4-04 - Divrej Tora - Šelah 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 34

Zagreb, šabat 5. lipnja 2021. - 25. sivana 5781.

Broj 34

http://twitter.com/DivrejTora B’’H Šabat Š’lah leha Jeruzalem 19:06

20:23

Zagreb

20:23

21:40

Rijeka

20:27

21:44

Split

20:12

21:26

Dubrovnik 20:03

21:15

Vinkovci 20:09

21:26

Sarajevo 20:06

21:20

Doboj

20:05

21:18

B. Luka

20:14

21:29

Beograd 20:01

21:15

Novi Sad 20:05

21:21

Subotica 20:09

21:26

Zrenjanin 20:03

21:19

Niš

19:50

21:02

Beč

20:31

21:53

Frankfurt 21:11

22:38

Edison, NJ 20:06

21:18

divrejtora@gmail.com

Paraša Š’lah leha

(Bamidbar 13,1-15,41) Moše šalje dvanaest špijuna u Ka-

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

na'an. Četrdeset dana kasnije oni se

na dan, utorak 8.6.2021.

vraćaju noseći ogroman grozd, šipak i

generacija umrijeti u pustinji. Skupina razočaranih Židova jurne na brdo na granici Zemlje i okruže ih Amalekiti i Kana'aniti.

smokvu kojima će potkrijepiti izvještaj

Zatim dobivaju zakone o menahot (je-

Alot Hašahar

2:56

o bujnoj zemlji, zemlji obilja. Ali onda

lu, vinu i ulju koje se prinosi kao žrtvu)

Najranije Talit

3:55

jedan od špijuna sve upozorava da su

i micvu posvećivanja dijela tijesta za

Nec Hahama

5:07

stanovnici te zemlje divovi i ratnici

kruh (hale) B-gu. Jedan je čovjek sku-

Najkasnije Š’ma

9:01

"moćniji od nas"; samo Kaleb i Jošua

pljao šiblje i tako prekršio šabat, pa je

Zman Tefila

10:19

tvrde da je moguće pobijediti ih, kao

osuđen na smrt. B-g daje uputu o sta-

Hacot

12:55

što je B-g zapovijedio.

vljanju resa (cicita) na četiri ugla odjeće

Minha Ketana

17:29

Narod zakuka da će se radije vratiti u

Plag Haminha

19:06

Egipat. B-g donosi odluku da se ula-

Šekia

20:44

zak Izraela u zemlju odgađa za četrde-

21:26

set godina. Za to vrijeme će čitava ta

Cet Ha-kohavim

što će ih podsjećati na izvršavanje micvot (B-žjih zapovijedi). ■ Prevela Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 20 p’sukim

Nafšah – Zašto Moše nije na isti

(13,1-20)

način blagoslovio i ostale? I zašto bi

B-g kaže Mošeu da pošalje izvidnike da "izvide" Zemlju. Naglasak je u tekstu ovog pasuka stavljen na to da je Moše taj koji šalje meraglim, ne na B-žju zapovijed, niti po njegovoj "želji".

L’ha u Leh l’ha znači, "za svoje dobro". Ne ideš samo zato što ja to zapovijedam, nego je za tebe korisno da odeš. Kli Yakar sugerira slično značenje za L’ha u Š’lah l’ha. Kako možemo reći da je slanje meraglim bilo kome bilo na korist? Kao ishod meraglima Mošeov je život bio produljen za 40 godina.

Jehošui blagoslov bio potreban dok Kalevu očito nije bio potreban?

Hoće li se izviđač vratiti s ispravnim gledištem ili neće temeljilo se na osobnosti, moći opažanja i zaključivanja svakog pojedinca. To je

ne i Kalev i Jehošua. Kakva užasna

ovisilo o svakome od 12 individu-

zloupotreba plodova Erec Jisraela!

alaca. I to nije bio razlog zašto je

Ono što čovjek treba napraviti s

Moše dao poseban blagoslov Jeho-

voćkama je uzeti najbolje od prvog

šui. Moše je imao jednu drugu bo-

uroda, staviti to u košaru, donijeti u

jazan u vezi Jehošue. On si je mogao

Jerušalajim, te s veseljem pred B-g-

zamisliti Jehošuu kako se pridru-

om proglasiti zahvalnost što nas je

žuje obeshrabrivanju naroda od

doveo u Zemlju.

ulaska u zemlju da bi se Mošeov život produljio. Eldad i Medad prorokovali su da će Moše umrijeti, a

Predstavnik svakog plemena na-

Jehošua će voditi narod u Zemlju.

veden je poimence i Tora svjedoči

Mošeova braha Jehošui bila je da

visoki renome svakoga od njih.

Jehošuu očuva poštenim, recimo to

U paraši Bamidbar koju smo čitali prije nekoliko tjedana, kada su ime-

tako, tako da se ne pridruži "zlom savjetu" iz bilo kojeg razloga.

■

Rabi Menachem Zemba, hj”d, iz Varšavskog geta, načinio je predivnu opservaciju da bi to pojasnio.

Mišna u Bikurim pita: Na koji način čovjek označava plodove kao biku-

rim? On odgovara trima primjerima. Čovjek ode u polje i ugleda smokvu kako dozrijeva, grozd grožđa kako

novane plemenske vođe, Efrajim i

Moše izviđačima daje upute i plan

dozrijeva, nar kako dozrijeva. On ih

Menaše bili su opisani kao sinovi

puta, nadajući se da će se vratiti s

veže s gemi (prirodnom vrpcom)…

Josefa – obojica u istom pasuku. Ov-

poticajnim izvještajem za Bnej Jis-

Kaže Rav Zemba, to je isto ono voće

dje se samo Menaše poistovjećuje s

rael. Bilo je to vrijeme dozrijevanja

koje su meraglim uzeli i odnijeli

Josefom, dok je Efrajimov izvidnik –

grožđa, bikurei anavim.

narodu.

Jehošua – naveden 3 p’sukim ranije.

Komentari bilježe da se Josef bavio "negativnim izvještajima" o svojoj braći, kao što je to činio i Menašeov

izviđač, Gadi ben Susi. Jehošua, je naravno ostao čist od mrlje diba ra’a i zbog toga se ne spominje zajedno s Josefom.

A Moše prozva Hošeu bin Nuna, Jehošua.

Raši kaže da je dodavanjem slova jud Hošeinom imenu, Moše Jehošui dao braha da bude spašen od grupne odluke ostalih meraglim. Mima Strana 2

Ari z”l je rekao kako je micva o bi-

Od svih micvot koje se odnose na

kurim tikun za grijeh uhoda. Prva

Zemlju, upravo bikurim imaju ele-

poveznica među njima je navođenje

ment izgovorene riječi. Glavna oso-

da je vrijeme posjeta zemlji bilo

bitost grijeha uhoda bilo je njihovo

vrijeme bikurei anavim. No veza je

ogovaranje Erec Jisraela. Bikurim je

mnogo dublja. Meraglim su donijeli

naprikladniji da popravi štetu koju

jedan ogroman grozd (uz ostalo vo-

su oni nanijeli. Uzmite iste plodove,

će) koji je obeshrabrio narod u vezi

ali recite o njima ispravne stvari.

ulaska u Erec Jisrael. Raši kaže da su oni ljudima rekli, "Vidite li ovo čudno, ogromno voće? Sada si zamislite koliko su čudni i teški ljudi u toj zemlji". Raši razjašnjava da su deset meraglim donijeli sa sobom voće, ali

Levi – druga alija – 20 p’sukim – 13,21-14,7 Tora opisuje 40-dnevni "obilazak" izvidnika. Kada su se vratili, iznijeli su izvještaj narodu o istinski predivnoj zemlji u koju su bili poslani.

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Pokazali su primjerke plodova koje

narodi reći da B-g nije bio u

su sa sobom donijeli. Opisali su

mogućnosti dovesti Bnei Jisrael u

očiglednu snagu stanovnika (poku-

Kanaan, pa ih je poubijao u pustinji.

šavajući uplašiti narod). A spome-

To bi bilo hilul HaŠem. Moše potom

nuli su i Amaleka (jer su znali da će

priziva modificiranu verziju b-žan-

to izazvati obeshrabrenje). Kalev je

skih svojstava i moli za oproštenje

utišao narod i rekao im da trebaju

narodu. (Dio ovdje navedenih Mo-

otići u Zemlju, "mi to možemo os-

šeovih riječi ugrađen je u našu moli-

tvariti!". Ostalih deset izviđača pri-

tvu.) B-g prihvati Mošeove molbe.

govarali su i govorili protiv Zemlje,

(B-žji odgovor Mošeu također je po-

što je izazvalo opću paniku među

stao dijelom molitve na Jom kipur.)

narodom. Moše, Aharon, Kalev, i

B-g objavljuje da je ovo deseti put

su bili krivi. I kao što znamo, bili su

Jehošua jako su uznemireni riječima

kako narod "stavlja na kušnju" Nje-

kažnjeni.

meraglim i reakcijom naroda. Kalev i

govo strpljenje (nazovimo to tako).

Jehošua iznosili su koliko je Zemlja

On

dobra.

naraštaja neće ući u Zemlju – osim

…i u svojim smo si očima izgledali

obećava

da

muškarci

tog

Kaleva (i Jehošue).

No, prevedimo ovo u današnje vrijeme. Nije dovoljno da se suzdržite od ogovaranja Erec Jisraela, ne možete odsutno stajati dok to drugi

poput skakavaca (u usporedbi s divo-

Narodu je rečeno da su Amalek i

čine. Kalev je poskočio čim je čuo

vima Kanaana), a takvima smo se činili

Kanaanci zauzeli dolinu, te da će

što su meraglim rekli. Dograbio je

njima. Kotzker Rebe i drugi defini-

oni (Narod Izraela) morati skrenuti

mikrofon (figurativno rečeno) i uči-

raju dva elementa grijeha uhoda iz

prema Midbaru.

nio sve što je mogao da porekne

ovog dijela pasuka. Prvi, da smo sebe gledali kao male i beznačajne.

Usporedite i saznajte

Drugi, da smo bili zaokupjeni time

Pred kraj prošlotjedne sedre, imali

kako nas drugi doživljavaju. S obzi-

smo epizodu o Miriam koja govori

rom da je B-g očigledno bio na našoj

o Mošeu i njezinu kaznu za njen re-

strani (znamo što se dogodilo Egi-

lativno blag prijestup s lašon hara.

ptu, i bili smo svjedoci tolikih čuda

Komentari ističu kako se to nalazi

koja su se desila za naše dobro), ni-

odmah pored epizode s uhodama.

smo smjeli sebe gledati na takav način. A to kako nas drugi doživljavaju, to je njihov problem, ne naš.

Ima u tome nešto više od "jednostavno" dva primjera lašon hara, jedan u vezi osobe i jedan o Erec

riječi meraglim, te izvršio svoje vlastito strastveno reklamiranje alije.

Mi ne smijemo "degradirati" Izrael, njegov narod, ovdašnji život, itd. Moramo prigovoriti kada drugi to čine. A ja bih rekao da je reći nešto negativno u šali ili vicu također problematično.

R’vi’i – četvrta alija – 27 p’sukim – 14,26-15,7

Š’liši – treća alija – 18 p’sukim –

Jisraelu. Ima važnih elemenata i

Tora detaljno objašnjava strašnu

14,8-25

pojedinosti koje jedno od drugoga

B-žju odluku. Narod će se potucati

mogu naučiti.

Midbarom (pustinjom) onoliko go-

Ako B-g želi da idemo, tada ćemo očito biti u stanju savladati ih. Samo

Na primjer, prekršaj ne čini jedino

se nemojte pobuniti protiv Njega.

onaj koji govori lašon hara. Oni koji

Narod je htio kamenovati Kaleva i

lašon hara pasivno slušaju, bez pri-

Jehošuu zbog tih riječi. Time je na-

govora, oni koji lašon hara prihvate

rod "razgnjevio" B-ga, te je On

kao istinu – i oni čine prijestup. Gri-

"predložio" Mošeu da ih uništi.

jeh uhoda nije bio ograničen na 10

Moše se založio za narod. Argu-

ljudi. Tisuće onih koji su čuli što je

ment kojim se koristi je da će drugi

bilo rečeno i koji su to prihvatili, te zbog toga počeli paničariti, također

Godina 14 3 Broj 34 Strana

dina koliko je dana trajalo putovanje izvidnika.

Pojašnjenje: Grijeh izvidnika dogodio se na Tiš’a b’av 2449. godine, više od godinu dana nakon Egipta. Ukupna duljina vremena u Midbaru, od Izlaska do ulaska u Erec Jisrael bila je Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

40 godina. Stoga je kazna zapravo manja od 39 godina, a ne 40. Odgovor je da je grijeh izvidnika kulminacija "razljućivanja" B-ga. Možemo reći da je ono započelo još grijehom

Alija po alija

porazili Amalek i Kanaan.

Tora potom iznosi detalje o žrtvama od brašna i ulja, te ljevanicu vina koja ide uz većinu korbanot.

Drugi, činjenica da trebamo dati halu kohenu – posebno nakon što je najveći dio posla napravljen, to znači da dajemo halu od smjese za kruh koja je spremna za pećnicu, a ne od

sa zlatnim teletom. Kazna od 40

Važno je zapaziti kontekst ovih

sirovina kao kod drugih darova

godina je retroaktivna kazna za het

zakona. Odmah nakon što je bilo re-

koje dajemo kohenu – što pokazuje

haegel.

čeno da starija generacija (muškara-

da ovdje značaj nije samo u daru,

ca) neće ući u zemlju, B-g ih tješi

već je i usluga koju činimo kohenu

poučavanjem procedura koje će se

isto tako važna.

Zapazite ponavljanje broja 40. Pre-

ma svim pokazateljima, broj 40 predstavlja završetak nekog postupka, bio on pozitivan ili negativan. U 40 dana embrij se razvija u fetus. Čak i prije toga postoje određene stvari povezane s "40 dana", prije formiranja bebe. Proces Mošeovog primanja Tore trajao je 40 dana i 40 noći. Kao i dobivanje oprosta za narod – 40 dana na Har Sinaju, na-

primjenjivati u Erec Jisraelu, konkretno, micvot

koje trebaju biti

"ugodne B-gu". To je kao da B-g kaže, "Nemoj biti previše zaprepašten; tvoja će djeca živjeti u Erec Jisraelu i služiti Mi u Beit HaMikdašu".

No’aha i onih s njime u arci) bilo je

kon Tore za sve Židove je ponovno

pobijeno tijekom 40 dana potopa.

naglašen i istaknut.

bičem. Cjelokupno određenje stvaralačkog rada, u odnosu na zabranjene kategorije melaha na šabat također je 40 (manje 1). Četerdeset godina je dob kojoj Pirkei Avot pri-

svog ponašanja i planira ući u

Zatim Tora donosi detalje o hatatu (žrtvi za grijeh) zajednice (u sluča-

jevima kada su vođe naroda nehotice odveli narod na pogrešan put.)

jeha izvidnika. Ova se micva ne ub-

Ima najmanje još dva mjesta u Tori

raja na ovom mjestu, no ona svaka-

gdje je ova tema prikazana, i gdje se

ko prenosi B-žji stav (nazovimo to

ona dobro uklapa u kontekst. Ovdje

tako) u vezi het haMeraglim. Mi shv-

ona izgleda izlišna, osim kao poru-

ćamo da ponekad naše vođe moraju

ka za poslijemeraglimsko razdoblje.

snositi odgovornost što su nas od-

Predstavljena je micva o hali.

