanost koja nas okružuje i povezana je sa svim segmentima čovjekova života i djelovanja, što matematiku čini ključnim alatom za razumijevanje i rješavanje problema. Matematika se sve više ističe kao temeljni element razvoja djece jer usvajanje osnovnih matematičkih pojmova potiče radoznalost i kreativnost. Rani susret djece s matematikom pomaže u razvoju temeljnih kognitivnih vještina, razvoju logičkog
razmišljanja, razumijevanju osnovnih matematičkih koncepata te rješavanju problema. Dijete predškolske dobi matematiku ne uči sjedeći za stolom i rješavajući zadatke već ove vještine stječe opipavajući, promatrajući i manipulirajući predmetima, njihovom usporedbom, otkrivajući svojstva predmeta i istraživanjem njihovih specifičnosti (Čudina Obradović, 2002.).
Igra ne predstavlja samo sredstvo zabave već je dinamičan proces koji potiče sveobuhvatan dječji razvoj i predstavlja temeljni alat učenja djece predškolske dobi. Ima značajnu ulogu u usvajanju predmatematičkih vještina jer doprinosi razumijevanju brojnih pojmova kroz upoznavanje i imenovanje predmeta i njihovih osobina (oblika, veličine, količine) uočavanje vremenskih i prostornih odnosa te sličnosti i razlika prema svojstvu predmeta. Igre koje potiču istraživanje, postavljanje pitanja i rješavanje problema stvaraju temelj za daljnje matematičko razumijevanje. Slagalice, igre s brojevima ili geometrijskim oblicima i društvene igre potiču razvoj predmatematičkih vještina kroz timski rad, suradnju i logičko zaključivanje. Zadovoljstvo igrom potiče djecu da istovremeno, na njima blizak i nenametljiv način uče, otkrivaju pojave, angažiraju sva osjetila, prenose i usvajaju različite poruke.
„Zadovoljstvo je osjećaj koji pokreće i djecu i odrasle. Sve što treba učiniti, pratiti, gledati, poštovati pravila, slušati - ako je dano kroz igru - nije teško; upravo suprotno, sve se nekako radi poletno, leteći, „bez daha“. Ne pita se ni za vrijeme ni za odmor, sve se može, sve se hoće.“
(M. Peteh, 2008. ;28 str.)
Kako poticati razvoj predmatematičkih vještina u najranijoj dobi?
Predmatematičke vještine obuhvaćaju različite sposobnosti koje djeca razvijaju prije formalnog učenja matematike, odnose se na shvaćanje pojma broja, oblika i prostora, a nužna su za razumijevanje matematike. Djeca matematiku uče istraživanjem i aktivnim participiranjem u svakodnevnim aktivnostima, jednom riječju uče čineći. Poticanjem djeteta da razvija i primjenjuje matematičko razmišljanje za rješavanje problema u svakodnevnim životnim situacijama i različitim aktivnostima doprinosi razvoju matematičke kompetencije. (Ministarstvo znanosti, 2014.)
Neke od mogućnosti praktične primjene matematike u svakodnevnim aktivnostima su:
KUHANJE jer zahtjeva mjerenje namirnica i vremena potrebnog za kuhanje.
POSTAVLJANJE STOLA za određeni broj osoba kojem je potrebno pridružiti određen broj pribora za jelo i postaviti ga lijevo, desno, ispod ili iznad.
KUPNJA NAMIRNICA prilikom koje je potrebno kupljeno prebrojati, vagati, obratiti pažnju na cijenu i zbrojiti ukupan iznos.
PUTOVANJE kada mjerimo vrijeme potrebno za prijeći duljinu puta, plaćamo cestarinu ili točimo gorivo u spremnik automobila.
Matematika se ne uči izolirano, ove vještine djeca usvajaju u šetnji, na putu od kuće do vrtića, penjući se na tobogan, hodajući stepenicama, na igralištu s drugom djecom ili boraveći u prirodi. Mnogi se elementi u prirodi pojavljuju u određenom nizu ili broju i mogu se razlikovati prema boji ili veličini. Povezivanje matematike s interesima djece poput boravka na zraku gdje se može uspoređivati veličina kamenja, brojati lišće, uspoređivati dužina grančica, osmisliti igre s kretanjem u kojima djeca usvajaju prostorne odnose, količinu i pojam još je jedna od djeci zabavnih i lako razumljivih strategija usvajanja matematičkih pojmova.
Ključnu ulogu u razvoju predmatematičkih vještina kod djece predškolske dobi ima okruženje. Okruženje mora biti takvo da kod djece potiče znatiželju, čuđenje i poziva na istraživanje, a materijali konkretni, lako dostupni i djeci razumljivi. U ovakvim uvjetima djeca će razviti predmatematičke vještine koje su temelj uspjeha savladavanja matematičkih sadržaja u školi. Pokazatelji koji jasno govore o usvojenosti ovih vještina, kod djece predškolske dobi, su mogućnost djeteta da prepozna broj i broji do određenog broja, razumije koncept veće - manje, imenuje osnovne oblike (krug ,kvadrat trokut), razumije pojmove veliko – malo, dugačko - kratko, shvaća osnovne matematičke koncepte; dodavanjem se količina povećava, oduzimanjem smanjuje.
Važno je naglasiti, svako dijete je individua za sebe i razvija se svojim tempom,
zbog čega je važni biti strpljiv i svakodnevno poticati djetetov razvoj kroz igru i učenje.
Večer matematike
Večer matematike je projekt koji organizira Hrvatsko matematičko društvo u suradnji sa školama i vrtićima diljem Hrvatske s ciljem razvoja pozitivnog stava prema matematici. Matematika ne uključuje samo brojeve i računanje,
već se sastoji od niza zabavnih iskustava, mašte, mozgalica, uspoređivanja i logičkog zaključivanja. Dječji vrtić Vrapče 7. prosinca 2023. godine priključio se projektu sa postavljenim ciljevima u odnosu na sve sudionike djecu, roditelje i odgajatelje.
Primjeri zajedničkih aktivnosti djece i roditelja tijekom Večeri matematike : Sudoku igre kao poticaj za usvajanje pojmova geometrijskih oblika, razvoj logičkog zaključivanje i prostorne orijentacije.
Kodiranje klasifikacija prema zadanom kriteriju, razvoj kritičkog mišljenja i rješavanje problema
Usvajanje funkcije i izgradnje dekadskog sustava kroz klasifikaciju, upoznavanje znakova računskih operacija i pojma više – manje.
Tetris društvena igra usmjerena na poticanje razvoja logičkog zaključivanja, orijentacije u prostoru, brojanje, poštivanje pravila igre i čekanje na red
Povezivanje pojma broja i količine, brojanje uz pokazivanje prstom
Usvajanje pojmova geometrijskih oblika uparivanjem i modeliranjem
Piše: mag.praesc.educ. Jasmina Cerovec
Na koji način možemo razvijati kognitivne, jezične i socijalne vještine, razumijevanje broja, samopouzdanje, kreativnost, znatiželju i brojne druge vještine…? Važne su to vještine koje će značajno utjecati na pozitivan razvoj djeteta i njegovo daljnje usvajanje znanja tijekom školskog razdoblja. Kroz matematičke aktivnosti dijete može dobiti sve navedeno, ali i mnogo više.
Ukratko ćemo objasniti koje su to dobrobiti izlaganja djeteta rane i predškolske dobi matematičkim aktivnostima, a zatim vam dati ideje za aktivnosti koje možete raditi kod kuće i predložiti nekoliko igara koje možete igrati s djecom u svakodnevnim situacijama kao što su šetnje, vožnja autom, boravak u prirodi ili kod kuće.
Izlaganje djece rane i predškolske dobi matematičkim aktivnostima važno je iz nekoliko razloga:
Razvoj kognitivnih vještina: Matematičke aktivnosti potiču razvoj logičkog razmišljanja i sposobnost rješavanja problema. Navedene vještine nisu ključne samo za matematiku, već i za brojne druge aspekte učenja i svakodnevnog funkcioniranja.
Razumijevanje broja i operacija: Osnovna matematička pismenost podrazumijeva razumijevanje broja, brojanje i osnovne matematičke operacije koje su temelj za daljnji matematički napredak.
Razvoj govorno-jezičnih vještina: Matematičke aktivnosti često uključuju verbalnu komunikaciju i razumijevanje jezičnih koncepata povezanih s brojevima i operacija. Tako dijete uči „matematički jezik“, ali istovremeno i obogaćuje svoje govorno-jezične vještine.
Razvoj socijalnih vještina: Mnoge su matematičke igre i aktivnosti interaktivne ili grupne, zahtijevaju suradnju i komunikaciju s drugima, što znači da se dijete uključuje u socijalne interakcije i uči socijalne vještine.
Razvoj samopouzdanja: Djetetovo samopouzdanje svakako će rasti s uspjehom u rješavanju matematičkih zadataka.
Poticanje kreativnosti i znatiželje: Matematičke aktivnosti često uključuju rješavanje problema na kreativne načine, a to u djetetu može potaknuti znatiželju i kreativno razmišljanje.
Brojne su još druge prednosti koje dijete ima od matematičkih aktivnosti, možda bi bilo dobro spomenuti kako dijete kroz matematičke aktivnosti uči o mjerama i količinama, određivanju vremena, planiranju prostora, usvajanju pojmova poput minuta/sat/dan/tjedan/mjesec/ godina, oblicima i prostornim odnosima, analitičkom i logičkom promišljanju, istraživanju i preciznom komuniciranju vlastitih misli i ideja…
Prijedlozi za igre s djecom kod kuće, u šetnji, u parku ili u bilo kojim drugim situacijama:
• Igra „Sada vidim“: Igra u kojoj djetetu možete reći npr. „Sada vidim dvije okrugle stvari“ ili „Sada vidim broj 4“, a dijete ih treba identificirati. Ova igra pomaže u učenju brojeva i oblika te opisivanju objekata.
• Brojanje objekata: Dogovorite s djetetom da broji (ili brojite zajedno) objekte s određenim karakteristikama, npr. „Brojimo crvene aute“ ili „Brojimo okrugle prometne znakove“. Ova igra potaknuti će dijete na brojanje, uočavanje određenih objekata te vizualnu selekciju.
• Matematički kviz: Igra razvoja osnovnih vještina zbrajanja ili oduzimanja, npr. „Ako vidiš dva plava automobila i jedan crveni automobil, koliko je to automobila ukupno?“.
• Otkrivanje oblika: Dogovorite s djetetom oblik i tražite taj oblik u šetnji, dijete će tako usvajati razumijevanje geometrijskih koncepata.
• Otkrivanje brojeva: Dogovorite s djetetom broj i tražite taj broj u šetnji, na adresama kuća i zgrada, na registarskim tablicama automobila itd. Dijete će tako usvajati vizualnu percepciju broja.
• Razvrstavanje i kategorizacija: Razgovarajte o različitim vrstama vozila, biljaka, zgrada koje vidite i razvrstavajte ih u kategorije koje možete smisliti, možda po boji, možda po veličini, možda po namjeni ili bilo čemu drugome, to pomaže u razvoju logičkog razmišljanja i sposobnosti kategorizacije.
