3-01 - Divrej Tora - Vajikra 5784

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Prinos "ole v'jored" se tako zove jer je imao tri razine ovisno o financijskim mogućnostima osobe: bogati bi prinijeli govedo; oni srednje klase pticu; a siromašni od brašna. Bogatome nije bilo dopušteno dati prinos niže vrijednosti. Iz toga vidimo da B-g ne sudi svima istim mjerilima Od onoga koji ima veće prirodne sposobnosti očekuje se više. Jer zašto bi mu inače B-g dao te resurse?! Siromašnome pak nije bilo dopušteno prinijeti skupi prinos. To nas uči da dok se trudimo poboljšati, u obzir moramo uzeti vlastita ograničenja i ne stavljati na sebe nerealni pritisak.

Lev. 2,1 opisuje onoga tko donosi žrtvu brašna kao "dušu". Prinos brašna može biti jeftin, no on je za siromašnoga znatan i B-g na to gleda kao da je dao svoju dušu!

Nikada ne smijemo poprijeko gledati na postignuća druge osobe, koliko god se ona činila malima. Jer na kojoj god razini da jesmo, B-g od nas samo očekuje da budemo... najbolji što možemo biti.■

Paraša Vajikra

- "žrtve paljenice" (ola) koje se u cijelosti spaljuju na žrtveniku;

B-g poziva Mošea iz Šatora sastanka i saopćava mu zakone o korbanot, životinjskim žrtvama koje se prinose u Svetište.

To uključuje:

- pet vrsta "žrtvenih jela" (minha) pripremljenih s najfinijim brašnom, maslinovim uljem i miomirisima;

- "pomirbene žrtve" (šelamim) čije meso, nakon što se dio spali na žrtveniku, a dio dâ kohenima (svećenicima), treba pojesti onaj koji je donio žrtvu;

- različite vrste "žrtava (koje se prinose radi) grijeha" (hatat) služe za okajanje prijestupa koji je greškom počinio Veliki svećenik, čitava zajednica, kralj ili običan Židov;

- "žrtvu krivnje" (ašam) prinosi onaj koji je prisvojio imovinu Svetišta, koji sumnja da je povrijedio neku b-žansku zabranu ili koji je "izdao G-spoda" lažno se zaklevši kako bi prevario svog bližnjeg.■

Prevela Dolores Bettini

(Vajikra 1,1-5,26)

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim –

1,1-13

B-g poziva Mošea iz Ohel Moeda i postavlja opća pravila o korbanot (žrtvama).

Primijetite da nije rečeno "I B-g pozva Mošea", već umjesto toga "I On pozva…" Vajikra nije novi početak, ona je nastavak P’kudei. Na kraju P’kudei, Moše je privremeno ostao bez kontakta (nazovimo to tako) s B-gom. Ovdje sada B-g ponovo uspostavlja kontakt s Mošeom tako što ga poziva i potom mu govori.

Zapazite ovaj jedinstveni izbor riječi u ovom prvom pasuku Vajikra, način na koji je B-g komunicirao s Mošeom bio je drugačiji od proroka i svih ostalih.

Prva od korbanot koje Tora predstavlja je ola (bikovska) žrtva koja se u cijelosti (skoro, ali ipak ne sasvim –kože većine olot bile su dar za kohanim) spaljivala na Mizbe’ahu. Uobičajena procedura prilikom prinošenja brojih korbanot je naslanjanje na životinju prije nego li je se zakolje. Mnoge pojedinosti korbanot imaju psihološko djelovanje na onoga koji prinosi korban. Kontakt sa životinjom navodi prinositelja korbana da se zamisli nad krhkosti života (svog vlastitog, ne samo života životinje).

Nakon klanja, krv od š’hite sakupljala se u svetu posudu i zatim se donosila do Mizbe’aha te prolijevala na njega. Ova je procedura ključna kod (svih) korbanot. S Ola se skida koža

(koža je dar za kohanim, kao što je ranije rečeno) te se komada na dijelove koje se polaže na vatru Mizbe’aha i tamo se postpuno spaljuje (što znači da nitko ne jede njezina mesa).

Ovnovi i jarci također se mogu prinositi kao ola. Postupci su slični, ali ne i identični.

Žrtve životinja iz porodice goveda smatrala su se pomirnicama za grijeh Zlatnog teleta. Ono s čim je narod sagriješio sada se može iskoristiti za svete svrhe kao izbavljenje, pomirenje i tikun – popravak. Često nalazimo da se bika prvo predstavlja, raspravlja o njemu, bude prinesen, itd. To daje vjerodostojnost njegovoj ulozi u pokajanju za Zlatno tele. On je otac koji nastoji počistiti nered kojega je učinio njegov sin.

Talmud smatra ola pomirenjem za neprilične misli. Hatat – žrtva za grijeh – prinosi se za (neka) neprimjerena djela. Ola je prva predstavljena jer je najčešće slučaj da neprilične misli prethode (i vode k) neprimjerenim djelima, a ne obrnuto.

Početna zapovijed u vezi korbanot je "Osoba (u jednini) koja prinese među vama žrtvu… oni (množina) će prinijeti svoju žrtvu." Toldot Yitzchak (komentar na Toru kojega je napisao R. Yitzchak Caro, stric M’chabeira, koji ga je i odgojio) sugerira da budući da pojedinac koji vrši micvu može imati pozitivan efekt na čitav Klal Jisrael i na čitav svijet, njegova je individualna žrtva zapravo

naša, te se zbog toga prebacuje na množinu. Nadalje, određeni vidovi korbanot odnose se na zajednicu, čak i ako je korban o kojem se radi privatan. Drvo za vatru, sol za svaki korban, kohanim koji vrše Avoda – to su sve kolektivni aspekti koji čine nečiji osobni korban našim korbanom

■

Ba’al HaTanya objašnjava riječi "Osoba koja prinese od vas korban HaŠemu, od životinja…" kao da se od onoga koji prinosi korban zahtijeva da na Mizbe’ahu žrtvuje životinju u sebi. Čin korbana mora za njega biti personaliziran i internaliziran da bi imao efekt dovođenja nas bliže (a to je i značenje korijena korban-karov) B-gu.

Baal HaTurim kaže da je B-g stavio Mošeovo ime ispred svog vlastitog u početnom pasuku Vajikra, kako bi nam svima obznanio bliski odnos kojeg je On gajio s njim.

Daat Z’keinim nam kaže da to što se životinjske žrtve prinose od pripitomljenih sisavaca (b’hemot), a ne od divljih životinja (hajot), pokazuje B-žju brigu za svoj narod – poštedio nas je dodatnog posla lova i hvatanja zamkama što bi bilo neophodno da su hajot među korbanot Isto tako, korbanot od ptica dolaze samo od dvije pripitomljene vrste

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

golubica.

Levi – druga alija – 10 p’sukim –1,14-2,6

Ola također može biti i od ptica, posebno, od dviju vrsta golubica. Opisuje se naročiti postupak za prinošenje ptica. Te tri kategorije ola – velike životinje (b’hema gasa), male životinje (b’hema daka), ptice (ofot) – broje se kao jedna pozitivna zapovijed.

Zamijetite da se prinošenje ptica naziva ola la’Šem, žrtva paljenica B-gu. Iako nitko ne jede od životinjske ola, koža se daje kohenu kao jedan od njegovih darova. Grlica se u potpunosti spaljuje na Mizbe’ahu Ona je jedini korban koji je u potpunosti za HaŠema.

Potom Tora opisuje Minha (nemojte to pomiješati s našom poslijepodnevnom molitvom), žrtvu jela. Ona se sastoji od brašna i ulja s malo tamjana (l’vona) i različitim količinama vode. (Voda kao sastojak nije spomenuta u Pisanoj Tori, već je dio naše usmene tradicije.) Tri su vrste menahot opisane u ovom odlomku. Razlikuju se po načinu pripreme –pečenje, prženje na tavi, itd. – no sve imaju iste sastojke.

Do ovog momenta u Vajikra Tora je opisala četiri različite vrste dobrovoljnih prinosa, od kojih je svaki koji slijedi jeftiniji od onog prethodnog. Bik je najskuplji, ovca i koza su malo manje skupe, no skuplje od grlice. A prinos od brašna i ulja je najmanje skup. Osobu koja donosi

korban se prvi puta naziva adam, ljudsko biće, a nakon toga zamjenicama on, njega, njegovo (ona, nje, njezino). Samo kod prinosa brašna i ulja se donositelj naziva nefeš, duša. Ovo se, kaže Raši, odnosi na siromašnu osobu, koja je tip osobe koja će najvjerojatnije prinijeti Minha. Možda ne košta puno, no siromah unosi dušu u svoj skromni korban

S gledišta micve

Sefer HaChinuch ustručava se ponuditi razloge za zabranu meda na korbanu. On smatra da je ova micva vrlo zagonetna. Potom sugerira da i kvasac i med predstavljaju nadmenost i bahatost, koje su neprimjereno društvo doživljaju koji treba osobu koja prinosi korban učiniti poniznom. S druge strane, drugi kažu da je to jedna od micvot koja

Šliši – treća alija – 10 p’sukim – 2,716

Opisana je četvrta vrsta minhe. Svi prinosi jela čine jednu pozitivnu micvu. Kod prinosa jela samo se mali dio stavlja na Mizbe’ah dok glavninu prinosa podijele kohanim koji su na dužnosti u Mikdašu. Menahot ne mogu biti hamec (one opisane ovdje; postoje druge vrste koje su hamec), niti smiju biti pripremljene s kvascem ili medom.

nam govori: Nemoj misliti da možeš sve shvatiti. Postoje neke micvot koje se suprotstavljaju našem ograničenom, uokvirenom znanju i poimanju. Ovo je jedna od tih micvot. Mogli bismo pomisliti da bi trebalo stavljati meda na korban kako bi ga se obogatilo. Pogriješili bismo s takvom logikom. Moramo shvatiti da smo mi ovdje da vršimo micvot –sve micvot – samo zato jer Tora tako kaže. To vrijedi za sve micvot, ne samo za one koje se suprote našoj logici.

Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Niti jedan korban se ne smije prinijeti bez soli. Svaki korban mora biti posoljen.

(Ovo je jedan primjer – ima i drugih – zapovijedi koje su dane i u pozitivnom obliku i kao zabrana. Post na Jom kipur. Ne jesti i ne piti. Ne prinosite ništa bez soli. Posolite sve prinose. Svaki oblik micve – ase i lo ta’ase – uči nas nečem drugačijem i utječe na pristup i kavanot te određene micve.

