3-08 - Divrej Tora - Emor 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 32

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Osnovno pravo i odgovornost svakog Židova je da kreira pozitivan PR za B-ga i Toru. Neke od micvot jasno to postižu, primjerice brit mila obrezivanje.

Jedina moguća motivacija za brit mila je da je B-g tako rekao! Time potičemo više poštovanja prema B-gu u svijetu, što je bit posvećenja B-žjeg Imena. To može potaknuti svaki aspekt našeg ponašanja. S druge strane, Židov koji se nedostojno ponaša je oskvrnuće B-žjeg Imena - zbog toga nas toliko uznemiruje kada Židov vara u poslovanju. Ljudi kažu: "Ako Tora ima ovakav efekt na čovjeka, onda ne želim niti jedan njezin dio." Takvo ponašanje udaljava ljude od povezivanja s B-gom.

Štoviše, takvo ponašanje je demoralizirajuće jer se smatra da ako je židovski narod"Svjetlo narodima" - iskvaren, kakve nade onda ima za nas ostale?

Svaka velika prilika sa sobom nosi i veliku odgovornost. B-žje dobro Ime je na kocki. I ono ovisi o nama.■

Zagreb, 18. svibnja 2024. - 10. ijara 5784.

Paraša Emor

Broj 32

divrejtora@gmail.com

(Vajikra 21,1-24,23)

Paraša počinje nabrajanjem posebnih zakona koji se odnose na svećenike, Velikog svećenika i službu u Hramu: svećenik ne smije biti u dodiru s mrtvim tijelom (osim u slučaju smrti bliskog rođaka) jer će postati obredno nečist. Ne smije se vjenčati s razvedenicom ili promiskuitetnom ženom; Veliki svećenik smije oženiti samo djevicu. Svećenik koji ima neku tjelesnu manu ne smije služiti u Hramu. Ni životinju koja ima tjelesnu manu ne smije se žrtvovati.

Tele, janje ili kozlić mora ostati sedam dana uz majku i tek tada je podesan za žrtvovanje; ne smije se istog dana zaklati životinju i njezino mlado.

Zatim se nabrajaju blagdani: šabat; prinošenje žrtve za Pesah 14. nisana;

sedmodnevna proslava Pesaha koji počinje 15. nisana; prinošenje žrtve Omer od prvog uroda ječma 2. dana Pesaha i početak brojanja 49 dana Omera koji dostiže svoj vrhunac 50. dana na blagdan Šavuot; "sjećanje na puhanje u šofar" 1. tišreja; post 10. tišreja; blagdan Sukot počinje 15. tišreja – sedam dana boravimo u suki; 8. dan je blagdan Šemini aceret.

Slijedi razmatranje o paljenju menore u Hramu i o lehem panim (vidi ilustraciju) koji se svakog tjedna polažu na stol u Hramu.

Emor završava slučajem čovjeka optuženog za bogohuljenje, kaznama za ubojstvo i za povredu ili uništavanje tuđe imovine (novčana naknada).■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po alija

Kohen - prva alija - 15 p'sukim –21,1-15

Ovaj alija osobito je prikladna za kohena; nisu sve prve alijot takve.

Nakon Paršat K'došim, koja se usredotočuje na izazov Židovu pojedincu, te cijeloj židovskoj zajednici da se podignu na višu razinu posvećenja, parša Emor započinje s posebnom svetošću kohena i još višom svetosti Kohen gadola. Ove više razine k'duše popraćene su strožim pravilima osobnog vjerskog ponašanja.

Kohen se ne smije obredno onečistiti dolaženjem u doticaj s mrtvim tijelom, osim za sedam najbližih rođaka: supruge, majke, oca, sina, kćeri, brata, (neudane) sestre. Ovo nije samo dozvola, od kohena se traži da sudjeluje na sprovodu i pokopu svojih bliskih srodnika, postajući "tame".

Kohanim (a i svim Židovima) zabranjeno je na bilo koji način načiniti ozljede na tijelu kao znak tugovanja. [Ovo je primjer jedne od brojnih micvi koje se pojavljuju u određenoj sedri, ali se u micvot ubrajaju na nekom drugom mjestu. Drugim riječima, u Emor se nalazi čak i više od službenog broja od 63 micvot prema Sefer Hahinuhu.]

S gledišta micvi

Talmud uči da iz istog tog izvora, micve da sudjeluje na sprovodu i pokopu svojih bliskih srodnika, dolazi zahtjev koji je obavezan svim Židovima (ne samo kohanim), da žaluju za svojih sedam najbližih rođaka. Imajte na umu da ovo nije slučaj rabinskog proširenja i uspo-

stavljanja zakona, utemeljenog na njihovoj obavezi da "zaštite" Toru i micvot. Ovo je više od toga. Ovo je dio definicije Tore za ovu micvu, kao što nam je prenio Talmud, Usmeni zakon. Učenjaci iz vremena Talmuda predstavljaju nam dvije kategorije zakona - Zakone Tore, koji obuhvaćaju kako Pisanu riječ tako i Usmeni zakon, rabinski zakon. Oni ne samo da nas podučavaju oboje, već nam (najčešće) prave jasnu razliku između te dvije kategorije, tako da nećemo niti dodati ni oduzeti od Tore. Naš zavjet B-gu na Sinaju uključuje pažljivo pridržavanje Tore i rabinskog zakona (budući da Tora zahtijeva da slušamo presude i učenja Sanhedrina). No, važno je da znamo razliku između zakona D'o'rajta i D'rabanan, tako da nam pogled na Toru ne bude iskrivljen. (Postoje i praktične posljedice pravljenja razlike između biblijskog i rabinskog zakona.)

Konkretno, u slučaju žalovanja, prvi se dan smatra micvom iz Tore, dok je ostatak šive rabinski. Rabinski, ali nadahnut Torom. No, to nije ravno samom zakonu Tore.

Kohanim moraju biti sveti i izbjegavati oskvrnuti Njegovo Ime, jer obavljaju svetu službu. Ova micva za kohena također se odnosi i na zabranu obavljanja hramske službe nakon očišćenja u mikvi, ali prije no što je dan potpuno prošao.

Kohen ne može oženiti "zona" (ženu ne-židovku i/ili židovku koja je imala odnose s muškarcem koji joj je zabranjen), "halala" (kćer kohena od žene kojoj je on zabranjen budući da je kohen), niti razvedenicu.

Zbog svetosti kojom je HaŠem zaodjenuo kohena, naloženo nam je da kohena poštujemo. Pozivanje kao prvoga na Toru, jedan je od način iskazivanja ove časti. Tako je i kada vodi Birkat HaZimun. Mi ne smijemo "koristiti" kohena da nam služi.

Kćer kohena koja je udata (ili zaručena) pa počini preljub, podliježe strožoj kazni zbog dodatne sramote kehuni. (Obje dobivaju smrtnu kaznu, ali s'reifa je teža od heneka.)

Kohen gadol ima još više ograničenja zbog svoje uzvišenije svetosti. On se ne smije onečistiti ni zbog jednog mrtvaca (čak ni njegovih roditeljajedini izuzetak je tijelo za koje se nitko ne može pobrinuti. To je poznato kao met micva) i ne smije ući pod krov gdje se nalazi mrtvo tijelo. Svetost Kohen gadola proizlazi od ulja za pomazanje i/ili posebne odjeće. On treba oženiti ženu koja nikada prije nije bila udana. Ne smije se oženiti udovicom niti bilo kojom iz skupina žena za koje je običnom kohenu zabranjeno da se oženi. Nadalje, zabranjeno mu je imati odnos s udovicom, jer to bi bilo protivno njegovoj svetosti.

HaKohen HaGadol Me'ehav - nije samo uobičajeni naziv za Kohen gadola, već znači "veći od svoje braće". Odavdje Gemara podučava da bi Kohen gadol (po mogućnosti) trebao biti pametniji (bolje obrazovan, mudriji) od svoje subraće

kohanima, veći (viši) po građi i imućniji.

Levi - druga alija - 24 p'sukim –21,16-22,15

Kohen koji ima manu koja ga isključuje ne može služiti u Mikdašu. Tora potom utvrđuje mnoge od tih nedostataka. Pravilo se ne odnosi samo na trajnu manu ili deformaciju, već i na privremene nedostatke. Isključeni kohen može jesti od svete hrane (no ne od svih, već samo od određenih kategorija hrane), ali ne smije čak ni ući u Mikdaš S gledišta micvi

Kohenu "baal mum" (s manom koja ga isključuje) zabranjen je pristup na područje Mikdaša od (vanjskog) žrtvenika prema unutra, ali smije ući u vanjsko područje dvorišta Beit HaMikdaša, pa čak i obavljati neke periferne poslove.

Nadalje, kohenu koji postane "tame" privremeno je zabranjeno da uđe u Mikdaš, a ne smije se "približiti" niti svetoj hrani. On ne smije jesti t'ruma ili druge "kodošim" dok god je "tame" bilo zbog kojeg razloga. Na dan nečistoće (za one koje su jednodnevne) ili zadnjeg dana (za one koje traju sedam dana), kohen uranja u mikve i, "kada zvijezde iziđu", ponovo mu je dopušteno da jede t'ruma. Nekošer meso ne samo da nije dozvoljeno jesti, već ono također čini kohena "tame".

Ne-kohen ne smije jesti t'ruma (ili drugu svetu hranu). Židovske sluge i radnici kod kohena ne mogu jesti t'ruma Oto, "eved k'naani", koji se smatra dijelom imovine kohena, može jesti t'ruma njegova gospodara. Neobrezani muškarac ne smije

jesti t'ruma (čak i ako ima valjane zdravstvene razloge zbog kojih je neobrezan). Ovo pravilo nije izričito navedeno u tekstu, već se uči pomoću "paralelnih tekstova" o korban Pesahu. I pored toga što je jedna od 613 micvot, vrijedno ju je spomenuti zbog toga što micva nema "ni poglavlja ni redaka".

Kohenova kći (i svaka žena) koja stupi u odnos s nekim kome je zabranjena, više ne smije jesti t'ruma. Ova micva također uključuje i situaciju kada se kćer kohena uda za ne-kohena. Tijekom braka ona ne smije jesti t'ruma. Ako joj suprug umre ili se razvede od nje, ona se može vratiti kući svoga oca i jesti t'ruma - ako nije imala djece. Ukoliko ima djece postoji bojazan da bi ih mogla hraniti (njezina djeca nisu kohanim) s t'ruma. Stoga je zabranjena i njoj.

Osoba koja nesvjesno pojede t'ruma mora dati naknadu kohenu time što mu plati vrijednost toga te nadoda iznos koji je jednak 1/5 plaćenog.

Jedenje "tevela" (proizvoda od kojega nisu oduzeta potrebna odvajanja) zabranjeno je svima. Kršenje predstavlja skrnavljenje svetoga.

Zanimljiva stvar ... Ako ne-kohen jede t'ruma, namjerno, on je pod prijetnjom "smrtne kazne s neba". Kazna za jedenje tevela je ista. Možda ovdje imamo primjer oprečnih vrsta grijeha (kao što smo razmatrali prošli tjedan u vezi dva jarca za Jom kipur). Prvi grijeh uključuje jedenje nečega što je "previše sveto" za pojedinca. Drugi grijeh obuhvaća suprotno - tevel je tako svjetovan, bez bilo kakvih zasebnih "micvot", bez ikakvog čina posvećenja koji se s njime čini. Otići preko granica ha-

lahe u bilo kojem smjeru podjednako je grešno.

Š'liši - treća alija - 17 p'sukim –22,17-33

Životinje koje se prinose kao žrtve moraju biti bez mane. Zabranjeno je posvetiti životinju s manom kao korban. Također je zabranjeno stvoriti manu kod korbana. Mane o kojima se radi posebno su definirane od strane Tore i Talmuda. Ako životinja s manom bude prinesena, onda je još dodatno zabranjeno poškropiti njenom krvlju Mizbe'ah, ili zaklati (kao korban) životinju s manom, kao i staviti bilo koji od dijelova životinje na Mizbe'ah da se spali.

Zabranjena je kastracija životinja. (Ovo je ozbiljno halahičko pitanje vezano uz kućne ljubimce. Posavjetujte se s rabinerom – kojemu su ove stvari poznate - za pojedinosti oko toga.

Životinja s manom ne smije se prinijeti kao korban, čak i ako je primljena od ne-Židova.

Odavdje pa do kraja 23. poglavlja je čitanje Tore za prvi dan Sukota (također i za drugi dan, izvan Izraela) te drugi dan Pesaha (naš prvi dan hol hamoeda, drugi dan jom tova u huc laarec)

Tek rođeno mladunče životinje ostaje s majkom 7 dana, i tek nakon toga se smije koristiti kao korban

Zabranjeno je zaklati (kao korban ili za osobnu uporabu) životinju i nje-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 3.

zino potomstvo istog dana.

Tora nas još jednom podsjeća da za korbanot koje se jede postoji vremensko ograničenje koje se ne smije prekoračiti.

Do ove točke u sedri, Tora se bavila onime koji prinosi žrtvu i žrtvama.

Ona sada mijenja brzinu, te nalazimo drugo značenje riječi žrtva, kao biti spreman umrijeti za posvećenje B-žjeg Imena.

Ne smijemo oskvrnuti B-žje Ime; Njegovo Ime moramo posvetiti. Te micvot imaju mnogo aspekata. Židov je dužan da se radije odrekne svog života nego da učini ijedan od "tri velika prekršaja": ubojstvo, incest/preljub i idolopoklonstvo. U vrijeme "prisilnog obraćenja", zahtijeva se mučeništvo čak i za "najmanji" prekršaj.

S gledišta micvi

Naši su učenjaci proširili opseg ovog vrlo značajnog para micvi: kiduš/hilul HaŠem. Pored teme mučeništva, onaj tko prekrši bilo koju zabranu na posebno zloban način, osobito u javnosti, smatra se da je oskvrnuo i B-žje Ime. Nasuprot tome, poseban način na koji neka osoba može izvršiti micvu, čime ojačava poštovanje prema micvot u očima drugih ljudi, čime raste poštovanje prema Tori kao i Židova koji drže Toru, ta osoba ne samo da je izvršila micvu - ona je posvetila B-žje Ime u narodu. Ista ova ideja proširena je na bilo koji aspekt ljudskog ponašanja. Religiozni Židov (ili Židov koji barem izvana djeluje kao religiozan) ima stalnu mogućnost za kiduš/hilul HaŠem. Obična djela uobičajene ljubaznosti ili neljubaznosti mogu imati dalekosežne posljedice,

ovisno o tome tko je uključen, tko gleda, kako se stvari percipiraju i sl. R'vi'i – četvrta alija - 22 p'sukim –23,1-22

Poglavlje 23 u Vajikra je "Odjeljak o blagdanima". Ono počinje izjavom: "Ovo su blagdani ..." Šabat je predstavljen kao prvi od blagdana (mi na to ukazujemo u kidušu petkom uvečer kada kažemo da je šabat spomen na Izlazak i prvi od "dana koji se nazivaju svetima").

Na 14. dan nisana, prinosi se korban Pesah. Petnaestog nisana započinje Blagdan macesa (koji zovemo Pesah), koji nalaže maces tijekom 7 dana. Prvi dan je sveti dan kada je većina vrsta "melahe" zabranjena. (U svakom konkretnom slučaju jom tova, postoji pozitivna naredba da se suzdrži od "melahe", te zabrana vršenja "melahe"). Korban Musaf treba prinositi na 7 dana Pesaha. Sedmi dan je jom tov.

Nakon prvog dana Pesaha treba prinijeti omer (prinos ječma). Posebne korbanot se prinose na dan omera. Ne smijemo jesti različite vrste mladog zrnja sve do prinošenja omera

Od dana prinošenja omera trebamo brojati razdoblje od 7 tjedana - 49 dana. Tora kaže 50 dana, no mi to razumijemo kao "do 50. dana, ali ne i uključujući ga".

Podsjetnici za omer

Ako iz bilo kojeg razloga više ne brojite omer s braha, molim Vas znajte da za vas još uvijek vrijedi micva brojanja. To znači da ne biste trebali odustati od brojanja narednih nekoliko tjedana i upotrijebiti izgovor "eh, propustio sam 13. dan,

a i ionako ne govorim braha". Brojanje omera je posebna i dragocjena micva. Učinite to!

Još jedna stvar. Čak i ako ste propustili noć i dan, i više ne brojite s braha - ako ste brojali omer svakog ponedjeljka uvečer (ili utorka tokom dana), tj. 7., 14., 21. i 28. (do sada), onda možete brojati s braha svakog ponedjeljka do kraja. To je stoga što postoji i micva da se broji tjedni omer.

Uključite u svoju kavana, željeno iščekivanje putovanja (kako stvarnog tako i duhovnog) iz Egipta do Sinaja.

Nakon 49. dana treba prinijeti poseban prinos 2 štruce kruha od novog uroda pšenice. To se čini na blagdan Šavuot koji ima ograničenje "melahe". Ovaj odlomak završava podsjećanjem na darove s polja koje se mora ostaviti za siromašne.

S gledišta micvi

Zbog gore navedenog skupa micvot postoji rasprava među autoritetima o tome je li u naše vrijeme brojanje omera obvezatno kao biblijska micva ili nije. Jedno od gledišta (i većinsko) jest budući da više nema prinosa omera i dvije štruce kruha, odnosno bez onoga odakle se broji i prema čemu se broji, nema ni micve brojanja. Međutim, učenjaci su objavili da trebamo brojati čak i bez Beit HaMikdaša, kao spomen na Hram, i iz drugih razloga. Rambam i Chinuch smatraju da je brojanje omera neovisna micva koja vrijedi i danasD'o'rajta (s autoritetom Tore). Imajte na umu da uvodni odlomak kod brojanja - hineni muhan ... izgleda da podrazumijeva da je brojanje zakon po Tori, čak i danas. S druge

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

strane, završna mini-molitvaHarahaman, podrazumijeva da je to rabinska odredba za komemoraciju

Beit HaMikdaša. Ovako ili onako, naloženo nam je da brojimo dane omera. Također bismo koristiti trebali period omera za poboljšavanje samih sebe, svojih karakternih osobina i vjerskog postupanja, baš kao što su i naši preci prolazili kroz razdoblje duhovnog rasta pripremajući se da stanu na Sinaju i prime Toru.

Hamiši - peta alija - 10 p'sukim –23,23-32

Prvi dan 7. mjeseca (tišreja) je svet (Roš hašana), zabranjena je "melaha". Prinose se i posebne žrtve Musaf, pored Roš hodeš Musafa. Imajte na umu da šofar ne ulazi u popis zapovijedi ovdje, već u paršat Pinhas. Ovdje se Roš hašana naziva Zihron t'ru'a, sjećanje na t'ru'a. U Pinhas, Tora nam kaže neka održimo "dan t'ru'a" - ovo je zapovijed da se puše u šofar.

Deseti tišreja je Jom kipur. Moramo postiti. U Mikdašu na Jom kipur ima Musaf. (Dodatno na posebnu službu na Jom kipur opisanu u "Ahrei mot"). Jesti ili piti (bez valjanog razloga) kažnjivo je odsijecanjem (smrću i više od toga s Neba). Isto tako, na Jom kipur je zabranjena sva "melaha", te jelo i piće. Na Jom kipur se moramo suzdržati od (šabatne) "melahe".

