5-01 - Divrej Tora - Dvarim 5782

Divrej Tora Godina 15 Broj 44

Zagreb, šabat 6. kolovoza 2022. - 9. ava 5782.

Broj 44

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša D’varim

B’’H

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Priča se o rabinu Chaimu Volozhinu, koji je došao cijenjenom Gaonu iz Vilne s inovativnom idejom na dobrobit židovskog naroda. Rabin Chaim je s velikim entuzijazmom objasnio svoj novi projekt. Ali Gaon iz Vilne ga je odbio, rekavši da to nije dobra ideja.

Nepokoleban, rabin Chaim se vratio nekoliko dana kasnije i - s velikim uzbuđenjem i živošću - ponovno objasnio novi projekt. No opet, Gaon iz Vilne je rekao da to nije dobra ideja.

Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je još razmišljao o tome, rabin Chaim odlučio je pokušati ponovno. Ovog puta, Gaon iz Vilne dao je svesrdno odobrenje. I objasnio je: "Kada započinjete bilo kakav novi projekt, pripazite da vas ne obuzme 'nekontrolirani entuzijazam'." To je znak da je ideja impulzivna i da još nije dovoljno sazrela."

Ovo je također dobro načelo za roditeljstvo. Recimo da vam dotrči kći i kaže: "Mama!

Mama! Želim naučiti svirati klavir! Hajdemo u dućan da mi kupiš novi klavir! Odmah!"

Sve smo to već vidjeli - nakon što splasne početni entuzijazam, klavir skuplja prašinu.

Bolje je da roditelj kaže: "Pričekaj, draga, još nekoliko tjedana. Ako još uvijek budeš oduševljena klavirom, tada možemo razgovarati o tome.

U međuvremenu, možda možeš posuditi nečiji sintesajzer da vidiš koliko ti se sviđa."

To je dobro načelo da se po njemu živi. Jer kao što učimo od uhoda, stav u ranoj fazi nagovještava konačni ishod. 

(D’varim 1,1-3,22) Moše 1. švata (37 dana prije smrti) započne ponavljati Toru okupljenom izraelskom narodu. Osvrnuo se na sve što se dogodilo i na zakone koje su dobili na četrdesetogodišnjem putovanju od Egipta preko Sinaja, pa do

strašnu pustinju; slanja špijuna i prezira naroda prema Obećanoj zemlji, zbog čega je B-g odredio da generacija onih koji su izašli iz Egipta mora umrijeti u pustinji. "I na mene je," reče Moše, "zbog vas B-g bio ljut i rekao: Ni ti nećeš ući tamo."

Obećane zemlje. Grdi narod zbog nji-

Moše prepričava i neke skorije do-

hovih mana i nepravde i zapovjeda im

gađaje: odbijanje naroda Moaba i Amo-

da čuvaju Toru i da se pridržavaju

na da dopuste Izraelcima prelazak pre-

zapovijedi u zemlji koju im je B-g dao

ko njihove zemlje; ratove s emoričan-

u trajnu baštinu, a u koju će ući poslije

skim kraljevima Sihonom i Ogom. Mo-

njegove smrti.

še poručuje svome nasljedniku Jošui

Moše se prisjeća imenovanja sudaca i sudskih vijeća, što mu je olakšalo nositi se s odmjeravanjem pravde narodu.

Prisjeća se podučavanja naroda riječi B-žjoj, putovanja od Sinaja kroz veliku

koji će uvesti narod u Zemlju i povesti ih u bitke za njezino osvajanje: "Ne boj se jer G-spod B-g tvoj, on će se za tebe boriti." ■ Prijevod: Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen - prva aljia - 11 p’sukim

naznaku prakse razmatranja Tore

(1,1-11)

"dva puta tekst i jednom targum (prijevod, parafraza)".

Početni p’sukim D’varima jasno određuje vrijeme i mjesto. Cijela se

Levi – druga alija – 10 p’sukim

knjiga odvija u Arvot Moav (poslje-

(1,12-21)

dnje taborište prije ulaska u Erec Jisrael) i započinje na Roš hodeš sivan posljednje godine lutanja.

Nekoliko mjesta koja se spominju u ovim p’sukim komentari ne smatraju stvarnim lokacijama, već aluzijama na događaje koji su se dogodili tijekom prethodnih 40 godina. Ti događaji obuhvaćaju Zlatno tele, Korahovu bunu, i nezadovoljstvo u vezi mane. Oni, te otvorena rasprava o "grijehu uhoda", dio su Mošeovog prijekora i upozorenja narodu.

Moše također narodu govori i o pobjedama nad Emorejcima i Hešbonom. Ovo stoga da im pruži samopouzdanje pred poteškoćama s kojma će se suočiti prilikom ulaska u zemlju. Izrečena je prva od mnogih napomena o svrsi postojanja Židovske nacije – da žive po B-žjim zakonima u zemlji koju je B-g obećao njihovim precima.

Na šabat se prva alija završava jedan pasuk ranije, te taj pasuk postaje prvim pasukom sljedeće alije, kako bi

se izbjeglo da drugi odjeljak započne riječju "Eiha".

U prvih pet p’sukim knjige D’varim, dolazi do svojevrsnog ponavljanja, kada se kaže da je Moše govorio narodu. Gaon iz Vilne i drugi ukazuju da se knjiga D’varim može podijeliti u 3 dijela: "Ovo su stvari koje je Moše govorio čitavom Izraelu…" (pasuk 1).

Strana 2

Moše kaže narodu da je bio došao Ovo se odnosi na prve tri sedre u

kojima imamo kratak, ali značenjem i zbivanjima prepun, opći pregled povijesti naroda do danas. Uz to, ove sedre sadrže i ponovni iskaz načela judaizma u obliku Aseret HaDibrot i prva dva dijela Šma. U početnom odjeljku D’varim također je iskazana i integralna veza između naroda i zemlje Izraela. Te sedre sadrže relativno manji broj micvot – one su "osnove židovstva", koje se razmatra sa "čitavim Izraelom".

Naredne tri sedre

sadrže 170

micvot, najveći broj micvot na bilo kojem

mjestu

u

Tori."…Moše

govoraše Bnei Jisrael o svemu što im B-g zapovijedi" (pasuk 3). Nakon što je postavio osnove judaizma, Moše iznosi suštinu svakodnevnog života Židova – svakovrsne micvot, između Židova i B-ga, micvot o međuljudskim odnosima, micvot vezane uz Zemlju, opće micvot.

Posljednji dio u D’varim, zadnjih 5 sedri, sadrže relativno manji broj micvot, no sadrži temelj razumijevanja toga što znači biti Židov. U ovim sedrama imamo opomenu protiv na-

do trenutka kada mu je bilo previše zamorno da sam vodi narod, te da je on (na B-žju zapovijed) odredio vođe plemena za suce narodu. Suce treba odabirati prema njihovom poznavanju Tore i drugim odgovarajućim kvalitetama. Zabranjeno je postaviti suca iz "pogrešnih razloga" (zbog bogatstva, karizme, veza, zastrašivanja). Suci moraju biti pravedni i nepristrani i ne smiju se bojati donošenja ispravnih presuda.

Moše je zadržao ulogu konačnog autoriteta u teškim pitanjima. Još jednom je Erec Jisrael prikazan kao glavni fokus i narod je ohrabren da se ne boji onoga što je pred njim.

U vezi fraze u 1,16 – Čuje među vašom braćom i sudi pošteno – Gemara nas uči da sudac ne smije saslušati jednu

stranu

dok

druga

nije

prisutna.

U istom pasuku, spominjanje obraćenika u kontekstu suđenja uči nas da preobraćenje na judaizam mora

izvršiti beit din. Gemara kaže da ako nežidov odluči sam za sebe da je Židov, to se ne smatra preobraćenjem. Obavezan je beit din.

puštanja Tore, ideje o slobodnoj vo-

Čini se da je dobra ideja suzdržati

lji, t’šuva, lanac tradicije. "…Moše

se (ili barem smanjiti unos) kave

započe tumačiti ovu Toru rekavši:"

nekoliko dana prije posta. To će

(pasuk 5).

smanjiti žudnju našeg tijela i olak-

Ova tri izraza – govorio, govoraše, tumačiti – možemo sagledati kao

šati post. Uzmite si to na razmatranje.

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Š’liši – treća alija – 17 p’sukim (1,22-38) Moše potom za novi naraštaj prepričava epizodu o uhodama.

Teško je pretpostaviti da je ciljano organizirano da se D’varim čita na šabat pred Tiš’a b’av, ali nije moguće zanemariti koliko je ona primjerena toj ulozi. Često se male Ni-

cavim i Vajeleh razdvajaju, a velike Matot i Mas’ei kombiniraju kako bi "osigurale" da D’varim bude prije Tiš’a b’ava. Ne može (a i ne smije) promaći našoj pažnji, da čitamo o grijehu uhoda u Paršat D’varim.

Alija po Alija

vio sam Zemlju pred tebe; uđi i

šnjava što se dogodilo kao po-

zaposjedni Zemlju…" Neka bismo

sljedica izvještaja uhoda. Argumenti

zaslužili (a čak i ako ne zaslužuje-

koje je iznio Moše (i Kalev i Jeho-

mo) da živimo u miru u čitavoj Ze-

šua) nisu uspjeli smiriti paniku u

mlju Izraelovoj, zajedno sa cijelim

narodu. Kao rezultat toga, B-g je do-

narodom Izraelskim, prema Tori

nio odredbu da niti jedan punoljetni

Izraela.

muškarac (izuzev Kaleva i Jehošue)

D’varim stalno iznova ponavljaju da su meraglim bili u krivu. Oni su

vjerovali da je čudesno okruženje pustinje bilo savršeni ambijent za

neće ući u Zemlju. Moše im kaže da je i njemu zabranjen ulaz u Zemlju.

Jehošua će biti taj koji će od sada

voditi narod.

način života po Tori. Nije bilo tako.

Čini se kao da Moše kaže da je i

Moše nam više puta govori da je

on bio kažnjen zabranom ulaska u

Erec Jisrael "stvarno" mjesto za na-

Zemlju zbog grijeha uhoda. Ali mi

rod Izraelski.

znamo da je "udaranje stijene umjesto da joj progovori" bilo ono zbog

Mišna kaže da je jedna od tragedija

Zapazite također da su druga

koja je obilježila Tiš’a b’av proglas

događanja iz prvih 40 godina, na

na štetu (punoljetnih muškaraca)

koje se tek podsjeća frazom – Di

"naraštaja pustinje". Sedra služi kao

Zahav, spomenutom u prvom pasu-

ukor zbog našeg lošeg stava prema

ku D’varim, nama ukor za grijeh sa

Zemlji i ponedostatka naše opredi-

Zlatnim teletom. To je ono kako

jeljenosti za nju. Ovo je kao da nam

Raši kaže. Moše je na to ukazao, ali

B-g govori: "Ne nastavljajte putem

nije objašnjavao. Grijeh uhoda je

tog naraštaja. Poništite učinak te

drugačiji. Tu dobijamo kompletno

strašne kazne slijedeći poziv Kaleva

izlaganje. (Ako to usporedimo s

i Jehošue." Kada mi, Židovski narod

Mošeovim zapisom iz originalnog

Također možemo vidjeti posebne

današnjeg vremena, uspijemo ”po-

teksta pokazat će nam se neke za-

osobine pravog vođe Židovskog

praviti“ negativne stavove i djela

nimljive razlike.) Sasvim je jasno da

naroda. Moše Rabeinu nije prepu-

naraštaja uhoda, naraštaja čiji su

je prvobitna svrha slanja ljudi u

stio krivicu za grijeh uhoda narodu.

grijesi doveli do uništenja Prvog

Zemlju bila da odrede koji je najbolji

On je preuzeo odgovornost.

Hrama, naraštaja čiji su neopravda-

način da uđu u nju i koje bi gradove

na mržnja i lašon hara doveli do uni-

na granici bilo najbolje napasti. Isto

štenja Drugog Hrama, tada ćemo

je tako jasno da svrha nije bila da se

biti počašćeni time da se radujemo

odluči da li da se ide ili ne. Ovo je

Moše Rabeinu nam kaže da mu se

izgradnji Trećeg Hrama, povratka

važan element grijeha uhoda i rea-

svidjela ideja da se pošalju meraglim.

Židova širom svijeta u ovu Zemlju i

kcije naroda na njihove riječi. Moše

Ovdje se podrazumijeva da se zami-

širenju vrednota Tore i privrženosti

preuzima na sebe dio krivice uhoda,

sao nije svidjela B-gu. To je također

micvot. D’varim i njena poruka o

te izjavljuje da je on prihvatio prije-

i zaključak komentara iz izvornog

značaju Erec Jisraela, te podsjećanje

dlog da se uhode pošalju. On obja-

odjeljka o meraglim – Šlah l’ha ana-

čega je kažnjen. Jedan komentar sugerira sljedeće: zbog bezosjećajne povike naraštaja iz pustinje, Hram je bio predodređen da bude uništen.

Da je Moše Rabeinu ušao u Zemlju, Hram nikada ne bi bio razoren. Stoga je on zadržan van Zemlje tako da se može izvršiti puna mjera B-žje kazne za grijeh uhoda.

Kratki dvar Tora iz Rašija (čiji je 916. jarcajt bio u nedjelju)

na B-žji strahoviti gnjev protiv onih

šim. Vi pošaljite ljude, ako je to ono

koji ocrnjuju zemlju Izraelovu "sa-

što želite. Meni se ne dopada (da

vršen" je uvod u Tiš’a b’av. Zapa-

tako kažemo) ta zamisao. Pa zašto je

njujuće je, zar ne, koliko je ova po-

onda B-g dopustio Mošeu i narodu

ruka danas relevantna. "Evo, posta-

da pošalju meraglim?

Godina 15 3 Broj 44 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Raši nam daje usporedbu. Osoba

lutanje je trajalo mnogo kraće od 40

Ki Tavo imaju istu g’matriju, 1879,

A želi prodati svog magarca osobi

godina. S druge strane, bilo je mje-

koja je "slučajno" broj godina vla-

B. B upita može li obaviti "probnu

sta na kojima je narod proveo tek

davine stranaca u Erec Jisraelu. Od

vožnju". Svakako, kaže A. Pita B

dan-dva.

godine uništenja drugog Beit Ha-

može li odvesti magarca u brda i tamo testirati njegove performanse?

Naravno, kaže A. Svaki upit osobe B naišao je na potpuno slaganje osobe A. Zašto? Zato da B shvati da A ništa ne skriva, da je magarac u do-

Hamiši – peta alija – 29 p’sukim (2,2-30) Narod se potom zaputio sjeverno i dobio upozorenje da ne ulaze u sukob s narodom Esava, jer njima ta

Mikdaša do posljednje godine britanskog mandata bilo je 1879. godina. Šiši – šesta alija – 21 p’sukim (2,313,14)

zemlja pripada kao nasljeđe. Jedino

Moše nastavlja svoje iznošenje po-

je dopuštena kupnja hrane i vode

jedinostima pobjede nad Sihonom i

tijekom putovanja kroz Esavov teri-

njegovom zemljom. Og, kralj Baša-

torij. Moavov teritorij također im je

na, također je poražen od Izraela.

bio zabranjen jer je on nasljeđe po-

Moše opisuje osvojene zemlje koje

tomaka Lotovih. Različiti narodi su

su bile obećane plemenima Reu-

potrebno.

imenovani za različite zemlje u tom

vena, Gada, i polovici Menašea.

R’vi’i – četvrta alija – 9 p’sukim (1,39-2,1)

dina, sve dok B-g nije naložio naro-

brom stanju, i da bi B trebao prihvatiti ponudu bez da se gnjavi testiranjem magarca. Tako se isto, kaže Raši, B-g složio sa zahtjevom da se pošalju meraglim, nadajući se da će narod sam shvatiti kako to nije

području. Lutanje je trajalo 38 godu da prijeđe na teritorij Amona i

Dok Moše Rabeinu novoj gene-

Moava, ali bez da ratuju tamo. I

raciji priča što se dogodilo, on ih

Edom i Amon/Moav ratovali su za

neprestano upozorava da ne pona-

svoju zemlju kao što će i Izrael us-

vljaju pogreške svojih prethodnika.

koro.