Zatim je opisana peta vrste minhe. Ova se radi u dubokoj posudi, nešto poput prženja u dubokom ulju.

Naš je stol nalik Mizbe’ahu. Ovo je znamenita izreka s brojnim različitim manifestacijama. Mi svoj kruh solimo za Hamoci jer se od nas očekuje da nadodamo element duhovnosti inače umnogome svjetovnom činu jedenja. Sol je konzervans i sol se ne kvari. Na taj način ona predstavlja element beskonačnog u ovom konačnom svijetu. Ovo je objašnjenje posuđeno od onoga što je zapisano u vezi korbana, ali se dobro može primijeniti na naš svakodnevni minhag u vezi soli.

R’vi’i – četvrta alija – 17 p’sukim –3,1-17

Sljedeća vrsta korbana predstavljenog u Tori je š’lamim, na našem jeziku poznato kao mirotvorna žrtva ili cjelovita žrtva. Oba se naziva baziraju na igri riječi s riječima šalom i šalem. Element cjelovitosti koji je poseban za š’lamim sastoji se u tome da se dio korbana spaljuje na Mizbe’ahu, dio se daje kohenu kao jedan od njegovih darova, a dio se

vraća vlasniku korbana da on i njegova obitelj jedu. "Svi" imaju koristi od š’lamim. U tom pogledu, ovo je cjeloviti korban. Š’lamim se može prinijeti od mužjaka i ženki životinja, od krava, koza i ovaca. Tora daje glavne crte procedura za š’lamim, koje su u osnovi iste, ali s nekim različitostima od životinje do životinje.

Ponekad se koze i ovce zajednički nazivaju con, životinje iz stada. O njima se govori kao o b’hema daka, stoka sitnog zuba, kako bi ih se razlikovalo od goveda. Kod korbanot, postoje razlike između te dvije vrste, te ih se stoga zasebno obrađuje. Hamiši – peta alija – 26 p’sukim –4,1-26

Sljedeća kategorija korbana koja je predstavljena u Tori je hatat, žrtva za grijeh. Postoje različite potkategorije. Od Kohen gadola koji je nehotice naveo narod na grijeh (za određene grijehe) zahtijeva se da prinese bika kao žrtvu pomirnicu. Slično (ali uz određene razlike), ako Sanhedrin pogriješi u odluci, i to prouzroči griješenje širom naroda (i opet, za određene grijehe), tada vođe naroda trebaju prinijeti bika za žrtvu (a ne svaka osoba koja je postupala prema proglasu Sanhedrina).

Vođa naroda prinosi jarca kao svoj hatat. U svim slučajevima, hatat se prinosi za šogeg (nehotična) kršenja uz određenu razinu nemara od strane grešnika koja je dovela do grijeha. Hatat se ne prinosi za namjerne prekršaje. Niti se hatat ne prinosi za sve grijehe – samo za one za koje je kazna za namjerno kršenje smrtna

kazna.

Na primjer… Čovjek je načelno šomer šabat, ali nikada nije čuo da se ne smije zalijevati travu na šabat. Lijepo je vruće šabatno popodne, čovjek se "smiluje" svom požutjelom travnjaku i uključi vrtnu prskalicu. Kada sazna za svoju pogrešku, od njega se traži da prinese korban hatat (u vrijeme Beit HaMikdaša).

Kada će vođa naroda sagriješiti… ašer nasi jeheta. Početna slova ovog izraza tvore riječ ani (ja, mene!). Što je to što će dovesti vođu do toga da krene pogrešnim putem? Kada se fokusira na sebe i kada izgubi iz vida svoju odgovornosti prema zajednici koju vodi.

■

Šiši – šesta alija – 19 p’sukim –4,27-5,10

Posljednja potkategorija hatata je za osobu koja nehotice prekrši neke vrste zabrana. Na primjer, Židov koji prekrši zabranu Tore u vezi šabata zbog toga što ne zna da je taj čin zabranjen (vidi gore navedeni "na primjer") ili zbog toga što je zaboravio da je šabat – to zahtijeva prinošenje korban hatata Hatat za pojedinca je ženka ovce ili koze.

Pojašnjenje… Ako netko primijeti pocrnjelo lišće na sobnoj biljci pa ih na šabat otrgne kako bi pospješio rast biljke, prekršio je rabinsku zabranu. (Ta se rabinska zabrana zasniva na činjenici da je taj čin u osnovi isti, i sa istom svrhom, kao i kresanje lišća na grmu koji raste iz zemlje. Kresanje i obrezivanje je zabrana iz Tore. Zabrana da se čini isto sa sobnim biljkama jedna je od

brojnih mjera zaštite koje su postavili učenjaci da sačuvaju Toru od kršenja.) Kad osoba shvati svoju pogrešku, od nje se ne traži nikakav korban jer taj čin nije bio kršenje Tore. Ali činiti isto to sa svojim ružičnjakom iza kuće jest kršenje Tore i zahtijevalo bi hatat

Sljedeća kategorija žrtve je korban ole v’jored, klizna skala prinosa zbog grijeha. Primjer grijeha koji zahtijeva ovaj korban je kada netko zataji svoje svjedočenje ili laže pod zakletvom o tome. Svjedočenje je obaveza. Oblik koji taj korban poprima ovisan je o financijskim mogućnostima grešnika – koza/ovca ili (nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

golubice. Kad prinosi ptice, kohen mora paziti da ne otrgne glavu kada vrši m’lika, ekvivalent š’hita kod ptičjeg korbana

Glavna životinja za hatat zajednice (kao u Musafu na Roš hodeš i hagim) ili za hatat pojedinca, je koza. To nas podsjeća na kozu koju su upotrijebila Josefova braća da prevare svog oca, umočivši Josefov ogrtač u kozju krv. Hatat za sva vremena uključuje podsjetnik na užasno postupanje brata prema bratu. (Koza je također bila iskorištena da Jakov prevari svog oca, kada se pretvarao da je Esav kako bi primio braha.)

Š’vi’i – sedma alija – 16 p’sukim –

5,11-26

Oni koji si ne mogu priuštiti golubice, ašam (prinos za krivnju) trebaju prinijeti od brašna. U tom slučaju (za razliku od menahot), ne koristi se ulje niti bilo kakve mirodije. Ašam za svetogrđe je ovan. Uz to, prijestupnik, koji je koristio sveto za svoju vlastitu korist, mora dati odštetu i nadodati još petinu vrijednosti kao kaznu.

(Zapravo, dodaje se jedna četvrtina, taj iznos postaje jedna petina od ukupnog iznosa – 100 je vrijednost korištenog + 25 kazne = 125 ukupnog plaćanja, dodatak od 25 postaje jedna petina od 125. Tako se izračunava kazna nazvana homeš.)

Jedna varijanta ašama prinosi se kada netko nije siguran da li je prekršio određenu zabranu ili ne. Uvjetni ašam je ovan.

S’forno spominje problem u vezi prinošenja ašama ukoliko osoba nije stvarno počinila taj grijeh. Ne predstavlja li to prinošenje nekorban životinje u dvorištu Mikdaša, što je veliki prekršaj? On daje odgovor da sama činjenica da u umu te osobe postoji sumnja o tome je li pogriješila ili ne, pokazuje nebrigu koja je stvar za koju treba učiniti pomirenje. On to uči iz ašom ašam lašem Kradljivcu je zapovijeđeno da vrati ono što je ukrao.

Prinošenje ašama za sve konkretne vrste prekršaja pozitivna je micva.

Ovime Tora završava svoj uvod u različite vrste korbanot ■

Strana 5

Strana 5 Godina 17 Broj 23

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

Unutarnja crta dobrote

- 613 zapovijedi

115. Neka gori: Obveza prinosa žrtve paljenice prema uputama

Ako je njegova žrtva paljenica ... (Levitski zakonik 1,3)

116. Happy Meal: Obveza da se prinese žrtva-jelo prema uputama

Osoba koja donosi žrtvu-jelo ... (Levitski zakonik 2,1)

117. Medeni, fališ mi: Zabrana prinošenja meda ili kvasca na žrtveniku

Nećeš prinositi kvasac ili med ... (Levitski zakonik 2,11)

118. Dodaj sol – 1. dio: Zabrana izostavljanja soli kod prinošenja žrtava

Nikada ne smije uzmanjkati sol zavjeta s B-gom tvojim kod tvojega prinosa... (Levitski zakonik 2,13)

119. Dodaj sol – 2. dio: Obveza da se žrtve posoli

... kod svih prinosa svojih moraš prinijeti sol. (Levitski zakonik 2,13)

120. Nitko nije savršen: Obveza da se prinese žrtva nakon pogrešne prosudbe

Ako cijela zajednica Izraela postupi pogrešno, ispravna prosudba bude sakrivena od njih... (Levitski zakonik 4,13)

121. Služba zbog grijeha?: Obveza da se prinese žrtva za grijeh kada je to potrebno

Ako netko nenamjerno sagriješi ... (Levitski zakonik 4,27)

122. Poziv na sud: Obveza svjedočenja

... ako ne svjedoči, snosit će krivnju. (Levitski zakonik 5,1)

123. Gore i dolje: Obveza da se, prema potrebi, prinosi

Sefer Hamicvot Hakacar

varijabilne prinose

Ali ako mu nedostaje sredstava da prinese ovcu ili kozu ... (Levitski zakonik 5,7)

124. Gotovo bez glave: Zabrana da se odrubi glava pticama koje se prinose kao žrtve za grijehe

On će zasjeći glavu na vratu, ali je neće odvojiti (Levitski zakonik 5,8)

125. Poput ulja i vode: zabrana stavljanja ulja na prinos za grijeh od brašna

Ne stavljaj ulja na njega ... (Levitski zakonik 5,11)

126. Mirisi, zlato i tamjan: Zabrana stavljanja tamjana na prinos za grijeh od brašna

... i ne stavljajte tamjana na nju, jer je to žrtva za grijeh. (Levitski zakonik 5,11)

127. Vrijeme za vraćanje dugovanja: Obveza da se naknadi za nezakonito prisvojene predmete iz Hrama

Ono što je zloupotrijebio iz Hrama, vratit će natrag ... (Levitski zakonik 5,16)

128. "O, ne, ne znam. Kako bih mogao znati? ": Obveza prinošenja žrtava za grijeh u slučaju dvojbe

Ako netko sagriješi i prekrši jednu od B-žjih zapovijedi, učinivši nešto što se ne smije učiniti, ali on to ne zna ... (Levitski zakonik 5,17)

129. "Znam, znam, znam ...": Obveza da se prinese "nedvosmislena" žrtva za krivnju

On će prinijeti svoj prinos za krivnju B-gu ... (Levitski zakonik 5,25)■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

105. Negativna je zapovijed ne jesti nikakve voćke u prve tri godine otkako je stablo posađeno

kao što Pismo kaže, tri godine bit će vam zabranjeni: neće se jesti. (Va-jikra 19,23). Čak i ono za što postoji sumnja [nije sigurno] da je orla, urod prve tri godine, zabranjeno je. U drugim zemljama, osim Izraela, postoji zakon koji je Moše usmeno dobio na Sinaju da je ono što je sigurno orla zabranjeno, dok je voće za koje postoji sumnja da je orla, dozvoljeno. Zbog onog što je sigurno orla u Zemlji Izraelovoj, zaslužuje se bičevanje; u drugim zemljama osobu treba išibati zbog neposlušnosti.

