Odbrojavanje: Tena Štivičić: Muškarci se boje da ćemo ih ismijati

odbrojavanje MUŠKARCI SE BOJE DA ĆEMO IH ISMIJATI

I. dio

Kad sam imala dvanaestak godina dobila sam na dar svojevrsni leksikon o djevojčicama sve što se dogodilo bilo je dobro.) Ali ni jedna varijanta ovog scenarija, ni naknadnih razgovora s prijateljicai o pubertetu. Slabo ga se sjećam, ni ma, ne može proći bez dileme koja se naslova, ni autora. Samo, kao kroz i pred njom ustobočila – je li ludo, nemaglu, grafičkog uređenja, s foto- odgovorno i neoprezno otići u stan s grafijama, uokvirenim savjetima, nepoznatim muškarcem, u nepoznanatuknicama... Red informacija o toj zemlji, kasno noću? Što ako se iz hormonima, red o tjelesnim promje- tog stana ne vrati? A ako odluči otići, nama, malo o prehrani, hobijima, barem će jednu pouzdanu osobu o školovanju. Teško izvlačim išta kon- tome obavijestiti. Jer dok on, kao što kretno iz sjećanja, kao da je sve pro- je neprocjenjivo pronicljivo rekla palo u mrak procijepa između podnih Margaret Atwood, možda strepi da dasaka, ali znam da sam voljela tu će ga ona ismijati, ona strepi da će ju knjigu jer mi je uputila poruku da on ubiti. je biti mlada djevojka kompleksna

i važna stvar. Ono, ipak, što jako To nam je normala. Ta šokandobro pamtim i što nikad nije izblije- tna činjenica ove civilizacije je djelo jest stranica sa savjetima kako normala. To je ono što nas nase ponašati tijekom silovanja. I ovdje uče da skeniramo, da ne idemo same moram parafrazirati jer je od tada PIŠE noću, da nosimo ključeve među prprošlo (nevjerojatnih) tridesetak go- Tena Štivičić stima, da ne stopiramo, da pazimo da dina, ali sjećam se da je pisalo nešto o tome da je, ako nam netko ne ubaci nešto u piće. Normala je, za sve dođe do čina silovanja, najbolje pokušati opustiti tijelo nas koje, nažalost, nismo lezbe, da su nam oni koji nas što je više moguće, jer će tako ozljede biti manje, i ne an- privlače, koje želimo zavesti, s kojima želimo spavati, s tagonizirati silovatelja verbalno ili fizički kako ne bi uslijedile kojima želimo dijeliti život, istovremeno i cilj i prijetnja. daljnje i dodatne ozljede. Navedene su bile i upute o tome da

se ne treba tuširati kako materijalni dokazi ne bi bili uništeni, Ipak, kad nas upozoravaju, kad nam ulijevaju u glavu upozoa onda i nešto o tome kako prijaviti silovanje. renja, kad nam daruju knjige sa savjetima, uglavnom nam govore o onima koji sačekuju u mračnim ulicama i parkoviTo nije bio priručnik za samoobranu. Nije pisalo kako se ponašati u slučaju terorističkog napada, potresa, pljačke banke ili rušenja aviona. Jer silovanje je dovoljno moguće iskustvo u životu mladih žena da ih, uz različite druge savjete, treba oboružati i strategijama kako sačuvati živu glavu ako do ma, provaljuju u stanove, ili koriste neku priliku na prijevaru. Srećom, ne dogodi se svakoj ženi takvo silovanje. Većina ih, vjerojatno, preživi i mnoge pijane noći i ‘riskantna’ ponašanja bez traumatičnog iskustva. Iako, znate što, živjeti s silovanja dođe. tom mogućnošću je već priličan teret.

Prije nekoliko godina jedna se moja prijateljica zatekla poslom na stranom tlu. Na izlasku iz garaže zabila se u auto ispred njenog. Oštećena stranka ukazala se iz svog vozila u liku privlačnog, šarmantnog mladog muškarca (kunem se da je priča istinita ). Budući da ni moja prijateljica nije netko tko se stapa s tapetama, odmah je tu frcnula nekakva iskrica i, riječ po riječ, razmijeniše oni brojeve telefona te se dogovoriše da se sretnu kad ju put ponovno nanese na isto inozemno tlo. I kad su se ponovno susreli, to dvoje odraslih, slobodnih, zrelih ljudi, pojeli večeru, popili piće, prošetali ulicama stranoga grada, on joj ponudi da odu u njegov stan, zbog čega su se, ruku na srce, i našli, više nego zbog večere. Sto se stvari moglo dogoditi kao sljedeći korak. (Da ne ulazim previše u tuđu intimu, Ali ono što nas nitko ne uči, a zadnjih nekoliko godina u svijetu i zadnjih nekoliko mjeseci na Balkanu pokazuje da bi i o tome trebalo postojati poglavlje u leksikonu, jest to da su varijacije na temu seksualnog iskorištavanja, u dijapazonu od pipkanja do silovanja i ucjena sto vrsta, nebrojene, sofisticirane i neraspletivo utkane u patrijarhalnu kulturu, koje je Balkan posebno ponosni predstavnik. Da se u toj kulturi s tijelima djevojčica, djevojaka i žena pregovara u učionicama, na fakultetima, u uredima, u vojsci, na sudu, u bolnicama, u kazalištima, u supermarketima, u tvornicama, u sweatshopovima, u izbjegličkim kampovima. Da treba posegnuti daleko u prošlost i duboko u naizgled bezazelnu svakodnevicu, kako bismo ju razmontirale. I da je to posao koji je na nama. 

LIFE