plafona. Kasnije sam saznao da su samo još dvije ćelije imale dnevnu svijetlost, a ostale su bile u totalnom mraku, odnosno osvijetljene jednom sijalicom. U logoru je bio poseban režim. Ćelije su otvarane tri puta dnevno. Ujutro u vrijeme doručka otvaralo bi se kada bi logoraši dobivali hranu. To je jedna šnita kruha i šalica gorka čaja, vrlo rijetko mlijeka. Za ručak jedna šnita kruha i šalica neke čorbe, uglavnom leća. Večere nije bilo, samo su nas puštali do WC. Odlazak do toaleta bio je vrlo kratak, stalno smo požurivani da se vraćamo u ćeliju. Od više kabina u WC samo je jedan imala ispravan vodokotlić, a od 4-5 lavaboa samo je jedan imao vodu. Tako da se vrlo rijetko moglo doći na red oprati ruke ili oprati porciju. Porcije su bile takve kako se tko snašao. Netko je imao limenku od konzervirane hrane, netko plastičnu kutiju. U nekim ćelijama nedostajalo je kašika, tako da su istovremeno jednom kašikom jela i po tri logoraša. Nakon povratka iz WC ćelije bi se zaključavale do narednog obroka. Od takve hrane mnogi logoraši su imali stomačne probleme. Pozivali su stražara lupajući u vrata, a ako ne bi došao što se u početku često dešavalo, nužda je vršena u neke vrećice ili čak u obuću. Samo 4-5 dana nakon dolaska u logor, u popodnevnim satima, točnije oko 15 sati čuli su se koraci silaska ljudi niz metalne polukružne stepenice iz prizemlja u podrum. Zatim sam čuo glas čovjeka koji je pozivao: „Neka izađe Franjo Ramljak – Ex“. To je bio moj vojnik koji je zarobljen 2 dana nakon napada na Grabovicu. Nakon toga koraci su se hodnikom približavali mojoj ćeliji. Ležali smo okrenuti prozoru koji je gledao prema hodniku. Odjednom se na prozoru pojavio Nihad, pogledao je po nama, lijevo-desno i kad je bio okrenut prema meni zastao je, kratko me pogledao a onda se udaljio. Kratko zatim, otključavala su se vrata naše ćelije, a ja sam ležao točno naspram vrata i na njima se pojavio meni nepoznat vojnik i odmah je s vrata pogledao u mene i naredio: „Karlo iziđi i ti!“. Izišao sam pred vrata kada mi je naredio da legnem, što sam i učinio. Tad mi je naredio da dignem ruke iznad glave i kada sam to učinio zadao mi je strahovit udarac petom u predjelu lijevog bubrega. Pitao me je hoću li ubijati muslimane i na moj odgovor da nisam nikoga ubio nastavio me tući. S obje noge je skakao na leđa, uglavnom na kralježnicu u predjelu bubrega. Bili su to žestoki udarci kada bi svom težinom skakao na mene. Okrenuo sam glavu lijevo odakle me je tukao i pokušavao da u trenutku kad bi skočio povučem brzo ruke i podmetnem ispod sebe
LOGORAŠ IZ JABLANICE
3 34