4-08 - Divrej Tora - Matot Mase 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Matot-Masei

Bytes

B-g kaže Mojsiju da krene u bitku protiv Midjanaca - odmah nakon što je saznao da će umrijeti. Za Mojsija ovo je istinska dilema. On zna da će rat protiv Midjana ubrzati ulazak u Izrael, no posljedica će biti njegova smrt. I što čini?

Pogađate – Mojsije bez oklijevanja organizira narod za rat. Kako bi ispunio B-žje želje i pomogao općem dobru, Mojsije je ubrzao svoju smrt.

Pogledajmo sada drugu stranu: kakva je bila reakcija naroda na sve to? Prisjetite se da su se ti isti ljudi gorko žalili na Mojsija zadnjih 40 godina u pustinji - čak su prijetili da će ga kamenovati! No sada, Tora nam govori, ljudi su se odbili boriti protiv Midjanaca - kako ne bi izazvali smrt svog voljenog vođe Mojsija. Odakle ta promjena?

Komentatori objašnjavaju da su ga kritizirali sve te godina samo zato što je narod toliko poštovao Mojsija i od njega imao vrlo visoka očekivanja.

To je kao kada roditelji kritiziraju dijete – oni to čine samo zato što ga jako vole i žele mu sve najbolje. Naravno, metoda je možda pogrešna, ali sam osjećaj je iskren.

(Bamidbar 30,2-36,13)

Moše prenosi plemenskim vođama zakone o poništavanju zavjeta.

Vodi se rat s Midjancima zbog uloge koju su imali u kovanju zavjere koja je trebala dovesti do moralnog uništenja Izraela. Tora podrobno izvještava o ratnom plijenu i kako je raspodijeljen narodu, ratnicima, levitima i Velikom svećeniku.

Plemena R'uven i Gad (kasnije im se priključuje polovica plemena Menaše), radi dobre ispaše, traže da njihov dio Obećane zemlje bude zemlja na istočnoj obali Jordana. Mošea u početku taj

zahtjev ljuti, ali kasnije pristaje uz uvjet da se prvo priključe osvajanju zemlje zapadno od Jordana.

Nabrajaju se putovi kojima su se kretali i tabori koje su podizali od Izlaska do podizanja šatora na Moabskoj ravni, preko puta Kana'ana. Zacrtavaju se granice Obećane zemlje, određuju gradovi – pribježišta kao skloništa za one koji su počinili nehotična umorstva. Celafhadove kćeri se udaju za članove vlastitog plemena Menaše, pa posjed što su ga naslijedile od oca ne mora prijeći u posjed nekog drugog plemena.

Prevela Dolores Bettini

srpnja 2023. - 26. tamuza 5783.

Rabbi Shraga Simmons Torah

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 16+12 p’sukim (30,2-31,12)

"Moše se obratio vođama plemena Izraelovih…"

Prvo načelo ovog predmeta je da osoba mora ispuniti odredbe zavjeta i da je zabranjeno "oskvrnuti danu riječ". S druge pak strane, u zakone Tore ugrađene su procedure za oslobađanje od zavjeta. Te procedure također čine jednu micvu. Djevojčici (od 12-12½ godina) koja da zavjet otac može poništiti zavjet (jedino na dan kada čuje za njega). Slično tako (no s određenim razlikama), suprugine zavjete može poništiti njezin muž. (U ovom slučaju, on može poništiti samo određene zavjete, one koji imaju utjecaja na njezinog muža.)

Sljedeće, B-g zapovijeda Mošeu da povede boj protiv Midjana, i da se pripravi za smrt. Moše uvojači po 1000 muškaraca iz svakog plemena za taj zadatak.

Komentari ističu da se narod skanjivao poslušati jer su znali da će Moše umrijeti ubrzo nakon što bitka bude okončana pobjedom. Moše je, s druge strane, s poletom udovoljio B-žjoj zapovijedi, suprotno svojim osobnim interesima.

Chatam Sofer piše da kada B-g

zapovijedi boj protiv Midjana, On ga naziva nikmat Bnei Jisrael, osvetom u ime Izraela. Kada Moše poziva narod u boj, on govori o osveti

B-žje časti. Ako se narod bude borio za svoju čast, mogao bi odustati od bitke i tako ne požuriti Mošeov kraj. Ali ne osvetiti B-žju čast, to se ne bi

usudili.

Pinhas je poslan kao "kapelan". Moćna vojska od 12.000 ljudi s uspjehom pobija sve muške Midjance uključujući petoricu kraljeva i Bil’ama. Žene, djeca, stoka, i imovina Midjanaca uzeti su kao ratni plijen. Gradovi i palače su uništeni. Vojska se vraća u Izraelski tabor na Arvot Moav.

Zapazite: u komentarima je pomalo nejasno da li je pleme Levi poslalo svoj kontingent u ovu bitku ili nije. Ukoliko jesu, da li su se Menaše i Efrajim združili kao pleme Josef, i tako ukupan broj zadržali na 12000, ili je zapravo bilo 13000 onih koji su se borili. Sudjelovanje Levija je vjerojatno zbog činjenice da ovaj rat nije bio u svrhu osvajanja teritorija – da je bio s tom svrhom, Levi ne bi bio izravno uključen. A ako jest, Menaše i Efrajim su se vjerojatno borili kao pleme Josefovo.

Levi – druga alija – 12+17+13 p’sukim (31,13-54)

Moše, Elazar, i plemenski vođe izišli su ususret vojnicima prilikom njihova povratka. Moše je bio ljutit što su oficiri zadržali midjanske žene na životu, budući da su upravo one bile iskorištene kao sredstvo pada Izraela u slučaju s Pe’orom i pomorom koji je uslijedio. Žene i mu-

ška djeca su pobijeni, djevojčice su ostale kao zarobljenici. Vojnicima je bilo rečeno da ostanu van tabora 7 dana zbog svoje obredne nečistote koja je bila posljedica ratovanja. Elazar HaKohen postavlja zakone o očišćenju posuda. Mnoge pojedinosti o "košeriranju" i "uranjanju" posuda izvedene su iz ovoga.

B-g kaže Mošeu da naredi da se prebroji ratni plijen. Plijen treba jednako podijeliti između vojnika, s jedne strane i naroda, s druge strane. Porez od 1/500 nametnut je vojnicima. Detaljna specifikacija zauzima mnogo p'sukim ovog odlomka.

A onda je specificirana polovica koja je bila dana narodu. Porez od 1/50 (standardni iznos za t’ruma) nametnut je narodu. Ti su porezi bili predani Elazaru HaKohenu. Detaljna specifikacija zauzima mnogo više p'sukim. Oficiri pristupaju Mošeu s dodatnim darovima u zlatu iz zahvalnosti B-gu što u ratu nisu izgubili niti jednog čovjeka.

Šliši – treća alija – 19 p’sukim (32,1-19)

Plemena Reuven i Gad (kojima se tek kasnije pridružilo i pola plemena Menaše) bili su jako opterećeni stadima ovaca, pa su zatražili dopuštenje da se nastane na istočnoj strani rijeke Jordan – zemlji posebno pogodnoj za ispašu (za razliku od Erec Jisraela, gdje je opsežno napasanje problem). Prva Mošeova reakcija je intenzivna ljutnja, jer se pobojao da bi zahtjev dvaju plemena mogao obeshrabriti želju naroda Izraela da nastave u Zemlju, pona-

vljajući iskustvo s "uhodama" od prije gotovo 40 godina. Ključni prigovor koji Moše ima izgleda da je potencijalno negativan efekt na ostatak naroda. Na to, plemena uzvraćaju da će svakako zajedno ići sa svojom braćom u Zemlju Izrael i da se neće vratiti na istočnu obalu sve dok se svi ne nastane u ErecJisraelu.

Pored glavnog "ukora" kojeg Moše daje Reuvenu i Gadu, ima i jedan suptilniji prijekor u vezi jedne druge teme. Plemena predlažu da podignu torove za svoja stada i domove za svoju djecu. Kasnije, kada im Moše daje dozvolu da se nastane na istočnoj obali, on im kaže da sagrade domove za svoju djecu i na-

stambe za svoje životinje. Vaša djeca dolaze na prvo mjesto. Onda na red dolazi imovina.

R’vi’i – četvrta alija – 23+10+39 p’sukim (30,2-31,12)

Četvrta alija je uvijek premosnica, alija koja dolazi između dvije sedre kada se spajaju. Ovo je najduža alija u Tori..

Moše odgovara davanjem zakletve (mnoge pojedinosti o valjanoj formi "uvjeta" izvode se iz ove znamenite zakletve 2½ plemena), prihvaćajući zahtjev da se nastane na istočnoj strani Jordana jedino ukoliko će 2½ plemena ratovati rame uz rame s ostalima.

Tora opisuje gradove koje su 2½ plemena zasnovala da smjeste svoje obitelji i stada prije njihovog prelaska preko Jordana.

Sedra Mas’ei započinje kratkim popisom 42 mjesta na kojima su taborovali tijekom godina lutanja u pustinji. Većina mjesta je samo spomenuta, za nekolicinu se donosi i priča. Identitet većine tih mjesta danas je sporan.

Ovaj odjeljak obuhvaća Izlazak iz Egipta (iz grada Ra’m’sesa), prolazak kroz More, i trodnevno putovanje koje je narod dovelo do Mare, i "problema s vodom" (te razrješenjem problema). Od tamo se vraćaju do Jam sufa, prije nego li nastave u pustinju..

Opis puta/Putopis

Ovo su mjesta na kojima su taborovali i neki komentari…

Od Ra’m’sesa do Sukota, do Eitama, do Pi Hahirota, do Mare, do Eilima, do Jam sufa, do Midbar Sina, do Dafke, do Aluša, do R’fidima, do Midbar Sinai, do Kivrot HaTaava, do Hacerot Ritma, do Rimon Pereca, do Livne, do Rise, do K’heilate, do Har Šefera, do Harade, do Mak’heilota, do Tahata, do Teraha, do Mitke, do Hašmone, do Moserota, do Bnei Jaakana, do HorHaGidgada, do Jotvate, do Avrone, do Ecion Gevera, do Midbar Cina = Kadeša, do Hor HaHara, do Calmone, do Punona, do Ovota, do Ijei HaAvarima, do Divon Gada, do Almon Divlatajme, do Harei HaAvarima, do Arvot Moava.

Numerička vrijednost Raamsesa = 200+70+40+60+60 = 430, broj godina

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

iz izvornog proročanstva Avrahamu Avinu pri brit bein ha’b’tarim do Izlaska (kao u Š’mot 12,40-41).

Numerička vrijednost prve stanice/odredišta nakon Raamsesa je Sukot = 60+20+400 = 480, broj godina od Izlaska pa do izgradnje Prvog Beit HaMikdaša – kada je narod došao do el hamenuha v’el hanahala (D’varim 12,9).

Dakle, prva etapa lutanja predstavlja (numerički) veliku prvu (i drugu) etapu puta Židovske povijesti.

Midraš kaže da je u Alušu narod po prvi puta dobio manu i tamo smo proveli svoj prvi šabat. Mana je dana narodu zbog zasluga naše pramajke Sare, koju je Avraham bio zamolio da zamijesi i ispeče pite za anđele/goste. Na njezinu poletnu pripremu hrane za druge B-g joj je uzvratio tako što je On snabdijevao hranom Sarinu djecu više od 400 godina nakon toga. Ime Aluš je igra riječima na pojam "ja ću zamijesiti".

Ritma je mjesto s kojega su uhode bile poslane, pa zbog toga i mjesto na kojem je objavljen ukaz o lutanju pustinjom. Možemo si samo zami-

sliti kvalitativnu razliku u mentalnom pristupu tijekom prvih 14 taborovanja u usporedbi s onima koje su uslijedile poslije Ritme.

Hašmona je bila 25. mjesto počinka naroda. Stoljećima kasnije, desio se počinak (nakon bitke) na 25. (kisleva). Ljudi putem kojih je B-g skovao čudo Hanuke bili su hašmona’im. Ovo se smatra jednim od "nagovještaja" Hanuke iz Tore.

Raši napominje da je uz 14 mjesta prije nego li je izdan ukaz o lutanju, i 8 mjesta u posljednjoj godini, bilo svega 20 mjesta do kojih je narod putovao i od njih odlazio u otprilike 38 godina. To nije baš jako puno.

B-g je bio milostiv narodu čak i dok Ga je kažnjavao.

Hamiši – peta alija – 22 p’sukim (33,50-34,15)

B-g se obraća Mošeu u Arvot Moav i zapovijeda narodu da uđe, pokori, osvoji, i nastani zemlju. U tančine se iznose granice zemlje. Te su granice sada za 9½ plemena, budući da su Reuven, Gad i polovica Menašea zatražili svoj dio na istočnoj obali.

U izvornom B-žjem obećanju Avrahamu Avinu, zemlja koja će biti dana njegovom potomstvu trebala je biti "od egipatske rijeke do velike rijeke, P’rat". Granice navedene u ovotjednoj sedri obuhvaćaju teritorij značajno manji od onoga koji je obećan. Naši nam učenjaci kažu da izvorno obećanje uključuje teritorij koji će biti pridodan Erec Jisraelu u budućnosti, u vrijeme Mošijaha. Rabi Yaakov Auerbach z”l pronašao je "numerički trag" koji podržava ovo mišljenje. U ovotjednoj sedri se zemlja koja treba postati naša spominje kao Erec Kanaan l’g’vulote’ha, Zemlja Kanaan do njenih granica. G’matrija te fraze je 961, točan broj slova u B’reišit 15 – odjeljku o brit bein hab’tarim

S gledišta micvi

Ramban navodi te p’sukim kao izvorište za micvu u Tori da se stanuje u Izraelu – micva za koju on kaže da se primijenjuje i danas, čak i u vrijeme egzila. Ramban ovu micvu ubraja među 613 micvot Tore.