Upravo su ti ljudi ta nova generacija, oni za koju je prethodna bila zabrinuta. Uzvikivali su da će njihova djeca biti siročad. Ta ista djeca

■

Pobjede na istočnoj obali Jordana pomogle su izgraditi samopouzdanje Izraela prije teških vremena koja će nastupiti nakon prelaska Jordana u Erec Jisrael. Ovom novom

naraštaju, djeci robova, bila je nužna višestruka priprema koju su im dale

Sihonu je ponuđen mir, no on je to

godine lutanja, kako bi mogli us-

odbio, te time otvorio put Izraelu da

pjeti u osvajanju i naseljavanju

osvoji njegovu zemlju.

Zemlje. Š’vi’i – sedma alija – 8 p’sukim (3,15-22)

sada su oni koje će ući u Zemlju.

Navodi o nasljeđivanju potomaka

Moše im također govori o tragičnim

Esava i Lota u ovom odjeljku izvor

posljedicama pokušaja naroda da

su Talmudu za koncept koji omo-

uđu u Zemlju protivno B-žjim želja-

gućuje nežidovu da nasljeđuje od

ma. Bez B-žje pomoći neće ići – a uz

svog oca.

Njegovu pomoć ne može neuspjeti.

G’matrija iz L’ora Shel Torah R.

vog teritorija. Tek nakon uspješnog

Yaakova Auerbacha z“l

osvajanja i nastanjivanja Zemlje

To je pouka od prije više od 3000

godina i to je pouka za danas.

Moše uspoređuje Emorejce s pčelama. Raši objašnjava da isto kao što pčela napadne i ubode, i to prouzroči njenu smrt, tako je i s nekima od naših neprijatelja.

U D’varim 2,25, rečeno nam je da će kao rezultat "početnih" pobjeda nad Emorejcima, drugi narodi čuti za njih i pobojati se naroda Izraela.

Ta se ideja ponavlja u 28,10, točno prije Tohaha u Ki Tavo, gdje nam B-g

Nastavlja se opis "Istočne obale" Zemlje. Moše ponavlja upute za 2½ plemena u vezi nastanjivanje njiho-

Izrael, tim će ljudima biti dopušteno da se vrate su voje obitelji i gradove.

Moše je zapovijedio Jehošui da dobro upamti pobjede do današnjeg dana te da se ne plaši onoga što će se događati na drugoj strani rijeke.

Raši je zabilježio tradiciju da je na-

kaže da ako ćemo ići Njegovim pu-

Posljednja 3 p’sukim ponovo se

rod Izraela proveo 19 godina – po-

tevima, onda će narodi vidjeti da se

čitaju za Maftir. Ta se čast obično

lovicu vremena svog lutanja – na

zovemo B-žjim Imenom i bojati nas

daje rabinu šula ili istaknutom članu

jednom mjestu, u Kadešu. Stvarno

se. Ova fraza iz D’varim te pasuk u

zajednice. ■

Strana 4

Divrej Tora

Haftara za Šabat Hazon Šabat pred Tiša be'av se naziva Šabat cHazon – Šabat predskazanja – pošto čitamo odlomak haftare iz proročanstva Izaije (1,1-27), kao posljednjeg od "tri tužna" čitanja.

Rabi Mendel Hirsch ističe da prorok ne oplakuje zbog toga što je Bet Ha-Mikdaš (Hram u Jeruzalemu) bio uništen; on plače zbog uzroka koji su u osnovi doveli do njegovog uništenja. . .

Ova godišnja pouka mora poslužiti da usmjeri naše nacionalno žalovanje za Tiša be'av ne ka prošlosti, već k sadašnjosti. .

Nije dovoljno plakati nad ogromnim gubitkom koji je naš narod pretrpio uništenjem naše Zemlje, našeg Svetog grada, i našeg Svetog Hrama. Mi moramo iskoristiti svoje žalovanje da ono bude način kojim ćemo potaknuti preispitivanje naših današnjih osjećaja, misli i djela . Što smo učinili da uklonimo stavove i običaje koji su prije više tisuća godina otposlali naše pretke u egzil – ne jednom, već dvaput? .

Na koji način smo popravili naš pristup božanskoj službi kao načinu života, života posvećenog dužnosti, a ne njezinom nadomjestku? .

Jesu li naše verbalne žrtve, poput životinjskih žrtava koje opisuje prorok, tek površni rituali, nikada istinski proživljene, nikada izgovorene iz srca, već samo našim usnama i od nas tek prema van?

I, kako Rabi Hirsch kaže, "da li je naša suvremena Židovska svakodnevnica toliko snažno prožeta Židovskim duhom, tako ispunjena Židovskim načinom razmišljanja, poznavanjem sveobuhvatnih i dubokih sadržaja Tore da može stvoriti dostojno okruženje da se B-žji hram podigne u našoj sredini? Ne zjapi li jaz između Izraela i njegovog B-ga možda jače nego ikada?" ■

Godina 15 5 Broj 44 Strana

(Izaija 1,1-27) Izaija prenosi Židovima b-žansku viziju koju je imao, kažnjavanje stanovnika Jude i Jeruzalema jer su se pobunili protiv B-ga.

Predbacuje im što ponavljaju greške i ne odriču se svojih grešnih puteva čak i nakon što su ukoreni i kažnjeni. "Jao grešnome narodu, ljudima punim nepravednosti, zla sjemena, iskvarene djece. Odrekli su se B-ga; izazvali Svetog Jedinog."

Koristeći se teškim riječima, uspoređuje židovske vođe s vladarima Sodome i Gomore. B-g pokazuje svoje nezadovoljstvo prema žrtvama koje mu prinose jer odišu poganskim običajima. "Kako je po-

stala bludnica, utvrda vjernih; nekada puna pravde i pravednici su je nastanjivali, a sad je grad ubojica ..."

Izaija zatim blažim riječima hrabri narod da se iskreno pokaje i da se odnosi pravedno i blagonaklono prema siromašnima, siročadi i udovicama. Za njihovu poslušnost obećaje im najbolju zemlju. "Pokažu li se tvoji grijesi grimiznima, postat će bijeli kao snijeg; pocrvene li kao grimiz, postat će kao runo." Haftara završava obećanjem da će B-g naposljetku opet postaviti suce i vođe Izraela kad se "Cion iskupi pravdom, a okajnici pravednošću." ■ .

Prevela Dolores Bettini Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 414. Pao na pravosudnom ispitu tri puta: Zabrana imenovanja neprikladnih sudaca Nećeš činiti usluge čovjeku kojemu se sudi ... (Ponovljeni zakon 1,17) Čovjek može biti imenovan u Sanhedrin jedino ako je znalac Tore. Dobar izgled, fizička snaga i osobno bogatstvo nisu dovoljne kvalitete koje bi opravdale takvo naimenovanje. To vrijedi čak i u slučaju kada se radi o vrlo učenom čovjeku u drugim područjima poput matematike, prirodnih znanosti ili filozofije.

Pored znanja Tore, član Sanhedrina mora biti besprijekornog karaktera. On ne bi imao nikakav autoritet kada bi bio blisko upoznat sa zakonima Tore, ali se ne bi po njima vladao. Ako bi sudac imao neki upadljivi nedostatak, oni koje bi ispravljao jednostavno bi mu odgovorili neka se najprije pogleda u ogledalo.

Talmud u Sanhedrin (7b) uspoređuje postavljanje neprikladnog suca s postavljanjem idola da ga se štuje.

Jeruzalemski Talmud kaže da ako je sudac kupio svoje imenovanje, nije dopušteno iskazivati mu poštovanje (kako je kodificirano u Mišne Tora Hilhos Sanhedrin 3,9).

Razlog za tu micvu jest da naočit, bogati fizičar može biti pametan i može biti dobronamjeran, ali ako nije učen u Tori, nedostaje mu neophodno oruđe da sudi narodu.

On može iznijeti ono što se po njegovom osobnom mišljenju čini pravednim prosudbama, ali bez potpunog razumijevanja sudske prakse koju je B-g dao, on će neizbježno u svojim presudama činiti pogreške.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U

Talmudu se o njoj raspravlja u traktatima Sanhedrin (7b) i Avoda Zara (52a). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 8. Ona je 284. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 64. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

415. Zastrašivanje: Zabrana prijetnji sucu tijekom suđenja ... nećete drhtati zbog bilo koje osobe ... (Ponovljeni zakon 1,17) Od suca se tražilo da sve slučajeve sudi pravedno. U cilju toga, nije mu bilo dopušteno da poklekne pred zastrašivanjem. Ako zli, nasilni optuženik prijeti sucu tjelesnom povredom ili financijskom štetom, sucu nije dopušteno da se pokoleba u svojoj presudi.

Sucu je dopušteno da se povuče iz predmeta prije no što sasluša svjedočenje parničnih strana. Jednom kad ih je čuo, dužan je obaviti svoju dužnost do kraja.

Razlog za tu micvu istovjetan je onome što smo prethodno rekli u vezi potrebe za poštenim pravnim sustavom kako bi se civilno društvo moglo održati. Baš kao što se sudac ne smije odvratiti primanjem mita (micva #83), on isto tako ne smije popustiti pred iznudom.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Sanhedrin (6b, et al.). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 12. Ona je 276, od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 72. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 186, 187. Negativna je zapovijed za radnika da tijekom posla ne jede urod koji raste iz zemlje, nego tek nakon posla

jer Pismo kaže, nećeš podići srp na žito svog bližnjega (D’varim 23,26), a po Usmenoj tradiciji se podučavalo da sve dok je netko zaokupljen žetvom, on ne smije podići srp da jede od nje.

Također je negativna zapovijed da radnik u svojim rukama ne odnese ništa od uroda na kojem radi, niti smije uzeti od onoga što pojede i dati drugima jer Pismo kaže, ali nećeš staviti ništa u svoju posudu (D’varim 23,25). (Pogledajte također dio s pozitivnim zapovijedima §65.)

Ovo je na snazi posvuda i uvijek, kako za muškarca tako i Strana 6

za ženu.

188. Negativna je zapovijed ne sprečavati životinju da jede dok radi jer Pismo kaže, nećeš zavezati usta biku kad vrše. (D’varim 25,4). Neovisno o tome je li u pitanju bik ili koja druga domaća ili divlja životinja, i neovisno o tome je li to [za vrijeme] dok se vrši žito ili [za vrijeme] nekog drugog posla sa zemaljskim usjevima, bili oni posječeni ili još uvijek u zemlji, i je li on vezao usta životinji za vrijeme rada ili joj je zavezao ranije—ili ju je spriječio svojim glasom—i tako je on obavio posao s njom dok je ona bila sputana, on bi time prekršio ovu zabranu. Makar to bila i životinja neznabošca, treba ga kazniti.

Ovo je na snazi posvuda i uvijek, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Izvorna "Posljednja poduka" Većina ljudi prolazi kroz život ne znajući kada će umrijeti. Međutim, Moše je imao tu sreću i nesreću da posjeduje to predznanje, i iskoristio ga je da pripremi narod kojeg napušta.

•

•

•

•

U Mošeovom prvom govoru (Devarim 1-3), on se osvrće na neke dijelove povijesti naroda.

S kojom to svrhom on čini? Da ih opomene, kako tvrdi Ramban, ili da ih ohrabri, kako daje naslutiti R. Hirsch?

Mošeov glavni govor je, za razliku od prethodnog (Devarim 4-26), pravne prirode. Jesu li to bili novi zakoni koje je on po prvi puta uveo u toj četrdesetoj godini, ili su već bili prethodno dani i sada ih je samo osvježio?

Zašto su upravo ti zakoni odabrani da ih se sada iznese? Usporedite Rašbama i Ibn Ezru.

Koliki dio Mošeovog govora čine njegove vlastite riječi, a koliko riječi Hašema? Govorenje u prvom licu sugerira da je Moše napisao Sefer Devarim "‫" פמ צ ע‬. Je li to teološki problematično predložiti? Postoji li možda razlika između povjesnih i pravnih dijelova Mošeovih riječi?

Konačno, koliko je dugo trajao period u kojem je Moše iznosio svoj oproštajni govor? Knjiga započinje na prvi ševata, ali je nejasno kada je Moše umro.

Dok većina prihvaća da je umro 7. adara, drugi sugeriraju da se njegova smrt dogodila pa možda i čitavih mjesec dana ranije. Koji dokazi postoje za bilo koje od ovih stajališta?

Kako bi to moglo promijeniti naš gledanje na Mošeov govor (ili na druge biblijske priče)?

Pogledajte raspravu u Radakovom komentaru na Jehošuu.

Put kojim su išle uhode i kleveta Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice Izraela, procjenjujući glavne gradove, utvrde te zemlje i izvore vode na putu, a zatim se vratili Mošeu, sve u roku od četrdeset dana?

Dok Raši tvrdi da je posebna B-žanGodina 15 7 Broj 44 Strana

ska providnoste ubrzala brzinu hoda uhoda i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su špijuni izviđali u parovima podijelivši zemlju između sebe. S druge strane neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su špijuni izviđali samo južnu regiju zemlje, jer ona je bila predviđena kao njihova ulazna točka u zemlju i prva faza njezina osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako gledište? Koje od njih je teško za razumjeti?

• Kako različita gledišta rasvjetljavaju grupnu prirodu grijeha uhoda? Kako bi naša procjena uhoda mogla biti drugačija ukoliko je Hevron bio jedini grad koji su razgledali, a ne samo jedno od mjesta na kojima su bili? Kakve bi posljedice moglo imati ako su samo jedan ili dva špijuna susreli divove, odnosno ako su ih svi susreli?

Mošeovi pomoćnici Prvi događaj koji Moše odabire da o njemu priča u svom govoru u Devarim 1 je njegovo angažiranje vođa da mu pomognu u "nošenju tereta" nacije. Međutim, nije jasno o kojoj epizodi Moše govori. Da li je to primjena Jitrovog savjeta u Šemot 18, imenovanje starješina u Bemidbaru 11 ili neka kombinacija.

• Kakav je odnos između imenovanja u Šemot i Bemidbaru?

Da li ovi opisi opisuju dva različita događaja ili govore o jednom događaju iz različitih perspektiva? Ako je Moše već imenovao suradnike u Šemot, zašto bi mu trebali drugi u Bemidbar? Naposljetku, koji aspekti Mošeovog prepričavanja u Devarim odgovaraju svakom od događaja?

• Ono što Jitro, u Šemot, sugerira su potrebne kvalifikacije za suce? O kojim kvalifikacijama Moše govori u Devarim? Ka-

kve veze imaju jedne s drugima? Koliko bi im bio sličan vaš vlastiti popis? Je li Moše uspio pronaći ljude sa svim tim kvalitetama?

• Što su "vladari nad tisućama, stotinama, pedesetoro i desetoro"? Radi li se o broju ljudi nad kojima bi svaka grupa sudaca trebala vladati? Ako je tako, matematički će izračuni dati brojku od 78.600 sudaca za populaciju od samo 600.000 ljudi, što bi stvorilo vrlo obimnu birokraciju. Postoje li drugi načini na koje ovi pojmovi mogu razumjeti?

Otvrdnuta srca Devarim 2 bilježi da Sihon nije dopustio Izraelcima da prođu kroz njegovu zemlju jer "Hašem je otvrdnuo njegov duh i učinio da mu se srce zainati". Stih sugerira da je Hašem izmanipulirao Sihona tako da bi izazvao njegov poraz od ruku Izraelaca.

• Što ova epizoda sugerira o čovjekovoj slobodnoj volji? Postoje li okolnosti u kojima Hašem izabire da prijeđe preko tog načela. Ako Hašem zaista oduzme nekome slobodan izbor kako On može osobu smatrati odgovornom za njene postupke?