"…Uvečer devetoga u mjesecu, od večeri do večeri, držite svoj šabat." Iz ovog neobičnog izraza u tom pasuku, Gemara uči ideju o tosefot šabat i jom tov, dodavanja iz svog dana u tjednu svetosti šabata i haga, kako na njegovom početku tako i na kraju. Naša praksa računanja vre-

mena od zalaska sunca do izlaska zvijezda kao kodeš na oba kraja, dio je tosefete šabata, kao i dodatne minute na oba kraja šabata i jom tova

Šiši - šesta alija - 12 p'sukim –23,33-44

Petnaestog tišreja je Sukot, 7-dnevni blagdan. "Melaha" (ograničenja za jom tov) je zabranjena na njegov 1. dan. Žrtve musaf treba prinositi svakog od sedam dana. Osmi dan (ponekad se Šmini aceret - odnosno Simhat Tora - smatraju zasebnim blagdanom, a ponekad kao 8. dan Sukota) je također jom tov, s vlastitim korban musafom

To su blagdani, osim godišnjih šabatot i drugih prinosa u Hramu. U vrijeme žetve, u jesen, treba slaviti Sukot.

Prvoga dana obavezni smo uzeti 4 vrste (lulav, etrog, hadasim, aravot).

Za vrijeme blagdana Sukota moramo boraviti u sukot. Ovo je s ciljem da poučimo sve naraštaje o onome što je uslijedilo nakon Izlaska, kad smo imali privilegiju božanske zaštite u pustinji.

Š'vi'i - sedma alija - 23 p'sukim –24,1-23

B-g kaže Mošeu da zapovijedi narodu da pripreme čisto djevičansko maslinovo ulje za stalno paljenje Menore. Svjetiljke Menore gorjele su svake noći, s desne strane s vanjske

strane zavjese koja je dijelila Svetište od Svetinje nad svetinjama.

Ne možemo a da ne gledamo na supoloženost blagdana i paljenja Menore kao na ideju Hanuke, blagdana kojega obilježava paljenje svjetla hanukije u spomen na ponovno posvećenje Beit HaMikdaša. Ono što još snažnije to ističe je naglasak koji Tora stavlja na zamisao da su svjetla Menore stalna, vječna, uvijek, kroz generacije. U stvarnosti, prava Menora iz Beit HaMikdaša nije preživjela kroz generacije. Svjetla Hanuke jesu!

Također, trebamo uzeti fino brašno i ispeći 12 kruhova (po propisima izrade macesa) koji su postavljeni na Šulhan u Mikdašu. Oni su također bili stalno postavljeni u Hramu. Kruhovi su se mijenjali jednom tjedno, na šabat (peklo ih se u petak, osim ako je bio jom tov - tada su se pekli na erev jom tov). Kohanim koji su bili na dužnosti podijelili bi te kruhove.

Tora potom govori o sinu Židovke i Egipćanina koji je "blagoslovio" B-žje ime. Bio je stavljen u pritvor dok se čekala vijest od B-ga o tome kako ga kazniti. Naredba je bila da ga se kamenuje na smrt. Takva je trebala biti kazna za "blagoslov B-ga". Slično tome, i za ubojstvo slijedi smrtna kazna. Ubijanje životinje traži isplatu naknade vlasniku. Nanošenje ozljede nekoj osobi zahtijeva naknadu koja se temelji na nekoliko faktora koji su posljedica ozljede.

Izvršeno je pogubljenje "bogohulnika".

Posljednja 3 p'sukim čitaju se ponovno kao Maftir.■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

263. Drži ga čistim: Zabrana da kohen postane nečist zbog pokojnika

... nećete se okaljati za osobom iz svoga naroda ... (Levitski zakonik 21,1)

264. Šiva: Obaveza da se žaluje za srodnicima

... osim svoje najbliže rodbine, svoje majke, svog oca, sina, kćeri i brata; i svoje neudate sestre ... (Levitski zakonik 21,2-3)

265. Igra živaca: Zabrana da očišćeni kohen vrši službu prije zalaska sunca

... oni neće oskvrnuti ime B-ga svoga ... (Levitski zakonik 21,6)

266. Ne zovite je tako: Zabrana da kohen oženi ženu koja je "zona"

Ženom koja je "zona" ... (Levitski zakonik 21,7)

267. Ne zovite je… – ček', ček'?: Zabrana da kohen oženi ženu koja je "halala"

... ili halala neće se ženiti ... (Levitski zakonik 21,7)

268. Ovo mi je jasno: Zabrana da kohen oženi ženu koja je razvedena

Ženom koja se razvela od svoga muža ne može se ženiti ...

(Levitski zakonik 21,7)

269. Čak i protiv njegove volje: Obaveza da se posveti kohanim

Posveti ga ... (Levitski zakonik 21,8)

270. Čekaj vani: Zabrana da Kohen Gadol uđe pod krov pod kojim se nalazi mrtvac

Ne smije se približiti mrtvacu ... (Levitski zakonik 21,11)

271. Ne diraj: Zabrana da se Kohen Gadol oskvrne zbog mrtvaca

... (pa čak ni) zbog svog oca ili majke ne smije se okaljati. (Levitski zakonik 21,11)

272. Viši standard: Obaveza za Kohen Gadola da se oženi djevicom

On će se oženiti ženom koja je djevica. (Levitski zakonik 21,13)

273. Ne samo to ...: Zabrana da se Kohen Gadol oženi udovicom

Udovicom ... neće se ženiti ... (Levitski zakonik 21,14)

274. Vanbračno: Zabrana da Kohen Gadol ima seksualne odnose s udovicom

Neće ga oskvrnjivati njegovo potomstvo ... (Levitski zakonik 21,15)

275. Da nitko ne dozna: Zabrana da kohen koji ima neki nedostatak služi

... tko ima manu, neće se približiti ... (Levitski zakonik 21,17)

276. Dr. House: Zabrana da kohen s privremenim nedostatkom služi

Ni jedan koji ima nedostatak neće se približiti ... (Levitski zakonik 21,17)

277. Radi kod kuće: Zabrana da kohen koji ima nedostatak uđe u Svetište

Ne smije doći k zavjesi niti pristupiti žrtveniku ... (Levitski zakonik 21,23)

278. Uzmite si pauzu: Zabrana da obredno nečisti kohanim obavljaju službu Hrama

Moraju se povući od svetih stvari ... (Levitski zakonik 22,2)

279. Menu za van: Zabrana da obredno nečisti kohanim jedu teruma

... ne smije jesti od svetih stvari dok ne bude očišćen ... (Levitski zakonik 22,4)

280. Oprostite! Kuhinja je zatvorena! Zabrana da oni koji nisu koheni jedu teruma

Nijedno strano lice ne smije jesti sveto ... (Levitski zakonik 22,10)

281. Nema povlastica: Zabrana da onaj kojeg je kohen unajmio kao pomoć jede teruma

... njegov radnik ne smije jesti svetoga ... (Levitski zakonik 22,10)

282. Neizrečeno: Zabrana da neobrezani kohen jede teruma

283. Nisam rekao hala: Zabrana da halala jede terumu

Kohenova kći koja se uda za ne-kohena ne smije jesti ... (Levitski zakonik 22,12)

284. Vrijeme i desetine: Zabrana da se jede urod od kojeg nije odvojena desetina

Neće oskvrnjivati svetinje ... da se odvoje od Hašema (Levitski zakonik 22,15)

285. Drugorazredna roba: Zabrana da se životinje koje imaju nedostatak prinese kao žrtvu

Ništa što ima manu, nećete prinijeti ... (Levitski zakonik 22,20)

286. Samo najviša kvaliteta: Obveza da se prinosi samo životinje bez mane

... bit će bez mane ... (Levitski zakonik 22,21)

287. Hej! Ne čini to!: Zabrana da se nanese defekt posvećenoj životinji

... ne smije biti nikakve mane na njoj ... (Levitski zakonik 22,21)

288. Dublje razumijevanje: Zabrana da se krvlju

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -

životinje koja ima nedostatak poprska žrtvenik

... na žrtvenik ... (Levitski zakonik 22,22)

289. Još dublje: Zabrana da se životinju koja ima nedostatak zakolje kao žrtvu ... ove nećete prinositi ... (Levitski zakonik 22,22)

290. Zamotaj mi sve: Zabrana da se spale dijelovi životinje koja ima nedostatak ... ni prinos na vatri od njih ... (Levitski zakonik 22,22)

291. Ne činite ni ovo: Zabrana kastriranja životinja

Nemojte to raditi u svojoj zemlji. (Levitski zakonik 22,24)

292. Čak ni tada: Zabrana žrtvovanja životinja neŽidova koje imaju nedostatak

Od ruke ne-Židova ne možete prinijeti bilo što od ovih ... (Levitski zakonik 22,25)

293. Osam dana u tjednu: Obveza da se prinosi samo životinje koje imaju najmanje osam dana

... od osmog dana, prihvatljivo je ... (Levitski zakonik 22,27)

294. Majka i čedo ponovo zajedno: Zabrana da se zakolje životinju i njeno mlado

... nju i njeno potomstvo ne smijete klati u jednom danu. (Levitski zakonik 22,28)

295. Hilul Hašem: Zabrana da se obeščasti B-žje Ime

Ne oskvrnite moje sveto Ime ... (Levitski zakonik 22,32)

296. Kiduš Hašem: Obaveza da se posveti B-žje Ime

... bio bih posvećen među Izraelcima ... (Levitski zakonik 22,32)

297. Budi optimist: Obaveza da se počine na prvi dan Pesaha

Prvoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,7)

298. Dobro, ne baš sasvim ...: Zabrana da se vrši rad prvoga dana Pesaha

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,7)

299. Još! I još!: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu svakog dana Pesaha

Sedam dana prinosite prinos... (Levitski zakonik 23,8)

300. Koliko vam drago: Obaveza da se počine na sedmi dan Pesaha

... sedmi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,8)

301. Isto: Zabrana obavljanja rada na sedmi danu Pesaha

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,8)

302. Što sad?: Obaveza da se prinese Omer na drugi dan Pesaha

... donijeti omer od prve žetve ... (Levitski zakonik 23,10)

613 zapovijedi

303. Jošon: Zabrana da se jede kruh od novog uroda prije Omera

Nećete jesti kruh, pečeno zrno ili svježe zrno do toga dana, kada donosite prinos ... (Levitski zakonik 23,14)

304. Sprženo: Zabrana da se jede prženo zrnje novog usjeva prije Omera

... pečeno zrno ... (Levitski zakonik 23,14)

305. Svježe!: Zabrana da se jede svježe zrnje novog usjeva prije Omera

... ili svježeg zrna ... (Levitski zakonik 23,14)

306. Omeromjer: Obaveza da se broji Omer

Od dana nakon blagdana, računat ćete kada prinijeti Omer ... (Levitski zakonik 23,15)

307. Lehem Mišne: Obaveza da se prinese dva kruha

... donijet ćeš kruh da njime bude mahano, dva kruha ... (Levitski zakonik 23,17)

308. Uzmi si slobodan dan: Obaveza da se počine na Šavuos

Ovaj dan ćete proglasiti sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,21)

309. Uzmi taj posao i Šavuotaj: Zabrana obavljanja rada na Šavuos

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,21)

310. Sretna Nova Godina! Obaveza da se počine na Roš Hašana

... bit će vam dan odmora ... (Levitski zakonik 23,24)

311. Zatvoreno na Novu godinu: Zabrana obavljanja rada na Roš Hašana

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,25)

312. Poslije ću ti reći: Obaveza da se na Roš Hašana prinese dodatna žrtva

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,25)

313. Čini se kao da vrijeme ide vrlo polako: Obaveza da se posti na 10. tišreja

... mučit ćete sebe ... (Levitski zakonik 23,27)

314. Dugačak dan!: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Jom Kipur

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,27)

315. Tako i tako smo većinu dana u sinagogi: Zabrana obavljanja rada na Jom Kipur

Nećeš raditi nikakvog posla na taj dan ... (Levitski zakonik 23,28)

316. Druga strana priče: Zabrana da se jede ili pije na Jom Kipur

(nastavak s 7. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -

Tko god ne bi sebe mučio, bit će odsječen ... (Levitski zakonik 23,29)

317. Uzmi dan za sebe: Obaveza da se miruje na Jom Kipur

To je dan potpunog odmora za vas ... (Levitski zakonik 23,32)

318. Lijep dan za to: Obaveza da se počiva na Sukos Prvi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,35)

319. Može i noge podići na stol: Zabrana obavljanja rada na Sukos

... nećete raditi nikakvog posla. (Levitski zakonik 23,35)

320. Ovo je nešto drugo: Obaveza da se na Sukos prinese dodatna žrtva

Sedam dana prinosite ćete žrtvu vatrom ... (Levitski zakonik 23,36)

613 zapovijedi

Aceres

Osmoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,36)

322. Ovo je za vas: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Šemini Aceres

I prinijet ćete prinos vatrom B-gu ... (Levitski zakonik 23,36)

323. Znate kako to ide: Zabrana da se obavlja posao na Šemini Aceres

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,36)

324. Maši, maši, maši: Obaveza da se uzme četiri vrste na Sukos

Uzet ćete ... plod citrusa, grane datuljine palme, mirisne grane i grane vrbe ... (Levitski zakonik 23,40)

325. Koliba: Obveza da se sedam dana boravi u suki

Boravit ćete u kolibama sedam dana ... (Levitski zakonik 23,42)

321. Ovo nije Sukos: Obaveza da se počine na Šemini ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivnezapovijedi

44. Pozitivna je zapovijed oženiti ženu kidušinom (posvećenjem,obredomvjenčanja)

jer Pismo kaže, Kada muškarac uzme ženu (D'varim 24,1). Stoga kada netko dođe da oženi ženu, on je ima prvo posvetiti, kako bi je uzeo sebi za ženu. On je treba posvetiti svojim novcem ili protuvrijednošću koju joj daje –bilo to p'ruta barem minimalni iznos ili nešto što vrijedi p'ruta; i on joj treba reći, "Ti si ovime meni posvećena, po zakonu Mojsija i Izraela." I to se mora učiniti pred kvalificiranim svjedokom.

Prije kidušina (obreda vjenčanja) nužno je reći blagoslov erusina (zaruka) koji glasi: " ... koji nas je posvetio svojim zapovijedima i zapovijedio nam u vezi zabranjenih intimnih odnosa, zabranio nam one koji su zaručeni s nama, a dozvolio nam one vjenčane s nama obredom bračnog baldahina i posvećenja " On tada završi, "Blagosloven si Ti, Vječni, Koji posvećuješ Svoj narod Izrael putem obreda bračnog baldahina i posvećenja "

Kada čovjek posveti suprugu kao što je gore opisano ona se naziva arusa (zaručena), i njemu je zabranjeno po zakonu učenjaka da bude bračno intiman s njom dok ona ne prođe obred bračnog baldahina i dok sedam blagoslova vjenčanja ne budu izrečeni. Prije nego li ona krene u obred bračnog baldahina, on joj mora napisati k'tubu (bračni ugovor); i jednom kada ona prođe obred bračnog baldahina ona se naziva udanom, čak i ako brak nije bio konzumiran – ali to vrijedi ukoliko je ona spremna za intimnost u braku. Međutim, ukoliko je ona

obredno nečista zbog menstruacije, tada čak i ako je prošla kroz obred bračnog baldahina i on je bio nasamo s njom, brak se još nije proveo, i ona je pravno kao arusa (zaručena) u svakom smislu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba.

Dakle, nama je u našoj svetoj Tori zapovijeđeno da ukoliko se netko poželi razvesti od svoje žene, jer je kod nje našao nešto neprimjereno, on je mora otpustiti getom, otpusnim pismom, kao što je to običaj kod Židova. Jer Pismo kaže, "I bit će, ako ona ne nađe naklonost u njegovim očima, jer je on kod nje našao nešto nedolično, da će joj napisati pismo rastavno" (D'varim 24,1) što znači get. Sve u vezi geta mora se obaviti isključivo putem stručnih učenih rabina koji su dobro uspoznati s predmetom razvodnog pisma. Tko god nije dobro upoznat s naravi geta, sve ako je i veliki učenjak u drugim područjima Tore, ne treba se baviti time. Jer u getu postoji mnogo elementarnih, važnih pojedinosti; i svatko tko nije vrstan u njima vjerojatno će požaliti zbog toga.

Ako je žena loša po zamislima koje ima, što znači da poriče vjeru u Vječnoga i Njegovu Toru, i nije čedna u svom ponašanju poput Židovskih kćeri, a svakako ako njen muž bude siguran da ona ne odlazi da obavi obredno uranjanje u mikve, da se očisti od menstruacije – njegova je vjerska obaveza da se razvede od nje; kao što Pismo kaže, Otjeraj podsmjevača i prestat će sukobi (Mišlej 22,10).

Ovo je na snazi na svakome mjestu i u svako vrijeme. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 26 – Ostale aktivnosti na šabat

Čovjek ne smije trčati ili grabiti dugačkim koracima, ali šetnje su dopuštene, a osoba može i potrčati da ispuni zapovijed ili da učini nešto u čemu uživa (301,1-3). Zabranjeno je plivati u zatvorenom bazenu (339, 2), ili ploviti na nečemu na vodi (339,6), no dopušteno je ući na brod koji je usidren ili vezan (339,7).

Zabranjeno je svirati glazbeni instrument ili izvoditi neglazbene zvukove s instrumentom (vidi 338, 1); u vezi plesa i pljeskanja vidi 338,2.4 i 339,3. Dopušteno je prije šabata postaviti sat kako bi otkucavao puni sat (338,7). Osoba ne smije prekomjerno sudjelovati u praznim razgovorima, ali ugodan razgovor je dopušten; vidi 307,1. Zabranjena su komercijalna javna priopćenja; vidi 306,12-13.

Dopušteno je pročitati pismo koje je upravo stiglo ako bi njegov sadržaj mogao biti hitan (307,14), ali osoba ne smije gledati druge sekularne dokumente (vidi 307,12-13.15-16.); u vezi čitanja knjiga vidi 307, 17. Djecu se ne treba podučavati novim stvarima, ali ponavljanje je dopušteno (Jore De'a 245,14). Zabranjeno

je mentalno izračunavanje u vezi stvari koje još nisu dovršene (307,6), osim ako nisu za vjerske svrhe (306,6). Dopušteno je odrediti broj predmeta koje se treba nabaviti, ali ne i mjeriti ih (vidi 324,2) ili im odrediti količinu ili cijenu (vidi 306, 3; 323,1-4), osim u vjerske svrhe (vidi 306, 6-7).

Osobu ne bi trebalo platiti za rad subotom, ali može biti plaćena za obavljanje stvari za period koji uključuje šabat (306,4-5). Zabranjeno je pripremati se za odlazak izvan šabatnih granica neposredno nakon šabata osim u vjerske svrhe ili da se spriječi gubitak (306,1.3.), ali je dopušteno pripremiti se za vršenje drugih stvari odmah nakon šabata (307,9). Zabranjeno je razgovarati o

planovima za obavljanje stvari nakon šabata koje su zabranjene na šabat (307,1). Zabranjeno je sklopiti dogovor da se obavi neki rad ili posao nakon šabata (vidi 307,2), no dopušteno je zatražiti od nekoga da učini poslije šabata stvari koje bi se moglo učiniti i na šabat (vidi 307,78.10).

Osoba ne smije provjeravati svoju imovinu (306,1) te čak ne smije niti razmišljati o svojim poslovima (306, 8). Dopušteno je posuditi nešto na kratko vrijeme i ostaviti sigurnosni polog, ali dugoročne kredite ne bi trebalo sklapati ili isplaćivati ih (307, 11). Zabranjeno je igrati igre na sreću zbog dobitka (vidi 338,5), a stvari ne bi trebalo dijeliti bacanjem ždrijeba (vidi 322,6).

Zabranjeno je uhapsiti, suditi ili kažnjavati, oženiti se ili razvesti (osim na smrtnoj postelji), posvetiti ili otkupiti, pregledavati prvine imaju li mana (vidi Jore De'a 312,3) ili odvajati na stranu prinose (339,45). Dopušteno je osloboditi osobu od zavjeta koji ometa štovanje šabata, a mužu i da poništi zavjet žene (341,1-2; Jore De'a 234,24). Dopušteno je poništiti zabrane zajednice (341,3) ili nametnuti zabrane koje uključuju pitanja vezana uz šabat (306,12). U vezi ispaštanja zbog kršenja šabata vidi 334,26 .■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Kako posvećujemo Ime Hašema?