Međutim, Rambam ne. To ne znači da Rambam nije razmatrao o micvi da se živi u Erec Jisraelu. On ponavlja Talmud govoreći "čovjek bi trebao uvijek odabrati da živi u Izraelu, čak i u gradu u kojem su većina idolopoklonici, umjesto da živi van Izraela, makar i u pretežno Židovskom gradu". On piše da je čovjek koji živi na drugom mjestu poput onoga koji nema B-ga. Neki komentari tumače da budući da je život u Erec Jisraelu nužna osnova za ispunjenje čitave jedne kategorije micvot, ne bi trebalo život u Izreaelu

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

ubrajati među 613 zapovijedi. Ona uključuje brojne druge micvot, pa stoga ne ispunjava poseban kriterij za ubrajanje u tarjag. No ona je, bez obzira na to, imperativ Tore.

Ramban dodaje da ne samo da micvot "ovise o zemlji", već se sve micvot u potpunosti mogu ispuniti jedino u Erec Jisraelu. Mi moramo vršiti micvot na drugim mjestima prvenstveno kao uvježbavanje za pravilno vršenje micvot u Erec Jisraelu

Na koji god način gledali na život u Izraelu, on je vrlo značajna micva koja zahtijeva vrlo ozbiljno promišljanje.

ficrati kao vođu – to je bilo dobro poznato. Pleme Šimon ne zaslužuje da ima vođu s titulom nasi zbog Zimrijeve ljubavne afere. Binjaminov vođa bio je Eldad (ovdje nazvan Elidad – prema Baal HaTurim, ovo dodatno jud predstavlja proroštvo, koje ima 10 različitih naziva), čovjek koji je već imao višu titulu proroka.

Nakon generalnog plana podjele zemlje, narodu se nalaže da osiguraju gradove Levi’im, budući da oni (Levijim) ne dobivaju zemlju kao nasljedstvo. Gradova i njihovog šireg područja je 48, što uključuje i 6 gradova utočišta. Zapazite da su

Gradovi utočišta (i druga 42 levitska grada, uz neke različitosti) služe da zaštite čovjeka koji nehotice ubije. Čak i ubojica bježi u grad koji ga štiti do suđenja. Zabranjeno je ubiti ubojicu sve dok ne stane pred sud i sud ga proglasi krivim. Nehotični ubojica je poslan – ili bježi – u grad utočište. Tora daje smjernice za određivanje što je ubojstvo a što nehotično usmrćenje i određuje neke od sudskih postupaka, poput zabrane da svjedok bude i sudac u kaznenom predmetu. Također smo upozoreni da ne dopustimo zamjenu kazni za ubojicu i nehotičnog ubojicu. Strogo pridržavanje svih pravila pravde osigurava nam da i dalje "kvalitetno živimo" u Erec Jisraelu, praćeni božanskom Prisutnošću.

Šiši – šesta alija – 14+8 p’sukim (34,16-35,8)

Nadalje, Tora navodi nove vođe plemena koji će biti zaduženi za "b-žanski ždrijeb" kojim će zemlja biti raspodijeljena.

Primijetite da se kod prva 3 navedena plemena ne spominje riječ nasi (vođa) – kod svih drugih da. Jedan komentar sugerira da nije bilo potrebno Kaleva ben Jefunea identi-

mjeru od 2000 amot kao "granice grada" kasnije posudili učenjaci utvrđujući udaljenost od mjesta prebivanja koje se smije prehodati na šabat, poznato kao t’hum šabat.

Ti su gradovi, koje su plemena trebala dati Levijim, bili dani proporcionalno populaciji svakog plemena.

Š’vi’i – sedma alija – 26+13 p’sukim (35,9-36,13)

Vođe obitelji Menaše kojoj pripadaju Celofhadove kćeri, pristupaju Mošeu i iznose problem potencijalnog smanjenja njihovog plemenskog dijela ukoliko se Celofhadove kćeri udaju izvan svog plemena, odnoseći sa sobom svoj posjed. Moše izdaje pravilo kojim ih ograničava na udaju unutar svog plemena. Ovo nije zakon za sva vremena – on se primijenjuje samo u ovom slučaju. Sukladno tome, Mahla, Tirza, Hogla, Milka, i No’a udaju se za Menašeovce. Ovime se završava BaMidbar.

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

406. Žaljenje: Obveza da se slijedi postupak za poništavanje zavjeta

Ako čovjek učini zavjet ... (Brojevi 30,3)

Kada netko da zavjet i kasnije požali zbog toga, postoji proces kojega je Tora dala za njegovo poništenje; na hebrejskom jeziku to se naziva "hafaras nedarim" (za razliku od poznatijeg pojma "hataras nedarim"). To ne znači da ljudi mogu ili trebaju ići okolo i nasumce davati zavjete, niti čovjek ima obavezu poništiti zavjet koji je učinio. Ali ako je netko učinio zavjet zbog kojeg požali, postoji izlaz. Beis din sastavljen od tri laika ili jednog učenog učenjaka može poništiti zavjete. (Neki su zavjeti automatski nevaljani, poput onih koji su greškom izrečeni ili dani pod prisilom. Vidi Talmud Nedarim 21b.) Ženin zavjet može poništiti njezin otac dok je neudana, ili njezin muž, ako je u braku, iako otac ili suprug to mogu učiniti jedino na dan kada saznaju za zavjet. Nakon toga, ako su to propustili učiniti, smatra se da su ga prešutno odobrili i zavjet ostaje važeći.

Kao što se raspravljalo prije u micvi #30, razlog za ovu micvu je to što se zavjeti pozivaju na B-žje ime. Bespotrebno davanje zakletve ukazuje na nedostatak poštovanja prema Njemu. I ne samo to, naše riječi imaju moć. Iz tog razloga, kad se obavežemo da ćemo nešto učiniti, kažemo "bli neder", što pokazuje da naša iskazana namjera ne predstavlja zavjet, koji bi bio vjerska obveza. Slično tome, govorimo Kol nidrei na početku Jom kipura, izražavajući da se sve zavjete koje možemo dati tijekom sljedeće godine ne smije smatrati valjanima. Kao što možete vidjeti, zavjete se uzima vrlo ozbiljno.

Rambamovom Sefer HaMicvosu i 40. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. Ramban (Nahmanides) ovo ne ubraja ovo među 613 micvos

407. Vaša je riječ vaša obveznica: zabrana kršenja zakletve ili zavjeta

... on neće oskvrnuti svoju riječ ... (Brojevi 30,3)

408. Dobrodošli u Grad levita: Obavezu da se levitima da gradove

... dati će levitima ... gradove da ih nastane ... (Brojevi 35,2)

409. Nema samovoljnog dijeljenja pravde: Zabrana da se ubije ubojicu prije nego li mu se sudi

... ubojica ne smije umrijeti prije nego li stane pred skupštinom da mu se sudi. (Brojevi 35,12)

410. Bježi iz grada!: Obaveza da se progna ubojicu u grad utočište

... skupština će ga vratiti u njegov grad utočište ... (Brojevi 35,25)

411. Moram se izuzeti: Zabrana da svjedok služi kao sudac

... jedan svjedok ne može govoriti kako bi se smaknula osoba. (Brojevi 35,30)

412. Ne mislim tako: Zabranu otkupa zatvorenika osuđenog na smrt

Nećete prihvatiti otkupninu za život ubojice koji je osuđen na smrt ... (Brojevi 35,31)

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima; obaveza poništenja zavjeta koje su dali drugi odnosi se samo na muškarce. Ona je predmet talmudskog traktata Nedarim. Ova je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Jore Deah 228. Ona je 95. od 248 pozitivnih micvos u ■

413. Odgovor još uvijek glasi ne: Zabrana otkupljivanja ubojice

Nećete prihvatiti otkupninu za nekoga tko je pobjegao u svoj grad utočište ... (Brojevi 35,32)

kako

Pozitivne zapovijedi

21. Pozitivna je zapovijed biti sretan na blagdane

kao što Pismo kaže, i radovat ćeš se na svoje blagdane (D'varim 16,14). Dok je Svetište još postojalo, radost je bila da se prinosila dodatna š'lamim (mirotvorna žrtva) uz blagdansku š'lamim; i to se nazivalo š'lamim radovanja; i žene su također imale obavezu prema ovom veselju. U današnje vrijeme, međutim, sreća se ostvaruje jedino kroz meso i vino. Onda čovjek ima dužnost da usreći svoju suprugu lijepom odjećom, i da podijeli slastice članovima svog doma; a također ima dužnost da usreći i siromašne. Tko ne donese sreću nikome od siromašnih, njegova radost nije radost u micvi, već samo radost njegovog želuca; a

takvo veselje je za njega sramota; kao što Pismo kaže, i blato ću vam sasuti u lice, blato svetkovina vaših (Malahi 2,3).

Dakle, makar je uzimanje jela i pića na vjerske blagdane dio pozitivne zapovijedi, ne treba se provoditi puno vremena uz vino, zabavu i neozbiljnost, jer to je neobuzdana ludost i neozbiljno ponašanje, dok je nama zapovijeđeno jedino u vezi radosti koja u sebi sadrži služenje blagoslovenom B-gu; a nemoguće je služiti Vječnom usred neobuzdane zabave, neozbiljnosti ili pijanstva, već samo u sreći zbog micve. Sreća koju ta osoba doživljava dok vrši micvu je divan oblik služenja B-gu.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba.

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

ih je sakupio Hafec Hajim

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Nesavršeni vođe?

Akeidat Yitzchak i Abarbanel imaju proturječne stavove u vezi Mošeovog postupanja u pogledu molbe dva i pol plemena. Dok Akeidat Yitzchak opravdava Mošeovu ljutitu reakciju kao odgovarajući odgovor na problematični zahtjev, Abarbanel tvrdi da je Moše pretjerao i pogrešno shvatio istinske namjere plemena.

• S kim se slažete? Pokrenite raspravu za svojim šabatnim stolom i kao pomoć u raspravi upotrijebite izvore koji se nalaze u zahtjevu dva i pol plemena.

• Bez obzira za koju se stranu rasprave opredijelili, što nas naša priča može naučiti o taktici pregovaranja?

• Je li problematično kritizirati Mošea i sugerirati da njegove sposobnosti vođe možda nisu bile besprijekorne? Zanimljivo, unatoč njegovom gledištu na ovom mjestu, Abarbanel drugdje oštro kritizira one koji kod Mošea pronalaze mane.

Teškoće sveznajućeg čitatelja

Kada govorimo o plemenima koja su pregovarala u vezi naseljavanja istočne obale Jordana, mnogi za tu skupinu koriste naziv "dva i pol plemena", ne praveći razlike između plemena Reuvena, Gada i Menašea. Budući da čitatelji znaju da se polovica plemena Menašea naselila na Istoku, često se ne primjećuje da tijekom razgovora s Mošeom ulogu imaju samo Reuven i Gad, dok je Menaše upadljivo odsutan.

• Da li je pleme Menašea sudjelovalo u prvobitnom zahtjevu? Ako jest, zašto se ono ne spominje? A ako nije, zašto u konačnici oni nasljeđuju na istočnoj strani Jordana?

• Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima bi vam to što znate kako je priča završila moglo otežati čitanje u početnoj faza? Evo nekoliko slučajeva koje valja razmotriti:

• Jesu li Jaakovljevi sinovi znali da su svi oni izabrani? Ako ne, kako bi to pomoglo objas-

niti ponašnje Josefa i njegove braće?

• Je li narod unaprijed znao da će Jerihon biti uništen čudom? Kako bi to moglo utjecati na vaše razumijevanje svrhe uhoda u Jehošua 2?

• Da li je Jerušalajim bio jedina opcija za "mjesto koje će B-g odabrati"? Kada i zašto je on bio odabran?

Usklađivanje Pšat-a i Draš-a Bemidbar 31 opisuje rat protiv Midjana i zakone koji se bave očišćenjem plijena iz bitke. Međutim nije jasno zašto je taj plijen trebalo očistiti. Dok kontekst ove cjeline i sličnost između tih zakona i onih u Bemidbaru 19 podržavaju mogućnost da se zakoni odnose na očišćenje od onečišćenja od mrtvaca, većina tumačenja slijedi rabinsko gledište koje sugerira da stihovi govore o nečistoći od kuhanja ne-košer hrane.

• Možete li pronaći nešto čime ćete podržati rabinsko gledište? Slaže li se to s osnovnim smislom stihova?

• Općenito uzevši, kada se čini da su "pšat" i "draš" međusobno u sukobu, koje se metode mogu upotrijebiti da ih se uskladi?

Poziv na mir

Bemidbar 33 je jedan od nekoliko izvora koji govore o ubijanju stanovnika Kanaana. Mnogi se suvremeni čitatelji čude tom nalogu. Zar zaista nije postojala mogućnost mirnog suživota? I srednjovjekovni su komentatori raspravljali o tom pitanju. Raši smatra da je bilo zabranjeno pozvati na mir pa je rat bio neizbježan, dok Rambam tvrdi da su Izraelci bili dužni iznijeti mirovnu ponudu prije nego li su krenuli u rat protiv Kanaanaca.