• Ima mnogo događaja koje Tanah pripisuje Hašemu i kaže "bila je to ruka B-žja" ili slično.

Jesu li svi ti slučajevi natprirodna čuda ili su se ona mogla dogoditi kroz prirodni poredak stvari? Ako je ovo potonje, zašto se ove slučajeve opisuje kao Hašemovo djelovanje?

• Najpoznatiji primjer Hašemovog otvrdnjavanja srca je slučaj faraona i Egipćana. Možete li se dosjetiti primjera suvremenih "faraona" koji se na sličan način odbijaju predati kada se nađu suočeni s očitim porazom, i znaju da će time dovesti do uništenja ili patnje njihovih naroda? Šta navodi te suvremene ličnosti da "otvrdnu svoja srca"? Mogu li se karakteri otvrdlog srca objasniti na sličan način? ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Anakim, nos, tužitelj I lijepljenje ogrlica. U modernom hebrejskom, ma'anak ‫ נק״‬je dotacija.

anak U ovotjednoj paraši (Devarim), Moše citira uhode kako kažu (1,28): "Vidjeli smo Bnei Anakim" - ‫ ְבנֵמ‬-‫עְ גַּם‬ ‫מנּו״שם‬ ָ ‫״ה ִּא‬,‫מם‬ ָ ‫ָק‬ ִּ ‫ֲ נ‬ ‫״‬

Tko su ili što su ovdje spomenuti Anakim? Jesu li to jednostavno "divovi" kakvo je značenje tog pojma u suvremenom hebrejskom?

Tigay, u JPS prijevodu Ponovljenog zakona, piše: Točno značenje "Anakita" je nejasno. Neki ga uzimaju kao epitet koji znači "oni s dugim vratovima", na osnovu hebrejskog anak, "ogrlica", a njegov arapski srodnik znači "vrat". Drugi to povezuju s imenima ljudi ili mjesta u Kanaanu ili duž Sredozemlja koja sadrže komponentu 'anak ili na grčkom anax "plemić".

Pogledajmo svaku od ovih dviju teorija. Klein kaže da je anak ‫נק״‬

izvorno imalo značenje ogrlica za žene, ili ogrlica za deve (Steinberg povezuje s ‫ נק‬-‫" חנק ״‬daviti, zatisnuti"). Od ove smo riječi dobili glagol ‫לד נמק‬, koji je najprije značio "staviti nešto na nečiji vrat", a kasnije je postao "zatrpao je darovima, darovan."

Ovaj se glagol pojavljuje samo u Devarim 15,14, i doista, Raši i Ibn Ezra tamo ga povezuju sa značenjem Strana 8

Što se tiče grčkog anax (ili wanax), možemo vidjeti da je Homer često koristio taj termin u Ilijadi, na primjer, u imenu Astyanax - koje znači "knez grada". af

sanegor u Roš Hašana 26a. Njegov glagolski oblik - "optužiti, osuditi" je‫ קטהג ״‬i razvija se tijekom metateze.

U modernom hebrejskom niti jedno nije rašireno u upotrebi, i umjesto toga nalazimo termin (i kao glagol i kao imenicu) tovea ‫ עב‬za "progon, tužitelj".

Kleinova je etimologija je:

U ovotjednoj paraši nalazimo da Moše tvrdi da je B-g bio ljut na njega: ‫מ״ד ְ ַאנַּף‬ ִּ ‫ ִּב‬-‫גַּם‬ Koje je značenje korijena‫ ?אנף ״‬Eto još jednog primjera "nepostojanog (ispuštenog) nun". Nama je bolje poznat ovaj ispušteni oblik - af ‫אף ״‬, koji znači "nos" i "ljutnja", valjda zbog teškog disanja tijekom ljutnje.

(Usput budi rečeno, važno je razlikovati -‫" אף ״‬nos" i -‫" ף ״‬letjeti ". Godinama sam mislio da se kadur-af odbojka - piše ‫אף‬-‫ עה‬, i nisam mogao shvatiti zašto je Izraelci igraju svojim nosevima.)

Arapski ima anf za nos, a na aramejskom, anaf‫ אנף ״‬također znači i "lice". Kutscher piše da u lašon hazal ima svega nekoliko primjera af koje znači "nos", no umjesto njega popularaniji je bio hotem‫חעטם ״‬. Njegovo objašnjenje za zamjenu je pojava kada jedna riječ u biblijskom hebrejskom ima dva značenja (ovdje i bijes i nos), u lašon hazal, jedno od značenja se drži (u ovom slučaju "ljutnja"), a drugo je zamijenjeno.

(Još jedan primjer za to je ‫ אמל‬i ‫ץ‬ ali to ću sačuvati za neki kasniji tekst).

Izvedenica od ‫ אנף‬koji ima značenje "ljutnja" je ptica anafa -‫אנפד ״‬ "čaplja", koje je prema Kleinu izvorno imala značenje "ptica svađalica". kategor Kao što smo već ranije spomenuli, kategor ‫ קטגעה‬je talmudski izraz za "onoga koji optužuje, tužitelja". Pojavljuje se kao suprotnost od praklit u Avot 4,13, te kao suprotnost od

Od grčkog kategoros (= tužitelj; doslovno: "onaj koji govori protiv nekoga na skupštini", od kata (= protiv), a korijen agoreyein (= da održi govor, tvrditi; doslovno: "govoriti na skupu '), od agora (= skupština) Vidjeli smo i druge riječi vezane ■ uz agora u tekstu o sanegoru; kata, što znači "dolje, naspram", pojavljuje se u takvim riječima kao što su katapult, katastrofe i katalog.

Ako vam riječ kategor zvuči poput riječi "kategorija" (i suvremene hebrejske riječi ‫ קטגעהמד‬kategoria) - to nije slučajno. Prema natuknici u Online Etymology Dictionary rječniku za "kategorija": Izvorni smisao "optužuju", do vremena kada Aristotel primjenjuje kategoriu na svojih 10 klasa stvari kojima se mogu dati imena, oslabljen je u "tvrditi, spominjati".

Na ovom mjestu nalazimo još jedan mogući put razvoja: U drevnoj grčkoj "kategorein" je pojam pravne terminologije i znači čitanje popisa optužbi pročitanih u procesu optužbe protiv nekoga.

Horowitz (str 268) ima bilješku o riječi kategor: Ova riječ je podrezana, odnosno skraćena u zajedničku frazu (kara tagar) ‫ קהא ״ גה‬što znači "pozvati tužitelja".

U početku sam ovo smatrao priDivrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski Anakim,

lično nategnutim. Malo drugačiji oblik tagar - tigra ‫ גהד ״‬pojavljuje se u Tehilim 39,11, a povezani glagol pojavljuje se u Devarim 2,24. Ti izvori zasigurno ne bi bili pod utjecajem grčkog kategor.

Međutim, moji mi izvori kažu da bi mogla postojati veza između kategor i razvoja fraze kara tagar (ako ne i pojedinačnih riječi.) Ako je nekome nešto o tome poznato - molim javite.

Tipul i tafel U Talmudu se spominje glagol ‫טפל‬ koji znači "lijepiti, žbukati". No danas taj korijen pronalazimo u riječima koje nisu međusobno povezane - primjerice tipul - ‫" טמפעל‬njega, tretman" i tafel - ‫" טפל‬od sekundarne važnosti" (što možemo naći u nekim halahičkim konceptima). Odakle ovom korijenu toliko značenja?

Mada ne učestalo, korijen ‫ טפל‬se pojavljuje u biblijskom hebrejskom: Tehilim 119,69, Job 13,4 i 14,17.

Even-Shoshan konkordans kaže da na svakom mjestu ima značenje "vezati", no samo u metaforičkom smislu. U Jobu 14,17 stoji -"‫ ֲ ע ִֹּּנמ‬-‫ ״ ַּ ל‬,‫ַּת ְטפֹּל‬ ִּ ‫ע‬ "ti bi oblogom prekrio moje prijestupe" (JPS), što izgleda da u sebi nosi značenje "lijepljenja". U Jobu 13,4 stoji,‫ ָש ֶקה‬-‫ ט ְֹּפ ֵלמ‬što JPS prevodi kao "izumitelji laži", dok drugi prijevodi nastoje iskazati osjećaj "pričvršćivanja" ili "lijepljenja" tako što pišu "premazani lažima" ili "kovači laži".

Međutim, Daat Mikra piše da samo lijepljenje nije metafora, nego je ta fraza asocijacija na graditelje koji koriste patvorenu žbuku kada grade zidove ili ih lijepe žbukom kako bi prikrili loše napravljene zidove ili pak na liječnike koji svojim pacijentima dijele lažne lijekove. U Tehilim se fraza ‫״ש ֶקה ״ ֵז ִּ מם ״‬ ֶ ‫ ָט ְפלּו ״ ָ ַּלמ‬upotrebljava metaforički, i znači "bahati me premazahu lažima". Ovaj spoj riječi ‫ טפל–שקה‬- nalazimo u molitvi vidui (ispovijedi, priznanju) kao tafalnu šeker ‫טפלנע שקה‬. Većina prijevoda ignorira smisao pričvršćivanja ili lijepljenja. U Koren Sacks prijevodu Godina 15 9 Broj 44 Strana

piše "podmetnuli smo laži", a Artscroll upotrebljava "neistinito smo optuživali."

Međutim, u njihovom "Expanded Viduy Service" u sklopu Mahzora za Jom kipur, oni ističu da "u doslovnom smislu fraza ima značenje 'pripisali smo laž'."

No čak i sa svime time, još uvijek se nismo približili tome da uvidimo suvremenu upotrebu tog korijena.

Klein piše da je izvorno (biblijsko) značenje bilo "namazati, nalijepiti žbuku", a da je poslijebiblijsko značenje bilo "pridodati, povezati, pridružiti." Odatle on piše da tafel znači "dodatan, pomoćan, sporedne važnosti." On također piše da je pi'el oblik glagola napredovao od "on je ožbukao" do "pobrinuo se, prisustvovao" (možda u medicinskom smislu kojeg smo gore naveli.) Od tuda dolaze tipul, metapel ‫ טפל‬i metapelet ‫" – טפל‬skrbnik", posebno u vezi djece.

Zbunjujuće je kod toga da u aramejskom, taflaja ‫ טפלמא‬znači "djeca", s time da tefel ‫ טפל‬znači "dijete".

Međutim, Klein (a i drugi) kaže da te riječi ne dolaze od korijena ‫טפל‬, već su povezane s hebrejskim taf ‫טף‬, koji znači "djeca". To nas dovodi do neobične ideje da metupal ‫טעפל״‬ znači oboje "imati mnogo djece" (na osnovu riječi tefel) i da djeca imaju skrb (odnosi se na tipul). Prema Avineriju (Yad Halashon str. 330) ovo prvo je poznatije shvaćanje te riječi, i u tom smislu njenu upotrebu bazira na jidišu. On je to napisao 1960., no izgleda da je došlo do promjene jer ja nikada nisam čuo da se metupal u govornom hebrejskom koristi u tom značenju.

Slijedeća povezana riječ je tapil ‫ טפמל‬- "parazit." Ben Yehudah piše da ju je skovao liječnik i lingvist Aharon Meir Mazia na osnovu arapske riječi tufajli - "nepoželjan gost". Čak i Shoshan i Klein opet povezuju tu arapsku riječ s korije-

nos, tužitelj I lijepljenje nom ‫טפל‬, no ne objašnjavanju zašto (parazit se zakvači za svog domaćina?, parazit je od sekundarne važnosti u odnosu na domaćina?). No arapski je rječnici povezuju s arapskim rođak tefela (djeteta), a ima knjiga koja u raspravi o predislamskoj arapskoj kulturi kaže da se djeca smatraju "neproduktivnima" i da: etimološka povezanost u arapskom između tifl, dijete, i tufajli, parazit, nepozvani gost, "spužva", nam to bolje osvjetljava.

I kao da ovo nije dovoljno zbunjujuće, postoji još jedna riječ koja isto zvuči. Klein piše da je ‫ טפל‬povezano s korijenom ‫ פל‬koji također znači "namazati, nalijepiti, ožbukati". Međutim, postoji i jedan korijen koji nije povezan, a isto se piše ‫ פל‬, sa značenjem "biti bezukusan, biti nezačinjen" (od njega dolazi hatpala ‫ ד פלד‬- "desalinizacija"). Klein povezuje ovaj drugi korijen s aramejskim ‫=( פל‬on je pričao gluposti) i arapskim tafala (= pljusnuo je).

Hebrejska riječ koja je povezana s ovime je tifla ‫ פלד‬- "glupost" (koja ni na jedan način nije povezana s tefila ‫ פמלד‬- "molitva.")

Kao što si vjerojatno možete zamisliti, ‫ פלד‬kao "glupost" i ‫ טפלד‬kao "od sekundarne važnosti" mogu se međusobno miješati, čak i bez da dodajemo činjenicu kako ponekad tet i tav budu zamijenjeni u oba smjera. (Primjer gdje se značenje i pisanje riječi pojavljuju možete naći u igri riječima u Targumu Jonatan, Sifrei i Rashiju na Devarim 1,1.)

Avineri je zapisao u Yad Halashon (str. 216) da on predlaže riječ tefela ‫ טפלד‬kao hebrejsku riječ za nastali "nusproizvod", no to nikada nije bilo prihvaćeno, vjerojatno zbog negativne konotacije u vezi ‫( טפל‬riječ koja se danas koristi je tocar livaj ‫ ) עצה לעאמ‬To vjerojatno odgovara i na moje pitanje zbog čega tefela nikad nije bila prihvaćena kao hebrejski naziv za pecivo... ■ Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Knjiga Saveza

Dok započinjemo čitanje pete i

Ako je Tora povijesna knjiga, tada

ugovora između susjednih sila na

posljednje knjige Tore, volio bih

bismo nakon kraja knjige Bamidbar

drevnom Bliskom Istoku. Primjeri-

raspraviti tri pitanja. Prvo, zašto

trebali nastaviti direktno sa dolas-

ce, Abraham je sklopio savez sa

knjiga Devarim ima strukturu ka-

kom Izraelaca na obale Jordana, u

Avimelehom, kraljom Gerara, u

kvu ima: kombinaciju povijesti, za-

Jošuinoj knjizi, kada su prešli rijeku

Beerševi (Post. 21,27-32). Isto to je

kona, prisjećanja i predviđanja?

i započeli osvajanje zemlje. Ako je

učinio i Izak (Post. 26,28). Jakov je to

Tora knjiga zakona, tada bi Deva-

učinio sa Labanom (Post. 31,44-54).

Mudraci su znali da Devarim ima jasnu strukturu. Drugdje u Tori neki rabini koriste princip semihut haparšijot – što znači da možemo naučiti nešto iz činjenice da se odjeljak Y pojavljuje odmah nakon odjeljka X.

rim trebao biti samo zbir zakona

bez povijesnih događaja i proroštava koje sadrži. Kakva vrsta knjige je knjiga Devarim i koje je njeno značenje za Toru u cjelini?

Ono što pokazuju najnoviji otkriveni ugovori je upravo precizna forma drevnih ugovora. Oni imaju šest dijelova. Započinju uvodom koji uspostavlja identitet osoba ili

Drugi, međutim, to ne koriste jer

Brojna nedavna arheološka otkrića

sila koje ulaze u savez. Nakon toga

postoji pravilo Ein mukdam umu'ahar

bacila su novo svjetlo na sva ova

slijedi povijesni prolog, podsjećanje

ba'Tora, što znači da Tora ne slijedi

pitanja. Radi se o uklesanim zapisi-

na povijest odnosa između dviju

uvijek strogi kronološki niz. Zato ne

ma drevnih ugovora između susjed-

strana u savezu. Zatim dolaze sami

možemo uvijek pridati važnost či-

nih sila. Među njima su "Stubovi

uvjeti saveza, odredbe, koje su često

njenici da su odjeljci poredani re-

lešinara" (eng. Stele of the Vultures,

izražene u dva oblika, a) general-

dom kojim su poredani. Međutim,

stubovi podignuti u spomen ratne

nim principima, i b) detaljnim od-

svi se slažu da u knjizi Devarim po-

pobjede, op.pr.) koje su podsjetnik

redbama.

stoji precizan red i struktura (Bera-

na pobjedu Eanatuma, vladara La-

hot 21b). No, koji je to red?

gaša iz južne Mezopotamije, nad

Drugo: mudraci su Devarim prvotno nazivali Mišne Tora, "drugim zakonom". Stoga je latinsko ime knjige Deuteronomium, što znači 'drugi zakon'. Ali u kojem smislu je Devarim

narodom Umme i Naram-Sina, kralja Kiša i Akada, sa vladarom Elama. Oba datiraju iz 3. tisućljeća prije nove ere, što će reći, prije vremena Abrahama.