Stih לֵאָּרְשִי יֵנְב

" "se često navodi kao izvor za obvezu posvećivanja imena Hašema.

• Koji postupci čine "Kiduš Hašem"? Dok Sifra tvrdi da se stih odnosi na obvezu mučeništva, Rambam tvrdi da on također govori o ukupnom dobrom ponašanju. Za koji od ovih pristupa pronalazite više podrške u tekstu?

• U različita vremena u povjesti Židovi su postajali mučenici. Što čovjeku daje snage da tako postupi? Kako treba gledati na one koji nemaju snage da prihvate taj izazov?

Vidi Rambamov Iggeret HaShemad i njegov stav prema םיסונא (anusim, onima koji su prinuđeni da napuste judaizam, op.ur.) iz njegovog vremena koji su radije izjavili Šahadu (islamski credo, ispovijest vjere) nego da ih almohadi pobiju.

Sektaške rasprave o Omeru

Datum prinosa Omera bio je izvor vatrene rasprave između različitih sekti Judaizma kroz više od dvije tisuće godina. Tora ne daje nikakav kalendarski datum, već samo navodi da se omer ima prinijeti "תַרֳחָּמִמ תָּבַשַה"(mimahorat hašabat). Dok samarijanske, karaitske i kumranske sekte tumače da se "תָּבַשַה" (hašabat) odnosi na sedmi dan u tjednu (i da se stoga prinos Omera prinosi u nedjelju), rabinski judaizam tvrdi da se to odnosi na prvi dan Hag HaMacota (i da se Omer prinosi 16. nisana).

• Što potiče rabinsko gledište da se riječ "šabat" tumači na ovaj način? Je li to doslovno

tumačenje te riječi? Koja druga tekstualna ili teološka pitanja mogu navesti rabinske komentatore da se ne slože sa tumačenjima sekti?

• Prema sektaškim skupinama, što ima tako značajno u vezi nedjelje da bi Hašem naložio da prinos Omera (a time i Šavuot) uvijek padnu točno na taj dan? Osim toga, to što za Šavuot nije postavljen određen datum služi tome da prekine bilo kakvu vezu između njega i povijesnog događaja Objave. Kako to utječe na " " ונתרות ןתמ גח (blagdan primanja Tore)?

Kislev razumije da fraza "תַרֳחָּמִמ

" (mimahorat hašabat) znači "dan nakon prestanka", i da ona sugerira da je Omer izvorno prinešen na dan nakon prestanka padanja mane. Zapravo, cijeli je prinos bio zamišljen kako bi se njime obilježilo čudo mane i potonji prijelaz iz nadnaravne providnosti u prirodni način življenja. Zašto bi moglo biti važno sjećati se čuda mane upravo tijekom sezone žetve?

Kruh Saveza

• Hrana igra važnu ulogu u mnogim vjerskim obredima. Rituali Miškana nisu iznimka, i oni uključuju kako službu prinošenja žrtava na vanjskom žrtveniku tako i Lehem HaPanim na unutarnjem Stolu. Zašto je, dakle, potrebno

da u Hašemovom prebivalištu ima hrane?

• U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani sa sklapanjem saveza, i služili su istoj svrsi koju danas ima rukovanje. S obzirom na to, R. Hovav Yechieli sugerira da su Lehem HaPanim činili obrok kojim se sklapa savez čime se stalno obnavljao Sinajski savez. Kakvu tekstualnu ili konceptualnu podršku možete dati za ovo tumačenje?

Oko za oko

Kao kaznu za određene oblike fizičkog napada Tora postavlja načelo kažnjavanja "mjerom za mjeru" (talion), objavljujući da čovjek daje "oko za oko".

• Da li je takva odmazda najpravedniji oblik pravde, ili je to "okrutna i neuobičajena" kazna?

• Prilikom određivanja kazni za zločine, koji bi od sljedećih ciljeva trebao biti najviši: naknada štete žrtvi, rehabilitacija kriminalca, odmazda ili zastrašivanje? Što preporuča zakon "mjera za mjeru"? Je li to pravilo ili izuzetak u Tori?

• Velika većina talmudskih mudraca presuđuje da u slučajevima tjelesne ozljede krivac plaća naknadu umjesto da bude osakaćen. Ali, je li to jednostavna interpretacija stihova u Tori? Da li se pšat biblijskih tekstova razlikuje od rabinske presude? Ako da, zašto? I kao najvažnije, kako usuglasiti pšat i draš?■

■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

vrijedan življenja

Ovaj odjeljak govori o zakonima čistoće vezanim uz svećenike i žrtve. On završava stihovima koji govore o blagdanima.

U ovotjednom odjeljku nalazimo zapovijed o tome da trebamo posvetiti B-žje ime. Kiduš Hašem na hebrejskom. Želio bih progovoriti o tome s malo šireg aspekta.

U osnovi, Kiduš Hašem znači živjeti takav život kroz koji će drugi biti dotaknuti i moći učiti. Na kraju, u židovskoj tradiciji, to bi čak značilo prije biti spreman dati svoj život nego li kompromitirati svoje vrijednosti. Primjerice, ako ti netko uperi pištolj u glavu i inzistira na tome da počiniš preljub ili ubojstvo inače će te ubiti, židovski pristup bio bi radije umrijeti nego li sagriješiti. To je uzvišena težnja. Danas prečesto vidimo fenomen ljudi koji su spremni ubiti druge u ime religije. Judaizam, nasuprot toga, zapovijeda da budemo spremni umrijeti kako ne bismo ubili drugoga.

Ali iznad te individualne odgovornosti, postoji i širi smisao Kiduš Hašema, a on je vezan uz viziju svijeta koju ima judaizam.

Kada je židovski narod prije 3500 godina stajao na Sinaju, oni su sebe gledali kao 'kraljevstvo svećenika' i 'sveti narod'. Prorok Izaija obraćao se Izraelu kao onome koji je pozvan biti 'svjetlo svim narodima' i posta-

viti primjer koji će drugi slijediti. Osvijetliti svijet, ne svjetlom konzumerizma, već dubokim i trajnim

Ono što me inspirira vezano uz judaizam je ideja da ja mogu ponuditi nešto svijetu samim načinom na koji živim svoj život

vrijednostima za čovječanstvo. Osvijetliti svijet idejama: etičkim, moralnim, mudrim idejama… B-žanskim idejama.

Impresivno je na trenutak pogledati djelomičan popis vrijednosti koje je Tora dala našem svijetu. Uni-

verzalno obrazovanje, jednakost u pravdi za bogate i siromašne, ideju o tome da su ljudska bića stvorena na B-žju sliku, ljubav prema bližnjem kao prema sebi samome, mir kao ideal, Jedan B-g kao temelj moralnog zakona… Taj je popis vrlo dugačak.

Osobno, to je ono što me inspirira vezano uz judaizam. Ideja da u Tori postoji nešto što ima duboku i trajnu vrijednost za cijelo čovječanstvo. Ideja do ideje, a ne politika ili vojska, ima potencijal izmijeniti naše društvo i naš svijet. Ideja da, na najjednostavnijoj razini, ja mogu svijetu nešto ponuditi samim načinom na koji živim svoj život.

Poanta judaizma nije u ritualima ili strukturi – iako zbog načina na koji se on prakticira, to ponekad može izgledati tako. Poanta nije u društvu koje kontrolira svoje članove – iako neke židovske zajednice mogu izgledati kao da to čine. Poanta je u življenju božanskog života – iz dva jednostavna razloga. Prvo, zato jer je to način na koji ljudska bića mogu pronaći dugoročnu sreću i ispunjenje. I drugo, zato što, sviđalo nam se to ili ne, način na koji živimo ima utjecaj na druge. A živjeti smislen život ohrabrit će one oko nas da čine to isto. I obratno… Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

O smrti i frustracijama

Aharonova djeca, svećenici Izraela, središnja su tema na početku ovotjednog čitanja Tore. Tora se bavi neizbježnom prisutnosti smrti u ljudskom životu. Tora svećenicima Izraela zabranjuje da se dovedu u vezu sa smrću. Tora im dopušta da budu prisutni u slučajevima osobnih obitejskih tragedija, no priječi njihovo sudjelovanje na sprovodima i prisustvo kod obredne pripreme tijela mrtvih.

Ima mnoštvo razloga za izdavanje te zabrane. Ramban je pripisuje posebnim duhovnim kvalitetama svećenika čija svijest o B-gu je toliko stalna i intenzivna da im kao podsjetnik nisu potrebni smrt, ljudska krhkost i smrtnost koji su potrebni svim drugim ljudskim bićima. Nema razloga da ih se podvrgne obrednoj nečistoći koju smrt stavlja na one koji su prisutni, one koji nastavljaju dalje.

No, mogu se iznijeti i druge ideje. Među njima je i misao da se duhovne vođe Izraela trebaju koncentrirati na život. Prirodno je da se shvaća da su ljudi smrtna bića, ali vrlo malo se u životu može postići ako čo-

vjek stalno misli na svoju smrt. Svećenik Izraela treba se koncentrirati na izgradnju budućnosti Židovskog naroda, na stvaranje generacije odanih i produktivnih Židova i poslužiti kao uzor poštenja, svetosti i javne službe. Kao takav, on gotovo

Perspektiva je ključ mentalnog zdravlja i duhovne snage

ima dužnost da se kloni smrti, koja, blago rečeno, koči pozitivan i optimističan pogled na budućnost.

Druga ideja koju možemo naći u ovoj raspravi je da svećenik, duhovni vođa, mora biti vedrog raspoloženja. Turoban karakter nije svojstvo bilo kojeg duhovnog vođe. Chovat Halvovot na dobro poznat način napominje da čak i ako je kome srce slomljeno on prema drugima mora pokazivati veselu

narav.

Slabi živci i depresivan stav svakako neće druge potaknuti da se odluče slijediti vođu ili oponašati njegov karakter. Redovito suočavanje sa smrću ne pridonosi optimističnom pogledu na svijet. Ja poznajem brojne rabine koji nakon puno godina više ne službuju na pogrebima, jednostavno zbog emocionalne i psihološke cijene koju ovaj zadatak iziskuje od njih.

Ponovežer Rav, Rabbi Yosef Kaheneman, bio je kohen, svećenik. Pričao mi je da je u početku u njegovoj zajednici bilo primjedbi na njegov angažman za rabina, budući da mu to što je kohen neće dopuštati da vodi pogrebe. On je pak tvrdio da na to treba gledati kao na prednost, a ne na manu, jer će on uvijek biti vedrog raspoloženja – i da je litvanske Židove dvadesetih godina prošlog stoljeća zadesilo već dovoljno nevolja, da bi im zajednica imala još i tužnog duhovnog vođu.

Bilo kako bilo, pogrebi su dio života i dio rabinskih dužnosti. Ipak, zabrana povezivanja sa smrću za

Rabbi Berel Wein:

Strana 12

Divrej Tora

svećenike ostaje na snazi i ona je jedan od simbola ovog posebnog staleža Židova.

Svaki naš dan života automatski sa sobom donosi i frustracije i razočaranja. Vrlo rijetko stvari ispadnu točno onako kako smo planirali i nadali se da će ispasti. Neke su frustracije relativno male čak i na osobnom planu – to što sam nesposoban s lakoćom promijeniti žarulju ili to što nemam sluha, na primjer. Ostale frustracije poput zdravstvenih problema, financijskih teškoća i neuspjeha imaju veću dimenziju u našim životima.

lako bi se moglo reći da je naša sposobnost da se životnim frustracijama pozabavimo na miran i odmjeren način pravi test karaktera i temperamenta. Obično frustracija dovodi do osjećaja ljutnje, ljutnja dovodi do duhovne gorčine, pa čak i nasilja. Vidio sam članke stručnjaka s područja ljudske psihologije koji se zalažu za izražavanje ljutnje kao pozitivne reakcije na frustracije.

"Ispuhati se" je razumljiva reakcija u trenucima ekstremne frustracije. Ipak, Tora i Židovska tradicija snažno se bore protiv takvog načina izražavanja ljutnje u gotovo svim životnim okolnostima. Majmonid, koji zagovara umjerenost i srednji put u vezi svih ljudskih osobina, ipak zagovara ekstremizam u izbjegavanju bijes.

Talmud je prepun izjava koje ocrnjuju ljutnju kao odgovor na životne frustracije. Ljutnja je tvrdnja da B-g nije prisutan u ovom svijetu. Ljutnja je samom svojom pojavom hereza i poricanje vjere. S obzirom na to, kako da se čovjek nosi s neiz-

bježnim svakodnevnim životnim frustracijama? Zar nema lijeka za osjećaje frustracije koji tako često u nama stvaraju problem?

Jedan takav lijek koji daje židovska tradicija je ideja i osjećaj perspektive u našem pogledu na život. Promatra li netko sliku nekog velikog impresionista ili pointilista, savjet je da sliku gleda iz daljinene izbliza. Kad stoji izbliza, platno djeluje kao da je sastavljeno od nepovezanih mrlja boje koje ne nose nikakvu poruku ili prizor.

Stanemo li tri metra od platna otkriva nam se genij umjetnika. Umjesto da vidi pojedine male mrlje boje on vidi remek-djelo boja i oblika. Ako u našim životima stojimo preblizu svjetovnim pojavama, koje su naša svakodnevna sudbina, vrlo smo skloni životnim frustracijama i svim negativnostima koje one u nama proizvode.

Život treba promatrati kao cjelinu i ako smo svjesni sveukupne slike to nam može pomoći nositi se s određenim pitanjima s kojima se suočavamo. Rabini su išli tako daleko da su nas učili da se živo ljudsko biće ne bi trebalo žaliti na životne okolnosti i probleme - nije li dovoljno da je osoba još uvijek živa?

Židov započinje svoj dan priznajući činjenicu da je još živ i da pred sobom ima još jedan dan. Sve u svemu, uz takav pogleda na ljudsko postojanje lakše se nositi i baviti s frustracijama i razočaranjima. Perspektiva je ključ mentalnog zdravlja i duhovne snage.

Prihvaćanje svojih prirođenih ograničenja nužnost je u borbi protiv negativnosti koje u nama izazivaju

životne frustracije. Postoje mnoge stvari koje ja jednostavno ne mogu učiniti. Kada konačno shvatim da ja nemam tu potrebnu vještinu, talent ili sposobnost, više nisam toliko frustriran svojom nemogućnošću da ostvarim taj zemaljski čin i cilj koji me toliko zbunjuje.

Profesionalni sportaši uvijek govore mantru da moraju "igrati unutar svojih mogućnosti" i "ne pokušavati učiniti previše." Grubo rečeno, to znači da su oni svjesni svojih ograničenja i koncentriraju se na ono što mogu učiniti, i ne uzrujavaju se previše oko onoga što ne mogu učiniti. To je dobra pouka za sve nas u svim životnim prilikama.

Naravno, prihvaćanje vlastitih ograničenja zahtijeva smanjenje ega. Zanimljivo je zapaziti da Majmonid, raspravljajući o prihvatljivim osobinama, poniznost povezuje s odsustvom ljutnje. Onaj tko je bahat, arogantan i pun oholosti automatski će živjeti život pun frustracija i ljutnje. Takvim ljudima stvari nikada ne idu kako treba jer sve što ne ide kako treba oni vide kao osobnu uvredu i kao udarac njihovom egu.

Velikani litavskog musarskog pokreta koristili su reakcije osobe na životne frustracije kao lakmus test njezinog duhovnog stanja. Mir u životu i odnosu prema životnim izazovima postao je zaštitni znak istinski pobožnog Židova koji živi po Tori. Prorok nas je podučio "zli su kao uzburkano more." Kralj David je blagosiljao B-ga što ga je "vodio k mirnim vodama." Život je uvijek prepun frustracija. Kako se nosimo s njima pravo je mjerilo našeg duhovnog ja.■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: O smrti i frustracijama

Rabbi Yissocher Frand:

B-žja pravda i misteriozni 'vav'

Incidenti sa Jobom i kraljem Davidom koji objašnjavaju 'vav' u parši Emor

Ovotjedna parša sadrži stih: "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih; Ja sam Hašem. I nemojte oskvrnuti Moje sveto Ime i Ja ću biti posvećen među djecom Izraelovom; Ja sam Hašem koji vas posvećuje." (Vajikra 22,31-32). Postoji nekoliko poteškoća sa ovim stihovima.

Najprije, nejasno je koja je razlika između imperativa "Čuvajte Moje zapovijedi" (koristi se glagol u'šmartem) i "vršite ih" (glagol v'asisem). Svaki od tih glagola bio bi sam po sebi dovoljan da prenese ideju vršenja zapovijedi. Raši primjećuje tu nejasnoću i kaže da se riječ u'šmartem odnosi na učenje zapovijedi (od riječi mišna), a riječ v'asisem na stvarno vršenje zapovijedi (od riječi ma'ase).

Chasam Sofer piše da izraz u'šmartem podsjeća na izraz koji je

Jaakov koristio čuvajući Josefove snove u svom srcu (v'aviv šamar et hadavar). Jaakov je te snove pohranio u svom umu – čekajući da vidi kako će se stvari odvijati. Stoga Cha -sam Sofer tumači riječ u'šmartem u terminima pripreme. Stih nas uči da nije dovoljno samo činiti micve, već bi osoba trebala biti nestrpljiva u iščekivanju prilike da izvrši micvu

Jedan moj prijatelj, čiji je otac bio stari hasid iz Europe, ispričao mi je priču. Kada je jednom prilikom došao posjetiti svog oca na prvu večer Sukota, padala je kiša. Njegov je otac stajao pored prozora gledajući u nebo, na rubu suza: Kada će prestati kišiti pa da mogu ispuniti micvu Suke? Drugi bi ljudi jedva dočekali da zbog kiše budu izuzeti od micve o Suki. Oni bi otišli u Suku (prve večeri), napravili kiduš, pojeli minimalnu određenu mjeru kruha, i to je to! Ovaj je Židov, međutim, imao takvu čežnju za ispunjenjem micvi da je bio gotovo depresivan zbog

činjenice da nije u mogućnosti ispuniti ovu micvu Suke na prvu večer Sukota. To je, objašnjava Chasam Sofer, imperativ u'šmartem micvotai – čeznuti za prilikom da ispunimo micve

Još jedan problematičan izraz nalazi se u gore citiranim stihovima: "v'lo s'halelu es šem kodši" (i nemojte oskvrnuti Moje sveto Ime). Stih započinje sa slovom 'vav' koje povezuje dva stiha. Zato se odjeljak čita, "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih… I ne oskvrnjujte Moje sveto Ime." Bez ovog veznika 'vav', mi bismo zasigurno čitali to kao dva odvojena stiha: Prvi nam stih kaže da držimo micvot, a tada nas Tora upoznaje sa ozbiljnim grijehom oskvrnuća B-žjeg Imena. Budući da drugi stih započinje veznikom 'vav', jasno nam je da su ova dva stiha nekako povezana. Što ih to povezuje?

Vidio sam sjajno tumačenje u Sefer Ner Uziel, Rav Uziela Milevskog, z''l. Rav Milevsky svoje tumačenje temelji na komentaru Gaona iz Vilne na Gemaru u Bava Basra (16a). U tragičnoj priči o Jobu, Job je opisan sljedećim riječima: "… taj je čovjek bio pravedan, bojao se B-ga i klonio se zla." (Job 1,1). Kao što znamo iz priče, Sotona je došao pred Svemogućeg i zatražio od njega da mu dopusti da iskuša Joba, tvrdeći da će pod takvim pritiskom zasigurno doći na vidjelo da on i nije tako pravedan čovjek. Svemogući je zatim dopustio da Job postane metafora za patnju. Najprije je izgubio svoj novac, zatim svoju

Strana 14

Divrej Tora

obitelj, a na kraju se razbolio. No, Job se nije pobunio i ostao je vjeran Ribonu šel Olam. Prošao je test.