Ovo je na snazi kako za muškarca tako i za ženu.

106. Negativna je zapovijed ne jesti onu vrstu hrane koju jede svojevoljni i buntovni sin jer je rečeno, Nećeš jesti ništa nad krvlju. (Va-jikra 19,26), što razumijemo da znači, "Nećeš jesti onu vrstu jela koja dovodi do krvoprolića" – a to je hrana koju jede svojevoljan i buntovni sin. Ovaj redak iz Pisma također nalaže da se ne jede nikakvo meso životinje prije nego li život izađe iz nje. I također je nalog da se ne uzima bilo kakve hrane prije nego li se pomolimo.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.■

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 21 – Kiduš, Havdala i obroci na šabat

■ Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh

Kada se u petak navečer vrati kući iz sinagoge, treba odmah krenuti jesti (271,1). Ništa se ne smije jesti niti piti prije nego što se kaže Kiduš (271,4.7.); i muškarci i žene ga imaju obavezu reći (271,2). O tome što treba učiniti ako se osoba nađe usred jela kad započne šabat, vidi 271,4-6 Kiduš u petak navečer je važniji od Kiduša u subotu ujutro, pa čak i od obroka na šabat (271,3); o tome što učiniti ako ga se propusti ili ako nema dovoljno vina, vidi 271,8.11 Kruh bi tijekom Kiduša trebao biti na stolu, pokriven odozgo i odozdo (271,9). Kiduš treba kazati nad punom, neotpijenom čašom vina; za ovu čašu vrijede isti zahtjevi kao i za čašu nad kojom se kaže blagoslov nakon jela (271,10; vidi poglavlje 14). Također ga se može kazati i nad kruhom; vidi 271,12 i 272,9. U vezi vrsta vina koja se mogu koristiti vidi 272,1-8; u vezi korištenju drugih vrsta pića vidi 272,9. Kada se vino koristi za Kiduš, za druga vina koja se pije tijekom tog obroka nije potrebno reći blagoslov (272,10). Kiduš se sastoji od "I bijahu dovršeni Nebesa ..."; blagoslova nad vinom (ili kruhom); i blagoslova za šabat (vidi 271,10). Količinu vina od najmanje ¾ veličine jajeta tada jedan od prisutnih treba popiti; osoba koja je kazala Kiduš prva treba okusiti vino (vidi 271,13-14.16-17). O tome što učiniti ako dođe do stanke prije nego se okusi vino vidi 271,15; o govorenju Kiduša za druge vidi 273, 4.6; o govorenju Kiduša van kuće vidi 273,1.7. Obrok započinje nakon Kiduša; o tome kada treba oprati ruke vidi 271,12. Obrok treba jesti

na mjestu na kojem je rečen Kiduš; vidi 273,1-3.5-6. Za subotnji obrok mora se jesti kruh (274,4); barem jedan od prisutnih treba upotrijebiti dvije ne načete štruce kruha (vidi 274,1-3). Učenjaci bi trebali imati odnose sa svojim suprugama u petak navečer; vidi 280,1-2

Na šabat bi trebalo jesti u vrijeme u koje će čovjek najviše uživati; vidi 288,7. Ne bi trebalo postiti na šabat ni polovicu dana (288,1.8); u slučajevima kada je dopušteno postiti, i o tome što treba činiti ako se mora postiti, vidi 288,2-6. Prije jutarnjeg obroka kaže se blagoslov nad vinom (ili nekim drugim pićem, ako je potrebno) i treba upotrijebiti dvije štruce kruha (289,1-2). Vino treba piti na mjestu gdje će se jesti obrok, i prije toga se ne smije ni jesti niti piti, izuzev vode koja se pije prije jutarnje molitve (289,1, vidi 89,3). Mnogo bi blagoslova trebalo izreći nad hranom i mirisinim tvarima kako bi se osiguralo da bude izrečeno 100 blagoslova (vidi pogl. 5) na šabat; vidi 284,3 i 290,1. Nakon jutarnjeg obroka treba se odvojiti vrijeme za izučavanje Tore, osobito oni koji ne provode puno vremena izučavajući je tijekom tjedna (290,2), ali osoba koja ima naviku da odrijema poslijepodne može to učiniti (290,1). Važno je da svatko tijekom poslijepodneva jede treći obrok, po mogućnosti nakon što kaže poslijepodnevnu molitvu; vidi 291,1-3.6 Prije ovog obroka nije potrebno uzeti vino, već se treba poslužiti dvjema štrucama kruha, ako je moguće; vidi 291,4-5.

Havdala se kaže kod kuće za one koji je nisu čuli u sinagogi (vidi

296, 7), koristeći punu čašu vina; uobičajeno je početi čitanjem stihova o izbavljenju i izlijevanjem nešto vina (vidi 296,1). Havdala se sastoji od blagoslova nad vinom, mirisom i vatrom, a potom slijedi blagoslov "...Koji pravi razliku..." (296,1). O korištenju drugog pića, a ne vina ili korištenju kruha umjesto vina, vidi 296,2; o tome što učiniti ako nema vina na raspolaganju, vidi 296,3-5 i 298,1. O tome treba li kazati Havdala sjedeći ili stojeći, vidi 296,6; u vezi žene koja je govori, vidi 296,8. O mirisima koji se mogu koristiti, vidi 297,1-5. Blagoslov nad vatrom je "... Koji stvara svjetla vatre" (298,1); u vezi jedne osobe koja je govori u ime drugih vidi 298,14. Može je se kazati samo za onoga koji može vidjeti plamen i dovoljno je blizu da može iskoristiti njegovo svjetlo (298, 4, 13.15); uobičajeno je da se promotri ruke (298,3). O vrstama vatre nad kojima je treba kazati nakon šabata i nakon Jom kipura vidi 298,5-8 i 624, 4-5; u oba slučaja to mora biti vatra koja je zapaljena u svrhu osvjetljavanja (vidi 298,9-12), i mora biti baklja ili svijeća s najmanje dva fitilja (298,2). Osim vode se do mraka ne smije ništa drugo jesti ili piti, sve dok se ne čuje ili kaže Havdala (299, 1); ali je dopušteno reći Havdala čak i ako se jelo (299,5-6), a ako se čovjek nađe usred jela kad se smrači, može nastaviti jesti (vidi 299,1-4. 78). Što učiniti ako se propusti reći Havdala, vidi 299,6; blagoslovi nad mirisom i vatrom govore se samo u subotu navečer. Osoba može vršiti rad nakon što kaže "... Koji praviš razliku..." (vidi 299,10). Treba postaviti stol u subotu navečer (300,1), no dok se govori Havdala kruh mora biti pokriven (299,9).■

■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Molitva ili žrtva?

Povedite diskusiju uz svoj šabatni stol o tome koji je idealni oblik službe B-gu. Koji je model bolji: molitva ili žrtva?

• Koje su prednosti i nedostaci svakog od tih sistema?

• Na koji bi način vaše pokajanje bilo drugačije kada biste, umjesto da priznate grijehe u svom srcu i svojim ustima, također trebali i prinijeti žrtvu za grijeh? Kako bi prinošenje nečeg materijalnog, umjesto tek izgovaranja riječi, moglo utjecati na vaš odnos s Hašemom?

• Za razjašnjenje razmotrite gledišta Rambama i Rambana o važnosti molitve i važnosti žrtve.

Pomirenje za grijeh

R"Y Bekhor Shor ističe da je izuzetno važno imati neku vrstu procesa pokajanja kako bi se osiguralo da

ljudi budu motivirani ponašati se primjereno. Da nije bilo procesa očišćenja, ljudi bi ostali u glibu grijeha i imali bi mnogo manje poticaja da izbjegavaju buduće grijehe.

• Slažete li se s time ili da li već sama spoznaja da postoji takav proces pokajanja čini da je lakše griješiti, jer čovjek zna da postoji zaštita na koju se može osloniti?

• R"Y Bekhor Shor ne objašnjava zašto se proces pomirenja morao obaviti izričito putem životinjskih žrtava. Ramban sugerira da gledajući klanje životinje čovjek biva prisiljen shvatiti da bi njegova krv tada bila prolivena da nije bilo Hašemovog milosrđa. Ta bi ga spoznaja trebala spriječiti da dalje griješi. Kakve druge prednosti donosi postupak prinošenja žrtava?

Svrha micvot

U raspravi o ulozi i važnosti prino-

šenja žrtava, komentatori pokazuju različite stavove prema svrsi i prirodi micvot u cjelini. Neka od pitanja kojih se dotiču su:

• Je li sporno reći da zapovijed ima praktičnu ili uporabnu funkciju ili pak sugerirati da je ona ustupak ljudskim slabostima? Drugim riječima, moraju li zakoni Tore predstavljati ideal i biti vrijedni u svojoj suštini, ili možda mogu jednostavno rješavati ljudske potrebe i njegovu narav?

• Jesu li svi zakoni Tore jednako relevantni i upotrebljivi za sve generacije, ili je moguće da su neki bili uglavnom namijenjeni za jedan određeni vremenski period?