■

Zatim su slijedile odredbe za savez da bude pohranjen na svetom mjestu i da ga se redovito javno čita.

Nakon toga su bile iznesene sankcije vezane uz savez, blagoslovi koji bi uslijedili ako se drži savez, i prokletstva koja bi uslijedila ako se sa-

drugi zakon? Neki od zakona koje

Dvije su vrste ugovora: ugovori

vez prekrši. Na kraju bi se dala iz-

Mojsije spominje u knjizi pojavlji-

između strana približno jednake

java svjedoka saveza – najčešće bi

vali su se i prije, a neki nisu. Je li to

moći ('ugovori jednakosti') te ugo-

bili uključeni i bogovi naroda. Cijela

ponavljanje zakona koje je Mojsije

vori između jakog (preteča moderne

knjiga Devarim strukturirana je kao

primio na Sinaju i u Šatoru sastan-

ideje supersile) i slabog. Potonji su

prošireni savez, točno po tim odred-

ka? Je li to nešto novo? Što je točno

poznati kao 'ugovori vrhovne vla-

nicama.

značenje Mišne Tora?

sti', pri čemu se pod vrhovnom vla-

Treće: što ova knjiga radi ovdje?

Ona predstavlja govore koje je Moj-

sti misli na dominantnu silu u određenoj regiji.

sije upućivao posljednjeg mjeseca

Drugi naziv za ugovor je naravno

svog života generaciji koja će prijeći

brit, ili savez, i sada vidimo njihov

Jordan i ući u Obećanu zemlju. Za-

značaj za razumijevanje judaizma.

što je to uopće uključeno u Toru?

Savez je bio temeljna struktura

Strana 10

Drugim riječima, osim Mojsijeve pjesme i blagoslova plemenima, kojima završava i knjiga i Mojsijev život, cijela knjiga Devarim je savez monumentalne vrijednosti.

Sada vidimo nevjerojatnu prirodu Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Knjiga

Saveza

knjige. Uzeta je drevna politička for-

Židov trebao je znati priču svog na-

pija" saveza između B-ga i naroda,

mula i iskorištena u sasvim nove

roda, pričati ju na Pesah i prilikom

sklopljenog na Sinaju, obnovljenog

svrhe.

donošenja prvih plodova u Jeruza-

na obali Jordana, te ponovno obno-

lem.

vljenog u značajnim trenucima ži-

Ono što je jedinstveno kod saveza

dovske povijesti. To je pisani trag

u judaizmu jest, najprije, to što je

To je politika saveza, jedinstven

jedna od strana sam B-g. To je bilo

oblik političke strukture koji nije

nerazumljivo susjedima Izraela, a

utemeljen na hijerarhiji moći, već na

ostaje nevjerojatno čak i danas. Ideja

zajedničkom osjećaju povijesti i sud-

da se B-g može obavezati ljudskim

bine. To je moralna politika, posve-

Sada također razumijemo i mjesto

bićima, vezujući njihovu sudbinu sa

ćena stvaranju pravednog i pleme-

knjige Devarim u Tanahu kao cjeli-

Njegovom, čineći ih Svojim amba-

nitog društva koje cijeni svačije do-

ni. To je os oko koje se okreće cijela

sadorima – Svojim "svjedocima" –

stojanstvo, osobito ugnjetavane, si-

židovska povijest. Da je generacija

za svijet je to još uvijek radikalno i

romašne, bespomoćne i one sa mar-

koja je ostavila Egipat imala vjere i

izazovno.

gine društva: udovice, siročad i

hrabrosti da uđe u obećanu zemlju,

strance.

židovska povijest vrtjela bi se oko

Nadalje, druga strana u savezu nije, kao što je to bilo u drevnom

Struktura knjige je sada jasna. Ona

svijetu, kralj ili vladar nekog naro-

precizno slijedi strukturu drevnih

da, nego narod u cjelini. Svaki Izra-

ugovora vrhovne vlasti između sna-

elac, kao što vidimo u Izlasku 19 i

žne sile, B-ga, i slabih, Izraelaca. Po-

24, te kroz cijeli Devarim, dio je

litički, takvi su ugovori bili dobro

saveza i suodgovoran za držanje

poznati u drevnom svijetu, ali reli-

saveza

giozno, ovo je jedinstveno. Jer to

zajedno

sa

narodom

u

cjelini.

Iz toga proizlazi ideja Kol Jisrael arevin ze la'ze, "svi Židovi odgovorni su jedan za drugoga", kao i mnogo kasnija američka ideja "Mi, narod." Ta transformacija značila je da

znači da je B-g izabrao cijeli narod da budu Njegovi "partneri u djelu stvaranja" pokazujući cijelom čovječanstvu što znači izgraditi društvo koje cijeni svakog pojedinca kao biće stvoreno na B-žju sliku.

je svaki Židov trebao znati zakon i

Sada razumijemo što znači Mišne

poučavati njemu svoju djecu. Svaki

Tora. To znači da je ova knjiga "ko-

ugovora, kao što je ketuba pisani trag obveza koje muškarac preuzima u odnosu na svoju ženu.

objave sa Sinaja. No, zapravo, epizoda sa uhodama pokazala je da je toj generaciji nedostajalo duha da bi to učinili. Zato je kritični trenutak došao u sljedećoj generaciji, kada je

Mojsije na kraju svog života obnovio savez s njima kao uvjet njihovog nasljeđivanja zemlje. Četiri prethodne knjige Tore vodile su do ovog trenutka, a sve druge knjige Tanaha su komentar toga – izvještaj o tome kako se to odvijalo kroz vrijeme.

Devarim je knjiga saveza, centralna točka židovske teologije, a projekt koji ona definira je jedinstven.

Jer on ne teži ničem manjem nego

izgradnji društva koje će moralizirati svoje članove, inspirirati druge, i služiti kao uzor i model onoga što bi moglo biti postignuto kada bi čovječanstvo u cjelini štovalo jednoga B-ga koji nas je sve načinio na Svoju sliku. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Godina 15 11Broj 44 Strana

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Ne znam

Koliko god precizno činjenice bile

kim predstavljanjem suhoparnih či-

svom završnom obraćanju svojoj

iznesene, slika koju one stvaraju ne-

njenica. Zbog toga je ova knjiga

voljenoj zajednici.

potpuna je ukoliko nije prisutan i

Tore toliko bitna i neophodna za

element perspektive i pozadine pri-

svako istinsko uvažavanje judaizma

če. Prošlotjedno čitanje Tore bilo je

i Židovskog naroda. Moglo bi se re-

zaključak narativa o stvaranju Ži-

ći kako ova knjiga nije samo "po-

dovskog naroda i njegove posebne

navljanje" Tore - ona jest sama Tora.

uloge u ljudskoj povijesti i civili-

On ih ne štedi kritike dok pripovijeda o događajima koje su u svojoj povijesti sami navukli na sebe, a posebno o njihovom boravku u Sinajskoj pustinji. Ipak, njegova je poruka puna optimizma u pogledu

zaciji. Ovaj tjedan počinjemo pro-

Nitko ne voli čuti riječi:

učavati završnu knjigu Mošeove

"Ne znam", s usana

zemlje i njenog naroda. On ne vidi

uglednih ljudi.

čašu kao napola praznu ili napola

Ovo je knjiga koja daje perspek-

Svi mi znamo da se njihovo

punu. On je vidi samo kao sprem-

tivu, dalekosežnost događaja. Ona

ne znam razlikuje od našeg,

nik u kojem se nalazi priča o Židov-

Tore.

služi za to da nam pomogne činjenice naše priče postaviti ispravnim redoslijedom, za jasnije razumije-

ali na kraju krajeva, to je još uvijek neznanje.

smrti - a to je ono što čini najveći dio

U ovoj knjizi Dvarim, Židovski je

ove knjige Tore - Moše analizira

narod otkriven u svoj svojoj slavi,

prošlost B-žjeg odnosa prema nje-

kao i u svojim slabostima i ranjivo-

govim ljudskim stvorenjima, te ta-

sti. Sve naše slabosti, pobune, od-

kođer ukazuje na buduću ulogu

metništvo, zanovijetanja i prigova-

Židovskog naroda u povijesti.

ranje, potpuno su otkriveni. Ipak,

Baš kao što je svakom velikom dina kako bi se uistinu uhvatila osobnost osobe koju se slika, tako i priča o ljudima zahtijeva dublje razumijevanje njihove prirode i povijesti, koje se može predstaviti i pu-

Strana 12

skom narodu kroz povijest ljudske ■ civilizacije.

Hladnim realizmom njegovog opi-

vanje. U dugom govoru prije svoje

umjetničkom portretu nužna poza-

konačnog izbavljenja i slave Izraela,

bitne, jedinstvene osobine Židova njihov intelekt i odanost, upornost i njihova želja za duhovnom veličinom - također su otkriveni i istaknuti. Složenost Židovskog karaktera - kako osobnog tako i nacionalnog - Moše je jasno ocrtao u

sa nedostataka iz prošlosti, koje je toliko snažno karakteriziralo Židovski narod kojem je on na čelu, njegov optimizam u odnosu na budućnost zvuči još realnije i vjerojatnije. Rabini Talmuda su nas učili da je Moše bio "otac" proroka.

On je postavio predložak za Židovsko proroštvo, koje nikada nije štedilo batinu kritike dok je govorilo o zlaćanoj budućnosti koja će nam sigurno doći. Mi bismo svi trebali biti u stanju prepoznati sebe i naše vrijeme u knjizi Dvarim koju ovaj tjedan

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Ne znam

počinjemo čitati i proučavati.

uvijek je to neznanje.

Moj dragi prijatelj i uvaženi član

Nesigurnost je temelj života. Mi

naše zajednice, profesor Robert Au-

možemo planirati budućnost, jer to

mann, ispričao mi je jednu doista

je naša priroda, no budućnost je

prekrasnu priču s dubokom moral-

vrlo rijetko, a možda i nikada, u

nom porukom. On je bio otišao u

skladu s našim planovima. Fleksi-

posjet nekadašnjem velikom rabinu

bilnost i sposobnosti prilagodbe,

Gustmanu u bolnicu gdje se rabin nalazio na liječenju zbog upale koja

mu se razvila na stopalu. Njegov liječnik je bio glasoviti dr Heiman, koji je sam po sebi bio jedna izuzetna osoba.

Mi svakako živimo u dobu intenzivne nesigurnosti. Svijet oko nas izgleda kao da se raspada. Europa je nesumnjivo bila u neredu prije gla-

mnogo

su

vrednije

sposobnosti

pojedincima i narodima od izvjes-

nosti

i

nefleksibilnih

ideoloških

uvjerenja.

sanja o Brexitu, a sada izgleda kako

Ljudi mogu očekivati da njihovi

se nalazi u još većem neredu. Bliski

vođe, duhovne i zemaljske, znaju

Taj je liječnik ušao u sobu te rabi-

istok je u stalnom metežu, a pipci

sve i imaju odgovor na sve poteš-

nu Gustmanu rekao da ne zna koji

islamskog ekstremizma i terorizma

koće i probleme. Osoba koja se pre-

je uzrok upale na nozi. Rabin je od-

šire se čitavim svijetom.

tvara kako je sveznajuća na kraju će

govorio: "Ne znam ni ja." Našto je stari doktor rekao: "Uvaženi Rabi, mislite li izjednačiti svoje neznanje s mojim neznanjem?!" Ne znati uzrok upale sigurno više uznemiruje, a

možda je čak i kobnije po, liječnika nego samog pacijenta.

Čini se kao da nitko nema ispravan odgovor, ili praktična rješenja na te nesigurnosti i nestabilnosti. Za mene, činjenica da gotovo nitko od

svjetskih vođa nema pojma kako se

platiti visoku cijenu za tu vrstu arogancije i oholosti. Velika je napast vjerovati da čovjek stvarno može znati sve odgovore za sve probleme kod svih ljudi.

nositi s tim pitanjima i problemima,

Ovo je iskušenje još snažnije za

daleko je više uznemirujuće od či-

ljude visokog intelekta i velikog

Kad Raši, u svom komentaru na

njenice da ja mogu priznati da ne

znanja. Da bi nas upozorio na ovu

Talmud napominje, kao što to često

znam kakav bi odgovor trebao biti.

prirođenu opasnost, Raši, jedan od

čini, da ne zna značenje neke riječi

Sve političke retorike, kampanje

najvećih učenjaka svih vremena,

ili fraze u tekstu, to je svakako jedna

praznih obećanja i samohvale tu su

svoje svete riječi komentara posi-

druga liga, na mnogo višoj razini od

samo zato da naglase nesigurnosti

pava frazom: "Ne znam što to zna-

našeg nepoznavanja točne interpre-

našeg vremena i opasnosti s kojima

či." On nas upozorava na zamke

tacije ili značenja te riječi ili fraze.

se suočavamo.

"sveznanja" u vezi samoga sebe, kao

Dakle, svima je očito da postoji mnogo različitih razina znanja, ovi-

Mi želimo vjerovati da možemo

i života drugih ljudi.

riješiti sve probleme... čak štoviše,

Prorok Eliša kaže svom sluzi Gej-

da ljudska bića za sve probleme

haziju da ne zna zašto ta žena Su-

imaju rješenje. Činjenica da čitava

namka tako očajnički želi da je on

povijest opovrgava ovo uvjerenje ne

posjeti. Kako prorok B-žji može ne

Budući da, kao što Rašba ističe:

ostavlja na nas dojam. Mi smo tu da

znati? No čak i proroci su ljudi i

"Krajnji cilj sveg znanja jest da čo-

osvojimo svijet i osvojit ćemo ga,

stoga potpuno znanje nije uvijek

vjek shvati da zapravo ne zna", za

koliko god nas to koštalo. Nitko ne

prisutno u životu čovjeka, bez ob-

nas je važno da shvatimo da postoje

voli čuti riječi: "Ne znam", s usana

zira na kojem se nivou nalazio.

različite razine znanja i da ih bude-

državnih vođa, liječnika, mudraca i

mo u stanju razlikovati i nositi se s

drugih uglednih osoba. Svi mi zna-

neizvjesnostima koje iz toga proiz-

mo da se njihovo ne znam razlikuje

laze.

od našeg, ali na kraju krajeva, još

sno o intelektualnoj razini, prethodnom znanju, iskustvu i zdravom razumu različitih osoba.

Godina 15 13Broj 44 Strana

Šabat šalom ■

Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Žeđanje za kaznom Talmud pripovijeda (Makos 24b) da su R. Gamliel, R. Elazar ben Azarja, R. Jehošua and R. Akiva išli putem kad su začuli galamu svjetine u dvjesto kilometara udaljenom Rimu. Svi su zaplakali, osim R. Akive koji se nasmijao. Rekoše mu: Zbog čega si sretan? R. Akiva im je uzvratio protupitanjem zbog čega su plakali. Objasniše mu: "Ovi pogani se klanjaju likovima i pale tamjan svojim idolima, pa su sigurni, uživaju u miru, dok je naš Hram, ‘podnožje nogama’ Vječnog, spaljen. Kako da ne plačemo?" R. Akiva odvrati: Upravo zato sam sretan.

Ako je onima koji krše volju Vječnoga tako, koliko će bolje biti onima koji slušaju Vječnog.