Piše: Ivka Pavazza, odgojitelj, DV “Korčula”
Starija odgojna skupina dječjeg vrtića Korčula ove pedagoške godine pokazala je interes za crtanje po metodi fraktalnog crteža. Fraktali predstavljaju crteže koji se sastoje od manjih dijelova u kojima se ogleda cjelina. Za izradu fraktala trenutno koristimo crtačku likovnu tehniku: olovke u boji, 21-nu za svako dijete (bijela boja se ne koristi), flomastere i papir A4 od 90 grama, može i drugih dimenzija.
U ovoj dobi djeca su znatiželjna i spremna upoznati nešto novo, s lakoćom su prihvatila ovu aktivnost. Konturu crtaju crnom kemijskom olovkom zatvorenih očiju ne podižući ruku s papira. Crtaju raznovrsne linije: uglate, valovite, ravne... Ukoliko kemijska izađe van papira, vraćamo je i nastavljamo tamo gdje je izašla. Na kraju se spaja početak i kraj linije. Kontura se crta jednu minutu ili kraće, ovisno o veličini papira. Bojaju se sva polja a bojice se mogu i zatvorenih očiju uzimati iz kutijice u kojoj su smještene. Nakon što su bojice uzi -
mali i otvorenih očiju djeca shvaćaju da imaju jednaku mogućnost obojiti crtež onako kako osjećaju i žele i kada boje biraju zatvorenih očiju. Jedna boja se ne grupira veće se rasporedi po crtežu.
U cijeloj predškolskoj dobi dijete crta predimenzionalno. Time dijete daje važnost onome što je prikazalo. Emocije djece u ovoj dobi su kratkotrajnije i snažnije. Djeca ih izražavaju otvoreno i teže se suzdržavaju. Upravo kroz fraktalni crtež koristeći likovne elemente: liniju, boju, točku, plohu i privid volumena na plohi, stvara se likovni jezik koji dijelom možemo tumačiti racionalno a dijelom intuitivno. Djeci treba vremena da ovladaju različitim intenzitetom pritiska olovke o papir.
Fraktalni crtež predstavlja im određeni izazov. Odmah nakon izrade konture kemijskom olovkom djeca verbalno iskazuju radost jer prepoznaju što će na kraju istaknuti na crtežu i kako će ga uobličiti.
Dobrobiti ove metode za dijete su: razvoj kreativnosti, koncentracije, samopouzdanja, emocionalne regulacije i grafomotorike.
Tijekom rada, međusobno i s odgojiteljem, djeca razmjenjuju svoja iskustva i postavljaju pitanja vezana za ono što vide na svom crtežu. Ponekad se dijete, za vrijeme aktivnosti, ustane od stola i pogleda u enciklopediju za djecu kako izgleda, na primjer, skakavac kojeg uoči na svom crtežu. Zainteresirani su za detalje i boje.
Djeca kojoj se kemijska olovka malo teže pomicala s početnog mjesta, uz malo ohrabrenja, sada već slobodno “plešu” olovkom po papiru. Kroz crtež dijete njeguje osjećaj slobode ali i kontrole pokreta. Postupno uvodimo različite linije i crtamo uz glazbu. Još uvijek radimo na usvajanju pojedinih pravila vezanih za metodu fraktalnog crtanja. Nastavak aktivnosti je u tijeku. Uočljiva su postignuća djece.
Pišu: Lidija Pajtak, odgojitelj mentor i Sanda Ivok, odgojitelj savjetnik, DV „Šegrt Hlapić“, Sesvete
Radeći u vrtiću više od dva desetljeća primijetile smo kako djeca sve kasnije progovaraju, sve je više govornih teškoća, rječnik djece je postao siromašniji. Prema istraživanjima za to je zaslužno više razloga, od dude u ustima, prekomjernog boravka pred ekrana, do sve manje kretanja i provođenja vremena u slobodnoj igri.
Dijete se rađa s određenim prirodnim potencijalom kojeg je važno poticati i razvijati. Čitanje je idealan način za jačanje djetetovih govornih sposobnosti, logičkog mišljenja i zaključivanja. Kada djetetu čitamo uvodimo ga u svijet mašte i umjetnosti u kojem se ono misaono i intelektualno razvija. U nastavku vam donosimo metode kojima će se vaše dijete zainteresirati za knjigu i čitanje, a čitajući skupa provoditi ćete kvalitetno zajedničko vrijeme, zbližavati se, razgovarati i stvarati uspomene. Dovoljno je pola sata i u redu je ako nije svaki dan, dokle god je kontinuirano nekoliko puta na tjedan.
Jedan od načina kako bismo što efikasnije potaknuli razvoj govora kod djece je osvijestiti roditeljima važnost roditeljske uloge u cjelokupnom razvoju djeteta. Dnevni ritam obitelji danas uvelike se razlikuje od onog prije trideset i više godina. Radno vrijeme roditelja je drugači -
je, bake i djedovi većinom su još uvijek u radnom odnosu, djeca idu u jaslice/vrtić i tamo borave duže nego ikad. Užurbani način života sa sobom donosi i manjak vremena za dijete, pa se često pomoć pronalazi u ekranima mobilnih uređaja, tableta, televizora koji nam pomažu umiriti dijete kako bismo skuhali ručak, ispeglali odjeću, počistili stan. Vrijeme nam jednostavno pobjegne i odjednom shvatimo da naše dijete više nema godinu ili dvije, već šest, i priprema se za školu. Iznenađuje nas poziv logopeda koji nam tijekom razgovora govori da dijete ima određene poteškoće, primjerice ne izgovara sve glasove, govor je agramatičan, rječnik siromašan s jednostavnim rečenicama. I tada počinje panika. Možda nas je logoped i ranije zvao na razgovor, ali jednostavno ga nismo čuli.
Ovako izgleda jedan od mogućih scenarija, a na nama je hoće li to zaista tako i biti. Kao odgojiteljice susrele smo se i previše puta sa ovakvim scenarijem, zbog čega smo odlučile pokušati prevenirati ovakve poteškoće.
Radeći u mlađoj jasličkoj skupini odlučile smo istražiti načine koji će nam pomoći potaknuti razvoj govora. Najzahvalniji i najbolji medij za poticanje govora je slikovnica. Dijete jasličke dobi u početku koristi slikovnicu slobodno manipulirajući njome, okreće je, pokušava listati, često i staviti u usta. Nakon faze upoznavanja s fizičkim karakteristikama slikovnice, uz pomoć odgojitelja, primjećuje i sadržaj. Interes djece u našim sku -
pinama bio je vezan uz životinje te smo, uz pomoć roditelja, obogatile centre slikovnica knjigama o životinjama. Pritom smo posebnu pažnju obratili realnom prikazivanju životinja u slikovnicama. U početku smo promatrale što djeca rade sa slikovnicama. Većina djece samo ih je skidala s police i stavljala na pod ili na stol, no bilo je i onih koji bi slikovnicu odnijeli odgojitelju tražeći čitanje. Odgojitelj je bio taj koji je pridržavao slikovnicu omogućivši tako djetetu lakše listanje. U mlađoj jasličkoj skupini, gdje djeca još ne govore, uspješno su svladala glasanje životinja. Tako je „muu“ krava, a na odgojitelju je da u tom trenutku kaže „da, to je krava“, povezujući na taj način životinju i njeno glasanje. U slikovnici na čijoj stranici ima više od jedne životinje tražimo od djeteta da nam pokaže određenu, te tako saznajemo razumije li nas dijete.
Trenutak u kojem odgojitelj u rukama drži slikovnicu potiče djecu da mu priđu. Djeca vole interakciju s odgojiteljem i donose slikovnice koje im se sviđaju pokazujući tako što žele čitati. Uz imenovanje životinja, odgojitelj proširuje rječnik djeteta opisujući određenu životinju skrećući pažnju na njene posebnosti.
Dijete donosi slikovnicu, otvara stranicu na kojoj je pas i kaže: „Vau“. Odgojitelj će tada reći, npr.: „Da, to je pas. Pas laje – vau-vau“. Sljedeći put kad dijete učini isto, odgojitelj će, uz već spomenuto reći: „Pas ima četiri noge, ajmo ih
zajedno prebrojiti…“ I tako će dijete svaki puta čuti sve više riječi koje opisuju životinju.
Naravno da ne očekujemo od djeteta da će ponoviti što smo rekli, ali to nas ne smije spriječiti da prestanemo pričati. Verbaliziranjem svega što vidimo na stranicama slikovnice zadržat ćemo djetetovu pažnju i zainteresirati ga da nastavi čitati zajedno s nama. Kako dijete raste, mijenjat će se i slikovnice. Izuzetno je važno da biramo slikovnice prema interesu djeteta jer ćemo tek tada imati dijete koje surađuje jer radi ono što voli. Naravno da ćemo pokušati ponuditi djetetu i nešto drugačije, no pritom nećemo biti nasrtljivi već taktični. Što to znači? Primjerice, imamo dijete koje voli isključivo slikovnice o životinjama, a mi bismo voljeli proširiti djetetov interes. Pronaći ćemo slikovnice u kojima osim životinja imamo i druge objekte, primjerice prijevozna sredstva, ljude. Ispričat ćemo djetetu priču u kojoj će njegova najdraža životinja biti glavni lik. Pričat ćemo svoju priču, koja nije zapisana, ali prati slike u slikovnici koju zajedno gledamo. Pritom ja važno da koristimo jednostavne rečenice i riječi koje dijete razumije. Dozvolimo djetetu da nas prekine ukoliko nas želi nešto pitati ili nam pokazati na slici. Moramo biti svjesni da naš cilj nije ispričati priču do kraja, već zainteresirati dijete.
Kako odabrati kvalitetnu slikovnicu za dijete?
Uđemo li u bilo koju trgovinu, s polica nas svojim šarenim ilustracijama dozivaju slikovnice, ali kako odabrati onu pravu?! Hoćemo li birati prema cijeni, ilustracijama ili ćemo kupiti onu koja nam se sviđa?
Prije nego se odlučite kupiti, želimo vas podsjetiti da knjižnice imaju jako dobar izbor slikovnica i knjižničare koji su spre -
mni pomoći vam u odabiru, Knjižnice grada Zagreba besplatne su za djecu do petnaeste godine. Odlazak u knjižnicu i biranje slikovnica koje ćete posuditi može postati jedna lijepa obiteljska tradicija.
Želite li pak oformiti kućnu knjižnicu ili samo djetetov kutić za čitanje, a pritom biti sigurni da ste odabrali prave slikovnice, preporučujemo vam stranicu „Čitaj mi!“. Osim pronalaska prave slikovnice pronaći ćete i različite savjete.
Kao što smo već navele, slike u slikovnicama za djecu ne smiju biti opterećene suvišnim detaljima koji bi mogli odvlačiti djetetovu pozornost. Tako ćemo za djecu jasličke dobi koristiti slikovnice s više slika, a manje teksta. Kako dijete odrasta i osamostaljuje se u razgledavanju i listanju, a onda i čitanju slikovnica, ilustracije sve više gube informativnu ulogu i u sve većoj mjeri ispunjavaju estetsku slika više ne pomaže shvaćanju teksta već obogaćuje sadržaj.