• Kako analiziranje razloga za određenu zapovijed čini da ona ima više smisla? Koje su opasnosti takvog analiziranja?■

Prevela Tamar Buchwald

Strana

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt: Bol izazivanja boli

Ovog tjedna započinjemo s knjigom Vajikra. To je treća knjiga Tore i primarno se bavi onim što nazivamo 'žrtve' ili 'prinosi'. Nijedna od tih riječi ne opisuje dobro ono o čemu se radi. 'Žrtva' upućuje na to da odustajemo od nečeg vrijednog za dobrobit drugih. 'Prinos' upućuje na dar koji zadovoljava primaoca. B-gu nije potrebno da se mi žrtvujemo za Njega, niti su Mu potrebni naši darovi. Hebrejska riječ za to je korban, a dolazi od korijena 'karev' koji označava blizinu. Ideja je da se kroz ritualno žrtvovanje životinja čovjek približi B-gu. Kako to točno funkcionira malo je komplicirano, ali jednom kada to shvatimo, po mom skromnom mišljenju, ima mnogo smisla.

Jedine dvije vrste ptica koje se mogu koristiti kao prinosi u Hramu su grlice i golubovi. Rabini objašnjavaju da su to dvije vrste ptica koje su najčešće progonjene, a nikada same ne progone. Drugim riječima, one su uobičajen plijen drugih ptica, ali nikad ne progone druge ptice. Rabini kažu da ih ljudi moraju oponašati. Iako nam nije drago kad smo 'progonjeni', još je gore kada mi progonimo druge.

Evo jednog primjera. Strašno je kada ti je nešto ukradeno; netko uđe u tvoju kuću i uzme nešto što pripada tebi. No, znaš li kome je mnogo gore nego tebi? Čovjeku koji ti je to ukrao. Ti si izgubio nešto od materijalne vrijednosti. Međutim, on je lo-

kad je Njegov narod trpio više od ikoga u povijesti? Jedan od mladića ukazao mu je na nešto što ga je duboko potreslo. On je rekao da je nacistima bilo gore nego Židovima. Pitao je čovjeka, 'da ste imali izbor, biste li izabrali biti nacistički čuvar u logoru, ili židovski rob?' Čovjek mu je rekao, 'da me vratite tamo, radije bih bio ubijen, nego da ubijem.' Za njega, bilo bi bolje proći svu tu patnju iznova, nego biti ubojica.

■ pov. Ti ćeš vjerojatno nadoknaditi ono što si izgubio. Ako ne, živjet ćeš bez toga. On ne može nikad promijeniti činjenicu da je ukrao. U ovom svijetu, a i u budućem, on mora živjeti s duhovnim posljedicama svog izbora.

Riječ korban, dolazi od korijena 'karev' koji označava blizinu

Kada sam prije mnogo godina studirao u ješivi u Jeruzalemu, u hodnik je stupio jedan čovjek koji je preživio holokaust. Počeo je vikati na ljude koji su tamo učili, pitajući ih kako mogu učiti B-žju riječ, kada je B-g odbacio Svoj narod u Europi –

To se može primijeniti na sva područja života. Ako povrijedim svoju ženu, zapravo sam povrijedio sebe. Moja žena će prijeći preko toga, no ja ću morati živjeti s boli koju sam joj prouzročio. Primjerice, muškarac koji ima aferu, može uživati u kratkotrajnom doživljaju i praviti se da se uopće ne osjeća loše. Ali bol njegovog preljuba živjet će u njemu ostatak njegova života.

Bol onih koji su 'progonjeni' je površna i prolazna. Bol onih koji su 'progonitelji' je duboka i vječna. Bol koju nam drugi mogu prouzročiti pada u sjenu u svjetlu boli koju možemo izazvati sami sebi kada nanesemo bol drugima.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David

Žrtva znači bliskost

Parašat Vajikra je u potpunosti posvećena raznim tipovima žrtava koje su pojedinci mogli prinositi u Hramu. One mogu biti dobrovoljne ili kao ispunjenje zapovijedi iz Tore, s ciljem da se iskupi neka vrsta grijeha.

Kada predstavlja različite mogućnosti korbanot, stih započinje dobrovoljnim prinosom osobe: "... kad osoba koja će prinijeti žrtvu od vas, žrtvu Hašemu" (Vajikra/Levitski zakonik 1,2). Nešto u sintaksi stiha djeluje pomalo čudno. Na ispravnom hebrejskom, rekli bismo "kad osoba OD VAS koja će prinijeti žrtvu ...", jer fraza "od vas" opisuje one koji donose prinos. U ovom stihu, međutim, čini se da se fraza ne nalazi na najprirodnijem mjestu.

Naši su učenjaci naučavali iz ovog stiha da se žrtva mora davati iz posjeda onoga koji žrtvuje, a ne iz ukradene imovine.

To nameće očito pitanje: zašto bi ikome ikada palo na pamet prinijeti žrtvu iz ukradene imovine?!

Ispada da je u životu sve moguće. Osoba se može baviti mišlju da bi se mogla iskupiti za krađu davanjem velike donacije sinagogi ili donoše-

Korijeni riječi korban (žrtva), i ha'krava, koje dolazi od hebrejskog korijena K-R-V, neposredna blizina, kako bi mogli bolje razumjeti nejasan svijet žrtava

njem vrsne žrtve u Sveti hram. Zbog toga Tora kaže "... koja će prinijeti žrtvu od vas ...". Vaša žrtva uvijek mora biti iz vašeg vlasništva i nikada je se ne može prinijeti na štetu bilo koga drugog. Svaki napredak koji se postigne u bogoštovlju Hašema mora biti isključivo nauštrb štovatelja, a ne na trošak nekog dru-

gog. Drevna izreka kaže da je ljudski običaj da se brinemo za svoju materijalnu situaciju i za duhovno stanje svih ostalih. Vrijeme je da preokrenemo to iskrivljeno pravilo i brinemo se za materijalno stanje drugih i za svoje vlastito duhovno stanje. Zbog toga Tora naglašava da se prinos daje "od vas", a ne od drugih.

Kada se ljudi u moderno doba susretnu sa žrtvama, to je iskustvo komplicirano, teško i gotovo traumatično. Nije to stoga što smo svi vegetarijanci, već zato što mnogi od nas smatraju čudnim da se izopačeno i nepoželjno ponašanje može iskupiti žrtvovanjem krava ili ovaca na žrtveniku.

Drugi smatraju čudnim da bi Hašemu bilo potrebno cvrčanje mesa na žrtveniku kako bi osjetio da Ga volimo i poštujemo, ili raznim tvrdnjama i argumentima izražavaju potpuno neslaganje sa žrtvama u Hramu.

Neki komentatori su primijetili da svijet žrtava predstavlja pokušaj da se Židovi približe Tori u vrijeme kada je raslo štovanje idola. Način da se to učini bio je kroz aktivnosti koje su im već bile poznate, slične žrtvovanju idolima, kojima su bili privrženi.

S time na umu, možemo postaviti tvrdnju da je žrtveni sistem zapravo bio uveden kao mjera, jer je to bio jedini mogući smjer djelovanja. Prema tom pogledu, pashalno janje za

Strana 10

Divrej

Tora

Stav:

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Žrtva znači bliskost

Pesah, primjerice, nije ideal kojem težimo. Ono je namijenjeno da izvuče narod iz idolopoklonstva, i privuče ih štovanju Izraelovog B-ga. Žrtvovanje ovaca, koje su u Egiptu smatrane božanstvom, bilo je signal promjene u formi štovanja božanstva, ali ne u samim ritualima.

To objašnjenje je problematično iz dva razloga. Najprije, teško je vjerovati da bi pashalno janje ikad bilo od toliko velike važnosti ako to ne bi bilo ništa više od ustupaka kulturi idolopoklonstva koja je prevladavala u to vrijeme. Drugo, već smo vidjeli u Tori primjere Kajina, Hevela i Noaha, koji su svi prinosili žrtve. U tim danima, nije bilo božanstava ili idolopoklonika, a Tora je ipak slavila čin žrtvovanja.

Stoga, moglo bi biti vrijedno razmišljati o korijenima riječi korban (žrtva), i ha'krava, koje dolaze od hebrejskog korijena K-R-V, koji označavaju neposrednu blizinu, kako bi mogli bolje razumjeti nejasan svijet žrtava.

Ljudi žele razumjeti sami sebe i žele učiti o svojim korijenima. Oni pokušavaju dati smisao svojim životima i glavnim aktivnostima u koje su uključeni. Jednom kada nađu nešto za što smatraju da je svrha njihovog postojanja, oni na razne načine žele izraziti svoju bliskost onome što smatraju istinski važnim. Svaka majka ili otac zna da je zagrliti dijete koje se upravo vratilo iz vojne baze ili sa dalekog puta, mnogo više od samog fizičkog čina. Taj

zagrljaj obuhvaća ogromnu energiju ljubavi i čežnje za voljenima tijekom njihova odsustva. Kada su Hevel i Kajin prinijeli svoje žrtve, oni su u osnovi izražavali duboku strast koju su osjećali prema Onome kojeg nisu mogli vidjeti, iako je bio prisutan i opipljiv u njihovim životima.

To je svijet vjernih, koji osjećaju bezgraničnu vezu sa živim B-gom koji živi u nama, i koji je dio naše realnosti. Jasno je da ti vjerni pojedinci žele utkati ekspresiju i značenje u tu vezu. Žrtva (korban) je sredstvo da se izrazi osjećaj bliskosti i izražavanje jedne centralne ideje –opsega u kojem je Hašem prisutan u našim životima i našoj svijesti. Hašemu ne trebaju naše žrtve. Mi se jednostavno želimo osjećati blizu

Žrtva je sredstvo koje se koristi kako bi pomoglo u osjećaju te bliskosti. Kada su oni bili na granici izlaska iz Egipta, kao i u svako drugo vrijeme u povijesti, postavilo se pitanje: Želimo li zaista biti bliži Stvoritelju? Ako je tako, trebamo prinijeti žrtvu koja će služiti kao najjasniji dokaz da smo još uvijek vjerni svom B-gu i našem narodu. Svijet žrtava možemo usporediti sa svijetom ljubavi, u kojem je krajnji cilj osjetiti B-žju blizinu.■

■

Njega. Mi želimo voljeti i biti voljeni.

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald: Ugodan miris Gospodu

Ovotjednom paršom, paršom Vajikra, započinjemo čitanje treće knjige Tore koja je poznata i pod nazivom Levitski zakonik. U rabinskoj literaturi, knjigu Vajikra naziva se Torat Kohanim, jer sadrži zakone koji reguliraju obrede svećenika.

Dobar dio te knjige fokusira se na žrtvene obrede koje su predvodili svećenici i Leviti u Šatoru sastanka, a kasnije u Hramu u Jeruzalemu.