Međutim, u slijedu tih događaja, bila je jedna prilika u kojoj je Job izrazio svoje, da tako kažemo, zaprepaštenje Svemogućem radi onoga što mu se dogodilo. Gemara se pita kako se to uklapa u Jobovu potpunu pravednost. Jedan odgovor koji Gemara daje jest da se čovjek u vrijeme svoje boli ne može držati u potpunosti odgovornim za svoje riječi (ajn adam nitfas biš'as ca'aro). Kada je čovjek u velikoj boli, on se ne drži odgovornim za sve što izlazi iz njegovih usta.

Drugo talmudsko mišljenje je ono u kojem Rava kaže da je Job "želio preokrenuti tanjur" (l'hafoh ka'arah al peeha). Gaon iz Vilne daje fantastičnu usporedbu kojom objašnjava ovu zagonetnu metaforu. On kaže da se ta situacija može usporediti sa onom u kojoj kralj ima vjernog i odanog slugu koji nikada nije učinio ništa krivo u svom životu. Iz nekog razloga, jednog dana kralj je odlučio smaknuti tog slugu. Taj je sluga bio toliko odan kralju da je rekao, "Ako me kralj pogubi, to će biti velika sramota za njega. Nikada nije imao vjernijeg slugu od mene. Što će ljudi misliti o njemu ako me pogubi? Mislit će da je kralj okrutan i nemilosrdan." Iz tog je razloga sluga otišao do kralja kad je ovaj jeo, uzeo njegov tanjur i bacio mu ga na glavu. Tada su svi rekli, "Vidimo da je kralj u pravu. Ovaj čovjek zaslužuje da bude pogubljen. On je nevjerni sluga koji je sigurno ovo radio već i u prošlosti. Kralj zasigurno zna što čini."

U stvarnosti, taj čin nepoštovanja zapravo je bio nevjerojatan nivo odanosti tog sluge. Većina ljudi bi rekla, "Neka ljudi misle da je kralj okrutan i nemilosrdan! On je u stvari zao kada ne cijeni moju službu njemu." Međutim, kraljeva čast bila je toliko draga ovom sluzi da je učinio sve kako bi kraljeva odluka da ga ubije bila smatrana pravednom.

Gaon objašnjava talmudsku frazu "Job je želio preokrenuti tanjur" u svjetlu te usporedbe. Job je znao da je savršen cadik, kao što je rečeno u uvodnom stihu knjige. Međutim, vidio je sve tragedije koje su mu se dogodile i znao je da će ti događaji uzrokovati da ljudi dovedu u pitanje B-žju pravdu. Ljudi su se pitali, "Je li to nagrada Tore?" To je značenje izraza "Job je želio preokrenuti tanjur". On se požalio protiv Svemogućeg. Sada su ljudi imali čemu pripisati njegov pad i nevolju.

Slična Gemara nalazi se u Sanhedrinu 107a. Kralj David bio je na rubu štovanja idola. Huši haArki došao je do njega i pitao ga, "Želiš li da ljudi kažu da kralj poput tebe štuje idole?" Davidov odgovor je bio "Treba li kralj poput mene iskusiti da ga njegov sin želi ubiti?"

Davidov sin Abšalom pokušao ga je ubiti. To je bilo veliko oskvrnuće B-žjeg Imena (hilul Hašem). U jednoj od najdramatičnijih scena Tanaha, kralj David i cijela njegova pratnja pobjegli su u Jeruzalem jer je njegov sin Abšalom pokušao da ga ubije. Ljudi su govorili "Kako se to moglo dogoditi Davidu, kralju Izraela – on je cadik, stup svijeta?! Kako je pravedni B-g mogao dozvoliti da se Da-

vidov vlastiti sin pobuni protiv njega? Je li to nagrada Tore?"

Talmud zaključuje sa Davidovim razlogom za pokušaj idolopoklonstva: "Bolje da se štuju idoli, nego da B-žje Ime bude javno oskvrnuto." U nesebičnom činu, David HaMeleh je rekao, "Ja ću izgledati kao štovatelj idola pa će ljudi razumjeti zašto mi se dogodila ova tragedija." To je ista kalkulacija koju je napravio i Job. Obojica su bili pravi B-žji sluge. Vjernom i odanom sluzi ništa nije važnije od ugleda njegovog gospodara. "Neka ja uđem u povijest kao idolopoklonik ili hulitelj, samo da ništa ne povrijedi slavu Svemogućeg."

Ner Uziel kaže da sada možemo razumjeti povezanost gornjih dvaju stihova. "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih, Ja sam Hašem". Svaka zapovijed mora se vršiti. Zašto? Zato što nas ponekad drugi smatraju velikim cadikimima. Međutim, u našoj privatnosti, kada nitko ne gleda, ponekad činimo stvari koje ne bismo trebali činiti – i za koje nas Ribono šel Olam treba kazniti. To nitko ne zna. Svi misle da smo savršeno pravedni te da držimo cijelu Toru. Kada nas Svemogući kažnjava za ono što smo učinili u svojoj privatnosti i kada moramo patiti, ljudi će mrmljati, "Je li to nagrada Tore?"

Ponekad je riječ o "pravedniku koji trpi", no postoji i patnja koja dolazi onima koji ju zaslužuju. Tora nas poziva da držimo zapovijedi – i u javnosti i u privatnosti kako (veznik 'vav') "Moje sveto Ime ne bi bilo oskvrnuto".■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: B-žja pravda i misteriozni 'vav'

Rabbi Ephraim Buchwald:

Jasno

prenijeti

jako važnu poruku

Ovotjedna parša, parša Emor, sadrži 63 zapovijedi – 39 negativnih i 24 pozitivnih. Parša Emor je druga u Tori po broju zapovijedi koje se u njoj nalaze (nakon parše Ki Tece koja sadrži 74 micvot).

Parša Emor fokusira se na dvije glavne teme. Započinje sa podužim popisom pravila vezanih uz svetost svećenika i Hrama/Svetišta. Drugi dio parše posvećen je temi židovskih blagdana – Pesaha, Šavuota, Sukota, Roš Hašane, Jom Kipura – njihovim ritualima i zakonima.

Prvi stih parše Emor povod je mnogim raspravama. Tora kaže, u Levitskom zakoniku 21,1: "B-g reče

Mojsiju: Reci svećenicima, sinovima Aronovim, i kaži im: Neka se nitko od vas ne onečisti mrtvim tijelom."

Tora svim svećenicima – potomcima Arona i njegovih sinova, kaže da im nije dozvoljeno onečistiti se kontaktom sa bilo kojim mrtvim tijelom. Zapravo, jedini pogrebi na

kojima oni smiju sudjelovati su pogrebi njihovih sedam najbližih rođaka: majke, oca, neudane sestre, brata, kćeri, sina i supruge.

Komentatori su zbunjeni ponavljanjem u stihu koji kaže: "B-g reče Mojsiju: Reci svećenicima, sinovima Aronovim, i kaži im…" da im je zabranjeno onečistiti se dolazeći u kontakt s mrtvim tijelom.

Raši citira Talmud Jevamot 114a koji kaže da 'reci' znači da je odraslim svećenicima zabranjeno onečistiti se mrtvima, a 'kaži im' znači da oni moraju zaštititi mlađe svećenike da se ne onečiste.

Rabbi Chaim Dov Rabinowitz, autor djela Da'at Sofrim, objašnjava da Tora ponavlja, "Reci… i kaži im," kako bi upozorila svećenike da ovu važnu lekciju nije dovoljno prenijeti samo jednom. Ta poruka mora se stalno ponavljati kako bi svećenici bili izuzetno oprezni u čuvanju svoje čistoće. Ne samo odrasli sveće-

nici, već i mlađi, ne smiju doći u kontakt sa nečistoćom. Iako to vrijedi za sve zabrane koje nalazimo u Tori, to je posebno važno kada je riječ o zaštiti svećenika od nečistoga, što je izuzetno ozbiljan prekršaj.

Mizrahi kaže da je prvi 'reci' upućen Mojsiju, dok je drugi 'i reci im' početak onoga što Mojsije govori samim svećenicima.

Rabbi Samson Raphael Hirsch tumači taj stih ovako: "Vi ste svećenici zaslugom činjenice da ste sinovi Arona." Vi imate odgovornost učiti svoju djecu dok su još mala o važnosti toga da ne smiju postati nečisti dolazeći u kontakt sa mrtvima. To predstavlja potvrdu toga da je visok status svećenika rezultat obiteljske loze koja se mora poštovati. Artscrollov Humaš citira rabina Moshea Feinsteina koji iz ovog stiha izvlači zaključak da Tora upozorava odrasle da moraju paziti na svoje ponašanje jer će njihov primjer imati velik utjecaj na djecu koja od njih uče.

Rabbi Solomon Breuer, kojeg se citira u "Peninim on the Torah", kaže da postoji jako važan razlog zbog kojeg se glagol 'reci' ponavlja vezano uz svećenike. Rabbi Breuer navodi dobro poznatu tradiciju koja se spominje u Pirkei Avot (1,12), a koja kaže da je Aron bio onaj koji je tražio mir, volio B-žja stvorenja i približavao ih Tori. Micva pokapanja mrtvih poznata je u Tori (Postanak 47,29) kao hesed šel emet – i sma-

tra se činom ljubavi utemeljene na čistoj istini. Budući da mrtav čovjek ne može izraziti svoju zahvalnost onome koji ga pokapa, to je potpuno nesebičan čin koji ostaje nenagrađen na ovome svijetu.

Rabini Arona doživljavaju kao čovjeka heseda i čovjeka mira. Zapravo, svakog se Židova ohrabruje da slijedi Aronov uzvišeni karakter i iskaže beskonačnu ljubav, dobrotu i obzir. Kroz stalno ponavljanje ta je poruka od Arona prelazila na njegovu djecu.

Parša Emor, koja se bavi zabranom za svećenike, Aronove sinove, da dođu u kontakt sa mrtvima, zahtijeva da se ta zabrana još više naglasi. Nakon svega, svećenici, kao ljudi koji su indoktrinirani ljubavlju i dobrotom, prirodno bi s velikom revnošću težili tome da izvrše taj čin posljednje dobrote, te da pokopaju mrtve.

Zato Tora kaže da svećenici ne

samo da ne smiju pokapati mrtve, već ne smiju uopće doći u kontakt s njima. Oni se moraju u potpunosti udaljiti od smrti.

Micva pokapanja mrtvih poznata je u Tori kao hesedšelemet–i smatra se činom ljubavi utemeljene na čistoj istini

Ona micva za koju bi se svećenicima činilo prirodnim da ju vrše, upravo je ona za koju su upozoreni da ju ne vrše, samo zato što je B-g tako rekao. Iako to Aronovoj djeci može izgledati protuintuitivno, poštovanje prema Višoj Sili ima prednost pred ljudima.

Poslušnost Svemogućem, u ovom slučaju zahtjev da svećenici idu protiv svoje prirodne sklonosti ka

dobroti, mora biti usađena u njihov odgoj od ranog djetinjstva. Jedno upozorenje nije dovoljno. To se mora ponavljati i ponavljati, te oni isto tako na to neprestano moraju upozoravati svoju djecu.

Ta se lekcija odnosi ne samo na svećenike i njihovu djecu, već i na sve Izraelce koji iskreno žele biti posvećeni.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

■

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Jasno prenijeti jako važnu poruku

Rabbi David Stav:

Davati sve od sebe

Ovotjedni odjeljak Tore, Emor, iako se bavi širokim spektrom tema, bavi se zabranom žrtrvovanja životinja sa manom: "Ako čovjek prinosi žrtvu pomirnicu G-spodu… neka ona bude bez mane, neka nema nikakvih nedostataka" (Lev.22,21). Kasnije, Tora daje podužu listu mana koje diskvalificiraju životinju od mogućnosti da bude prinesena kao žrtva.

Svatko tko čita taj stih ostane zbunjen. To je dobrovoljna žrtva nikoga se na to nije tjeralo. Tora čak to i naglašava time što kaže da je onaj tko je prinosio žrtvu, ili se zakleo da će ju prinijeti, žrtvovao to dobrovoljno! Zašto bi itko dobrovoljno prinosio na žrtvu životinju s manom? Ne bismo li mogli logično pretpostaviti da će takva osoba donijeti najbolju životinju koju ima? Nakon svega, ako on nije htio prinijeti zdravu, prikladnu životinju, zašto bi uopće dobrovoljno prinosio žrtvu?

To postaje još zagonetnije kada se

sjetimo Kajina, Adamovog sina, koji je dobrovoljno prinio žrtvu Hašemu, i prema našim mudracima, njegova žrtva nije bila dobre kvalitete. Zašto bi itko učinio takvu stvar? Kasnije, prorok Malahija kori narod što prinosi ukradene životinje i životinje s manom.

Kako se to dogodilo – ili radije, zašto se to dogodilo? Što se događa u duši čovjeka koji odjednom odluči prinijeti neprikladnu žrtvu?

Možda nam Tora pokušava ukazati na nekoliko dobro poznatih ljudskih osobina? Prva je osjećaj intenzivnog entuzijazma koji s vremenom blijedi. Često to vidimo kada se u sinagogi natječe za kupnju alija, pa se neki pojedinci trude svima pokazati što su sve sposobni učiniti i koliko velikodušni mogu biti. No jednom kad se vrate kući, njihov entuzijazam jednostavno splasne.

Radijski voditelj može skupljati donacije i primati pozive od dona-

tora dok traje emisija uživo. Donatori se obavezuju na davanje, no njihov entuzijazam postupno slabi.

Drugim riječima, nije jednostavno održati entuzijazam tokom vremena. Ponekad vatra koja se brzo zapali, jednako tako brzo i ugasne, zato trebamo upozoriti entuzijaste da se ne 'ohlade' prebrzo.

Taj se proces odvija i na drugačiji način. Nakon što se netko oduševi i poželi dati veliku donaciju, može se dogoditi da se upita: "Je li Hašemu uistinu bitno hoću li Mu prinijeti skupocjenu žrtvu, ili neku malo skromniju? Nakon svega, ljudi su ti koji se mnogo više oduševljavaju vanjskim pojavama." Takav čovjek sagradio bi svoju kuću od najboljih materijala. On bi svakih nekoliko godina kupio novi auto.

Međutim, Hašemu ništa od toga nije potrebno, misli on, pa tako može prinijeti na žrtvu slabu životinju s manom. Zaista, Hašemu nisu potrebne niti debele, niti mršave životinje. Nama ljudima su potrebne debele žrtve. Mi se moramo naviknuti na ideju da stvarima u koje vjerujemo pridamo najviši prioritet i status.

Takve vrste isprika ljudima mogu poslužiti da 'olakšaju teret' vezan uz prioritete i stvari koje su im vrijedne. Svaki pokušaj da čovjek ideološki utemeljeno prinese slabu žrtvu zapravo je rezultat čovjekova zalaženja u vlastitu materijalističku narav, dok ideologijom samo pokušava opravdati svoje ponašanje.

Stara židovska izreka kaže da je za

čovjeka bolje da brine o tuđem materijalizmu i svojoj duhovnosti i vrijednostima. Međutim, većina ljudi više voli zamijeniti prioritete pa brinu o svom vlastitom materijalizmu i o duhovnosti drugih.

Tora nas upozorava, govoreći da jednom kada čovjek odluči postaviti određenu vrijednost kao vrhovnu, on tu vrijednost mora njegovati punog srca i davati sve od sebe. Ako to ne bude činio, može početi misliti da je i prosječno dovoljno dobro.

Ovoj zapovijedi možemo dati i drugu dimenziju. Stih kaže da žrtva mora biti 'tamim' (neokaljana), a tek kasnije kaže da ne smije imati nikakvu manu. Jednostavno tumačenje može biti da je riječ tamim pozitivni aspekt zabrane prinošenja žrtve s manom. Prema tom tumačenju, riječ tamim odnosi se na samu žrtvu – ona mora biti cjelovita, bez nedostatka ili mane.

Međutim, drugi način na koji možemo razumjeti riječ tamim jest vezano uz osobu koja prinosi žrtvu. Svatko tko prinosi žrtvu mora biti tamim – on mora prihvatiti svoju odluku da prinese žrtvu. Bez premišljanja, bez izgovora. On treba žrtvu donijeti punog srca, a ne biti neodlučan u vezi s time. Čovjek mora učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi osigurao da je žrtva koju prinosi izraz njegovog prihvaćanja onoga što čini.

Često iskusimo premišljanje kada razmišljamo o izabranom smjeru djelovanja nas samih, ili naših obitelji. Nakon što smo odlučili što

od sebe

želimo učiniti, mi moramo krenuti naprijed sa punom motivacijom, bez gledanja unazad – i usredotočiti se na naš cilj. Mi to ne činimo zato što smo sigurni da nismo pogriješili, već zato što kad nešto izaberemo, moramo se osjećati cjelovito, bez nedostatka. Moramo vjerovati da idemo pravim putem – i moramo uvijek zadržati u fokusu svoj cilj.

Kada kažemo da smo 'etični' ljudi, mi primarno kažemo da razumijemo potrebu za ravnotežom među vrijednostima, osobito kad se one sudaraju

Ovaj period između Pesaha i Šavuota zove se Omer, i svoje ime duguje žrtvi Omera koja se prinosila drugog dana Pesaha. Od tog dana nadalje, mi brojimo sve dok ne dođemo do blagdana Šavuota. U vrijeme davanja Tore, to su bili radosni dani u kojima smo brojali i pripremali se za blagdan Šavuota.

Razlika između Šavuota i drugih blagdana traži objašnjenje. Zašto svaki drugi blagdan 'zaslužuje' svoj određeni datum, dok datum Šavuota moramo kalkulirati brojanjem?

Ideja 'odbrojavanja' pojavljuje se u mnogim poznatim situacijama. Naša djeca odbrojavaju dane koji su preostali do ljetnih praznika, a vojnici odbrojavaju dane do završetka svojeg služenja vojnog roka.

Međutim, moramo razlikovati dvije vrste odbrojavanja. Jedna vrsta koristi se kada nemamo gotovo ništa za raditi, vrijeme jednostavno prolazi, a mi se dosađujemo, i pitamo se kada će se dogoditi ono što iščekujemo da se treba dogoditi. Postoji i druga vrsta odbrojavanja, koja postoji kako bi nam rekla da će se dogoditi nešto važno, ali neće se dogoditi samo od sebe, već se za to moramo pripremiti. Primjeri takvog odbrojavanja su lansiranje Space Shuttlea, ili odbrojavanje prije važne vojne operacije.

Blagdan Pesah uvelike se temelji na božanskim djelima, čudima i znakovima. Sve to, međutim, ne može zamijeniti čovjekovu inicijativu, za koju smo odgovorni mi sami. Ako čovjek želi primiti Toru, ili želi ojačati svoj duhovni integritet, on mora uložiti trud i mnogo raditi kako bi postigao željenu razinu napretka. Nitko ne može prijeći od Pesaha do Šavuota, dana kad smo primili Toru, bez da uloži svoj ljudski truda koji je predstavljen ovim odbrojavanjem.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 18. stranice) Rabbi David Stav: Davati sve

po dan

U ovoj parši imamo micvu o sefiras haomer. Vječni je Židovima dao uputu da broje četrdeset devet dana, i onda će to dovesti do Objave i davanja Tore na Sinaju.