Rani razvoj govora predodređen je naslijeđenim faktorima i okolinom koja dijete okružuje u prvim godinama života. Roditelji i odgojitelji imaju primarnu odgovornost djetetu omogućiti poticajnu okolinu. Ta poticajna okolina mora sadržavati dobre jezične uzore, mnogo čitanja i razgovora o pročitanom.
Pišu: Anamarija Grgić, odgojitelj i Juraj Maldini, stručni suradnik logoped, Dječji vrtić Prečko, Zagreb
Djeca urednog razvoja jezik i govor razvijaju spontano kroz svakodnevne situacije. Najčešće uče upijajući iz okoline, promatrajući i imitirajući svoje vršnjake, a osobito odrasle. Uloga odgojitelja, kao osobe s kojom dijete provodi velik dio vremena gotovo svaki dan, jest stvoriti poticajno ozračje i okruženje u kojem će djeca imati priliku napredovati na svim područjima, pa tako i u jezično-govornim znanjima i vještinama. Nikada nije prerano djecu izlagati pisanom materijalu, čitati im i pričati jer ta izloženost pozitivno utječe na sve kasnije faze usvajanja, poput predvještina čitanja i pisanja, opsega vokabulara, usmenog izražavanja itd.
U slučaju neadekvatnog poticanja ovih sposobnosti u ranoj dobi za očekivati je kašnjenje u razvoju kasnijih jezičnih vještina i znanja. Iako tako ne djeluje, jaslička dob je od iznimne važnosti za djetetov ukupan jezično-govorni razvoj, a posljedično i školski uspjeh, jer se tada razvija baza materinskog jezika i dobre navike koje je kasnije teško nadoknaditi. Unatoč spontanom usvajanju jezičnih znanja i vještina, kroz svakodnevne situacije, dobro je djeci omogućiti izloženost dodatnim, ciljanim i djelomično unaprijed isplaniranim, aktivnostima. One bi trebale djetetu biti bliske i zanimljive. Trebale bi nuditi djeci dozu zabave i igre kako bi se djeca osjećala ugodno i opušteno. Kad su djeca opuštena i sretna lako im je prenijeti znanje te najviše nauče.
Unatoč kontinuiranoj potrebi roditelja za kupovinom posebnih igračaka djeca se nerijetko najbolje zabave svakodnevnim predmetima i stalno dostupnim materijalima. Često su im zanimljivije životne stvari koje nisu igračke. Za kvalitetno
poticanje djece nije potrebna napredna i skupa didaktika. Ono se može (i treba) provoditi sa svakodnevnim i djeci poznatim predmetima.
Primjer reklamnog letka kao poučnog materijala za učenje kroz igru
Reklamni letci su, mnogima od nas, dosadni i naporni, čak ih često odbijamo uzimati ili branimo njihovo odlaganje u našim poštanskim sandučićima. A što kada bismo na njih gledali kao na materijal za dječju igru i učenje. Reklamni letci su nepresušan izvor djeci poznatih predmeta, prikazanih kroz šarenu i atraktivnu kombinaciju boja, slika, slova i brojki. Bogat su izvor mogućnosti za razgovor s djecom, razne edukativne igre, razne oblike poticanja jezično-govornog razvoja te mnogih drugih znanja i vještina. Sadrže djeci poznate predmete što pomaže u povezivanju aktivnosti i zadataka sa svakodnevnim životom.
Pored navedenog, omogućavaju prilagodbu težine sadržaja i zadataka dobi djeteta, jer aktivnost nije unaprijed određena i zadana, već ju odrasla osoba kontrolira. Samim time može prilagoditi aktivnost trenutnoj razini i znanjima djeteta i izbjeći unaprijed određena pravila igre ili aktivnosti. Odrasla osoba može djetetu prilagoditi odabir i količinu materijala, trajanje igre/aktivnosti, cilj igre/aktivnosti i vještine koje time želi poticati. Od onih jednostavnijih za djecu niže kronološke dobi, do složenijih i zahtjevnijih za djecu predškolske dobi, brojne su mogućnosti.
Također, donose i promjenu, novost u uobičajeni način poticanja djece. Svima su nam već, pa i djeci, poznate aktivnosti poput čitanja slikovnica, pjevanja brojalica, postavljanja pitanja i raznih jezičnih igara. Korištenje reklamnog let-
ka, osim brojnih mogućnosti koje nudi, donosi i efekt iznenađenja djeci, što neizbježno povećava i motivaciju djeteta za sudjelovanje u ponuđenoj aktivnosti.
U Dječjem vrtiću Prečko ove su pedagoške godine ciljano provođene razne aktivnosti s reklamnim letcima jer su odgojitelji prepoznali široku lepezu mogućnosti koje proizlaze iz tog radnog materijala. Tri aktivnosti bit će predstavljene u nastavku teksta, a na kraju će biti spomenute i ostale aktivnosti za koje autori članka smatraju da bi mogle biti zanimljive djeci i korisne za razvoj dječjih jezičnih, ali i općih znanja. Prva aktivnost, s kojom je sve krenulo i koja je potaknula proširivanje teme, provedbu drugih aktivnosti, pisanje članka i buduće projekte, provedena je u starijoj jasličkoj skupini. Djecu je inicijalno bilo potrebno upoznati s letcima stoga je, dio polica predviđen za slikovnice, privremeno bio popunjen raznim letcima. Djeca su ih gledala, listala, ponekad i potrgala jer je papir dosta osjetljiv naspram tvrdih slikovnica namijenjenih njihovoj dobi. U startu je tako letak bio alat za razvoj fine motorike i koordi -
Neka ti mama i tata pomognu istrgnuti ovu bojanku, a ti ju oboji najbolje što znaš!
Mame i tate,
pošaljite nam uradak svog djeteta na e-mail: osmijeh@populus-duo.hr
Nasumično ćemo odabrati 5 radova i svakom od pet malih vilenjaka poslati TORTI – tortu od papira za sretan rođendan da, kada za to dođe vrijeme, bude najveća faca na rođendanu. Nije važno kad je rođendan, naše torte nemaju rok trajanja. Higijensko su i kreativno rješenje za rođendansku proslavu u kojem djeca uživaju.
Svoje radove šaljite do 15 ožujka kada ćemo dobitnike ovih famoznih torti obavijestiti mailom.
specijalizirani proizvodi
za proslave dječjih rođendana
nacije oko – ruka. Unatoč kojem poderanom ili sažvakanom letku, pobudio se velik interes za čitanjem ovih materijala. Djeca su spontano uzimala letke i gledala slike hrane, igračaka, sredstava za čišćenje i ostalo. Nije potrebno opisivati njihovu radost kada bi na slici ugledali svoje omiljeno voće ili bilo koji predmet koji imaju kod kuće. Djeca su počinjala i imitirati kako nešto jedu ili govoriti kako to idu kupiti.
Pored imenovanja predmeta aktivnost čitanja letaka donijela je djeci mnogo više. U djeci je pobudila znatiželju, radost i veselje, što je pridonijelo lakšem izražavanju. Djeca koja nisu odgovarala i komunicirala s odgojiteljima počela su komunicirati s prijateljem (vršnjacima).
Kako se aktivnost u startu provodila u jasličkoj skupini, neka djeca nisu ispravno imenovala predmet, ali su ga jasno pokazala i svi smo znali o čemu se radi. Nakon nekog perioda, u kojem su oni samostalno osmišljavali što će s letkom, uključile su se odgojiteljice i cijelu aktivnost podigli na višu razinu. Primjerice, kada bi dijete imenovalo bananu dobilo bi i druga pitanja vezano uz nju: „Koje je boje? Je li to voće ili povrće? Tko sve od vas voli bananu?“. Što su odgojiteljice više ispitivale, djeca su više sudjelovala. Na taj način nije provedeno poticanje samo razvoja njihova jezika i govora, već i sposobnosti razmišljanja, uočavanja, povezivanja i zaključivanja o stvarima koje vide ispred sebe.
Drugu aktivnost koja će biti opisana proveo je u stručni suradnik logoped u suradnji s osmero predškolske djece. Aktivnost je provedena u obliku radionice na kojoj su djeca u konačnici izradila i plakat. Djeca su imala nekoliko zadataka, koje su izvršavali u grupi, prema vlastitoj organizaciji. U letcima su tražili što više artikala koji započinju glasom S i glasom P. Zatim su tražili voće i povrće i razvrstavali ga u te dvije kategorije, a također su tražili i artikle čija je cijena niža od 2 eura i viša od 2 eura te su ih po tom svojstvu razvrstavali. Pronađene artikle su izrezivali škarama i lijepili na papire, koji su u konačnici postavljeni i na jedan zajednički plakat. U spomenutoj aktivnosti djeca su razvijala svoje predvještine čitanja i pisanja (fonološka svjesnost – izdvajanje početnog glasa u riječima), opseg vokabulara (kategorizacija voća i povrća) te predmatematičke
vještine (uspoređivanje cijena, ‘’manje od’’, ‘’veće od’’).
Osim toga, radili su na razvoju fine motorike i koordinacije oka i ruke (rezanje i lijepljenje), kao i na vizualnoj percepciji (raspoređivanje izrezaka prilikom lijepljenja). A uz to su i surađivali, pomagali jedni drugima, dijelili radni materijal i međusobno se dogovarali tko će ispuniti koji zadatak, što predstavlja veliku korist za njihove komunikacijske vještine, prihvaćanje različitih uloga, uvažavanje drugoga i razvoj ponašanja u grupnom radu.
Konačno, treća predstavljena aktivnost provedena je u starijoj vrtićkoj skupini gdje su letci iskorišteni za igru restorana. Djeca su se podijelila po ulogama – kuhari, konobari i gosti. Prije samog ‘’objedovanja’’ djeca su izradila jelovnike, odredila koje bi namirnice oni spojili u obroke te koji obrok je pogodan za doručak, ručak ili večeru. U samoj aktivnosti restorana gosti su odabirali namirnice i obroke koje žele jesti, konobari su preuzeli i zapamtili njihove narudžbe i odnijeli ih u kuhinju, a kuhari su ‘’pripremili’’ tražene obroke. Aktivnost se pokazala iznimno zabavnom i zanimljivom svoj djeci, koja su rado prihvaćala razne uloge u samoj aktivnosti. Osim međusobnog zbližavanja i zajedništva, aktivnost je djeci donijela i rad na razvoju znanja o ponašanju u posebnim prigodama poput restorana, svijest o različitim poslovima koje ljudi obavljaju, kao i znanja o prehrambenim mogućnostima s raznim namirnicama.
Tri opisane aktivnosti, provedene s djecom različite dobi, u različitim objektima vrtića te različitim uvjetima i okolnostima, samo su mali pokazatelj koliko su široke mogućnosti korištenja reklamnih letaka u radu s djecom. Zajedničko svim navedenim aktivnostima bilo je veliko zadovoljstvo djece i njihov veliki angažman, potaknut s malo truda odgojitelja i stručnog suradnika i njihovog usmjeravanja same aktivnosti. Koristeći novi i rijetko korišten materijal djeca su dobila mogućnost biti izložena kvalitetnim, zabavnim i korisnim poticanjima raznih vještina, što bi trebao biti cilj većine aktivnosti u dječjem vrtiću.
