Moždani udar
Kako ga izbjeći, kako ga prepoznati i što kada se dogodi?
Sadržaj i autori
1 Što je moždani udar? 4
Doc. dr. sc. Hrvoje Budinčević, specijalist neurolog, uži specijalist za cerebrovaskularne bolesti, voditelj Odjela za cerebrovaskularne bolesti, KB Sveti duh
2 Zašto nastaje moždani udar? 8
Miljenko Crnjaković, dr. med., specijalist neurolog, subspecijalista za cerebrovaskularne bolesti, Odjel za intenzivnu neurologiju, KB Dubrava
3 Kako spriječiti ponovnu pojavu moždanog udara? 12
Nasl. doc. dr. sc. Krešimir Čaljkušić, specijalist neurolog, uži specijalist za cerebrovaskularne bolesti, predstojnik Klinike za neurologiju, KBC Split
4 Zašto znakove moždanog udara moramo prepoznati ranije? 18
Prof. dr. sc. Marina Roje Bedeković, specijalist neurolog, uži specijalist za intenzivnu neurologiju, uži specijalist za cerebrovaskularne bolesti, predstojnica Klinike za neurologiju, KBC Sestre milosrdnice
5 Moždani udar u mladih 22
Prof. dr. sc. Branko Malojčić, specijalist neurolog, uži specijalist za cerebrovaskularne bolesti, pročelnik TIA centra i dnevne bolnice Klinike za neurologiju, KBC Zagreb
6 Što nakon moždanog udara? 27
Doc. dr. sc. Ružica Palić Kramarić, specijalist neurolog, uži specijalist za cerebrovaskularne bolesti, voditeljica Odjela za cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju, KBC Osijek
7 Najčešća pitanja o moždanom udaru 31
Prof. dr. sc. Zdravka Poljaković, specijalist neurolog, uži specijalist za intenzivnu neurologiju, pročelnica Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju, KBC Zagreb
Ova je edukativna knjižica namijenjena oboljelima od moždanog udara te njihovim obiteljima, skrbnicima i prijateljima.
Uvodna riječ
Moždani udar nastaje neočekivano i sa sobom, nažalost, nosi brojne posljedice, često fizički invaliditet i, još češće, kognitivne poremećaje. I jedno i drugo ima veliki utjecaj na kvalitetu života. Prilagodba i pristanak na životne promjene koje ova kronična i često konačna bolest donosi izrazito su teški i za oboljelog i za njegovu okolinu. Veliki dio strahova i razvoja psihičkih promjena posljedica su neznanja, ali i gubitka nade i vjere u mogućnost kvalitetnijeg budućeg života i uspješnijeg savladavanja prepreka, koje se neminovno javljaju kod ove bolesti.
Knjižica je namijenjena svima koji sudjeluju u procesu ozdravljenja i oporavka od moždanog udara, a na čija pitanja o razlozima i posljedicama ove bolesti nisu dani odgovori, bez obzira u kojoj mjeri oni bili zahvaćeni bolešću ili izravno povezani s njezinim posljedicama.
Što je moždani udar?
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, moždani udar klinički je sindrom koji je karakteriziran naglo nastalim žarišnim, a rjeđe globalnim neurološkim deficitom koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a jedino se može objasniti poremećajem moždane cirkulacije i posljedične neprikladne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima, što dovodi do oštećenja dijela mozga i funkcija kojima taj dio mozga upravlja.
Ukratko, može se reći da je moždani udar bolest mozga do koje dolazi uslijed prekida ili poremećaja opskrbe određenog dijela mozga krvlju, kisikom i hranjivim tvarima. Prekid opskrbe mozga krvlju najprije dovodi do oštećenja moždanih stanica, a potom do njihova odumiranja u slučaju da se opskrba krvlju ponovno ne uspostavi na vrijeme. Oštećenja moždanih stanica mogu utjecati na to kako vaše tijelo funkcionira, odnosno dovode do neuroloških deficita.
Posljedice oštećenja moždanih stanica kod moždanog udara ovise o lokalizaciji i težini moždanog udara.
Svaki je moždani udar različit, ali se najčešće manifestira kao:
• slabost ili utrnulost jedne strane tijela ili ruke, šake, noge ili stopala
• smetnje govora ili vida (npr. gubitak dijela vidnog polja ili pojava dvoslika)
• smetnje ravnoteže, koordinacije i pamćenja
Postoje dvije glavne vrste moždanog udara:
Ishemijski moždani udar
Nastaje zbog začepljenja moždane krvne žile ugruškom.
Ugrušak se može razviti na oštećenoj arteriji koja mozak opskrbljuje krvlju (tromboza) ili na drugom mjestu, gdje dolazi do otkidanja komadića ugruška, koji putem krvi dolazi do moždane arterije i začepi je (embolija).
Najčešći je uzrok stvaranja krvnog ugruška ateroskleroza.
Hemoragijski moždani udar
(moždano krvarenje, izljev krvi u mozak)
Nastaje zbog prsnuća moždane krvne žile. Krvarenje može biti u tkivo mozga (intracerebralno krvarenje) ili u prostor oko mozga (subarahnoidalno krvarenje).
Posebno je stanje tranzitorna ishemijska ataka (ili mini moždani udar) koja se manifestira isto kao moždani udar, ali simptomi traju kraće od 24 sata. Kod tranzitorne ishemijske atake (TIA) dolazi do prolaznog poremećaja moždane cirkulacije, tj. začepljenje žile je prolazno, odnosno privremeno. Ovo se stanje također treba shvatiti ozbiljno, jer predstavlja glavni znak upozorenja za moždani udar.
Učestalost i značaj moždanog udara
Unatoč raznim javnozdravstvenim kampanjama, pojavnost i smrtnost od moždanog udara rastu svake godine na svjetskoj razini. Moždani udar vodeći je uzrok tjelesnog onesposobljenja (invaliditeta) i u svijetu (globalno) i u Hrvatskoj. Isto tako, godinama je bio drugi uzrok smrtnosti u svijetu i Hrvatskoj, nakon ishemijske bolesti srca (infarkt miokarda). U Hrvatskoj 9 000 – 12 000 osoba godišnje doživi moždani udar, a 4 000 –6 000 osoba umre zbog posljedica moždanog udara. No treba istaknuti da je u Hrvatskoj posljednjih 15-ak godina prisutan pozitivan trend smanjenja pojavnosti i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, posebice u pogledu cerebrovaskularnih bolesti, odnosno moždanog udara. Pojavnost i smrtnost od moždanog udara češća je u žena (na globalnoj razini iznosi 53 % onih koji umru od moždanog udara su žene). U razdoblju od 2016. godine do 2022. godine u Hrvatskoj je od moždanog udara preminula 31 721 osoba (18 358 žena naspram 13 363 muškarca, odnosno oko 5000 više žena), a slični su pokazatelji i za kardiovaskularne
Učestalost moždanog udara na 100.000 stanovnika, 2021.
