Hans-Jiirgen KrahI
PROIZVODNJA I KLASNA BORBN
Marxova kritika političke ekonomije, Ikao učenje čiji iskazi konstruišu društvo s aspekta mogućnosti njegove izmene, ima dvostruki, revolucionarno-teorijski smisao. Prvo, ona razotkriva sasvim prikrivene društvene odnose vladavine i oblike pogrešne svesti; model ,tog postupka je analiza robe i pokazivanje fetiškog karaktera robe. Drugo, kritika .političke ekonomije treba da prikaže istorijsku dinamiku, onu objektivnost društvenog i istorijskog razvitka kapitalističkog toka istorije čiji je revolucionarno-teorijski smisao konstrukcija kapitalističke društvene formacije kao neprekidnosti kriza koje se javljaju kao kvazi prirodna zakonitost. Za Marxa je kriza objektivan uslov revolucionarnih situacija. U tome se ispoljava ona protivrečno st i ona kriza koja je oživotvorila kapital. IPrvobitna akumulacija - proces terorističke eksproprijacije sitnih zemljoposednika i pretvaranje ziratne zemlje u pašnjake, :konstituisanje yelikih apsolutističkih monarhija čija je vanekonomska prmud~a vlast direktna ekonomska snaga u to doba - predstavlja prvu krizu koja je oživotvorilakapital i istog je tin8. kao l Ovaj rad predstavlja izvod iz referata koji je H.·J. Krah~ podneo 6. februara 1970. godine, nep~sr~~o pre~ svoju smr.[, na seminaru o :problemu Marxove teortlJe knza. ~'r:vl d~? a~tor Je naknadno snimio na magnetofonsiku traku, drugI ,1 :treel ilije moaao da di,ktim. Stoga <ll fusnotama 2. i 3. dodajemo odgovaraju~e pas,use .iz ,,zapisnika sa seminara", odnosno iz be1ešk,i Krahlov.ih ko1e cr a da bismo nagovestili kakav je bioplani!rani smer ar.gu~enta~ije: Posebno uk~ujemo -na p~?bh:matični, k~'r:akteri~~ga nJa o JezIku kao mogueem posredniku 1Zmeđu krItIke po:htldke ekonomije i revoudonaJ:1ue 'teorije klasne bOJ1be. - Napome/la ne-
mačkog izdavača.
240
lona koja će mu doneti kraj. Jer,kapital je ah ovo opterećen protivrečnošću između društvenog rada i privatnog prisvajanja, privatnog rada i svojine koja se, već po svojoj tendenciji, podruštvljava koncentracijom l centralizacijom. Ova protivrečno st između .podruštvljavanja i privatnog prisvajanja nagoni k~pital svaki put II krize i proletarijatu otvara mogućnost da sagleda norme radnog vremena i viš,ka radnog vremena, teroristički interiorizovane u prvobitnoj akumulaciji, da se seti eksploatacije i da prozre i sruši prividnu prirodnu zakonitost kapitalističkog razvitka, fetišizaciju, mistifikaciju i postvarenje. Dakle, pitanje je da li Marxov model krize - jer svaka kriza treba, po svojoj tendenciji, da hude slom kapitala, za šta se iznova stara istorijska reprodukc~ja kapitala u proširenim razmerama - da li taj model krIze stvarno posreduje između kritike političke ekonomije kao revolucionarne teorije društva, koja otkriva oblike pogrešne svesti, s jedne strane, i onih kriznih pr~kida u procesu proizvodnje, prirodnih .katastn?f~ ekonom~~og razvitka, s druge strane, odnosno da II Je ova ·krItlka političke ekonomije stvarno oposredovana u teoriji revolucije? U uslovima vladavine poznog kapitalizma, u sasvim prikrivenim odnosima vladavine - pri čemu ovo prikrivanje više ni u kom sl~čaju ?e poči,:,~ D:a. sfe~i prometa obezbeđenoj snagom Ideoloskog legItllTIlZlranJa - u svim pitanjima rekonstrukcije revolucionarne teorije i u pitanjima teorije revolucij~ mora se. pribe~i Marxu i postaviti kao problem odnos IZmeđu .prOIZVodnje i klasne borbe u samoj Marxovoj teoriji. Problem o kome je reč je odnos proizvodnje i klasne borbe; odnos kritike političke ekonomije, kao kritičke teorije kapitalističke proizvodnje, i istorijskog materijalizma, ;kao teorije revolucija, postao je, dakle,. pro~lem: Ova prob~~: matika ne leži u Marxovoj rodnOlstorIJskoJ konstrukCIjI odnosa proizvodnje i klasne borbe. Proizvodnja je princip istorije; ipak, cela istorija, po Marxu i Eng~lsu, tr.eba da bude istorija klasnih borbi. !Klasna b0.rb~ Je .nasI~~n i ioš predistorijski pojavni oblik ovog prmcIpa IstOrIJe. Klasna borba predstavlja svaki ,put t~anzitornu. fa~u prelaza predistorije u istoriju. Proizvodnja, kao prInC1p Istorije, ima dvostruki .karakter - ra~a ~ Ipodele ra~.a. Uopš1e, tek proizvodnja omogućava IJud~a da razyIJ'~ aktivan odnos prema prirodi i pokazUje da su ljudI kadri da se na tlu prirode sami emancipuju od te prirode. Dakle, proizvodnja ab ovo nosi indeks emancipacije. Ali, kao princip istorije, ona se razvija, u H~gelo vom smislu, tek kad su, prvo, sama sredstva za prOlzvod16 Marksizam u svetu, 1
241