• Kako svaka strana u raspravi vidi stihove u Devarima 20 (gdje se nalazi glavni nalog)? Koji još stihovi mogu podržati svako od gledišta? Na koji način priča o prijevari Gibeonaca u Jehošua 9 rasvjetljava taj problem?

• Prema Rašiju, razlog za tu naredbu je vjerske prirode, da narodi ne bi naveli Izrael na idolopoklonstvo. Ponekad je nužna politika nulte tolerancije. Slažete li se? U kojim okolnostima kompromisi nisu opcija?

• Prema Rambamu, što bi se dogodilo da su se narodi zai-

pulacije? Kako se mogao promijeniti tijek naše povijesti?

Gradovi utočišta ili gradovi progonstva?

Bemidbar 35 govori o podizanju״מה טלק (gradova utočišta) kao mjesta na koje bi nehotični ubojica mogao

• Što ovaj zakon sugerira o tome kako Tora gleda na krvnu osvetu? S jedne strane samo postojanje takvih gradova potvrđuje činjenicu da Tora ne želi da nehotični ubojica umre. S druge strane, ova institucija istodobno potvrđuje činjenicu da Tora krvnu osvetu nije stavila van snage. Ako je ם ד״לאעג negativna institucija, zašto ju uopće dopustiti? Ako je legitimna, zašto zaštiti nehotičnog ubojicu od njih?

• Druga strana ovog pitanja odnosi se na procjenu Tore u vezi nehotičnog ubojice. Koliko ga Tora smatra krivim? Je li on potpuno nevin i poslan u one gradove samo za svoje dobro? Ako je tako, zašto mu je dopušteno da napusti grad tek kad umre veliki svećenik, a ne po vlastitom nahođenju? Sugerira li to možda da i on isto donekle zaslužuje kaznu i da su ti gradovi neka vrsta prinudnog progonstva, a ne sigurnog utočišta? .

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook: Lijepo zlo

Prinos od midjanskog nakita

Nakon ponovljenog napada na Midjan, izraelski vojnici donijeli su neobičnu donaciju za Šator sastanka: zlatni nakit koji su zaplijenili od midjanskih žena.

"Prinesimo žrtvu B-gu. Svatko neka prinese ono što je našao, predmete od zlata – lančiće koji se nose oko gležnja, narukvice, prstenje, naušnice i drugi ženski nakit – kako bismo izvršili obred očišćenja za naše duše pred B-gom." (Bamidbar 31,50)

Zašto su vojnici donijeli taj neobični prinos u Šator sastanka? Talmud (Šabat 64a) objašnjava da su oni osjećali potrebu za očišćenjem

ne zbog svojih grešnih djela – već zbog svojih grešnih misli kada su došli u kontakt sa midjanskim ženama.

Ipak, zašto nisu donijeli neku uobičajenu žrtvu? I zašto Tora nabraja sve te vrste midjanskog nakita?

Neke vrste nakita, poput prstenja i narukvica, bile su normalne vrste nakita koji je u potpunosti vidljiv. Međutim, neki komadi nakita bili su intimnije prirode i nosili su se ispod odjeće (takav je, primjerice, bio kumaz, ukras za tijelo). Iz toga što Tora razlikuje običan nakit od

intimnih ukrasa, Talmud izvlači moralnu pouku da je "promatrati ženin mali prst (iz užitka) jednako kao da ju promatraš razodjevenu."

Što je toliko strašno u uživanju u ženinoj prirodnoj estetskoj ljepoti?

Zamka izvanjske ljepote

Sama po sebi, ljepota ima unutarnju vrijednost i može imati pozitivan utjecaj na dušu. Duša postiže krasan osjećaj širenja kada ima iskustvo čistih estetskih zadovoljstava.

Međutim, ako ljepota prikriva ono što je etički odbojno, ta atraktivnost postaje duhovna opasnost. Izvanjski šarm je samo zamka koja one koji se u nju uhvate zarobljava u svoju unutarnju ružnoću. U osnovi, mi padamo na ono što je moralno ogavno samo kada je to zaogrnuto u izvanjsku ljepotu.

Upravo je to bio povod za rat protiv Midjana. Mlade djevojke iz Moaba i Midjana zavele su izraelske muškarce svojom izvanjskom ljepotom te ih navele na idolopokloničku praksu štovanja Pe'ora. Midraš opisuje njihovu metodu:

"Kada bi izraelske muškarce nadvladala požuda i kada su tražili od žene da im se prepusti, ona bi iz

svojih njedara izvukla kip Pe'ora i zatražila: 'Najprije se pokloni pred ovim!'" (Sifrei 25,1; Raši na Bamidbar 25,2)

Taj fenomen obuhvaća čak i jednu veću zamku. Već i sam čin promatranja onoga što je zabranjeno potkopava zdrav osjećaj duše za moralnom čestitošću i čistoćom. Kada smo privučeni onime što je moralno odvratno, mi postajemo neosjetljivi na ružnoću grijeha. Izvanjska ljepota ne samo da sakriva unutarnju odvratnost, već i umanjuje naše gađenje prema tome.

Čak i ako duša nije dovoljno iskvarena da bi upala u zamku nemorala, njena je čistoća svejedno umrljana privlačnošću onoga što je zabranjeno. Iz tog su razloga, izraelski vojnici koji su se borili protiv Midjanaca, zahtijevali očišćenje. Kao odštetu za svoje duhovno zastranjenje, donijeli su osobito prikladan prinos: zlatni nakit, čiji je sjaj i vanjska privlačnost sakrila unutarnju iskvarenu srž. Vojnici su donijeli nakit koji se nosio izvana, ali i onaj koji se nosio ispod odjeće. Oni su prepoznali da obje vrste nakita imaju potencijal učiniti dušu neosjetljivom na grijeh i uništiti njen integritet.

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Lijepo zlo

Zasluga za izgradnju zemlje Izrael

Ramban (Nahmanides, 1194-1270) je ovaj stih shvatio kao biblijski izvor za micvu nastanjivanja i izgradnje zemlje Izrael:

"Zauzmite tu zemlju i nastanite ju jer sam ju dao vama u posjed" (Bamidbar 33,53)

Sljedeću priču ispričao je Jigal GalEzer, čovjek koji je radio kao zamjenik državnog revizora Države Izrael. U svojim mlađim danima, GalEzer je često posjećivao Rav Kooka kako bi se nadahnuo njegovom svetom prisutnošću.

Jemenski posjetilac

Tijekom jednog od mojih posjeta, našao sam rabija zadubljenog u učenje kompleksne talmudske teme. Odjednom sam začuo tiho kucanje na vratima. Vrata su se polako odškrinula, a u sobu je ušao jemenski Židov – mršav, s bijelom bradom i dugim pejot.

Talmuda i blago rekao, "Priđi bliže, sinko." Nježnim glasom, rabi je pokušao uliti povjerenje posjetiocu.

Sporim koracima, čovjek se približio rabinovom stolu. Ostao je stajati, spuštene glave.

"Što te muči, sine?"

"Poštovani rabine," rekao je ovaj jemenski Židov. "Došao sam upitati jedno važno pitanje."

"Pitaj, sine, pitaj."

"Već dvadeset i pet godina radim težak posao od jutra do večeri. Čistio sam zemlju od korova kako bi se mogli zasaditi voćnjaci. Sadio sam mlada stabla, iskapao kamenje iz polja, kopao temelje za gradnju u Erec Jisraelu. Svu sam svoju snagu utrošio u naporan rad. Pa ipak, imam jedva dovoljno da uzdržim svoju obitelj."

Posramljen, čovjek je spustio glas. "Želio sam pitati: je li dozvoljeno da imigriram u Ameriku? Možda bi mi se tamo sreća osmjehnula i možda bih bio u mogućnosti dobro se pobrinuti za svoju obitelj…" Posjetilac je završio svoj kratki govor i ostao stajati u tišini.

Nekoliko minuta je Rav Kook sjedio duboko zamišljen. Odjednom je ustao, pokazao na svoj stolac i naredio čovjeku, "Sjedni."

Posjetilac je postao ispunjen strahom. "Poštovani rabine," promucao je. "Nedostojno je da stranac sjedne na tvoju stolicu."

"Sjedni," ponovio je rabi.

na stol i zaspao je dubokim snom. Ubrzo potom, probudio se drhteći.

"Što se dogodilo dok si spavao?" upitao je Rav.

"Sanjao sam da sam prešao na drugi svijet," rekao je. "Moja je duša došla u nebo. Kada sam došao do nebeskih vrata, pored njih je stajao anđeo koji me uputio na nebeski sud. Tamo sam vidio vagu – vagu pravde."

Jemenski radnik nastavio je svoju priču. "Odjednom su pored mene projurile kočije s konjima. Kočije su bile pune kutija. Neke od kutija bile su male, neke srednje veličine, a neke velike. Anđeli su počeli stavljati kutije na jednu stranu vage. Ta se strana sve više naginjala od težine, sve dok nije gotovo dosegnula do zemlje.

"Koje je značenje ovih kutija?" upitao sam anđela koji je stajao preda mnom.

"To su, smrtniče, tvoji grijesi i prijestupi koje si učinio za vremena provedenog na zemlji. Sve je ubrojano," odgovorio je anđeo. Moj se duh slomio.

Zatim su stigle druge kočije. Ove su bile pune zemlje, kamenja i pijeska. Anđeli su sav taj sadržaj počeli stavljati na drugu stranu vage i ona je polako počela odizati onu prvu stranu – stranu grijeha i prijestupa.

"Koje je značenje ovih gomila zemlje?" upitao sam.

Gost je zatvorio vrata za sobom i stao leđima okrenut vratima spuštene glave, bojeći se pogledati izravno u rabija.

Rav Kook je podigao pogled sa

Neodlučnim koracima, čovjek je obišao stol i polako sjeo u rabinovu stolicu.

San Čim je sjeo, njegova je glava klonula

"To su pijesak, zemlja i kamenje koje si svojim rukama micao sa Svete Zemlje. Oni su došli govoriti u tvoju obranu jer si bio dio micve jišuv ha'arec, nastanjivanja zemlje Izrael."

Prevela Anja

Grabar

■

Jemenski graditelji, Jeruzalem 1922

Držati svoju riječ

Ovotjedna parša se koncentrira na veliku obavezu koju stvaraju izgovorene riječi. U engleskom običajnom pravu, i u većini pravnih sustava u svijetu, dogovori koji nisu stavljeni na papir i potpisani od obje strane, malo vrijede.

Iako se parša koncentrira na pravnu važnost zavjeta i zakletvi u Židovskom pravu i životu, glavna poruka koju ona prenosi je jasna – izgovorena riječ obavezuje čovjeka na ono što je rekao i izjavio. Dio je opće strukture Tore da kruto nameće vrijednost istine i da upozorava čovjeka na opasnosti od dvoličnosti i laži u osobnim odnosima. Konačna kazna varalice je da na kraju on prevari samoga sebe.

Današnja financijska tržišta preplavljena su olupinama takvih laži i prevara. Ironično je da većina od njih nije započela s kriminalnom namjerom. Ali jednom kada je laž ušla u to, ljudi su se našli uhvaćenima u klopku i postalo im je gotovo nemo-

guće da se izvuku iz zapletene mreže laži koju su sami ispleli.

Što sam rekao to sam dužan i učiniti, slogan je poštenih ljudi u svim poslovnim poduhvatima. Postoje mnoga područja ekonomskih poduhvata u kojima ovaj moto još uvijek ima pravni učinak i izrečena riječ je obavezujući čin da se nešto kupi ili proda, ili utvrdi cijena za neku stvar.

Židovska rabinska responsa stoljećima obiluje primjerima zakonski provedivih verbalnih obaveza. Nije nevažno niti to da su nas rabini upozoravali da mudri ljudi trebaju biti pažljivi u vezi onoga što govore. Izreći je isto što i potpisati – ono je obavezujuće i veže čovjeka.

Postoje dva traktata Mišne i Talmuda – oba pozamašne veličine i složenosti – koja se bave ovom materijom pravnih i duhovnih posljedica izgovorene riječi: Nedarim –traktat koji se bavi zavjetima (nema

savršenog prijevoda ovog hebrejskog pojma na engleski) – pojavljuje se u seder Našim – tomu Mišne i Talmuda koji se bavi brakom, razvodom i odnosima u domu.

To što je on smješten u tom dijelu želi nam naglasiti da su nužne privrženost i poštenje, koje su osnovica odnosa u braku i obitelji. Zavjeti i obaveze koje muž i žena daju jedno drugome u Židovskom životu i pravu smatraju se nepovredivima. Tek kada shvati ozbiljnost zavjeta osoba može sebe uvježbati u iskrenom govoru i istinskoj emocionalnoj privrženosti obiteljskom životu.