Knjiga Vajikra započinje općenitim pravilima koja reguliraju prinose i životinjske žrtve. Ne samo da nabraja vrste životinja koje se prinose, već i razne tipove žrtava. Prva žrtva poznata je kao ola, 'žrtva uzdizanja' ili 'žrtva paljenica'. Prvo poglavlje ide u detalje vezane uz pripremu žrtve paljenice, od klanja, prskanja njenom krvlju oko žrtvenika, skidanja njene kože, rezanja njenog mesa i prinošenja na žrtveniku.

Tora u Levitskom zakoniku 1,9 daje upute svećeniku da iznutrice i noge životinje opere u vodi. Zatim

nastavlja riječima: "Onda neka svećenik spali sve zajedno na žrtveniku kao žrtvu uzdizanja, kao žrtvu paljenu na ugodni miris G-spodu."

Raši objašnjava da je ono što se misli pod ugodnim mirisom to da žrtva u B-gu proizvodi zadovoljstvo, jer On reče i Njegova se volja ispunjava.

Od pet ljudskih osjetila, samo osjet mirisa daje izravno zadovoljstvo duši.

Siftei Hahamim objašnjava da je Raši zbunjen činjenicom da Tora izgleda kao da sugerira da B-g uživa u fizičkom mirisu žrtve. Raši stoga razjašnjava da nije riječ o stvarnom mirisu, već o zadovoljstvu koje

proizlazi iz toga što Židovi vrše ovu micvu

Devek Tov, još jedan komentar na Rašija, objašnjava da je Rašija zbunila i činjenica da žrtve zapravo imaju vrlo neugodan, a ne ugodan miris. Zato je Raši tumačio taj stih metaforički. Stoga, za njega aroma nije miris, već "zadovoljstvo."

Izraz "žrtva paljena", ugodan miris B-gu, nalazimo u parši Vajikra u šest prigoda. Isto tako, te iste riječi ponavljaju se više od deset puta u drugim paršama

■

Onkelos prevodi iše reah nihoah la, što znači žrtva koju B-g prihvaća sa naklonošću.

Da'at Sofrim drži da je taj miris žrtve isključivo duhovni element koji ostaje nakon što je žrtva spaljena. On se uzdiže i spaja sa duhovnim svjetovima.

Autor knjige Haketav Vehakabala objašnjava da čovjek koji prinosi žrtvu ne smije zabunom pomisliti da će mu sama žrtva donijeti oproštenje grijeha. Onaj koji prinosi žrtvu mora imati na umu da će kao rezultat njegovih budućih dobrih djela, ugodan miris tek doći. Grešnici, koji donose žrtve, ali ne mijenjaju svoje puteve, osuđeni su, kao što kaže Izaija 1,11, "Kome trebaju vaše žrtve?" Stoga postoji nada da će 'ugodan miris', koji dolazi izdaleka, služiti kao glasnik dobrih djela koja će čovjek napraviti u budućnosti.

Rabi Ronen Neuwirth daje značajno tumačenje izraza 'ugodni miris B-gu'. Taj se izraz po prvi puta pojavljuje u knjizi Postanka, kada Noah

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Ugodan miris Gospodu

prinosi životinjske žrtve kao znak zahvalnosti za preživljavanje potopa. Tora, u Postanku 8,21, kaže da je B-g osjetio ugodan miris i obećao da On neće nastaviti proklinjati zemlju zbog zlih nagona koji žive u ljudskim bićima.

Koja je važnost i svrha ugodnog mirisa? Treba li to B-gu? Ima li taj sladak miris zaista sposobnost da utiša B-žji gnjev?

Osjetu mirisa, kaže rabi Neuwirth, mudraci daju osobitu važnost. Talmud kaže u Brahot 43b, temeljeno na stihu iz Psalma 150,6, "svaka će duša slaviti B-ga." Od pet ljudskih osjetila, samo osjet mirisa daje izravno zadovoljstvo duši. Zato nakon Šabata u subotu navečer mirišemo začine, kako bismo obnovili gubitak svoje dodatne duše, koju primamo na Šabat.

Rabi Neuwirth ističe da Talmud u Sanhedrinu 93b uči da će konačni sudac, Mesija, doslovno odisati (mirisati) strahopoštovanjem prema B-gu. Kao što kaže Izaija 11,3, va'hariho b'jirat Ado-naj.

Postoji čvrsta logika u tvrdnji da je osjet mirisa najduhovniji od svih osjeta, koji prodire do ljudskih duša. Tora kaže u Postanku 2,7, "A G-spod B-g je oblikovao čovjeka od praha zemaljskog, i udahnuo u njegove nosnice duh životni, te je čovjek postao živa duša."

Rabi Jaakov Moshe Charlop ističe da su prvi ljudi, kada su pojeli zabranjeni plod, sagriješili sa četiri od pet svojih osjetila. Koristili su osjetilo sluha kako bi obratili pažnju na zmijine riječi, umjesto na B-žje riječi. Eva je koristila osjet dodira kako bi

dotakla drvo spoznaje dobra i zla, i osjetilo vida kada je vidjela da je zabranjeno stablo primamljivo očima. I Adam i Eva pali su kada je bila riječ o osjetilu okusa kada su pojeli zabranjeno voće.

Svemogući je upozorio prve ljude da će kazna za neposlušnost B-gu i za jedenje zabranjenog voća biti da će na dan kada ga pojedu, sigurno umrijeti. Rabini kažu da kada su ljudi sagriješili, četiri od pet njihovih osjetila odvojilo se od ljudske duše, te su postala čisto fizička osjetila. Jedino je osjet mirisa ostao direktno povezan sa ljudskom dušom, te je nastavio postojati kao fizički i duhovni osjet.

Upravo osjet mirisa, kaže rabi Neuwirth, podsjeća na ljudsko iskustvo u Edenskom vrtu, te na izgubljeno djetinjstvo čovječanstva, kada su tijelo i duša bili stopljeni u harmoniji. Osjet mirisa podsjeća nas na to da pokušamo ponovno uhvatiti duhovne elemente koji su uklonjeni iz naših fizičkih tijela.

To je, kaže rabi Neuwirth, svrha žrtvenih rituala. Grijeh stvara ogromnu udaljenost između ljudske duše i Stvoritelja. Kroz ugodan miris, žrtve (korban), približavaju nas (karov) Svemogućem i obnavljaju

naše zajedništvo s B-gom.

Vođe

Ljudi na vodećim položajima često o sebi razmišljaju kao o darovitim vođama i naslađuju se time što im drugi iskazuju veliko poštovanje. Mnogi od tih takozvanih "vođa" veliki su ljubitelji pompe i ceremonija, časti i odlikovanja, koji su često dio njihovih uloga vođe. Ali, malo njih, vrlo malo njih, ima opći osjećaj obaveze, i vide svoju ulogu vođe kao utjelovljenje svog životnog djela i svoju krajnju odgovornost prema onima koje predstavljaju.

Da budemo načisto, nije lako biti vođa, a svakako se nitko ne može mjeriti s visokim standardima koje je postavio Mojsije, naš vođa. Ali, svatko od nas se može ugledati na Mojsijev model i poruku riječi "Va'jikra" gledati kao sredstvo da si pojasni što je istinsko i pravo vodstvo.

Jednostavno rečeno, istinsko vodstvo može se prepoznati kroz dva bitna sastojka. Ima li potencijalni vođa osjećaj da je "pozvan", i ima li potencijalni vođa osjećaj "skromnosti"? Pravi vođe, koji posjeduju ove prekrasne osobine, zaslužuju da ih se prihvati, slijedi i oponaša.■

■

Rabbi Berel Wein:

Skromnost, grijeh i uloga kohena

Početne riječi ovotjedne paraše, a i čitave knjige koju sada započinjemo čitati postavljaju nam jedno temeljno pitanje. Vajikra znači da je B-g, recimo to tako, pozvao i govorio Mošeu. Rabini u svojim komentarima raspravljaju o tome kako se odvijala ta komunikacija između B-ga i čovjeka, a isto tako i gdje se taj "razgovor" dogodio. Rabini su također zapazili da riječ vajikra, onako kako je zapisana u Tori, završava slovom alef koje je manje od ostalih slova. Iako to očito nije povezano s problemom gdje i kako je B-g govorio s Mošeom, smatram da postoji određena veza s pitanjem zašto je B-g govorio s Mošeom i njega izabrao da bude veliki zakonodavac naše civilizacije.

Rabini nas upućuju da malo alef u vajikra ukazuje na veliku Mošeovu skromnost. Ne želeći previše sebe veličati zapisujući u Toru da je B-g zapravo pozvao baš njega, a opet je bio primoran da tako učini jer mu je B-g zapovijedio kako da napiše Toru, Moše je, na neki način, našao kompromis te riječ vajikra napisao malim slovom alef, pokazujući time da on zapravo nije bio dostojan časti

koju mu je B-g ukazao. Upravo takva skromnost i poniznost, osjećaj da se čovjek ne bi trebao previše upuštati u veličanje samoga sebe, bez obzira kakvu javnu ulogu u društvu obnašao, glavni je razlog da B-g "govori" ljudima i vodi ih u njihovim ulogama kao vođa. Talmud nas uči da se B-g gnuša arogancije, taštine i nepotrebnog veličanja samog sebe kod ljudi općenito, a naročito kod vođa naroda.

Sam B-g, da to tako kažem, obraća se čovjeku, onako kako se javio proroku Elijahuu, "smirenim, tihim glasom." Ako možemo tu riječ upotrijebiti za Svemogućeg, B-g je skroman kad se objavljuje ljudima. Svi proroci Izraela, od Mošea nadalje, bili su svjesni da je B-g, nazovimo to tako, prema njima ograničio jačinu i prostiranje Svog glasa. Raši u ovotjednoj paraši ističe da B-žji glas nije izlazio van svetinje miškana iako je svojom jačinom bio bezmjeran i neograničen. Ovo nije tek opis događaja koji se desio davno prije u Sinajskoj pustinji, već je to osobina Vječnoga – snažni prikaz "smirenog, tihog glasa" koji je karakteristika Njegove objave ljudima. Usne

proroka Izaije morale su biti opaljene nebeskom žeravicom jer je u nebesima govorio protiv Izraela, dopuštajući si da bude sudac drugima umjesto da bude samo oruđe B-žje volje i naredbi.