Izvor: Institute for Health Metrics and Evaluation; vizhub.healthdata.org/gbd-compare. University of Washington, Seattle
bolesti kao što je ishemijska bolest srca. Rizik od moždanog udara udvostručava se svako desetljeće nakon 55. godine života. Moždani udar javlja se u 63 % osoba mlađih od 70 godina, a 10 – 14 % osoba koje dožive moždani udar mlađe su od 45 godina.
Na globalnoj razini oko 12,2 milijuna osoba godišnje doživi moždani udar, 6,5 milijuna osoba umre zbog posljedica moždanog udara, a pretpostavlja se da 101 milijun osoba živi s posljedicama moždanog udara. Globalno se može reći da svakih 6 sekundi jedna osoba umre od posljedica moždanog udara. U zemljama Europske unije prosječno 610 000 osoba te najmanje 170 000 osoba iz europskih zemalja izvan Europske unije godišnje doživi moždani udar. Preračunavanjem ovih brojki može se reći da svake minute jedna osoba u Europi doživi moždani udar. Također se pretpostavlja da će broj novih moždanih udara porasti za 34 % do 2035. godine. Međutim, postoje regionalne razlike u pojavnosti i smrtnosti od moždanog udara. Zemlje srednje Europe, a posebice zemlje istočne Europe, i dalje imaju značajno lošiju statistiku u pogledu pojavnosti i smrtnosti od moždanog udara u odnosu na zemlje zapadne Europe.
Važno je zapamtiti da se moždani udar može javiti u svakoga i u bilo kojoj dobi. Procjene Svjetske organizacije za moždani udar (engl. World Stroke Organisation) ukazuju na to da će svaka četvrta osoba starija od 25 godina doživjeti moždani udar. Iako nove metode liječenja značajno poboljšavaju vjerojatnost dobrog ishoda, važno je znati da se moždani udar može spriječiti.
Smatra se da se do 90 % moždanih udara može spriječiti ako se kontrolira deset (10) čimbenika rizika na koje se može utjecati, a to su:
• povišen krvni tlak –arterijska hipertenzija
• šećerna bolest
• povišene masnoće u krvi
• srčana aritmija – fibrilacija atrija
• pretilost
• nedovoljna tjelesna aktivnost
• neprikladna prehrana
• pušenje
• prekomjerna konzumacija alkohola
• stres/depresija
Zašto nastaje moždani udar?
Moždani udar nije uniformna bolest te može biti uzrokovan brojnim čimbenicima rizika. Te čimbenike u osnovi možemo podijeliti na one na koje možemo utjecati i na one na koje ne možemo.
Čimbenici rizika od moždanog udara na koje ne možemo utjecati:
Dob: Ovo je najvažniji doprinositelj riziku od moždanog udara. Incidencija se udvostručuje sa svakim desetljećem nakon 55. godine života. Srednja dob nastanka moždanog udara iznosi otprilike 69 godina, no u zadnje vrijeme bilježi se i trend povećanja incidencije moždanog udara u sve mlađih dobnih skupina.
Spol: U mlađih dobnih skupina žene su izložene većem riziku od nastanka moždanog udara (rizik koji je povezan s trudnoćom i razdobljem nakon trudnoće te hormonalnim statusom, uključujući peroralnu kontracepcijsku terapiju). U starijim dobnim skupinama relativni rizik veći je u muškaraca. Ukupno gledajući, žene češće imaju moždane udare, s obzirom na duži životni vijek.
Etnička pripadnost: Pripadnici crne rase i Hispanoamerikanci izloženi su većem riziku od moždanog udara od pripadnika bijele rase.
Genetika: Genetska varijabilnost može pridonijeti riziku od moždanog udara na nekoliko načina. Prvo, putem poremećaja gena koji je izravno povezan s nastankom moždanog udara (npr. genetski uvjetovana bolest koju nazivamo CADASIL). Drugo, putem promjena samih gena, tzv. genetskog polimorfizma, koji često povezuje genetsku sklonost za moždani udar, ali i za ostale vaskularne poremećaje, odnosno bolesti krvnih žila.
Čimbenici rizika od moždanog udara na koje možemo utjecati:
Arterijska hipertenzija, odnosno povišeni krvni tlak: Ovo je najvažniji čimbenik rizika na koji možemo utjecati, a koji ima čvrstu, izravnu, linearnu i kontinuiranu poveznicu s moždanim udarom. Otprilike polovica bolesnika s moždanim udarom ima anamnezu visokog krvnog tlaka. Čak i među osobama koje nemaju značajno povišene vrijednosti krvnog tlaka pokazalo se da, što je krvni tlak viši, to je rizik od moždanog udara veći. Liječenje arterijske hipertenzije, bilo lijekovima ili promjenama stila života, najučinkovitija je strategija za smanjenje rizika od moždanog udara.
Šećerna bolest: Ona dvostruko povećava rizik od moždanog udara te oko 20 % bolesnika sa šećernom bolesti umire od moždanog udara. „Predijabetes”, odnosno laboratorijski parametri koji upućuju na rizik od razvoja šećerne bolesti, također povećavaju rizik od moždanog udara. Pokazalo se da promjenom stila života i ciljanim lijekovima možemo značajno smanjiti taj rizik.
Kardijalni (srčani) uzroci: Fibrilacija atrija (nepravilan rad srčanih pretklijetki), kao i neke druge srčane bolesti, uzrokuju oko 20 – 25 % moždanih udara. Sama fibilacija atrija stoga je već dugo prepoznata kao jedan od najvećih čimbenika rizika. Incidencija moždanog udara povezanog s fibrilacijom atrija utrostručila se zadnjih tridesetak godina. Antikoagulantna terapija, odnosno lijekovi koji učinkovito sprječavaju zgrušavanje krvi, pokazali su se kao iznimno učinkovito liječenje u smanjenju rizika od moždanog udara u ljudi s fibrilacijom atrija (relativno smanjenje rizika za oko dvije trećine).