Traktat Šavuot – koji se bavi danim zakletvama (ponovo nema točnog prijevoda za ovu hebrejsku riječ u engleskom) – nalazi se u tomu Nezikin (delikti, sudovi i poslovna pitanja) u Mišni i Talmudu. Poštenje i iskrenost u svijetu financija i trgovine, ovise o tome drži li se čovjek svoje riječi. Prekrši li svoju riječ, to nanosi štetu svima koji su uključe-

Rabbi Berel Wein:

Mnogo je ljudi bilo uništeno zbog svoje nesposobnosti da se odupru iskušenju da prekrše svoju riječ za naizgled kratkotrajne financijske dobitke. Budući da je to iskušenje sveprisutno i vrlo uvjerljivo, Tora nadugačko naglašava važnost da se svoju riječ održi pod svaku cijenu. To nam ponovo potvrđuje poslovicu da "i život i smrt ovise o izgovorenoj riječi."

Uči iz svoje prošlosti!

Tora je za nas zapisala sva putovanja Židovskog naroda u pustinji Sinaj tijekom njihovog četrdesetogodišnjeg putovanja po njoj. Sva mjesta na kojima su se zaustavili i sporedna zastajanja su spomenuta. Raši objašnjava da je to isto kao kada roditelj daje odraslom djetetu pregled dugačkog obiteljskog putovanja na koji su bili otišli prije mnogo godina, pa se prisjeća kako je tada malo dijete reagiralo na situacije na svakom od tih mjesta.

snimaju fotografije kako bi se, kada se vrate kući, mogli sjećati mjesta koje su posjetili i događaja koji su se dogodili na tim mjestima.

U nama postoji unutarnji poriv za sjećanjem na ono što smo posjetili i gdje smo bili u životu. U stvari, to je osnova svih memoara i autobiografija. Mi ne želimo zaboraviti što nam se dogodilo na našem životnom putu, a ne želimo niti da to bude zaboravljeno od onih koji dolaze nakon nas.

Taj poriv da pamtimo i sjećamo se i onda prepričavamo svoju priču vrlo je snažan. Ako je sva politika u osnovi lokalna, onda je sva povijest osobna i individualna. Stoga ponavljanje u ovotjednoj parši svih mjesta na kojima su stali i svih lokacija u pustinji do kojih je Židovski narod došao i posjetio ih, u sebi nosi posebno i pronicljivo značenje. Ono govori našim ljudskim emocijama, a ne samo umu i osjećaju za prošlost.

pogrešne odluke. Na to je Raši mislio kada je iznio primjer roditelja i djeteta koji se prisjećaju njihovog davnašnjeg izleta – "Ovdje si ozlijedio glavu, ovdje si se spotaknuo i pao, itd." Roditelj govori djetetu da pazi u godinama koje dolaze, i da u budućnosti ne bude tako nepažljiv.

Čitav taj pritisak da znamo Židovsku povijest te shvatimo i cijenimo svoju povijest ovdje je zato da usmjeri naše stavove i ponašanje u sadašnjosti i budućnosti, kako ne bismo bespotrebno ponavljali prijašnje greške i propuste. Pojedinac ili narod koji zna malo ili gotovo nimalo o svojoj povijesti ne može realno očekivati da će u sadašnjosti ili bliskoj budućnosti donositi mudre odluke.

Židovski narod ima tako dugu, sadržajnu i bogatu prošlost. Mi smo živjeli na svakom mjestu na ovoj planeti i proživjeli svaku vrstu vlasti koju čovječanstvo poznaje. Naša putovanja, nazovimo to tako, trebaju nas osposobiti da sadašnje probleme prosuđujemo u svjetlu prošlih događaja. No ta sposobnost ovisi o tome da li na neki način pamtimo i prisjećamo se događaja iz prošlosti.

Golemo neznanje velikog dijela Židovskog naroda o toj našoj dugoj povijesti pridonijelo dobrom dijelu nesuglasica u našem današnjem Židovskom svijetu. Trebali bismo uzeti u ruke svoj stari album s fotografijama i proučiti ga.

Dio prednosti da razmatramo prošle događaje i mjesta na kojima su se oni zbili je da nas osposobi da učimo iz tih iskustava, a ne da samo glupo ponavljamo prošle greške i

Šabat šalom

Svima nam je poznat kliše (može se činiti banalnim, no svjedno je istinit) da je sam život putovanje. Kada ljudi putuju od mjesta do mjesta oni ■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Držati svoju riječ

ni.

Slušaj musar

I Moše reče plemenima Gada i Rubena, "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje?" (Bamidbar 32,6)

Prvi Gerrer Rebe bio je Hidušej HaRim. Drugi Gerrer Rebe, Sfas Emes, nije bio njegov sin, nego njegov unuk. Otac Sfas Emesa umro je dok je ovaj još bio dijete pa ga je podizao njegov djed. On je bio 'iluj', genijalac, djed ga je čuvao poput zjenice svog oka. Jednom, dok je još bio malen dječak, ostao je budan gotovo cijelu noć učeći Toru sa svojim prijateljem.

Zaspao je taman prije jutarnje molitve i zakasnio na šaharit. Hidušej HaRim prišao mu je nakon molitve i rekao mu: ''Ako Rebeov unuk kasni na molitvu, kakav će to dojam ostaviti na ostale?'' Rekao je da je to što je učinio hula na B-žje ime. Nastavio je tim tonom, 'sjeckajući' dječaka svojim riječima.

Sefas Emes ostao je potpuno tih. Nije ponudio očigledno opravdanje da je čitavu noć učio. Njegov 'havrusa' (prijatelj), koji je bio s njim i znao što se dogodilo, upitao ga je, ''Zašto nisi jednostavno rekao svom djedu da si učio čitavu noć?''

Sefas Emes je odgovorio, ''Čuti musar (ukor, etičku pouku) velikog čovjeka divno je iskustvo. Bilo je vrijedno čuti ukor i opomene mog djeda, iako sam 100% nevin.''

Nama je teško prihvatiti tu ideju. Kada smo u pravu i netko nas lažno optuži, odmah skačemo kako bismo ispravili pogrešan dojam. Sefas Emes htio je čuti opomenu.

Sefas Emes je dokazao da je njegov stav ispravan (slušati tiho nepravedan ukor velikog čovjeka) stavom koji su imala plemena Gada i Rubena.

Kada su došli Mošeu i molili ga da

ih ne šalje preko Jordana, Moše Rabeinu je navalio na njih. Optužio ih je da su kukavice, da se odbijaju boriti, da ponavljaju grijeh uhoda, i tako dalje. Potom su oni objasnili svoje motive. No, u međuvremenu, sjedili su i slušali Mošeove optužbe. Prije no što su ispravili pogrešan dojam koji je njihov zahtjev ostavio, strpljivo su prihvatili musar koji im je bio dan.

Vrijedno je čuti musar od velikog učitelja. Vrijedno je biti kritiziran od strane velikog pojedinca… čak i ako kritika nije na mjestu. Sefas Emes objasnio je da je bilo vrijedno čuti musar njegovog djeda, bez obzira na to je li počinio prekršaj ili ne.

Bolna degradacija

"Među onima koje su ubili bili su i midjanski kraljevi: Evi, Rekem, Zur, Hur i Reba, pet midjanskih kraljeva; i ubili su mačem Bilaama, Beorovog sina." (Bamidbar 31,8)

U stihu Tore koji govori o pobjedi Klal Jisraela nad midjanskom vojskom, čitamo ime koje nam je pomalo poznato: Zur.

Prvo pojavljivanje Zura u Tori bilo je na kraju parše Hukat gdje se spominje kao otac midjanke Kozbi s kojom je Zimri javno zgriješio.

Midraš Tanhuma kaže nam da je Zur bio najveći od petorice midjanskih kraljeva, ali je degradiran i pojavljuje se treći na listi midjanskih kraljeva koju nam daje Tora, budući da je tako spremno pustio svoju

Rabbi Yissocher Frand:

kćer da počini nemoralno djelo u javnosti.

Kada čitamo taj midraš, moramo se zapitati: je li Zuru stalo do toga? Smeta li njemu uopće što ga Tora stavlja na treće, umjesto na prvo mjesto među midjanskim kraljevima?

Slično pitanje postavljamo i kada čitamo midraš u parši Haje Sara. U jednom od redaka koji opisuju Avrahamovu kupnju pećine Makpela, Efronovo je ime napisano bez slova 'vav'. Midraš nam kaže da je Efron taj 'vav' izgubio zbog sumnjivih radnji tijekom prodaje pećine Makpela.

Ponovno se pitamo: je li Efronu stalo do toga? Kada čitamo parašu, prilično je očigledno da je Efron osobito pohlepan čovjek koji mnogo više brine o svoti novca koju će dobiti od Avrahama, nego o broju slova koja će zaslužiti u Tori.

Istina je da ta pitanja izviru iz lažne percepcije koju svi mi do neke mjere posjedujemo.

Sve dok smo ovdje u olam haze, fizički svijet nam izgleda stvaran, a

olam haba (svijet koji ima doći) izgleda nam tako dalek da fizički svijet smatramo realnošću, a duhovni svijet fantazijom.

U fizičkom svijetu, čovjek može u potpunosti ignorirati ili slegnuti ramenima čak i na najveću uvredu. Međutim, u svijetu koji dolazi, sve iluzije 'stvarnog svijeta' bit će razotkrivene. Svaki čovjek, čak i onaj koji nije imao nikakvih duhovnih vrijednosti u ovome svijetu, odjednom će shvatiti da je duhovnost jedino što je važno. Tora, izvor svake duhovnosti, jedini je entitet o kojem će duše u Nebu brinuti.

Dok su bili na ovoj zemlji, Zur i Efron vjerojatno bi se nasmijali kada bi im netko rekao da su kažnjeni na način da su u Tori spomenuti s prezirom.

Međutim, kada gledaju odozgo –ili odozdo, što bi mogao biti slučaj –sa svog pravedno zasluženog mjesta u svijetu koji dolazi, Zur i Efron podnose veliku bol zbog te degradacije.

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Slušaj musar

Prevela Anja Grabar

Matot uključuje zakone o davanju i poništavanju zavjeta te zahtjev plemena Rubena i Gada za nasljedstvom sa istočne obale Jordana.

U paraši Masej nalazi se kompletna lista putovanja po pustinji te B-žje upute da se razdijeli zemlja nacionalnom lutrijom – isplata baš nije bila kao na Lotu, no svatko je dobio solidan dio zemlje. B-g je uspostavio granice zemlje Izraela. Postavljeno je novo vodstvo. Određeni su gradovi Levita i gradovi-utočišta (u kojima nehotični ubojica može potražiti azil). Izdani su zakoni u vezi ubojstva bez predumišljaja i u vezi teškog ubojstva.

Bio sam rekao da život u stvarnosti započinje tek s obvezama. Zašto kažem da su obveze jedini način da se smisleno živi?

Na prvi pogled, kome uopće trebaju obveze? Zbog čega bih se želio vezati? Svakako da je mnogo razboritiji način života ostati otvoren za nove prilike tako da se, kada mi nešto ne odgovara, mogu prebaciti na nešto drugo?

Razmotrimo za trenutak naše odnose s drugima. Razmjena među ljudima, neophodna za osnovno funkcioniranje ljudskog društva, počiva na povjerenju – a povjerenje počiva na obvezivanju. Ako ne mogu biti siguran da će onaj drugi ispoštivati dogovor do kraja, neću s njime niti raditi. Posao nedvosmisleno traži obvezivanje – i upravo

zato odvjetnici zarađuju mnogo novaca. Ta vrsta obvezivanja nam je dugoročno na korist, makar pretrpjeli poraz na pokojem manjem posliću. S brakom je ista stvar. Ako smatram da moj bračni partner može otići kada mu/joj dojadi, naći neku uzbudljiviju vezu ili krenuti nekim drugim putem u životu, zbog čega bih davao sve od sebe u toj vezi? Ukoliko želimo da naši partneri investiraju u našu vezu, moramo im se potpuno obvezati – dati obećanje da njihovo vrijeme, energija i ljubav neće otići u nepovrat samo zato što sam počeo osjećati drugačije. Duboki, trajni odnosi jednostavno nisu mogući bez obvezivanja. Nema sumnje, to iziskuje žrtve, no bez muke nema nauke. Alternativa je niz površnih, zakra-

tko uzbudljivih, no u krajnosti nezadovoljavajućih veza za koje ljudi nastoje sami sebe uvjeriti da su se isplatile.

