Andreja Tonč: Za deset se godina vidim kako okupljam i osnažujem žene

Zašto je coaching važan te zašto se nepravedno stavlja u negativan kontekst objasnila nam je jedna od najuspješnijih konzultantica za projekte Europske unije u našoj regiji RAZGOVARALA Ana Gruden FOTOGRAFIJE privatna arhiva

pomoći Europske unije Hrvatskoj. To je početak moje karijere kao konzultantice za financijske potpore, specijalizirane za financijske potpore EU-a. Educiram ljude i radim monitoring te pripremam natječaje. Radim zapravo sve što spada u europske projekte. Korisnici mojih usluga su najčešće državna uprava, javne institucije ili one koje se prijavljuju za novac Europske unije, pa im je potrebna edukacija u pisanju projekata, a zatim u tome što mogu očekivati nakon što dobiju novac itd. Tako se zapravo bavim razvojem sustava financijskih potpora i njegovim monitoringom. To bi bila srž mojeg rada zadnjih 20 godina.

Cijelo vrijeme radim s ljudima. I to je ključ mojeg uspjeha: koliko ću stvoriti povjerenja kod ljudi s kojima radim. Jer moja uloga nije samo napraviti reviziju i kažnjavati, već prevenirati da se dobiven novac ne potroši kako ne treba, odnosno da nitko ne bude oštećen. To zahtijeva puno rada s ljudima na terenu, puno edukacije. I neizbježno stalno razgovarate s ljudima koji su najčešće tzv. top performeri. Shvatila sam da želim ponuditi nešto više upravo tim ljudima jer između ostalog, coaching kaže „da bi čovjek došao do promjene, mora sam biti spreman za nju“. A takvi su najčešće top performeri – spremni su i uvijek žele ići naprijed. Nažalost, coaching u Hrvatskoj ima negativan predznak jer u tom područuju djelovanja ima svega, ali tako je u cijelom svijetu. To je zato što za 30 dolara možete kupiti licenciju za coacha, što naravno nije dobro. Međutim, smatram da najveći otpor prema coachingu leži u tome da ljudi ne razumiju što je to. Ni ja nisam razumjela. Mislila sam da znam kako raditi s ljudima, da znam što je savjetovanje, da posjedujem sve te vještine. Ali onda sam počela razmišljati tržišno, odnosno o tome što može postati novi dio moje ponude na tržištu. I tu dolazim do coachinga. Odlučila sam upisati edukaciju za coaching, koja je skupa i zahtijeva šest mjeseci ozbiljnog rada. Istraživala sam i pronašla tvrtku Atria u Beogradu, konzultantsku tvrtku koja se bavi edukacijama za coaching, prodajne vještine i sl. Oni su partneri tvrtke Ericsson International za koju smatram da je napravila najviše za coaching u svijetu.

Tako je. Međutim, da biste bili coach, morate proći poziciju onoga tko prima uslugu, pa smo se od prvog dana edukacije trebali postavljati u te pozicije. Kao i u svemu, uspješan si onoliko koliko radiš na stvarnim situacijama. Tako sam u tih šest mjeseci apsolutno svaku mogućnost unutar svake sesije iskoristila za rad na stvarnim situacijama. Svaka sesija završava dogovorom što će se raditi do sljedeće, pa se čovjek mora primiti posla. I to je ključno. Činjenica je da najčešće imamo izgovore zašto ne radimo nešto čime bismo se željeli baviti. Imam puno prijateljica koje maštaju o tome što bi jednog dana željele raditi. A nema razloga da se ne pokrenemo odmah. Pa kad uz pomoć coacha verbalizirate i kreirate svoj plan, napokon i počenete raditi na njemu. To je ključna razlika koju dobivate coachingom.

Trenutačno mi je rad na velikim projektima EU-a zona komfora. Taj posao znam raditi, svi me poznaju i najvažnije, tek sada dobivam najbolje plaćene pozicije u tom području kao što je mjesto voditelja tima. Sa svojih 46 godina radim posao koji najčešće rade ljudi koji imaju 66, pa sam među mlađima u tom poslu, što mi nosi i neku prednost. Ja tek moram „pobrati vrhnje“. Do sada sam na tome puno radila i vrijeme je da uživam u plodovima svojeg rada. Coaching koristim u svakodnevnom životu i radu, ali na njegovoj popularizaciji treba još puno raditi.

Dakle, posao s europskim projektima nastavljam, on mi je važan jer mi stvara financijske mogućnosti da investiram u daljnji razvoj posla. Sada intenzivno krećem s coachingom tako što ga želim što više „darovati“. Namjeravam polako krenuti s edukacijama o tome kako coaching može pomoći u osobnom razvoju, profesionalnom razvoju, tvrtkama, institucijama i tako dalje. Trenutačno je omjer dugogodišnjeg rada i coachinga 80:20.