Bilo je mnogo čuda prilikom Izlaska, ali najveće od svih čuda je da se narod koji je bio porobljen, degradiran i dehumaniziran u nekoliko kratkih tjedana bio u stanju preobraziti do najviše razine duhovnosti, tako da može izjaviti "Činit ćemo i slušat ćemo." Kako se može doći do ovako radikalne promjene?

Odgovor glasi: micvom sefira, brojanjem dan po dan, te svakog dana ispraviti jedan konkretan duhovni nedostatak. Tora nas uči da nijedan izazov nije toliko velik da ga se ne može uspješno savladati ako ga se razbije na izvedive djeliće.

Jecer hara (zao nagon) kaže čovjeku: "Nema šanse da bi ti mogao biti cadik. Nemoguće je udovoljiti svim zahtjevima Tore." Naš bi odgovor trebao biti: "Moram to učiniti samo danas, i to mi je izvedivo. Sutrašnjim izazovima pozabavit ću se sutra. Idemo dan po dan."

Kamo mogu otići da se udaljim od duha Tvojega, i kuda mogu pobjeći od Tebe? (Psalam 139,7).

Psalmist nastavlja dalje govoriti kako se od B-ga ne može pobjeći jer je On posvuda prisutan i zna sve. Psalmist potom zaključuje: "Istraži me, o B-že, i spoznaj ono što mi je u srcu" (Psalam 139,23). Jednom kada shvatimo da je B-g sveznajuć, mora-

mo se ostaviti svakoga nastojanja da pobjegnemo ili se sakrijemo od Njega, jer je ono uzaludno, i umjesto toga otvoriti se Njemu.

Jednako kao što se ova ideja primjenjuje na odnos čovjeka prema B-gu, ona je podjednako istinita u vezi odnosa čovjeka prema samome sebi. Mi ne možemo pobjeći od sebe samih, kakvim se god tehnikama služili. Ne možemo pobjeći u drugi

Tora nas uči: nijedan izazov nije toliko velik da ga se ne može uspješno savladati, ako ga se razbije na izvedive djeliće

dio grada, drugu državu, niti se do te mjere zatrpati poslom. Ne možemo se poslužiti alkoholom niti drogama za bijeg. Ne možemo se sakriti niti iza poricanja, potiskivanja i drugih sredstava psihološkog zavaravanja samih sebe. Na kraju se moramo suočiti sa samim sobom. Stoga je jedino logično prestati i odustati od tih uzaludnih pokušaja, te se predati temeljitom putu samoosvještenja. Kažimo sebi samima: "Istraži me i spoznaj srce moje."

Suočiti se sa sobom možda neće biti lako. Vršenje temeljite moralne inventure može nas prisiliti da zagledamo u one dijelove samih sebe kojih bismo se radije odrekli. Međutim, prilagođavanje na zbilju zahti-

jeva temeljito poznavanje samih sebe. Na zbilju se možemo učinkovito prilagoditi jedino ako je ne iskrivljavamo.

Pogreške koje vidiš kod drugih tvoje su vlastite

Baal Shem Tov je rekao: "Svijet je ogledalo. Pogreške koje vidiš kod drugih tvoje su vlastite."

Razmislimo o tome kad kažemo: "Slučajno sam primijetio to i to."

Ako par minuta postavite nekoliko ljudi na na ugao prometne ulice i potom ih upitate što su vidjeli, od svakog ćete dobiti drugačiji odgovor. Svi su bili na istom mjestu događaja na kojem su se dogodile brojne stvari. Pa ipak, svatko je vidio nešto drugo. To je zbog toga što um ima filter za selektiranje. Taj sustav filtracije blokira većinu informacija i dopušta nam da se usredsredimo samo na neke od njih.

Poanta Baal Shem Tova je da je ta selektivnost određena onime što netko želi ili mu treba da uvidi

Naš psihološki obrambeni sustav radi tako da svede nelagodu na najmanju moguću mjeru. Svoju je karakternu manu lakše prihvatiti ako je imaju i drugi. Dakle, naš um je motiviran da njegov sustav filtriranja informacija omogući tim određenim podražajima da dopru do naše svijesti, a da blokira one koji ne služi prihološkoj svrsi te osobe.

Kometz HaMincha kaže komentirajući na stih 24,20: "Greške koje pripisujete drugima vjerojatno su vaše vlastite."■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

rijeme prvog posjeta

Reb Šneur Zalman iz Lijadija je običavao odgađati prvi razgovor u četiri oka s novim hasidom (jehidut) sve dok on, uz pomoć svojih starijih kolega, ne bi savladao osnove filozofije i prakse Habad hasidizma. Sljedeći tu tradiciju, jedan se mladi hasid pripremao godinu dana za prvi susret sa svojim učiteljem. Putem je odlučio još jednom posjetiti jednog starijeg hasida, kako bi utvrdio naučeno i što bolje iskoristio vrijeme koje će provesti sa omiljenim učiteljem. Saznavši za njegovu namjeru, hasid ga pouči:

Danas imamo priliku ujediniti našu stvarnost i B-žju stvarnost, te spoznati kako su one zapravo jedno. Mi smo svi u prilici dostići konačno jedinstvo: mir između tijela i duše. Između naših materijalističkih poriva i transcendentnih stremljenja. Između nas i B-ga. Nikada prije nismo imali mogućnost tako uspješne komunikacije za stvaranje jedinstva među ljudima, među društvima i narodima. Konačno, u naše doba možemo dovršiti proces koji je započeo u praskozorje naše povijesti: ostvarenje mira i jedinstva među svim ljudima.

Jeste li se ikada zapitali gdje se sastaju nebo i zemlja? Čitav proces stvaranja je postavljen kao izazov za ispunjenje te zadaće, premošćivanjem granice između naše realnosti i B-žje realnosti. Stvarajući jedinstvo u vlastitom životu, vi proizvodite domino efekt koji se širi cijelim uređenim svemirom, ujedinjujući snage koje su međusobno bile suprotstavljene tisućama godina. A to donosi najveće zadovoljstvo. Naši se životi ispune smislom u trenutku kada shvatimo da je naša dužnost vjenčati nebo i zemlju, sjediniti ljudsko i božansko. Gdje se, dakle, sastaju nebo i zemlja? Upravo na vašem pragu.■

~ R . Menachem Mendel Schneerson

"Ovo sam čuo od najstarijih hasida. Prvo pravilo koje je uveo naš rebe glasilo je ovako: 'Prije dolaska na prvi razgovor, hasid se pola godine mora obilno mazati uljem mirhe, a potom ostatak godine samo udisati zaostale mirise." Vidjevši da mladić ništa nije razumio, stariji mu kolega objasni: "Ulje mirhe se odnosi na kontemplaciju koje proizvodi mrirut, gorčinu do koje dovodi spoznaja o vlastitim greškama i sebičnosti. Miris je ono što ostane kada ulje ispari. A što to ostane? Ostane duboka i trajna svijest o jedinstvu svega što nas okružuje."

Čuvši ove riječi, mladi se hasid zahvali i vrati svome domu, kako bi se još godinu dana posvetio pripremama za prvi razgovor.■

najsvjetlija noć – još uvijek je noć.■ ~ R . Šalom Dov Ber iz Lubaviča

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Tjedan poniznosti

Počnimo s jednom hasidskom pričom.

Sveti Baal Shem Tov jednom je bio gost u nečijoj kući. Ustao je da prijeđe iz velike sobe u manju, ali je krivo skrenuo i našao se u podrumu. "Provjerite mezuze", rekao je.

Netko od prisutnih ga je upitao: "Zar samo zato što je napravio pogrešku čovjek mora pronaći razlog? Možda je to bila samo slučajnost."

Baal Shem Tov je odgovorio: "Za mene slučajnost ne postoji."

Prema ovome, svatko treba naučiti vjerovati da se sve događa uslijed B-žanske Providnosti. To ne bi trebalo, ne daj B-že, pripisivati slučajnosti (Shivchei Baal Shem Tov # 150).

U vašem životu, mom životu ili životu svijeta ne postoje slučajnosti. Ono što se događa i kada se događa je brižno isplanirao Onaj u Visinama. Budući da se u petom tjednu Sefirat HaOmera (brojanja Omera), nalaze i Pesah Šeini i Lag BaOmer, tu mora postojati neka veza - pogotovo jer je taj tjedan paralela sefire Hod koju predstavlja Aharon HaKohen.

Što su Pesah Šeni (Drugi Pesah) i Lag BaOmer (33. dan brojanja Omera)? Pesah Šeni je biblijski praznik (Brojevi 9,9-14). Kada je Beit HaMikdaš (Sveti hram) stajao u Jeruzalemu, svaki je Židov morao sudjelovati u donošenju i jedenju pashalne žrtve. Što ako je to propustio? Dobio je drugu šansu. Mogao ju je prinijeti

mjesec dana kasnije, na Pesah Šeni, 14. ijara. Iako Tora govori samo o slučajnom propustu, Talmud uči da je čak i onaj tko je namjerno odbio sudjelovati u žrtvi Pesaha mogao to popraviti na Pesah Šeni (Pesachim 93b).

Druga prilika. B-g nam daje drugu priliku ne samo kada slučajno pogriješimo, nego čak i onda kada namjerno zanemarujemo svoju dužnost, ili prkosno i nezahvalno odbijemo priliku da Mu se približimo. Ovo je svakako pokazatelj B-žje ljubavi i dobronamjernosti prema Njegovom narodu. To je također ilustracija jednog od poznatih učenja Rebe Nahmana: Očaj ne postoji! Kako je došlo do micve Pesaha Šeni?

Neposredno prije prve godišnjice izlaska, B-g je rekao Mošeu da kaže Židovima da donesu žrtvu Pesah. Moše je prenio zapovijed i svi su Izraelci to učinili, osim nekolicine onih kojima je to bilo zabranjeno jer su bili u stanju tuma (duhovne nečistoće). To ih je pogodilo, no nisu očajavali. Iako su bili halahički izuzeti i mada je njihova duhovna senzibilnost bila umanjena njihovom tuma, oni su se obratili svom učitelju, vođi i vodiču Mošeu i upitali: "Zbog čega da mi budemo u lošijem položaju?" (Brojevi 9,7).

Njihova iskrena želja izazvala je nikada ranije viđen stupanj B-žje dobrote. Međutim, ne sama po sebi. B-žja dobrota se očitovala jer su oni odlučili pronaći rješenje zatraživši savjet od cadika. Tako je i danas. I mi, također, želimo biti blizu B-gu. Unatoč našim urođenim ograničenjima, nedostacima koje smo si sami natovarili i duhovnoj neosjetljivosti, vi i ja imamo tako snažnu želju za B-gom da pobuđujemo novu razinu B-žje dobrote u našim vlastitim životima. (Ta se dobrota može proši-

riti i na druge. O tome ćemo drugom prilikom.) Ali i mi također trebamo otići cadiku da bismo dobili potreban savjet za pronalaženje B-ga. To nas dovodi do Lag BaOmera, obljetnice smrti Rebe Šimona bar Johaja, autora svetog Zohara.

Prorok Elijahu jednom je izjavio će Židovi napustiti posljednji egzil zbog svetog Zohara (Zohar 3,124b). Kako nas knjiga može izvesti iz egzila? Kada je ta knjiga manifestacija Drveta života, i mi ju proučavamo i pitamo cadikim koji je razumiju da nas poduče njezinoj poruci i savjetu, onda nas ona izvodi iz egzila. Svjetlost tešuve (povratka B-gu) sja i naš put izlaska iz egzila je put suosjećanja i dobrote.

Kakve to ima veze s Aharonom HaKohenom? Mi sada znamo da je Moše bio veliki cadik. Ali kako su to znali Židovi u Egiptu? Tko im je rekao da je "on u redu"? Aharon. Iako je on decenijama bio jedini, neosporni vođa Izraelcima, kad se Moše vratio u Egipat, Aharon je prepoznao i prihvatio veličinu i vodstvo svog mlađeg brata. I rekao je Izraelcima da učine to isto. Aharonova poniznost omogućila mu je da odstupi i suglasi se – što je svojstvo sefire Hod – s boljim od sebe.

Nikada ne izgubiti nadu, očuvati svoju želju da budete bolji Židov, ponizno tražiti smjernice od cadikim – zahtjevan je to zadatak, ali izvediv, ako koristite moć tefile (molitve). Tijekom cijelog tjedna sefire Hod, Nebeska su vrata milosrđa otvorena. Vaše molitve se lakše i brže prihvaćaju. Iskoristite priliku!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: EMOR

Paraša Emor još je jedna prilika na putu ka čistoći uma i čistoći riječi da iskusimo istinsku slobodnu volju i vlastitu moć.

Komentatori pitaju zašto se paraše "Kedošim" i "Emor" čitaju jedna za drugom? I odgovaraju: budući da je B-g dao Izraelu upute kako postati posvećen u svemu On je isto tako dao upute i za svećenike (kohanim).

Kao što se sjećamo, glavni odlomak u paraši Kedošim bio je "volite svog bližnjega kao samoga sebe", a njegova je svrha da nas nauči kako da unesemo svetost u naše živote, jer mi smo rođeni da budemo kreatori. Kad kažemo "posvećeni" mi pod tim podrazumijevamo da moramo uzeti sve što želimo iskusiti i ponovno to stvoriti na način da se postupci ili riječi, povežu sa Svjetlošću stvaranja.

Kada volimo svog bližnjeg, i pored toga što je on učinio ili rekao,

samo zato što znamo da nas ta ljubav spaja sa Stvoriteljem i zapravo nas čini partnerom u Njegovom stvaranju, onda postajemo posvećeni, i onda možemo postići što god želimo.

Paraša Emor uvijek se čita tijekom perioda brojenja omera, koje je vrijeme čišćenja. Stoga tko god radi duhovni rad u tom vremenu doživljava više poteškoća nego inače, jer ovo vrijeme nam predstavlja više mogućnosti za duhovni rad.

Paraša se uglavnom bavi svećenicima. Međutim, budući da nam Hram nije dostupan, mi bismo trebali djelovati kao svećenici u svom okruženju. Naš dom je hram i naš stol je žrtvenik. Kada počnemo postupati na ovaj način mi tada zapravo preuzimamo odgovornost za svoje živote. Tada dobivamo moć da kontroliramo ono što ulazi i ono što će ostati vani - to je stvarna moć.

Prevela Tamar Buchwald

Chanoch Ben Yaakov:

Ne zaboravite uzdići svoj govor i svoju viziju

Društvo koje se temelji na konceptu grada utočišta udovoljava potrebama svih svojih članova, uključujući mogućnost da ponovno promisle o svom pristupu životu kroz tšuvu pod utjecajem duhovnog nivoa ljudi oko njih. Ovo je vrijednost Tore! Mislite li da bismo mogli uzeti u obzir ovaj pristup umjesto stvaranja okruženja koje uči zločince da postanu još djelotvorniji?

Naravno, da bi to funkcioniralo potrebni su ljudi koji će proučavati Toru i na zločince djelovati kao svjetlo. Mislite li da možemo naći takve ljude?

Naše društvo nije savršeno. Kada je makar i samo jedna osoba gladna ili ne nalazi utočište, to je pogreška našeg društva, što znači da smo uzrok jer dopuštamo da se takvi nedostaci nastavljaju događati. Vri-

jeme je da ustanemo i zatražimo od ljudi da se usmjere prema vrijednostima Tore, ne kao vjerskim vrijednostima, nego stoga što za sve nas ima smisla da svi ljudi budu oslobođeni oskudice, a to uključuje i one koji žive iza rešetaka i uče kako biti bolji kriminalci, a mogli bi boraviti u gradu utočištu i učiti kako da budu bolji građani i bolji ljudi!■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Dvostruka priroda hagim u Paršat Emor

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Što je "moed"?

Većina nas bi odgovorila - židovski blagdan [tj. "jomtov"].

[Većina engleskih Biblija prevodi "moed" - utvrđeno vrijeme.]

Međutim, ranije se u Humašu hebrejska riječ "hag" upotrebljavala za opisivanje praznika (npr. vidi Šmot 12:14, 13:6, 23:16). Pa zašto Paršat Emor radije koristi hebrejsku riječ "moed" umjesto nje? [Vidi 23:2,4,37,44.]

Nadalje, da li je čisto slučajno da se ista hebrejska riječ "moed" koristi i za opis Miškana, odnosno "Ohel MOEDA"? [Vidi Vajikra 1:1, Šmot 30:34 itd.]

U ovotjednom šiuru pokušavamo odgovoriti na ova pitanja detaljnijim pogledom u 23. poglavlje Vajikra.

Uvod

Iako Paršat Emor govori o svim židovskim praznicima, o tim istim praznicima se govori se i u drugim knjigama Humaša:

• U Sefer Šemot: Paršat Mišpatim (23:14-17) & Ki-tisa (34:23);

• U Sefer Bamidbar: Paršat Pinhas (poglavlja 28-29);

• U Sefer Devarim: Paršat Ree (poglavlje 16).

Međutim, unutar ovih četiri 'paršiot' nalazimo dvije različite grupe praznika:

A) "ŠALOŠ REGALIM" [tri hodočasnička praznika] tj. hag ha'Macot, Šavuot i Sukot;

B) "JOMIM NORAIM" [strašni dani / 'veliki blagdani'] tj. - Roš Hašana, Jom Kipur & Šmini Aceret.

Sefer Šmot i Sefer Devarim raspravljaju SAMO o "šaloš regalim", dok Sefer Vajikra i Sefer Bamidbar raspravljaju i o "šaloš regalim" I o "jomim noraim".

Na prvi pogled čini se da je ovo 'višestruko predstavljanje' hagim u ČETIRI različite knjige Humaša suvišno. Uostalom, zar ne bi bilo logičnije da Tora predstavi SVE ove zakone zajedno u JEDNOJ parši (i u JEDNOM Seferu)?

Međutim, budući da Tora predstavlja praznike u četiri različita "seforim", sa sigurnošću možemo pretpostaviti

da mora biti nešto posebno u svakom prikazu, i da se svaki odnosi na primarnu temu svog "sefera".

Iako će se naš šiur usredotočiti na hagim u Emor, naše proučavanje moramo započeti s hagim u Paršat Mišpatim, jer ta 'paršia' sadrži prvo spominjanje ŠALOŠ REGALIM u Humašu.

[Budući da je šiur vrlo tekstualan (više nego inače), preporučuje se da ga pratite s Tanahom pri ruci.]

Dva kalendara

Kao pozadinu za naš šiur, prvo ćemo morati razmotriti neke osnovne stvari u vezi s 'biblijskim kalendarom'.

Iako židovski kalendar obično nazivamo 'lunarnim', u Humašu nalazimo upotrebu i 'solarnog' [tj. poljoprivrednih sezona] i 'lunarnog' kalendar [tj. mjesečevog ciklusa od 29 dana].

Solarni kalendar u Humašu odnosi se na godišnja doba poljoprivredne godine (na hebrejskom: "tkufot ha'šana").

Na primjer:

• Proljeće ="aviv" (vidi Šmot 13:3 & 23:14), i

• Jesen ="b'ceit Hašana" (Šemot 23:16 & Devarim 11:12).

Također nalazimo mnogo primjera u kojima se Humaš odnosi na kalendar koji se bazira na mjesečevom ciklusu.

Na primjer:

"ha'hodeš ha'ze lahem Roš hodašim" (Šmot 12:2) & poseban korban na 'Roš hodeš' (vidi Bamidbar 28:11)

Ova dva kalendara 'povezana' su periodičkim dodavanjem 'dodatnog' mjeseca kako bi se osiguralo da se PRVI mjesec lunarne godine uvijek poklapa s proljetnim ekvinocijem (vidi Šmot 12:1-2).

Imajući na umu ovu razliku, pogledajmo sada pažljivo kalendar koji Humaš koristi kada opisuje praznike.