S gledišta micve Dva glavna aspekta ove dragocjene micve su: Ona se vrši s osnovnom ljudskom

da to ne čine, jer B-g više ne želi da

hranom – kruh je živežna namir-

oni to učine (u ovom trenutku).

nica. Ovo uzdiže zemaljske fizičke

Neki od naroda su svejedno otišli –

potrebe na duhovni nivo.

Strana 4

"obustavljene"

mjerom, nakon grijeha izvidnika.

Zemlju odmah. Moše ih upozorava

bez Aronove zaštite – pa su ih

prisjetimo

tema pojavila zbog konteksta gri-

15,17-26

Narod iz dubine duše žali zbog

se

dručje micve ovdje stavljeno s na-

jevanja. Postoji nekoliko 40 godiš-

kralja… 40 je jedan naročiti broj.

prikladnih odlomaka Tore dovoljni

I ovdje se čini očiglednim da se

Šiši– šesta alija – 10 p’sukim –

ra, perioda rata, trajanja vladavine

■

Često puta su izgovaranje i učenje

Djeluje sasvim očito da je ovo po-

družuju stjecanje dubokog razuminjih perioda u Tanahu, perioda mi-

pouke ne budu za nas izgubljene.

micve. No ovdje nije tako.

šene su u ovom odjeljku. Jednak za-

ostvaruje se s 40 (manje 1) udaraca

HaMikdaša, tako da njezina praksa i

da

Pojedinosti o minha i nesehu dovr-

čišćenje – pomoću kazne makot –

skim propisima od uništenja Beit

15,8-16

grijeha izvidnika. Sve živo (izuzev

no 40 mjera vode. Jedno drugačije

učenjaci održali aktivnima rabin-

Hamiši– peta alija – 9 p’sukim –

kon zlatnog teleta i 40 godina nakon

Mikve moraju sadržavati minimal-

Hala je jedna od micvot koje su

veli krivim putem (ali ne uvijek – često puta mi moramo preuzeti

odgovornost, a ne tvrditi da samo slušamo naredbe.) Ideje (i tekst) ovog odlomka čine dio naše službe za Jom kipur. Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim – 15,27-41 S druge strane, često puta se svakog pojedinca treba držati odgovornim za njegove vlastite postupke, ne možemo uvijek kriviti naše vođe.

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Tora u ovom odjeljku razmatra hatat za pojedinca. Te su žrtve primjerene samo za nehotični prekršaj – hotimični prekršaj (u kontekstu se misli na idolopoklonstvo) se kažnjava karetom (odsjecanjem…), i pomirenje se može postići na druge načine.

Nakon grijeha sa uhodama, a prije grijeha sakupljača šiblja, Tora nam

predstavlja obje vrste žrtava za grijeh – za zajednicu i za pojedinca.

Posebno stoga što se ovim temama bavi (i ubraja ih se u tarjag) na drugom mjestu, sasvim je razborito uzeti ih za "kontekstualne micvot" (sjetite se da su mnoge micvot predstavljene sasvim odvojene od bilo kakve "priče" u Tori, a mnoge su priče ispripovijedane bez da su uz njih pridružene micvot. Kontekstualne micvot nisu uobičajene, no

kombinacija priče i micve, čini snažnu poantu.)

Tora nam zatim govori o sakupljaču šiblja (po tradiciji se identificira kao Celafhad) koji je stavljen u pritvor dok se od B-ga čekaju detalji o tome kako tog javnog skvrnitelja šabata treba kazniti. B-žja je zapovijed da se prekršitelj kamenuje. I tako je i učinjeno.

Skupljanje drva na šabat inače ne bi bio prekršaj za smrtnu kaznu, posebno u midbaru, gdje bi nošenje bilo rabinska zabrana. Međutim, mnoštvo Bnei Jisrael u Midbaru u ovom trenutku, stvorilo je uvjete za r’šut harabim.

Završni dio sedre je treći odlomak Š’ma – odlomak o cicitu. U njemu se nalazi micva da se stavi cicit na odjeću koja ima četiri kraja i da jedna od tih niti na svakom kraju bude Godina 14 5 Broj 34 Strana

obojena u t’helet, posebnim plavim bojilom.

Da pojasnimo…

Zapovijed Tore u vezi cicita je da

ih se stavi na odjeću koju nosimo a koja ima četiri kraja. Ako ne nosimo takav odjevni predmet, onda nema micve koju treba ispuniti. Naši su učenjaci postavili zahtjev da se ciljano nosi odjevni predmet koji ima četiri kraja, dakle talit (koji se naziva talit gadol) i arba kanfot (tj. talit katan).

Značajno je napomenuti da rabini ne zahtijevaju često od nas da stvorimo okolnosti koje bi nas potom obavezivale na vršenje micve. Oni su to učinili s cicitom jer to nije tek micva koju mi vršimo, već je to micva koju odijevamo. Ona je integralni dio našeg svakodnevnog svjetovnog života, i bilo bi sramota da se odreknemo ove stimulativne micve zato što se promijenio način odijevanja, pa više ne nosimo odjeću s četiri kraja.

Tora povezuje micvu o cicitu sa svim micvot Tore. Cicit služi kao

podsjetnik na sveobuhvatnu privrženost Židova B-gu.

Nakon toga slijedi upozorenje da se ne ide za zlim napastima očiju (uma) ili srca (osjećaja). Tora potom ponovno naglašava važnost općenitog vjerovanja u B-ga, a osobito u to da nas je On izbavio iz Egipta.

Tako dva puta dnevno izgovaranje Š’ma čini ispunjenje micve da se sjećamo Izlaska "svih dana svog života", uz njenu vlastitu micvu, govorenja Š’ma.

Primijetite da se dvije pozitivne micve iz Paršat Šlah bave s dvije glavne, temeljne ljudske potrebe – hranom i odjećom, fizičkim nužnostima koje imaju i značajnu duhovnu dimenziju. (Hala i cicit primjeri su mnogih drugih micvot koje se odnose na hranu i odjeću, tj. brahot, kašrut, čednost.) Šlah također sadrži različite aspekte korbanot (makar ih se ne ubraja iz ove sedre), prijašnji su bazični, a kasniji duhovni i uzvišeni.

To je kao da se narod ponovo izgrađuje iz samog početka nakon razornog grijeha izvidnika. ■ Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 385. Nikad još niste jeli halu: Obavezu odvajanja dijela tijesta za kohena

387. Zabranjeno približavanje: Zabrana da se potucamo za svojim porivima

Od prvog od vašeg miješenja stavit ćete na stranu ... (Brojevi 15,20)

... i nećete lutati za vašim srcima i očima, za kojima bludite. (Brojevi 15,39)

Mnogi misle kako na šabes jedu halu, no zapravo je ne jedu. Oni jedu "kruh od kojeg je uzeta hala."

Hala je zapravo naziv za dio tijesta koji se odvoji i daje kao dar kohenu. Količina tijesta koja obavezuje na halu je omer, čiji volumen iznosi 43,2 jaja. (U našim mjerama, to bi bila količina tijesta napravljena od malo više od 1,1 kilograma brašna.)… ...Tora jedino traži da se hala uzima u Izraelu, no učenjaci su načinili pravilo da se hala uzima i van zemlje Izraela, kako ta praksa ne bi bila zaboravljena...

386. Objesite ih, momci!: Obveza stavljanja cicisa na odjeću koja ima četiri ugla ... oni će napraviti cicis na uglovima njihovih haljina ...

(Brojevi 15,38) Dio je micve o cicisu (cicitu) da jednu nit treba obojiti u posebnu nijansu plave boje zvanu teheles. Ona se proizvodi od posebnog pigmenta koji se vadi iz školjaka zvanih hilazon. Mi smo izgubili tradiciju o tome što je, konkretno, bio hilazon tako da danas većina ljudi ne nosi plavu nit kao dio svog cicisa. To što nema tehelesa ne isključuje odjeću od obaveze cicisa; micva se primjenjuje i nadalje čak i ako nemamo mogućnosti nositi plavu nit.

(Postoje oni koji smatraju da je hilazon identificiran kao puž koji se zove murex trunculus. Oni su nastavili s praksom nošenja tehelesa u svom cicisu, no to mišljenje teško da je univerzalna prihvaćeno, a postoje i oni koji se aktivno ne slažu s njime.)

Cicis je obveza za pojedinca, a ne za odjeću. Dopušteno je imati puno skladište odjeće koja ima četiri ugla i time se ne bi kršilo ni slova ni duha zapovijedi. Ako čovjek poželi nositi jedan od svojih tisuću vunenih ponča, morat će staviti cicis na uglove.

Ova micva vrijedi za muškarce u sva vremena i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktu Menahos, počevši od stranice 37b. Ovaj je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Orah hajim 8. Ona je 14. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu, i 10. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Strana 6

Ova je micva nastavak načina razmišljanja o razlozima za cicis, iz prethodne micve. Zapovjeđeno nam je da odijevamo cicis, tako da kad ih vidimo, sjetimo se B-žjih zapovijedi i vršimo ih, za razliku od tumaranja za željama naših srca i očiju. "Vršite sve B-žje zapovijedi" jedna je od onih općih fraza koje se ne smatraju zasebnom micvom, ali "Ne bludite za željama vaših srca i očiju" vrlo je konkretna zabrana.

Suština "ići za svojim srcem" se sastoji u tome da ne slijedimo filozofije koje su protivne Tori, jer ako tako činimo završit ćemo uma smetenog heretičkim idejama.

Ako se nekome na umu pojavi ideja koja je suprotna Tori (na primjer, Što ako je taj i taj stvarno "bog"?), njome se ne bi trebalo baviti. Umjesto toga, primjeren način postupanja je da je se sasiječe u korijenu i svoje napore usredotoči na Toru.

Ne slijediti želje naših očiju još je očiglednije: ono se odnosi na prepuštanje svim našim fizičkim porivima, a posebice onima seksualne prirode. Kako bi naglasio ovu ideju, Talmud u Brahos (12b) povezuje naš redak s retkom u Sucima 14,3, u kojem Samson svoju želju za određenom ženom iskazuje na taj način. (On također citira i Psalam 14,1 kako bi pružio potporu uporabi srca za izražavanje heretičkih misli.)

Razlog za tu micvu je očit: ukoliko se prepustimo neprimjerenim mislima ili porivima, to će nas navesti na grijeh. Ova je micva prva crta obrane koja nas čuva da ne zapadnemo u još veće nevolje. Sefer HaChinuch uspoređuje misli i porive s očevima, a postupke koji iz njih proizlaze djecom. Naš je zadatak da spriječimo očeve da dobiju potomstvo. Mišna u Pirkei Avos (4,2) nam govori da, grijeh, ako ga se ne kontrolira, samo vodi daljnjem grijehu, pa slijedećem, i slijedećem, i tako u beskraj.

Ova se micva odnosi na muškarce i žene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Brahos, na stranici 12b. Ova je micva kodificirana u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilchos Avodas Kochavim. Ona je 47. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 156. od 194 negativnih micvos koje se danas može vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 31. - Kalendar i mlađak

dovati obilan obrok (419,1).

Na mlađak je u 17. blagoslovu ve-

Mjesec traje 29 ili 30 dana. U slu-

černje, jutarnje i poslijepodnevne

čaju kada traje 30 dana, mlađak se

Šemone esre dodano: "Neka dođe

slavi 30. dana u mjesecu, kao i pr-

pred Tebe..." (kao i u blagoslovu

vog dana sljedećeg mjeseca. Godina

nakon jela); o tome što učiniti ako

obično ima 12 mjeseci, no u sedam

ga se ispusti, vidi 422,1 i 424,1. Na-

od 19 godina dodaje se dodatni mje-

kon jutarnje, Šemone esre, stojeći se

sec adar; vidi 427,1. Blagdani, i mla-

kaže Halel (Psalmi 113-118, uz izos-

đak svakog mjeseca, mogu pasti

tavljanje prvih dijelova 115. i 116.

samo na određene dane u tjednu

psalma), a prethodi mu blagoslov

(428,1-3).

"... Koji nam je zapovjedio da čitamo

U vezi čitanja Tore koja dolaze netom prije blagdana vidi 428,4. U

vezi mjesta na kojima čitanje Tore (ne) treba biti podijeljeno, vidi 428,5 -7. U vezi čitanja iz Proroka na šabate od prije devetog ava do Sukosa (blagdana sjenica) vidi 428,8. Na većinu šabata, čitanje iz Proroka pove-

Halel ". Nakon završetka Halela slijedi "Tebe slave ..."; vidi 422,2-7.

■

nakon toga, tefilin se skida, i kaže Musaf Amida. Nakon predmoliteljevog ponavljanja te Amide, govori se Kadiš i Psalam 104 (423,3-4).

Potom se kaže Kadiš, te se poziva

Ako je mlađak na šabat, "Neka

četiri čovjeka da iz Tore čitaju Bro-

dođe pred Tebe..." se dodaje u pe-

jevi 28,1-15 (423,1-2); različiti su obi-

tom blagoslovu večernje, jutarnje i

čaji u vezi toga da li se Br. 28,1-15

popodnevne Amida. Zatim se čita

čita i prije jutarnje službe (421,1).

redovni šabatni odlomak iz jednog

Kadiš, Ašrei i U-va le-Cion se kažu

svitka Tore, a Br. 28,1-15 iz drugog.

Potom se čita Izaija 66, ali u nekim

zano je s čitanjem Tore (ili ako se iz

slučajevima,

Tore čitaju dva dijela: onda s dru-

Proroka mogu imati prednost pred

gim); vidi 428,8.

njime. U Musaf Amida, četvrti bla-

posebna

čitanja

iz

Na mlađak je dopušteno raditi, ali

goslov spominje i šabat i novi mje-

žene imaju hvalevrijedan običaj da

sec. Ako je novi mjesec u nedjelju,

ne rade na taj dan (417,1). Zabranje-

šabatno čitanje iz Proroka je I. Sa-

no je postiti na mlađak, Hanuku ili

muel 20,18-42 (425,1-3).

Purim (418,1-2); u vezi toga što uči-

Osoba koja ugleda mladi mjesec

niti ako se javni ili privatni post (uk-

tijekom prve polovice mjeseca (ali

ljučujući i post zbog ružnog sna) po-

ne prije desetog ava ili Jom kipura,

dudara s jednim od tih dana vidi

vidi također 607,1) kaže blagoslov ■

418,2-5. U vezi žalobnih običaja na

"... koji je po Riječi Svojoj stvorio

te dane, ili petkom poslijepodne ili

nebesa ...". Ovaj se blagoslov kaže

u dane kada se ne kaže Tahanun,

noću, stojeći na otvorenom, ako je

vidi 420,1-2. Na mlađak treba obje-

moguće nakon šabata; vidi 426,1-4. ■

Godina 14 7 Broj 34 Strana

Strana 7

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Put kojim su špijuni išli i klevetanje Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Cin sve do sjeverne granice Izraela, analizirajući glavne gradove, utvrde i izvore vode na putu, i potom se vratili Mošeu, sve u manje od četrdeset dana?