Pravilo skromnosti je ne donositi unaprijed zaključke o drugima i ne smatrati da čovjek na neki način može biti siguran koje su stvarne B-žje namjere. Ljudi griješe. B-g je nepogrešiv. Već samo to bi kod ljudi trebalo izazvati osjećaj poniznosti i skromnosti. Mali alef iz vajikra treba nam ostati stalni podsjetnik na naš odnos s našim Stvoriteljem, kao i s našim bližnjima.

■

Knjiga Vajikra, Treća knjiga Humaša, u rabinskoj literature se naziva i "Torat Kohanim" – zakon svećenika. To je nedvojbeno stoga što se većina knjige bavi zakonima o posebnim žrtvama i dužnostima kohanim u Hramu. Međutim, postoji i jedan mnogo veći, mnogo univerzalniji aspekt imena ove knjige Vajikra/Torat Kohanim. Jer u samom naslovu nalazi se spoznaja da se kohanim trebaju ponašati i živjeti prema određenim mjerilima koja za njih postavlja Tora. Nije samo prinos

Strana 14 Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Skromnost,

koji se prinosi u Hramu ono što je važno i bitno. Za uspjeh hramske službe važan je i bitan i kohen koji je zadužen da taj prinos prinese primjereno i s poštovanjem. Stoga nije slučajnost da ova knjiga Vajikra/Torat Kohanim u sebi sadrži čitave odlomke koji se bave moralnim zakonima i discipliniranim ljudskim ponašanjem. Nepoštenim kohanim nije dopušteno da budu predstavnici B-žjeg Hrama, baš kao što su i koheni sa tjelesnim deformacijama bili isključeni iz obavljanja hramske službe,

Talmud nas sasvim konkretno podučava da jedino onda kada je kohen po svom ponašanju i samodisciplini nalik anđelu B-žjem, ljudi će dolaziti da uče Toru iz njegovih usta i osjetiti pravu svetost Hrama. Zadatak koji je postavljen pred kohanim nije puka mehanička rutina službe u Hramu. To je zapravo izazov da budu istinski primjer u ponašanju, uzor drugima, i učitelj Tore Izraelu kako djelima tako i riječima, što određuje pravog kohena. Rabini u Pirke Avot opisuju oca svih kohanim, velikog Aharona, kao čovjeka koji je volio mir, koji je težio miru, koji je volio druga ljudska bića, i čovjeka koji je bio u stanju privesti ljude bliže vrijednostima, učenju i držanju Tore.

Smatram da nije jedina namjena ovog opisa bila da bude zapisan na Aharonovoj osmrtinici. Naprotiv, njegova je svrha bila da bude program onoga što pravi kohen treba biti – što on treba predstavljati i kakvu sliku bi trebao prikazivati onima koji mu dođu po savjet, pomoć, uputu i hramsku službu. Mi možda danas u našoj sredini nemamo Hram, no silno su nam potrebni koheni – vjerski vođe istkani od Aha-

grijeh i uloga kohena

ronova tkanja, njegova sustava vrijednosti i njegova načina života. Knjiga Vajikra vodič je za sve one koji teže da budu vjerski vođe i izvrše utjecaj na Židovski svijet. Ona je uistinu knjiga Torat Kohanim

Iako ova parša, poput većeg dijela knjige Vajikra, obiluje teškim detaljima u vezi vrlo ezoteričkih, duhovnih, pa čak i mističnih sadržaja hramske službe i žrtvovanja životinja, ona sadrži temeljne i važne poruke koje nam Tora želi prenijeti usred ove gomile detalja. I ja smatram da je ta poruka spoznaja da je grijeh neizostavni dio ljudskog života.

Podučili su nas: " da nema pravedne osobe koja živi na ovoj zemlji bez grijeha " To je jedna od slabosti koje smo naslijedili do Adama i Eve i zato je ona sastavni dio DNK ljudskog postojanja. Prepoznajući ovu činjenicu, Tora, kao što i inače običava, bavi se stvarnošću ljudskog bivanja, a ne zamišljenim savršenstvom ljudskog ponašanja koje u ljudskoj povijesti nikada nije postojalo niti će ikada postojati.

Za razliku od drugih monoteističkih vjerovanja, judaizam ne pristaje na buduću nagradu na nebesima, divno anđeosko portretiranje ljudskog života. Kao što kralj Solomon kaže: "Što je bilo bit će, i stvarno nema ničega novog pod suncem što se ljudskog ponašanja tiče " Zato Tora u ovotjednoj parši uzima zdravo za gotovo da će ljudi griješiti… i činiti to prilično često. Stoga se mora načiniti lijek za grijeh tako da se ljudi s vremenom poprave i nađu oproštenje za svoje grijehe od dobrostivog Stvoritelja.

Ja mislim da je svrha čitave hramske službe, onako kako nam je opi-

sana u knjizi Vajikra, da ljudskim bićima naglasi našu urođenu slabost i sveprisutnost grijeha u našim životima. Spoznaja da smo sagriješili početak je izbavljenja i svetosti.

Vjerujem da je to dio velike poruke Jom kipura i zašto taj sveti dan svoju životnost i važnost zadržava čak i kod Židova koji su u drugim stvarima vrlo udaljeni od držanja Tore i smislenog Židovskog života. Duboko u sebi svi smo mi svjesni da kao ljudska bića, ne samo da smo skloni griješiti već, ponovo prema riječima Tore: "Grijeh čuči na našem pragu "

Sama zgrada Hrama, svećenstvo i hramska služba životinjskih žrtava, sve to zajedno čini da uviđanje grijeha bude stalno prisutno u Židovskom životu. Kako bi to dovelo do učinka, Židovski narod mora biti svjestan onoga što se nalazi iza zgrade, sjaja, rituala, mesa i vina koje proizvodi Hram i njegove službe.

Upravo taj dio službe proroci Izraela naglašavaju u svojim osudama površnog shvaćanja hramske službe, koje je bilo toliko karakteristično za kraljevstvo Jude u vrijeme Prvog hrama. Biti nesvjestan poruke koja stoji iza toga, o stalnoj slabosti prema grijehu i nužnosti da mu se suprotstavimo, i jedino se koncentrirati na lijek oproštenja koji je Hram predstavljao, bilo je kratkovidno i na kraju je dovelo do nestanka samog Hrama. Tora je željela da se trudimo iskorijeniti izvor boli, a ne da samo postanemo ovisnici o lijekovima protiv boli. Ja vjerujem da je to suptilna poruka ovotjedne parše, a i čitave knjige Vajikra

Šabat šalom ■

Rabbi Yissocher Frand:

Zbunjujuće žrtve

Vodič za zbunjujuće Majmonidesovo učenje o žrtvama

Sefer Vajikra i parša Vajikra primarno su posvećene zakonu o žrtvama. Ramban (Nahmanides) daje obrazloženje za životinjske žrtve (Vajikra 1,9). On citira Rambama (Majmonidesa) u More Nevuhim (Vodiču za zbunjene) koji tvrdi da je razlog zbog kojeg je Tora ozakonila životinjske žrtve taj što su sva nežidovska društva među kojima su Židovi u povijesti živjeli (Kaldeja, Kanaan, Egipat) štovala stoku. Humaš kaže da su Egipćani štovali ovce. Kaldejci su štovali demone koji su bili uspoređeni sa kozama. Rambam ističe da do današnjeg dana ljudi u Indiji odbijaju zaklati svoju stoku jer vjeruju u Svetu kravu. Stoga, kaže on, B-g je zapovjedio Židovima da zakolju ovce, koze i

krave u čast Svetome. To im je zapovjeđeno kako bi shvatili da ono što su smatrali krajnjim grijehom može postati ritual koji će ih približiti Stvoritelju i kroz koji će njihovi grijesi biti pokriveni.

Ustvari, Rambam opisuje žrtve kao protutežu idolatriji. Nežidovi su štovali te životinje, a mi ćemo ih zaklati za Gospodara svemira. To je gotovo poput placebo efekta jer time se naizgled ništanije postiglo, no kako bi se Židovi odviknuli od krive teologije, zapovjeđeno im je da ono što su drugi narodi štovali kao idole, zakolju za B-ga.

Ramban je vrlo kritičan prema toj Rambamovoj teoriji. On odbija mogućnost da je b-žanska služba u Hramu bila samo teološka lekcija kojom bi se ispravila idolopoklonička praksa. Žestoko se protivi

tome da je žrtvenik bio samo sredstvo kojim bi se demonstriralo neslaganje s praksom poganskih naroda, bez da je imao svoju samostalnu vrijednost. Ramban svoje stajalište potvrđuje biblijskim dokazima.

Najprije, on ističe da je već i Noah, kada je izašao iz arke sa svoja tri sina, prinio žrtvu koja je "bila ugodna u B-žjim očima."

Štoviše, čak i prije Noaha, Hevel je prinio životinjsku žrtvu koju je Svemogući prihvatio! Sigurno je da nije bilo idolatrije u vrijeme Kajina i Hevela, stoga žrtve nisu mogle biti samo znak protesta! Zašto su se žrtve prinosile prije idolopokloničke prakse, pita se Ramban.

■

I daje svoje objašnjenje žrtvi utemeljeno na Otkrivenoj mudrosti (Hohmas haNigle) i Skrivenoj mudrosti (Hohma haNistar, al pi sod). U odjeljku Nigle, Ramban piše – u vezi sa žrtvama čija je svrha da pokriju grijeh – da kada čovjek griješi, on to čini mišlju, riječima i djelima. Stoga, kada čovjek stavlja svoje ruke na glavu životinje, on simbolički čini djelo pokajanja. Kada ustima priznaje svoje grijehe (viduj), on ispravlja grijehe učinjene govorom, i tako dalje.

No, moramo analizirati – što Rambam misli pod time? Ramban je imao vrlo snažne argumente protiv njega! Ustvari, Rav Meir Simha iz

Strana 16 Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Zbunjujuće

Dvinska u svojoj Mešeh Hohma kaže da je Rambam iskazivao neslaganje jedino vezano uz osobne dobrovoljne prinose (korbanos nedava). Rav Meir Simha kaže da se Rambam zasigurno slaže s time da zajedničke žrtve – korban tamid, musaf prinosi za šabat, jom tov i roš hodeš, imaju svoju unutarnju vrijednost.

U knjizi Ner Uziel koju je napisao Rav Uziel Milevsky, vidio sam drugačiji pristup. On smatra da ljudska bića koja osjećaju da postoji Više Biće u svijetu i koja mu se žele približiti, osjećaju da je žrtvovati nešto svoje način povezivanja. Riječ korban prevodi se kao žrtva (iako je korijen riječi u hebrejskom KaRoV, što znači – približiti se). Ima mnogo istine u tom prijevodu. Kada se čovjek želi povezati s Višim Bićem, on to pokazuje time što je spreman žrtvovati nešto svoje.