Šaloš Regalim u Paršat Mišpatim

Bacimo brzi pogled na Šmot 23:14-17, budući da je ovo prvo predstavljanje "šaloš regalim" u Humašu:

"Tri puta godišnje slavite Mi: (1) Držite HAG HA'MACOT, jedite maces... u "moed" [određeno vrijeme] u PROLJEĆE [kada ste izašli iz Egipta]... (2) i HAG KACIR [praznik ŽETVE] za prve plodove onoga što ste posijali na svom polju, (3) i HAG HA'ASIF [praznik berbe plodova] na kraju [poljoprivredne] godine... "Tri puta godišnje, svaki muškarac treba doći da ga B-g vidi..." (vidi Šmot 23:14-17)

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Dvostruka priroda

Imajte na umu kako su ova tri praznika opisana SAMO prema poljoprivrednom dobu godine u kojem se slave, bez ikakvog spominjanja određenog lunarnog datuma!:

• Hag HaMacot: "b'aviv" - u PROLJEĆE;

• Hag HaKacir: žetva pšenice - početkom LJETA;

• Hag HaAsif: berba voća - U JESEN.

Imajte na umu također (u 23:17) da je primarna micva povezana sa svakim od ova tri praznika "alija la'regel" –da ga B-g vidi [tj. posjećujući Ga u Miškanu/Mikdašu].

[Imajte na umu da se ova prezentacija ponavlja na vrlo sličan način u Paršat Ki-tisa (vidi Šemot 34:18-26) kada Moše Rabeinu prima druge Luhot. Međutim, to je ponavljanje bilo neophodno zbog zbivanja s "het haegel" (vidi šiur na Ki-tisa), i stoga je - izvan opsega ovog šiura.]

Šaloš Regalim u Paršat Re'e

U Sefer Devarim (vidi 16:1-17) nalazimo vrlo sličan prikaz, iako malo detaljniji. Dok proučavate to poglavlje još jednom primijetite da su:

• Predstavljeni samo ŠALOŠ REGALIM

• Navedeni su samo njihovi poljoprivredni datumi, i

• Osnovna je micva "alija l'regel"

Međutim, ovaj dio dodaje dva važna detalja koja nisu bila spomenuta u Paršat Mišpatim:

1.GDJE se treba odvijati micva "alija l'regel", tj. "ba'makom ašer Jivhar Hašem..." - na mjestu koje će B-g izabrati da Njegovo Ime tamo prebiva. [Vidi 16:2,6,11, 15,16.]

2.Da se na ove blagdane moramo RADOVATI – ne samo sa svojom obitelji, nego i s onim manje sretnima, kao što su stranac, siroče, udovica itd. (vidi 16:11,14).

Tora zahtijeva da kada slavimo i zahvaljujemo B-gu za svoju izdašnu žetvu, moramo one koji su imali manje sreće pozvati da nam se pridruže.

Poljodjelski praznici

Nije slučajno što je Tora odabrala koristiti solarni kalendar prilikom predstavljanja ŠALOŠ REGALIM. Jasno je da je osnovna namjera Tore da moramo zahvaliti B-gu tijekom ova tri kritična razdoblja poljoprivredne godine:

1. Kad priroda 'ponovno oživi' u proljeće (PESAH)

2. Po završetku žetve pšenice (ŠAVUOT)

3. Po završetku berbe voća (SUKOT)

hagim u Paršat Emor

Stoga Tora opisuje ova tri praznika prema njihovim poljoprivrednim datumima, čak spominjući i lunarni datum.

Međutim, kada Tora predstavlja praznike u EMOR (Vajikra 23) i PINHAS (Bamidbar 28 >29), pronaći ćemo vrlo različite načine predstavljanja, budući da je također uključen i 'lunarni datum' svakog praznika. Sada ćemo pregledati ta dva dijela, i zapaziti kako je svaki "hag" predstavljen svojim preciznim lunarnim mjesecom i danom.

Hagim u Pinhas

Pogledajte nakratko poglavlja 28 i 29 Bamidbara (u Paršat Pinhas), i zapazite kako čine jednu cjelinu - fokusirajući se na jednu osnovnu temu, a to je, pojedinosti KORBAN MUSAFA koji se prinosi (u Bet haMikdašu) za svaki praznik. Obratite pažnju na to kako se prvo iznose detalji svakodnevnog "korban tamida" (vidi 28:1-8), nakon čega slijede tjedni i mjesečni prinos Musaf (vidi 28:9-15) koji se prinose na Šabat i Roš Hodeš. Nakon toga, počevši od 28:16, spominju se SVI praznici, jedan po jedanpredstavljeni njihovim lunarnim datumom, nakon čega slijede pojedinosti o tom posebnom Musaf prinosu. Tehnički gledano, cijeli bi se ovaj odjeljak mogao nazvati i"korbanot ha'Tmidim v'ha'Musafim" - jer je to njegov primarni fokus, pa su u tom kontekstu prikazani i praznici.

Kako ova cjelina služi kao godišnji 'raspored' za prinos korban Tamid i Musaf u Hramu, logično je da je svaki praznik predstavljen isključivo prema svom lunarnom datumu.

[Imajte na umu da je čitanje "maftira" za svaki praznik preuzeto iz ove cjeline, a mi citiramo njegov relevantni odjeljak svaki put kada molimo tefilat Musaf!]

Kratki sažetak

Prije nego što počnemo proučavati praznike u Paršat Emor, rezimirajmo ono što smo do sada razmotrili:

U knjigama Šmot i Devarim predstavljeni su samo "šaloš regalim" i to samo prema njihovim solarnim datumima - fokusirajući se na našu obvezu da 'posjetimo B-ga' tijekom ovih kritičnih perioda poljoprivredne godine.

U Sefer Bamidbar, svi praznici su predstavljeni prema njihovim lunarnim datumima, jer se ta cjelina fokusirala na naročiti korban Musaf koji se prinosio svakog posebnog dana.

U ranijim šiurima, također smo raspravljali o tematskoj vezi između svake od ovih cjelina i knjige u kojoj su predstavljene:

• U Paršat Mišpatim - kao dio zakona koji se odnose na 'društvenu pravdu', i otuda njihova tematska povezanost s pesukim koji im prethode u Šemot 23:6-12. [Vidi šiur na Paršat Mišpatim.]

• U Paršat Re'e - u kontekstu osnovne teme poglavlja od 12 do 17, tj. "ha'makom ašer Jivhar Hašem". [Vidi šiur na Paršat Re'e.]

• U Paršat Pinhas - kao dio zakona o Temidim u'Musafim. [Vidi šiur na Paršat Pinhas.]

Za razliku od ovih cjelina, sada ćemo pokazati kako je predstavljanje praznika u Paršat Emor jedinstveno i kako je povezano sa svekupnom temom Sefera Vajikra.

Hagim u Paršat Emor

Pregledajte Vajikra 23:1-44, i primijetite kako ova cjelina također predstavlja sve praznike (tj. šaloš regalim & "jamim noraim"), ali za razliku od Paršat Pinhas, ovaj put oni su predstavljeni s oba datuma: i svojim lunarnim i svojim solarnim datumom! Nadalje, uz određene micve koje su zajedničke svim blagdanima, nalazimo i jedinstvenu micvu za svaki blagdan. Na primjer:

• Hag Ha'Macot – poseban prinos OMERA (od ječma);

• Šavuot - prinos ŠTEI HA'LEHEM (od pšenice);

• Roš Ha'Šana - JOM TERUA - puhanje u šofar;

• Jom Kipur – post;

• Sukot - sjedenje u SUKI ...i ARBA MINIM (lulav i etrog itd.).

Da bismo razumjeli zašto se ovi konkretni detalji nalaze u Sefer Vajikra, pogledajmo pobliže kako su predstavljeni ti zakoni, kao i datume koji su upotrebljeni.

'Dvostruki datumi'

Kao što smo gore primijetili, prilično je očito kako Paršat Emor predstavlja praznike prema njihovim LUNARNIM datumima (mjesec/dan). Međutim, kao što će sada pokazati sljedeća tablica, kada Paršat Emor uvodi posebnu micvu za svaki praznik, a posebno u vezi sa ŠALOŠ REGALIM, spominje se i poljoprivredna sezona (tj. SOLARNI datum)! Na primjer, imajte na umu:

Hag HaMacot - Micvat HaOmer

"Kada uđete u Zemlju... i POŽANJETE žito, morate donijeti OMER - PRVU ŽETVU kohenu" (23:10);

Šavuot - Micvat Štei HaLehem

"... izbrojte SEDAM TJEDANA [od kada prvo zrno sa-

zrije], tada... prinesite NOVI prinos od brašna..." (23:16);

Sukot - Arba Minim

"15. dana 7. mjeseca KADA SKUPITE UROD ZEMLJE... uzet ćete na prvi dan plod 'hadar'..." (vidi 23:39).

Zapravo, ako pažljivo pogledate primijetit ćete da Paršat Emor predstavlja zapovijed vezanu uz poljoprivredu za svaki od "šaloš regalim" na neovisni način!

Na primjer, poljoprivredna micva da se prinese korban "haOmer" i "štei halehem" predstavljena je u posebnom 'diburu' (vidi 23:9-22) koji uopće ne spominje lunarni datum! Slično, micva "arba minim" u 23:39-41 predstavljena je neovisno, i NAKON što je prvi put predstavljena micva HAG HASUKOT u 23:33-38. [Da biste to provjerili, pažljivo usporedite ova dva odjeljka!]

Pa zašto struktura Emor mora biti tako komplicirana?

Ne bi li bilo smislenije da Tora koristi jedan standardni skup datuma i objasni sve micvot za svaki praznik zajedno?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo pobliže pogledati unutarnju strukturu 23. poglavlja Vajikra.

Zajedničke micvot

Iako Paršat Emor predstavlja posebne micvot svakog praznika, ona također predstavlja neke zajedničke micvot za sve praznike - odmah nakon što svaki od njih bude predstavljen svojim lunarnim datumom.

Pregledajte 23. poglavlje i uočite obrazac, te zapazite

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Dvostruka priroda hagim u Paršat Emor

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Dvostruka priroda hagim u Paršat Emor

kako se svaki praznik naziva "moed", i da nam je zapovijeđeno da ga učinimo "mikra kodeš" [da pozovemo da bude odvojen za okupljanje naroda] - kada je rad zabranjen - "kol melehet avoda lo taasu"; te da moramo prinijeti korban – "v’hikravtem iše l’Hašem".

Da biste to potvrdili, obratite pažnju na sljedeće pesukim:

• HAG HAMACOT / 23:6-8

• ROŠ HA'ŠANA / 23:25

• JOM KIPUR / 23:27-28

• SUKOT & ŠMINI ACERET / 23:33-36

[Primijetite u vezi sa ŠAVUOTOM (vidi 23:21) da nedostaje lunarni datum i izraz "v'hikravtem"! Za raspravu zašto, pogledajte šiur na Šavuot.]

Stoga, u odnosu na LUNARNI datum, Paršat Emor zahtijeva da se na svaki praznik narod mora okupiti zajedno [="mikra kodeš"], suzdržati se od fizičkog rada [="kol melehet avoda lo ta'asu"] i prinijeti poseban korban Musaf [=v'hikravtem iše la'Hašem"], kao što je detaljno opisano u Paršat Pinhas.

Međutim, unutar te iste cjeline, također nalazimo da su "šaloš regalim" prikazani NEOVISNO sa solarnim datumom - unutar konteksta njegove poljoprivredne micve.

Ako pomnije pogledamo te pesukim, također ćemo primijetiti da se u svakom slučaju pojam ŠABATA ili ŠABATONA spominje u vezi s posebnom poljoprivrednom micvom svakog praznika [tj. OMER, ŠTEI HALEHEM & ARBA MINIM].

Nadalje, također nalazimo korištenje riječi ŠABATON pri predstavljanju ROŠ HA'ŠANE i JOM KIPURA! [Vidi 23:24,32.]

Na kraju, zapazite da detalji micvot koji se odnose na ŠABATON uvijek završavaju izrazom: "hukat olam l'doroteihem [b'hol mošvoteihem]", vidi 23:14,21,31,41!

Sljedeća tabela sažima ovaj drugi obrazac u kojem se riječ ŠABAT ili ŠABATON spominje u odnosu na svaki praznik:

• Hag Ha'MACOT - "mi'mohorat ha'ŠABAT" (23:11)

• ŠAVUOT - "ad mimohorat ha'ŠABAT ha'šviit..." (23:16)

• ROŠ Ha'ŠANA - "ŠABATON, zihron terua..." (23:24)

• JOM KIPUR - ŠABAT ŠABATON hi lahem..." (23:32)

• SUKOT - ba'Jom harišon ŠABATON... (23:39) & ŠMINI ACERET - ...u'baJom haŠmini ŠABATON" (23:39)

Primijetite također da je unutar ove parše, ŠABAT/ poljoprivredni aspekt prvi put predstavljen posebnim "diburom":

"I B-g je govorio Mošeu rekavši... Kada UĐETE U ZEMLJU koju vam Ja dajem, POŽANJETE NJENU ŽETVU, donijet ćeš OMER - prvi snop svoje žetve B-gu. Ovim OMEROM ćete ljuljati pred B-gom.. .na dan nakon ŠABATA kohen će njime mahati..." (23:9-14)

Najupečatljiviji primjer ovog 'dvostrukog uzorka' nalazi se u pesukim koji opisuju Sukot. Primijetite kako Tora ovaj praznik prvo predstavlja kao MIKRA KODEŠ prema njegovom lunarnom datumu:

"15. dana 7. mjeseca je Hag SUKOT sedam dana: prvog dana bit će MIKRA KODEŠ... i osmog dana je MIKRA KODEŠ..." (23:35-36) [Pošto je ovo posljednji MOED, sljedeći pasuk daje sažetak svih hagim: "ele Moadei Hašem..." (23:37-38)].

Zatim se, sasvim iznenada, NAKON sažetka moadim, Tora ponovno vraća na Sukot, ali sada ga naziva ŠABATON:

"'AH' - 15. dana sedmog mjeseca, kada PRIKUPITE LJETINU SVOG POLJA, slavite sedam dana, na prvi dan jeŠABATON, i osmi dan je - ŠABATON." (23:39)

Stoga, iz Paršat Emor se čini da se svaki praznik smatra i za "moed" (u pogledu "mikra kodeš", "isur melaha", & "v'hikravtem") I kao "šabaton" (u vezi njegove posebne micve).

Dvostruko 'zaglavlje'

Pogledajmo sada uvodne pesukim čitavog ovog dijela (tj. 23:1-3), jer oni kao da također aludiraju na dvostruku prirodu ovog predstavljanja.

Prije svega, primijetite kako se čini da uvodni pesukim 23. poglavlja proturječe jedan drugome:

"I B-g je rekao Mošeu, reci Bnei Jisrael... OVO su MOADEI HAŠEM (određena vremena), koje ćete VI nazivati MIKRAEI KODEŠ (sveta okupljanja) - ovo su ti MOADIM". (23:1-2) "ŠEST dana se može raditi, ali SEDMI dan će biti ŠABAT ŠABATON 'mikra kodeš'... (23:3) OVO su 'MOADEI HAŠEM'...: Na 14. dan prvog mjeseca – Pesah. Na 15. dan prvog mjeseca - hag ha'Macot... (vidi 23:4-6)

Na temelju ovog naslova, ostaje nejasno treba li ŠABAT smatrati jednim od MOADIM?

Ako da, zašto se onda u 23:4 ponavlja naslov "ele moadei Hašem"?

Ako ne, zašto se ŠABAT uopće spominje u prva tri pesukima?

Nadalje, čini se da postoje dvije vrste 'mikraei kodeš' u Paršat Emor.

1.MOADIM - oni koje Bnei Jisrael deklariraju: "ašer tik'ru otam [koje ćete VI zvati] - mikraei kodeš" (23:2)

2. ŠABAT - koji je B-g odredio da bude 'mikra kodeš' (pažljivo pročitajte 23:3!).

Ova razlika, i ponavljanje zaglavlja "ele moadei Hašem" u 23:4, ukazuje da se prva tri pesukim mogu smatrati "dvostrukim" zaglavljem: tj. MO'ADIM i ŠABATONIM.

Kako ova cjelina ide dalje, ovo 'dvostruko zaglavlje' odražava dvostruko predstavljanje hagim u cijeloj ovom dijelu, kao što je gore objašnjeno. Što se tiče šaloš regalim, aspekt ŠABATONA je zasebno predstavljen. U vezi s Roš Hašana i Jom Kipurom, aspekt ŠABATONA uključen je u 'lunarno' predstavljanje MIKRA KODEŠA.

[U vezi s poljoprivrednom naravi Roš Hašane i Jom Kipura, vidi šiur o Roš Hašani.]

Koje je značenje dvostruke prirode ovog predstavljanja? Zašto se Paršat Emor povezuje i s lunarnim i sa solarnim kalendarom? Moglo bi se sugerirati sljedeće objašnjenje.

Poljoprivredni aspekt

Kao što je gore spomenuto, Paršat Emor detaljno opisuje posebnu micvu povezanu s poljoprivredom za svakog od šaloš regalim:

• Hag haMacot: Korban Ha'Omer - od prve žetve JEČMA.

• Šavuot: Korban Štei HaLehem, od prve žetve PŠENICE.

• Sukot: Uzimanje 'Arba Minim', četiri vrste [odnosno lulava, etroga, hadas i arave]

Ove zapovijedi izravno se odnose na poljoprivredne sezone u Erec Jisraelu na koje padaju ti praznici. U proljeće je ječam prva žitarica koja dozrijeva. Tokom sljedećih sedam tjedana sazrijeva pšenica i žanje se. Budući da je ovo jedino doba godine kada pšenica raste u Erec Jisraelu, ovih sedam tjedana je zaista kritično razdoblje, jer se žito koje će se koristiti za hranu tijekom čitave godine

žanje u ovom vrlo kratkom vremenskom periodu.

Slično tome, ARBA MINIM, koji se donose k Mikdašu na Sukot, također su povezani s poljoprivrednom važnosti berbe voća ("pri ec hadar v'kapot tmarim") u ovo doba godine, i potrebu za vodom u nadolazećem razdoblju kiša ("arvei nahal").

Stoga, osobito kada se Tora odnosi na ove poljoprivredne zapovijedi, ovi se praznici nazivaju ŠABATONIMAjer se koncept "šabata" odnosi na DANE u tjednu, a time i na ciklus prirode izazvan suncem, tj. poljoprivredno doba u godini. Oni se također odnose na prirodni ciklus sunca.

[Podsjetimo se da je 365-dnevni ciklus Zemlje koja se okreće oko Sunca razlog godišnjih doba.]

Budući da se ovi praznici slave u najkritičnijim razdobljima poljoprivredne godine, Tora nam nalaže da se u ovo doba godine okupimo u Bet HaMikdašu i prinesemo posebne korbanot od naše žetve. Umjesto povezivanja ovih prirodnih fenomena s panteonom bogova, kao što je to činio kanaanski narod, Am Jisrael mora priznati da iza prirode stoji B-žja ruka i stoga Mu moramo zahvaliti za našu žetvu.

[Taj izazov – pronaći B-ga radeći i živeći u okvirima prirode – odražava se u blagoslovu koji činimo nad kruhom: “hamoci lehem min ha'arec”. Iako mi obavljamo 99% poslova u procesu izrade kruha (npr. sijanje, žetvu, vijanje, mljevenje, miješenje, pečenje itd.), mi zahvaljujemo B-gu kao da nam je On dao kruh izravno iz zemlje!]

Povijesni praznici

Iako ove poljoprivredne micvot same po sebi pružaju dovoljan razlog za slavljenje ovih praznika, Tora također nalazi i POVIJESNI značaj u ovim sezonskim praznicima.