• Dok Raši tvrdi da su uhode imale B-žansku pomoć koja je ubrzala njihov hod i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su uhode izviđale u parovima, podijelivši između sebe zemlju. Nasuprot tome, neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su uhode izvidjele samo južno područje zemlje, budući da će to biti prvo mjesto na koje će doći tijekom osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako od tih gledišta? Koja su od njih teška?

• Kako različita gledišta bacaju svjetlo na prirodu grijeha uhoda u cjelini? Kako bi se naša procjena uhoda mogla razlikovati da je Hebron bio jedini grad koji su posjetili, umjesto da je bio jedno od

brojnih mjesta na kojima su se zaustavili? Kakve bi posljedice moglo imati da su samo jedan ili dvojica špijuna susreli divove, ili da su ih svi susreli?

Grijesi otaca Kada se molio za narod nakon grijeha špijuna, Moše spominje vrline Hašema, uključujući i da je on "‫"פ ֵֹּקד ֲעֹון ָאבֹות ַעל ָּב ִנים‬. Čini se da stih sugerira da pod barem određenim okolnostima, Hašem dopušta da nevina djeca budu kažnjena dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

• Kako takva kazna manifestira B-žansku pravdu? Štoviše, zašto bi Moše spomenuo takvu osobinu kao dio molbe za oprost? Postoji li neki način da se taj izraz rastumači kao atribut milosti?

• Kada je, ako uopće jest, opravdana kolektivna kazna?

Može li se isto obrazloženje primijeniti i kada se nekoga kažnjava za primjer drugima? Ima li kakvog utjecaja činjenica da stih govori o kazni unutar obitelji?

Proturječni izvještaji Nekoliko epizoda koje se nalaze u Tori, u jednom od prva četiri humašim Moše prepričava i u knjizi Devarim. Često se ti opisi razlikuju u ključnim točkama, a u nekim slučajevima čak i izgledaju da si međusobno proturječe. Kako možemo razumjeti te razlike?

• Usporedite kako su ispričane priče o uhodama u paraši Šelah i paraši Devarim. Koje razlike zapažate? Koje su najviše uznemirujuće? Kako biste ih mogli objasniti?

• Neki komentatori sugeriraju da Moše ponekad namjerno preinačuje prethodne događaje kada ih četrdesete godine priopćava narodu, kako bi na odlasku najbolje prenio svoje poruke. Što mislite da je bio glavni Mošeov interes u prepričavanju priče o uhodama novoj generaciji? Kako bi to moglo objasniti odstupanja?

• Drugi sugeriraju da dvije knjige jednostavno pričaju istu priču iz različitih perspektiva. Dakle, u našem slučaju, R. Medan sugerira da špijuni imaju dvostruku misiju, vojnu izvidničku misiju, kao i misiju za određivanje plemenskog nasljedstva. Dok se Devarim usredotočuje na ■ Bemidbar ističe ovo poprvo, tonje. Kako bi ovaj pristup mogao objasniti odstupanja među pričama?

• Koji od gore navedenih pristupa preferirate? Kako se oni mogu primijeniti na druge priče? ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Osobni mir

Ovotjedni odjeljak fokusira se na priču o uhodama koje je Mojsije poslao da izvide zemlju Izrael. Oni se vraćaju s negativnim izvještajem – to je zemlja koja guta svoje stanovnike.

Ona se ne može osvojiti. Zemlja divova… Dok su žene, kao i obično, stale čvrsto i inzistirale na tome da se svejedno uđe u zemlju Izrael, muškarci su se prestrašili. Unatoč svim čudima kojima su bili svjedoci, oni se nisu htjeli pouzdati u B-ga i odbili su ući u zemlju. B-g je na to odgovorio time da su, umjesto ulaska u zemlju, dobrodošli sljedećih 40 godina provesti u pustinji. To nije kazna, već davanje onoga što su tražili – da ne uđu u zemlju Izrael. B-g nas uvijek vodi onim putem koji smo sami izabrali.

Odjeljak se bavi i drugim stvarima, no priča o uhodama je glavni događaj.

Kada su uhode poslane da izvide zemlju Izrael, Tora ističe da su to bili 'muškarci'. Komentari objašnjavaju da to znači da su oni bili pravednici u vrijeme kada su poslani. Ubrzo nakon toga, kada se 40 dana kasnije vrate iz Izraela, oni donose izvještaj koji je prepun laži i izvrnutih izjava te uspijevaju potaknuti pobunu protiv B-ga. Što li se to dogodilo u međuvremenu?

Mislim da je ono što se dogodilo prilično jednostavno. Dogodila se slobodna volja. Ništa blistavo i glamurozno, jednostavno ljudi koji se ponašaju kao ljudi.

Majmonides, veliki rabin iz razdoblja srednjeg vijeka, naširoko objašnjava da B-g nikoga ne tjera da bude dobar ili loš. Naši izbori su u potpunosti naši. Mogu postojati vanjski utjecaji koji nas guraju u raznim smjerovima, no na kraju, mi imamo sposobnost naGodina 14 9 Broj 34 Strana

kriviti za svoje izbore ako to želimo.

O, kako samo često to želimo!

Uhode su bili pravedni ljudi. Oni su vidjeli divove u zemlji. Oni su vidjeli zemlju koju je nemoguće osvojiti. I osjetili su strah. Umjesto da su pogledali iza tog straha i osjetili povjerenje koje su mogli pronaći dublje u svojim srcima, oni su izabrali slijediti strah.

Oni su mu dozvolili da preuzme kontrolu i, kao rezultat toga, vratili su se s pogrešnim izvještajem čija je namjera bila da stvori zabludu. Imali su na raspolaganju strah. Imali su na raspolaganju povjerenje. Oni su izabrali ■ strah. Za to nisu mogli kriviti nikoga osim sebe same. dići te utjecaje ako to želimo i donijeti odluku utemeljenu isključivo na našoj mudrosti i unutarnjem moralnom kompasu. To možda neće uvijek biti lako; zapravo, život pred nas često stavlja nevjerojatne testove – ali velika stvar u ovom svijetu je to što su odluke na nama.

Život pred nas često stavlja ■ nevjerojatne testove – ali velika stvar u ovom svijetu je to što su odluke na nama.

Tako, mi danas često opravdavamo ljudske prijestupe vanjskim faktorima.

Freud nas je naučio da su roditelji i obitelj vrlo odgovorni za ono što mi jesmo. Naravno, tu je i društvo. I prijatelji. Utjecaj interneta. Siromaštvo.

Bogatstvo. Nedostatak obrazovanja.

Postoje toliki utjecaji koje možemo

To je bilo tako s desetoricom uhoda.

Ali dvojica od njih, Jošua i Kaleb, donijeli su drugačiju odluku. Oni su izabrali vjeru i, kada su se vratili, prepirali su se s ostalom desetoricom. No, u još jednom činu slobodnog izbora, židovski narod nije gledao dalje od svojih strahova. I uslijedilo je 40 godina lutanja pustinjom.

Mi živimo u generaciji koja voli prebacivati krivnju na druge. To je krivnja mojih roditelja, škole, Vlade, interneta, muslimanske zajednice… lako je zaboraviti odgovornost koju mi imamo za svoje vlastite izbore.

Okolnosti oko nas su samo rekviziti života. A svi rekviziti su jednaki jer ono što je važno je predstava. Izbori koje donosimo su ono što je važno.

Kroz njih možemo izabrati da stvaramo život. No, kroz njih također možemo izabrati da budemo žrtve onoga što život stavlja pred nas. Ja znam što mi je od toga draže. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Ući ili ne ući, pitanje je sad Parša Šelah fokusira se na priču o uhodama koje je Moše poslao da izvide zemlju Izrael, da procijene kvalitetu njenih plodova, te da 'odmjere' njene stanovnike. Tora kaže da su se uhode vratile iz Obećane zemlje s predivnim, ogromnim voćem, koje je prenosilo jasnu poruku: ovo

je zemlja kojom teče med i mlijeko.

sve uhode slagale sa tim.

sumnje u to da bi, pod uvjetima tog

Kaleb, Jefuneov sin, inzistirao je na tome da "sigurno možemo nadvladati i osvojiti je…" (13,31). Uslijedila je žustra prepirka i retorika se sve više zaoštravala sve dok uhode na kraju nisu izjavile da ta zemlja "guta

svoje

stanovnike"

(13,33).

vremena, bilo opasno ući u Zemlju?

Nije li narod bio u pravu što je poslušao mišljenje većine uhoda, koji su ustvrdili da bi ući u Zemlju bilo nesmotreno? Je li B-g bio uzrujan zato što narod nije imao vjere u Njega?

Narod je prihvatio stav većine uho-

Jedan izraz koji nalazimo u ovoj

Ta nam je slika svima poznata:

da i žalio se zbog Mošeovog plana

parši mogao bi baciti malo svjetla na

dvojica muškaraca nose ogroman

da ih odvede u zemlju Izrael. Jeho-

to pitanje i pomoći nam da to razu-

grozd na štapu koji počiva na nji-

šua i Kaleb pokušali su uvjeriti na-

mijemo: "Ljudi koji su podnijeli zao

hovim ramenima. Zato stih kaže:

rod da je ta zemlja dobra i da ju oni,

izvještaj o Zemlji su umrli…" (14,

"… i po dvojica su ih nosila na mo-

uz B-žju pomoć, mogu osvojiti, no

37). Hebrejska riječ za "zao ■izvje-

tki…" (Bamidbar/Brojevi 13,23). Ta

njihov je trud bio uzaludan.

štaj" – diba – često se pojavljuje u

slika simbolizira blagoslove nad Zemljom, te je uključena u logotipe izraelskih

vinarija

i

turističkih

agencija.

Kad je židovski narod te noći podigao svoj glas i plakao zbog neslaganja s planom da uđu u Izrael, B-g je odlučio da svi oni koji su prezreli

Ipak, postojao je malen problem –

Zemlju neće ući u nju, i to je bio ra-

vrlo malen, zaista. Osvajanje zemlje

zlog zbog kojeg je narod lutao pu-

Izrael bilo je izazovno jer su tamo

stinjom četrdeset godina, sve dok

živjeli snažni narodi. Zbog toga su

cijela ta generacija nije pomrla.

uhode rekle sljedeće: "Mi ne možemo ići protiv tog naroda jer je jači od nas!" (13,32). Međutim, nisu se

Zašto je narod bio tako oštro kažnjen? Nije li prirodno da ljudska bića griješe u prosudbama i da imaju

ovom narativu, kao da je to srž problema. Međutim, zašto bi Zemlji bilo stalo do toga da je netko ozloglasi? Je li ona živo, osjećajno biće koje bi moglo biti povrijeđeno lažnim izvještajima?

Zapravo, izgleda da nas Tora uči temeljnom principu dobrog ponašanja. Dozvoljeno nam je raspravljati i kritizirati, ali ne smijemo osramotiti i ozloglasiti. Zemlja neće biti povrijeđena ako ju kritiziramo, ali mi ćemo svi trpjeti ako to zlo uznapreduje. Zrak koji udišemo postaje zagađen od atmosfere klevetanja i verbalne prljavštine.

Tekst nas također može poučiti jednom neprijatnom konceptu: od samog začetka postojanja nas kao naroda, postojali su oni među nama kojima je bilo dosta Zemlje i koji nisu ostavili nijedan kamen netaknut u svojim pokušajima da se odvoje od nje.

Ponekad je nedostatak sigurnosti bio njihova isprika, dok su se drugi

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Ući ili ne ući, pitanje je sad

pozivali na razna ideološka oprav-

ljanju države Izrael i nastanjivanju

Tori nije dovoljno da samo navede

danja za svoju ozlojeđenost prema

Zemlje. Na svoj način, taj je pokret

da su bili vođe, ona navodi i njihova

Zemlji. Postojali su oni koji su rekli

bio najbolji mogući ispravak za gri-

imena. A kao da ni to nije bilo do-

da bismo se trebali asimilirati među

jeh uhoda.

voljno, nakon navođenja imena svih

narode, dok su se drugi suprotstavljali useljenju u Izrael tvrdeći da je tamo preteško držati micvot, i tako dalje.

Naravno, njegova postignuća bila su prokletstvo za one koji su željeli odbaciti poželjnu Zemlju, ali oni koji su voljeli tu Zemlju, čak i ako se

dvanaest uhoda, Tora ponavlja i sažima da "ovo su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, i Mojsije je nazvao Hošeu Bin Nuna 'Jehošua'".

Opravdanja su vrlo raznolika, ali

u većoj ili manjoj mjeri nisu slagali

sva imaju jednu zajedničku točku:

sa određenim načelima cionističkog

Nejasno je zašto je Tora smatrala

"Mi ostajemo u dijaspori."

pokreta, uvijek su se mogli prisjetiti

važnim spomenuti imena uhoda

da je to zemlja kojom "teče med i

koji su nam tek bili predstavljeni.

mlijeko". Ako se možemo sjetiti

Čak i ako postoji uvjerljiv razlog za

Rabi Jehuda Halevi, jedan od najvećih židovskih srednjovjekovnih

navođenje njihovih imena, zašto su

mislioca, taj je fenomen nazvao "parodijom",

rekavši:

"Pronašli

spomenuta dva puta, i na početku i

ste

mjesto moje sramote, kralju Hazara".

Moliti za povratak u Jeruzalem tri puta dnevno, a istovremeno ostati u Španjolskoj, Poljskoj ili SAD-u je

sramota. Psalam 106, koji daje pregled povijesti židovskog naroda u pustinji, kaže "i oni su odbacili poželjnu Zemlju" (Tehilim 106,24). Neki od razloga protiv povezivanja sa

Izgleda da nas Tora uči temeljnom ■ principu dobrog ponašanja — dozvoljeno nam je raspravljati i kritizirati, ali ne smijemo osramotiti i ozloglasiti

činjenica da je Mojsije promijenio Hošeino ime?