To me dovodi do pitanja što se nalazi u pozadini naše potrebe da se obvezujemo: jednostavno to da smo ljudska bića. Svaka stvar koju poželimo postići u životu na početku izgleda fantastično, no jednom kada krenemo i početno uzbuđenje mine, postane teško. I najvjerojatnije ćemo se migoljiti kada postane teško i gledati kako da se izvučemo. Znamo da je to ispravno, znamo da je dobro, znamo da to moramo učiniti. Ali ignoriramo važnost ulaganja truda i posižemo za jednostavnijim rješenjem. Jednostavna rješenja uvijek će biti i manje ispunjavajuća. Jedini način da idemo putem smislenih uspjeha je da se obvežemo u trenutku kada su nam stvari jasne –kako bismo sebe spriječili od povlačenja onda kada nisu. Ponekad postoji ispravan razlog za povlačenje i Tora je vrlo realna u vezi toga, no najčešće nam se samo ukoče noge radi teškoća. I ako živimo tako da se povučemo svaki puta kada je teško, na koncu ćemo pogledati unatrag i osjetiti da nismo postigli ništa. Obvezivanje nas drži na površini u tegobnom i zahtjevnom svijetu – i osigurava, kada to okolnosti dozvole, da uvijek postignemo smislene ciljeve koje smo si postavili. Bez njih, igramo se života s novcem iz Monopolyja. ■

Rabbi Shaul Rosenblatt: Obveze? Ne hvala. Ili…

Rabbi Shlomo Riskin:

Najveća pustolovina

Ovotjedna dvostruka paraša bilježi da su Židovi napokon prešli rijeku Jordan na svom putu osvajanja

Obećane zemlje. Plemena Gada, Reuvena i pola Menaševog plemena posjeduju vrlo mnogo stoke, a "raj"

za stoku je dobra ispaša, koju su, eto, ova dva i pol plemena slučajno otkrila na mjestu gdje se trenutno nalaze, u Transjordaniji. Tada su Mojsiju uputili poseban zahtjev. "Ako bi nam učinio uslugu, neka nam se ta zemlja dâ u naše trajno vlasništvo, i nemoj nas voditi preko Jordana." (Brojevi 32,5)

Mojsijev odgovor je oštar. "Zašto bi se vaša braća išla boriti dok vi ostajete ovdje? Zašto pokušavate obeshrabriti Izraelce da prijeđu u zemlju koju im je dao B-g? To je isto što su i očevi vaši učinili kada sam ih poslao iz Kadeš Barnee da vide zemlju" (Brojevi 32,6-8). Mojsijeva aluzija je posebno jaka kritika: baš kao što su uhode odlučili ostati u pustinji, jer im je nedostajalo hrabrosti i volje da se bore za Obećanu zemlju, vi se sa svojom željom da ostanete tamo gdje jeste ponašate poput njih, hoćete se poštediti mučnog iskustva ratovanja. I iznosi tu usporedbu iako se Transjordanija smatra dijelom svete zemlje (1 Mišna Kelim,10).

Što je potaknulo ta dva i pol plemena da ostanu u Transjordaniji?

Prema Rabbi Simcha Zisselu iz Kelma, oni su zatražili da ne prelaze Jordan zbog svoje stoke, što očituje određenu razinu materijalne pohlepe; ne treba nam bujna mašta da bismo vidjeli podudarnost između stoke i zemlje za ispašu u one dane s ekonomskim mogućnostima na radnom mjestu danas. Zašto Židovi i dalje žive izvan Izraela, koja je dalje od druge strane Jordana, čak s druge strane Atlantika? Jer su pronašli dobre pašnjake za svoju stoku i šteta je odustati od toga, pogotovo jer naši današnji potomci Gada i Menašea rijetko postavljaju pitanje suvremenim rabinskim autoritetima o svom izboru. Da su to učinili, on bi vrlo vjerojatno ponovio Mojsijevu poruku "Zašto bi se vaša braća išla

boriti dok vi ostajete ovdje?" (Brojevi 32,61).

Uostalom, Židovski je svijet svakako imao koristi od države Izrael, od njenog osnutka pa sve do danas. Nakon holokausta, koji je završio tragičnim gubitkom 1/3 našeg naroda i 4/5 naših vjerskih, intelektualnih i kulturnih vođa, činilo se kao da je judaizam konačno iščezao sa svjetske pozornice održivih "naroda", nacija i religija. Poznati povjesničar Alfred Toynbee, u svojoj povijesti koju je objavio 1946. godine, Židove je nazvao "fosilima" . Glavni rabin Rima prešao je na kršćanstvo, a preobraćenja su, na svakom kampusu u Americi odmah nakon holokausta, bila vrlo raširena. Ne samo da je Židovski svijet doživio čudesnu renesansu nakon Proglašenja Izraelske Države - a potom opet 1967. godine oslobađanjem Jeruzalema nakon Šestodnevnog rata - nego Izrael sada Židovskim zajednicama u cijelom svijetu daje najveći broj vjerskih i obrazovnih vođa, a ujedno je i najučinkovitiji izvor inspiracije asimiliranim Židovima u njihovoj potrazi i muci, kojima su životi značajno transformirani kroz programe poput Birthright Israel. Sve uspješne Židovske zajednice u dijaspori danas svoj razvoj u velikoj mjeri duguju Židovskoj državi.

Rabbi Yitzchak Arama, daje ponešto drugačiju interpretaciju. Autor Akedat Yitzchaka opisuje plemena Gada i Reuvena kao praktične materijaliste koji se ipak planiraju pridružiti svojoj braći i sestrama u samom Izraelu. Ali tek na kraju, ne sada. U ovom času osobne potrebe obitelji i plemena moraju biti na prvom mjestu - sve dok vođa obitelji ne sakupi dovoljno materijalnih dobara kako bi veliki korak preseljenja na Bliski istok bio manje rizičan pothvat. Njihove osobne potrebe - a ne povijesne nacionalne potrebe Izraela - moraju biti na prvom mjestu. Zbog toga ih je Mojsije kritizirao.

Ohr Hachayim pristupa situaciji najjednostavnijim, "najreligioznijim" terminima: on sugerira da su dva i pol plemena svoj argument izgra-

dila oko B-žanske intervencije: "Zemlja koju je B-g osvojio u ime Izraelske zajednice je zemlja za stoku, a tvoje sluge imaju stoku." (32, 41). Drugim riječima, ovo je zemlja koju je B-g osvojio za nas i zato je ovo zemlja u kojoj želimo ostati. Ako nas B-g želi negdje drugdje, neka nas On odvede tamo, neka On osvoji i tu zemlju. Do tada ćemo mi ovdje ostati i naša će stoka ovdje ostati. To je dobro za našu stoku i zato je dobro i za nas.

Na mnogo načina, Ohr Hachayimovo gledanje vidi dva i pol plemena kao dvojnike onih privrženih Neturei Karta. Oni čekaju da ih sam B-g dovede u Izrael - a ako ne B-g, onda barem Njegov Mesija! Kad B-g bude htio u potpunosti izbaviti Izrael, On će to učiniti u Svoje vrijeme. Sve ovisi o B-gu i mi ćemo rado do tada pričekati na svom ugodnom pašnjaku ….

Istina je da su Gad i Reuven zaboravili svoju povijest. Ne mogu oni počivati na svojim pašnjacima-lovorikama, dok se ostatak nacije za njih bori u ratovima. Kad su Izraelci stigli do Crvenog mora, a egipatske horde ih progonile, oni su molili Mojsija da se moli B-gu. "Zašto vičeš Meni?", kaže B-g Mojsiju. "Govori s Izraelcima i nek se pokrenu." (Izlazak 14,15). More se ne razdvaja sve dok Nahšon ben Aminadav i Kaleb ben Jefune ne skoče u more.

Isto tako, kada Mojsije kaže Gadu i Reuvenu da oni moraju ponijeti oružje i boriti se, on zapravo naglašava da je B-žje obećanje Izraelu da svi moraju biti partneri – B-g s nacijom, a narod jedni s drugima, uzajamno dijeleći odgovornost i privilegiju. Na kraju krajeva, ako se naša mlada država pokaže još osjetljivijom nego li se čini, na manjak ljudstva u ratu i manjem broju stanovništva nego što je potrebno, Židovi će moći kriviti samo sebe za to što nisu odgovorili na izazov koji im je ponudila najveća Židovska pustolovina u proteklih 2000 godina.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Podigni glavu

"Podignite glavu" (Brojevi 31,26). Raši to komentira: Zbrojite stvari kod sebe.

Gotovo svatko tko je čuo za Rebe Nahmana zna da je on često isticao primjenu hitbodeduta, svakodnevnog odvajanja vremena da bismo svojim vlastitim riječima razgovarali s B-gom o svemu o čemu je potrebno razgovarati u svom životu.

Dio toga o čemu treba govoriti jest: "Kako ja živim? Idem li u pravom smjeru? Donosim li pametne odluke?"

Da bismo odgovorili na ova pitanja potrebna nam je mudrost. Moramo ju tražiti i onda je - ne zanemariti! Svi mi učimo Toru: primamo e-mail Divrej Tore, predavanja na youtube i facebooku, emisije koje idu putem interneta i twitova. (Jesam li nešto izostavio? Jesam.) Po-

vremeno se aktivno hranimo učenjem dobrim starinskim načinom. Otvaramo sefer, knjigu Tore, i učimo sami.

Sigurno je da su svaki trenutak i svaki novčić koje smo utrošili da unesemo mudrost Tore u svoje glave vrijedni toga. Ali što se događa s tom mudrošću? Da li ju gomilamo, kao impulsivno kupljene stvari jer su bile na rasprodaji, koje zatim donosimo kući da sakupljaju prašinu?

Ili ju koristimo da bismo svoje živote učinili više Židovskima?

Stih "Podigni glavu" odnosi se na ratni plijen. U svojoj bitci da što više živite Židovskim životom uspjeli ste ugrabiti nešto Židovske mudrosti. Sada, hajde, podignite svoju glavu! Zbrojite stvari kod sebe! Ugurali ste nešto Tore u svoj um. Nemoj se tu zaustaviti! Podignite glavu i upotri-

jebite tu mudrost. Prestanite o tome razmišljati kao o nekoj "košer razonodi" i uposlite ju. Podignite pogled sa ove stranice i zapitajte se: "Što me to poučava o mom životu? Kako to mogu upotrijebiti da sebe učinim više Židovskim?"

Ti židovski mudraci o kojima ste proučavali nude vam priliku da živite dostojanstvenijim i, plemenitijim životom. Izvrstan prvi korak je da svoje vrijeme iskoristite da naučite što oni imaju za reći. Ali morate biti proaktivni. Morate preispitati, provjeriti to, da budete sigurni da je vaš život organiziran na mudar način, tako da vaše vrijeme i okolina pulsiraju Torom. Morate odvojiti vrijeme za hitbodedut.

agutn Shabbos!

Šabat šalom

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Prevela Tamar Buchwald

■

I sklopit ću s vama svoj Savez; nikada više neće biti uništeno svako tijelo vodama potopa. Nikada više neće biti potopa da uništi zemlju. (Berešit 9,11)

Prorok Ješaja je govorio s b-žanskim nadahnućem kada je rekao: "Jer sam se zakleo kao što sam se zakleo u vezi s vodama Noaha." Međutim, Tora ne spominje izričito zakletvu kad je B-g obećao da više nikad neće potopiti zemlju. Iz riječi proroka Rav Eliezer zaključuje da čak i ako netko kaže samo "da" ili "ne", to se smatra zakletvom. Rav tvrdi da se zakletvom smatra jedino "ako se riječi ponove dva puta [npr. "da, da" ili "ne, ne"]."

Koliko doslovno bi to trebalo shvatiti? Je li istina da se svaki put kad netko kaže "da" ili "ne" on nalazi pod obvezom zakletve? Halaha je da zakletva obvezuje čovjeka samo ako se izričito namjeravao zakleti kad je rekao "da" ili "ne".

Iako čovjek može prekršiti zabranu danu zakletvom samo ako on to kaže, izuzetno pravedni smatraju

čak i najmanji znak suglasnosti činom davanja zavjeta, kao što je prikazano u sljedećoj priči.

Rav iz Byalistoka jednom je upitao Rav Akivu Eigera da li bi odgovorio na sva njegova halahička pitanja putem pošte. Bio je to pothvat koji je oduzimao jako puno vremena, a raspored, program obaveza i dužnosti Rava Akive Eigera, koji je bio Rav u

Posenu, bio je više nego popunjen. Unatoč tome, on je odgovorio na svako pismo koje mu je poslao Rav iz Byalistoka. Kada su ga pitali zašto je posvetio toliko vremena da odgovori na ta pisma, što mu je predstavljalo veliki teret, odgovorio je da kada je Rav iz Byalistoka iznio svoj zahtjev, Rav Akiva Eiger je klimnuo glavom u znak suglasnosti. On se pribojavao da se time obvezao zakletvom, pa ju je bio odlučan ispuniti, bez obzira koliko to bilo teško. Rav Akiva Eiger nije rekao: "Da, da"; nije čak ni rekao riječ "da", već je samo kimnuo glavom. Pa ipak, budući da je pokazao da je pristao na Ravov zahtjev, premda to nije učinio verbalno već samo govorom tijela, osjećao se obveznim zbog svog zavjeta. Sukladno njegovoj vrlo visokoj razini pravednosti, da nije odgovorio na Ravova pisma, bio bi odgovoran za šeker (prijevaru, laž) kao i za lažno zaklinjanje.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis: Zakletve

Biseri hasidske mudrosti

Otac i sin

Jedan od hasida cadika iz Kobrina radio je kao državni službenik. Jednoga dana bio je jako zabrinut i nije znao što učiniti. Odlučio je da sve ostavi i otputuje u Kobrin. Otišao je ravno u kuću cadika. Doručak je stajao na stolu i cadik je upravo završavao blagoslov nad hranom:

"...čijom voljom postoje sve stvari." Cadik ga nije niti pogledao, pa je čovjek ostao stajati, čekajući da on završi svoj obrok, kako bi mogao podijeliti s njime svoje brige. Konačno ga cadik pogleda i reče mu:

"Zalman, mislio sam da si sličan svome ocu, ali sada vidim da se razlikujete. Tako je i tvoj otac jednom došao do mene s gomilom problema. Upravo u tom trenutku sam, kao i danas, sjedio za doručkom i završavao blagoslov. Okrenuo sam glavu i shvatio da se tvoj otac priprema otići. Upitao sam ga:

enska je energija ono što vi jeste, a muška je energija ono što činite. To znači da je uvjet cjelovitosti muškarca i

žene da svatko od njih posjeduje obje energije. Najuzvišenije vrijednosti i ideje ostaju beznačajne, sve dok nisu ostvarene. Isto je tako beznačajna akcija koju ne diktira unutrašnji glas istine.