Nažalost, pogani su Sunce, Mjesec i zvijezde smatrali višim bićima. No, teorija žrtvovanja – toga da želim žrtvovati nešto Višoj Sili – je vrijedan koncept. Kada Rambam kaže

žrtve

da nam je Svemogući dao žrtve kako bi ih prinosili umjesto idolopokloničke prakse, on ustvari kaže da je ta želja da se žrtvuje nešto Višem Biću plemenita stvar.

Sve dok su pogani štovali avoda zara, oni su žrtvovali za pogrešnu svrhu. Međutim, ideja prinošenja žrtava Višem Biću vrlo je vrijedna. Zapravo, svaki puta kada smo u kušnji i suočeni s pitanjem "trebamo li ili ne trebamo nešto učiniti", svaki puta kada se nađemo neodlu-

čni između svoje vlastite volje i volje Svemogućeg, mi smo pozvani žrtvovati – žrtvovati ono što želimo učiniti zbog onoga što Svemogući želi da učinimo! Žrtve nas uče da žrtvujemo ono što imamo te da budemo spremni žrtvovati nešto svoje za Svemogućeg.

To je ono što je Rambam mislio: Koncept žrtvovanja Višem Biću je plemenita stvar. Zapravo, to je ono što judaizam od nas traži.■

Prevela Anja Grabar

Strana 17

Strana 17 Godina 17 Broj 23

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Nastavak vršenja osobne inventure ...

"Kohen će mu pribaviti pomirenje pred B-gom, i bit će mu oprošteno za bilo što od svega onoga što bi mogao učiniti da počini krivnju" (5,26)

Vidjelac iz Lublina prokomentirao je da nakon što čovjek dobije oproštenje za određeni grijeh, otvara mu se mogućnost da otkrije da postoje i druge stvari koje je učinio koje su prouzročile krivnju.

Neprimjereno ponašanje služi kao prepreka našoj svijesti o prirodi naših postupaka. Kada nam je nešto oprošteno, podiže se barijera, i tada smo u stanju vidjeti da ima i drugih stvari koje smo učinili za koje je potrebno ispravljanje i pomirenje.

Zato je tešuva trajni proces. Što nam je više toga oprošteno, to osjetljiviji postajemo za naše postupke. Drugim riječima, tešuva priziva tešuvu

Priča pred Pesah

Jedna hasidska priča upućuje na to kako B-g uistinu skrbi za onoga koji je učinio sve što je bilo u njegovoj moći, no pouzdaje se u B-ga.

Bio je neki hasid koji je vodio malu pivnicu. S obzirom da je pivo hamec, on je prakticirao prodaju pivnice nežidovu prije Pesaha, a onda bi je ponovo otkupio nakon blagdana, kako tijekom Pesaha u svom vlasništvu ne bi imao bilo kakav hamec. Obično bi vrijeme blagdana Pesaha provodio u posjeti kod ženine rodbine, daleko od svog rodnog grada.

Jedne godine, jedan je sumještanin, koji je bio neprijateljski nastrojen prema Židovima, a poznavao je tu praksu Židova, skovao zavjeru protiv ovog hasida. Proširio je glas da nitko, pod nikakvim uvjetima, ne smije sklopiti transakciju s tim Židovom i kupiti njegovu pivovaru za Pesah. Jutro prije Pesaha hasid je bio

Tešuva je trajan proces.

Što nam je više toga oprošteno, to osjetljiviji postajemo za svoje postupke

šokiran kad je otkrio da nitko od njegovih uobičajenih kontakata ne želi sklopiti ugovor s njime, te mu je

ostala ogromna količina piva koje se nije mogao riješiti prije Pesaha.

Hasidu nije preostalo ništa drugo nego da se odrekne vlasništva nad tim pivom, napusti pivovaru i proglasi je hefker, odnosno, odrekne se vlasništva nad njom. U skladu sa židovskim zakonom, ostavio je vrata pivovare širom otvorena, te sa svojom obitelji otputovao za Pesah, svjestan da se odrekao malog bogatstva, jer će se stanovnici tog mjesta sigurno poslužiti svim njegovim zalihama u tih tjedan dana koliko ga neće biti.

Kada se nakon Pesaha vratio, pred njega su istupili stanovnici tog mjesta i rekli mu: "Ako si se iskreno odrekao vlasništva nad svojom pivovarom, zašto si postavio one zastrašujuće pse da čuvaju ulaze?" Hasid je ostao zgranut, ne shvaćajući o čemu oni to govore, no svi su mještani potvrdili priču kako su neki opasni psi čuvali sve ulaze u pivovaru.

Hasid se posavjetovao sa svojim Rebeom, te ga upitao smije li preuzeti vlasništvo nad zalihama, budući da je to hamec koji je bio ostao preko Pesaha. Rebe je odgovorio: "Ovaj hamec nije bio tvoj tijekom Pesaha, jer si ga iskreno i svim srcem napustio i odrekao se vlasništva. Ako je B-g smatrao primjerenim da te nagradi čudom, to nema utjecaja na to što si ga ti proglasio hefkerom. Svakako ti je dopušteno da ponovo uzmeš vlasništvo nad time."

Kada čovjek učini ono što treba učiniti s posvemašnjom iskrenošću te preda B-gu ono što je van njegove moći, B-g reagira.■

Biseri hasidske mudrosti

Majstor svoga zanata

Magid iz Dubna bio je nadaleko poznat po ogromnom repertoaru poučnih priča, iz kojega bi vješto izabrao odgovarajuću za svaku prigodu. Jednom ga dobar prijatelj zamoli da mu objasni svoju tajnu. Magid mu, kako je on to uobičajeno činio, odgovori pričom:

Mi smo u stvarnosti sastavljeni od dva različita sastojka, poput blizanaca Jakova i Ezava, koji se bore u majčinoj utrobi. Jakov je bio nevin čovjek, učenjak, dok je Ezav bio ratnik, čovjek polja. Tijelo je ratnik u nama, agresivna sila sa snagom da kroti elemente ovog svijeta. U ovom materijalnom svijetu tijelo služi za zaštitu osjetljive duše. S druge strane, tijelo bez duše bilo bi opasni agresor bez središta i savjesti.

Ipak, taj raskol traje. U početku, tijelo je za dušu nezgrapna prisutnost kojoj neprestano treba ugađati. Dok duša teži za duhovnim zanosom, tijelo treba jesti i spavati. U isto vrijeme, duša je tijelu u početku zanovijetalo, savjest, koja stalno ograničava njegovo ponašanje.

Zašto bi B-g stvorio vjerojatnost za takav konflikt? Zato što duša treba izazov, a tijelo pročišćenje. Napetost koja vlada među njima izvlači na površinu ono najbolje s obje strane. Na kraju oboje moraju prihvatiti da su jači zajedno nego kad su razdvojeni. Upravo je otpor tijela taj koji potiče kreativnost duše, dok duša usmjerava tijelo da svoju snagu koristi za dobro. Nabujala rijeka prirodno sadrži određenu količinu energije, ali kad je obuzdana branom, ona se višestruko umnaža.■

R Menachem Mendel Schneerson

Mladić koji je upravo diplomirao na vojnoj akademiji vraćao se svojim roditeljima. Na putu ga zadesi noć, pa on odluči odmoriti konja i prenoćiti u obližnjem svratištu. Tek što je kročio u štalu, zapazi on na drvenim gredama nekoliko meta s rupom od metka točno u sredini svake od njih. Zadivljen takvom neuobičajenom preciznošću, odmah zatraži susret s majstorom strijelcem. Nakon nekog vremena pojavi se na vratima bosonogi dječak i predstavi se.

"U čemu je tvoja tajna, gdje si naučio tako dobro gađati? Mora da si imao majstora za učitelja," s ushićenjem je mladić očekivao odgovor.

"Nema tu neke velike tajne. Ja prvo ispalim hitac, a potom oko njega iscrtam metu," uz smiješak mu odgovori bosonogi dječak.■

naj koji želi hvaliti - neka hvali Stvoritelja. A onaj koji želi osuđivati - neka osuđuje samog sebe ■

Baal Šem Tov O

dio

Po tradiciji, židovska djeca učenje Humaša započinju od ovotjedne paraše. Mogli bismo se zapitati: Zašto ne započeti učenje od početka Tore, od paraše Bereišit? Također, ima nešto vrlo neobično u vezi prve riječi ove paraše, "Vajikra" koja je u Tori napisana s malim slovom alef Što sve to znači?

Što se tiče postupka suđenja na Nebeskom sudu, pisano je: "Ako on ima anđela koji se zauzima za njega, jednog [anđela koji govori o njemu pozitivno] od tisuću [anđela koji ga progone] da potvrdi njegovu pravednost, tada mu je On milostiv i kaže: 'Izbavite ga od silaska u jamu; Ja sam našao otkupninu za njega"(Job 33,23-24). Naši rabini su tumačili da ovaj redak znači ovo: čak i ako samo jedan anđeo stane u obranu čovjeka, pa sve i ako su u sklopu same obrane 999 dijelova protiv čovjeka, i samo se jednim jedinim dijelom smatra zaslužnim, još uvijek ga vrijedi spasiti.

Isto tako, mi posjedujemo moć da svoje bližnje i sebe promatramo i prosuđujemo na jednako pozitivan način. Mogu promatrati sebe i otkriti 999 mana, ali ako mogu pronaći ijednu dobru stranu - pa makar i

ako je unutar te jedne vrline 999 dijelova negativno i ima samo je jednu točku istinski dobrih namjera – i pored toga, prepoznajući tu sićušnu dobrotu ja mogu napustiti negativno i započeti novi, pozitivan duhovni život. Razlog za to je što je izvor istinske dobrote sam B-g. Budući da je B-g vječan, bilo koji djelić dobrote, bez obzira koliko beznačajan bio, ima vječnu, trajnu moć.

Cadik ima sposobnost kako da otkrije ono dobro u nama

Budući da smo svi mi dio procesa otkrivanja i prepoznavanja ove pobožnosti, cadik je vođa tog pokreta. On ima kako sposobnost da otkrije ono dobro u nama – i tako nas navede da se osjetimo duhovno slobodnima da rastemo i ulažemo sve napore – a uči nas i kako da smatramo vrijednim i živimo radosno s tim dobrim djelićem.