Ako pažljivije pogledamo imena uhoda, primjećujemo da se neka od njih - poput Setura ili Nahbija - nikad više ne pojavljuju nigdje drugdje u Tanahu. Naši mudraci raspravljali su o tome jesu li to njihova prava imena ili nadimci koje su dobili nakon što su zgriješili i koji su

zemljom Izrael mogu imati logično

ukazivali na njihov veliki neuspjeh.

utemeljenje, ali na kraju, oni koji su odani Zemlji zaslužit će da ju vide, i

na kraju, i kakve veze s tim ima

onih koji su nam predali to u nasli-

Čini se da nam je Tora pokušavala

njihova povezanost sa židovskim

jeđe, i pobrinuti se za to da to ne

usmjeriti pažnju na neobična imena

narodom će trajati generacijama,

odbacimo, i mi ćemo također zaslu-

uhoda ističući da je Mojsije promije-

dok će oni koji ju odbacuju, ostati u

žiti da vidimo ispunjenje Kalebovog

nio Hošeino ime u Jehošua, kao da

pustinji.

proroštva: "Mi ćemo ući u nju i os-

želi reći da Hošeino ime treba pro-

vojiti ju".

mijeniti kako uhode ne bi imali ne-

Cionistički pokret je prirodni slijed velikih mudraca židovskog na-

Jedno pitanje s kojim su se suočile

roda (poput Gaona iz Vilne i njego-

generacije učenjaka Tore je motiv za

vih studenata), čija je jedina želja

grijeha uhoda. Kako su tako važni

bila ponovno se povezati sa zem-

uglednici mogli podbaciti u svojoj

ljom Izrael. Put cionističkog pokreta

zadaći i potkopati povjerenje koje

bio je uistinu predmetom žustrih

im je ukazano?

rasprava na raznim poljima, ali nitko ne može zanijekati ključnu ulogu koju je on odigrao u uspostavGodina 14 11Broj 34 Strana

Na početku parše, tekst opisuje uhode "kao poglavare izraelskog naroda ... a ovo su njihova imena".

gativan utjecaj na njega zbog njegovog imena. Doista, naši učenjaci su zaključili da je Hošeina promjena imena imala za namjeru da dâ naslutiti da će ga ime spasiti od planova uhoda, što nas navodi da pretpostavimo da mu je trebala ■ neka vrsta "ispravka" njegovog imena. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Mentalitet robova U ovotjednoj parši, parši Šelah, čitamo o strašnom B-žjem proglasu da generacija Izraelaca koji su izašli iz Egipta, neće ući u Obećanu zemlju – zemlju Izrael.

B-g je umoran od slušanja žalbi koje je neprestano podnosila ta nevjerna zajednica. U Brojevima 14,2829, B-g kaže Mojsiju: "Kaži im: Tako Ja živ bio, to je riječ G-spodnja, kako vi izgovoriste pred mojim ušima, tako ću Ja postupati s vama. Ovdje u pustinji popadat će mrtva tjelesa vaša, svi vi, koji ste bili izbrojeni, u punom broju vašem od dvadesete godine naviše, jer mrmljaste protiv Mene."

B-g zatim kaže da Izraelci neće ući u zemlju koju im je On obećao dati.

Samo će Kaleba, sina Jefuneova i Jošuu, sina Nunova, te djecu (čiji roditelji su se bojali da će postati robovi u Kanaanu), On dovesti u zemlju koju su njihovi roditelji prezreli.

Narodu B-g kaže, "Vaša će mrtva tjelesa popadati u ovoj pustinji."

Vaša će djeca lutati pustinjom 40 godina i snositi vašu krivicu, sve dok posljednji od vas ne padne mrtav u pustinji.

B-g je odredio da narod luta pustinjom 40 godina poput broja dana koje su uhode imale da izvide zemlju. Za 40 dana, dan za godinu, oni će snositi svoju krivicu. U toj pustinji umrijet će svi oni koji su izišli iz Egipta.

Dr. Israel Eldad, u svojoj uistinu britkoj knjizi, Hegionot Mikra, nudi nevjerojatne uvide u epizodu sa uhodama i kaznu koja je uslijedila Izraelcima. Uhode, kaže Eldad, nisu bili prvi ljudi koji su bili od B-ga poslani u Izrael. Zapravo, bio je jedan čovjek po imenu Abram, kojem je B-g rekao (Postanak 12,1): "Idi u zemlju koju ću ti pokazati."

Abramu, kojeg Eldad naziva "prvim idealistom", nije bilo rečeno ime Strana 12

■

zemlje ili narav te zemlje. B-g je izabrao Abrama i rekao mu, leh leha – idi, i on je otišao, bez da je doveo u pitanje svoju misiju ili B-žje namjere. Šelah leha (Brojevi 13,2) (pošalji za sebe), ono što je B-g rekao Mojsiju vezano uz uhode, bilo je drugačije. U oba slučaja, trebalo je ići iz jedne zemlje u drugu. Međutim,

Mojsije je krivo procijenio ■židovski narod.

On je mislio da je ropstvo bilo ljuska koja će otpasti nakon što iskuse godinu dana slobode

Abramova odluka da slijedi B-žje upute bila je utemeljena na duhovnoj predanosti i vjeri. Odluka uhoda da idu bila je s namjerom da uzrokuje bijeg od "mentaliteta robova" koji je narod imao.

Mojsije, koji je bio svjestan naravi uhoda, nadao se da će uspjeti kon-

trolirati negativne strasti bivših robova i preokrenuti njihov mentalitet robova u pozitivnu silu. Zato Mojsije nije vodio narod izravno u zemlju Izrael kroz zemlju Filistejaca, nadajući se da će duže putovanje rezultirati duhovnom transformacijom naroda.

Mojsije se nadao da će tokom godinu ili dvije, osobito uz davanje Tore, mentalitet ropstva izblijediti i nestati. Grupirajući ljude u plemenske skupine, uspostavljajući vojsku i vodeći ih kao jedan narod, on se nadao da će ljudi srasti u sjedinjenu zajednicu.

Unatoč stalnim poteškoćama s kojima su se susretali na svom putovanju kroz pustinju, izgledalo je kao da Mojsije krivnju za probleme pripisuje izmiješanom mnoštvu (erev rav). Činjenica da se Izraelci vraćaju u zemlju Patrijaraha, njih izgleda nije zanimala. Oni bi se radije bili vratili u Egipat, da jedu svu "predivnu" hranu koju su im Egipćani posluživali. Oni su zaboravili cijenu koju su plaćali za tu hranu – batine, utapanje njihove djece i težak ropski rad.

Mojsije je krivo procijenio židovski narod. On je mislio da je ropstvo bilo ljuska koja će otpasti nakon što Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

iskuse godinu dana slobode. B-g je zato rekao Mojsiju da pošalje uhode kako bi vidio koliko je mentalitet robova duboko usađen u narod.

Rasprava između Jošue, Kaleba i ostale desetorice uhoda nije bila o naravi zemlje Izrael, već o naravi naroda. Misija uhoda nije bila da otkrije nedostatke zemlje, već da otkrije slabosti naroda. Ta je slabost postala jasno izražena nakon što je narod čuo izvještaj desetorice uhoda i počeo vikati i plakati te noći (Brojevi 14,1-2), "Da smo barem umrli u Egiptu! Da smo barem pomrli u pustinji!"

Ta "žeđ" nije ona vrsta žeđi koja se može utažiti čudesnim izvođe-njem vode iz stijene. Ta glad ne može biti zadovoljena manom s neba. Glavni problem, kaže Eldad, jest strah, pa čak ni čuda ne mogu premostiti taj unutarnji strah i plašljivost naroda.

Mojsijevi inspirativni govori ne mogu pomoći, baš kao ni njegov štap.

Samo ako u ljudskim dušama postoji vjera, strah može biti nadvladan. Bez vjere, strah će ostati i ojačati, tijelo će se tresti, a narod će zahtijevati da se vrati u Egipat.

Mentalitet robova

"Ne idite za željama svog srca i očiju" Postoji i nekoliko drugih važnih tema koje se nalaze u paraši. Posljednjih pet stihova parašat Šelah, Brojevi 15,37-41, govore o zapovijedi o cicit ‫יצת‬ ִ ‫צ‬. ִ Djeci Izraelovoj je zapovijeđeno je da si naprave cicit (rese na uglovima odjeće) iz naraštaja u naraštaj. Svaki rub mora imati t’helet ‫ ְּת ֵכ ֶלת‬nit, nit posebne plave boje, tako da kada Židov ugleda cicit, sjeti se svih B-žjih zapovijedi i izvrši ih. Brojevi 15,39 zaključuju ‫ַאח ֵרי‬ ֲ ְּ‫ַאח ֵרי ְּל ַב ְּב ֶכם ו‬ ֲ ‫וְּ לֹּא ָּתתּורּו‬ ... ‫ֵיהם‬ ֶ ‫ַאחר‬ ֲ ‫ַאתם ז ִֹּנים‬ ֶ ‫ ֲא ֶשר‬,‫ֵיכם‬ ֶ ‫[ ֵעינ‬Svrha cicijot je] da ne idete za željama svog srca i svojih očiju za kojima bludite.

Odlomak završava ovako: To [ova micva] je za vas da se sjećate i izvršite sve zapovijesti B-žje i budete sveti B-gu vašem. Ja sam Vječni, vaš B-g, Koji vas je izveo iz zemlje egipatske, da budem vaš B-g. Ja sam Vječni, B-g vaš.

Kaleb i Jošua dali su sve od sebe ne bi li uvjerili narod, govoreći (Brojevi 14,7) da je zemlja veoma, veoma dobra. Čak i kada oni kažu (Brojevi 14,8), "Ako B-g želi, On nas može uvesti u tu zemlju," ljudi i dalje ostaju čvrsti u svom otporu. Nakon svega, kako, ti buntovni ljudi koji nemaju želje za B-gom, mogu znati da ih B-g želi?

Nema nijednog naroda poput izraelskog naroda koji je tako temeljito opsjednut učenjem i obrazovanjem. Maimonides piše (Zakoni izučavanja Tore 1,8) da je svaki Židov dužan učiti Toru, bio on bogat ili siromašan, zdrav ili bolestan, mlad ili oslabljen starošću. Čak i siromah ili čovjek s velikom obitelji moraju odrediti točno vrijeme za učenje Tore tijekom dana i noći. Opsjednutost učenjem Tore i obrazovanjem navela je naše rabine da kažu (Mišna Pea 1,1) da je, "Učenje Tore jednako svim ostalim micvot" i da (Talmud Kidušin 40b), "Proučavanje je veće od činjenja, jer proučavanje vodi do činjenja."

To je razlog zbog kojeg, na kraju, nije bilo lijeka. Zato je generacija onih koji su odrasli u Egiptu i u kojima je dominirao mentalitet robova, morala biti zamijenjena generacijom ljudi koji su rođeni u slobodi, koji su sposobni razviti odnos sa Svemogućim utemeljen na vjeri iz ljubavi prema B-gu koji brine o njima. Jer ako B-g želi njih, i oni žele B-ga, bez obzira na veličinu izazova, oni ga mogu nadvladati.

Zbog opasnosti kojima obiluje izlaganje destruktivnim idejama i filozofijama, Tora postavlja granice i zahtijeva da Židovi ne idu za "želja– ma svojih srca i očiju". Ova ograničenja koja je Tora postavila protive se većini suvremenih mišljenja i vrijednosti. Učinkovito obrazovanje, tvrde mnogi suvremeni stručnjaci, mora biti "otvoreno" i "otvorenoga uma", i zahtijeva dopuštanje gotovo svakog govora i učenja, čak i onoga štetnog i opasnog. Nadalje vjeruju

Godina 14 13Broj 34 Strana

da oni koji iskreno traže istinu moraju omogućiti beskompromisnu slobodnu razmjenu ideja u medijima i tisku, na sveučilištima i na svim mjestima gdje se uči. Židovstvo također prepoznaje i cijeni blagodati koje proizlaze iz otvorenosti i iskrenog intelektualnog istraživanja. Ipak, židovski zakon postavlja ograničenja. Kao što postoje ograničenja za ono što osoba jede, kako bi zaštitila svoje tjelesno zdravlje, tako se mora biti oprezan prilikom upijanja etičkog i duhovnog znanja. U stvari, mnoga su pravila Tore namjerno stvorena da "ograniče" naše fizičke i intelektualne aktivnosti. Zakoni o LaŠon Hara ‫ לָׁשֹון הָ ַרע‬ograničavaju bezobzirni govor, zakoni kašruta ‫ כ ְַׁׁשרּות‬ograničavaju hranu koja se smije jesti, a zakoni o zabranjenim bračnim odnosima ograničavaju određene seksualne aktivnosti.

Svi podliježemo prokletstvu zla koje nas okružuje. Bez obzira priznajemo li to ili ne, svi se mi brzo reduciramo kao ljudi, čak i oni koji misle da žive zaštićeni u čahurama i izolirani u getima.

Sjetite se cicijot, resa, i poruke tih resa, a posebno poslušajte završne riječi Torine poruke u vezi s cicijot (Brojevi 15,40), – ‫יתם‬ ֶ ‫ַע ִש‬ ֲ ‫ְּל ַמ ַען ִתזְּ ְּכרּו ו‬ sjećajte se i vršite. Nije dovoljno samo pamtiti, treba pamtiti da bi se vršilo. Pažljivim vršenjem micvot, kako velikih tako i malih, bez obzira na nagradu koju donose, možemo se pretvoriti u svetu naciju, distancirajući se od onih zlih strasti koje kvare ljude. Na taj ćemo način, nadamo se, postati ‫יכם‬ ֶ ‫ ְּקד ִֹּשים ֵלאל ֵֹּק‬Sveti B-gu.

A ako mi, narod Izraela, zaista uspijemo sebe transformirati, bit ćemo u mogućnosti da utječemo na društvo u cjelini. Poruka resa ne samo da može spasiti nas, već i svijet, stvarajući svemir koji je u potpunosti odan moralu, dobroti i sve■ tosti. Sjetite se poruke cicijot!

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Zemlja Izraela Moše, po nalogu i na zahtjev Ži-

pozitivno stanovište u vezi zemlje

žu se i dalje kroz kasnija stoljeća

dovskog naroda, bira dvanaest izu-

Izraelove, i time odagnati svu pre-

Židovske povijesti, sve do naših

zetnih vođa i zapovijeda im da

ostalu

dana, i naše sadašnje situacije.

krenu u misiju špijuniranja zemlje

dvojbu prisutnu kod Židovskog na-

Izraelove i njenog tadašnjeg ka-

roda u vezi njihove stare - nove

naanskog stanovništva. Moše je

domovine. Nakon što se špijuni

uvjeren da će ta misija ojačati

vrate i iznesu svoj sjajan izvještaj,

entuzijazam i predanost Židovskog

Moše je uvjeren da više neće slušati

naroda da naseli i izgradi svoju na-

stalno prigovaranje "vratimo se u

cionalnu domovinu koju im je B-g

Egipat."

obećao preko njihovih predaka.

neodlučnost

ili

možda

Na neki čudan i gotovo iracionalan način, Židovski narod bi radije bio pod tuđinskom vlašću i njezinom "zaštitom," umjesto da ima istinsku nacionalnu nezavisnost

te se osloni na svoje vlastite sposobnosti i, nazovimo to tako, B-žju

On je, stoga, osobno dotučen izda-

ruku zaštite. Egipat za Židove nije

Čini se da je sam B-g, da tako ka-

jom desetorice špijuna, koji ne samo

bio zabava, no davao im je luksuz

žemo, gotovo po strani i pasivan u

da ne iznose pozitivan izvještaj, već

da ne moraju donositi teške odluke i

vezi ovog špijunskog zadatka. Pre-

objavljuju narodu da Židovska do-

■ ne moraju postati samopouzdani.

ma riječima Rašija u komentaru na

movina i nacionalni entitet u zemlji

ovotjednu paršu, Vječni prepušta

Izrael nisu mogući. I u zaključnoj

odluku o provedbi takve misije

heretičkoj tvrdnji, ovih deset špiju-

isključivo Mošeu. Na njemu je da

na tvrde da čak ni B-g Svemogući

odluči hoće li nastavi s misijom ili

ne može prevladati teškoće Židov-

će narodu objaviti da su B-žja obe-

skog naseljavanja u Zemlji Izraela.