Kao što je već navedeno, osim opisanih aktivnosti, brojne su i druge mogućnosti za rad s reklamnim letcima. Neke od aktivnosti i zadataka su:
• Razvoj receptivnog i ekspresivnog vokabulara - imenovanje proizvoda
• Razna osobna pitanja – voli li dijete jesti tu namirnicu, ima li dijete to u svojoj kući
• Opća znanja – razvrstavanje proizvoda prema nekim značajkama –npr. u kojoj prostoriji se čuva neki proizvod, prehrambeni proizvod ili ne, zdrava hrana ili nezdrava, hrana dobra za zube ili ne, jede li se hrana za doručak ili ručak, voće ili povrće, razvrstavanje po bojama uz njihovo imenovanje
• Specifične aktivnosti - piramida prehrane, slaganje obroka od proizvoda iz letka
• Predvještine čitanja i pisanja (fonološka svjesnost) - prepoznavanje i imenovanje slova, izdvajanje početnog i završnog glasa u riječima, pronalazak riječi koje se rimuju, rastavljanje riječi na slogove i glasove, oblikovanje priče koja sadrži proizvode, jezično razumijevanje raznih uputa i pitanja
• Predmatematičke vještine – prepoznavanje i imenovanje brojki, prebrojavanje količine proizvoda, uspoređivanje cijena proizvoda, zbrajanje i oduzimanje cijena
• Kratkoročno i dugoročno pamćenje – pamćenje popisa za kupovinu, pamćenje svih proizvoda s jedne stranice
• Fina motorika i koordinacija okoruka – rezanje, lijepljenje
• Likovno izražavanje – kolaž, crtanje proizvoda, izrada vlastitih letaka
Aktivnosti s letcima donijele su djeci pravo osvježenje i bezbroj mogućnosti. Vrlo često na poštanskim sandučićima stoji natpis „Ne primamo letke“ , a letci su zapravo besplatan alat dostupan svima koji omogućuje poticanje mnogobrojnih znanja i vještina. Svaki tjedan izlaze novi, pa će se na njihovim stranicama pojaviti uvijek nešto novo, a ako se izgubi ili potrga nitko neće biti u problemu. Reklamni letci idealan su pokazatelj kako uz vrlo malo materijala, koji nije skup niti posebno izrađen, možemo postići puno. Potrebno je samo malo mašte i truda. Dragi roditelji i odgojitelji, pokušajte ih iskoristiti i vi i uživajte u igri i učenju sa svojom djecom.
Piše: Silva Kalem, odgojitelj, DV Šegrt Hlapić
Gospodarski, socijalni i moralni kontekst suvremenog društva doveo je do značajnih promjena unurat obitelji. U posljednjih nekoliko desetljeća pojavio se liberalizam, kao dominirajuća vrijednost, dajući mogućnost izbora načina života i odgoja mlađih naraštaja. Mijenjaju se uloge unutar obitelji, partnerskim odnosima, obiteljskim oblicima i načinima odgoja djece. Ove značajne promjene unutar obitelji odrazile su se na njenu strukturu, a posljedično i odgojne mogućnosti roditelja.
Postmoderna obitelj, za razliku od tradicionalne, uvažava jednako sve svoje članove, no posljedično tome uočava se dominacija interesa pojedinca nad općim dobrom obitelji. Zanemaruju se tradicionalne obiteljske vrijednosti i sve više se teži perfekcionizmu i napredovanju na materijalnom polju koje bi obitelji donijelo blagostanje. Često su upravo navedene ambicije uzrokom sukoba među partnerima unutar obitelji, ali i raspada obiteljskog odnosa.
Težnja za materijalnom slobodom i nezavisnošću može dovesti do zanemarivanja članova obitelji, sebičnosti, slabljenja društvenih veza i sukoba. Članovi
obitelji nalaze se u nedoumici između zadovoljenja vlastitih potreba nad obiteljskim obavezama. Teško je u današnje vrijeme pronaći balans između posla i obitelji, uspona i padova, uspjeha i neuspjeha, blagostanja i financijske krize, između obiteljskih obaveza i odricanja od vlastitih zadovoljstava.
Nije stoga čudno što u današnje doba mladima brak i obitelj više nisu privlačni, a ukoliko se i odluče na osnivanje obitelji to se događa dosta kasnije nego u ranijim razdobljima. Trend kasnijeg ulaska u brak jača u svrhu izgradnje karijere, što rezultira sve manjim brojem djece unutar obitelji ili sasvim odustajanja od roditeljstva.
Roditeljima danas nije lako odgajati dijete, potrebna im je pomoć u odgoju, potrebno im je više energije u svakodnevnom životu kako bi se posvetili obitelji. Na žalost, uz posao i karijeru, ovu komponentu je jako teško dostići i roditelji se vječito vrte u košmaru želja
i krivnje. U nedostatku vremena, strpljenja i energije često posežu za tehnologijom za koju smatraju kako je izlaz iz ovog začaranog kruga. Dijete je na miru, čini se sretno i zadovoljno, dok s druge strane roditelji imaju vremena odahnuti i posvetiti se brojnim obavezama koje ih čekaju. Situacija nije tako jednostavna, ovaj model roditeljstva može se negativno odraziti na odgoj djece, stoga je nužno postaviti jasne odgojne prioritete te razlučiti što je nužno i korisno u određenom trenutku.
Odgoj djece donosi brojne uspone i padove, često i na dnevnoj bazi. Roditelji ovu situaciju opisuju Izrazom „korak naprijed, natrag dva“ i to uistinu ponekad jest tako. No upotrijebimo li ova iskustva kao lekcije i poticaj ka boljem roditeljstvu, kroz edukacije i iskustva drugih roditelja, naučiti ćemo se nositi s padovima, a zajednički vrednovati uspjehe, što će posljedično dovesti do bolje dinamike unutar obitelji i sretnijeg djeteta.
Nitko nas nije učio kako da budemo roditelji i vjerujte da ne postoji idealan roditelj, barem sudeći prema vlastitim roditeljskim kriterijima, no sigurno većina roditelja daje mnogo u roditeljski odnos. No, kada vlastita očekivanja izostanu osjećaju neuspjeh, iako možda nitko u okolini taj neuspjeh ne primjećuje, osim njih samih. Kao društvo trebamo raditi na jačanju međusobne tolerancije i prihvaćanju neuspjeha kao nečeg što je prirodno i iz čega učimo. Često se ova nemogućnost prihvaćanja neuspjeha odražava i na djecu koja se ne znaju nositi s običnim, svakodnevnim, neuspjesima, a osobito nekim težim situacijama. Nisu imali od koga naučiti, jer njihovi primarni uzori, roditelji, imaju jednako tako problem s prihvaćanjem neuspjeha. A neuspjeh je važan za osobni rast i razvoj koji se ne odvija samo u ranom razvojnom dobu, već tijekom cijeloga života, ovisno o ulaganju sebe.
Odgojni stil jako je važna odrednica roditeljstva. Odnosi se na roditeljske postupke, stvaranje emocionalnog okruženja, kroz koje roditelji prenose vlastite vrijednosti na djecu. Kvalitetno roditeljstvo razumijeva aktivno i kontinuirano ulaganje u odnos roditelj-dijete kroz iskazivanje ljubavi, zadovoljavanje fizioloških potreba djeteta, odgoj, učenje, igru, komunikaciju, poticanje. Djeci je potrebna rutina, red i granice
u odgoju. Iako su nekoj djeci potrebne „čvršće“, a nekoj manje čvrste granice, granice su važne, jer djeca uče o raznim situacijama kroz iskustva, a bez granica su zbunjeni u svojim ponašanjima i reakcijama.
Razlikujemo četiri stila roditeljstva:
1. Autoritativni stil – smatra se najpoželjnijim stilom roditeljstva, jer podrazumijeva optimalnu kombinaciju emocija i kontrole. Takav roditelj nastupa poticajno prema djetetu i izgrađuje pozitivan odnos s njim. Aktivno sluša dijete i potiče ga na izražavanje svojim misli, želja, potreba i emocija. Spreman je biti podrška i pružiti djetetu pomoć, bude li mu potrebna. Biti dobar roditelj ne znači popuštati djetetu na svaki zahtjev, već postaviti jasne granice i pravila ponašanja koje dijete razumije i može ispuniti te iste dosljedno primjenjivati.
2. Popustljivi stil odgoja – uključuje nizak stupanj kontrole i visok stupanj emocionalne topline. Ovakvi roditelji su topli, ali premalo uključeni. Ne postavljaju djeci jasna pravila i očekivanja te im dopuštaju da sami reguliraju svoja ponašanja. Skloni su pokazivati ljubav prema djetetu ispunjavanjem svih njegovih želja, potreba ili zahtjeva. Djeca koja odra -
staju u takvoj okolini često imaju teškoća u prihvaćanju pravila ponašanja, a posljedično može dovesti i do agresivnosti, neposluha i bunta.
3. Indiferentni (zanemarujući) odgojni stil – uključuje distanciran i hladan odnos prema djeci. Roditelji uspostavljaju slabu kontrolu nad djetetom, često zbog prisutne visoke razine stresa ili depresije.
4. Instiktivno roditeljstvo – roditelji koji se stalno miješaju u živote djece, često i u odrasloj dobi, što rezultira pritiskom na dijete i manjkom privatnosti i samostalnosti djeteta. Takva djeca imaju slabo razvijene vještine i nisku samoefikasnost.
5. Slobodno roditeljstvo – ovakvi roditelji uče djete da bude što više nezavisno, slobodno, umjereno ne ugrožavajući vlastitu sigurnost.
Roditeljski stil odražava se na kvalitetu odnosa roditelj-dijete te ima značajan utjecaj na djetetovo mentalno zdravlje i cjelokupni razvoj. Roditeljstvo je iskustvo, stoga je potrebno imati razumijevanja za sebe, dati si vremena i putem se educirati. Svatko može naučiti biti bolji roditelj, ako to želi, što ne znači da je sada loš roditelj, samo znači da postoji prostor za poboljšanje. Ne postoji li uvijek i u svemu?
Jedinstvena kombinacija 5koji su strukturno identični oligosaharidima u majčinom mlijeku
Fe
Djelomično hidrolizirane bjelančevine Podržavaju optimalan rast, lako su probavljive i smanjuju rizik od alergija
MAJČINO MLIJEKO
JE NAJBOLJAHRANA ZA
VAŠE DIJETE!
Vitamini i minerali esencijalne masne kiseline koje djetetov organizam ne može sintetizirati u prvih nekoliko mjeseci života
DOSTUPAN ZA PRODAJU ISKLJUČIVO U LJEKARNAMA
L.reuteri*
u potpunosti reciklirati
VAŽNA NAPOMENA: Vjerujemo da je za početne potrebe vašeg djeteta dojenje najbolji izbor. Podržavamo preporuku Svjetske zdravstvene organizacije da se dijete u prvih šest mjeseci isključivo doji, a da se nakon toga uvodi odgovarajuća dohrana uz nastavak dojenja do druge godine života. NAN SUPREMEPro 2 nije zamjena za majčino mlijeko. NAN SUPREMEPro 2 je mliječni napitak visoke kvalitete za djecu nakon navršenih šest mjeseci života. Preporučujemo vam da za savjet o hranjenju i trenutku uvođenja dohrane upitate svojeg pedijatra.