Pušenje: Jedan je od velikih čimbenika rizika od moždanog udara. Pušenje udvostručuje rizik od moždanog udara.
Pušenje je temeljni uzrok 15 % smrti od moždanog udara. Prestanak pušenja trenutno smanjuje rizik, a rizik nestaje za otprilike 2 – 4 godine nakon prestanka.
Povišene masnoće u krvi: Dobro su poznat čimbenik rizika od vaskularnih bolesti kao što su moždani udar i srčani udar. Dugotrajna izloženost povišenim masnoćama u krvi (ukupnom kolesterolu) potiče aterosklerozu, a posljedično tome nastanak moždanog udara.
Konzumacija alkohola i opojnih droga: Umjerena konzumacija (≤ 2 pića na dan za muškarce ili ≤ 1 pića na dan za žene) čak je povezana sa smanjenjem rizika, no prekomjerna konzumacija alkoholnih pića povećava rizik. Uzimanje opojnih droga (kokain, heroin, amfetamini, kanabis i sl.) čak i rekreativno povećava rizik od moždanog udara.
Pretilost i sjedilački stil života: Pretilost je također čimbenik rizika te je vrlo često povezana i s ostalim čimbenicima rizika kao što su arterijska hipertenzija ili šećerna bolest.
Zaključno, na temelju navedenih podataka jasno je da se liječenjem kroničnih bolesti i promjenom načina života značajno može smanjiti rizik od nastanka moždanog udara. Procjenjuje se da se i do 90 % moždanih udara može spriječiti modifikacijom svih promjenjivih čimbenika rizika.
Čimbenici rizika od moždanog udara
Pušenje
Lijekovi
Povišeni krvni tlak
Alkohol
Srčane bolesti
Povišene masnoće u krvi
Stres
Dijabetes
Pretilost
Genetika Migrene s aurom Tjelesna neaktivnost
Kako spriječiti ponovnu pojavu moždanog udara?
Što je to „prevencija” odnosno sprječavanje (ponovne pojave) moždanog udara?
Primarna prevencija odnosi se na sprječavanje prvog moždanog udara i osnovni je cilj liječenja čimbenika rizika za moždani udar.
Sekundarna prevencija prvenstveno je usmjerena na prepoznavanje bolesnika s prolaznim smetnjama cirkulacije kroz mozak ili s moždanim udarima koji su ostavili blaže posljedice, a cilj joj je spriječiti povratak moždanih udara.
Tada je liječnicima prvi zadatak ustanoviti jedan od osnovnih mehanizama nastanka moždanog udara ili prolaznih neuroloških simptoma, odnosno TIA-e: makroangiopatiju (bolest velikih krvnih žila vrata i glave), mikroangiopatiju (bolest malih krvnih žila mozga), odnosno kardioemboliju (začepljenje krvne žile mozga uslijed ugruška iz srca), koji zajedno čine 95 % uzroka.
Kada netko već dobije moždani udar, ono o čemu istovremeno vodimo računa jest sljedeće:
1 2 3
zašto je osoba dobila moždani udar
kako smanjiti štetu od moždanog udara
kako spriječiti ponovni moždani udar
To se postiže primjenom svih mjera prevencije, kao što su promjena stila života i smanjenje čimbenika rizika te uvođenjem ciljane terapije (antitrombocitna terapija, antikoagulantna terapija) i/ili operacijskim zahvatima na krvnim žilama.
Kojim metodama možemo utjecati na sprječavanje moždanog udara?
Ovisno o vrsti, odnosno uzrocima preboljelog moždanog udara, pri sekundarnoj prevenciji primjenjuje se i specifična terapija.
Liječenje visokog krvnog tlaka, kao najznačajnijeg čimbenika rizika od razvoja bolesti krvnih žila, značajno pridonosi smanjenju pojave ponovljenog moždanog udara.
Vrijednosti krvnog tlaka potrebno je održavati u granicama normalnog krvnog tlaka, odnosno krvni tlak ne bi smio biti viši od 135/85 mmHg.
Zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka po potrebi se održavaju posebnom skupinom lijekova, tzv. antihipertenzivima, koji različitim mehanizmima djelovanja utječu na snižavanje vrijednosti povišenog krvnog tlaka.
Sniženje vrijednosti tzv. ne-HDL kolesterola (značajne komponente parametara lipidograma, odnosno nalaza masnoća u krvi) ima važnu ulogu u smanjenju rizika od povratka moždanog udara ili TIA-e.
Vrijednosti lipidograma (masnoća u krvi) moraju biti u granicama normale. Treba naglasiti da se te vrijednosti u slučaju razvoja hiperlipidemije (povišenja masnoća u krvi) rijetko mogu postići prehranom te je u većine bolesnika potrebno uvesti specifičnu skupinu lijekova koje nazivamo statinima. Korist liječenja statinima, s ciljem sprječavanja moždanog udara i općenito bolesti krvnih žila koje su neizlječive, daleko nadmašuje moguće nuspojave liječenja, što treba imati na umu u trenutku odluke o primjeni te skupine lijekova.
Regulacija šećerne bolesti
Svi bi bolesnici nakon TIA-e ili
moždanog udara trebali obaviti pretrage za mjerenje poremećaja metabolizma glukoze mjerenjem glukoze u krvi i hemoglobina HbA1c.
Vrijednosti hemoglobina HbA1c označavaju prosječnu regulaciju glikemije u određenom vremenskom razdoblju te pretraga označava prosječnu razinu glukoze u krvi tijekom posljednja tri mjeseca i fruktozamina tijekom posljednja dva tjedna. Vrijednosti glikiranog hemoglobina ispod 7,2 % trebale bi odrediti osobu u koje vjerojatno neće doći do razvoja kasnih dijabetičkih komplikacija ili će taj razvoj biti izrazito usporen.
Invazivne metode liječenja kod aterosklerotskih cerebrovaskularnih bolesti
Uzrok nastanka bolesti velikih krvnih žila, koja također može dovesti do moždanog udara, odnosno stenoze karotidne arterije, najčešće je ateroskleroza. Stoga se u slučaju da je karotidna bolest pretpostavljeni uzrok moždanog udara primjenjuju invazivnije metode liječenja značajne stenoze karotidne arterije. Među njima su postavljanje potpornice (stenta) ili karotidna trombendarterektomija (TEA), koje su se pokazale uspješnima i u primarnoj prevenciji (prevenciji prvog moždanog udara) i u sekundarnoj prevenciji (prevenciji ponovljenog moždanog udara).