Proljeće je spomen na naše izbavljenje iz Egipta. Žetva žitarica poklapa se s vremenom Matan Tore. Tijekom berbe plodova prisjećamo se našeg nadnaravnog življenja u pustinji pod "ananei kavod" (oblacima B-žje slave) u pustinji.

Kao što Tora koristi SOLARNI datum hagima u odnosu na poljoprivredne micvot, Tora također koristi LUNARNI datum ovih hagim u odnosu na njihov povijesni značaj. Na primjer, kada se opisuje Hag HaMacot, koji slavi povijesni događaj Jeciat Micrajim, koristi se lunarni datum 15. dana prvog mjeseca (vidi 23:6). Slično tome, kada Tora govori o Sukotu kao o Mikra Kodešu, ona koristi isključivo lunarni datum i naglašava micvu sjedenja

(nastavak s 27. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Dvostruka priroda hagim u Paršat Emor

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Dvostruka priroda

u suki, u znak sjećanja na naš boravak u sukot tijekom našeg putovanja kroz pustinju (vidi 23:34-35,43).

Moglo bi se sugerirati da se upravo lunarni kalendar koristi u odnosu na povijesni aspekt, jer MJESECE brojimo u spomen na naš Izlazak iz Egipta, najznačajniji događaj u našoj nacionalnoj povijesti:

"haHodeš haZe lahem ROŠ HODAŠIM..." Ovaj mjesec (u kojem napuštate Egipat) bit će za vas PRVI mjesec... (vidi Šmot 12:1-3).

Izbavljenje u proljeće

Iz ponovljenog naglašavanja u Humašu da slavimo naše izbavljenje iz Egipta u rano proljeće ("hodeš haAviv" / vidi Šmot 13:2-4 i Devarim 16:1-2), čini se da nije bilo slučajno da se Izlazak dogodio u to vrijeme. Umjesto toga, B-g je želio da se naše nacionalno rođenje dogodi u isto doba godine kada ponovno započinje ciklus rasta prirode.

[Iz sličnog razloga, čini se da je B-g želio da Bnei Jisrael uđu u Obećanu zemlju u prvom mjesecu proljeća (vidi Jehošua 4:19 & 5:10).]

Moglo bi se reći da proslava našeg nacionalnog izbavljenja baš u proljeće naglašava njegovo pravo značenje. Unatoč svojoj važnosti, našu slobodu postignutu u Jeciat Micrajim treba shvatiti samo kao POČETNU fazu našeg nacionalnog duhovnog 'rasta', baš kao što proljeće označava samo početnu fazu u procesu rasta prirode! Kao što procvat prirode u proljeće dovodi do žetve žita u rano ljeto i berbe voća u kasno ljeto, tako i naša nacionalna sloboda mora dovesti do ostvarenja viših ciljeva u našoj nacionalnoj povijesti.

Dakle, brojanje sedam tjedana od hag ha'Macota do hag ha'Šavuota (sfirat ha'omer) naglašava da se Šavuot (obilježavanje Davanja Tore) treba smatrati vrhuncem procesa koji je započeo u Jeciat Micrajim, baš kao što je i žetva pšenice kulminacija procesa rasta koji je započeo u proljeće.

hagim u Paršat Emor

[Očekivali bismo da će ovaj povijesni aspekt Šavuota, tj. Matan Tora, također biti spomenuti u Paršat Emor. Iz nekog razloga nije. Pozabavit ćemo se ovim pitanjem u našem šiuru na Šavuot.]

Spajajući dva kalendara, Tora nas uči da tijekom kritičnih razdoblja poljoprivredne godine ne samo da moramo zahvaljivati B-gu za Njegovo staranje nad prirodom, već Mu moramo zahvaliti i za Njegovo staranje nad našom poviješću. U politeističkom društvu, ti su različiti atributi bili podijeljeni među mnogim bogovima. U ateističkom društvu čovjek ne uspijeva vidjeti B-ga ni u jednom ni u drugom. Dvostruka priroda hagim naglašava ovo načelo da B-g nije samo Sila koja stoji iza prirode, već On također vodi povijest naroda.

Čovjek mora prepoznati B-žje staranje u svim područjima svoga svakodnevnog života; prepoznavanjem Njegove ruke u odvijanju naše nacionalne povijesti i shvaćanjem Njegove veličine budući da je On ta moć koja stoji iza svih fenomena prirode.

Kedušat Zman

Zaključno, sada se možemo vratiti našem prvobitnom pitanju, tj. zašto baš Sefer Vajikra opisuje ove praznike kao MOADIM?

Hebrejska riječ "moed" potječe od korijena "vav.ajin.daled" - susresti se.

[Zato je odbor na hebrejskom "vaad", a sastanak "ve'ijda". Vidi također Šemot 29:42-43 i Amos 3:3. Na kraju, obratite pažnju na Breišit 1:14!]

Miškan se naziva OHEL MOED - šator sastanka - jer u tom šatoru Bnei Jisrael [simbolično] 'susreću' B-ga. Na sličan način, židovski blagdani nazivaju se MOADIM, jer je njihova primarna svrha da odvojimo posebna vremena tijekom godine za SUSRET s B-gom. Jasno je da u Paršat Emor Tora naglašava aspekt blagdana "bein adam la'makom" [između B-ga i čovjeka]. Mi ne samo da vršimo micvu "alija la'regel", već također vršimo širok raspon posebnih micvot koji nas okupiraju cijeli dan tijekom tih praznika.

[Vidi Sefer Kuzari ma'amar r'vii u odnosu na hagim!]

Kao što smo objasnili u prošlotjednom šiuru, ovo je bit KEDUŠE - teme Sefera Vajikra. Odvajamo posebna vremena i ulijevamo im posebnu KEDUŠU kako bismo se približili Hašemu. Međutim, naše iskustvo tijekom ovih blagdana daje nam duhovnu snagu da ostanemo blizu B-ga u ostatku godine.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Istina

EMET

Biti udaljen od laži.

Čak i kada želje srca nagovore

čovjeka da prihvati lažni put kao istinit, on u dubini svog srca još uvijek zna da je istinski put "istinitiji" od onog drugog... Svako ljudsko biće tako ima sposobnost da u svom srcu odredi gdje se nalazi prava istina.

Rabbi Eliyahu Dessler, Teži istini!

DALEKO UNATRAG, barem do Talmuda, u židovskom folkloru nalazimo reference na umjetno stvorene ljude, zvane golemi. Golem izgleda i vlada se poput ljudskog bića i ima brojna ljudska obilježja, uključujući moć shvaćanja i razmišljanja. Ono što golema od vas i mene dijeli jest to što on nastaje jedino čisto artificijelnim putem. Oblikuje se tijelo od zemlje ili gline i vode, sve dok ono ne poprimi izgled ljudskog bića. Tada se stvorenje oživi, obično čarobnim riječima.

Najpoznatijeg golema načinio je Rabbi Judah Loew u Pragu u XVI stoljeću. Rabin je od gline oblikovao tijelo, a potom je nad tijelom koje je ležalo izgovarao moćne molitve. Na kraju je na čelu stvorenja urezao jednu riječ i stvorenje se pokrenulo.

Ta riječ je bila emet, što znači "istina". Takva je životvorna snaga istine.

Test istine

Rabbi Shloma Zalmana Auerbacha razmatrali su za pročelnika ješive u Jeruzalemu, pa je bio pozvan da održi predavanje pred zajednicom. Nedugo nakon što je započeo, prekinulo ga je pitanje. Nakon nekoliko sekundi tišine, Rabbi Auerbach je izjavio, " ", (Pogriješio sam). Zatim je započeo novu temu, koja je bila u središtu ostatka njegovog predavanja.

Kad se vratio kući, supruga ga je pitala kako je prošlo. "Ne baš dobro", odgovorio je Reb Shlomo Zalman. "jedva da sam započeo kad sam priznao pogrešku. Zapravo, imao sam tri različita odgovora, ali smatrao sam da je to pitanje bilo bliže istini od bilo kojeg od mojih odgovora."

Rabbi Shloma Zalmana zaposlili su na to mjesto. Godinama kasnije, čovjek koji je postavio ono teško pitanje otkrio je: "Kad sam mu postavio to pitanje, a on mi je odgovorio: 'Pogriješio sam,' bilo mi je jasno da s

takvom razinom emesa [istine] on treba biti naš Roš ješiva!" Rabbi Auerbach položio je ispit.

A mi?

Netko vas pita jeste li slobodni u subotu navečer. Vi niste zauzeti, ali vam se zapravo ne dopada ta osoba. Pa izmislite neku obavezu i ispričate se.

Silno želite sklopiti ugovor (ili posao, ili dobiti pozivnicu, ili uslugu), i ubrzo vam usne počnu blebetati u pretjeranoj samohvali.

Niste sigurni da ćete položiti test, pa se potrudite sjesti pored najboljeg učenika u razredu, za svaki slučaj ako će vam ustrebati da tijekom testa ovlaš bacite pogled kako biste dobili nagovještaj odgovora na pitanje.

Vjerojatno se možete sjetiti još mnogo vlastitih primjera beznačajnih (a možda i ne tako beznačajnih) manipulacija istinom koje počinite. Kad postupite pažljivo i nitko vas ne ulovi, one zapravo nemaju nikakvih negativnih posljedice, zar ne?

A i svi to rade, je li tako? Jedna studija je utvrdila zapanjujuću činjenicu da je svaka peta interakcija u općoj zajednici "potpuno prijevarna".

Znamo da to nije u redu no svejedno ostajemo pri tome.

Nije da nismo upozoreni. Postoji izreka na hebrejskom koja se prevodi kao "laž nema noge". To bi moglo značiti da laž nema "noge na kojima može stajati", to jest, da nema osnovu ili temelj, da nije postavljena ni na što stvarno. To bi također moglo značiti da laž "nema nogu za trča-

nje", da ne može opstati tijekom vremena. Na kraju se laž ispuše i preokrene. Sličan je pojam izražen i u poslovici: "Govor istine je za sva vremena, ali lažljivi jezik tek za čas."

Pa zašto lažemo? Jedna studentica priznaje da "izmišlja priču" "iz straha da će biti prisiljena na zadatak i da će se predstaviti u negativnom svjetlu." Jednom je tako morala propustiti sastanak odbora jer se preklapao s proslavom sedamdesetog rođendana njenog supruga. "Zatekla sam se kako pripremam raznorazne priče koje će me 'zaštititi' od tih strahova", rekla je.

Baš kao što ova priča otkriva, maknite u stranu ponašanje i gotovo sigurno ćete otkriti da je izvor laži strah od nečega. Lažemo jer se bojimo suočavanja s tuđim razočaranjem, ili da ćemo razočarati sami sebe, ili se bojimo da ćemo doživjeti sramotu, gubitak ili bilo koju od drugih mogućnosti.

Jeste li svjesni načina na koji zamagljujete istinu? Možete li prepo-

znati strah koji vas potiče na takav izbor?

Ono što ćete sigurno pronaći ispod straha je osobina duše koja je izvan područja umjerenosti. Strah ove studentice da će biti "primorana na zadatak" odnosi se na osobinu odgovornosti, a to "da će se pokazati u negativnom svjetlu" odražava težnju za čašću. Ovo su problemi koji se nalaze u osnovi toga i oni obično djeluju ispod praga subjektivne svijesti.

Možete li povezati vlastite strahove sa osobinama duše koje djeluju u vašem vlastitom unutarnjem svijetu?

Kada je na kraju studentica koja je organizirala proslavu sedamdesetog rođendana svog supruga odlučila ne lagati o situaciji, to nije bilo zbog njezine unutarnje svjesnosti, već zbog njene predanosti da govori istinu. Ono što se potom dogodilo za nju je bilo otkriće: "Umjesto groma koji je udario s neba, dobila sam čestitke za značajan rođendan moga

supruga i par konstatacija 'obitelj je na prvom mjestu'. Osjećala sam se kao da mi je dio duše bio spašen."

Na ovaj način je govorenje istine test. Kad učinite istinu svojom praksom, neminovno ćete naići na osobinu (ili osobine) duše koja se nalazi u osnovi straha koji vas potiče na laganje. Vaša predanost istini tako će vam koristiti, jer osobine duše koje se pri tom otkrivaju očito su one koje se uklapaju u vaš plan duhovnog rada na sebi. Kad lažete iz straha, iznevjeravate sami sebe. Ali kad se suočite sa strahom i pogledate s onu stranu njega, položili ste test. Pred vama sada stoje otkriveni vaši sljedeći koraci na putu duše: možete se usredotočiti na osobine duše koje generiraju emocije i time pokreću vaše negativno ponašanje. Svijest o tome otkrit će vam koliko je strah zapravo bez osnova, a opet kako čvrsto u šaci drži vaše ponašanje. Svijest o tome presudna je kako biste se osposobili da položite test istine i laži. S vreme-

(nastavak s 30. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 31. stranice) Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

nom sama istina će postati unutarnja snaga na koju se možete osloniti.

Jednostavna istina

Židovska tradicija osuđuje laž i slavi kazivanje istine, baš kao što bismo i očekivali. Međutim, ako istražimo ovu osobinu duše, ustanovit ćemo da nas ni život ni musarsko učenje ne pozivaju na pojednostavljen pristup. Istina je delikatna stvar. Njezino se tkanje vrlo lako rastegne i potrga. Istina je svestrana - pogledajte koliko će viših ciljeva biti spremno žrtvovati istinu zbog nečeg drugoga. Istina može biti jednostavna, ali češće je varljivo složena i nije uvijek jedina. I kao što uči Alter iz Novarodoka, lako se zbunimo oko istine, jer se istina može pred nama pojaviti pod krinkom laži, baš kao što se laž može pokazati u zamkama istine."

Istina često dolazi u obliku laži kad se najavljuju revolucionarna znanstvena otkrića. Na primjer, u osamnaestom je stoljeću Edward Jenner objavio da je postupkom vakcinacije spriječio obolijevanje od velikih boginja i odmah je proglašen nadriliječnikom. Tek je kasnije dokazano da je ovo naizgled sumnjivo otkriće zapravo bilo točno. A na temelju laži koja se maskira kao istina, trebamo samo navesti sve medicinske terapije koje su doista lažnepoput pijavica i puštanja krvi te mnogih drugih koje su danas popularne – pa iako se u njih ustrajno vjeruje.

Budući da želimo razumjeti i razviti osobinu istine kao optimalno podešene značajke svog unutarnjeg života, mi se ne fokusiramo na istinu kao da je ona nešto kruto, objektivno i izvanjsko. Umjesto toga,

istina koju ćemo istražiti je subjektivna. Test koji primjenjujemo u potrazi za istinom stoga nije strogo empirijski. Vidjet ćete da židovska tradicija razumije da je istina situacijska, a i mi sami smo dio te situacije.

Prelijepa mladenka

Bacimo se odmah na jedan škakljivi primjer. Mogu zamisliti da ste se našli u situaciji sličnoj ovoj, kada obaveza i istina međusobno kolidiraju.

Među brojnim zapovijedima koje su vjerske obaveze za Židove nalazi se i dužnost da se hvali mladenku. Zapovijed je "hvaliti je". I evo, mladenka stoji tu pred nama: čudna, nezgrapna, neuredna. Što uopće možete reći a da bi se smatralo pohvalom? Ne možete pronaći niti jednu osobinu koja vam omogućava ispunjenje zapovijedi. U svakom slučaju ne ako govorite istinu. I onda, hoćete li slagati ili ćete reći golu istinu o onome što vidite pred sobom?

Ova je situacija u središtu rasprave između Šamaja i Hilela, dvije

velike ličnosti koje se više puta pojavljuju u Talmudu. Šamaj zauzima stav da mladenku treba hvaliti u skladu s pozitivnim osobinama koje ona osobno posjeduje. Drugim riječima, trebali biste je promatrati sve dok ne uspijete pronaći barem jednu hvalevrijednu osobinu, koliko god to bilo teško učiniti, a zatim joj pjevati hvalospjeve za ono što ste pronašli.

Hilel iznosi drugačije mišljenje. On kaže da sve mladenke treba hvaliti kao "divne i ljupke".

Na to Šamaj uzvraća: "Što ako mladenka šepa ili je slijepa, treba li je hvaliti kao 'divnu i ljupku'? Nije li nam Tora rekla: 'Drži se podalje od laži'?"

Šamaj je tu dobro poentirao, pozivajući se na vrlo jasno načelo navedeno u Tori: ne laži. Kad Hilel daje odgovor on Šamaju ne odgovara izravno na stih iz Tore. Umjesto toga, on daje usporedbu: "Kad netko kupi nekvalitetan proizvod na tržnici, treba li kupljeno pohvaliti pred njim ili mu pred njim naći manu? Čini nam se da ga treba pohvaliti."

Ova analogija nije nešto što bih osobno pokušao obraniti - poistovjećeivanje mladenke s kupljenom robom - ali pokušajmo to ostaviti po strani i približiti suštini onoga što Hilel govori o istini.

Hilel kaže da nam ne bi trebalo prvenstveno biti stalo do toga kako se naše riječi podudaraju s provjerljivim stvarnim stanjem, već do utjecaja koji će naša izjava imati na drugu osobu. Predmet (ili mladenka) može biti vrlo nesavršen - svatko tko ima oči može to vidjeti - ali da li nas to obavezuje da tu istinu i kaže-

(nastavak s 32. stranice)

Alan Morinis: Svakidašnja svetost

mo? Njegov odgovor je ne, ne ako će naše riječi povrijediti osobu.

Pa na čemu smo onda? Trebamo li na govorenje istine gledati kao na nešto nedodirljivo, kao što se čini da Šamaj preporuča? Ili postoje okolnosti u kojima je opravdano - ili možda čak i bolje - ne reći istinu, na primjer kao kada je svrha služiti višim ciljevima?

S tim se problemom suočavamo sve vrijeme dok odlučujemo što ćemo reći, a što ne, pri svakoj našoj interakciji. Kojih se smjernica držimo? Trebamo li uvijek govoriti golu i iskrenu istinu, bez obzira na sve; ili je bolje zauzeti više relativističku poziciju, mijenjajući ono što kažemo sukladno okolnostima i perspektivi?

Laganje

Razmislimo li samo na trenutak, postaje jasno da je većina laži izrečena kako bismo zaštitili sebe ili povrijedili nekog drugog. Te se vrste manipulativnih ili zlonamjernih motiva za prevaru nikada ne mogu opravdati. Izvrtanje istine na sebičan ili škodljiv način ima negativne posljedice za čitav svijet budući da laž razjeda istinu koja je jedan od stupova svijeta, kako uči Rabi Šimon ben Gamliel. Ovakvo laganje podriva jedini standard koji nam omogućava da vjerujemo jedni drugima.

I to nije sve. Postoje i duhovne posljedice laganja. Obmana podriva dušu osobe koja nije posvećena istini. Kad lažemo po navici, dodvoravamo se, hvalimo se, varamo i na druge načine negiramo istinu, utjecaj toga se upisuje na našoj najdubljoj unutarnjoj razini. Osobine duše koje nisu uravnotežene ostaju takve ili skreću još više prema patološkim

krajnostima. U Putu pravednika Rabbi Moshe Chaim Luzzatto nam kaže da je laganje duhovna bolest. Na kraju potpuno gubimo kontakt s dušom. U Talmudu se uči da okorjeli lažljivac nije u stanju vidjeti Šehinu (B-žansku Prisutnost).

Jednostavan (iako poražavajući) zaključak je da laganje može oštetiti svjetove, kako vanjske, tako i unutarnje.