Talmud nastavlja da je ta ista grupica bila na putu prema Jerušalajimu, kada su, dok su se približavali Har HaBajisu, ugledali kako lisica izlazi s mjesta Kodeš HaKadašim. R. Gamliel, R. Elazar ben Azarja, R. Jehošua počeli su plakati, no R. Akiva se nasmijao. Rekoše mu: Zbog čega si sretan? R. Akiva im je uzvratio protupitanjem zašto su plakali. Odvratiše mu: "Na samom mjestu za koje Tora kaže da će bilo koji stranac koji se približi umrijeti, sada vidimo lisice, pa kako da ne plačemo?" R. Akiva objasni, "Upravo zato sam sretan, jer sada kada vidim da se strašno proročanstvo Urije ispunilo, siguran sam da će se ispuniti i Zaharijino proročanstvo [8,4]: ‘Starci i starice ponovo će sjediti na ulicama Jerušalajima,’".

Unatoč objašnjenju R. Akive, Sefer Orchos Mussar smatra njegovo ponašanje teškim za shvatiti. Patnje i nevolje Židovskog naroda dosegle su vrhunac. Stvarnost je bila da je Strana 14

■

Hramsko brdo bilo ostavljeno i opustošeno, bez Bejs HaMikdaša, i životinje su tumarale tim mjestom. Iako su trenutne okolnosti bile nagovještaj dobrih stvari koje će u budućnosti doći, trenutna situacija nije mogla biti uzrok veselja. Štoviše, na što je R. Akiva mislio kada je rekao da je sada siguran da će se ispuniti i dobro proročanstvo? Da li je postojala ikakava sumnja da se riječi proroka neće obistiniti?

Kako bismo to razumjeli moramo razmotriti sljedeće: Tiša B’Av označava vrhunac perioda oplakivanja za Bejs HaMikdašem koje počinje 17-og dana mjeseca tamuza. Ipak, tog dana mi ne govorimo Tahanun jer su naši učenjaci odredili Tiša B’Av za mo’ed, praznik.

Međutim, praznik će se, zapravo, slaviti tek u budućnosti kada ćemo ponovo imati Bejs HaMikdaš.

Talmud (Taanis 30b) potvrđuje: "Tkogod oplakuje Jerušalajim zaslužio je da sudjeluje u njegovoj radosti." Tvrdnja aludira na uživanje u sadašnjem vremenu, a ipak

Bejs HaMikdaš nije još izgrađen.

Nadalje, u svojim molitvama kažemo: "Bone Jerušalajim – On gradi Jerušalajim," "Hamachazir šechinaso l’Cion – Koji vraća Svoju Prisutnost na Cion," itd. Nije li to trebalo izreći u budućem vremenu?

Kaže se (Devarim 28,3): "Blagosloven ćeš biti u gradu i blagosloven ćeš biti u polju," a Medraš navodi da se grad odnosi na Jerušalajim, a polje na Cion, kao što pasuk kaže (Jirmija 26,18), "Cion će preorati kao polje." Ovo zvuči poput prokletstva, a ne blagoslova.

Naši nam učenjaci kažu (Jerušalmi Brachos) da će se na taj dan roditi Mošijah. U čemu je značaj rođenja Mošijaha na Tiša B’Av? Namisao jesurim (patnje) na ovom svijetu jest da unaprijedi osobu i promijeni je na bolje. Cilj zaslužene kazne i nesreće neke osobe je da je potakne da učini potpunu tešuvu, popravljajući na taj način svoju dušu i dovodeći izmirenje za svoj grijeh. To je značenje pasuka (Ješaja 12,1): "Reći ćeš u taj dan: ZahvaljuDivrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Dobro oko

jem Ti, Vječni, jer si se gnjevio na mene a sada se Tvoj gnjev smirio i Ti si me utješio."

nije to vizija budućnosti i stoga su sve naše molitve izrečene u sadašnjem vremenu.

Talmud (Nida 31a) govori o dva čovjeka koji su se otputili na putovanje kako bi prodali svoju robu.

Putem je jedan od njih stao na trn.

Zbog toga nije mogao otploviti na more sa svojim prijateljem te je ga je to vrlo uzrujalo. Međutim, kada je kasnije saznao da se brod potopio, smjesta je počeo slaviti i hvaliti Vječnog: "Zahvaljujem Ti … jer si se razgnjevio … i utješio me."

Na isti način se, Tiša B’Av smatra mo’edom, Mošijah će se roditi na taj dan, i izorana polja su blagoslov – jer sila uništenja je ta koja dovodi do konačnog izbavljenja i dolaska Mošijaha.

Medraš (Eicha Raba) govori o Mirjam, kćeri Bajsusa pekara, kojeg je Židovska zajednica iz Accoa otkupila od njezinih rimskih porobljivača.

Njezini su joj spasitelji dali da odjene haljinu pošto sama nije imala niti jedne. Jednom kada je otišla oprati haljinu na morsku obalu, haljinu joj je odnio veliki val. Zajednica joj je ponovo dala haljinu, no ponovo je, kada ju je otišla oprati, ostala bez nje. Kada su joj ponudili da joj daju i treću haljinu, Mirjam je odbila, rekavši: "Neka Vječni naplati dug koji Mu dugujem."

Zapravo, Mirjam je preispitala svoju dušu i utvrdila da je to sud Vječnog. Prihvatila je presudu Vječnog i uvažila pravednost svoje kazne. Čim se to dogodilo, prenosi Medraš, Vječni je dao znak oceanu i haljine su joj bile vraćene.

Si’ach Yitzchak napominje da dok mi svakodnevno izvlačimo dobrobit iz svih naših boli i patnji, Vječni je zapravo neprestano uključen u izgradnju Jerušalajima i obnavljanja Njegove Prisutnosti tamo. Mi se već nalazimo na putu prema izbavljenju i ponovnoj izgradnji Bejs HaMikdaša; Godina 15 15Broj 44 Strana

Medraš nam kaže da će učestalost jesurim na ovome svijetu osigurati veliku nagradu i naknadu u svijetu koji će doći. U vezi toga, Chofetz Chaim prenosi sljedeće u ime R. Zeva, Magida Meišarim iz Vilne.

Neki je Židov unajmio kuću od jednog od gradskih službenika za 300 rubalja godišnje. Taj je službenik jednom prilikom odredio rukovoditelja da prikuplja novac od najamnina od njegovih stanoprimaca za vrijeme njegove odsutnosti. Ta osoba, koja je mrzila Židove, izvijestila je najmoprimca da je zakupnina podignuta na 500 rubalja.

Rukovoditelj, koji je upravo sagradio novu kuću, procijenjenu na 4.000 rubalja, bio je prisiljen potpisati dokument kojim prepušta polovicu svoje kuće tom Židovu. Žena tog Židova, koja je strpljivo čekala svog muža pred ulazom u dom službenika, bila je vrlo sretna kada je čula dobru vijest, no iznenadio ju je muževljev turoban izraz lica. Kada ga je upitala zašto je toliko neveseo, on je rekao: "Žalim što me je udario samo dvadeset puta.

Da sam primio četrdeset udaraca za nagradu bih dobio čitavu njegovu kuću."

■

Isto tako, kaže Chofetz Chaim, kada je osoba u boli i nevolji u ovom svijetu, teško joj je izdržati sve patnje. No u budućnosti, kada bude ugledala kako je velika nagrada za njezinu patnju, kukat će što nije primila više jesurim na ovome svijetu.■

Kada je dug dospio, Židov je sakupio svega 480 rubalja, te je zatražio još malo vremena kako bi poravnao dug. Rukovoditelj je, međutim, ostao krut i zahtijevao punu isplatu do kraja dana.

Kada je došla večer, Židovu je još uvijek nedostajalo dvadeset rubalja, i rukovoditelj je odredio da ima primiti po jedan udarac bičem za svaki rublju koju je dugovao.

Kada se službenik vratio u grad, Židov je smjesta otišao do njega da se požali na dvadeset udaraca bičem. Bijesan zbog taktike svog zaposlenika, službenik je naredio rukovoditelju da Židovu da naknadu od 100 rubalja za svaki udarac koji je primio – sveukupno 2.000 rubalja.

■ ■

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Forma iznad sadržaja Ovog tjedna započinjemo posljed-

Često nalazimo, a to ni po čemu

lje, obožavaju svoje supružnike, oni

nju od pet Mojsijevih knjiga. Pono-

nije jedinstveno samo za judaizam,

su savjesno iskreni u poslu, plaćaju

vljeni zakon, odnosno na hebrej-

da su ljudi nevjerojatno pobožni

svoje radnike na vrijeme. Nije da to

skom Devarim, što znači 'riječi', je

kada je riječ o površnim i ritualnim

nisu židovske vrijednosti jednakog

Mojsijevo obraćanje prije njegove

aspektima njihove religije. Ali mno-

značaja kao i one prethodne. I nije

smrti. Mojsije se prisjeća povijesti 40

go su manje zainteresirani za to da

da mnogi religiozni Židovi ne drže

godina lutanja pustinjom i daje ukor

se ispravno odnose prema drugim

do njih. Ali to nije u fokusu. Ritual

kako bi židovski narod učio iz svo-

ljudima. Pogledajte neke od radi-

ima prvenstvo; humanitarni zakoni

jih pogrešaka. Rabini kažu da je

kalnih islamista. Oni mole pet puta

su tek siromašni rođak.

dobro da čovjek prije nego li umre

na dan, nose ispravnu odjeću, jedu

udijeli ukor onima do kojih mu je

ispravnu hranu – i sretni su u tlače-

stalo. Tada se oni ne osjećaju ugro-

nju drugih ljudi, prodaji djevojčica

ženima i spremnije će prihvatiti

u ropstvo, ispaljivanju raketa iz ško-

poantu.

la i bolnica. Znam da je to ekstrem,

Dio problema je zaokupljenost formom više nego sadržajem. Usmjeravanje na detalje postaje važnije od osjećaja i povezanosti koji stoje iza nekog iskustva. Duh ■ je

Haftara (čitanje iz Proroka) ovog

stavljen sa strane, a prihvaćeno je

tjedna započinje u knjizi proroka

ono opipljivo. A kada je riječ o for-

Izaije. Izaija kori židovski narod

mi, rituali su mnogo jednostavniji

zbog puteva na koje su zabludjeli.

nego ljudski odnosi.

Njegova je poruka relevantna za

Judaizam (a iako ne govorim o

židovsku zajednicu danas jednako

drugim religijama, pretpostavljam

kao što je bila relevantna 2.500

da je to istina barem za još neke od

godina ranije. Zanimljivo je da

njih) se mora vratiti svojoj srži.

ljudska bića izgleda uvijek rade iste

Istinski i smislen odnos s B-gom je

pogreške.

primaran. Briga za ljudska bića –

Iz onoga što prorok kaže prilično

stvorena na Njegovu sliku – od

je očito, iako je židovski narod vrlo

jednakog je značaja. Djela moraju

dobro izvršavao (barem površno

biti izraz tih vrijednosti, a ne po-

gledajući) zapovijedi između čovje-

sljedica

ka i B-ga, da su u zapovijedima iz-

formalno vrši.

među čovjeka i čovjeka bili ozbiljno

onog

površnog

što

se

I tako prorok iznosi svoj ukor.

manjkavi. On kaže, 'oni ne traže

ali taj problem postoji na različitim

pravdu za siroče i nemaju zanima-

Moli se B-gu jer osjećaš Njegovu lju-

razinama skoro svugdje.

bav. Donesi žrtve iz istinske zahval-

nja za slučaj udovice'. A B-žji odgovor je vrlo oštar – 'Ne mile mi se va-

No, dajte da govorim o judaizmu.

še žrtve', 'vaši mi se prinosi gade',

Ako upitate ljude što ortodoksni

'kada molite, Ja ne slušam jer su

Židovi prakticiraju u svojoj religiji,

vaše ruke pune krvi'.

vjerojatno ćete dobiti mnogo odgo-

Tražite pravdu, podržite potlačenog, zauzmite se za siroče i borite se za slučaj udovice', to je ono što je važno. Ne žrtve, ne molitve, ne lažna svetost.

Strana 16

vora. Oni mole, poste na Jom Kipur, pokrivaju svoje glave, drže šabat, nose tamniju odjeću itd. Malo je vjerojatno da će netko na tu listu uključiti – oni poštuju svoje rodite-

nosti. Obrani siroče i bori se za udovicu jer je olakšavanje ljudske patnje ono o čemu brineš. Ako si ti netko tko želi služiti B-gu, to je poanta svega. Inače možeš činiti sve ispravne stvari – a B-g će na to gledati kao na prokletstvo. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Unutarnji neprijatelj D'varim/Tiša BeAv Ah, kako [Jeruzalem] leži pust (badad) (Tužaljke, 1,1) Redak kojim započinje knjiga Svetog pisma koja opisuje pad Jeruzalema navodi stanje napuštenosti. Badad podrazumijeva usamljenost, napuštenost, i odbačenost od drugih. Taj se pojam u Tori pojavljuje i kod isključenja mecore (onoga koji je zadešen bolešću koja se zove caraas), kojega treba izolirati od zajednice (Lev 13,46).

Talmud veli da je nevolja koja zadesi mecoru kazna za grijeh lašona hara. Upuštanje u razgovor koji nanosi štetu stvara neprijateljstvo i podjele. Ogovaranja i klevete mogu okrenuti ljude jedne protiv drugih i posijati sumnju tamo gdje je nekada vladalo povjerenje i prijateljstvo.

Talmud kaže da dok su Židovi bili jedinstveni, i dok među njima nije bilo lašona hara, oni su pobijeđivali, iako su u drugim područjima života bili daleko od savršenstva. S druge strane, kada lašon hara dovede do razdora, nema tih zasluga koja mogu donijeti prevagu.

Na deveti dan mjeseca ava, Jeruzalem je postao badad, odbačen od svojih susjeda, odbačen od nekadašnjih prijatelja, i prema svemu sudeći, odbačen i od B-ga. Zašto? Poput mecore, Izraelci su bili krivi za ponašanje koje je dovelo do razdora. Dovodeći do stanja badada unutar svojih redova, i oni sami su postali badad, izolirani od B-ga.

Mi se moramo otarasiti svih vlastitih hirova i prohtjeva koji stoje na putu jedinstva Židova, jer naše izbavljenje počiva na jedinstvu.

Godina 15 17Broj 44 Strana

Što smo bliže, to nam je manje potrebno "B-g, tvoj B-g, bio je s tobom, nije ti ništa nedostajalo" (Ponovljeni zakon 2,7) Mudri kralj Salomon je rekao: "Tko želi novac, nikada nije zadovoljan onime što ima".(Propovjednik 5,9). Tako je i sa svim fizičkim težnjama. One su nezasitne.

Jedan je alkoholičar na krčmi ugledao znak: "Veliko otvorenje! Platite dolar i pijte koliko god želite". Odmah je naručio za dva.

Mojsije nam kaže da što smo bliže B-gu, to su naše želje i potrebe manje. Ako smo udaljeni od B-ga, naše želje i potrebe mogu biti nezasitne.

Osobi čija je prvenstvena želja

bliskost s B-gom ništa ne manjka. Što god da ima ona je zadovoljna s time.

Ne osjećam da mi nešto manjka "Jer B-g, tvoj Bog, bio je s tobom; nije ti nedostajalo baš ništa "(2,7) Solomon kaže: "Onoga koji voli novac, novac nikada neće zadovoljiti" (Propovjednik 5,9). Multimilijardera J. Paul Gettya pitali su: "Koliko novca je dovoljno?" Odgovorio je: "Još malo više."

To vrijedi ne samo za novac nego i za gotovo sve zemne težnje. Naše želje su poput bezdana, i ostavljaju nas lišenima trajnog zadovoljstva.