ćanja u vezi Svete Zemlje sama po sebi dovoljna i nije im potrebna potvrda čovjeka ili empirijski dokaz.

Čak im je i boravak u Sinajskoj pustinji izgledao privlačno jer ih je oslobađao svakodnevnih izazova rada, obrađivanja zemlje, izgradnje zajednice i stalne obrane od nepri-

jatelja koji će ih uvijek okruživati. U

Moše je očito pogrešno procijenio

velikoj mjeri duboki strah od sa-

dubinu straha i neodlučnosti koja je

mostalnosti i svih izazova koje

postojala kod Židovskog naroda u

neovisnost donosi sa sobom bio je

pogledu Zemlje Izraela. Taj strah i

ono što je potaklo Židovski narod

Moše, veliki vođa, prorok i vizi-

neodlučnost prepoznatljivi su u cije-

da prihvati negativan izvještaj kojeg

onar Židovskog naroda, uvjeren je

loj pripovijesti o lutanju Židovskog

su im iznijela desetorica špijuna, te

kako će špijuni potvrditi njegov

naroda po Sinajskoj pustinji. Prote-

da radije požele da stranci vladaju

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Zemlja Izraela

nad njima nego da imaju osobnu i

razloga njegovog ponašanja bila

nacionalnu neovisnost.

povezana s obitelji i privređivanjem za život. To jesu vrlo snažni razlozi

Velik dio proturječja i podvoje-

koji postoje i dan danas i spreča-

nosti u vezi države Izrael koje su

vaju mnoge Židove da razmotre

danas prisutne u Židovskom svijetu

doseljavanje u zemlju Izrael. Opet,

potječu od tog straha od samostal-

ja niti sudim, niti što zamjeram bilo

nosti i čežnje da se pripada stranoj

kome u ovoj ili bilo kojoj drugoj

zemlji koja će na neki način ublažiti naše probleme i nas učiniti manje

posebnima. Tisućljeća Židovske povijesti odražavaju tu unutarnju psihološku borbu koja u nama postoji.

Kao što je to često slučaj u ljudskim odnosima, izvještaj manjine Kaleva i Jehošue pokazuje se kao ispravan i blagotvoran.

Odnos Židova prema zemlji Izrael uvijek je bio jedna vrsta lakmus

stvari koja mijenja živote ljudi. zemlji Izraelu. Čitava generacija naročitih i nadarenih Židova izginula je u Sinajskoj pustinji zbog svoje nespremnosti da življenje u Zemlji Izraela razmotri kao stvarnu mogućnost za sebe i svoje potomke.

Izazov življenja u Zemlji Izraela očigledno je za njih bio prevelik problem za prevladati - fizički, psihički i duhovno.

testa Židovske angažiranosti pa čak tjednoj parši, od samih početaka je bilo Židova - Židova vođa, dobronamjernih Židova, čak i naizgled pobožnih Židova - koji su radije živjeli negdje drugdje na svijetu nego u Zemlji Izraela. Čak i kada je Hitler došao na vlast, u mnogo slučajeva europski su Židovi odbijali razmotriti mo-

Izraela, neovisno o bilo kojim drugim uzrocima i motivima, pogađa u samu srž naše osobne i nacionalne duše. Činjenica da dio najglasnijih skupina koje su protivnici Zemlje Izraela u našoj generaciji čini većina ultraasimiliranih, i većina naizgled ultrapobožnih

među

Židovskim

narodom, pokazuje da je to dubok i osjetljiv problem.

i vjere. Kao što smo vidjeli u ovonašeg nacionalnog postojanja uvijek

Ipak, smatram da pitanje zemlje

Krajnosti u Židovskom društvu ne

Moše, veliki vođa, prorok i vizionar ■ uvjeren je kako će špijuni potvrditi njegov pozitivno gledište u vezi zemlje Izraelove, i time odagnati svaku dvojbu kod Židovskog naroda

ućnost imigracije u zemlju Izrael.

mogu se nositi sa Zemljom Izraela kao realnosti i ja se iskreno nadam da će to pitanje samo od sebe u potpunosti nestati. Postoje milijuni Židova koji radije žive u egzilu nego u Zemlji Izraela. Židovski narod, kao cjelina, nije naučio lekcije iz egzila, njegove otuđenosti, asimilacije,

i

njegovog

krajnjeg

kvarenja vrijednosti Tore.

Nije na meni da sudim drugima za

Danas mnogi Židovi koji fizički

njihovo ponašanje u to izuzetno

žive u Zemlji Izraela, psihički i du-

strašno doba, pogotovo zato što

Meni taj stav i dalje ostaje jednom

imam blagoslov savršenog vremen-

od najvećih misterija sveopće ži-

fantaziji

skog odmaka koji je njima tragično

dovske povijesti. No, bila to mis-

istočne Europe. Kao što su nam

nedostajao, no čudna je činjenica da

hovno još uvijek žive u egzilu, u davno uništenog

terija ili ne, ona je svakako činjenica

prorekli

je židovsko društvo tijekom svoje

koja je rukovodila Židovskim živo-

sudbinu Židovskog naroda odredit

povijesti uvijek obilovalo skeptici-

tom kroz stoljeća.

će naš odnos prema zemlji Izraela.

ma u pogledu zemlje Izraela.

Kad je Mojsijev vlastiti rođak od-

Židovi Mojsijevog naraštaja poka-

bio ponudu da ide u zemlju Izra-

zali su da su skloniji Egiptu nego

elovu, Raši objašnjava da su dva

Godina 14 15Broj 34 Strana

naši

proroci,

štetla

konačnu

Živjeti u zemlji Izraela ili je barem redovito

posjećivati

trenutno

je

središnja točka Židovskog života, njegove vjere i njegove budućnosti. ■ Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Cijena traženja i primanja časti Jedna od velikih poteškoća u parši

Što se dogodilo uhodama? Zohar

Šlah jest kako razumjeti grijeh uho-

spominje taj problem i kaže da je

da. Moramo imati na umu da ljudi o

početni faktor koji je doveo uhode

kojima pričamo nisu bili neka neva-

do tog debakla bio 'kavod' (traženje

žna rulja. Svaki od njih – u vrijeme

časti). U ono vrijeme, ti su ljudi bili

kada su bili poslani – bio je istaknut

na istaknutim pozicijama za vrijeme

i pravedan pojedinac. Hazal kažu da

boravka naroda u pustinji. Oni su se

konotacija riječi "anašim" u stihu

bojali da će, nakon što Židovski na-

"…Oni su bili 'anašim'; bili su

rod uđe u Zemlju Izrael, izgubiti

poglavari Djece Izraelove." (Bamidbar

svoje istaknute pozicije zbog nove

13,3) pokazuje

administracije i novog poretka koji

da

su

oni

bili

istaknuti i časni ljudi.

će se tamo uspostaviti.

sta istina.

Dio je ljudske prirode da što smo stariji to nam 'kavod' postaje sve bitniji. Često vidimo ljude nad čijim se ponašanjem zgražavamo (Kako je moguće da se zreo, odrastao čovjek tako ponaša?), a ono je takvo upravo zbog toga što je njihova čast (ka-

vod) ugrožena. Ljudi su skloni osvećivati se onima za koje smatraju da su narušili njihovu čast. Nažalost, svakodnevno tome svjedočimo.

Ramban ističe da redoslijed imena

Budući da prestiž i čast igraju vrlo

Kako starimo, moramo biti svjesni

uhoda koji je naveden u Humašu ne

važnu ulogu u životima ljudi, nji-

slijedi ni kronološki poredak zasno-

hov pogled na čitavu situaciju bio je

te činjenice i sve više biti na oprezu ■ kako ne bismo postali žrtve te sklo-

van na pripadnosti određenom ple-

iskrivljen. Izgubili su objektivnost.

nosti.

menu niti geografski slijed zasno-

Imali su svoj vlastiti plan. Njihov

van na formaciji tijekom putovanja.

plan bio je NE ući u Erec Jisrael kako

Oni su nabrojani slijedom važnosti.

ne bi izgubili prestiž i važnost koju

Najistaknutiji pojedinac među njima

su imali u društvu u pustinji. Taj je

bio je Šamua ben Zakur koji se spo-

plan izokrenuo čitav njihov pogled

minje na prvom mjestu. Jehošua ben

na Erec Jisrael i na sposobnost Sve-

Nun, koji je kasnije postao vođa Ži-

mogućeg, do te mjere da su govorili

dovskog naroda, bio je tek peti na

stvari koje su graničile s herezom.

toj listi, što pokazuje da su ljudi koji su na listi bili ispred njega bili na višoj duhovnoj razini od njega!

Hazala doznajemo da nije riječ samo

časti odvode čovjeka sa ovog svije-

o "negativnom" izvještaju. Taj je iz-

ta" (Avot 4,21), to nije retorička fi-

vještaj graničio sa herezom. Rabini

gura. To nije pretjerivanje. To je či-

svega čemu su svjedočili, ta izjava zasigurno graniči s herezom, a možda i jest hereza!

Strana 16

kako bi stigao na vrijeme da preuzme poziciju za Jom kipur, no zapeo

nedaleko od Altune.

kaže "Ljubomora, požuda i traženje

pješno dovede u Erec Jisrael. Nakon

schutz putovao je prema Altuni

kipur provesti u manjem gradiću

kvim negativnim izvještajem? Od

sposobnost Svemogućeg da ih us-

gradu zvanom Altuna. Rav Eybe-

daje primjer kako čovjekova sklouništiti njegov život. Kada Mišna

su jači od Njega". Oni su sumnjali u

Eybeschutz bio je Rav u europskom

poglavlju Mesilas Ješarim. Ramha''l

dogodilo? Zašto su se vratili s ta-

da u sebi sadrži i razmišljanje "oni

shutzu (1690-1764). Rav Jonosan

je u prometu. Odlučio je da će Jom

nost i želja za časti mogu doslovno

mimenu" ("oni su jači od nas") kao

jatnu priču o Rav Jonosanu Eybe-

Istu ideju nalazimo u jedanaestom

Tada se postavlja pitanje, što im se

interpretiraju izjavu "ki hazak hu

Nedavno sam pročitao nevjero-

Rav Jonosan Eybeschutz ušao je u šul u tom malenom gradu na Erev Jom kipur kako bi molio minha. Pronašao je mjesto za molitvu a ono je

bilo pored jednog starog Židova.

Mogao je čuti tog starog Židova kako izlijeva svoje srce na svaki "Al het" koji se izgovara u večernjoj minha molitvi na Jom kipur. Taj je Židov izgovarao svaki stih na njemačkom, koji je bio službeni jezik tog grada, i gorko plakao čitavo vrijeme. Kada je stigao do zadnjeg odjeljka koji sadrži riječi "B-že moj, prije nego li sam bio stvoren bio Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Cijena traženja i primanja časti

sam beznačajan, a sada kada sam

smrti. Kako si onda mogao onako

nas. Moramo biti na oprezu i sjećati

stvoren, kao da nikada niti nisam

odgovoriti gabaju? Tvrdiš da si po-

se što nas mnoga etička djela uče:

bio stvoren; kao prah sam za života,

put praha zemaljskog, a zatim pro-

"Za svaku mrvicu časti koju primi-

a još više u smrti", čovjek se slomio

klinješ gabaja jer ti je ponudio hami-

mo u ovom svijetu, oduzima nam se

i počeo nekontrolirano plakati.

ši? Kako to može biti? Kakav si ti to

ista količina nagrade u svijetu koji

hipokrit i licemjer?''

dolazi." Kavod ima visoku cijenu.

Kada je Rav Jonosan Eybeschutz završio minhu, gabaj mu je prišao i upitao ga gdje bi volio sjediti tijekom službe za Jom kipur. Rav Ey-

beschutz je odgovorio da bi volio sjediti pored Židova kraj kojeg je sjedio tijekom minhe. Njegov zahtjev je uslišan.

Tijekom Kol Nidre, taj je Židov cijelo vrijeme plakao. Tijekom ma'ariva, Židov je ponovno izgovarao Al Het na njemačkom i plakao tijekom izgovaranja svojih grijeha. Slomio se na odjeljku "B-že moj, prije nego li sam bio stvoren…" čak i više nego na minha. Ista stvar dogodila se i

idućeg jutra na šahris. Rav Jonosan Eybeschutz, koji je i sam bio duhovni velikan, divio se tom Židovu.

Došlo je vrijeme za Krias HaTora i alijos su bile podijeljene. Prije pete alije, gabaj se obratio tom Židovu i upitao ga "Koje ime kažeš kada si pozvan na Toru?" Židov je rekao gabaju "Hamiši? Ovome si dao šliši, onome si dao revii, a meni daješ samo hamiši? Kako se usuđuješ! Ne

želim tvoj hamiši! " Na musafu, Židov se vratio iskazivanju svoje bezvrijednosti u svojim molitvama " B-že moj, prije nego li sam bio stvoren bio sam bezvrijedan, itd. " Između musafa i minhe bio je predah. Rav Jonosan Eybeschutz nije se mogao suzdržati. Prišao je tom čovjeku i upitao ga logično pitanje. ''Kažeš da si bezvrijedan u svom životu, a još više nakon Godina 14 17Broj 34 Strana

Židov se okrenuo Rav Jonosanu i rekao, "Ne razumijem tvoj problem.

Kada kažem da sam prah u svom

životu, a još više nakon smrti, ja govorim Gospodaru Svijeta. U usporedbi sa Gospodarom Svijeta, ja sam poput praha. Ali u usporedbi s gabajem, to je druga stvar! Ja sam velik čovjek u usporedbi s ovim gabajem."

Nije besplatan. Što više časti primimo u ovom svijetu, manju ćemo nagradu primiti u Olam HaBa.

To me dovodi do još jedne priče.