Piše:Ana Jonjić, dr. med. dent.
Stomatolozi se često susreću sa zabludom roditelja da mliječne zube ne treba održavati jer će i tako ispasti. Unatoč lako dostupnim informacijama u tehnološki povezanom svijetu, ovakav je stav još uvijek poprilično raširen, pa time i roditeljske obveze usmjerene na brigu o oralnom zdravlju djece često ostaju zanemarene. Nesumnjivo je briga za dječje zubiće ponajprije odgovornost roditelja i najviše što stomatolozi ovdje mogu učiniti je zapravo pravilna edukacija roditelja o oralnom zdravlju njihove djece.
U dentalnoj medicini, kao i medicini općenito, prevencija uvijek ima prednost pred liječenjem. U brizi za zube to je jasno vidljivo jer adekvatnom higijenom, prehranom i redovitim posjetima stomatologu, djelotvorno sprječavamo ili uvelike smanjujemo pojavu karijesa, upala koje nastaju kao njegova posljedica, ali i prerani gubitak zuba. Svrha je ovoga teksta objasniti mogućnosti i načine brige za zdravlje zuba naše djece.
Kada govorimo o maloj djeci, od prve do treće godine starosti, najčešće nailazimo na, u potpunosti, iznikle mliječne zube ili barem većinu njih, a oko treće godine je najčešće prisutna cijela mliječna denticija, odnosno svih dvadeset zubića.
U ovoj se dobi od djece ne može očekivati manualna spretnost, niti razumijevanje koje bi im omogućilo da pravilno očiste zube. Dakle, to je postupak koji trebaju obavljati roditelji i ne smije ga se prepustiti djeci. Pranje zubi bi trebalo trajati barem jednu minutu (kada govorimo o djeci sa svih 20 mliječnih zubi). Teško je očekivati da bi tako mala djeca zadržala dovoljno koncentracije ili bila suradljiva za pranje zubi puno dulje od minutu do dvije, a to će biti sasvim dovoljno vremena za dvadeset malih zubića.
Četkice koje se koriste moraju biti mekanih vlakana te bi svojom veličinom trebale biti prilagođene dobi. Uostalom, veličina prilagođena dobi je najčešće i naznačena na njihovim pakiranjima. Uobičajeno je mijenjanje četkice svaka dva do tri mjeseca. Međutim, malena djeca često znaju gristi četkicu tijekom pranja i tako puno prije dovesti do iskrivljenja i trošenja vlakana što skraćuje „rok trajanja“ četkice za zube.
Postoje različite, a ponekad i zbunjujuće, preporuke o izboru zubne paste za djecu u najranijoj dobi. Stomatolozi preporučuju zubne paste s fluoridima i one doista jesu zlatni standard u oralnoj higijeni. Fluoridi su, naime, sposobni ugraditi se u strukturu zubne cakline kada se ona počne otapati u razvoju karijesa i na taj način to otapanje usporavaju ili zaustavljaju. Karijes je proces otapanja (demineralizacije) tvrdog zubnog tkiva, ali ne radi se o ireverzibilnom procesu jer je moguća i remineralizacija zuba odnosno zaustavljanje karijesa. Stoga je iznimno bitna prisutnost fluorida u našim ustima (u slini i na površini zuba), a to se najbolje ostvaruje upotrebom zubnih pasta s primjerenom količinom fluora.
Na tržištu će roditelji lako naći veliki izbor zubnih pasti za djecu, a pri odabiru je važno paziti na koncentraciju fluora. Prema EAPD (European Academy of Paediatric Dentistry) preporučena je doza od 1000 ppm ( parts per million) fluorida u pasti dvaput dnevno i to pojave od prvog zuba do šeste godine života. U dobi do dvije godine ili dok dijete još ne zna ispljunuti višak paste, njezina bi količina na četkici trebala biti poput zrna riže, jer djeca većinu paste progutaju. Nakon druge godine i kada dijete može izbaciti višak, primjenjuje se kuglica paste veličine zrna graška. Preveliki unos fluora gutanjem paste može dovesti do dentalne fluoroze na trajnim zubima (oni niču s promjenama u boji koje se vide
kao bijele do žućkastosmeđe mrlje na caklini, te na tim mjestima imaju i oslabljenu strukturu pa su podložniji trošenju i razvoju karijesa).
Važno je znati da fluor, kao niti ostali sastojci zubne paste, ne može kemijski ukloniti/otopiti plak. Plak se može ukloniti jedino mehanički, dakle dovoljno dugim četkanjem na svim plohama zuba. Često se zanemari četkanje glatkih ploha zuba (onih okrenutih jeziku i obrazima, odnosno usnama) pa se zadržavanjem plaka na njima, osim karijesa, javlja i upala zubnog mesa.
Ono što je također bitno napomenuti, za ovu dob, jest činjenica da se mnoga djeca još hrane na bočicu, često kao način uspavljivanja, ili doje. Dojenje po mnogim istraživanjima nosi puno manji rizik za razvoj karijesa od hranjenja na bočicu, bilo da se radi o mliječnim formulama ili drugim vrstama mliječnih napitaka ili sokova. Majčino mlijeko, iako sadrži šećere, u sebi sadrži i mnoge zaštitne faktore imunosnog sustava pa i antimikrobne sastojke.
Unatoč tome, važno je postupno ukinuti noćno dojenje (posebice nakon godine dana) jer ipak prisutnost šećera, izostanak higijene zuba tijekom noći i smanjeno lučenje sline noću mogu s vremenom dovesti do razvoja karijesa. S druge strane, hranjenje na bočicu nosi veliki rizik od razvoja karijesa, posebno kada se djeca na taj način uspavljuju te iza toga izostaje pranje zuba. Takvu bi naviku djeteta i roditelja trebalo promijeniti i osvijestiti si veliki rizik od razvoja bolesti zuba, posebno što se te bolesti, kod tako male djece, teže tretiraju.
Nakon večernjeg pranja zubi, ne bi smjelo biti novih obroka, a poželjno je i da se ostatci paste, nakon što je dijete ispljunulo višak, ne ispiru jer se njezino djelovanje ostvaruje upravo boravkom fluorida na površini zuba.
U ovoj dobi roditelji i dalje trebaju obavljati četkanje zuba svoje djece. S vremenom dijete postaje sposobno vježbati samostalno čišćenje zuba te je dobro da to čini, ali preporučljivo je da ga roditelj nadgleda te da dovrši pranje zuba.
Četkice i paste se biraju prema dobi, s tim da će zubne paste po preporukama i dalje sadržavati 1000 ppm fluora, s količinom paste veličine zrna graška. Djeca bi trebala biti sposobna u potpunosti ispljunuti višak paste te nakon toga nije poželjno ispiranje, kao što je već objašnjeno. Obvezno je pranje zuba prije spavanja te barem još jednom dnevno, oba puta pastom s fluorom.
Ako se radi o djetetu s većim karijes rizikom (većom vjerojatnosti za razvoj karijesa), stomatolog će procijeniti odnos opasnosti razvoja karijesa i dentalne fluoroze te procijeniti ima li potrebe za primjenom većih količina fluora ili pak profesionalnih sredstava za fluoridaciju u ordinaciji. Procjena karijes rizika uvjetovana je faktorima poput već prisutnih početnih ili uznapredovalih karijesnih lezija, lošom higijenom koja se očituje u zaostalom plaku i krvarenju zubnog mesa te prehranom bogatom ljepljivim ugljikohidratima i kiselim napitcima.
Dobro je znati, a to vrijedi za svaku dob pa i za odrasle, da treba izbjegavati pranje zuba prvih pola sata nakon obroka ili kiselog pića, kao i u slučaju povraćanja. Naime, zubna se caklina otapa pod djelovanjem kiselina, odnosno padom pH vrijednosti u ustima, a upravo se to događa nakon obroka i u drugim navedenim slučajevima. Zubna caklina u kiselim uvjetima omekšava pa mehaničko čišćenje zuba, odnosno četkanje, može dovesti do oštećenja i trošenja cakline.
Od šeste godine života, najčešće počinje nicanje trajnih zuba, iako se to zna dogoditi i ranije. Prvi zubi koji niču su prvi trajni kutnjaci – tzv. šestice. Prvi trajni zubi koje dobijemo su upravo oni koje tijekom cijelog života najviše i koristimo za žvakanje hrane te mogu podnijeti najveći žvačni pritisak. Oni su važni i zbog toga što o njihovu položaju ovisi i uspostava odnosa zuba gornje i donje čeljusti. Sama činjenica da šestice niču prve
od svih trajnih zubi, a da nam trebaju do kraja života, jasno govori o tome da se o njima trebamo pravilno brinuti i to ne samo od njihove pojave, nego je bitno osigurati njihovo nicanje u čistu usnu šupljinu, zaštićenu od razvoja karijesa.
Pranje zuba kod djece predškolske dobi i dalje ostaje primarno obveza roditelja jer djeca nisu još motorički sposobna adekvatno očistiti sve zubne plohe. Može im se polako prepustiti da sami obavljaju oralnu higijenu, ali uz naknadnu roditeljsku provjeru i dovršavanje četkanja. Preporučljivo je koristiti zubne paste koje sadrže veću količinu fluora, 1450 ppm i takve su najčešće deklarirane kao paste za 6-12 godina.
S nicanjem šestica dobro je uvesti i praksu interdentalnog čišćenja, odnosno korištenja zubnog konca ili interdentalnih četkica. Mogu se pronaći proizvodi izgledom i veličinom prilagođeni djeci, ali mogu se koristiti i sredstva koja rabe odrasli. Taj dio čišćenja zuba je dobro uvesti kao naviku u večernjoj higijeni, prije pranja četkicom i pastom, kako bi pasta mogla bolje prodrijeti u očišćene prostore među zubima. Time sprječavamo nastanak karijesa na mjestu nakupljanja hrane među zubima, što je posebno važno jer je stomatolozima bez rendgenske snimke često teško na vrijeme uočiti karijes koji se razvija na kontaktnim plohama (između dva susjedna zuba).
U ovoj se dobi znaju javiti i poteškoće u obavljanju oralne higijene jer nicanje trajnih zuba i ispadanje mliječnih zna biti bolan i neugodan proces, a zubno meso često postaje osjetljivije na kontakt s četkicom. Jako je važno ne zanemariti čišćenje zuba koji se tek pojavio u usnoj šupljini jer je caklina zuba koji niče još nezrela – tek se treba u potpunosti mineralizirati ionima dostupnima u slini. Stoga je neophodna redovita upotreba zubnih pasta s fluorom.
Osim važnosti brige o novim, trajnim zubima, treba zapamtiti i činjenicu da se mliječni zubi (očnjaci i kutnjaci), zadržavanju u ustima do 10. ili 12. godine života djeteta i čuvaju prostor za smještaj svojih trajnih nasljednika. Dakle, pravilnom higijenom i sprječavanjem preranog gubitka mliječnih zuba smanjujemo i mogućnost ortodontskih anomalija u kasnijoj dobi.