Talmud kaže: "Ovo je put Tore: jedite kruh sa solju, pijte vodu pomalo i spavajte na zemlji" (Izreke otaca 6,4). To ne znači da moramo živjeti život odricanja. Umjesto to-

ga, ako možemo biti zadovoljni onim najneophodnijim u životu, tada imamo slobodu da se bavimo proučavanje Tore, čak i ako živimo udobno. No, ako su nam potrebni udobnost i komfor, postizanje toga će dominirati našim životom i odvraćati nas od Tore.

Osobi čija je prvenstvena želja bliskost s B-gom ništa ne manjka. Što god da ima ona je zadovoljna s time.

Imao sam privilegiju da posjetim Steipler Gaona. On je živio krajnje jednostavno. Odbijao je darove u ■ novcu jer nije imao nikakve potrebe za bilo čime više od onoga što je imao. Bio je puno sretniji od mnogih ljudi koji žive u velikoj raskoši.

Tako je bilo kod mnogih naših cadikim. Chafetz Chaim je držao svoju trgovinu otvorenom samo dok nije bio zaradio dovoljno za taj dan. Živio je više od devedeset godina i ostao je upamćen mnogo više nego neki ljudi čija je stalna jurnjava za bogatstvom dovela njihove živote do preranog kraja, i na koje podsjećaju samo neživi spomenici.

Mi smo podložni dvama glavnim utjecajima: našim emocijama i našem intelektu. Naše emocije mogu proizvesti beskonačne apetite, dok nas naš intelekt uči da se sreća ne postiže zadovoljavanjem naših zemaljskih želja.

Ono po čemu smo mi, ljudska bića, jedinstveni je naš intelekt. I životinjama također upravljaju emocije. Moramo biti dovoljno ponosni na to što smo ljudska bića kako bismo živjeli svoj život u skladu s našim intelektom. To će nam potvrditi Mojsijeve riječi, da kada je B-g s nama, ništa nam ne nedostaje. ■ Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Svi znaju

Svi znaju da sveti reb Shmuel Kamenka bio jedan od najvećih učenika Reba Hershel Nedvorner, koji je pak bio učenik svetog Baal Shema.

Reb Shmuel je bio svet, ali imao je jednu bolest, nešto luckasto: on je sve poklonjeno dijelio. Ništa za jesti ili piti nije ostalo u njegovoj kući, niti je tu ikada bilo novaca da se još kupi. Stoga su hrana i druge stvari za Šabes bile kupljene na kredit. Rebe je bio toliko dužan da su mu trgovac mješovitim robom, mesar i svi vlasnici trgovina na kraju odbili više davati hranu, sve dok sveti Kamenka ne plati svoje račune. Supruga reb Shmuela vratila se kući plačući.

Njegovi hasidim (hasidi) su čuli za nevolju svog rebea te su organizirali hitnu kampanju. U jednom su tjednu uspjeli prikupiti deset tisuća rubalja za svetog Rav Kamenka, dovoljno da se otplate rebeovi dugovi, da se pomogne njemu kao i njegovoj obitelji te njegovoj hevri (grupi hasida koji su se okupljali oko učitelja da bi zajedno učili i brinuli se međusobno za dobrobit i osobni razvoj) za Šabese kroz puno mjeseci.

U podne su hasidim svom rebeu ponosno uručili novac. U podne i petnaest minuta rebeov šames (asistent) je čuo dobru vijest. Presretan, otišao je do rebea. "Rebe, molim vas dajte mi novce da poplaćam sve vaše račune. Da vidimo, treba nam sto rubalja da podmirimo račune mesaru." "Žao mi je, ali došli ste deset minuta prekasno."

"Prekasno! Kako je to moguće?"

"Deset minuta nakon što sam primio novac, na vratima se pojavio siromašan čovjek kojemu treba miraz za njegovu kćer, pa sam mu dao deset tisuća rubalja."

Ako Rebeova velikodušnost nije bila previše za njegovog šamesa, zasigurno je bila previše za njegove hasidim. Oni su odjurili kod rebea i u lice mu rekli: "Rebe! Molimo vas, Vi znate da vas volimo, ali pretjerali ste. Prvom šleperu (prosjak) koji se pojavio i prosio od vas? U redu, date mu pet rubalja, date mu petsto rubalja, čak i tisuću. Ali ne date mu svih deset tisuća rubalja!"

Sveti Kamenka je uzdahnuo. "To je ludo! Ja znam da je to ludo. Ali ja si ne mogu pomoći. Ja moram sve dati. Jer to je moćno učenje koje sam primio od svog Rebea, svetog Nedvornera, jednog od najboljih učenika svetog Baal Shema": "Bilo mi je skoro sedamnaest godina kada sam došao k njemu, nakon što sam mjesecima tražio rebea, dovoljno svetog da me uzme za ruku i povede u palaču mudrosti, da me nauči tajnu kako služiti B-gu.

Ja sam osjetio da je on taj.

Na početku nisam imao puno kontakata s rebeom. Ali sam počeo učiti što znači prava, istinska svetost od sljedbenika heilege (svetog) Nedvornera. Oni su samnom podijelili mnoge tajne, naročito važnost recitiranja tehilim, psalama.

"Svakog petka ujutro," rekli su, "probudi se rano. Uroni se u svetu vodu, čistu kišnicu u mikve. Onda kaži cijelu Knjigu psalma bez prekida. Ako tako učiniš bez prekida, bez da s bilo kime razgovaraš, tvoja će duša biti dovoljno pročišćena da primi svetost Šabesa."

Svakog petka sam počinjao čitati

Strana 18

Knjigu psalma, ali me uvijek nešto omelo. Nikada je nisam mogao dovršiti na vrijeme. Zato sam jednog petka ustao jako rano. Poslije odlaska u mikve i moje jutarnje molitve opet sam počeo recitirati psalme.

Svi znaju da ima sto pedeset psalama i da traje satima da ih se pročita. Već sam bio došao do sto četrdesetog poglavlja, bez prekidanja, kada je rebeov šames dotrčao u sobu vičući: "Shmuelik! Rabi te traži! Dolazi smjesta!"

Bila je velika privilegija da vas rebe pozove, ali ja sam htio dovršiti moje psalme. Pa, iako sam molio, uzeo sam komadić papira i brzo napisao: "Heilege Rebe, Sveti učitelju. Doći ću za pet minuta, čim završim moje tehilim."

Šames je nestao s porukom. Dvije sekunde kasnije već se vratio.

"Rebe kaže: 'Ili dođi odmah ili nemoj uopće dolaziti!' Što sam mogao napraviti? Očito, ako je rebe, koji je toliko svet, ustanovio da je neophodno prekinuti moje čitanje psalama, mora da se nešto dogodilo. Otrčao sam svom brzinom u rebeovu sobu, zamišljajući da se dogodilo najveće čudo na svijetu – Mesija je došao, ili bar Elijahu HaNovi, prorok Elija.

U to vrijeme, bio sam pun ljubavi za mog rebea i učinio bih sve za njega. Ali kada sam utrčao u rebeovu sobu, koga sam ugledao, ispruženog na podu, nekontrolirano plačući - Moišelea pijanicu!

Dragi prijatelji, dozvolite mi da vam kažem par riječi o Moišeleu.

Mi, Židovski narod, nismo poznati po tome da pijemo. Ali u svakom malom mjestu uvijek postoji netko Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Svi

tko se osjeća pozvan da pije za sve Židove. U ime Neba. Bilo je rečeno da postoje oni koji piju za sve Židove u čitavom gradu, i drugi, s većim kapacitetom, koji piju za one u cijelom svijetu. Ali Moišele je bio na takvoj razini da je pio za svakog Židova od vremena našeg oca Abrahama.

I Moišele je mamash (stvarno) plakao, puzao pred rebeom.

Rebe me ugledao i pozvao k sebi.

"Shmuelik", rekao je. "Moišele plače jer nema novca za Šabes. On je pijanica i nitko ne želi ništa dati njegovoj ženi – besplatno ili na kredit – za proslavu. Pa, ja hoću da ti ideš po gradu i skupiš cedaka (milostinju) za njega. Samo, što god učinio, nemoj dati novce Moišeleu! Daj ga samo njegovoj ženi."

Ja sam bio užasnut, izvan sebe.

Rebe nije mogao pričekati sedam minuta dok završim čitanje psalama da mi naredi da gubim vrijeme za ovog pijanca! Kakav je to rebe? Čovjek neosjetljiv na moje potrebe. Neosjetljiv nije prikladna riječ. Čovjek nije niti znao što je meni potrebno.

Baš kad sam došao do samog ruba svetosti, on je poslao svog šamesa da me baci na najniži nivo, u kojem trebam provesti petak poslijepodne skupljajući novac za pijanca.

Bio sam ljut i ogorčen. Cijelo vrijeme koje sam potrošio hodajući uokolo da skupim novac za hranu Moišeleu pitao sam se: "Kome ovo treba?" Do poslijepodne toga petka, kada sam uručio novce Moišeleovoj ženi, već sam bio odlučio da u subotu navečer, kad možemo opet putovati, odem i potražim nekog drugog da popravi moju dušu.

Na Šabes sam bio ljut. Niti jednom nisam pogledao rebea, niti je on pogledao mene. Neposredno iza havdale (obreda završetka Šabesa) spakiGodina 15 19Broj 44 Strana

znaju

rao sam svoje stvari. Baš sam zatvorio vrata svoje sobe i stajao držeći u rukama svoj zavežljaj kad je šames ponovo došao jureći kroz hodnik.

"Shmulik! Kuda ideš? Rebe te želi vidjeti." Otišao sam s njim, ali samo zato što sam bio odlučan da kažem Rebeu svoje mišljenje.

Prije nego što sam uspio izreći i jednu riječ, rebe je oslovio moje žalbe.

"Shmuelik, misliš li stvarno da ja ne znam što osjećaš? Ali istina je: B-g te nije toliko trebao da mu recitiraš psalme koliko te Moišele pijanica trebao da prikupiš novce koji su potrebni njegovoj ženi. B-g ima vremena, ali čovjek tako slomljen kao Moišele nema više vremena.

"Shmuelik, dozvoli mi da ti dam učenje koje sam dobio od svetog Baal Shema. Postoji izreka naših Otaca: Ako želiš služiti B-gu, jedi kruh, pij po malo vode i živi život boli. Što to znači? Da je B-g stvorio nas i svijet da provedemo svoje živote u patnji?

Ne! Nikako ne…Dapače. Sveti Baal Shem – koji je ovo učenje naučio direktno od Elijahu HaNovia shvatio je da riječi u tom odlomku znače: Ako vidite nekoga u boli, dajte mu život! Jer, što je put najbliži B-gu?

Davanje života."

"I svatko zna" sveti Kamenka je rekao svojim hasidim "da za mene dati nekoliko rubalja da nekoga uzdignem nije ništa u usporedbi s načinom mog rebea, kroz davanja života! I to nije bilo tako samo tu i tamo. On je uvijek bio takav. Siroče Feigele je živjela u milosti svetog Nedvornera. To dijete je imalo nebesko lice ali nebach (jadničak), ona je bila tako paralizirana da je jedva mogla hodati.

Dan poslije Roš Hašane, rebeovo osiguranje me pozvalo i rekli su mi:

"Shmuelik, uzmi ovih dvadeset rubalja. Uzmi mjere Feigele bez da ona zna. Zamoli krojača da joj napravi zimski kaput od njegovog najboljeg materijala. Kad bude gotov donesi ga i sakrij ga u moj ormar dok ti ne kažem da mi ga doneseš."

Na Jom Kipur, neposredno pred Kol Nidre (uvodnu molitvu za Jom Kipur), svi smo došli do rebea da primimo njegov blagoslov. Nisu bili prisutni samo njegovi hasidim, već i ljudi iz grada i njihova djeca. Svi su se skupljali oko svetog Reb Hershela. Budući da je Fiegele bila invalid, ona je bila zadnja koja je došla do njega. Kad je stigla do njega, lice joj je bilo prekriveno suzama.

"Heilege Rebe, sveti učitelju," plakala je. "Vi ste liječili cijeli svijet vašim blagoslovima, ali kod mene je još takva bol. Preklinjem vas, učinite da opet budem dobro!"

Sveti rebe mi je dao znak da donesem kaput. On ga je sam stavio na dijete, onda se odmaknuo i uzviknuo: "Feigele, znaš li koliko si lijepa?'…Feigele, ti si tako lijepa… kad bi barem mogla vidjeti koliko si lijepa."

I rebe je nastavio hodati oko Feigele dok je ona stajala pred njim u svom novom kaputu, kružio je i kružio, diveći joj se. Ponavljajući da svi čuju: "Tako si lijepa. Kad bi ti, Feigele, znala koliko si uistinu lijepa."

Rebe nije prestao hvaliti Feigele sve dok njene suze nisu nestale, i ona se počela smijati.

"Pa vidite," objasnio je sveti Kamenka svojim hasidim, "Ja si ne mogu pomoći. Kad vidim da je netko u boli, ja mu moram dati sve – ja mu moram dati život."■ Prevela Tamar Buchwald Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Devarima - Šabat Hazon najjača je podrška u povezivanju s pravim uspjehom u svijetu prepunom laži i prijevara.

S parašom Devarim započinje posljednja od pet knjiga Tore. Knjiga Devarim (riječi), također poznata kao "Mišne Tora", sažetak je svega što se dogodilo Izraelcima od izlaska. To su zadnje riječi koje je Moše kazao djeci Izraela između mlađaka mjeseca ševata i 7. adara, dana njegove smrti (pet tjedana kasnije).

Ovaj tjedan smo u razdoblju "Bein HaMeicarim" prije posta Tiša Be'Ava (9. Av - Leo), a priča Devarim dijeli s nama tajnu kako bi nam pomogla nositi se s boli i žalosti.

Kao i kod prethodne paraše Masej, u Zoharu nema komentara za parašu Devarim, što ukazuje da smo zamračeni; usred dana "Bein HaMeicarim", dana presude, koliko god je širok veo tolika je i veličina skrivenog svjetla.

Mudri kabalisti već davno su shvatili da naše shvaćanje stvarnosti nije koristilo Židovskom narodu u 2000 godina ponavljanih progona, bijede i žrtvovanja. Oni su znali da očito nešto nije u redu u načinu shvaćanja stvarnosti, a ne u načinu kako nam se stvarnost događa. "Načelo nesigurnosti" u suvremenoj terminologiji navodi da u trenutku kad mjerimo stvarnost mi stvaramo promjenu, tako da nas je kabalistička mudrost podučila da u svakoj priči vidimo stvari koje nisu prethodno bile zamjećene. Sve je uvjetovano time koju priču mi sebi ispričamo.

Moše pripovjeda Izraelcima priču o izlasku iz Egipta i četrdeset godina lutanja u pustinji. Zašto je on to trebao reći? Zar mi tu priču već ne znamo? Međutim, Moše nas uči kako ispričati priču.

Strana 20

Paraša počinje sa "Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu rijeke Jordana u pustinji, nasuprot Sufa, između Parana i Tofela i Labana i Haceirota i DiZahava. To je jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee... "Tumači su imali poteškoća s ovim: zašto je Moše morao ići u tako opsežne detalje? Ari objašnjava da kada je svijet stvoren mi smo bili stvoreni savršeno cjeloviti, na sliku Stvoritelja, i poput njega i mi smo također htjeli stvoriti i izgovoriti: "Neka bude svjetlost". U tu svrhu je za nas moralo biti stvoreno mjesto tame iz kojeg možemo stvoriti svjetlo. Proces koji je donio tamu, izazov, mogućnost neuspjeha, ulog pobjede, je u suštini priča ispričana u ovoj paraši.

"Jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee", predstavlja jedanaest ''posuda'' koje su se razbile i raspršile, i čije iskre tražimo tijekom našeg života, to je način: "kroz goru Seir", kroz to moramo proći, kao putovanja koja je Tora nabrojala u prošlotjednoj paraši, paraši Masej.