Uopćeno govoreći, primarna uloga muškarca je da iskoristi svoju agresivnu mušku energiju kako bi pročistio materijalni svijet, dok je ženska primarna uloga da iskoristi svoju profinjenu žensku energiju kako bi pokazala urođeno b-žansko porijeklo svega što postoji.

Muškarac se u potrazi za b-žanskim "okreće prema van"; žena apsorbira b-žansko. Da bi stvorio život, muškarac daje sjeme; žena donosi život. Muškarac uči svoju djecu kako da žive; žena je život. Muškarac daje ljubav; žena je ljubav.

"Avramel, nisi li zbog nečega došao?"

"Ne," odgovorio je i otišao.

"Razumiješ li? Kada moj učenik čuje ovaj blagoslov, on nema više pitanja. To je odgovor na sva njegova pitanja i brige."

I dok je tako govorio, cadik ispruži ruku za pozdrav. Hasid je neko vrijeme nepomično stajao, potom se zahvalio učitelju i potpuno mirno se vratio na svoj posao.■

Ima stvari koje svijetu donose veliku štetu.

Teško je shvatiti zašto su one uopće stvorene. Znaj da u njima sigurno postoji nešto dobro.

R. Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Rabbi

Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraše (priče) Matot-Masei (dvije parašot zajedno) su priče o kontroli naše sudbine i o tome što stvarno treba poduzeti kako bismo promijenili smjer. To su parašot u tamuzuRaku i evo što nam je potrebno u ovom trenutku: Tajne izlječenja.

Paraše Matot, Masei i Devarim - se dešavaju tijekom razdoblja "Bein HaMecarim" (u tjesnacu), tri tjedna između 17. tamuza i 9. ava.

Tradicionalno se ovaj vremenski period smatra vremenom žalosti, mada je micva da se uvijek bude radostan. Kako onda to pomiriti? Prema mudrosti kabale ova su tri tjedna nabijena vrlo snažnom energijom pa moramo biti na oprezu; ovo žalovanje nije tuga, ni patnja, već ono što nam daje poticaj da uđemo unutar toga i spriječimo situacije koje bi mogle dovesti do samouništenja.

Paraša Matot otpočinje riječima: "A Mojsije reče glavarima plemena" u vezi s pitanjem "nedarim" (zavjeta). Tora pripovijeda da je to pitanje različito za muškarce i žene, u smislu da muškarac mora postupati prema svom zavjetu, dok otac neudane žene ili ženin muž mogu poništiti njezin zavjet. Tumači se muče s pitanjem "glavara plemena". Riječ "mate" (pleme) potječe od riječi "hataja", što znači preusmjeravanje ili odbijanje, a po pitanju zavjeta, to navodi na pitanje - što mi to zapravo preusmjeravamo? I zašto je tu spolna diskriminacija?

■ U paraši Pinhas, Zohar objašnjava značenje molitve "Kol Nidrei" (Svi zavjeti) koja se govori na Jom Kipur.

Većina nas skloni smo pogrešno vjerovati da je svrha ove molitve da poništi one zavjete koje smo napravili u prošlosti. Međutim, prema Židovskoj tradiciji, mi smo već poništili zavjete uoči Roš hašane. Koja je onda svrha "Kol Nidrei"? Zohar razjašnjava da je svrha molitve "Kol Nidrei" da poništiti zavjet iz gornjih svjetova. "Neder" (zavjet) je zakon uzroka i posljedice. Ako smo prouzročili bol i patnju u svemiru, to će nam se vratiti, i svrha je molitve "Kol Nidrei" da te zavjete izbriše. Paraša Matot daruje nas snagom "Kol Nidrei".

Po pitanju zavjeta, žena predstavlja materijalni svijet, ''posudu'' koja prima; u nama leži moć da skrenemo ili preusmjerimo, te kontroliramo svoju sudbinu. Otac ili muž predstavljaju element davanja u nama. Ako nosimo zavjet nevolje iz prethodnih reinkarnacija ili prošlih

godina, možemo ga se odreći i promijeniti, pogotovo u ovom razdoblju. Način da postignemo "Mituk HaDinim" (ublažavanje presude) je da budemo svjesni i promišljeni, da pazimo da sva naša djela proizlaze iz namjere ljubavi, tolerancije i darivanja, a ne osuđivanja i kritike. Na taj način možemo promijeniti i preusmjeriti tijek sudbine, i u ovom vremenu imamo to priliku učiniti.

Često zaboravljamo da smo gospodari svoga tijela i duše, i da imamo pravo ne dopustiti ulaz emocijama koje ne služe nama ili našoj namjeri i cilju. Moramo se držati uvjerenja i spoznaje da imamo moć preusmjeriti svoju sudbinu, jer je alternativa da budemo "bnei belija'al" (počinitelji zla, bez savjesti), lišeni sposobnosti da se izdignemo iznad emocija, misli i jada koji nas zahvate. Ova se paraša također bavi ratom protiv Midjanaca, koji simboliziraju presude stvorene u prošlosti i negativne energije koje se mogu vratiti i naštetiti nam. Tijekom mjeseca ta-

(nastavak s 19. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Tjedni Zohar: Matot-Masej

muza možemo si naškoditi osjećajima strogog osuđivanja i kritike, i iz tog razloga je tema rata protiv Midjanaca sadržana u parašot Balak, Pinhas i Matot, jer ovo je vrijeme, tijekom tri tjedna, da se borimo protiv ovih negativnih sila uz pomoć tolerancije, otvorenog srca i bezuvjetne ljubavi. Na taj način mi mijenjamo presude, netoleranciju i neutemeljenu mržnju koje su uzrokovale toliko razaranja i katastrofa u posljednjih nekoliko tisuća godina, u vremenskom razdoblju poznatom kao "Bein HaMecarim".

Da bi nam se pokazalo kako može biti opasno kad nas naše emocije kontroliraju, paraša dalje opisuje naseljavanje plemena Ruben, Gad i polovine plemena Menaše istočno od rijeke Jordan, na teritorij koji nije uključen u zemlju koja je obećana Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Ari objašnjava zašto ta plemena nisu ušla u Zemlju, i vodi nas natrag do dana začeća trojice vođa:

Jakov je prišao Lei u noći svog vjenčanja vjerujući da je s Rahel, a tijekom njihovog sjedinjenja njegova je namjera bila da na svijet dovede dušu Josefa. Međutim, Ruben je bio taj koji je došao na svijet. Jer je Jakovljevo razmišljanje bilo neispravno. Puno godina kasnije, pri blagoslovu svojih sinova, rekao je Rubenu: "Pahaz kamajim al totar", pojavio si se nekontrolirano kao voda, i moje namjere se ne manifestiraju u tebi. Rezultat je bio da 500 godina kasnije pleme Rubena nije moglo ući u zemlju Izrael.

Sličan se događaj zbio s Gadom. Budući da je već imala četiri sina i više nije mogla zatrudnjeti, Lea je postavila svoju sluškinju Zilpu da zauzme njezino mjesto kod Jakova, bez da je on to znao. Kad se rodio sin, Lea je izgovorila riječi "Ba Gad" (stigla je sreća, jer je bio dječak), ali je u Tori slovo "alef," koje simbolizira svjetlost, bilo izostavljeno, i riječ postaje "Bagad" (izdao).

Slično je i u vezi s Menašeom. Tora pripovjeda priču o Dini, Leinoj

Tajna i pouka u paraši Matot je da mi posjedujemo snagu da preusmjerimo sudbinu tako da usmjerimo naše osjećaje iz osjećaja odvojenosti od drugih i od Stvoritelja, prema jedinstvu

kćeri, koju je oteo i silovao Šhem sin Hamora te je ona rodila kćer Asenat. Jakov je sakrio dijete ispod "sneh" (grma, otuda njezino ime), i dao joj zlatnu amajliju s ugraviranim svetim imenima da je štiti. Asenat nestaje, pojavljuje se u Egiptu i usvaja ju Potifar, svećenik Ona, koji

ju je podigao kao svoju. Kad je odrasla, Josef je do tada već postao knez u Egiptu, a rečeno je da je on bio jedan od sedam najljepših muškaraca na svijetu, i kad god se vozio u svojim kolima djevojke su ga gledale sa svojih krovova i bacale dragulje na njega da privuku njegovu pozornost. Kad je Josef prošao pored kuće Asenat, ona je osjetila da joj je on istinski namijenjen kao srodna duša (bešert) i bacila je zlatnu amajliju. Kad je na amajliji ugledao sveto ime na hebrejskom Josef je znao da je ona iz kuće njegovog oca i da je to njegova davno izgubljena nećakinja. Josef i Asenat su se vjenčali i rodila su im se dva sina Menaše i Efrajim. Kad je Josef doveo dječake da od Jakova prime blagoslov prije njegove smrti, on stavlja starijeg, Menašea s Jakovljeve desne strane, a Efrajima s njegove lijeve strane, ali Jakov prekriži ruke, tako da njegova desna ruka bude iznad Efrajimove glave, a njegova lijeva ruka na Menašeu. Zašto je to učinio? Zohar objašnjava da je Menašeova majka bila začeta u silovanju, i time su misli i emocije bile pobrkane. Ova negativna namjera se prvo pojavila u njenom prvorođenom Menašeu, što ga je učinilo tek polovično cjelovitim (od svog oca, Josefa), a polovično manjkavim, zbog čega polovina plemena Menaše nije ušla u zemlju.

Tora priču o tri plemena koja nisu ušla u zemlju, iznosi kao rezultat nedostatka kontrole nad emocijama i mislima u trenutku kada ih je najteže prevladati, pri spolnom odnosu i tjelesnoj želji - požudi. To nam po-

Kabbalah: Tjedni Zohar: Matot-Masej

kazuje koliko je sudbonosan svaki trenutak u našim životima, i kolika je važnost namjere, misli i prakse kontrole nad našim emocijama. Tajna i pouka u paraši Matot je da mi imamo snagu da preusmjerimo sudbinu tako da usmjerimo naše osjećaje iz osjećaja odvojenosti od drugih i od Stvoritelja, prema jedinstvu. Vrhunac tri tjedna je Deveti ava, kada se dogodilo uništenje Hrama kao posljedica razdvajanja i neutemeljene mržnje. Lekcija paraše Matot - Masej je naša obveza da preusmjerimo naše osjećaje i vratimo ih u jedinstvo i da se povežemo na Svjetlost Stvoritelja radi kontrole prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Paraša Masej se događa u okviru vremena "Bein HaMecarim", i jedna je od rijetkih parašot u Tori za koju nema komentara u Zoharu. Međutim, tajna i energija na kojoj se temelji ova paraša vrlo je moćna. Ova paraša posljednja je paraša u knjizi BaMidbar i Tori, i kulminacija je priče o Mošeu i narodu Izraela.

"Ohev Yisrael" (Apta rav) napisao je dugačak ogled o paraši Masei, ilustrirajući da ona predstavlja sažetak četrdeset i dva putovanja Izraelaca od vremena kad su napustili Egipat pa sve dok nisu ušli u zemlju Izrael.

Članak počinje duhovnim buđenjem i razumijevanjem naše svrhe u životu; onih trenutaka kada se pitamo zašto smo ovdje i što je naša svrha; onih trenutaka kada se iznenada osvijestimo i shvatimo da postoji nešto veće od ropstva, da smo

podložni vanjskim, nepoznatim silama, u potrazi za ljubavlju i potvrđivanjem od drugih, strahu od drugih, financijskoj sigurnosti, zdravlju, itd. Mi smo radije zaokupirani izvanjskim nego našim rastom i kada shvatimo, barem što se drugih tiče, da je put bezuvjetne ljubavi jedini način da se povežemo s energijom Stvoritelja - Einsofa (Beskraja) i s "Ec HaHajim" (Drva života).

"Ohev Yisrael" objašnjava da je svaka emocija koju imamo i sve što se događa dobro, a dolazi iz izvora koji je dobar, mada prekriven mnogim slojevima negativnosti. Na nama je da tu moć oplemenimo i podignemo, te ponovno priključimo na gornje svjetove, na njezin izvor, na dobro. To znači da je sav materijalizam na ovom svijetu nasljeđe duhovnih energija koje su sišle odozgo. Svaki put kad se zapitamo što radimo ovdje, zašto smo zapeli u ovom poslu, u ovoj vezi, itd., to nam je znak da postoje iskre koje smo dužni podići.

Kabalisti objašnjavaju da se nakon

grijeha Adam raspao u mnogo međusobno odvojenih iskri i da smo sada na putu traganja za njima da ih vratimo svom domu. Ovo putovanje započelo je izlaskom iz Egipta, čija je pokretačka sila bilo "Ime od 42 slova" (poznato kao "Ana BeKoah"). To je kombinacija 42 slova koja ima moć da nas probudi, da nas podigne kad god se u životu osjećamo da se nalazimo u lošem razdoblju, da podigne gore naše iskre.

