vjetrometine bosanskohercegovačke „bezimenosti“ nije sklonio i priklonio „pijemontskoj“ srpskoj književnosti. U političkom, velikodržavnom velikosrpskom podzemlju i među njihovim nesrpskim podrepašima, tako je i time još za života optužen, osuđen i anatemisan. Sasvim nelegitimno i ilegalno, ali gotovo javno i „pravomoćno“ postao je proskribovana lovina za odstrijel. Zato što se u svom djelu drznuo i upinjao da dokaže kako je Bosna i Hercegovina bosanska i da nas Bosance upozori šta nas čeka od onih što tako ne misle... Budući i mrtav golem i nezaobilazan, nešto ipak jeste morao ali, kao takav „bezbožnik“, bezbeli, Mak nije mogao dobiti „svoje“ susrete, posebno ne u Stocu. U klasičnoj i paradigmatičnoj, uvijek ideološki i praktično „pravovjernoj“ provinciji gdje je optimalna vrijednost i vrhunaravnost zvanično bila, u suštini zapravo sasvim neravnopravna – nacionalna ravnopravnost. „Ravnopravnost“ po svemu i u svemu. Pa i u „svojim“ pjesnicima: ako nemaju i prvi i drugi toliko pjesničko ime kao oni treći, neka oni treći svoga previše ne spominju i ne ističu, neka ga nekako prikriju, umanje i uravnoprave...
SLOVO MAKOVO, PONOVO
Kao što je bio prva ličnost i zaštitinik obilježavanja 8o. godišnjice, pokroviteljstva nad Makovim slovom prihvatio se još jednom dr. Haris Silajdžić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na čelu Organizacionog odbora obilježavanja 90. godišnjice rođenja pjesnikova i manifestacije Slovo Makovo bio je Gavrilo Grahovac, potpredsjednik Vlade FBIH i njen ministar za kulturu. Program čiju je realizaciju radio Odbor bio je sljedeći: -
obilježavanje Godišnjice sa nekoliko prigodnih događaja, inicijativa za pisanje dramskog teksta posvećenog životu i djelu Maka Dizdara i njeno postavljanje na scenu, međunarodni naučni skup posvećen djelu Maka Dizdara uz Sarajevske dane poezije 2008. godine, priprema i objavljivanje dvotomne monografije Makovih stihova i najznačajnijih esejističkih tekstova o Makovom književnom djelu.
Pored toga, Fondacija je odlučila samostalno prikupljati sredstva za restauraciju jedne nažalost ne Makove rodne već neke druge, „tuđe“ - stare kuće u Stocu, tada već u vlasništvu Makova potomstva, i njenu adaptaciju u neku vrstu Makova muzeja, spomen-kuće, spomenika ali i akcije, stvaralačke radionice i laboratorije, kreativnog žarišta, nazvanog, sa mnogo razloga i smisla - Makova Hiža... Početak Slova Makova, planski i naglašeno fluidne, po mnogome svojevrsne pa i dosta svojeglave manifestacije, vremenski i sadržajno još uvijek sasvim labavo limitirane, obilježen je na Makov 90. rođendan. Tog 17. oktobra 2007. u Sarajevu, predstavnici Fondacije Mak Dizdar, Uprave Grada Sarajeva, Sarajevskog kantona, Federacije Bosne i Hercegovine, Udruženja pisaca Bosne i Hercegovine i pojedinaca, odali su poštovanje i počast pjesniku polaganjem cvijeća pred njegovu bistu na Trgu Oslobođenja – Alija Izetbegović. Istoga dana, u Galeriji Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH otvorena je izložba iz Makove zbirke u vlasništvu Muzeja kao i originalnih ilustracija za bosansko-englesko izdanje „Kamenog spavača“ velikog bosanskohercegovačkog grafičara Dževada Hoze. Izložbu je govoreći nadahnuti esej o svome odnosu sa Makovim djelom otvorio profesor Sulejman Bosto sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Sutradan, 18. oktobra, u Narodnom pozorištu održan je i svečani skup ljubitelja i poštovalaca Makovog djela, koji je otvorio član Predsjedništva BiH dr. Haris Silajdžić. Izbor Makovih stihova recitovala je Hasija Borić, a večer je obogaćena nastupom zeničkog Omladinskog hora koji je pjevao Makovu „Modru rijeku“ kao i djelove „Srebreničkog inferna“ Đele Jusića. 21