Zaključak
Dodatno, ono što može zanimati današnje roditelje jest pitanje trebaju li koristiti tzv. običnu ili električnu četkicu. Kod jako male djece i dojenčadi svakako je bolja upotreba obične četkice. Ona je sasvim dovoljna, ako roditelji pažljivo očetkaju sve plohe zuba, a dijete će ju vjerojatno povremeno gristi pa će je biti potrebno često i mijenjati. Kada dijete počne aktivnije surađivati u pranju zuba, a posebno kada niknu trajni, može se uvesti električna četkica jer je djeci pranje zuba s njom često zanimljivije i rado ga prihvaćaju. Također, električne četkice svojom vrtnjom i vibracijama odlično uklanjaju plak pa ako roditelji procijene da običnom četkicom to teško obavljaju, svakako je preporučljivo probati s električnom. No, i obična će četkica biti sasvim dovoljna ako se pravilno upotrebljava. Važno je napomenuti da korištenje električne četkice ne znači da dijete sve može obaviti samo. Naprotiv, i tada je potreban jednak nadzor i roditeljska kontrola četkanja zuba. Na kraju, zdravlje zuba djece, kao i odraslih, ovisi o adekvatnoj higijeni i zdravoj prehrani. Glavna odgovornost stomatologije kao struke u brizi za zube male djece ogleda se u preventivnim pregledima, dobroj edukaciji roditelja te podizanju svijesti o važnosti oralne higijene. Zdrava usta omogućuju bolju kvalitetu života, kvalitetniju prehranu, pravilan razvoj govora, imaju estetsku dimenziju, a zbog svega toga posredno utječu i na socijalizaciju.
Obzirom na svima poznate neugodnosti i bolove koji prate karijes i postupak njegovog liječenja, cilj je kod djece od najranije dobi stvoriti navike pranja zubi, prehrane bez čestih slatkih međuobroka te odlaziti na redovite preventivne preglede, dok se nikakav karijes ili bolovi nisu razvili – kako bi dijete bez straha prihvatilo odlazak stomatologu te opušteno iskusilo pregled usne šupljine.
Piše: Martina Gilja, nutricionist
Želite li podržati zdravlje i imuno loški sustav, najjednostavniji na čin na koji to možete učiniti jest kroz svakodnevni unos hrane za imunitet. Ne kaže se uzalud da smo ono što konzumiramo. Godinama provođena istraživanja pokazala su da dobro uravnotežena prehrana prepuna hranjivih tvari djeluje pozitivno na imunitet.
Imunološki sustav obrambeni je mehanizam tijela koji konstantno radi kako bi nas održao zdravima. U trenucima kada strano tijelo uđe u organizam, aktivira se niz mehanizama imunološkog sustava za obranu, a u tom trenutku važnu ulogu igraju bijele krvne stanice.
Pri planiranju jelovnika za dobar imunitet, važno je uključiti mnoštvo voća i povrća te proteina, zdravih masti i složenih ugljikohidrata. Pravilan način prehrane pomoći će vam održati vitalnost, ali i zdrav, snažan imunitet. Stoga, prvi korak ka zdravom imunitetu nalazi se u vašem hladnjaku, odnosno u lokalnoj trgovini zdrave hrane.
Hrana za snažan imunitet
Planirajte svoje obroke tako da uključite sljedećih 10 supernamirnica za snažan imunitet! Uvijek imajte na umu da su najbolji izbor namirnice poput masne ribe, citrusa i orašida, jer će vam one osigurati najbolji izvor tijelu potrebnih hranjivih nutrijenata.
Masna riba
Omega 3-masne kiseline, od kojih najpoznatije EPA i DHA, esencijalne su masne kiseline koje doprinose normalnoj funkciji srca. Najveću koncentraciju zdravih masti pronaći ćete u masnoj ribi poput lososa, sardine, skuše, tune i
pastrve. Uvrstite ih u jelovnik za ručak ili večeru i kombinirajte uz cjelovite namirnice poput integralne riže, kvinoje ili amaranta. Također, možete ih jednostavno poslužiti uz kuhani krumpir s blitvom. Bit će to prava vitaminska bomba za imunitet!
Agrumi
Agrumi poput naranče i limuna najpoznatije su voćke bogate vitaminom C. Ne postoji osoba koja ih ne konzumira svakodnevno ili u većim količinama kada osjeti potrebu za zaštitom imuniteta. Naranče, limuni, limete i grejp prepuni su vitamina C koji doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava i zaštiti stanica od oksidativnog stresa. Stoga, neka osobito u zimskim mjesecima ovo bude vaša najbolja hrana za imunitet.
�ešnjak
Iako ga mnogi ne vole zbog njegove ljutine, ali i specifičnog mirisa, češnjak pripada u skupinu najpoznatije hrane za imunitet. Najpoznatiji je po sumpornom spoju alinu (aliinu) koji pruža podršku bijelim krvnim stanicama zaslužnima za zdrav imunitet. Dodajte češnjak različitim preljevima za salatu, pečenim tikvicama ili svježim rajčicama. Uživajte u okusu i podržite imunitet!
Đumbir
Neizostavan kao začin u azijskim i indijskim kuhinjama, đumbir se stoljećima koristi i u sklopu alternativne medicine. Zbog pozitivnih učinaka na zdravlje u posljednjih nekoliko godina otkriven je i u kuhinjama naših prostora. Dodajte ga limunadi, omiljenom soku ili kao
začin koji će podići svako jelo. Želite li uživati u svježe pripremljenom toplom napitku, pripremite poznati čaj od đumbira. Narežite nekoliko komada korijena đumbira, prelijte ga vrućom vodom i napitak je spreman za konzumiranje.
Kurkuma
Kurkuma je još jedan poznati začin azijske i indijske kuhinje, a danas i dio naše prehrane. S pravom pripada u sam vrh hrane za imunitet. Koristi se samostalno, a često se dodaje i u curry, mješavinu začina, gdje i dalje dominira njezina prepoznatljiva žuto-narančasta boja. Najvažniji spoj kurkume jest kurkumin koji se povezuje s imunitetom. Sve navedeno ukazuje da je kurkuma začin koji bi bilo dobro imati u svojoj kuhinji te njome oplemeniti jelovnik zdrave hrane za imunitet.
Brokula
Brokula, često neatraktivno povrće među najmlađima, ali iznimno zdravo zbog bogatstva vitaminima A, C i E i dobrog izvora vlakana. Kada govorimo o dobrobitima brokule, ističu se spojevi sumpora kojima možemo zahvaliti za njezin pomalo neugodan miris. Osim toga, spojevi sumpora pomažu i u proizvodnji glutationa, antioksidansa koji pruža zaštitu od slobodnih radikala, istovremeno štiteći imunološki sustav. Kada sve zbrojimo, brokula je idealna hrana za imunitet.
Paprika
Pored agruma, paprika je najpoznatija namirnica po visokom udjelu vitamina C, pa tako i izvrsna hrana za imunitet. Naime, iako se agrumi gotovo uvijek
BEZ GLUTENA
BEZ UMJETNIH BOJA I KONZERVANSA
BEZ ŽELATINE
POGODNI ZA
VEGETARIJANCE
FIN OKUS
Nutripharm® medvjedići odličan su saveznik vašoj djeci u odrastanju. Puni su vitamina, veselih boja i odličnog okusa, te namijenjeni djeci od 3. godine za nadopunusvakodnevnu prehrane.
NUTRIPHARM®
MULTI GUMMIES sadrži 10 vitamina uključujući vitamin D koji pridonosi normalnoj funkciji imunološkog sustava u djece te je potreban za normalan rast i razvoj dječjih kostiju, mineral jod koji je potreban za normalan rast djece te kolin i inozitol koji su sastavni dio moždanih ovojnica i svih stanica u tijelu.
www.nutripharm.hr
NUTRIPHARM®
VITAMIN C GUMMIES sadrži preporučenu dnevnu dozu vitamina C koji doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava.
ističu kada je riječ o vitaminu C, važno je znati da ga paprika sadrži tri puta više od naranče. Ako tražite papriku koja sadrži najviše vitamina C, birajte onu crvene ili žute boje. Kako biste prehranu obogatili hranom za imunitet, najjednostavniji način jest papriku uklopiti u svakodnevne salate, poput one s krastavcima, lukom i rajčicom ili je pirjati s ostalim povrćem i poslužiti kao prilog.
Špinat
Zeleni listovi špinata bogati su vitaminom A, osobito beta-karotenom. Pravovremeno konzumiranje hrane bogate vitaminom A ili unosom dodataka prehrani na bazi beta-karotena, pomaže održati zdravlje kože. Osim vitamina A, špinat sadrži folate koji pomažu u zaštiti imunološkog sustava.
Pripremite popularno jelo od špinata s krumpirom i jajima, a sirovi špinat možete dodati u smoothie ili oplemeniti druge miješane salate.
Bademi
Često se deklariraju kao zdrava grickalica, međutim jeste li znali da bademi svojim antioksidansima mogu utjecati na potporu imunitetu kada mu je to najpotrebnije? Naime, bademi sadrže vitamin E koji je poznati antioksidans, a budući da pripadaju skupini orašida, bademi poput svih ostalih sadrže i zdrave masti koje pomažu u apsorpciji vitamina E, topljivog u mastima. Preporučuje se posegnuti za šakom badema za zdravi međuobrok.
Sjemenke suncokreta
Poput badema, sjemenke suncokreta mogu biti dobar izvor vitamina E. Osim toga, one sadrže i selen koji doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, kao i zaštiti stanica od oksidativnog stresa.
Kod osmišljavanja jelovnika najbolje hrane za imunitet poradite na raznovrsnosti namirnica. Iako ne postoji hrana koja će poput čarobnog štapića odraditi posao i osnažiti imunitet, raznovrsna prehrana bogata vitaminima i mineralima pomoći će vam podržati
zdravlje imuniteta. Ne možete pogriješiti ako u svoj svakodnevni jelovnik uvrstite voće i povrće, proteine, cjelovite žitarice i namirnice bogate zdravim masnoćama poput lanenog ulja, lososa i tune.
Preporučujemo da se vodite načelima mediteranske prehrane koja se smatra jednim od najzdravijih jelovnika.
Uz pravilnu prehranu, ne zaboravite i ostale načine na koje možete podržati imunitet, a to su:
• Sedam do osam sati sna svaku noć.
• Redovita fizička aktivnost.
• Smanjenje stresa.
• Dodaci prehrani koji djeluju kao podrška imunitetu
Od velike pomoći za imunitet bit će općenito održavanje zdravog životnog stila koji uključuje dovoljno sna, što manje stresnih situacija i fizičku aktivnost. Provodite slobodno vrijeme u prirodi okruženi zelenilom, a birajte i odlazak na svježi planinski zrak koji će vas napuniti energijom i kisikom.
Piše: Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec.pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije, Poliklinika Helena
Pravilna prehrana preduvjet je zdravlja djeteta. Za razliku od odraslih, djeca rastu i intenzivno se razvijaju tjelesno, intelektualno i psihički, stoga uz osnovne potrebe za energijom, prehranom se mora osigurati i dovoljno za rast i razvoj.