Koji su nam specifični lijekovi potrebni za prevenciju moždanog udara?
Antitrombocitna terapija
U skupinu antitrombocitnih lijekova ubrajamo acetilsalicilatnu kiselinu i P2Y12 inhibitore (klopidogrel, prasugrel, dipiridamol i tiklopidin). Oni su se pokazali izrazito uspješnima u sekundarnoj prevenciji i dovode do smanjenja učestalosti vaskularnih štetnih događaja i samog moždanog udara za 25 % kada je uzrok moždanog udara bolest velikih ili malih krvnih žila.
Acetilsalicilatna kiselina primjenjuje se najduže, više od stoljeća. Jedan je od najpoznatijih lijekova uopće, koji se ispitivao u najviše kliničkih ispitivanja te je najbolje ispitan lijek za prevenciju moždanog udara. U dozi od oko 100 mg dnevno svojim djelovanjem znatno smanjuje rizik od povratka moždanog udara u usporedbi s placebom te smanjuje relativni rizik od vaskularnih poremećaja za 15 %. Nije dokazano da povećanje doze ovog lijeka dovodi do boljeg učinka.
Danas se za dugotrajnu (a pogotovo doživotnu) primjenu acetilsalicilatne kiseline preporučuje uzeti tzv. „želučanootporni“ preparat. Želučanootporna tableta je tableta obložena različitim pomoćnim tvarima, koje čuvaju tabletu od raspadanja u izrazito kiselom pH želuca i omogućuju da do otapanja dođe tek nakon prolaska tablete kroz želudac. Na taj način sluznica želuca štiti se od lokalne iritacije acetilsalicilatnom kiselinom i sprječavaju se želučane nuspojave. Prednost ovakvog oblika tablete dodatno je u tome što se ona može uzeti u bilo koje doba dana, neovisno o obroku. Važno je za naglasiti da se ovakve tablete ne smiju lomiti jer se lomljenjem gubi zaštitna ovojnica.
Klopidogrel je indiciran kao lijek izbora u visokorizičnih bolesnika, kao i u onih koji ne podnose acetilsalicilatnu kiselinu ili su otporni na nju.
Dvojna terapija acetilsalicilatna kiselina + klopidogrel nije pokazala veću učinkovitost u sekundarnoj prevenciji moždanog udara, osim u slučajevima potrebe za kratkotrajnom primjenom.
Antikoagulantna terapija
U prevenciji drugog najčešćeg oblika moždanog udara, odnosno kardioembolijskog moždanog udara, potrebno je utjecati na posljedice najčešćeg oblika srčane aritmije, a to je fibrilacija atrija, čija je glavna posljedica upravo opasnost od razvoja kardioembolijskog moždanog udara.
Brojna klinička ispitivanja pokazala su da je peroralna antikoagulantna terapija vrlo učinkovita i u primarnoj i u sekundarnoj prevenciji kardioembolijskog moždanog udara te značajno učinkovitija od antitrombocitne terapije. Varfarin, kao jedan od prvih lijekova za ovu indikaciju, ima odličan terapijski učinak u prevenciji tromboembolije u bolesnika s nevalvularnom fibrilacijom atrija, ali zbog uskog raspona terapijske primjene i činjenice da mnogi čimbenici mijenjaju njegovo djelovanje, kao što je određena hrana i interakcije s drugim lijekovima, varfarin iziskuje praćenje učinkovitosti i česte promjene terapijske doze. Kao odgovor na to, proizvedeno je nekoliko novih peroralnih antikoagulantnih lijekova, uključujući inhibitore trombina (dabigatran) i inhibitore faktora Xa (rivaroksaban, apiksaban, edoksaban), koji su se u dosadašnjoj praksi pokazali nešto učinkovitijima i sigurnijima od varfarina. Njihova se primjena, bez obzira na cjenovne razlike u odnosu na varfarin, u svim smjernicama preporučuje kao prvi izbor u ovoj indikaciji, stoga je i u našoj kliničkoj praksi prvi lijek koji ćemo preporučiti bolesnicima nakon ovog oblika moždanog udara.
Važno je da bolesnik bude što suradljiviji pri uzimanju propisane terapije i da ne preskače doze lijekova. Ako se lijekovi ne uzimaju redovito kako su propisani, oni ne mogu ni djelovati. Redovito se javljajte svojem liječniku opće medicine koji će vam obnoviti recept za propisane lijekove i uzimajte ih redovito u propisanoj dozi.
Što je još potrebno osim medikamentozne terapije?
Nadalje, osim uvođenja medikamentozne terapije, za sprječavanje ponovljenog moždanog udara potrebno je:
Smanjiti tjelesnu težinu
Povećati konzumaciju voća i povrća
Ograničiti konzumaciju alkohola
Smanjiti unos soli
Povećati tjelesnu aktivnost
MOŽDANI UDAR, KAKO GA IZBJEĆI, KAKO GA PREPOZNATI I ŠTO KADA SE DOGODI?
Zašto znakove moždanog udara moramo prepoznati
što ranije?
Prepoznavanjem ranih znakova moždanog udara te pravilnim i što je moguće ranijim liječenjem značajno se povećavaju šanse bolesnika, ne samo za preživljenje, nego i za kvalitetan oporavak nakon moždanog udara.
Najčešći simptomi moždanog udara
Prolazna oduzetost ili utrnulost šake, ruke, stopala ili noge na jednoj strani tijela najčešći su simptomi moždanog udara. To su ključni znakovi moždanog udara koji, ako ih na vrijeme prepoznate i odmah se obratite liječniku, mogu spasiti život. Međutim, važno je znati da oduzetost i utrnulost ruke ili noge kao simptomi moždanog udara nastaju naglo i jednako tako naglo mogu i nestati. Primjerice, nije toliko važna samo činjenica da vam je ruka utrnula, već koliko je dugo bila utrnuta.
Vidne smetnje kao znak moždanog udara
Iznenadan potpuni gubitak vida ili zamagljen, nejasan vid na jednom ili oba oka koji traje dulje od nekoliko sekundi. Iznenadan gubitak vida na jedno oko može biti simptom začepljenja glavne arterije oka, a gubitak vida na oba oka može nastati kao rezultat nedovoljne opskrbe krvlju stražnjeg, zatiljnog režnja mozga, u kojem se nalazi centar za vid.