Mi stalno tražimo pojašnjenje u potrazi za izgubljenim iskrama, bilo to u potrazi za partnerom, karijerom, djecom, zajednicom, kućom,

itd. Da bi traženje uspjelo mi smo morali uništiti ("le'hahariv, od■ riječi "horev") svemir kako bi među ruševinama pronašli ono što smo izgubili, i osjećali da smo stvorili cjelinu iz nutrine uništenja. "Kroz goru Seir" - u kabalističkoj mudrosti "Seir" su negativne sile koje nas prate i izazivaju nas tijekom našeg traženja - sile očaja i lijenosti, nedostatka vjere, zbunjenosti, zaboravljanja i otupljivanja osjećaja za "Kadeš", dolazak na mjesto svetosti, nade, kreiranja i radosti života. Nesavladiv pokretač u priči paraše Devarim, od Horeva do Kadeš Barnee - tj, dok su Izraelci bili u stanju "bar ne'a" .(Noa - Na putu), lutajući u izgnanstvu dok ne dođu do kraja njihovog zadatka je da ubrzaju prikupljanje iskri i time poboljšaju naše živote.

Paraša Devarim nas uči da je način na koji sami sebi ispričamo svoju životnu priču način na koji će se naša sudbina razvijati. Uvijek je poželjno ispričati priču iz pozitivne perspektive, u smislu "svaka prepreka se događa radi dobrog ishoda" ili "i to je također za dobro".

Ako smo umorni od načina na koji naš život ide, paraša Devarim nam daje mogućnost da sada priču ispripovjedamo drugačije.■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Yosef Kalatsky:

Korištenje naših darova na ispravan način Na početku Devarim, Moše Rabenu ponovo nabraja nekoliko mjesta koje je Židovski narod proputovao - "Arava, nasuprot Mora trstikovog između Parana i Tofela, i Lavan, i Hacerot, i Di-zahav....."

Raši citira hazal da je Reb Johanan pretražio sve retke u Tori i nije uspio pronaći navedena mjesta. Napomene koje Moše ovdje iznosi zapravo su, aluzije na različite neuspjehe Židovskog naroda od trenutka Izlaska pa do tada. Jedna od napomena koje Moše spominje je "Dizahav (dovoljno zlata)," za koju Raši tumači da je zapravo bila ukor Židovima zbog pogreške sa Zlatnim teletom. Raši citira midraš koji objašnjava da ono što je Moše zapravo rekao Židovima jest da su zbog zlata počinili pogrešku sa Zlatnim teletom. Kao što je zapisano u retku: "Ja (Vječni) dadoh im (Židovima) zlata i srebra izobilno, a oni otidoše i služiše Baalu."

Gemara nam u traktatu Avoda Zara kaže da su postojala dva duhovna neuspjeha, jedan na razini zajednice a drugi na osobnom nivou. Osobni neuspjeh o kojem Gemara govori je neuspjeh Dovida HaMeleha (kralja Davida) koji je od B-ga zatražio da ga iskuša. Mada je Dovid u potpunosti poništio svoj nagon ka zlu, on je želio biti podvrgnut iskušenja kako bi ga pobijedio. Suočio se s iskušenjem Batševe (kao što piše u Prorocima) i pokleknuo. Primjer neuspjeha zajednice bio je onaj kada su Židovi poklekli sa Zlatnim teletom iako su bili na vrhuncu svoje duhovnosti. Logično je, to se nije trebalo dogoditi uzevši u obzir duhovni nivo naroda u tom trenutku.

Kako je bilo moguće da je Židovski narod, nakon što su toliko stvarno čuli i doživjeli B-ga, mogao podleći grijehu sa Zlatnim teletom. Odgovor glasi da je unatoč najviše razine jasnoće koju su imali, Vječni dopustio da dožive određenu mjeru nesigurnosti u svoju vjeru u NjegoGodina 15 21Broj 44 Strana

riječi koje je Moše upotrijebio u prijekoru, "Di-zahav," kada se ponovo obratio Židovskom narodu, upravo bile one riječi koje je upotrijebio četrdeset godina ranije da obrani Židovski narod. Kako da to razumijemo?

vu svemoćnu silu. Gemara (Avoda Zara) objašnjava da je stvaranje okolnosti za neuspjehe Dovida s Batševom i Židovskog naroda sa Zlatnim teletom podno Sinaja bilo neophodno. Ti su slučajevi postavili primjer za buduće generacije da razumiju da bez obzira na nivo duhovnog neuspjeha, bilo to na osobnoj razini ili razini zajednice, ako netko iskreno učini tešuva (pokajanje) on će biti potpuno vraćen u prijašnje stanje.

Gemara u traktatu Berahos kaže da je nakon Zlatnog teleta, kada je B-g želio uništiti Židovski narod, Moše Rabenu stao u njihovu obranu rekavši "Di-zahav." To znači da se Židove ne može u potpunosti kriviti za grijeh sa Zlatnim teletom, i da dio odgovornost leži na Vječnom.

Gemara uspoređuje Hašemovo darivanje obilnog bogatstva koje su Židovi posjedovali u to vrijeme, s ocem koji odjene sina u najfiniju odjeću, da mu parfem najugodnije moguće arome, oko vrata mu stavi novčarku od zlata i kaže mu neka prođe pored ulaza u javnu kuću, ali neka ne uđe u nju. Da li je moguće da sin u takvim uvjetima ne podlegne iskušenju i ne uđe u bordel? Isto je tako i Vječni, koji je Židovima dao toliko bogatstvo, omogućio takvo stanje uma kod Židova da ih je Zlatno tele primamilo. Kao rezultat Mošeove obrane, Vječni je pristao da ne uništi Židovski narod.

Zanimljivo je primijetiti da su iste

Odgovor glasi da su oba tumačenja izraza "Di-zahav" valjana. Dobiti toliko silno bogatstvo je poput hodanja po žici. S jedne strane B-žji dar je trebalo upotrijebiti za izgradnju Miškana, za kojeg je trebala ogromna količina zlata. To što su dobili toliko mnogo zlata omogućilo je Židovima da doprinesu izgradnji Miškana bez ikakvih ■ poteškoća. Međutim, istovremeno je postojala mogućnost da će primanjem tolikog silnog bogatstva Židovi možda izgubiti to iz vida i postati omamljeni svim tim materijalnim. No, ako je nekome dano toliko blagoslova da mu pomogne vršiti njegovu službu Vječnom bez poteškoća, kako onda on može taj blagoslov upotrijebiti da ga dovede do takvog promašaja? S druge strane, sve te okolnosti koje je Vječni oblikovao za Židove isto su što i staviti svoga sina pred javnu kuću.

Talmud nam kaže u traktatu Megila da se Vječni uvijek pobrine za lijek čak i prije nego li se bolest pojavi. Kao rezultat davanja tog prekomjernog bogatstva Židovima, Moše je imao osnovu za obranu kojom će spriječiti uništenje Židovskog naroda.

Svaka osoba ima svoj vlastiti ispit.

Iskušenja i nevolje bogatih drugačiji su od onih koje imaju oni koji nisu bili te sreće. Klal Jisroel imao je na izbor hoće li upotrijebiti blagoslov na službu Vječnom i izgradnju Miškana, ili će to uložiti u poduhvat koji je sušta suprotnost Volji Vječnog. Dar kojeg genij ima može se iskoristiti da opravda bilo što što ta osoba izabere da opravda. Ili ga može iskoristiti da unaprijedi sebe i svijet koji ga okružuje. ■ Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Nasljednik i tradicija Reb Noa iz Lehoviča bijaše sin jedinac čuvenog rebea, Mordehaija iz Lehoviča. U skladu s već dobro uhodanom tradicijom, nakon očeve smrti izabraše hasidi njegova sina da ga zamijeni na mjestu rebea.

Dobro je znano koliko je teško zamijeniti uspješnog oca, a taj sin, reb Noa iz Lehoviča, po ponašanju bijaše potpuna suprotnost svome ocu. Vidjevši to, neki od starijih hasida na koncu javno izraziše svoje nezadovoljstvo: "Nikako ne razumijemo koji bi valjani razlog mogao postojati, a da ti ne nastavljaš raditi onako dobro kako je radio tvoj otac prije tebe?"

Mladi rebe ih pažljivo sasluša, pa im mirno objasni: "Razlog je jednostavniji nego što biste mogli pomisliti: sve što je dobro naučio sam od svoga oca i nastavljam raditi upravo onako kako je on radio – a on nikada nikoga nije oponašao, pa zato neću oponašati niti ja njega!" ■

N

esebična se ljubav uzdiže iznad vlastitih potreba.

Ona predstavlja nadilaženje samoga sebe, istinsko povezivanje s dušom druge osobe i, na taj način, s B-gom. Kad je ljubav transcendentna, dosežete do višeg plana; zajedno, dosežete do B-ga. Ne postoje uvjeti za takvu nesebičnu ljubav; kada je transcendentnost u fokusu naše ljubavi, mi prestajemo sa stalnim promjenama naših želja i potreba.

Uvjetovana, sebična ljubav nestaje kad njezini uvjeti nisu zadovoljeni, dok je neuvjetovana, nesebična ljubav postojana i vječna. Uvjetovana ljubav nerijetko donosi zatiranje, ili podređivanje jedne individue; umjesto da dvoje postanu jedno, ljubav dominantne osobe sagori onu drugu. S druge strane, neuvjetovana, transcendentna ljubav omogućava da stavite na stranu svoje sebične želje i volite drugu osobu na odgovarajući način.

N

ajuzvišeniji mir je onaj koji vlada između dvije suprotnosti. ■ ~ R. Nahman iz Breslova

Uvjetovana ljubav ne potiče rast, zato što je ona jednostavno ispunjenje trenutačne potrebe. Kao što trebate ponovo jesti svega nekoliko sati nakon prethodnog obroka, netko tko uvjetovano voli stalno će trebati novu pomoć, potvrdu, brigu i prihvaćanje. Nasuprot tome, neuvjetovana ljubav je osnova ljudskog rasta. Ona je sveobuhvatna - ona se širi i ne utječe samo na vaše osnovne potrebe, već na čitavo biće. I dok je uvjetovana ljubav podijeljena na kategorije, neuvjetovana ljubav je sastavni dio vašeg života. I na kraju, ona je oruđe kojom učimo osjetiti najvišu realnost: B-ga.■ ~ R. Simon Jacobson

Strana 22

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. ukop, sve dok tijelo nije predano onima koji će ga sahraniti; vidi 341, 1.3.5. Subotom ili praznikom ili kada sahrana nije moguća ovi se zakoni ne primjenjuju (341,1-2.4).

Osoba ne smije ostati na mjestu na kojem je rođak umro i ne može ga se pokopati; vidi 346,1.

Dio II: Jore De'a Poglavlje 30 - Bolest i smrt Od nas se traži da posjećujemo bolesne (335,2.9), posebno ako smo bliski s njima (335,1). Posjeta se može ponavljati više puta ako to bolesnoj osobi ne smeta (335,2). U svakom slučaju, trebali bismo se raspitati o stanju bolesne osobe i treba li nešto učiniti za nju (335,8) te se ponašati s poštovanjem u njezinoj nazočnosti (vidi 335,3).

Trebali bismo se moliti za oporavak bolesnih (335,4-6.8.10), ali se isto tako moramo pobrinuti i za kompetentnu medicinsku skrb (336,1). U vezi odgovornosti liječnika i plaćanju liječenja vidi 336,1-3.

Bolesnu osobu treba poticati da sredi svoje poslove (335,7). Ako je njezina bolest ozbiljna, trebalo bi joj reći da prizna svoje grijehe, ali bismo trebali izbjegavati uplašiti je ili deprimirati (338,1-2); iz istog razloga trebali bismo izbjeći reći joj o smrti bliskih rođaka (337,1).

Osobu na umoru ne smije se uznemiriti ni na koji način koji bi mogao ubrzati njezinu smrt (vidi 339,1), ali je se ne smije ostaviti samu da umre (339,4). Pripreme za ukop ili žalovanje ne smije se započeti sve dok ne nastupi smrt (339,1). Oni koji su prisutni kad osoba umre izgovaraju blagoslov "... istinski Sudac" (339,3).

Osoba ne smije jesti u prisutnosti mrtvaca (vidi 341,1), a običaj je da se isprazne sve posude s vodom u blizini (339,5).

pravljati 30 dana; za roditeljem bi trebao sezati do prsa i nikad ga se ne smije popraviti (340,3.9-10.12-16.

19). Razdiranje je potrebno napraviti i onima koji su nazočni smrti pravedne osobe, čak i ako nisu srodnici (vidi 340,5-8.17) ili onima koji vide ili čuju za veliku katastrofu (340,36.

38) ili čuju Židova kako psuje B-ga (340,37); kod ovih posljednjih slučajeva razderani dio se nikada ne smije u potpunosti popraviti (340,39).

Razdiranje nije potrebno ako se za smrt čuje nakon 30 dana, osim u slučaju roditelja (340, 18.32; 396, 1; 402,4). U vezi razdiranja za više smrti ili pogreškom vidi 340,21-26.

Kad je osoba umrla, a još nije pokopana, bliskim srodnicima zabranjeno je jesti meso, piti vino, prati se, raditi ili vršiti bilo kakvu pozitivnu zapovijed (uključujući žalovanje; vidi 341,5), čak i ako nije potrebno da pomognu u pripremama za

Muškarcu kohenu (vidi 373,1-2) zabranjeno je da postane nečist kontaktom s bilo kojim dijelom mrtvog tijela ili udova odvojenih od živog ■ tijela (vidi 369,1) i stoga treba izbjegavati mjesta na kojima takve stvari mogu biti prisutne (369,1; 372,1) ili tamo gdje je netko na umoru (vidi 370,1). Odraslom kohenu je zabranjeno učiniti nepunoljetnog kohena nečistim (373,1), ali sinu kohena rođenom iz zabranjenih seksualnih odnosa nije zabranjeno da postane nečist (373,2). Također treba izbjegavati kontakt s ne-židovskim mrtvacima (372,2). "Kontakt" podrazumijeva biti pod istim krovom ako između njih ne postoji barijera (371, 1-4) ili biti na istom nestabilnom podiju (371,6) ili biti vrlo blizu (vidi 371,5). Kohen je dužan postati nečist kako bi pomogao u pripremama za sprovod kada umre netko od njegovih bliskih rođaka (vidi 373,3-9) ili ako naiđe na tijelo, a nema nikog drugog da ga pokopa (374, 1- 3). ■

Kad osoba umre, bliski rođaci su dužni da razderu gornji odjevni predmet u visini vrata, u stojećem položaju; vidi 340,1-2.4,9-14.20.2731.33-35. Razderani komad bi trebao biti širine nadlanice i ne smije se poGodina 15 23Broj 44 Strana

Strana 23

Rabbi Chaviv Danesh:

Tešuva putem musara Sefer Mišlei kaže: "Prispodobe

Gemara kaže da osoba ne griješi

Šlomoa, sina Davidova, kralja Iz-

osim ako u nju ne uđe ruah štut

raela: za spoznaju hohme i musara,

(duh ludila) (Sota 3a). Nelogično je

za

izre-

počiniti prijestup, ali čovjek to sve-

ka" (1,2). Komentari prave razliku

jedno čini zato što njegovo znanje

između hohme i musara objašnja-

ostaje samo u njegovom umu. Ova

vajući da je hohma znanje razliko-

je ideja jasno uhvaćena u stihu "Tre-

vanja onoga što jest i što nije do-

bate to spoznati danas, i unijeti to u

pušteno. Musar je, međutim, za-

svoje srce" (Devarim 4,39). Jedna je

mišljen kao oruđe za pomoć pri

stvar imati spoznaju, ali sasvim je

provođenju tih ideja (vidi Sha'arei

drugo unijeti to u svoje srce i živjeti

razumijevanje

mudrih

Teshuva 3,3; Meiri o Mishlei 1,2).

Bez

poznavanja

halahot, učenje musara nije dovoljno da bi pomoglo čovjeku postupiti kako treba. Na primjer, čovjek može naučiti svu musarsku literaturu o tome koliko je strašno govoriti lašon hara, ali ako nezna što se smatra lašonom hara, nikakva količina musara ne može ga spriječiti

da ne govori lašon hara. Na to su hazal mislili rekavši da bez mudrosti nema straha od Neba (Pirkei Avot 3,23).