Gerer Rebe i Hofetz Haim, obojica veliki pravednici i blagoslovljeni ljudi, jednom su zajedno putovali vlakom po Europi. Na svakoj stanici, mnoštvo ljudi se skupljalo da pozdravi velike cadikim. Gerer Rebe

Rav Jonosan Eybeschutz rekao je

je izlazio na svakoj postaji kako bi

da je tada shvatio važnost stiha iz

pozdravio mnoštvo i udijelio blago-

Talmuda "Veći je onaj kojeg je po-

slove. Kada se Gerer Rebe vratio na

dučavao Moše Rabenu, nego onaj

svoje sjedište nakon prve postaje,

kojeg je podučavao Avraham Avi-

Hofetz Haim mu je rekao, ''Ti znaš

nu. Avraham Avinu rekao je "Mi

da kavod u ovom svijetu oduzima

smo prah i pepeo' (Berešit 18,27), a

nagradu u svijetu koji dolazi. Tako,

Moše je rekao 'Što smo mi?' (Šemot

izađi na svakoj postaji, ali to ćeš mo-

16,7)" Rav Jonosan objasnio je zašto

rati platiti!'' Gerer Rebe je odgovo-

je ono što je Moše rekao veće. Kada

rio, ''Čovjek se ponekad mora odreći

je Avraham rekao 'Mi smo prah i

svog dijela nagrade u svijetu koji

pepeo', on je govorio Gospodaru

dolazi kako bi učinio uslugu dru-

Svemira, ali kad je Moše rekao 'Što

gom Židovu.'' Drugim riječima, dati

smo mi?' on je govorio ostatku Ži-

hizuk (duhovno ohrabrenje) drugom

dovskog naroda. To je zaista ogro-

Židovu, vrijedno je toga da čovjek

mna poniznost!

žrtvuje svoj dio u svijetu koji dolazi.

To je realnost ljudske prirode. Ljudi čine grozne stvari zato jer su dobili 'samo' hamiši! Čine grozne stvari

''Znam da ću morati platiti za to, ali

želim počastiti i osnažiti ove Židove koji su me došli vidjeti.''

jer je Rav zaboravio spomenuti nji-

Na sljedećoj stanici, obojica rabina

hovu 'prabaku koja je došla u posje-

izašla su pozdraviti okupljene ljude.

tu iz Meksika' ili sl. Zbog takvih tri-

Gerer Rebe je uvjerio Hofetz Haima

vijalnosti, ljudi mogu postati pako-

da je učiniti uslugu drugom Židovu

sni i zlobni.

vrijedno te žrtve. ■

Takav je jecer hara traženja časti ('kavod'). On je djelovao u uhodama.

Prevela Anja Grabar

On može djelovati u svakome od Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Čovjekova potraga za smislom dvije

raslosti mogu slomiti čovjeka i do-

zbog toga što su izuzetno učeni,

epizode s uhodama

vesti do depresije i različitih de-

izuzetno bogati, ili se nečime ističu.

upućenim

Ka-

struktivnih ponašanja. Način na koji

Ali gdje se tu nalazi "prosječni čo-

naan. Oni koje je po-

sebe vidimo utječe na sposobnost

vjek"? Iako možda ima neko znanje

slao Mojsije izazvali

učenja i rasta, povezivanja s drugi-

o Tori, on nije izuzetni učenjak, i

su katastrofu zbog

ma - obitelji, prijateljima, poslom,

mada može platiti račune, on nije

koje još uvijek, tisu-

pa čak i B-gom.

osobito bogat. On se osjeća izgub-

Postoje u

ćama godina kasnije, trpimo, dok su oni koje je poslao Jošua doveli do

trijumfa.

Otkuda

ova

radikalna

razlika?

Ali na koji način čovjek formira sliku o sebi? Vrlo često po tome

ljeno u toj zbrci, i taj osjećaj prenosi na svoju djecu.

kako vidi da ga drugi cijene. Tora to

Ali judaizam nije bio predviđen

kaže vrlo jasno. Uhode koje je Moj-

da bude elitističko društvo. "Vi ste

Hašem je Izraelcima obećao osva-

sije poslao da izvide Kanaanu izvi-

djeca Hašemu" (Pnz 14,1), rečeno je

janje Kanaana, no njima je nedosta-

jestili su da zemlju nastanjuju divo-

Klal Jisraelu, cijelom Izraelu. Svaka

jalo pouzdanja i vjere u Hašema.

vi. "U našim smo si očima izgledali

osoba je mila Hašemu.

Poslali su uhode da vide jesu li uis-

Svaka osoba ima sebi svojstvenu

tinu sposobni osvojiti zemlju. Jošu-

vrijednost, bez obzira što drugi mi-

ine uhode nisu gajile takve sumnje.

Njih je jedino zanimalo koji je najbolji način da to postignu.

Ovo je poruka za sva vremena.

Ako se pitate jeste li ili niste u stanju postići svoj cilj, pojavit će se mnogo sumnji, i možda ćete zaključiti da to

Ako ste čvrsto odlučili da ■ ćete nešto ostvariti, i samo tražite najučinkovitiji način za to, uspjet ćete

poput skakavaca, a tako smo i njima izgledali" (Brojevi 13,33). Rebbe Yitzhak Meir iz Gura komentirao je:

priuštiti da razmišljamo možemo li

"Kako misliš o sebi tako ćeš misliti

se oporaviti ili ne. Nemamo drugog

da te drugi vide."

oporaviti, i tražimo najbolji način da to učinimo, uspjet ćemo.

Drugim riječima, vi niste ono što mislite da jeste i niste ono što drugi

ljudi misle da jeste. Nego ste ono što

"Kome se iskazuje poštovanje?

Onome koji poštuje druge" (Pirke Avos 4,1)

mislite da drugi ljudi misle da jeste,

Tijekom ljeta, svaki Šabos govori-

sebe ovisi o drugima. Oni traže

mo Pirke Avos. Čujemo li ono što

odobravanje, vjeruju da ljubav, pri-

čitamo?

hvaćanje, sigurnost i spasenje ovise

Samopoštovanje je kamen temeljac

a u vezi toga možete biti u zabludi.

Kod većine ljudi način na koji vide

o onome što drugi odobravaju.

(dobrog) zdravlja, kako emocional-

Ali što to drugi odobravaju? Što

nog tako i fizičkog. Neutemeljeni

oni cijene? U današnjem svijetu

osjećaji manje vrijednosti i nedo-

Tore ljude se smatra uvaženima

Strana 18

stvori ovaj ogroman potencijal i da sebe učini prikladnom ambalažom za nešama.

što nas jecer hara pokušava slomiti

Kod ovisnosti, mi si ne možemo

izlaza. Ako smo odlučni da ćemo se

ku, stavlja veliku odgovornost da

potvrde našu vrijednost? To je zato

odlučili da ćete to učiniti, i samo uspjet ćete.

vrijednost, B-žja prisutnost u čovje-

Zašto onda tražimo od drugih da

niste u stanju učiniti. Ako ste čvrsto tražite najučinkovitiji način za to,

slili o njoj. Naravno, ta unutarnja

da nas navede da se osjetimo manje vrijednima. Talmud kaže da jecer hara iz dana u dan jača i pokušava slomiti osobu. Ako uspijet baciti osobu u depresivni osjećaj manje vrijednosti i nedostojnosti, može je paralizirati do te mjere da ne može biti produktivna. Moramo se oduprijeti ovom napadu jecera hara i osjećati se dostojnima. Naravno, ne možemo biti nemarni prema našoj obavezi da postanemo ono što možemo biti.

Vrijednost kojom društvo vrednuje ljude lažna je, i nije realno očekivati da ćemo mi promijeniti društvo. Trebamo biti svjesni naše unutarnje

vrijednosti

i

veličine.■

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti U znemirujuća priča

Reb Jehiel Mihal iz Zločova danima je jedva izlazio iz svoje sobe. Kada su se hasidi konačno usudili upitati svoga učitelja za razlog takvom ponašanju, on im je ispričao prilično uznemirujuću priču.

Kad sam bio vaših godina, naš bi nas učitelj, Israel Baal Šem Tov, svjetlost naših dana, često poveo sa

sobom na izlet u prirodu. Tako smo se jednog dana, upravo u vrijeme popodnevne molitve, zatekli na jednoj lijepoj livadi. Učitelj je iznenada skrenuo u obližnji šumarak da moli. Mi smo ga skrivečki pratili, sve dok nije zastao kraj jednog ogromnog hrasta. Na naše iznenađenje, iznenada je lupio glavom o drvo i

J edinstvo često brkamo s istovjetnošću. Možemo pomi-

sliti da bismo, ukoliko bi svi mislili isto i ponašali se na isti način, živjeli u savršenoj harmoniji. Ali jedinstvo je proces, dok je istovjetnost samo trenutačno stanje stvari. Kada bismo iste glazbene tonove opetovano ponavljali, to bi zvučalo monotono i čak iritiralo, dok različiti tonovi, kada je svaki odsviran na jedinstven način, proizvode prekrasnu skladbu.

Možemo reći da je jedinstvo doslovno jednostavno, kao što su "jedan, dva i tri." Jedan podrazumijeva individualnu jedinicu, neovisnu, ali samu. Dva je dualnost, dvije različite jedinice. A tri uvodi treću dimenziju, koja može kombinirati ili sadržavati dvije osnovne, stvarajući veće jedinstvo. To znači da jedinstvo može zbližiti dva prividno odvojena elementa i, u isto vrijeme dok uvažava jedinstvene kvalitete u svakome od njih, stvoriti cjelinu koja je mnogo veća od jednostavnog zbroja tih kvaliteta. Jedinstvo je harmonija unutar raznolikosti.

U našoj okolini možemo pronaći bezbroj primjera jedinstva. Naše je tijelo, na primjer, jedinstvena cjelina sastavljena od milijuna različitih elemenata – gena, stanica, organa i sustava – a sve njih održava hrana, tekućina, vitamini, minerali i nevidljive snage koje tek počinjemo razumijevati.

Izazov jedinstva je u spoznaji snage tih različitih elemenata i njihovom združivanju, pazeći pritom da ne uništimo njihovu individualnost. Razmislite o ljubavi između dva ljud-ska bića: svaka strana mora biti spremna vezati se i uvažavati individualne potrebe i kvalitete drugog bića.■ ~ R. Menachem Mendel Schneerson Godina 14 19Broj 34 Strana

počeo nerazgovjetno urlati iz svega glasa.

Kad smo ga kasnije upitali što se dogodilo, on nam je objasnio: "U tom sam trenutku jasno uvidio da će se u gene-

racijama koje prethode dolasku Mesije rabini namnožiti poput skakavaca. I upravo će oni biti ti koji će odgoditi izbavljenje, jer će dovesti do razdora među dušama i bezrazložne mržnje." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Zemlja za kojom čeznemo Zašto je sve u životu tako teško?

Zašto život ne može biti lepršav i jednostavan? Postaviti ova pitanja je sasvim normalno i važno. Ako želimo biti malo produhovljeniji mogli bismo nadodati, "kad bi B-g samo poželio poboljšati moj život, ne bi li se ono što želim i za čim žudim lakše ostvarilo?" Umjesto toga, čini se da kad god poželimo napraviti ono što je ispravno ili se u nečemu poboljšati, istog se trenutku sve obruši na nas.

Prije nego li nas je izveo iz Egipta, obećao nam je da će nas izbavitii i dovesti u Obećanu Zemlju, zemlju "u kojoj teče mlijeko i med." Okupljeni u blizini granice Zemlje Izraela, tek par trenutaka udaljeni od ostvarenja kulminacije našeg nevjerojatnog procesa izbavljenja, mi smo poslali izvidnike da prouče prirodu zemlje i njezinih stanovnika.

Oni su na početku iznijeli vrlo pozitivne vijesti: "Došli smo u zemlju u koju ste nas poslali, u njoj teče mlijeko i med, i ovo je njezin urod".

No onda su stvari poprimile ružan oblik: "Međutim, ljudi koji nastanju-

ju zemlju su moćni, a gradovi su iznimno veliki i utvrđeni, a vidjeli smo i potomke divova "(Brojevi 13,27-28).

U suštini, oni su iznosili istinu. S jedne strane, zemlja je bila upravo onakva kao što je bilo obećano, oni su čak donijeli divovski plod da bi to ilustrirali. No, oni su također bili i vrlo zabrinuti: Kada bi to bila zemlja koja nam je predodređena da ju dobijemo, zašto bi B-g pred nas postavio tako ogromne prepreke? Za ime svijeta, u toj zemlji žive divovi!

Kako se uopće možemo nadati da ćemo ju osvojiti? Premda su njihove nominalne primjedbe bile potpuno na mjestu, oni su sasvim pogrešno shvatili istinsku suštinu zemlje Izrael.

Mi Izrael nazivamo Erec Jisrael, Zemlja Izrael, ali zbog čega? Ne kažemo Zemlja Amerika ili Zemlja Japan. Postoji dobar razlog za to.

Hebrejska riječ eReC (zemlja) dolazi od istog korijena kao RaCon (želja ili volja). Erec Jisrael je izvor pristupanja vlastitoj volji, želji i strasti u životu. I eReC i RaCon dolaze od kori-

jena RaC (trčati). Kad netko zasluži da se poveže s Erec Jisraelom, njegova vlastita snaga volje može dobiti krila. Slatki plodovi zemlje koju Tora toliko hvali predstavljaju duhovnu ljubav i želju koji nas mogu ispuniti na ovom mjestu. Međutim, B-g pred nas prvo postavlja velike prepreke.

Razlog za te prepreke je jednostavan. One nas tjeraju da posegnemo duboko unutar sebe kako bismo otkrili našu unutarnju snagu volje.

One nas prisiljavaju da shvatimo koliko jako želimo postići taj krajnji cilj. Poput žene koja čezne za tim da muž pokaže živo zanimanje za nju, B-g želi prisan odnos s nama. Stoga nam On daje različite prilike da pokažemo našu duboku želju za Njim.

Razvijanjem svoje najdublje čežnje za Njim, mi poništavamo sebe i sjedinjujemo se s Njegovom Jednošću, na mjestu Raava d'Raavin, Volji nad Voljama. Jednom kad dospijemo tamo, spontano nas prožima još veća želja za Njim. Židovi su stajali gledajući zemlju iz blizine. To je bio trenutak u kojem su mogli izraziti svoje najdublje čežnje da konačno ostvare svoj san.

Svrha prepreka bila je da ih potakne da se obrate B-gu sa strašnom, gorućom nadom i željom, kako bi se sjedinili s Njegovom voljom. Zemlja želja postala bi najpoželjnija, njezin duhovni potencijal u potpunosti ostvaren i doživljen. No izvidnici to nisu shvatili, i umjesto toga te su ih prepreke nadvladale.

Dok još jednom čitamo o ovoj tragediji, neka bismo zaslužili da svoje vlastite prepreke vidimo onakvima kakve uistinu jesu, i da pokažemo našu veliku čežnju. Amen! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša Šelah Leha govori o svakodnevnim izazovima s kojima se susrećemo kada nas doživljaj emocionalne reakcije zaslijepi, pa nas potom natjera da se ponašamo na način koji će biti u suprotnosti s našim stvarnim interesima.

Paraša pripovijeda o vođama dvanaest plemena Izraelovih koji su poslani da "izvide zemlju Kanaan" (Brojevi 13,1). Ta priča otvara mnoga pitanja.