Poremećaj govora kao znak moždanog udara
Naglo nastale poteškoće izgovaranja i/ili razumijevanja govora, kao i nerazumljiv govor („frfljanje”), česti su simptom moždanog udara.
Poremećaj ravnoteže i/ili koordinacije, vrtoglavica, povraćanje
Poremećaj ravnoteže ili koordinacije može zahvatiti ruke ili noge, uzrokujući poteškoće u hodanju ili držanju predmeta, nespretnost i nestabilnost i, ako nastanu naglo, predstavljaju simptome moždanog udara. Često se javljaju zajedno s vrtoglavicom uz mučninu i/ili povraćanje ili bez tih simptoma. Vrtoglavica, ako je simptom moždanog udara, javlja se zajedno s još nekim simptomima, kao što su već spomenute poteškoće govora ili gubitak ravnoteže, oduzetost i/ili utrnulost jedne strane tijela. Za prepoznavanje vrtoglavice kao simptoma moždanog udara vrlo je važno znati u kojim se okolnostima vrtoglavica dogodila.
Glavobolja
Naglo nastala glavobolja, „iz vedrog neba”, „kao nikada do sada”, simptom je podvrste moždanog udara uzrokovane krvarenjem.
Svi navedeni simptomi također mogu biti znakovi tranzitorne ishemijske atake, koja nastaje uslijed prolaznog začepljenja krvne žile mozga. U tom su slučaju prolazni, ali ih je iznimno važno prepoznati, obratiti se liječniku i pravilnim liječenjem spriječiti nastanak moždanog udara.
Rano (akutno) liječenje moždanog udara
Rano prepoznavanje simptoma moždanog udara i rana hospitalizacija bolesnika s moždanim udarom preduvjet su za brzo i primjereno liječenje, spašavanje života bolesnika i poboljšanje ishoda bolesti u smislu manje onesposobljenosti, veće samostalnosti bolesnika i bolje kvalitete života nakon moždanog udara.
Danas postoji učinkovito liječenje kojim se moždane stanice mogu spasiti od smrti uslijed oštećenja uzrokovanog začepljenjem krvne žile mozga. Takvo se liječenje može primijeniti samo unutar prvih nekoliko sati od nastanka simptoma moždanog udara. Vrlo učinkovito liječenje, kao što je intravenska primjena lijeka kojim se otapa krvni ugrušak ili mehaničko vađenje krvnog ugruška iz krvne žile, čime se ponovo uspostavlja moždani krvotok u zahvaćenom području mozga, može se primijeniti samo unutar prvih nekoliko sati od nastanka simptoma moždanog udara. Jednako tako, u slučaju moždanog udara uzrokovanog krvarenjem uslijed pucanja aneurizme ili pucanja krvne žile kao posljedice visokog krvnog tlaka, potrebno je brzo prepoznavanje simptoma (najčešće jaka, naglo nastala glavobolja), hospitalizacija bolesnika i brzo zbrinjavanje aneurizme, odnosno snižavanje krvnog tlaka.
Krvna žila koja je zatvorena ugruškom
Izvađeni ugrušak
Otvorena krvna žila nakon trombektomije (vađenja ugruška)
Da bismo lakše zapamtili najčešće znakove razvoja moždanog udara, u svijetu postoji više kratica kojima se to može postići. U engleskom govornom području najčešće se upotrebljava kratica FAST (Face / Arms / Speech / Time), dok se u hrvatskom jeziku uvriježila kratica GROM (Govor / Razumijevanje / Oduzetost polovice tijela / Minute su važne) kojom se ukratko opisuju najčešći simptomi i koja upućuje na brzo prepoznavanje razvoja moždanog udara.
Zapamtite!
Ključne informacije za prepoznavanje i hitno liječenje moždanog udara:
• Moždani udar hitno je medicinsko stanje koje se može učinkovito liječiti. Ključ je liječenja u ranom prepoznavanju simptoma i što ranijem početku liječenja.
• Dokazano je kako je rano zbrinjavanje bolesnika s moždanim udarom unutar bolničkih odjela za liječenje moždanog udara povezano sa značajnim poboljšanjem bolesnikova ishoda bolesti, smanjenom onesposobljenošću i većom samostalnošću. Stručno osoblje na odjelima za liječenje moždanog udara kvalificirano je za liječenje, praćenje, sprječavanje i zbrinjavanje mogućih komplikacija.
• Danas postoji učinkovito liječenje kojim se moždane stanice mogu spasiti od smrti uslijed oštećenja uzrokovanog začepljenjem krvne žile mozga i posljedičnim moždanim udarom. Takvo se liječenje može primijeniti samo unutar prvih nekoliko sati od nastanka simptoma moždanog udara.
Moždani udar u mladih
Moždani udar u mlađoj životnoj dobi – zašto i kako dalje?
U posljednjih 20 – 30 godina veliki se napori ulažu u podizanje svijesti o zdravom načinu života i značaju kontrole klasičnih čimbenika rizika od moždanog udara, kao što su krvni tlak, kolesterol i šećerna bolest. Rezultati takvih strategija, posebno u razvijenim državama, vidljivi su u smanjivanju učestalosti moždanih udara u starijoj životnoj dobi (> 75 god.), kada su moždani udari uglavnom posljedica postojanja navedenih čimbenika rizika. Međutim, istraživanja i iskustvo pokazuju kako u mladih osoba (mlađih od 50 god.) učestalost moždanih udara tijekom posljednjih godina značajno raste. S obzirom na to da u mlađoj životnoj dobi rijetko susrećemo uznapredovalu hipertenziju ili aterosklerozu, tipično je da će uzroci moždanih udara u mladih nerijetko biti nejasni (tzv. kriptogeni moždani udari) ili će biti uzrokovani nekima od rijetkih bolesti (disekcije vratnih arterija, paradoksalne embolije, upalne bolesti arterija, poremećaji zgrušavanja krvi, konzumacija opojnih droga) ili genetskim predispozicijama. Prepoznavanje uzroka moždanog udara ključno je u planiranju optimalne sekundarne prevencije, odnosno u sprječavanju povratka bolesti, stoga se preporučuje obraditi bolesnike u specijaliziranim centrima.