Loša prehrana, količinom ili kvalitetom, može imati negativne posljedice na ispunjenje genetskog potencijala za rast, mentalni razvoj te kašnjenje u pubertetskom razvoju. Uz to, danas se zna kako prehrana u ranoj dobi ima reperukusije i na zdravlje u odrasloj dobi. Naime, dugoročni efekti pravilne prehrane djece primijećeni su u prevenciji najčešćih kroničnih bolesti suvremenog svijeta –debljine, povišenog tlaka, bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti, osteoporoze. U sljedećem tekstu navedeno je što je poželjno u prehrani djece vrtićke i školske dobi.
Dob malog djeteta (1 do 3 godine)
Ovo je razdoblje kada dijete s pretežno mliječne hrane prelazi na ne mliječnu, iako mlijeko ostaje i dalje važan sastojak. Za dob iznad godine dana postoje adaptirana mlijeka koja su bolje prilagođena dječjem organizmu od običnog tvorničkog mlijeka, nekada imaju oznaku „junior“, „kinder“ ili sufiks „3“. Adaptacija je pri tome najviše usmjerena na korekciju minerala, prije svega željeza i vitamina D.
Očekuje se da su do godine dana uvedene u prehranu razne namirnice, stoga jelovnik treba biti što raznovrsniji i vođen piramidom zdrave prehrane. Poželjno je da dijete ima tri glavna i dva međuobroka i da se dijete ne hrani u hodu. Istina, u ovoj dobi dijete je puno aktivnije i istražuje okolinu pa teško zadržava
interes na hrani. Ipak, puštajući ga da se samo hrani omogućavamo mu razvijanje pravilne navike jedenja. Tome u prilog ide i razvoj motoričkih sposobnosti. Odrasli su tu kao pomoć kako bi dijete pojelo dovoljno, međutim, to ne znači da dijete treba siliti da sve pojede, već mu dopustiti da pojede prema vlastitom osjetu gladi. Dijete u ovoj dobi ima dovoljan broj zubi za usitnjavanje hrane, a žvakanje je zrelije, pa se obroci s kašastih prevode na usitnjene. Prilagodba na usitnjene obroke treba biti postupna i prilagođena sposobnosti djeteta, jer nemaju sva djeca isti razvojni tempo. Pravilo je da se djetetu daje onoliko usitnjena hrana koliko je potrebno da se ne zagrcava te se pomalo povećavaju komadići. Jednako tako, važno je da zalogaji nisu preveliki i jako kruti, jer kod predugog žvakanja dijete gubi interes za jelom. U ovom razdoblju djeca znaju jasno pokazivati sklonost prema nekoj vrsti hrane i teksturama, dok druge mogu odbijati. Ukoliko dijete odbija neke okuse ili oblike jela možemo ih pokušati združiti s onima koje voli. Ako niti to ne pomaže, tada dijete treba kroz neko vrijeme pustiti, pa ponovo pokušati.
Predškolska dob (4 do 6 godina)
Predškolska dob je razdoblje u kojem dijete i dalje izgrađuje pravilne prehrambene navike. Djeca se u ovoj dobi trebaju sama hraniti, a bitno je da su obroci za stolom zajednički – obiteljski. Odnosno u grupi, ako se radi o kolektivu. Oko pete godine djeca već dobro znaju izreći svoje želje i zahtjeve za hranom. Ponekad u ovoj dobi pokazuju veliku izbirljivost,
preferirajući samo neke namirnice, pa ih onda znaju naglo zamijeniti drugima. Često jelovnik tada postaje jednoličan. U ovoj dobi pomoći može lijepo složena i ukomponirana hrana na tanjuru, koja svojim izgledom privlači. No, ukoliko se situacija pogoršava i jelovnik postaje značajno selektivan, primjerice dijete jede manje od 10 vrsta namirnica, treba potražiti pomoć stručne osobe (gastroenterologa i terapeuta).
S druge strane kako je danas dostupno mnogo slatkiša, grickalica i brze hrane, lako se mogu razviti i loše prehrambene navike, jedenja nekvalitetne hrane. Stoga, zaista treba paziti kako se doziraju takve namirnice, u čemu roditelji imaju odlučujuću ulogu.
U ovoj dobi djeca većinom imaju izgrađen svoj stav o hrani i navike hranjenja. Zbog izbivanja iz kuće i školskih i izvanškolskih obaveza, koje su sve brojnije, nerijetko imamo školarce koji jedu neredovito, nekvalitetno i količinski neprimjereno. I za ovaj period vrijedi da se treba truditi jesti u obrocima, koji su što raznovrsniji, izbjegavati suhu hranu, tipa sendviča, kao zamjenu za glavne obroke. Također izbjegavati grickanja pred televizorom i kompjuterom, kao i slatke i gazirane napitke. Oni su, uz manjak fizičke aktivnosti, često baza za prekomjernu tjelesnu masu koju sve više susrećemo kod djece.
Jelovnik predškolskog i školskog djeteta najbolje je složiti prema piramidi zdrave prehrane. Na taj način dijete će unijeti optimalno sve glavne prehrambene tvari (bjelančevine, šećere i masti) i mikronutrijente (vitamine i minerale).
Glavne skupine namirnica sadržane u piramidi su:
• žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir
• voće i povrće
• meso, mesne prerađevine, riba, jaja i mahunarke
• mlijeko i mliječni proizvodi
• masnoće, sol, šećer
Na bazi piramide nalaze se one namirnice koje trebaju biti najzastupljenije, a prema vrhu idu one koje se trebaju konzumirati u što manjim količinama.
Na dnu piramide zdrave prehrane su žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir. Poželjno je da ih je najviše u dnevnom u jelovniku. Žitarice su izvor ugljikohidrata (škrobnih i vlakana), bjelančevina, vitamina (posebno B1 i B2) i minerala. Dobro je da dio čine cjelovite žitarice, s očuvanom ovojnicom zrna, jer su vitamini, minerali i vlakna tu značajno sadržani. Krumpir je bogat škrobom, B1 vitaminom i folnom kiselinom.
Na sljedećoj razini je voće i povrće koje u sebi sadrži složene ugljikohidrate uključivo i vlakna, vitamine i minerale, dok je siromašno masnoćama i kalorijama. Uz to velik udio u voću i povrću čini
voda. Preporuča se sezonsko voće, svježe ili sušeno, prirodni voćni sokovi te kompoti bez dodanog šećera. Od povrća birati svježe, a u nedostatku svježeg, može se koristiti i zamrznuto. Vlakna u velikim količinama ubrzavaju probavu i snižavaju kalorijsku gustoću hrane, pa ako pretjerujemo, kod male djece možemo oslabiti unos energije i povećati broj stolica. Dnevna potreba za vlaknima kod djece izračunava se: dob +5 (u gramima).
Na sljedećoj stepenici nalazi se meso, mesne prerađevine, riba, jaja, mahunarke, a uz njih mlijeko i mliječni proizvodi. Te namirnice su izvor punovrijednih bjelančevina, ali sadrže i druge korisne tvari; primjerice mahunarke su bogate vlaknima, vitaminima skupine B i mineralima, meso je dobar izbor bioraspoloživog željeza, riba ima višestruko nezasićene masnoće… Meso, riba, jaja i mahunarke mogu se naizmjenično kombinirati u tjednom jelovniku, s tim da se riba preporuča 1 do 2 puta na tjedan, meso 4 do 5 puta na tjedan, jaje do 2 do 3 puta tjedno. Za mesne prerađevine korisno je da su vidljive strukture mesa. Mlijeko i mliječni proizvodi bogati su biološki vrijednim bjelančevinama i značajan izvor kalcija za mineralizaciju kostiju u rastu. Mlijeko je u dobi malog djeteta potrebno u količini od 3 do 5 dcl, a preporuča se punomasno. U predškolskoj dobi treba biti djelomično obrano, tj. s manje masnoća, kao vid rane prevencije krvožilnih bolesti i debljine. Količina koja je dostatna da se napune rezerve kalcija je oko 2 do 3 dcl, što je čaša mlijeka na dan. Ako dijete neće piti mlijeko, ne treba forsirati, ukoliko s mliječnim proizvodima ili hrani baziranoj na mlijeku (npr. griz) pokriva dnevnu količinu.
Na samom vrhu piramide nalaze se namirnice koje se preporučaju rijetko, u malim količinama. To je hrana s velikim udjelom masnoća, dodanih šećera i soli. Primjer su slatkiši, od kojih je najbolje izabirati one koji su na bazi mlijeka ili sadrže voće. Što se tiče marmelada, džemova i meda preporučaju se s manje sladila. Industrijski slani proizvodi ne bi trebali biti dio svakodnevnog jelovnika. Općenito se ne preporuča previše soli, jer je to loša i nepotrebna navika koja dugoročno nosi rizik za povišeni krvni tlak. Od ulja treba birati biljna, poput
maslinovog, suncokretovog, repičinog jer su izvor zdravijih nezasićenih masnoća. Što se tiče “brze hrane” koja sadrži dosta zasićenih masnoća te majoneza, kečapa, instant umaka, koncentrata juha, nije poželjno da su u sastavu svakodnevnog jelovnika. Razlog su nezdrave transmasne kiseline i dosta soli.
Najbolje piće je voda i treba je davati po želji. Osobito je važno nuditi je manjoj djeci koja još ne znaju sama izraziti žeđ. Od drugih napitaka preferiraju se prirodni voćni sokovi, najbolje svježe cijeđeni ili gotovi bez dodanih šećera. Ne preporuča se upotreba sirupa na razrjeđivanje i gaziranih napitaka.
Priprema i serviranje hrane
Kod pripremanja jela potrebno je pokušati očuvati vrijedne sastojke i ne izgubiti ih pripremom. Primjer za to je povrće i voće koje pretjeranom termičkom obradom gubi vitamine i hranjive tvari. Stoga je važno u jelovniku koristiti svježe namirnice ako se one takve mogu konzumirati. Za namirnice koje se termički obrađuju preporuča se kuhanje u malo vode ili na pari te pirjanje, ispred pečenja i pohanja u dubokim masnoćama. Oprezan treba biti s lako pokvarljivim namirnicama, tipa gljiva ili ribe i plodova mora, ne davati ih ako nismo sigurni u njihovu svježinu. Također, treba voditi računa o serviranju orašastih i zrnatih plodova koji, u dobi do tri godine mogu izazvati aspiraciju i gušenje ako se konzumiraju cijeli, zbog čega je preporuka usitniti ih i dodati hrani. Za ribu se preporuča da je filetirana, odnosno bez kostiju. Jaja moraju biti termički obrađena, a izbjegavati valja i nekuhane kreme na bazi jaja. Za hranu je poželjno da su namirnice pripremljene u takvim kombinacijama da su poželjne za jelo, izgledom i okusom, što je pogotovo važno u dječjoj dobi.