Zohar objašnjava da se naš svijet sastoji od dvije sile: muške sile energije ljubavi, dobrote i dijeljenja, i ženske sile - energije primanja i osude. Jedan od simbola muške sile je Sunce koje uvijek sja, zrači svjetlošću i toplinom, i simbol je neograničenog davanja. Zato se ono uspoređuje s Mošeom, koji se u potpunosti predao svom narodu, te ga vodio četrdeset godina u pustinji. S druge strane tu je Mjesec koji simbolizira žensku snagu, koji nema svoje svjetlo, te je svo njegovo svjetlo odraz sunčeve svjetlosti.

Budući da nemamo svoga vlastitog svjetla, mi, ljudski rod, možemo se usporediti s Mjesecom.

Zohar objašnjava da sve dok su Izraelci lutali pustinjom Mošeova je uloga bila da svjetli i sja. Međutim, od trenutka kada su ušli u Obećanu zemlju nastupilo je njihovo vrijeme da sjaje i to je razlog zašto Moše nije mogao ući s njima, jer dok god sunce sija niti jedno druge tijelo ne može sjati.

U našoj paraši Moše provjerava je li njegov narod spreman sjati, i zato je rečeno "Šelah leha" (leha znači "za tebe"), u jednini, što znači da način na koji je Moše mogao saznati da li on može ući u obećanu Zemlju, jest da ih pošalje "da istraže zemlju" ...

Godina 14 21Broj 34 Strana

Ima li kakvog drva ili ne? "(Brojevi 13,20) - Trebalo je biti napisano "drveća", no ovo nas je trebalo podučiti da je Moše htio znati da li su se Izraelci mogli povezati sa svijesti Drva života - svijesti koja pripada pobjednicima, ljudima koji su sposobni sjati čak i u najmračnijim trenucima.

Međutim, iako naša paraša započinje riječima "Pošalji neke ljude da obiđu zemlju ...", na kraju, ona je poznata kao "paraša o uhodama", a ne o 'turistima' ili 'istraživačima'.

Pa, što se dogodilo i promijenilo? Čini se da su uhode, koji su bili vođe dvanaest plemena, od onog trenutka kada su ušli u zemlju shvatili veličinu zadatka pred kojim su se našli - nastaniti zemlju - i da to ne mogu učiniti sami, bez Mošea.

Zohar također kaže da su možda isto tako shvatili da u novoj situaciji više neće moći zadržati svoje pozicije vođa. I od tog trenutka oni su samo tražili izgovore da se ne uđe u Obećanu zemlju (Na sličan način, onoga trenutka kada nam se netko prestane sviđati mi mu počnemo nalaziti mane, čak i u stvarima koje smo do tada voljeli). I to je način na koji su oni od "turista" koji dolaze istražiti i doživjeti novo mjesto postali "špijuni" koji samo žele pronaći nedostatke.

Mi u svakom trenutku svog života možemo odlučiti na koji način ćemo doživljavati putovanje na kojem se

nalazimo u B-žjem svijetu. Hoćemo li nađša svijest biti svijest uhoda (Drvo znanja), tako da tražimo nedostatke i stalno se žalimo, ili ćemo imati svijest turista (Drvo života) – da pokušamo uživati u svakom iskustvu koje doživimo i da iz njega izvučemo najviše što se može. Ako pažljivo pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da oni koji imaju svijest turista uspijevaju u životu i postižu materijalna i duhovna ispunjenja, a oni koji imaju svijest uhoda naginju neuspjehu i krive cijeli svijet za to, te uvijek nađu nedostatke u ljudima oko sebe.

■ Deset špijuna sve u Obećanoj zemlji gledaju kao dokaz u prilog njihove porazne prognoze, dok su s druge strane Kaleb i Jošua rekli da zemljom "... teče med i mlijeko" (Brojevi 14,8), i ako nas je B-g doveo tako daleko onda se vjerojatno nemamo zbog čega brinuti.

Međutim, pitanje je kako tako različiti pristupi – "zemlja meda i mlijeka", i zemlja koja "proždire one koji u njoj žive" - mogu postojati u isto vrijeme? A odgovor leži u riječima uhoda. Kad su se vratili u tabor oni su rekli: "Vidjeli smo tamo divove (potomci Anaka - diva, potječu od Nefilima). U našim vlastitim očima izgledali smo si poput skakavaca, a tako smo izgledali i njima". Što znači, da nas ljudi oko nas vide onako kako mi sami sebe vidimo.

Velika pouka ove paraše je da imamo izbora i da se trebamo boriti protiv svoje unutarnje "svijesti špijuna". Moramo si neprestano govoriti da gdje god se nalazili, ili s kim god bili, to je Obećana zemlja, zemlja meda i mlijeka, i da upravo tamo možemo pronaći sve što tražimo.■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara preuzimanje odgovornosti - nije najviša duhovna motivacija. U Putu pravednika, Rabbi Moshe Chaim Luzzatto smatra da je kazna najniža od tri mogućnosti. Međutim, on je ne poriče, a ne bismo ni mi trebali, jer vam naglašavanje straha od kazne može poslužiti kao djelotvoran motivator da preuzmete odgovornost i odmah napravite promjene.

Ako posluži za to, imate mnogo duhovnih predaka koji će vas u tome podržati.

Odgovornost (nastavak) Ako ne u ovom životu Neki učitelji musara proširuju ovaj koncept i ne zadržavaju se na posljedicama našeg djelovanja na ovom svijetu, već na vječnim učincima onoga što činimo, a to znači, na onome što će nam se dogoditi u Svijetu-koji-će-doći. Židovski se izvori ne slažu oko prirode ovog vječnog svijeta i uistinu je van mojih mogućnosti da zamislim ovu sferu, ali kroz čitavu židovsku tradiciju još od vremena nakon Biblije nalazimo potvrdu da duša preživljava fizičku smrt tijela i, u tom trenutku, biva nagrađena za dobro koje je učinjeno u životu i kažnjena za zlo. Zajedno uzimajući ovaj svijet i onaj svijet, otkrivamo da nismo samo odgovorni za prometne nesreće koje izazovemo i srca koja slomimo, već čitavu vječnost ubiremo plodove svog ponašanja. Ovo je sljedeća razina onog "nakon", za koje moramo shvatiti da nas se drži odgovornima.

Rabbi Yisrael Salanter, a posebno njegov učenik, Rabbi Itzele Peterburger (Blazer), slikovito su prikazivali posljedice prijestupa, premda

korijeni pojma "nagrade i kazne" zadiru duboko u židovsku misao.

Talmud to najkraće sažima: "Zli sami sebi produbljuju pakao."

Rabbi Salanter donosi detalje o tome što očekivati u Svijetu-koji-ćedoći i izravno povezuje te predvidljive nagrade i kazne s našim vlastitim izborima i postupcima, za koje smo odgovorni:

Strana 22

■

Bol je zastrašujuća i užasna, dok je užitak čudesan i vrhunski. [Bol i užitak Budućeg svijeta] daleko nadmašuju ono što je čovjek u stanju osjetiti na ovom svijetu, dok je još uvijek vezan uz tijelo. Ti budući bol i užitak ovise o čovjekovim postupcima – o tome kako se ja vlada na ovom svijetu. Držeći i ispunjavajući zapovijedi Svemogućeg, osoba - ja - će postići najuzvišeniju nasladu. Suprotno tome, onaj tko krši zapovijedi, bit će podvrgnut užasnoj boli i patnji."

Ne poričem da u našoj tradiciji postoji takva vrsta bojazni u vezi nagrade i kazne, ali priznajem da to na mene osobno ne vrši osobiti utjecaj kao nešto što bi me motiviralo da budem odgovoran. Stoga sam zahvalan (i sa zadovoljstvom kažem) da barem od osamnaestog stoljeća čujemo glasove iz tradicije koji dolaze i kažu da strah od kazne za naše postupke - a time i razlog za

Suvremeniji učitelji musara udaljavaju nas od ove slike zagrobnog života. Na primjer, Rabbi Shlomo Wolbe piše da je vjerojatnije da će nas danas, umjesto da bude motivator, prijetnja kaznom prije potaknuti na pobunu nego na potčinjavanje.

On ne spori da će svatko od nas položiti konačni račun, no smanjuje strah od kazne kao neprikladan za ovu generaciju koja je odgojena na demokraciji, pravima i osobnim slobodama.

Utjecajni vjerski vođa i mistik Rabbi Abraham Isaac Kook ide još dalje, tvrdeći da strah od kazne nije dostojna motivacija za vjerski i duhovni život. To je, kaže on, "plod slabe osobnosti; to nije korisna osobina na koju bi se trebalo ugledati."

On je svakako bio svjestan toga da u židovskoj tradiciji postoje glasovi koji stoljećima govore suprotno.

Iako ovdje imamo židovske vodiče senzibilne prema suvremenim čuvstvima koja nas odvraćaju od toga da svoju duševnu osobinu odgovornosti oslonimo na strah od kazne, oni svakako ne bi porekli Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

postojanje Svijeta-koji-će-doći i osobnog računa kojeg svatko od nas mora položiti. Ali što bi to točno moglo značiti? Po mišljenju Rabbi Wolbea Svijet-koji-će-doći zasigurno postoji, no on ga ne prepoznaje kao neki nebeski svijet koji čeka s one strane smrti: "Svijet-koji-će-doći je najunutrašnjiji od unutarnjih svjetova! B-g se nalazi duboko u Svijetu -koji-će-doći. Da bi došli do Svijetakoji-će-doći morate tijekom života izgraditi svoj vlastiti unutarnji svijet, i upravo ćete s tim unutarnjim

djela imaju stvarne posljedice za koje smo odgovorni i za koje smo pozvani preuzeti odgovornost sada, prije nego li bude prekasno. Kaže nam da je mjesto na kojem preuzimamo odgovornost i na kojem ubiremo plodove naš unutarnji svijet, svijet svijesti i duha koji je nam je sada tu da bismo ga mogli kultivirati. Isto tako, ako vaše metafizičko promišljanje uključuje zagrobni život na način ranijeg židovskog mainstreama, vaš osjećaj osobne odgovornosti ima mnogo veću te-

svijetom ući u Svijet koji će doći."

žinu kad shvatite da će vaši postupci imati utjecaja na putovanje kojim će vaša duša ići tijekom čitave vječnosti.

Iako je perspektiva Rabbi Wolbea drugačija, razlika nije toliko znatna u pogledu pitanja odgovornosti. I on vidi da odgovornost proizlazi iz koncepta "nakon", što znači iz brige zbog onoga što predstoji. Snažno nas se podsjeća na činjenicu da naša

Nositi teret drugoga No, duševna osobina odgovornosti -

ahrajut - pored pojma "nakon" ima još jedan mogući korijen. Drugi kandidat koji nam nudi pomoć da razumijemo ono što leži u osnovi pojma odgovornosti je riječ aher, koja znači "drugo". Čini se da nas ovaj pomak vodi u radikalno drugačijem smjeru. Suštinska ideja ovdje je da nas nešto izvan nas poziva da ispunimo obvezu. Što bi moglo biti to "drugo" i kakva je priroda naše odgovornosti prema njemu?

Rabbi Simcha Zissel Ziv, alter iz Kelma, razvio je pojam odgovornosti prema drugima do njegovog najvišeg oblika. On ga je nazvao "nošenje tereta drugog". Ovaj koncept postao je osnova ne samo njegove misli, već i praksi koje je prigrlio kako bi svoje učenike vodio razinu po razinu u njihovom duhovnom napredovanju.

Izvor iz kojeg crpi kako bi svoje duhovno učenje ukorijenio u tradiciji je jasan. Navodi ga u prvom retku svoje knjige Chochmah u'Mussar [Mudrost i musar], gdje piše: "Naši učenjaci su podučavali: Jedna od metoda kojom se stječe Tora je nošenje tereta našeg bližnjeg [susjeda]."

Time on misli na šesto poglavlje Pirkei Avot, koje kaže: "Tora se stječe na četrdeset i osam načina. A to su ..." i zatim navodi točku po točku osobine i postupke koji dovode do stjecanja Tore i uzdizanja duhovnog života (što je jedno te isto). Broj 39 na tom popisu je "podijeli teret svog bližnjeg". Rabbi Simcha Zissel to tumači kao "marljivo tražiti dobrobit drugoga na svaki mogući način".

Naravno, moguće je, pa čak i dobro protumačiti to kao smjernicu za

Godina 14 23Broj 34 Strana

Strana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

činjenje dobrih djela, pomaganje oko kuće, doprinošenja društvu u kojem živimo. To bi bilo tumačenje u skladu s pojmom odgovornosti.

Međutim, Rabbi Simcha Zissel cilja dublje unutar nas, uzimajući za svoju radnu pretpostavku da se smisao života sastoji u razvoju osobina duše. Prema njegovom mišljenju, nošenje tereta drugog postaje ne samo dobro društveno ponašanje već i središnja praksa koju je podučavao kako bi doveo do duboke spoznaje sudbine duše. U djelima

da nosi teret čak i jednostavnih stvorenja, a još više terete drugih ljudskih bića....

David bi prvo na pašu izveo mlade ovce kako bi mogle pasti najbolju travu. Poslije bi izveo stare kako bi im dao običnu travu. Na kraju, izveo bi one snažne koje su mogle pasti na žilavoj travi.... Kao što su rekli naši rabini: "Kad je Mojsije, naš učitelj, neka bi mir bio nad njim, bio Jitroov pastir, jedno od moje janjadi je

bio pastir, a postavio je ono čuveno pitanje: "Zar sam ja čuvar brata svojega?" Kajinove riječi postale su simbol nevoljkosti ljudi da prihvate odgovornost za dobrobit drugoga.

Alter iz Kelma prepoznaje ovu tendenciju u svima nama i potiče nas da prepoznamo da mi jesmo čuvari svoga brata i to ne samo zbog svoga brata. Rabbi Ira Stone, prevoditelj riječi Rabbi Simche Zisela, sažima njegovo duhovno učenje riječima: "Ego se razvija kao predmet ljubavi, a duša kao njezin podanik." Drugim

brige za drugoga, vidio je jedan fokus koji je obuhvaćao sve ostale te put ka razvoju uma i srca.

pobjeglo i Mojsije je trčao za njim sve dok nije stiglo do pojilišta gdje se janje zaustavilo da pije. Kad je Mojsije stigao, rekao je: 'Nisam znao da si pobjegao zbog žeđi. Sigurno si umoran.' Podigao ga je na ramena i krenuo."

riječima, nošenje tereta drugoga jest čin koje njeguje dušu onoga koji to ■ radi. Ego želi sve za mene, brine se samo za mene, a učeći i boreći se da nosi teret drugoga, čovjeku je omogućeno da nadvlada ustrajni glas ega kao vodilju u životu. Preuzimanje odgovornosti za druge u skladu s njihovim fizičkim i emocionalnim potrebama nije ništa drugo nego metoda da se oslobodimo stiska ega koji uvijek zahtijeva da bude zadovoljan, a ipak nikada nije.