Mladi bolesnici nakon moždanog udara imaju još puno godina života pred sobom, a moždani udari nerijetko utječu na njihove obitelji i karijere. Zbog toga su i metode rehabilitacije drugačije (dugotrajnije i intenzivnije), a cilj uvijek mora biti postizanje punog rehabilitacijskog potencijala. U nastavku ćemo kratko opisati kako i zašto nastaju neki od najčešćih oblika moždanih udara u mladih te specifičnosti njihovog oporavka.
Disekcija vratnih arterija
Disekcija (uzdužni rascjep) arterija može biti spontana, ali i izazvana blagom ili intenzivnijom trzajnom ozljedom vrata. U diseciranom segmentu arterije stvara se hematom (krvni ugrušak), koji može u potpunosti zatvoriti arteriju ili može prodrijeti u šupljinu arterije pa kao ugrušak biti prenesen strujom krvi prema mozgu. Tipični simptomi koji prethode moždanom udaru naglo su nastala uzlazna bol u glavi ili vratu i ispadi kranijalnih živaca (tzv. Hornerov sindrom koji uključuje spušteni kapak i suženu zjenicu na strani zahvaćene krvne žile, ili poremećaji gutanja). Većina disekcija liječi se konzervativno, samo primjenom lijekova za razrjeđivanje krvi, no ponekad je potrebno i postavljanje stenta.
Paradoksalna embolija kroz otvoreni ovalni otvor (PFO)
Oko četvrtine svih ljudi ima otvor unutar srca koji povezuje desnu (vensku) i lijevu (arterijsku) pretklijetku. Tako visoka učestalost znači da će to i u bolesnika s moždanim udarom najčešće biti samo slučajni nalaz, no ako se potvrdi nepovoljna anatomija PFO-a (septalna aneurizma), postojanje duboke venske tromboze (kirurški zahvati, dugotrajno mirovanje, neki tumori) ili tzv. Valsalvinog manevra neposredno prije nastupa moždanog udara, značajno raste vjerojatnost PFO-a kao uzroka moždanog udara i tada je indicirano njegovo zatvaranje.
Peroralni kontraceptivi
Postoje različita mišljenja o mogućoj povezanosti peroralnih kontraceptiva i moždanog udara, no prevladava mišljenje da kontraceptivi koji sadrže estrogen zaista povećavaju rizik, dok su progesteronski pripravci sigurni. U svakom slučaju, ovakvi su moždani udari izuzetno rijetki (1 na 100 000 žena koje uzimaju peroralne kontraceptive), no nešto su češći ako je prisutna migrena s aurom ili povećana sklonost zgrušavanju krvi.
Trudnoća i babinje
Trudnoća i babinje povezani su s povećanom sklonošću zgrušavanju krvi. Rizik od razvoja moždanog udara posebno je povećan kod eklampsije, no nastup moždanog udara tijekom
trudnoće ili babinja izuzetno će rijetko biti kontraindikacija za sljedeću trudnoću.
Konzumacija opojnih droga
Mladi bolesnici s moždanim udarom, ako ne postoji drugo objašnjenje, u pravilu moraju obaviti testiranje na droge. Naime, svaki deseti moždani udar u mladih mogao bi biti povezan s konzumacijom droga. Intravenska primjena droga može dovesti do razvoja endokarditisa (upale srčanog mišića), a amfetamini i kokain mogu uzrokovati akutno naglo povećanje krvnog tlaka, povećanu sklonost zgrušavanju krvi i upalu stijenke arterija.
Oporavak nakon moždanog udara u mladih bolesnika
Suočiti se s hendikepom u mlađoj životnoj dobi značajno je teže nego u starijoj. Većina bolesnika prolazi kroz nekoliko faza prihvaćanja svojeg stanja: negiranje/poricanje, ljutnja, pogodba/pregovaranje, depresija i prihvaćanje (tzv. Kübler-Ross model stadija žalovanja). Kako bi bolesnici čim prije i čim lakše prošli kroz ove stadije, potrebna im je podrška obitelji, liječnika, terapeuta, a nerijetko i psihologa ili psihijatara. U nekim se slučajevima nadležni neurolog odlučuje uvesti antidepresiv u terapiju već tijekom prvih dana hospitalizacije.
Puni rehabilitacijski potencijal ne znači da će se svaki bolesnik u potpunosti oporaviti i da će sve biti isto kao prije, no današnje dostupne metode rehabilitacije i potencijal mozga da uspostavi nove veze između živčanih stanica svakako znače da dugogodišnja upornost dovodi do dodatnog oporavka, čak i godinama nakon moždanog udara.
Kako bi olakšali društvenu integraciju i svakodnevni život osobama u kojih neurološki ispadi traju godinama, preporučuje se uključivanje u grupe za podršku, gdje bolesnici mogu razmjenjivati iskustva i dobiti korisne informacije o pomagalima ili centrima za rehabilitaciju. S druge strane, pretjerana skrb obitelji, koja pokušava olakšati svaki zadatak bolesniku, može biti kontraproduktivna.
KAKO
KAKO
Kako smanjiti vjerojatnost nastupa moždanog udara u mladih?
Pušenje u mlađoj životnoj dobi povećava rizik od moždanog udara između 2 i 9 puta, ovisno o broju cigareta dnevno.
Pušenje povećava rizik od razvoja disekcije, no disekcijama nerijetko prethodi trzajna ozljeda ili istezanje vrata danima ili mjesecima prije nastupa moždanog udara pa se, iako vrlo rijetko, pojavljuju nakon sportskih aktivnosti, padova, kiropraktičarskih zahvata ili dugotrajnog držanja glave u nepovoljnom položaju (neke kirurške ili stomatološke intervencije).
U obiteljima u kojima je postavljena dijagnoza neke od nasljednih bolesti povezanih s moždanim udarima (primjeri su CADASIL, MELAS, Fabry ili, u posljednje vrijeme, posvojena djeca iz krajeva svijeta u kojima je česta anemija srpastih stanica), rana dijagnoza i praćenje u specijaliziranim centrima značajno smanjuju rizik.
U bolesnika koji imaju migrene s aurom i kronične vaskularne promjene na MR-u mozga ponekad se odlučujemo uvesti acetilsalicilatnu kiselinu kao mjeru prevencije moždanog udara, ali i kao prevenciju migrenskih napadaja.
U budućnosti očekujemo dodatnu zaštitu od moždanih udara putem značajnog učinka primjene naprednih tehnologija (npr. pametni satovi), koje omogućuju praćenje srčanog ritma, praćenje sna i poticanje zdravog načina života, a koje su značajno više proširene u mlađoj nego u starijoj populaciji.