Međutim, hazal nam također govore da bez straha od Neba nema mudrosti. U komentarima se objašnjava da baš kao što svaka vlast ima tijelo odlučivanja i izvršitelje zakona, tako je i halaha zakon, a musar je njegov izvršitelj (vidi Alei Shor I, str.

87). Mnogo je stvari za koje smatramo da su intelektualno istinite, ali bez musara mi ih u praksi ne živimo.

Na primjer, iako znamo da za vrijeme tefile razgovaramo s B-gom i da molitve mogu promijeniti ono što je određeno, ipak može biti teško doći u šul na vrijeme i moliti se s primjerenom koncentracijom. Budući da ne vidimo B-ga dok molimo, često

Strana 24

prema tome (vidi Chafetz Chaima,

odgovarajućih

Shem Olam). puta sastanke s ljudima shvaćamo

■

ozbiljnije od sastanka s B-g-om. Iako

Da bismo se borili protiv onoga

intelektualno znamo da sve što ima-

čime nas hrane naša osjetila, potre-

mo dolazi od Njega, i dalje je prisu-

bno nas je stalno podsjećati na istine

tan duhovni izazov da ne ulažemo

koje nisu opipljive ili nam nisu uvi-

previše hishtadluta, napora, kako bi-

jek na umu. Hazal nas često hrane

smo ostvarili svoje potrebe. Budući

živopisnim prispodobama i izreka-

da naša parnasa dolazi putem isplate

ma koje nam pomažu da usvojimo

od šefa ili novca od kupaca, a ne iz-

neke od tih ideja. Na primjer, hazal

ravno s Nebesa poput mane, za nas

naveliko raspravljaju o prolaznosti

je izazov da postupimo u skladu sa

ovoga svijeta i uspoređuju ovaj svi-

saznanjem da je sve od B-ga.

jet s hodnikom, čiji je smisao jedino da bude prolaz do glavne dvorane

Iako znamo da šteta koju averot

za gozbu, a to je Olam HaBa – svijet-

(prijestupi) nanose našim nešamot

koji-će-doći (Avot 4,21). Oni također

(dušama) nije vrijedna nekoliko tre-

naglašavaju sve veće mogućnosti

nutaka sitnih zadovoljstava, ipak je

ovog svijeta govoreći nam: On (Rabi

teško iskušenje izbjeći takve prije-

Ja'akov) je govorio, "Bolji je jedan

stupe. Iako možemo shvaćati da je

sat pokajanja i dobrih djela na ovom

svaka sekunda našeg postojanja na

svijetu od cijelog života u Svijetu-

ovome svijetu dragocjena i da je

koji-će-doći " (Avot 4,17). Onome tko

glupo gubiti vrijeme, mnogi su tre-

se opetovano okupira takvim poj-

nuci izgubljeni bez da smo o tome

movima bit će mnogo teže gubiti

dva put porazmislili. Budući da vi-

vrijeme i činiti averot.

dimo samo trenutno zadovoljenje svojih fizičkih želja, ali ne i trenutnu

Ne radi se uvijek o podsvjesnoj

duhovnu štetu koju donose averot ili

zaboravnosti, već o fizičkim željama

trenutnu duhovnu korist koju dono-

osobe koje je odvraćaju od toga da

se micvot, postaje izazov izbjeći ave-

postupi ispravno. Za takav jecer hara

rot, i ne gubiti dragocjeno vrijeme.

(sklonost prijestupu), agadot u GeDivrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Rabi Chaviv Danesh: Tešuva

putem musara

mari i musaru uče nas kako voditi

nam smjernice kako da sebe pobolj-

Na temelju gore navedenog, jasno

bitku. Na primjer, hazal nam kažu

šamo elaborirajući svaku mida i ob-

je zašto poskim pišu da svakoga da-

da čovjek treba razmotriti tri stvari

jašnjavajući kako ona poprima pozi-

na treba posvetiti određeno vrijeme

koje će ga spriječiti da sagriješi: da je

tivan ili negativan oblik, jer svaka se

za proučavanje musara (vidi Mish-

nastao od nečiste kapi, da će završiti

osobina može usmjeriti u bilo kojem

nah Berurah 1,12 & 613,2, koji citiraju

pod zemljom sa crvima, i da će na

od ta dva smjera. Pogledajte, na pri-

Rosha, Arizala, Chidu, Gaon iz Vil-

kraju odgovarati za svoje postupke

mjer, Orhot Cadikim, koji ide kroz

ne i Chayei Adama). To naročito

pred B-gom, Kraljem nad kraljevi-

svaku mida, opisujući njezine poziti-

vrijedi kada se vrši tešuva, kao što je

ma (Avot 3,1). Proučavanje musara

vne i negativne upotrebe. Musar

rekao Rav Yisrael Salanter: Onaj koji

hazala također nam pomaže da se

sefarim također objašnjavaju kako

se želi promijeniti bez da uči musar

duhovno borimo protiv svojih fizi-

čovjek može prevladati neku negati-

jednak je onome koji želi vidjeti bez

čkih želja. Gemara kaže: "Ja (B-g)

vnu karakternu osobinu. Ti konce-

očiju ili čuti bez ušiju (Ohr Yisrael,

sam stvorio jecer hara i Ja sam stvo-

pti nisu razrađeni u halahičkim dje-

14).

rio Toru kao njegov protuotrov" (Ki-

lima, tako da je jedini način da stva-

dušin 30b; vidi također Suka 52b). U

rno "radimo na njima" učenje musar

komentarima se objašnjava da je to

sefarim koje o njima raspravljaju

Završit ćemo s Baal Shem Tovom, koji kaže da jecer hara često ne kaže

istina samo ukoliko čovjek uči i

čovjeku da sasvim prestane učiti

musar (vidi Birkei Yosef 1,9; Tov Ayin

Toru, jer za mnoge to nije nešto što

18,2; Peleh Yo'etz, "Mussar"). Kao što

bi prihvatili. Međutim, jecer hara

je rečeno u Avot d'Rabi Natan (29),

može navesti osobu da zanemari

"Onaj tko uči halahu, a ne i midraš,

područja koja će joj pomoći da se

nije okusio jirat het (strah od gri-

promijeni. Zbog toga on kaže da

jeha)".

postoji veliki jecer hara da se ne uči halahu i musar - jer ta područja imaju

Učenje musara također nam po-

najveći utjecaj na promjenu čovjeka.

maže tako što nas usmjerava kako

Neka bismo svi bili zohe da pobije-

da radimo na svojim midot, kao što

dimo ovaj jecer hara i učinimo istin-

su ponos, bijes, ljubomora i neod-

sku tešuva poznavajući B-žju volju

govarajuće laskanje. Musar sefarim

kroz učenje halahe i njeno dovođenje

(musarska literatura, op.pr.) daje

u naša srca proučavanjem musara. ■

Godina 15 25Broj 44 Strana

Strana 25

TIŠA BEAV

Tugovanje za hramom u suvremeno doba Jerusalem Post , 30.7.2022.

R . Moshe Taragin

stalnih izdaja povjerenja i slomova vjere, sami smo na sebe navukli tragediju. Bili smo osuđeni na lutanje bespućima povijesti, marginalizirani iz društva i progonjeni zbog svojih nedjela.

Kako možemo žaliti na Tiša Be'av u suvremenoj državi Izrael? Bez da ažuriramo našu žalost, Tiša Be'av može postati emocionalno prazan.

Svjedočeći kako Židovi tuguju na Tiša Be'av, Napoleon je jednom primijetio: "Nacija koja plače i posti više od 2000 godina za svojom zemljom i Hramom sigurno će biti nagrađena i jednim i drugim."

Potresna scena kojoj je Napoleon svjedočio odvijala se po židovskim gradovima i selima tijekom više od 1700 godina.

Imao je pravo što je bio impresioniran time. Mi smo ljudi sjećanja i budućnosti, a povijesna svijest se ne može pobijediti ni oružjem ni jezikom. Što bi Napoleon danas rekao da je vidio Židove u modernom Izraelu kako sjede na podu i oplakuju izgubljenu slavu? Vjerojatno bi povikao "Osvijestite se i dignite se sa zemlje! Zar vam nije vraćena nacionalna slava? Zar se niste vratili u domovinu?" Čak i suvremena država Napoleonove Francuske ima na čemu zavidjeti 74-godišnjoj Izraelskoj republici. Prije dvjesto godina Napoleon je bio nadahnut. Danas bi vjerojatno bio zbunjen. Žalovanje je duboko osobno i emocionalno iskustvo. Samo "formalno vršenje" bez autentične tuge daje ravnodušno i isprazno iskustvo. Kako možemo žaliti za Tiša Be'avom u suvremenoj državi Izrael? Milijuni Židova žive u Izraelu, a milijuni drugih žive u njegovoj duhovnoj sjeni. Iako se još uvijek borimo s posljednjim fazama povijesti, naše stanje uopće ne nalikuje onom prethodnih generacija. Živeći s trijumfom i ponosom, kako tugovati unutar ovog nepoznatog povijesnog konteksta? Ako ne ažuriramo našu žalost, Tiša Be'av može postati emocionalno prazan.

Popis od 42 mjesta Zanimljivo je da paraša Masei daje neke smjernice.

Početni dio ove (prošlotjedne) paraše navodi 42 nepoznata pustinjska mjesta kroz koja su Židovi proputovali tijekom svojih 40 godina lutanja. Koordi-

Page 26 Strana 26

nate tih mjesta potpuno su nepoznate, a te kriptične pješčane dine religijski su irelevantne. Ipak, Tora opisuje naš dolazak i odlazak iz svakog od ovih tabora. Naše 40-godišnje iskustvo bilo je dovoljno mučno i bez ponovnog nabrajanja zamornih stanica, ali Tora pruža mukotrpno sveobuhvatan registar.

Očito postoji dublja poruka za ovaj popis pustih pustinjskih ravnica. Očito, Tora pruža leću kroz koju možemo pogledati unatrag i razmisliti o 40 ispraznih godina. Kako možemo pronaći smisao u svim izgubljenim godinama i svim izgubljenim životima? Ova povijesna leća pomaže nam da iznova postavimo focus na 40-godišnje putovanje pustinjom, a na sličan način nam može pomoći da razriješimo dugu povijesnu odiseju proteklih 2000 godina.

Tuga i stabilnost Komentirajući "nepotreban" popis tabora, Raši tvrdi da, ironično, dugačak popis "mjesta ničega" otkriva koliko je zapravo relativno stabilno bilo to mračno razdoblje. Ako uklonimo 14 mjesta koje su posjetili tijekom prve godine, zajedno s osam lokacija posjećenih tijekom posljednje godine, ispada da smo putovali samo 20 puta tijekom 38 godina.

Tijekom 38 mračnih godina gubitka i "komunikacijske tišine" od strane B-ga, putovali smo u prosjeku jednom svake dvije godine. Te bolne godine možda su bile sumorne i tragične, ali nisu bile besmislene ili uzaludne. Ljudi su nastavili živjeti stabilnim i poluproduktivnim životima bez prevelike nestabilnosti i bez stalnog seljenja. Patili smo, ali život je ipak imao smisla i stabilnost. B-g nam je ipak dopustio da živimo relativno normalne živote.

U tom pogledu, naše posljednje putovanje dugo 2000 godina djeluje slično. Zbog naših

Međutim, usprkos svim našim nesnosnim patnjama, preživjeli smo 2000 godina neprijateljstva i mržnje. I nismo samo preživjeli; napredovali smo.

Formirali smo snažne zajednice, izgradili bogatu nacionalnu kulturu i zadržali čvrstu vjeru u B-ga, koji je obećao da će nas jednog dana obnoviti. Izdržali smo protjerivanja, pogrome i inkvizicije, ali ti su napadi gotovo uvijek bili praćeni razdobljima predaha, koja su nam omogućila da se oporavimo, obnovimo zalihe i oživimo sebe.

Koliko god bile naporne, proteklih 2000 godina nisu bile crna rupa povijesti. Kao što smo radili u pustinji, tisućama godina ranije, prihvatili smo svoju sudbinu i borili se dalje, živeći smislene i produktivne živote.

To nije bio kaos i praznina.

Povratak kući u suvremeni Izrael omogućuje nam da bacimo dulji pogled i da usvojimo gorko-slatku perspektivu prošlosti. Izbjegavajući hranu na Tiša Be'av, mi kušamo agoniju posljednja dva tisućljeća diskriminacije i nacionalne dislokacije. Međutim, na Tiša Be’av također bismo se trebali ponositi što smo izveli najveće antropološko čudo u povijesti – opstanak naroda razasutog diljem svijeta bez zajedničkog jezika, kulture, kuhinje ili zastave.

Na čudan način, divljenje našem uspjehu prošlosti u egzilu izoštrava tugu žalosti. Mi smo tako snalažljiv i otporan narod, što dokazuje naše izdržavanje izazova izgnanstva. Koliko bi naš svijet bio bolji da nismo propustili povijest i izgubili drugu priliku za Eden! Priznanje naše impresivne ustrajnosti tijekom egzila pojačava veliki gubitak židovske povijesti. Ovaj svijet je mogao biti puno bolji.

Jednog dana će i biti.

Iscjeliteljsko putovanje Rašijevo drugo objašnjenje pruža drugačiju perspektivu na tih 40 godina, kao i na naših posljednjih 2000 godina. Raši iznosi alegoriju o ocu i njego-

Divrej Tora

vom bolesnom djetetu koji putuju u posjet poznatom liječniku. Svaka stanica na njihovom putu do liječnika ispunjena je strepnjom i zebnjom, dok se muče zbog svoje neizvjesne sudbine. Kada konačno dobiju liječničko potvrdu, vraćaju se kući, rado se prisjećajući različitih faza svog putovanja. Mjesta koja su nekada izazivala tjeskobu i strepnju sada su divno nostalgična. Dok gledaju unatrag, priznaju da su, unatoč strepnji, barem imali društvo i podršku jedno drugoga.

Kroz samotnu pustinju B-g nas je pratio i osiguravao hranu, vodu i sigurnost. U retrospektivi, pustinjski tabori prožeti su čežnjivom nostalgijom i stoga su nabrojani.

Dok izlazimo iz mračnog i zastrašujućeg tunela židovskog izgnanstva, osvrćemo se sa zadovoljstvom, znajući da nas, iako smo bili raspršeni diljem svijeta, B-g nikada nije napustio.

Suočili smo se s navalom neprijateljstva koje je bio usmjereno na narod koji je zastupao B-ga na nebu i branio dobro na zemlji. B-g je stajao uz nas.

Ne samo da nas je B-g pratio, nego smo, poput oca i sina koji posjećuju liječnika, i mi putovali do "mjesta ozdravljenja".

Naša putovanja i muke nisu bili uzaludni, jer smo doveli čovječanstvo na nešto bolje. Vratili smo B-ga u kaotičan i nasilan svijet divljaštva i crne magije.

Donijeli smo znanost, uljuđenost i demokratske institucije u zaostali i učmali svijet. Donijeli smo socijalnu pravdu i jednakost u svijet opresivnih društvenih i rasnih hijerarhija. Put je bio dug, ali uvijek smo išli prema tom mjestu iscjeljenja.

Sada smo u završnoj fazi povijesnog ozdravljenja. Dosežemo granice ljudskog iscjeljivanja. Samo potpunim dovođenjem B-ga u ovaj svijet možemo dovršiti iscjeljenje i popraviti rascjepkani svijet. Ali tijekom tog svog putovanja prešli smo dug put.

Stoga, ove godine na Tiša Be'av, plačite, tugujte, divite se, osvjestite, nadajte se i sanjajte. Ne vjerujem da bi Napoleon razumio ovaj emocionalni vrtuljak, ali, opet, on nije živio židovsku povijest. Mi jesmo i živimo je. ■

Godina 15

Broj 44