Često kado nailazimo na poruku “Ljubimac nije igračka”, odmahnemo glavom, jer znamo to, zar ne? No, znamo li uistinu? Prihvaćamo li uistinu odgovornost za to malo biće koje dolazi pod naš krov kako bi bio, u najmanju ruku ljubimac, ali u stvarnosti punopravni član naše obitelji, sa svim pravima koje sa sobom donosi. Obvezujemo li se na suživot ili samo kupujemo zanimaciju koja će usrećiti naše dijete, jer svakom roditelju djetetova sreća je primarna. Poruka „Ljubimac nije igračka“ ima dublje značenje koje se odnosi na odgovornost prema životinjama. Kada kažemo da ljubimac nije igračka, podsjećamo roditelje da životinje nisu samo objekti koje možemo koristiti za dječju zabavu ili ispunjavanje vlastitih potreba. One su živa bića sa svojim potrebama, osjećajima i dostojanstvom. Ovaj slogan govori nam kako je posjedovanje ljubimca obaveza koja zahtijeva pažnju, brigu, i ljubav. Obveza koja neće nestati, ona će trajati koliko traje život našem ljubimcu. Ljudi bi trebali biti svjesni svojih sposobnosti, da pruže odgovarajuću skrb, prije nego što odluče imati ljubimca. To uključuje osiguravanje odgovarajućeg smještaja, hrane, medicinske njege i društva.
Poruka “Ljubimac nije igračka” potiče ljude da promisle i o etičkom tretmanu životinja. Ona naglašava važnost educiranja javnosti o potrebama i pravilnom postupanju prema životinjama. Životinje trebamo tretirati s poštovanjem, izbjegavajući bilo kakvo zlostavljanje ili zanemarivanje. Kroz obrazovanje o ponašanju ljubimaca, njihovim potrebama, pravilnoj brizi i odgovornom posjedovanju, možemo smanjiti slučajeve zlostavljanja i napuštanja životinja. Važno je, kroz odgoj djece, razvijati njihovu empatiju i odgovorno ponašanje prema životinjama. Ljubimci nisu samo stvari koje možemo posjedovati i odbaciti po želji, to su živa bića koja imaju osjećaje i zaslužuju ljubav, brigu i poštovanje. Edukacijom djece od najranije dobi postići ćemo bolje razumijevanje među generacijama i promicati kulturu brige i poštovanja prema životinjama. Važno je kod mlađih generacija stvoriti okruženje koje potiče poštovanje prema životinjama i odgovorno vlasniš -
tvo, što na kraju rezultira boljim životnim uvjetima za sve životinje.
Prije odluke o nabavci ljubimca dobro promislite jeste li spremni na promjene koje život s ljubimcem donosi? Jeste li se spremni prilagoditi njegovim potrebama, ali i ograničenjima koje će nastupiti u zajedničkom suživotu? Imate li vremena i energije za brigu o ljubimcu? Posjedovanje životinje zahtijeva pun angažman i prilagodbu životnog stila kojim bi se osiguralo da ljubimac dobije potrebnu skrb i pažnju. Obitelj koja uzima ljubimca treba biti spremna preuzeti dugoročnu odgovornost za životinju, uzimajući u obzir njihovu potencijalnu dugovječnost i promjene u životnim okolnostima. Životinje je potrebno tretirati kao članove obitelji s jednakim pravima na život i dobrobit. Kroz pravovremenu edukaciju, strože zakone i propise te kampanje osvješćivanja javnosti, može se smanjiti zloupotreba i zanemarivanje životinja te promicati etičko postupanje prema njima. Edukacijom možemo utjecati na promišljanje o kupovini životinja izuzetno popularnih vrsta, što u stvarnosti potiče neetički uzgoj, trgovinu i ilegalno posjedovanje. Umjesto toga, treba se prilikom kupnje obratiti legalnim uzgajivačima ili još bolje razmisliti o posvajanju ljubimaca iz skloništa za životinje pružajući im dom i šansu za bolji život. Umjesto da ih smatraju statusnim simbolom ili modni dodatkom, ljudi bi trebali birati ljubimce zbog želje za pružanjem ljubavi, pažnje i podrške, te ih smatrati partnerima u životu.
Ljubimac zaslužuje trajan i stabilan dom, zaslužuje ljubav i brigu tijekom cijelog života, uključujući i razdoblja kada je možda potrebna dodatna njega ili medicinska skrb. Ljubimci nisu igračke, ljubimci su članovi obitelji i ukoliko niste sigurni da ćete ih na taj način tretirati cijelog njihovog života, možda bi bilo bolje da odustanete od namjere njihove nabavke. S druge strane u ljubimcu ćete pronaći vjernog prijatelja zauvijek. Ljubimac ne postavlja pitanja, ne prosuđuje, ne uvjetuje, samo voli zauvijek i bez ograničenja.
Kućni ljubimci u obitelji
Kućni ljubimci igraju važnu ulogu u obiteljskom životu na mnogo načina. Evo
nekoliko načina na koje kućni ljubimci obogaćuju život obitelji:
1. Pružaju emocionalnu podršku
Kućni ljubimci često su izvor ljubavi, radosti i utjehe za članove obitelji. Njihova prisutnost može smanjiti stres, anksioznost i osjećaj usamljenosti te potaknuti pozitivne emocije.
2. Potiču odgovornost
Briga o kućnom ljubimcu može pomoći djeci i odraslima da razviju osjećaj odgovornosti. Hranjenje, šetnje, čišćenje i briga o zdravlju ljubimca uče obiteljske članove važnosti brige za druga živa bića.
3. Potiču tjelesnu aktivnost
Psi, mačke i drugi kućni ljubimci često zahtijevaju redovite šetnje ili aktivnosti, poput igre, što potiče fizičku aktivnost i može poboljšati zdravlje cijele obitelji.
4. Poboljšavaju socijalne vještine
Kućni ljubimci mogu pomoći u razvijanju socijalnih vještina kod djece i odraslih tako što potiču interakciju s drugim ljudima kroz aktivnosti kao što su šetnje u parku ili posjeta veterinaru.
5. Pružaju osjećaj sigurnosti
Psi i mačke često djeluju kao čuvari doma i mogu pružiti osjećaj sigurnosti svojim prisustvom, posebno u večernjim satima ili kada su vlasnici izvan kuće.
6. Pomažu u učenju
Kućni ljubimci mogu biti sjajni učitelji, posebno za djecu. Oni mogu potaknuti interes za znanost, biologiju, empatiju i druge važne životne lekcije kroz njihovu brigu i interakciju s njima.
7. Povezuju obitelj
Briga o kućnom ljubimcu često postaje zajednički projekt za cijelu obitelj, što može jačati veze između članova obitelji i stvarati zajedničke uspomene. Ukratko, kućni ljubimci su dragocjeni članovi mnogih obitelji, pružajući ljubav, radost i mnoge druge beneficije koje obogaćuju svakodnevni život. Budite oprezni kod odluke, dobro razmislite o njoj i ukoliko se odlučite za suživot s ljubimcem, budite spremni da će to biti do njegove smrti – dakle zauvijek. Ljubav, koju ćete dobiti zauzvrat, vrijediti će svake sekunde vašeg uloženog truda - zauvijek.
Pišu: Kristina Jurešić, odgojitelj i Nevenka Odorjan, odgojitelj-savjetnik, Dječji vrtić: „Šegrt Hlapić“
Projekt „ROBOT“ započeo je izjavom dječaka Davida: „Zašto nemamo robota da nas čuva dok si ti teta u kupaoni sa djecom?“, a protezao se kroz cijelu pedagošku godinu. Djeca su pokrete robota primjenjivala u plesu (ovako plešu roboti) i u tjelesnoj kulturi (ovako vježba robot).
Mašta i kreativnost su ključne vještine za razvoj djeteta i formiranje njegove ličnosti. Od najranije dobi pa sve do školskih dana dijete živi u svom imaginarnom svijetu.
Kako dječja mašta može svašta, djeca su kreativnim likovnim izričajem i dječjom maštom (slikanjem, kolažem, konstruiranjem od raznog pedagoški neoblikovanog materijala-razne žice, čepovi, slamčice, vijci, drveni štapići, kutije raznih veličina i sl.) izradila svoje robote.
Dva dječaka (blizanci) su kod kuće s mamom izradili svog robota koji ih je čuvao po noći. Osim djece roditelji su bili oduševljeni projektom jer je potaknuo djecu da s roditeljima posjete tehnički muzej. Djeca su kod kuće rastavljala i
sastavljala razne predmete i koristila različiti alat.
Dječje izjave o robotima:
Iva: „Robot u restoranu nosi hranu i piće.“
Andrija: „Robot može dizati aute.“
Lukas: „Robot čisti aute.“
Vida:„Robot može prati prozore i bojati kuće.“
Mihael: „Robot pomaže ljudima koji su u vatri.“
Bartol: „Ima robot koji uspavljuje djecu.“
Lorena: „Robot koji zalijeva cvijeće.“
Erik: „Robot može svašta skenirati.“
Josip M.: „Robot ima drugačije ruke, drugačije hoda.“
Filip: „Može hodati, može sa mnom na trening.“
Tena: „Radi se od velikog metala i teže ga je napraviti nego Bog čovjeka.“
Djeca su mnogo saznala o robotima iz Enciklopedija, slikovnica, zanimljivih članaka, te gledanjem animiranih filmova o robotima.
• robot je elektro mehanički sustav koji služi za pomoć ljudima
• robot ima program preko kojeg prepozna određene situacije
• znanost koja se bavi robotima zove se Robotika
• robotika se najviše primjenjuje u automobilskoj industriji
• roboti se koriste i u vojne svrhe (prenošenje tereta, otkrivanje mina)
• služe i za istraživanje planeta ili podmorja
• koriste se i u medicinske svrhe (mogu zamijeniti dio tijela)
• mogu se naći i u kućanstvima (obavljaju kućanske poslove)
• postoje humanoidni roboti (imaju oblik ljudskog tijela).
Kroz projekt, djeca su uvježbavala mnogobrojne kompetencije: matematičke, predčitalačke i čitalačke, timske, motoričke i sl.
Osvijestili su činjenicu da otpad nije smeće, važnost odvajanja otpada, te su sami od raznog otpada napravili zanimljive eksponate-robote, koji su bili izloženi u knjižnici Sesvete gdje su djeca sa svojim roditeljima mogli posjetiti izložbu. U sklopu izložbe bila je i radionica za djecu- izrada robota od prirodno neoblikovanog materijala, kao i priča o robotu koji sakuplja smeće.
Produkt našeg projekta je naša maskota Robot koji čuva djecu dok je „teta“ u kupaoni s djecom. Zajedno smo osmislili i pjesmicu o robotima.
Roboti
Sastavljam, rastavljam, od kutija i žica uporno nastavljam, marljivo radim i robota iz snova gradim. Roboti, roboti, veliki i mali, u „Pandice“ zalutali i djecu razveselili.
Najbolje rješenje za vrtićke proslave rođendana!
Kreativno rješenje koje djeca vole
Svaka kriška jedna je kutijica u koju umećete sitnice kojima ćete uveseliti djecu
Torta za sve, plus poklon za svakog prijatelja na rođendanu
SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA
specijalizirani proizvodi
U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA
NA POLICAMA PARTY PROGRAMA
VELIKA TORTA (16 kriški) 6,63 €
MALA TORTA (12 kriški) 6,23 €
Za super rođendan u vrtiću!
za proslave dječjih rođendana