Što nakon moždanog udara?
Nakon preboljenja moždanog udara, svaki pojedinac susreće se s nizom pitanja koja u novim okolnostima predstavljaju veliki izazov i za pojedinca i za njegovu okolinu, društvo i zajednicu u cjelini. Pojava moždanog udara najčešće je nepredviđena i iznenadna situacija, a potraga za pravim odgovorima nakon moždanog udara iziskuje puno vremena.
Što je najčešća posljedica moždanog
udara?
Nakon moždanog udara često se javljaju smetnje govora, slabost ruke, noge ili čak polovine tijela, dok jačina moždanog udara ovisi o tome koliko je veliko područje moždanog tkiva koje je zahvaćeno.
Oko 26 % osoba koje su preživjele moždani udar mogu obavljati svakodnevne aktivnosti (jesti, piti, hodati, odijevati se, kupati se, kuhati, pisati i sl.) bez ičije pomoći, no isto toliko, oko 26 %, ipak treba pomoć druge osobe.
Zahvaljujući neuroplastičnosti mozga (stvaranje nove reorganizacije neuronskih putova i mreža), intenzivnom neurorehabilitacijom moguće je u određenoj mjeri (ponekad i potpuno) vratiti izgubljene funkcije uzrokovane moždanim udarom.
Što je to rehabilitacija?
Rehabilitacija treba početi čim je bolesnik spreman i fizički može podnositi vježbe, a to je nekada i unutar 24 sata do 48 sati od nastanka moždanog udara.
Plan rehabilitacije za svakog bolesnika individualan je, jer ovisi o više čimbenika:
• općem kondicijskom stanju
• kognitivnim sposobnostima bolesnika, zaostalom deficitu
• ostalim bolestima koje treba uzeti u obzir kod provođenja fizikalne terapije
Dodatne metode u rehabilitaciji su:
• akupunktura
• TENS (transkutana električna stimulacija živca)
• funkcionalna električna stimulacija (FES)
• elektromiografski biofeedback
• robotski i elektromehanički uređaji za obuku
• virtualna stvarnost
Usluge rehabilitacije nakon moždanog udara pruža multidisciplinarni tim koji je prošao obuku iz neurologije, pod nadzorom neurologa i fizijatra – fizioterapeuti, rehabilitacijske medicinske sestre, radni terapeuti, logopedi za govorne i jezične terapije. Bolnička medicinska rehabilitacija provodi se u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju i u pravilu traje od 14 dana do 21 dan.
Koja su prava na rehabilitaciju nakon moždanog udara?
Osiguranik može najviše jedanput u istoj kalendarskoj godini ostvariti pravo na medicinsku rehabilitaciju.
HZZO ima ugovor s 15 specijalnih bolnica za stacionarno liječenje fizikalnom medicinom i rehabilitacijom („toplice”) i lječilišta:
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Daruvarske Toplice
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Toplice Lipik
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Biokovka, Makarska
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan, Ivanić Grad
• Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Kalos, Vela Luka
• Specijalna bolnica za ortopediju Biograd na Moru
• Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat”, Rovinj
• Lječilište Bizovačke toplice
• Lječilište Topusko
• Lječilište Veli Lošinj
• Thalassotherapia Crikvenica, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Primorsko-goranske županije
• Thalassotherapia Opatija, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma
Pravo na rehabilitaciju ostvaruje se na temelju prijedloga liječnika specijalista. Uputnicu daje obiteljski liječnik, a odobrenje ovlašteni liječnik (ranije liječničko povjerenstvo) područnog ureda HZZO-a prema sjedištu zdravstvene ustanove iz koje se osiguranu osobu premješta, odnosno prema sjedištu ordinacije izabranog obiteljskog liječnika.
Nakon što ovlašteni liječnik odobri prijedlog liječnika specijalista, izabrani obiteljski liječnik daje uputnicu bolesniku za bolničku rehabilitaciju te prilaže svu potrebnu dokumentaciju.
Koliko traje neurorehabilitacija?
Ovisno o stupnju i napretku, fizikalna rehabilitacija može trajati od nekoliko tjedana, mjeseci pa sve i do nekoliko godina (uz povremeno ponavljanje fizikalne terapije). Procjenu o načinu provođenja rehabilitacije donosi multidisciplinarni tim pred kraj bolničkog liječenja. Pri tome se izdaju preporuke za provođenje vježbi u kućnim uvjetima, koje ovisno o procjeni možete provoditi sami ili uz nadzor i pomoć fizioterapeuta ili preporuke za tzv. „stacionarnu” fizikalnu rehabilitaciju, koju ćete tijekom određenog vremena provoditi u zdravstvenoj ustanovi gdje se vježbe i terapija provode svaki dan.
Dodatne informacije kako si možete olakšati život nakon moždanog udara možete dobiti putem udruga građana koje provode edukaciju stanovništva, omogućuju razmjenu iskustava između liječnika i zainteresiranog građanstva te daju informacije o svim izazovima povezanima s posljedicama ove teške i nepredvidive bolesti.
Nakon moždanog udara, a prije nego bolesnik ode kući, obavlja se procjena smetnji mokrenja (jesu li bolesniku potrebne pelene ili kateter), procjena smetnji raspoloženja (postoji li depresija koju treba liječiti) te procjena stupnja spasticiteta (pojačane „ukočenosti“ mišića) koji se eventualno razvija, a onemogućava rehabilitaciju ili njegu (npr. „skvrčena” nefunkcionalna šaka) i kod kojeg se mogu primijeniti spazmolitici (lijekovi koji smanjuju spazam, odnosno opuštaju mišiće) ili botulinum toksin, što sve pridonosi odluci o početku i trajanju rehabilitacije.
Najčešća pitanja nakon moždanog udara
Moždani udar predstavlja neopisivo tešku promjenu u životu samog bolesnika, ali i njegove obitelji i okoline. Bez obzira na činjenicu da je opće znanje o toj bolesti na sve većoj razini, i to ne samo u medicinskom svijetu, osobno doživljavanje bilo koje pa tako i ove bolesti nadilazi podatke iz literature ili teorijsko znanje. Tijekom samog akutnog liječenja, bolesnik i njegova obitelj teško mogu spoznati cjelovitu sliku o ovoj bolesti i njezinim posljedicama.
