te dva reda soba nanizanih duž hodnika na katu. Sve radoznale posjetitelje Sarajeva sigurno će zaintrigirati i priča o Inat kući, koja datira s kraja 19. stoljeća. Naime, zbog planirane izgradnje Vijećnice austrougarska uprava odlučila je srušiti dva hana i jednu privatnu kuću koji su se nalazili na toj lokaciji. Hanovi su bez većih problema srušeni, ali problem je nastao kada je vlasnik kuće, izvjesni Benderija, ultimativno, uz naknadu u dukatima, zahtijevao da mu cijela kuća bude prebačena na drugu stranu rijeke Miljacke, nasuprot Vijećnice. Pedantni Austrijanci udovoljili su ovom zahtjevu i kuću, dio po dio, prebacili na drugu stranu rijeke. Zbog neviđenog inata svog vlasnika, građevina je prozvana Inat kućom. Ne tako zanimljiva, ali za Sarajevo vrlo značajna je i priča o Despića kući. Iako je građena u više razdoblja, njezin najstariji dio potječe iz 17. stoljeća. Izuzetan je primjer pravoslavne građanske kulture stanovanja u Sarajevu, ali i svjedočanstvo razvoja arhitekture na ovim prostorima. Bogata trgovačka obitelj Despić u svojoj je kući organizirala i prve kazališne predstave, pa je to na
22
neki način i spomenik teatarskom životu Sarajeva. Sve spomenuto, kao i brojne sarajevske mostove i stećke, nadgrobne spomenike iz srednjeg vijeka, svaki turist može vidjeti a da ne mora koristi nijedno prijevozno sredstvo. Autobus, tramvaj ili taksi nepotreban je i za posjete Zemaljskom muzeju, olimpijskom stadionu ili Latinskoj ćupriji, mjestu na kojem je počeo Prvi svjetski rat, odnosno lokaciji na kojoj je Gavrilo Princip usmrtio austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 1914. godine. Smrtno ranjeni austrijski plemić dovezen je u rezidenciju «Konak», reprezentativni objekt u naselju Bistrik. Za osmanske namjesnike Bosne 1869. godine «Konak» je izgradio Topal šerif Osman-paša. AustroUgarska i svi drugi vladari koji su se smjenjivali zadržali su rezidencijalnu namjenu «Konaka», koji je i danas najpopularnija sarajevska vila. Na obroncima današnjeg urbanog Sarajeva još nekoliko građevina svjedoči o burnoj prošlosti ovog grada. Najvažniji je svakako Bijela tabija, dio bedema starog Vratničkog grada, koji dominira istočnim, prirodnim ulazom u grad. Za sve koji s te strane ulaze u Sarajevo, Bijela tabija prva je impozantna građevina s
Turizam BiH • listopad 2009.
kojom se susreću. Iza nje, malo prema unutrašnjosti starog dijela grada nalaze se Kapi kule. To su tri kule koje povezuju obrambeni kameni zid izgrađen 1739. godine. Dio zida i sve tri kule do danas su sačuvani. Izvan grada, ali ne daleko, nalaze se brojne prirodne ljepote koje turisti rijetko zaobiđu kada borave u Sarajevu. Brdo Trebević poznato je gradsko izletište i pruža prelijep pogled na uži centar grada. Devet kilometara od grada nalaze se još dva veoma popularna izletišta - Čavljak i Barice. Od Čavljaka se pružaju uređene planinarske staze prema vrhovima Bukovik i Crepoljsko, te vodopadu Skakavac. Na suprotnom izlazu iz grada izvorište je rijeke Bosne. Vrelo Bosne jedno je od najjačih izvorišta u BiH, i okruženo je prelijepim parkom. Tri kilometra dugom alejom povezano je s Ilidžom koja je po svojim izvorištima termalne vode poznata još od rimskog doba. Ovo šetalište ima posebnu draž, jer povezuje banjsko-turistički kompleks na Ilidži s Vrelom Bosne. Riječ je vjerojatno o najljepšem drvoredu u zemlji. Aleju sačinjava 726 stabala javorolisnog platana, zasađenih još 1892. godine, te deseci stabala divljeg kestena koji su četiri godine stariji. Oko grada su i olimpijske planine, Jahorina, Bjelašnica, Igman