Za deset se godina vidim u svojem malom kreativnom studiju u jednom od gornjogradskih dvorišta, u kojem okupljam žene i radim na njihovom osnaživanju. Imam i svoj mali književni klub, okupljam ljude koji pišu i čitaju o Zagrebu. To bi bila moja usmjerenja. Svakako se namjeravam baviti osnaživanjem žena, pogotovo kroz coaching. Paralelna s tim je moja priča o Zagrebu, koja je sad sazrela do razine da počinjem kompilirati svoje priče i krećem hrabro pisati potencijalnim izdavačima. Voljela bih jednog dana osnovati zakladu posvećenu Zagrebu za ljude koji žele ostaviti pisanu riječ o Zagrebu. Željela bih potaknuti pisanje o Zagrebu, objavljivanje, okupljanje tih ljudi, a postupno i razviti programe za mlade koji će pisati svoje priče o Zagrebu. Kad govorimo o Zagrebu i pisanoj riječi, vraćamo na Milčeca, Matoša, Šenou i Zagorku. Vrlo malo je suvremenika koji pišu o Zagrebu. Eto, želim raditi intenzivno na tome jer mislim da je važno za identitet grada, pa i za promjene u njemu, baviti se temama očuvanja pisanog sjećanja. 

Pristupite Zaba uslugama bez odlaska u poslovnicu: • provjerite stanje i promete po računu • platite režije • pošaljite novac i još mnogo toga.

PIŠE Marina Kolar

Možete li u ovom trenutku nabrojati 10 razloga zbog kojih bi klijenti trebali izabrati upravo vas, a ne vašu konkurenciju? Osjećate li ponos kad javno govorite o svojem radu/proizvodu/usluzi ili biste najradije u pozadini radili svoj posao, dok vas (ili vaš rad) netko drugi hvali?

Usvojem radu s poduzetnicima najviše osobnog otpora nalazim u brendiranju, posebice u radu sa ženama. Iako su mnoge od nas učili da trebamo biti skromne i nenametljive, ako želimo postići poslovni uspjeh moramo naučiti prezentirati se na svoj način i pritom se dobro osjećati. Ako ćete pasivno čekati da vas primijete, možda nećete ostvariti željeni uspjeh, nećete moći živjeti od svojeg rada i na kraju može doći do toga da morate zatvoriti tvrtku.

Ako znamo svoju vrijednost i svjesni smo da je naš proizvod/usluga dobar i vrijedan, ljudima pomaže ili olakšava život, ne smije nam biti neugodno prezenna ugodan način.

Brend je razlog zbog čega netko bira upravo vas i ono što nudite, iako na tržištu ima stotine sličnih i jednako dobrih rješenja. Brend je slika koju će potencijalni klijenti imati o vama ili vašem proizvodu/usluzi, promocija onoga što zastupate i u što vjerujete, vizualni identitet, osobnost i vrijednost, način komunikacije, reputacija, stav i iskustva korisnika. Klijenti nas ne mogu izabrati ako nismo vidljivi, vrlo jasni u poruci kako im možemo pomoći i ako im ne damo razlog zbog čega bi trebali izabrati nas, a ne naše konkurente. Čekati da nas klijenti sami nađu zasigurno nije dobra poslovna strategija.

Svoju „lekciju o brendiranju“ naučila sam sa šest godina nakon podjele božićnih darova u očevoj tvrtki. Djed Božićnjak imao je određeni broj bombonijera koje su bile nagrada za dobro otpjevanu pjesmicu. Bombonijera je Fotografkinja: Lucija Trupković bilo malo, a djece puno. Gurali su se jedni preko drugih da bi Djed Božićnjak izabrao upravo njih, a ja sam stajala sa strane kao „dobra djevojčica“ kakvom su me odgojili, misleći da će me baš zbog toga primijetiti i sam prozvati. To se, naravno, nije dogodilo. Bila sam tužna i zbunjena jer – s tirati ga, odnosno trebamo naučiti kako se (samo)promovirati

jedne strane, učili su me da se ne guram, a s druge strane, bez isticanja nije bilo šanse da me se primijeti.

Kasnije sam u životu naučila da se ne moram gurati gazeći preko drugih kako bi me se primijetilo jer to nije moj stil, ali da itekako postoje načini da istaknem svoj kvalitetan rad i sve čime se ponosim. S obzirom na to da na tržištu ima više proizvoda i usluga nego novca, jasno je da trebamo naučiti koristiti efikasne strategije pozicioniranja i prodaje, da bismo se istaknuli upravo pred svojim idealnim kupcima i postigli željeni uspjeh. Slikovito rečeno, nema dovoljno bombonijera za sve na tržištu. Ako je želimo, trebamo naći način da skrenemo pozornost Djeda Božićnjaka na sebe.