Ali život je složen i sigurno postoje okolnosti u kojima naša istina nije ono što bi trebalo reći. Neki izjednačavaju "istinu" s izražavanjem onoga što misle, ali reći što mislite može biti tek iznošenje vaše nepreispitane predrasude ili pristranosti. Pa čak i kad ima činjenica na koje se možete pozvati, i one su jasne, ponekad iskrena istina može biti bru-

talna. Znam iz priča koje priča moja supruga o svom radu kao liječnika u palijativnoj skrbi da, kako se neki ljudi približavaju kraju svog života, oni doista ne žele da im se kaže da imaju terminalnu dijagnozu. Je li ispravno da im tu informaciju nametnemo, na ime svoje iskrenosti? I je li opravdano iskreno progovoriti pa makar i istinu kako bismo ublažili vlastitu bol, kada time bol prenosimo na nekoga drugog, koga naše riječi povrijede?

Kojim se mjerilima voditi! Istina je nepouzdana, a može biti čak i štetna. S druge strane, laž je opasna i vrlo često štetna. I zasigurno si ne možemo dopustiti da odbacimo istinu kad god se zapetljamo s odgovorom. Takav relativizam predstavlja klizak teren.■

Dr. Mike Gropper

MIŠLJENJE Živjeti dan po dan: izraelska

perspektiva rata i emocionalne otpornosti

TheJerusalemPost, 11.5.2024.

Nemojte podcijeniti kako je situacija utjecala na gotovo svakoga u Izraelu.

Izraelci nisu navikli na duge ratove. U nedavnoj prošlosti, ratovi koje su vodili bili su vremenski ograničeni.

Bilo zbog unutarnjih političkih pritisaka ili zbog snažnih svjetskih pritisaka, Izrael je uvijek bio postavljan u ranjivu poziciju u svojoj borbi da se zaštiti.

Dok pišem ove riječi, vidimo kako se odigrava ista stvar, i ostavlja većinu ljudi zbunjenima i nesigurnima u ono što nam budućnost sprema.

Moj me stariji susjed Harry nedavno zaustavio kako bi kratko porazgovarao o situaciji, rekavši da je jako zabrinut. Rekao sam mu da sam i ja zabrinut. Harry je kazao da je veći dio života bio optimist, ali sada se prvi put u životu osjeća vrlo pesimistično.

Upitao sam Harryja konkretnije što je to što ga najviše brine. Izjavio je kako se osjeća kao da zemlja sjedi na buretu baruta i da će izbiti veliki rat s Hezbolahom i Iranom. Zlo mu je od svih antisemitizama koji se pojavljuju u kampusima zapadnih koledža i na drugim mjestima diljem svijeta, te da je svijet previše šuti - baš kao što je bio tijekom holokausta. UN je, rekao je, beskoristan i duboko antisemitski.

Ovaj je čovjek, kao i mno-gi drugi, osjećao kako ga obuzimaju negativne emocije. Razgovarao sam i s drugim ljudima koji i dalje imaju laganu depresiju i ne razumiju zašto im se plače. Svatko ima različite brige, ali sve u svemu to su brige vezane uz rat. Nekim ljudima je teško vratiti se slobodnim aktivnostima, poput odlaska na večeru ili na koncert. Nacionalna zabrinutost za našu budućnost je ogromna.

AMIT SOUSSANNA (lijevo) prva od bivših talaca koja je javno otkrila seksualno nasilje i zlostavljanje kojima Hamas podvrgava izraelske zarobljenike na slici je s Michal Herzog.

Emocionalna otpornost u krizi

Moja klijentica, Anna, koja je preživjela rak u svojim kasnim 40-ima, opisala je svoje iskustvo podvrgavanja jednogodišnjem liječenju od raka. Iako je bilo uspješno, tijekom liječenja morala se nositi s mnogim stvarima, donošenjem odluka i tjeskobom zbog podvrgavanja zastrašujućim medicinskim postupcima. Rekla je da je, kako bi izdržala tešku godinu liječenja, morala držati svoje stvarne strahove pod kontrolom.

Anna tek sada shvaća da u to vrijeme nije bila u doticaju sa svojim stvarnim strahovima i emocijama. Sada si počinje

dopuštati da osjeti koliko je zapravo bila zastrašujuća cijela njezina zdravstvena kriza.

To je bio fokus velikog dijela njezina tretmana sa mnom.

U jednoj sesiji Anna je napravila usporedbu s ratnom situacijom i kako se Izraelci nose s time. Ona vjeruje da su se ljudi emocionalno disocirali dok se rat razvlači iz dana u dan.

Donekle sam smatrao da je Anna pogodila. Teško se nositi s traumom dok se još uvijek nalazite u traumi. Nacionalni proces ozdravljenja morat će pričekati dok rat ne završi.

Međutim, u međuvremenu se moramo potruditi da se osjećamo bolje. Potičem ljude da govore o svojim osjećajima. Nemojte podcjenjivati kako je trenutna situacija utjecala na ljude poput Harryja i gotovo svakoga u Izraelu. Nemojte gurati te osjećaje u stranu, već shvatite da su to normalne reakcije na nenormalno iskustvo, rat.

Nadalje, porast globalnog antisemitizma ovakvih razmjera nije viđen od Drugog svjetskog rata. Mržnja koja se izražava u svijetu je ogromna.

Razgovarajte s članovima svoje obitelji i prijateljima o tome što vas uznemirava i brine. Normalno je osjetiti promjene raspoloženja, patiti od tjeskobe i imati problema s koncentracijom tijekom vremena

koje je očito snažno i iznimno izazovno za Izrael. Pitajte ih kako se oni osjećaju i kako se nose sa situacijom. Vidjet ćete to kako se osjećate dijele i mnogi drugi.

Oni Izraelci koji su najizravnije pogođeni ratom –oni koji su preživjeli 7. listopada, naši vojnici koji su bitke vidjeli iz prve ruke i oni istjerani iz svojih domova – najvjerojatnije trebaju hitnu psihološku pomoć. Moramo učiniti sve da im pružimo potrebnu pomoć.

Shvatite da mi nemamo kontrolu nad stvarnošću rata, procesom donošenja odluka naših vođa i reakcijom svijeta na našu situaciju. Međutim, ima stvari koje možemo učiniti svaki dan kako bismo smanjili razinu stresa.

To uključuje prakticiranje zahvalnosti za ono što vam ide dobro u životu, za uživanje u hobijima, vježbanju i prakticiranju nekih jednostavnih tehnika opuštanja kao što su svjesnost i duboko disanje.

Provedite vrijeme sa svojom djecom i/ili unucima. I svakako, smanjite priljev vijesti.

Zapamtite, niste sami. U ovome smo zajedno i pobijedit ćemo. Siguran sam

Autor je kognitivno-bihevioralni psihoterapeut koji liječi odrasle i djecu

Oprostite mi, plesao sam sa Židovkom

Index.hr,Piše:MarinaRadoš, 12.5.2024.

HRVATSKOJ je za dlaku izmaknula pobjeda na Euroviziji. Starije fanove natjecanja sinoćnja večer podsjetila je na 1999. godinu kada je Doris Dragović u Jeruzalemu skinula bijeli veo usred Marije Magdalene i obavila najbolji hrvatski eurovizijski nastup u dotadašnjoj povijesti.

Tada se o Eurosongu pričalo svašta, pa i to da Europa nije mogla dozvoliti da malena tek osamostaljena Hrvatska pobijedi 1999. godine i dobije organizaciju Eurosonga jubilarne 2000. godine.

Doris je u na Eurosong u Jeruzalem te godine dovela pobjeda Dane International, Židovke koja je 1998. godine bila toliko odvažna da je priznala da je rođena kao muškarac. Biti transseksualna osoba (tada se to tako zvalo) 1998. godine bila je revolucija i nemjerljiva hrabrost. Ortodoksni židovi danima su bili bijesni jer ih je na Eurosongu predstavila Dana International i pobijedila.

No, Dani International se ipak ništa nije dogodilo. Ona je samo radikalno i zauvijek promijenila eurovizijski svijet. Zahvaljujući Dani International od 1998. godine na Eurosongu se duboko poštuju rodni i seksualni identiteti i životi natjecatelja.

Da bi ove godine netko bio nebinarna osoba ili transrodna pjevačica na Eurosongu i ne dobio batine na cesti, zaslužna je, između ostalih, i Židovka Dana International i njezina hrabrost da izađe na pozornicu i pjeva. Zbog hrabrosti Dane International ortodoksni vjernici se na Eurosongu već desetljećima ne pitaju ništa.

Eurovizijski ples sa Židovkom Danom International 1998. godine bio je magičan i revolucionaran.

Turci iz Njemačke su

usred Jeruzalema pjevali SelamiShalom

Nekoliko minuta nakon što je Doris skinula bijeli veo u Jeruzalemu, na scenu su se popeli predstavnici Njemačke. Njemačka se pjesma zvala Reise nach Jerusalem (znam da ovo sad zvuči kao loša zaj*** u kojoj Njemačka s turskom skupinom pjevača pred puno salom Židova pjeva o pohodu na Jeruzalem, ali tako je bilo).

Njemačku je te godine predstavljala skupina Turaka koji su na sceni pjevali o miru i ljubavi. Na turskom, njemačkom, hebrejskom i engleskom pjevali su Selam i Shalom. Pjesmu su skladali njemački glazbenici.

Aleksandar Kostadinov s HRTa tada je, sjećam se dobro, nakon nastupa rekao rečenicu: "Bili su ovo Turci iz Njemačke… Odnosno… Nijemci…".

Ništa se te godine u Jeruzalemu nije dogodilo Turcima iz Njemačke koji su došli u Jeruzalem pjevati Šalom i Selam na turskom i hebrejskom. Kući su otišli s trećim mjestom. Završili su bolje nego naša Doris. Ispred njihove hotelske sobe nije bilo nikoga. Nije im trebalo nikakvo osiguranje.

20-godišnja pjevačica iz Izraela – najvećineprijateljpropalestinskihfanovaEurovizije

...Nakon što su bezuspješno tražili razlog da razapnu pjevačicu, a pritom sakriju pravi razlog svoje mržnje, kao mana s neba ukazala im se informacija da će pjevačica nakon Eurovizije ići u vojsku. Sigurno vrlo rado, kažu tviteraši.

U njihovim je očima 20-godišnjakinja željna vojske, oružja, krvi i klanja, jer, pobogu, kakva bi drugo bila djevojka iz Izraela. Nije valjda željna mode, kozmetike, izlazaka i zabave na Eurosongu, kao oni.

Bijesni su, naravno, na informaciju da i Eden i sve druge cure u Izraelu u vojsku - moraju ići i da ih nitko ništa ne pita. Zamislite svijet u kojemu bi Greta i njezina ekipa povlaštene ženske dječurlije morala godinu dana služiti vojsku.

Bambie Thug – nebinarna

vještica koja je skupljala poene otvoreno mrzeći Židove

"Plakala sam kad sam vidjela da je Izrael prošao u finale", reče irska nebinarna osoba Bambie Thug nakon drugog polufinala. Zapljeskaše svi.

Hrabra izjava! Vrlo hrabra, rekla bih, Bambi je rekla javno ono što tisuće propalestinskih prosvjednika misle dok čekaju da iz hotela izađe 20-godišnja Židovka da bi je pljunuli i izvrijeđali. Kako je samo hrabro reći

Bambie Thug za sebe kaže da je nebinarna osoba i vještica. Ima veliku sreću što to izgovara na Eurosongu, u srcu slobodne Europe, a ne negdje istočnije. Za izgovoriti na Eurosongu da si gej, lezbijka, transrodna osoba, nebinarna osoba, mačka, vještica ili bilo što što želiš, više ti ne treba nikakva hrabrost. Ta hrabrost ti treba na istoku, da ne kažem bliskom.

Eurosong je već tri desetljeća najslobodniji paralelni svemir Europe u kojemu se najdublje i najiskrenije poštovao svačiji identitet. Ne samo da se poštovao, on se forsirao do granica neukusa. Svu muku izgovaranja rečenice "ja sam nebinarna osoba" za Irkinju i sve ostale queer ljude na Eurosongu je podnijela 1998. godine

Na Eurosongu, koji je do ove godine bio festival slobode, kiča, neukusa i iracionalnih strasti, posljednjih je trideset godina bilo dozvoljeno – sve. Jedina hrabrost na Eurosongu 2024. godine bila je izgo- voriti da si Židov i na Eurosong doći iz Izraela….. PlessaŽidovkom

Eurosong 2024. godine zakucao je 30-godišnji Finac Kaarija koji je hrabro za- plesao sa Židovkom. Ne izmišljam, majke mi. Nakon što su 20-godišnju pjevačicu pod teškim osiguranjem doveli u Malmo Are-

nu, Finac je primijetio preli- jepu Židovku i zaplesao s njom, kao u nekom filmu koji opisuje događaje iz Njemačke u prvoj polovici 20. stoljeća.

Nakon što je video njihovog plesa izašao u javnost, 30-godišnji Finac je, godine Gospodnje 2024., uputio javnu ispriku svijetu jer je za- plesao sa Židovkom.

"Danas sam slučajno sreo predstavnicu Izraela na Euroviziji i snimljen je video. Potom je objavljen na društvenim mrežama bez mojeg dopuštenja. Unatoč mojim zahtjevima za uklanja- njem, nije uklonjen. Želim pojasniti i naglasiti da video nije politička izjava niti podrška bilo koje vrste“, napisao je usred slobodne eurovizijske Europe odrasli čovjek iz Finske.

Eurovizijski ples sa Židovkom Eden Golan ove godine bio je sramota koja se pod svaku cijenu mora prekriti i za koju se doslovno mora ispričati.

Kako se zove ispričavanje javnosti za plesanje sa Židovkom? Kritiziranje vlade Izraela? Slobodna Europa? Liberalna Eurovizija? Ili možda imamo neki drugi, puno točniji i bolji izraz za to?

Ovaj Eurosong će se pamtiti po Baby Lasagni, namještenoj pobjedi neutralne Švicarske koja će se dogodine boriti s histerijom antisemitizma i nebinarnim osobama koje su na njemu pobijedile ili trijumfirale. Hrvati će ga pamtiti po beskrajnoj euforiji i razočarenju koje je uslijedilo.

Ja ću ga pamtiti po židovskoj pjevačici koju su danima maltretirale tisuće ljudi i koja nosi i podnosi teret zločina koji joj ne pripada. I naravno, po tome što se, godine Gospodnje 2024. u srcu Europe 30-godišnji muškarac morao ispričavati javnosti jer je na hodniku sreo lijepu Židovku i za-

Preminuo knjiženik i prevodilac Ivan Ivanji u

RadioSarajevo,10.5.2024.

Od 1974. do 1978. bio je ataše za kulturu i štampu u jugoslovenskoj ambasadi u Bonu, a do raspada Jugoslavije bio je generalni sekretar Saveza književnika te zemlje.

Rođen je u Zrenjaninu u jevrejskoj doktorskoj porodici. Roditelje su mu ubili ubrzo nakon njemačke okupacije 1941. go-

dine, a on je preživeo nacisti-čke koncentracione logore Au-schwitz i Buchenwald.

Kako piše portal Vreme, život je završio tamo gdje je prije 80 godina iz Novog Sada kao Jevrej bio deportovan da umre – u Vajmaru, samo desetak kilometara od svog nekadašnjeg logora, u Hitlerovom omiljenom hotelu, i to na Dan pobede nad fašizmom, javlja Radio Slobodna Evropa.

Marš živih u Auschwitzu u sjeni napada 7. listopada

VijestiHRT,6.5.2024.

Nekoliko tisuća Židova, uključujući preživjele iz holokausta koji su osobno pogođeni Hamasovim napadom na Izrael 7. listopada, koračalo je bivšim nacističkim njemačkim logorom smrti Auschwitzom u ponedjeljak na godišnjoj svečanosti Marša živih u Poljskoj. taštine ne mogu tolerirati

Hodajući stazom dugom tri kilometra prema krematoriju Birkenau odali su počast milijunima Židova koje su ubili nacisti

tijekom Drugog svjetskog rata Ovogodišnju svečanost zasjenili su prošlogodišnji događaji kada je u napadima Hamasa ubijeno 1200 ljudi, a 253 osobe odvedene su kao taoci, prema izraelskim podacima.

- Nakon 7. listopada promijenila sam mišljenje, jer sam odjednom uvidjela važnost sjećanja, ne samo za svijet nego i za sebe. Biti Židov još je rizično, ali ipak, maramo pokazati svijetu da ćemo čuvati svoju tradiciju i vjeru, koja nam je važna. A mi to nemamo, opet će nas ubijati bez otpora, rekla

Index,9.5.2024.

IZRAELSKA predstavnica Eden Golan (20) privukla je pažnju u drugoj polufinalnoj večeri ovogodišnjeg Eurosonga. Predstavila se s pjesmom Hurricane.

Ranije je izjavila kako se nada da će njezin nastup pomoći ujedinjenju ljudi. "Ovo je vrlo važan trenutak za nas, posebno ove godine", rekla je za Reuters u ovotjednom intervjuu. "Osjećam se počašćenom što imam priliku biti glas svoje zemlje." No publika ju je na

drugoj generalnoj probi izviždala, a snimke iz Malmö Arene ubrzo su se proširile društvenim mrežama.

Tkoje EdenGolan?

Eden je rusko-izraelska pjevačica. Karijeru je započela sudjelovanjem na ruskom izboru za dječju Eurosong 2015., a potom i na ruskom televizijskom natjecanju The Voice Kids.

Eden je rođena u Kfar Sabi u Izraelu. Kada je imala šest godina, ona i njezini roditelji pre-

je Judith Tzamir, preživjela holokaust.

Daniel Louz, 90-godišnjak čiji je rodni Kibbutz Beeri izgubio desetinu svojih stanovnika u Hamasovim napadima, došao je u ponedjeljak u logor Auschwitz prvi put otkako je ondje ubijena obitelj njegove majke 1942. godine.

- Uvjeren sam da su me 7. listopada u Beeriju dobre duše (stradalih u holokaustu) zaštitile i nisu dopustile Hamasovim zločincima da pucaju na naš dom, rekao je Louz za Reuters.

- Da bih mogao ispričati priču. Stvarno sam vam svima zahvalan.

selili su se u Moskvu gdje je njezin otac radio. U Moskvi je provela 12 godina, a prije dvije godine se s roditeljima vratila u Izrael zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Po povratku u Izrael sudjelovala je u izraelskoj TV seriji misteriozne glazbene igre Ro'im et Hakol, no ispala je u prvom krugu. Eden je popularna i na Instagramu gdje je prati 180.000 ljudi.

Do sad je izdala pjesme Ghost Town, Let Me Blow Ya Mind,

Više od 1,1 milijun ljudi, uglavnom Židova, stradalo je u plinskim komorama ili od gladi, hladnoće i bolesti u Auschwitzu, koji su Nijemci smjestili u okupiranoj Poljskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Više od tri milijuna od 3,2 milijuna poljskih Židova ubili su nacisti, što čini otprilike polovicu Židova ubijenih u holokaustu.

- Prije 7. listopada moje je uvjerenje da se najgori događaj u ljudskoj povijesti dogodio na ovim prostorima. Da ovo mjesto, sama riječ Auschwitz, jednom riječju govori mnogo o strahu, smrti, razaranju i uništenju, rekla je Phyllis Greenberg Heideman, predsjednica Međunarodnog marša živih, tijekom događaja.

- A onda je došao 7. listopada i možda moramo doći kao ljudi do spoznaje da možda na neki način Shoah (holokaust) za nas nije završio. To nije natjecanje, a pogotovo ne usporedba, to je kontinuum, rekla je.

Taxi, Dopamine i Hurricane koju će izvesti na Eurosongu. EBU, organizator Eurosonga, zaprijetio je da će diskvalificirati Izrael osim ako Golan ne preradi svoju pjesmu October Rain jer su smatrali da je previše politički nabijena, a smatra se da se pjesma odnosi na napade Hamasa 7. listopada. Pjesma je prerađena i preimenovana u Hurricane, čime joj je osigurano da se može natjecati.