Mi smo sada na vrhuncu dana "Bein HaMecarim", koji se smatraju jednim od najtežih razdoblja u godini, ali baš nas te okolnosti prožimaju snagom putovanja, kao što je u paraši Masei dana moći Imena od 42 slova, čija je uloga da nam pomogne na našem osobnom putovanju, da sakupimo naše izgubljene iskre i uzdignemo ih sve dok ne dosegnemo neko drugo mjesto gdje počinje novi put. Sve je to putovanje života, a onda kada nikuda ne idemo, postajemo osobe pod stresom zbog u svojih ograničenja.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live

Učinkovit život

Druga strana jednadžbe (nastavak)

Naglasili smo važnost kibud av v'em, ali važno je također realistično procijeniti vlastitu energiju. Privrženi sin ili kćer mogu reći, "Moj otac/majka me trebaju. Ne mogu sada misliti o sebi." To je zaista vrlo plemenito, ali prije no što avion poleti, član posade upozorava putnike da će u slučaju pada tlaka u kabini iz gornjeg odjeljka ispasti maske s kisikom, te im daje upute, "Ako putujete sa djetetom, najprije stavite svoju masku, a zatim dajte masku djetetu."

Netko može upitati, "Kako bi majka mogla staviti svoje vlastite potrebe ispred potreba svog djeteta?" Odgovor je da ako ona pokuša staviti masku djetetu dok je sama lišena kisika, u svojoj zbunjenosti može staviti masku djetetu preko uha umjesto preko nosa i usta. Poruka je jasna: Ako želite biti od pomoći drugima, morate sebe održavati u optimalnoj kondiciji. Ako se iscrpite u procesu pokušaja da pomognete drugima, možete završiti kolabirani i tako nećete biti od pomoći nikome. To je istina čak i ako su ti "drugi" vaši roditelji. Ako se ne brinete adekvatno za sebe, nećete biti sposobni brinuti o svojim roditeljima.

Djeca mogu patiti od krivnje, osjećaja da ne čine dovoljno za svoje roditelje. Važno je da se ispune potrebe roditelja i da se za njih prikladno brine, ali to ne znači da vi sve to trebate napraviti sami. U većini zajednica postoje dodatni izvori pomoći. To su službe koje dostavljaju obroke u kuće i medicinske sestre ili njegovatelji koji pružaju osobnu njegu.

Budući da osjećaji krivnje mogu utjecati na čovjekovo prosuđivanje, savjetuje se da se konzultirate sa stručnim i kompetentnim mentorom za vodstvo u tome kako najbolje brinuti za svoje roditelje. Vi ste jedini koji im mogu dati ljubav i pri-

vrženost. Postoje drugi koji mogu pomoći u pružanju svakodnevne skrbi.

Braća ili sestre koja žive daleko trebala bi razumjeti da oni koji su bliže roditelja općenito imaju bolju uvid u situaciju. Ponekad dijete koje je neko vrijeme provelo udaljeno od roditelja i sjeća se roditelja kao mentalno bistrog, ne može prihvatiti da je on mentalno oslabio. Saznanje o tome može biti pravi šok.

Ako ste od onih koji pružaju skrb svojim roditeljima, savršeno je legitimno pozvati njegovatelja kako biste uzeli godišnji odmor. Možete misliti, Kako mogu ostaviti svoju majku samo zato što želim ići na godišnji? Sjetite se uputa člana avionske posade. Morate biti optimalnog fizičkog i emocionalnog zdravlja kako biste brinuli o svom roditelju. Ako ne uzmete odmor koji vam je potreban, vaše pružanje brige će patiti.

Dijete koje pruža skrb roditelju može postati iscrpljeno, frustrirano i depresivno, što ponekad može ugroziti njegov/njezin brak, budućnost ili karijeru. Vodstvo ovlaštenog savjetnika, kao što je rabin ili čovjek koji se bavi gerijatrijom, je preporučljivo.

Neki ljudi mogu nadživjeti svoju ušteđevinu, a njihov prihod od dru-

štvenog osiguranja nije dovoljan da pokrije njihove troškove. Zdravstvena pomoć ponekad može biti od koristi, ali nije neobično za starije ljude da se ponosno pouzdaju u samodostatnost te se odbiju prijaviti za zdravstvenu pomoć. Nadalje, djeca koja pokušaju prijaviti svoje roditelje za tu pomoć mogu se suočiti sa frustrirajućom birokracijom. Djeca koja pokušavaju pomoći svojim roditeljima, osobito kada imaju obveze prema svojoj vlastitoj djeci, mogu se naći u financijskom škripcu.

Iako bi čovjek trebao učiniti za svoje roditelje sve što je razumno, on se ne bi trebao oslanjati na to da će mu oni biti cjeloživotno društvo, jer roditelji ne mogu to ispuniti. Djeca bi trebala nadživjeti roditelje i roditelji ne mogu praviti društvo cijeli ostatak djetetova života.

Kad je jedan roditelj dobro, a drugi posustaje, uobičajeno se zdravi supružnik brine o bolesnome. U tom slučaju, razlika u rodu ne igra veliku ulogu. Muž je sposoban brinuti o bolesnoj ženi baš kao što bi žena brinula o bolesnom mužu. U takvim slučajevima, izuzetno je važno fokusirati se na potrebe zdravog roditelja, koji će vjerojatno postati iscrpljen od brige za bolesnog supružnika. Zdravi roditelj mora imati snage da dobro obavlja svoj posao.

Sendvič generacija je nova realnost, a biti rastegnut na dvije suprotne strane vrlo je stresno. Ali ako slijedimo upute Tore i konzultiramo stručnjake kada se pojavi problem, možemo imati divan osjećaj ispunjavanja velike micve kibud av v'em te uživati mnogo nahasa od naše djece.

Realnost je da način na koji se ljudi suočavaju sa ovom fazom svojih života umnogome ovisi o njihovom stavu. A taj stav ne ovisi nužno o tome kako si se slagao sa svojim, sada starim roditeljima, kad si bio

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

mlad. Kao što sam upravo spomenuo, sendvič generacija je nova realnost i čovjek se mora nositi sa realnošću onakvom kakva ona jest, a ne onakvom kakvom bismo željeli da bude.

Preuzeti brigu za starog roditelja je veliki zehus, i ako na to gledamo tako, to može učiniti ogromnu razliku u nečijoj sposobnosti da se nosi sa nadodanom odgovornošću. Nitko ne umanjuje činjenicu da u pretjerano ispunjenom danu, ubaciti još više obveza može biti prepuno problema. Ali moramo se nositi sa "realnošću."

Kada dijete gleda na tu odgovornost u pravom svjetlu i ne preopterećuje se do točke u kojoj se osjeća kao mučenik, dijete će uvidjeti da je taj zadatak više nego moguće izvršiti te da će njegova/njezina djeca zauzvrat osjetiti pozitivnu energiju i rado priskočiti u pomoć. Kada je njegovatelj ispunjen ogorčenjem i osjeća se pod pritiskom, tad se ta poruka odašilje i zehus se pretvara u teret.

Pomaganje roditelju mora biti učinjeno na častan način. Nitko ne voli biti na onom kraju koji prima, osobito roditelj od djeteta. Ali bilo da je riječ o posjetu jednom tjedno ili o tome da se roditelj useli u vašu kuću (kakva blagodat za oboje od vas!), ključna stvar je pristup.

Problemi starenja

Ovo su možda najstrašnije riječi u engleskom jeziku: Alzheimerova bolest.

Prijatelj mi je rekao, "Kada se ponašanje mog oca počelo mijenjati, odveo sam ga doktoru. Nakon što ga je pregledao, doktor mi je rekao, 'To je vjerojatno Alzheimerova bolest.' Rekao sam, 'Ne, ne može biti! On je briljantan čovjek koji je razvio i vodio uspješan posao, čije su savjete tražili mnogi ljudi, koji je s ljubavlju podizao obitelj. Mora biti nešto drugo.'

Doktor je rekao, 'Razumijem kako se

osjećate. Poslat ću vas neurologu za detaljniju procjenu. Nadajmo se da može biti nešto što se može liječiti. U ovom trenutku, ne postoji mnogo što možemo učiniti kad je riječ o Alzheimeru."

Drevni egipatski filozof je rekao ovo prije 2500 godina:

Kako su teški i bolni posljednji dani starog čovjeka! Postaje slabiji svaki dan; njegove oči postaju mutne, njegove uši gluhe, njegova snaga kopni, njegovo srce više ne nalazi mir; njegova usta postaju nijema i ne govori ni riječi. Snaga njegovog uma se smanjuje i danas se ne može sjetiti što je bilo jučer. Sve njegove kosti bole. Stvari koje su nekoć bile užitak sada su bolne, i okus nestaje. Stara dob je najgora nesreća koja može zadesiti čovjeka.

Mi se molimo da doživimo staru dob, ali naša žarka molitva, "Ne odbaci me kad ostarim," upućuje na to da smo prestrašeni u vezi starosti.

Na sreću, većina starih ljudi nema velike psihološke probleme. Postoje mnogi 80-godišnjaci koji funkcioniraju vrlo dobro. Nažalost, značajna manjina ima probleme. Pretpostavlja se da 15 posto ljudi starijih od 70 godina ima psiholoških problema, i to je skupina koja zahtijeva naše razumijevanje.

Temelj dobrog odnosa je empatija. Empatija je sposobnost da vidite stvari iz tuđe perspektive. Mnogo ljudi može gledati isti objekt ili scenu, pa ipak ni dvoje od njih neće imati jednak dojam ili opažanje. Postoje psihološki razlozi zašto vidimo stvari na način na koji ih vidimo. Moramo razumjeti da drugi ljudi možda ne vide stvari na način na koji ih mi vidimo te da je, iz njihove perspektive njihovo ponašanje prikladno, iako možda iz naše perspektive nije.

Postoji mnogo stvari koje moramo razumjeti o starim osobama. Velik dio naših života utemeljen je na iš-

čekivanju budućnosti. Mi stalno čekamo vrijeme kada će stvari biti bolje ili ugodnije. Čekamo godišnje odmore, veće plaće, napredovanje u znanju, simahos naše djece, itd. Kada dostignemo staru dob, mi shvaćamo, svjesno ili nesvjesno, da je naša budućnost mnogo kraća. Možda se ne fokusiramo na našu smrtnost, ali koliko god to pokušavamo zanijekati, mi znamo da je većina našeg života iza nas i da je pred nama još relativno kratko vrijeme. Mlađi ljudi nemaju to iskustvo; stoga oni možda ne mogu razumjeti dio ponašanja starijih.

Stariji ljudi su možda izgubili svog supružnika. Mnogo njihovih prijatelja je umrlo. Oni mogu biti vrlo usamljeni. Nemaju interes u poslu. Mogu se osjećati kao da nisu korisni. Baš suprotno, oni se mogu osjećati kao da su na teret obitelji. Ne mogu se mnogo kretati uokolo. Njima se vanjski svijet smanjio. Kada nečija pozornost ne ide prema van, vjerojatno će ići prema unutra i oni mogu postati vrlo zaokupljeni svojim zdravljem.

Unatoč progresu medicine, postoje bolesti u starijoj dobi za koje nema lijeka. Artritis i ograničena pokretljivost su uobičajeni. Problemi s disanjem, osobito kod ljudi koji su pušili, su česti. Oštrina vida i sluha može značajno opadati. Stariji možda nisu sposobni mnogo čitati i mogu biti u nemogućnosti da slušaju radio ili televiziju. Oni mogu postati vrlo sitničavi u pogledu hrane i zaokupljeni probavnim problemima. Dok mlađi ljudi mogu razmišljati o načinima da uvećaju svoj prihod, stariji ljudi nemaju takvih aspiracija. Oni mogu imati fiksni dohodak i mogu stajati pored prozora čekajući dostavu prihoda od socijalnog osiguranja. Ako on kasni zbog kašnjenja u dostavnoj službi, oni mogu postati vrlo nervozni.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Držanje podalje od časti

Mitrahek min ha’kavod

Rabi Elazar Hakapar reče: "Zavist, pohlepa i častoljublje uništavaju čovjeka (odvode čovjeka sa svijeta)."

Pirke avot 4,21

U DOBI OD 11 godina Yakov Yisrael Kanievsky (1899-1985) stupio je u ješivu da uči pod Rabi Yosefom Yozelom Horowitzem (1847-1919), utemeljiteljem Novarodokske škole musara. Mladi je dječak na koncu postao poznati Steipler, jedno od čijih učenja se ticalo diktatora Heroda koji je svoju papigu naučio da viče: "Meleh! Meleh!" ("Kralj! Kralj!") svaki puta kad bi prošao pored nje. Steipler nas podsjeća da je Herod bio rođen kao rob, te da je prigrabio moć da bi postao kralj. Bilo mu je potrebno da ga se podsjeća da više nije rob, častohleplje rođeno iz nesigurnosti.

To je narav častoljublja (kavoda). Ljudi traže čast nadajući se da će ispuniti unutarnju prazninu. To nikada ne uspije. Koliko god časti netko nakupio, ona neće ispuniti taj unutarnji vakuum. Umjesto toga ona našu životnu energiju pogrešno usmjerava od vrijednih nastojanja. Ako tražite čast nećete steći Toru, jer ćete biti beskonačno zaokupljeni egoističnim samouzvisivanjem, a ne stvarnim potrebama svog duhovnog života.