To je razlog zašto su se naši preci bavili pastirskim poslom poput Jakova, neka bi mir bio nad njim, i Davida. Mojsije, naš učitelj, također je bio pastir jer se želio naviknuti na to

Suprotan je slučaj čovjeka koji nije

Učitelj Rabbi Simche Zisela bio je Rabbi Yisrael Salanter, a Rabbi Salanter nam daje jezgrovitu izjavu kako bi nas podsjetio da posao koji radimo za druge hrani dušu: "Duhovne potrebe uzvišenije su od materijalnih", rekao je. "Ali materijalne potrebe drugog su obaveza mog duhovnog života." Moja se duša ne može razvijati, usavršavati i uzdizati osim brigom o potrebama drugih. Zašto? Logika nije nejasna. Uzvišena duša mora biti duša koja je osjetljiva, a nikako ne biste mogli biti osjetljivi bez da osjetite bol i patnju koju drugi podnose. A ako ste bili (a nadam se i da ste sada) osjetljiva duša poput ove i osjećali ste teret koji drugi nose, ne biste se Strana 24

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

mogli suzdržati da ne preuzmete ulogu u pomaganju.

Ovaj lanac povezanih stvari pruža praksu koju u životu možete započeti da dušu dovedete u njeno više stanje. Ulaganje napora da nosite teret drugih - kao svjesne, hotimične prakse - umanjuje moć ega da zapovijeda vašim životom, a osim toga u dušu ulijeva osjetljivost koje inače možda tamo ne bi bilo. Svaki čin potpore koji poduzmete prilika je da razvijete finiju osjetljivost i uzdignete dušu, odnosno vas same. Činjenica da u velikoj ješivi kojom je upravljao Rabbi Simcha Zissel gotovo da nije bilo zaposlenika otkriva da je on u ovaj uvid uložio više od samih riječi. Sve dužnosti vršili su sami učenici. Što je dužnost bila služinskija, to je bila više cijenjena, s time da su najslužinskije dužnosti

pripadale samo starijim učenicima.

Jedno od gesla malih grupa u sklopu njegove ješive kojima su učenici

bili dodijeljivani bio je: "Neka ne prođe ni jedan dan, a da ne učiniš nešto za nekog drugog, bilo to izravno, novcem ili riječima."

Da su ta ideja i smjernice središnje načelo židovskog življenja otkriva se u temeljnoj razlici između građanskog prava i židovskog zakona.

Prema običajnom pravu osoba koja samo vidi izgubljenu imovinu druge osobe nije dužna preuzeti taj

predmet u posjed i organizirati da se on vrati. Suprotno tome, židovski zakon kaže da je onaj tko vidi izgubljenu imovinu u potpunosti obvezan umiješati se u tu imovinu i pomoći da je se vrati. Tri retka iz Tore daju osnovu za ovu obavezu, među kojima je: "Kad vidite vola ili ovcu svog brata kako lutaju, nemojte ih ignorirati; morate mu ih vratiti." ■

KAD SE SUOČIMO s prilikom ili situacijom koja nas stavlja na kušnju, mogu se pojaviti svi mogući razlozi da nas odvrate od toga da se aktivno uključimo. Zamislite si da ste stigli do kraja svog života i shvatili koliko ste propustili jer ste se odmicali od života umjesto da ste se blago i mudro prepustili izazovima i mogućnostima. Voljnost znači biti spreman uključiti se, doprinijeti, pa čak i riskirati. Kada su djeca Izraelova došla do Crvenog mora ono im se razdvojilo tek kad je Nahšon Aminadav zagazio u vodu do brade. Činit ćemo i čut ćemo.—Izlazak 24,7 Praksa: Koliko god je moguće, kad god osjetite poriv da na neki zahtjev odgovorite sa "ne", kažite "da".

Godina 14 25Broj 34 Strana

Strana 25

O VALU ANTISEMITSKIH NAPADA KOJI TRESE AMERIKU

Đivo Đurović: Kako smo došli do toga da Židove mlate usred New Yorka Telegram, 29.5.2021.

Kažu da je antisemitizam jedna od dvije naše 'najstarije mržnje', uz onu prema ženama. Napadi na Židove u Americi sigurno neće promijeniti odnose na Bliskom istoku, ali će ovdašnjim Židovima još jednom potvrditi da prastara mržnja ne spava ni u dvadeset i prvom stoljeću Diamond District, dio njujorškog Midtowna gdje se nalaze brojne draguljarnice, mjesto je inače puno turista, gdje ljudi sline pred izlozima od blindiranog stakla, a mladi parovi lome glavu oko najteže odluke – kupiti prsten s prirodnim ili uzgojenim briljantom. No, mirni Diamond District postao je ovog tjedna poprištem zločina: na jednu draguljarnicu bačena je eksplozivna naprava, pri čemu je jedna žena teško opečena.

Policija incident vodi kao zločin iz mržnje jer napadač – pokazalo se – nije htio opljačkati dragulje, nego uništiti obrt u vlasništvu Židova.

Bomba u Diamond Districtu samo je jedan u nizu napada na Židove što su posljednjih tjedana preplavili Ameriku. Povod nasilju bio je sukob Izraela i Hamasa, ali uzroci američkog antisemitizma dublji su od prolaznih političkih napetosti. Četiri godine vladavine Donalda Trumpa i prelazak Republikanske stranke na ekstremnu desnicu opasno su radikalizirali dio Amerikanaca; mnogi ekstremisti protumačili su signale iz politike kao implicitno odobrenje za mržnju i nasilje.

Fizički manje opasnu, ali podjednako odvratnu kampanju na internetu vode pripadnici krajnje ljevice, koji se predstavljaju kao zagovornici Palestine i to koriste kao pokriće za agresivno postanje najgorih antisemitskih poruka.

U tri tjedna više od 30 ozbiljnih antisemitskih napada U posljednja tri tjedna prijavljeno je više od 30 ozbiljnih antisemitskih napada, od Los Angelesa do Floride i New Yorka. Tu se ne broje verbalni napadi, kao što je nazivanje Židova “nacistima”, nego fizički napadi i zlostavljanja, premlaćivanje i pljuvanje na ulici, vandaliziranje sinagoga, groblja i židovskih kulturnih centara.

vaju kao Židovi, nešto više od milijun onih koji se izjašnjavaju kao nereligiozni Židovi, te oko milijun i pol djece. Ta je brojka viša od broja Židova u Izraelu (gdje ih je 6,5 milijuna), ali je manja ako Židovima smatrate samo religiozne.

Napad usred Times Square: ‘Prljavi smrdljivi Židove!’

Zbog toga uzvik “Prljavi smrdljivi Židove!” ne biste očekivali na Times Squareu, najužurbanijem trgu ove naše židovske megametropole. A upravo to bila je jedna od pogrda što ih je grupi muškaraca s kipama na glavi nekidan dovikivala nasilna svjetina s palestinskim zastavama u ruci. “Sve će vas Hamas pobiti, spalit će Izrael!”, vikali su prije nego što su ih počeli tući. Uhapšeno je 26 napadača.

Nije ovo prvi put da se izraelsko-palestinski sukob koristili kao izlika za besprizornu antisemitsku retoriku i fizičke napade na američke Židove. No, u Ligi protiv difamacije, organizaciji za židovska ljudska prava, kažu da je ove godine sve drukčije. Napadi prošla tri tjedna došli su na vrhuncu vala antisemitskog nasilja koje ne popušta već tri godine.

Posljednje godine prije pandemije – 2019. – u Americi je zabilježeno 2100 antisemitskih napada – najveći broj od osnutka udruge prije pola stoljeća.

Unatoč koroni, prošla godina također se uvrstila u vrh liste, kao treća najgora u povijesti.

Ova godina mogla bi srušiti sve rekorde.

Protesti koji ne kritiziraju izraelsku vladu nego vrijeđaju Židove Grupe neonacista, radikalnih desničara ili propalestinskih “aktivista” idu ulicom i kad vide ljude sa židovskim vjerskim obilježjima počnu urlati na njih ili ih fizički napadati. Neki ljudi očito misle da se razbijanje prozora sinagoge i ispisivanje grafita “Sloboda Palestini” smatra aktivizmom, a ne zločinom iz mržnje – to se dogodilo u Arizoni i Illinoisu. Novine izvještavaju o ogavnim porukama, poput “Crkni, Židove” ili “Smrt Izraelu”.

čara Bernie Sanders. Internetska ljevica tjednima već vodi kampanju protiv Izraela, koja se često prelijeva u otvoreni antisemitizam; mnogi od njih besramno proglašavaju Hamas palestinskim oslobodilačkim pokretom. Ako do takvih lijevih “aktivista” uopće dopire njegov glas, Sanders je bio jasan: ”Hamas je teroristička, korumpirana i autoritarna grupa ljudi i mi im se moramo usprotiviti.”

Prastara mržnja ne spava ni u dvadeset i prvom stoljeću Trolovi s ljevice su glasni, ali nisu jedini koji na društvenim mrežama šire poruke od kojih se čovjeku okrene želudac. Liga protiv difamacije zabilježila je u samo jednom tjednu svibnja na Facebooku, Instagramu, Twitteru i TikToku čak 17.000 poruka koje koriste neku verziju izraza “Hitler je bio u pravu”. Zamislite to napisati o zločincu koji je dao ubiti šest milijuna Židova. Sedamnaest tisuća takvih poruka.

Ne postoji niti jedan narod ili grupa protiv koje se vode tako odvratne kampanje kao protiv Židova; pritom je Palestina samo pokriće. Isti ljudi koji su jako zabrinuti za Gazu uopće ne mare za užasne zločine koji se događaju diljem svijeta – u nekim slučajevima čak ih i negiraju ili opravdavaju. Koliko je glasova što upozoravaju na kulturni genocid pripadnika Han većine nad Ujgurima u Kini; koliko ljudi izlazi na prosvjede zbog zločina Asada ili zbog diktature Erdoğana ili Orbána? Mnogi prosvjeduju protiv izraelskog “državnog terorizma”, nitko kad je država terorist Bjelorusija; Putinove ratove u susjedstvu da i ne spominjem.

Kažu da je antisemitizam jedna od dvije naše “najstarije mržnje”, uz onu prema ženama.

Napadi na Židove u Americi sigurno neće promijeniti odnose na Bliskom istoku, ali će ovdašnjim Židovima još jednom potvrditi da prastara mržnja ne spava ni u dvadeset i prvom stoljeću.

Trump je normalizirao mržnju i dao odobrenje za nasilje

Najviše napada dogodilo se ovdje u New Yorku, gdje živi oko 15 posto svih Židova svijeta.

Sa 2,1 milijuna Židova, New York je drugi najveći židovski grad, nakon Tel Aviva. Velike židovske zajednice imaju i Los Angeles i Miami. U Americi inače živi najbrojnija židovska zajednica na svijetu – ili druga najbrojnija, ovisno koga brojite pod Židova.

Legitimni protuizraelski protesti često su prepuni užasnih antisemitskih poruka, koje ne kritiziraju poteze izraelske vlade nego vrijeđaju i dehumaniziraju Židove, a židovskoj državi odriču pravo postojanja. Židove, koji su najveća žrtva fašizma, skandalozno se uspoređuje s fašistima, a cionizam izjednačava s nacizmom. Na prosvjedima po američkim gradovima nose se svakakvi slogani, uključujući neke za koje biste pomislili da su davno umirovljeni, poput “Židovi su ubili Isusa!”

No, ovo je samo vrhunac vala koji je krenuo još 2017. godine, kad su neonacisti i drugi ekstremni desničari prepoznali da je izborom Donalda Trumpa došao njihov trenutak. Pod bakljama nalik nacističkom sletu u režiji Leni Riefenstahl marširali su Charlottesvilleom u Virginiji i skandirali “Jews will not replace us!”, “Židovi nas neće istisnuti!”. Zgranuti svijet tog je ljeta prvi put shvatio s kim ima posla u Bijeloj kući, kad je Trump neonaciste iz Charlottesvillea nazvao “very fine people”.

Ako zbrojite sve kategorije, Amerika ima oko 7,5 milijuna Židova. Od toga je pet milijuna odraslih koji se vjerski izjašnja-

“Antisemitizam u Americi je u porastu. Ovo je nedopustivo!”, žestoko je reagirao jedan od prominentnih židovskih politi-

Trump je normalizirao mržnju te dao implicitno odobrenje za nasilje. Potencijalni zločinci pažljivo slušaju i čuju kad im ne-

Page 26 Strana 26

Divrej Tora

tko s visoke adrese amenuje da “djeluju” – znamo to iz njihovih dnevnika, iz izjava sa saslušanja, ili iz poruka koje su ostavili pred zločin. Trumpovo inzistiranje da koronavirus zove “kineski virus”, a bolest “kungflu” (kung-gripa) dali su zamah užasnom valu antiazijskog nasilja diljem Amerike, koji se još nije primirio.

Idioti vjeruju Trumpu i za koronu krive “sve Kineze”, uključujući Amerikance kineskog podrijetla. Već mjesecima se događa da ljude koji izgledaju kao da su iz Azije – često i one koji nisu porijeklom Kinezi – napadaju na ulici, tuku u autobusima, bacaju pod kotače podzemne željeznice… U valu antiazijskog nasilja ima nekoliko desetaka mrtvih.

Neonacist u sinagogi u Pittsburghu ubio 11 židovskih vjernika

■

Slično “amenovanje” nasilja protiv Židova dogodilo se s “vrlo finim ljudima”. Najgori antisemitski napad zbio se godinu dana nakon Charlottesvillea – neonacist je u sinagogi Drvo života u Pittsburghu usmrtio jedanaest židovskih vjernika.

Cijela Amerika je žalovala, ali smrtonosni napadi nisu prestali, samo su postali češći. Mrtvi u pucnjavi u sinagogi u Kaliforniji, mrtvi u pucnjavi u košer dućanu u New Jerseyju, petero izbodenih nožem za Hanuku u New Yorku…

Antisemitski ispadi postali su gotovo pa prihvatljivi u Republikanskoj stranci, koju je Trump odvukao na krajnju desnicu. Ljudi koje Trump gura u prvi plan, poput zastupnice u Kongresu Marjorie Taylor Greene, propagatori su sljedbe QAnona, teorije zavjere koja ima niz antisemitskih elemenata.

Taylor Greene ovih dana je imala nekoliko antisemitskih ispada: obavezu nošenja maske za necijepljene kongresnike izjednačila je s ubijanjem Židova u plinskim komorama.

Nakon toga se nije ispričala nego nastavila s još gorim uvredama, a šefu republikanaca u Kongresu trebalo je pet dana da osudi njene izjave. Republikanska stranka postala je grupa u kojoj se antisemitizam gleda kao politički oportuna pozicija, a osuda antisemitizma politički opasna. Društvo koje ima takve upravljače ne može ostati normalno.

Američki Židovi ne odobravaju politiku Benjamina Netanjahua Antisemitsko nasilje duboko je ukorijenjeno u zapadnoj civilizaciji i neprestano se vraća, unatoč svem napretku koji naša društva prolaze. Zbog toga je često posve uzaludno analizirati “što su nasilnici zapravo mislili” i “kakvu su poruku htjeli poslati”. Ali pogledajmo i to.

Napadi na američke Židove ne samo da su sramotni i nedopustivi, nego su u većini slučajeva politički potpuno promašeni..... ■

Godina 14

Broj 34