Velika većina pitanja ostaje neodgovorena u tom razdoblju i otvaraju se tek nakon završene akutne faze liječenja, a često i nakon otpusta iz bolnice, kada je mnogo teže naći sugovornika koji na njih može kompetentno odgovoriti.
Stoga je cilj ovog poglavlja dati odgovore na najčešća pitanja bolesnika i njihovih obitelji koja se postavljaju nakon moždanog udara.
Pitanja su rezultat više međunarodnih anketa među osobama nakon doživjelog moždanog udara, a istraživanja su pokazala da se ona, usprkos značajnom napretku u liječenju moždanog udara, nisu značajnije mijenjala u posljednjih 20-ak godina.
1. Što je moždani udar?
Moždani udar (MU) predstavlja oštećenje moždanih stanica koje je posljedica bolesti krvnih žila, uslijed čega u mozgu dolazi do poremećaja opskrbe kisikom. Smrt moždanih stanica koja nastupa ovim mehanizmom predstavlja nepovratan događaj i dovodi do gubitka funkcije tog dijela mozga.
2. Zašto baš ja?
Je li moždani udar nasljedan? Osobe koje dožive moždani udar najčešće su osobe koje boluju od višegodišnjih kroničnih bolesti koje nisu bile dobro kontrolirane, najčešće povišenog krvnog tlaka, šećera i povišenih masnoća u krvi ili od bolesti srčanog ritma koja nije otkrivena ili liječena. Riziku za nastanak moždanog udara pridonose i neke loše životne navike, kao što je pušenje, pretilost i nedovoljna fizička aktivnost. Postoje i neke genetske predispozicije, ali to je mnogo rjeđi razlog. Koji god razlog bio, njegovim otkrivanjem i primjerenim liječenjem značajno ćemo spriječiti vjerojatnost ponavljanja moždanog udara. Moždani udar nije izravno nasljedan, ali neke bolesti koje povećavaju rizik od nastanka moždanog udara jesu. Također se pokazalo da postoji obiteljski povećan rizik od nastanka moždanog udara, stoga se preporučuje stroga kontrola svih poznatih čimbenika rizika ako je netko u obitelji imao moždani udar.
3. Što nakon moždanog udara i kako se rehabilitirati?
Rehabilitacija nakon moždanog udara ovisi o posljedicama, ali je uvijek dugotrajna i često mukotrpna. Obuhvaća sve dostupne oblike neurorehabilitacije, uključujući logopedski, kognitivni i radni tretman. Od rehabilitacije ne treba odustati ni kada se čini da nema napretka, a redovito provođenje i izvan ustanova, odnosno kod kuće, samostalno i uz pomoć obitelji, izuzetno je učinkovito i dragocjeno.
4. Je li moguć potpuni oporavak od moždanog udara?
Nakon moždanog udara potpuno se oporavi 10 % osoba. Gotovo u potpunosti oporavit će se 25 % osoba te im preostale poteškoće neće predstavljati teret u svakodnevnom
životu. To znači da se više od trećine bolesnika oporavi potpuno ili gotovo potpuno. Dodatnih 25 % oboljelih oporavit će se do razine mogućnosti samostalnog funkcioniranja i obavljanja svakodnevnih aktivnosti i zadataka.
5. Tko mi može pomoći u oporavku?
Najveća su pomoć i potpora obitelj i prijatelji te vlastiti entuzijazam i motivacija. Od ostalog svakako treba izdvojiti udruge bolesnika, koje su pravo mjesto za izmjenu iskustava bolesnika, savjete stručnjaka te motivacijske susrete. Stoga taj oblik rehabilitacije treba održavati i poticati. Naravno da su liječnici obiteljske medicine, socijalni radnici i ustanove koje profesionalno provode rehabilitaciju također neophodan dio medicinskog oporavka.
6. Koliko dugo traje oporavak?
Oporavak traje cijeli život, a pozitivni pomaci mogući su i godinama nakon moždanog udara, stoga od rehabilitacije nikada ne treba odustati.
7. Mogu li putovati zrakoplovom?
Da. Nema nikakve prepreke da bolesnici nakon moždanog udara koriste zračni prijevoz.
8. Mogu li se vratiti na posao?
Dapače, poželjno je vratiti se u radnu sredinu i obavljati prikladne radne zadatke.
9. Mogu li voziti automobil?
Vožnja ovisi o preostalim motoričkim sposobnostima i procjeni rizika od ponavljanja moždanog udara. To će procijeniti odgovarajući zdravstveni stručnjak, no ponovna sposobnost za vožnju automobilom moguća je u velikog broja bolesnika.
10. Zašto sam toliko depresivan/na i zašto toliko često mijenjam raspoloženja?
Nagle i neuobičajene promjene raspoloženja očekivane su nakon moždanog udara. Iako predstavljaju teret i za oboljelog i za njegovu okolinu, smanjuju se tijekom vremena, a po potrebi se mogu regulirati lijekovima te je moguće smanjiti nelagodu, odnosno utjecaj na kvalitetu života.
11. Smijem li imati spolni odnos nakon moždanog udara?
Da. Nema nikakvih zabrana u vezi sa spolnim odnosima nakon moždanog udara.
12. Mogu li se baviti fizičkom aktivnošću?
Fizička je aktivnost poželjna, no nema jasne vremenske odrednice kada je s aktivnošću potrebno započeti. Neurorehabilitaciju potrebno je započeti što ranije i provoditi što dulje, zapravo doživotno. Dodatnu fizičku aktivnost potrebno je dozirati do granice umora i postupno povećavati.
13. Je li potreban poseban način prehrane nakon moždanog udara?
Prehrana nakon moždanog udara ne podrazumijeva neku specifičnu dijetu. Preporučuje se raznovrsna prehrana s naglaskom na tzv. „mediteransku prehranu”, koja podrazumijeva veći unos voća, povrća i ribe te smanjeni unos visokokalorične prerađene hrane, ali je idealnu prehranu potrebno individualno procjenjivati. Ako bolesnik uz moždani udar ima i kronične metaboličke poremećaje (kao što je šećerna bolest, poremećeni metabolizam masnoća, mokraćne kiseline ili bubrežnu/ jetrenu bolest), mjere u pogledu prehrane bit će potrebno određivati ovisno o navedenim popratnim bolestima. Također, kavu i alkohol potrebno je izbjegavati, no prigodnu konzumaciju tih pića ne treba zabraniti.
Pitanja i bilješke
Priručnik je sastavljen u suradnji Hrvatskog neurološkog društva i Salvea.