Haman, zlikovac iz purimske priče, predstavlja arhetip onoga koji

traži čast. On se u perzijskom društvu uzdigao toliko da je samo kralj bio veći od njega po moći i prestižu. Imao je bogatstvo i položaj i sve ostale povlastice koje je ta pozicija nosila. Ali njegovo častoljublje nije poznavalo granice, i stoga ga je, kad je zahtijevao da mu se pokloni svatko u kraljevstvu a jedna osoba je to odbila, to uništilo:

Tog dana Haman izađe sretan, veselog srca, ali kada Haman ugleda Mordehaja na kraljevim vratima, da nije ustao ili zadrhtao pred njim, Haman se ispuni srdžbom na Mordehaja. Haman se svladao, no međutim, otišao je svojoj kući i poslao po svoje prijatelje i Zereš, ženu svoju. Tada im je Haman nabrajao slavu svojih bogatstava i brojnost svojih sinova i svaku priliku kada ga je kralj veličao te kako ga je promaknuo iznad prinčeva i kraljevih slugu.

Haman nastavlja dalje: "I to nije sve: kraljica Ester pozvala je samo mene i kralja osobno na gozbu koju je pripremila za nas. I pozvala me

da objedujem s njom i kraljem ponovo sutra!"

Da li mu je sve ovo što je nabrojao donijelo zadovoljstvo? Sljedeći stih je bombastičan: "Ali sve to mi ništa ne znači sve dok gledam Mordehaja Židova kako sjedi tamo na vratima palače."

Njegov nezasitni apetit za častoljubljem pokazao se kao uzrok njegove propasti i priča završava time kako on i njegovih deset sinova vise na vješalima.

Ljubav prema časti sama po sebi nije negativna osobina ......sve dok je dajemo drugima. Za dvadeset i četiri tisuće učenika Rabi Akive koji su pomrli u tjednima između Pesaha i Šavuota kaže se da su pomrli zbog toga što se nisu međusobno poštivali. Doista, umjesto traženja časti, davanje časti drugima je način na koji čovjek stječe čast za sebe: "Ben Zoma reče: ‘Tko je čašćen? Tko druge ljude časti’."

Ovaj lijek zvuči vrlo jednostavno –udaljiti se od misli i aktivnosti kroz koje nastojite sebe proslaviti – no zapravo vrlo se teško osloboditi od želje za primanjem čast. Neki je čovjek jednom upitao hasidskog učitelja Rabi Simchu Bunima iz Pešisha (1765-1827): "Rebe, ja bježim od časti, no ona me ipak ne progoni. Gdje je ta istina iz tvrdnje mudraca da ‘Onoga koji bježi od časti, ona progoni’?" Rebe mu je odgovorio: "Iz tvog pitanja mogu vidjeti da kada bježiš od časti ti se osvrćeš preko ramena da vidiš slijedi li te. To se ne smatra bježanjem od časti."

Svatko ima ego, svatko je podlo-

žan častoljublju. Mogli biste misliti da ljudi koji su u životu malo postigli nemaju na osnovu čega tražiti čast, ali to što im manjka briljantnih zasluga može biti upravo ono što ih podstiče da jure za pohvalama i priznanjima. Što se tiče onih koji su stekli obilje (bilo mudrosti, bogatstva ili dobara) što više su stekli u životu, uključujući duhovnost, to će više biti u iskušenju da traže potvrdu svog dostojanstva u mislima i riječima drugih.

Rabi Chaim Shmulevitz (19021979) često je pričao pripovijesti koje su otkrivale njegovu borbu sa njegovom vlastitom glađu za časti. Dok je bio mlad i zvijezda u usponu u ješivi u Grodnom, njegov učitelj, Rabi Shimon Shkop (1860-1939)

držao bi predavanja u kojima bi navodio stvari koje je čuo od "Rav Chaima". Mada su svi znali da Rav Shimon govori o svom vlastitom učitelju Rav Chaimu Soloveitchiku, Rav Chaim Shmulevitz je kasnije priznao da se potajno nadao da će možda neki neinformirani student pomisliti da Rav Shimon govori o njemu.

Duboka transformacija koju mi nazivamo stjecanjem Tore traži istinsku poniznost. Čovjek koji je puno toga postigao, a ostao ponizan i ne traži čast je vrsta anava (ponizne

osobe) koja je najviše vrijedna divljenja. Talmud kaže da kada je Rabi Jehuda Hanasi preminuo, sa svijeta je nestala istinska poniznost.

On je postigao veličinu u materijalnom bogatstvu, političkoj moći i mudrosti Tore. Nitko nije više od njega imao na čemu biti ponosan.

Ali njegova istinska veličina sjala je kroz njegovu krajnju poniznost.

Jednako tako Rabi Shlomo Wolbe na svojim predavanjima iz musara studentima nije dozvoljavao da ustanu kada je ulazio u učionicu ili kada bi prilazio govornici da održi govor. On je objasnio da je bilo važno, kada je govorio u ješivi, da studenti ustanu kada ulazi jer su trebali naučiti odati čast Tori i njenim učiteljima. U kući musara, međutim, bilo je drugačije. Tamo je izbjegavao odavanje časti jer on je bio samo "jedan od njih" i nije bio dostojan nikakvog posebnog priznanja. Kada bi drugi stajali, rekao je on, to bi učinilo da se osjećam previše važnim.

Veliki kabalist iz 16. stoljeća Rabi Chaim Vital slaže se s kasnim učiteljima musara da težnja za čašću reflektira unutarnju prazninu. On nudi drugačiji način da se bori s tim osjećajem nepotpunosti, a to je biti svjestan da si maleno i ograničeno

stvorenje čiji je život prilika da služi Višem biću. Oni koji žive ovu vrstu života sačuvani su opasnosti uobraženosti i oholosti jer oni to unutarnje ja ispunjavaju stvarnim sadržajem i ne moraju tražiti izvanjsku potvrdu.

PRAKSA

Bježanje od časti nije pasivna radnja. Vi morate aktivno tražiti načine da izbjegnete da vam se iskaže čast. Trebate težiti poniznosti i uvježbavati izbjegavanje situacija u kojima će vjerojatno doći do odavanja časti. Postoji presedan: U Talmudu Rabi Šimon ben Elazar uči da učenjak treba putovati onim putem koji će potaknuti najmanji broj ljudi da ustanu njemu u počast.

Kao prvi korak u toj praksi, identificirajte područje života u kojem imate stvarna postignuća, na kojem god polju to bilo, od sporta i roditeljstva, do akademskih uspjeha i stvaralaštva. Jeste li dobar posrednik ili vrijedno molite? Postoji li neko profesionalno područje kojim suvereno vladate ili praksa koju ste razvili do visoke razine?

Sada prepoznajte načine na koje vam ljudi odaju čast ili bi vam mogli odavati čast za taj uspjeh.

Na kraju, odlučite izbjegavati situacije u kojima bi ta čast mogla biti pružena. Budite konkretni kada odlučujete kako ćete to učiniti.

Cilj ove vježbe je da priznate istinu o vašim uspjesima i da smislite strategiju koja će spriječiti svaku sklonost ka traženju časti zbog njih, jer to slabi vašu motivaciju za duhovnim rastom, a upravo to želimo izbjeći.

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Izraelsko izaslanstvo: Netanyahu bi do kraja

godine trebao posjetiti Hrvatsku

pine Marijana Petir i Michael Moredchai

Biton tijekom posjeta izaslanstva Knesseta saboru naglasili su kako dvije zemlje imaju potencijal razviti strateško partnerstvo.

Index,4.7.2023.

IZRAELSKI premijer Benjamin Netanyahu do kraja godine bi trebao posjetiti Hrvatsku, najavljeno je danas na sastanku Međunarodne parlamentarne skupine prijateljstva HrvatskaIzrael u Zagrebu. Voditelji sku-

Petir: Odnosi dviju država dosegli su visokurazinu

Tijekom posjeta je naglašeno kako je posljednja bilateralna suradnja na razini parlamenata između dvije države bila 2018. godine, te kako je krajem svibnja ove godine izraelski mini-

star vanjskih poslova Eli Cohen boravio u Hrvatskoj, što je bio prvi službeni posjet izraelskog šefa diplomacije Hrvatskoj nakon dvanaest godina. Najavljeno je kako se do kraja godine očekuje i posjet izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Hrvatskoj, stoji u priopćenju.

"Odnosi naših dviju država dosegli su visoku razinu međusobnog povjerenja i dobrih partnerskih odnosa koji imaju potencijal prerasti u strateško partnerstvo, a na vanjskopolitičkom planu Izrael je naš važan saveznik", rekla je Petir, na čiji je poziv izaslanstvo stiglo u Za-

greb, pa je podsjetila na podršku koju je Hrvatska dala Izraelu na razini Europske unije i u okviru Ujedinjenih naroda. Petir je pozvala na uspostavu izravnih letova između dviju država nekoliko puta tjedno, što bi unaprijedilo gospodarske odnose i turizam. Izraelske kolege je tijekom susreta pozvala da podrže tu inicijativu te dodala kako veći prostor za intenziviranje suradnje vidi i u području energetike, znanosti, poljoprivrede i turizma, stoji u priopćenju.

Jutarnjilist,1.7.2023.

Objavljena je snimka čovjeka koji je gledajući u kameru izjavio da je dobio naredbe od moćne Revolucionarnegarde

Izraelska obavještajna služba Mossad objavila je u četvrtak kako su njezini tajni agenti u Iranu uhvatili šefa navodnog iranskog udarnog odreda koji je planirao ubiti izraelske poslovne ljude na Cipru.

Mossad, koji inače rijetko komunicira s medijima, objavio je da je (neimenovani) oteti muškarac dao istražiteljima detaljno "priznanje". Izraelci su dodali da su informaciju proslijedili vlastima na Cipru, gdje su sigurnosne službe demontirale ćeliju, međutim, izraelska tvrdnja nije se mogla odmah provjeriti, a nije bilo niti reakcija s

Cipra ili Irana, objavio je Associated Press (AP).

"Doći ćemo do svakoga tko potiče terorizam protiv Židova i Izraelaca diljem svijeta, uključujući i iransko tlo", stoji u priopćenju Mossada. Izrael smatra Iran svojim najvećim neprijateljem, pritom se pozivajući na najave iranske vlade o uništenju Izraela i podršku neprijateljskim militantnim skupinama poput Hezbollaha. Izrael, također, bez uvjerljivih dokaza, optužuje Iran da pokušava razviti nuklearnu bombu - što Iran poriče. Osim toga, Izrael rutinski napada iranske ciljeve u susjednoj Siriji, a i vjeruje se da stoji iza niza napada na iranske nuklearne stručnjake i objekte unutar Irana tijekom godina.

Prije pet godina Izrael je otkrio

golemu zbirku dokumenata o iranskom nuklearnom programu, za koje se kasnije saznalo da ih je Mossad ukrao iz skladišta u Iranu. I tako je Mossad u četvrtak objavio snimku čovjeka kojeg je identificirao kao šefa iranske ćelije, po imenu Jusef Šabazi Abasalilu, koji je gledajući u kameru izjavio da je dobio naredbe od moćne iranske Revolucionarne garde. Opisao je i da je promatrao metu i fotografirao dom mete na Cipru, ali je pobjegao iz mediteranske otočne države i vratio se u Iran nakon što je upozoren da ga traži ciparska policija. Cipar je saveznik Izraela i obavještajne službe tih zemalja blisko surađuju. No, kada se radi o najnovijem slučaju, nije jasno je li muškarac govorio pod prisilom, napominje AP.

"Nakon informacija koje je dao istražiteljima, (iranska) ćelija je demontirana u operaciji ciparskih sigurnosnih službi", stoji u priopćenju Mossada.

Tvrdnju i identitet muškarca na videu nije bilo moguće neovisno potvrditi, a ciparske vlasti nisu htjele komentirati opetovana pitanja Associated Pressa, rekavši samo da "ne raspravljaju o pitanjima nacionalne sigurnosti". Izrael je dugo tvrdio da Iran planira napasti izraelske ciljeve diljem svijeta i pozvao građane da budu oprezni kada putuju u inozemstvo. Inače, na Cipru se već sudi jednom Azerbajdžancu zbog sumnje da je prije dvije godine planirao izvršiti naručena ubojstva Izraelaca koji žive na Cipru.

Izraelski premijer: Odustao sam od spornog dijela

reforme pravosuđa

Index,29.6.2023.

IZRAELSKI premijer Benjamin Netanyahu rekao je da je odustao od središnjeg elementa žestoko osporavanih planova reforme pravosuđa koji su mjesecima uznemiravali Izrael i da više ne želi parlamentu dati ovlasti da poništava presude Vr-

hovnog suda. U intervjuu za Wall Street Journal Netanyahu je rekao da će nastaviti s još jednim kontroverznim elementom za koji se čini da će vladajućoj koaliciji dati više utjecaja na imenovanja sudaca iako će taj prijedlog biti revidiran.

Netanyahu se početkom godinevrationavlast

Izraelski premijer rekao je da je odbacio osporavanu klauzulu koja bi omogućila većini zastupnika da ponište odluke Vrhovnog suda. Prelazeći na predloženu metodu izbora sudaca, rekao je da to neće biti trenu-

tna struktura, ali neće biti ni izvorna struktura. Netanyahu je otkrio svoj plan za reformu izraelskog sudstva nedugo nakon povratka na vlast početkom godine, rekavši da Vrhovni sud sve više zadire u politička područja u kojima nema ovlasti.

Spektakularan pothvat moćne tajne službe: ‘Uhvatili smo ga usred Irana, znamo koga je htio ubiti!‘