Izradom zlatnog teleta, Židovski narod je pao u grijeh za koji se smatra da obuhvaća sva tri prekršaja za smrtnu kaznukrvoproliće, štovanje idola i nedopuštene odnose. Narod koji je upravo čuo Deset zapovijedi od Samog B-ga sada je potpao pod osjećaj potpune izgubljenosti i

pokvarenosti. Ali se Mojsije, taj veliki cadik, založio za nas. Preklinjao je B-ga da vidi to zrnce dobrote koje je ostalo u nama. Kao ishod ove uspješne molbe, B-g nam je naredio da sagradimo Šator sastanka. Nakon što je on bio dovršen, B-g je pozvao Mojsija s mjesta malog slova alef

Alef ima numeričku vrijednost 1. Kao što smo vidjeli, čak i ako je naše dobro tek tisućiti dio, pa čak i ako je ova tisućina okružena s 999 negativnih svojstava, ta dobrota ipak je vječna. Ta je dobrota malo slovo alef Jednako kao što su Židovi sagradili stvarni Šator sastanka, tako i cadik gradi paralelni, nadzemaljski, Šator kojega pokreće dobrota koja se nalazi u svakom od nas. S tog je mjesta, čak i nakon grijeha sa zlatnim teletom, B-g još uvijek mogao razgovarati s Mojsijem. S tog mjesta dobrote, nevin dječak iz hedera (tradicionalne židovske osnovne škole koja podučava osnovama judaizma i hebrejskog) prima svoju duhovnu snagu, i s tog mjesta dobrote u nama, to duhovno dijete koje se ima uskoro roditi, može rasti.

Svi smo mi B-žja djeca. Stoga, svatko od nas - koliko god bio udaljenima potencijal da živi duhovnim životom dobrote. Pridruživanjem cadiku i njegovom procesu otkrivanja pobožnosti, mi možemo živjeti s ovom dobrotom svakim svojim dahom. Tada ne samo da ćemo promijeniti sebe, već ćemo izvršiti i trajni utjecaj na čitav svijet. Amen!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Yossi Katz, Breslov Research Institute: Tisućiti

Rabbi Shaul

TJEDNI ZOHAR: VAJIKRA

Paraša (priča) Vajikra je prva paraša nove knjige – Levitskog zakonika, i ona uvijek dolazi u proljeće. Zašto je to najbolje vrijeme za čišćenje i iščišćavanje?

Paraša Vajikra i veliki dio knjige Levitskog zakonika bave se službom prinošenja žrtava u Hramu. Teško je shvatiti zašto to iz godine u godinu trebamo čitati, pogotovo zato što se žrtve odnose samo na Hram i svećenike (kohene).

Zohar objašnjava da značenje riječi "žrtva" nije ono kako ga se danas razumijemo, s negativnom konotacijom. Korijen riječi žrtvovati (KoRBan, na hebrejskom בהק ) ) - je k.r.b. ( ק ה ב ) što znači približiti – Zohar nam to daje do znanja objašnjavajući da je riječ o međusobnom približavanju deset sefirot sve dok one ne postanu jedno.

Međutim, sam čin prinošenja žrtve životinje nije dovoljan ako nema svijesti kajanja i preobrazbe. Spomenuli smo ranije dobro poznatu frazu "pribavi si učitelja i kupi si prijatelja ...", što znači da za pravo prijateljstva treba "platiti", ulagati i truditi se. Sve što vrijedi mora se steći radom i trudom, 'ništa nije besplatno'.

Pitanje je koji je smisao tog truda?

Zohar objašnjava da imamo tendenciju uložiti trud kad god želimo nešto dobiti za sebe – osjetiti obilje, zadovoljstvo, blaženstvo, radost ili

■ zadovoljstvo - a da bi to mogli privući iz njihovih izvora, moramo se povezati na više sefirot, na gornje svjetove, i međusobno ih povezati. Kako? Tako da stvorimo sklonost prema tim područjima. Znači, moramo se povezati s osjećajima, namjerama i svijesti o sreći, ljubavi, dijeljenju, suosjećanju itd., moramo povezati djela s ispravnom namjerom i time možemo privući obilje odozgo. Kada uložimo trud da dostignemo viši nivo, možemo osjetiti da nas trud dovodi bližeKaRoV )בורק) našem cilju. Međutim, kada ljudi koji nisu duhovni ulažu trud, oni smatraju da uzalud žrtvuju (korban) svoje vrijeme i novac, i to im stvara agoniju i osjećaj da su "žrtve" (korban).

Hebrejski se korijen K.R.B. ( ק ה ב ) također može čitati kao "bitka" (kerav, na hebrejskom - בהק što znači da se moramo boriti i zalagati za ono što je uistinu važno u životu. I onda kada za našeg bližnjeg nešto učini-

mo svjesno i sa željom da približimo sefirot, spojimo ih i povežemo materijalni život s gornjim duhovnim svjetovima, tek tada će stići obilje i blagostanje. Ari objašnjava da se glavna nagrada stječe boreći se za to tko jesmo, za našu suštinu, i ako sve što činimo radimo sa radošću i namjerom da dovedemo svjetlo u svoj život, onda nam je uspjeh zajamčen, kao što je rečeno: "Kada idete u rat protiv svojih neprijatelja i G-spod, B-g vaš, preda vam ih u ruke... ". Ne kaže se da se moramo boriti sa svojim neprijateljima, već da idemo u rat protiv njih, a Stvoritelj će ih predati u naše ruke.

To je suština "korbana" - približiti sefirot – kako bi ih se sjedinilo, sjedinilo duhovne i materijalne svjetove. To je tajna knjige Levitskog zakonika koja objedinjuje sve mogućnosti povezivanja i namjera koje prate naša djela.■

Prevela Tamar Buchwald

Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abraham Leibtag

Trebaju li B-gu naše "korbanot"?

Ili bi bilo ispravnije reći da mi imamo 'potrebu' prinijeti ih, iako ih On ne treba?

U nastojanju da dâ odgovor na ovo 'filozofsko' pitanje, ovotjedni šiur analizira Paršat Vajikra kako bi pokazao kako je njegova usko vezana tema o "korbanot" [žrtvenim prinosima] povezana s jednom od glavnih tema Biblije.

Uvod

Miškan se svakako pojavljuje kao glavna tema u obje knjige, Šemot i Vajikra, i stoga bi bilo logično pretpostaviti da njegova temeljna svrha mora imati tematsku važnost. Da bismo razumjeli tu svrhu, prvo moramo zapaziti vrlo jednostavnu različitost koja objašnjava koji se od detaljs nalaze u svakoj od tih knjiga.

U Sefer Šemot, Tora objašnjava kako izgraditi Miškan, i stoga Šemot završava (u Paršat Pekudei) pričom o njegovom sastavljanju. Nasuprot tome, Sefer Vajikra objašnjava kako koristiti Miškan, i stoga Paršat Vajikra počinje sa zakonima o korbanot - tj. uputama u vezi sa žrtvama koje će se tamo prinositi.

Iako ova razlika objašnjava zašto Sefer Vajikra raspravlja o korbanot općenito, ona ne objašnjava zašto Sefer započinje upravo sa zakonima o korban ola [žrtvama paljenicama]; niti objašnjava logiku prijelaza s jedne vrste korbana na druge. U našem šiuru počinjemo s tehničkom analizom njegovog unutarnjeg razvitka - no ti će nam zaključci pomoći da dođemo do dubljeg razumijevanja općenite svrhe korbanot.

Kratki pregled Paršat Vajikra

U našim smo pitanjima za proučavanje predložili smo da pripremite kratak pregled poglavlja jedan do pet, identificirajući glavnu temu svake pojedine 'paršije'. Sljedeća tablica sumira naše zaključke. Prije nego što nastavite, pažljivo je proučite (neka vam Humaš bude pri ruci), i primijetite kako naslovi odjeljaka daju objašnjenje razvitka njegovih tema.

[Zamijetite kako svaka 'paršija' odgovara jednom redu u našem grafikonu. Imajte na umu također da svaka zvjezdica ('*') u ovom pregledu označava početak nove 'dibre', tj. kratki uvod za novu uputu od B-ga Mošeu [npr. "va-jedaber Hašem el Moše..."]. Obratite pažnju i na to kako pregled nudi kratki sažetak za svaku paršiju, kao i naslov za svaki odjeljak. Pogledajte slažete li se s tim naslovima.]

PARŠAT VAJIKRA - KORBAN JAHID

I) Korban Nedava - Dobrovoljni prinosi (pogl. 1-3)

A. Ola (čitav korban je spaljen na mizbeahu)

1. 'bakar' - od goveda

2. 'con' - od ovaca

3. 'of' - od živadi

B. Minha (prinos brašna)

1. 'solet' - fino brašno pomiješano s uljem i 'levonom'

2. 'ma’afe tanur' - pečen u pećnici

3. 'al mahavat' - na tavici

4. marhešet - na tavi (+ razni opći zakoni)

5. 'bikurim' - od pšenice rane žetve

C. Šelamim (pomirbena žrtva, dio biva pojeden od vlasnika)

1. bakar - od goveda

2. con - od ovaca

3. 'ez' - od koza

[Primijetite ključnu frazu koja se ponavlja mnogo puta u ovoj cjelini: "iše reiah nihoah l-Hašem."]

II) Korban Hova - Obavezni prinosi

A. Hatat (4,1-5,13)

Za opći prijestup [zakoni organizirani prema prekršitelju]:

1. 'par kohen mašiah' (za Velikog svećenika)bik

2. 'par he'elem davar' (za bet din) - bik

3. 'se'ir nasi' (za kralja) - jarac

4. 'nefeš' (za laika) žensko jare ili žensko janje

Za konkretne prijestupe ('ole ve-jored'):

1. bogataš - žensko jare ili žensko janje

2. siromah - dvije ptice

3. vrlo siromašna osoba - prinos od običnog brašna

B. Ašam (5,14-5,26) - životinja je uvijek 'ajil' (ovan)

1. 'ašam me'ilot' – uzima se od imovine Hrama

2. 'ašam talui' - nije siguran je li zgriješio [Zapazite novi dibur na ovom mjestu]

3. * 'ašam gezeilot' - krađa od drugoga [Obratite pažnju na ključnu frazu koja se ponavlja mnogo puta u ovoj cjelini: "ve-hiper alav... ve-nislah lo."]

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

Objasnimo zašto smo odabrali ove naslove.

Dvije grupe: Nedava & Hova

Prvo i najvažnije, primijetite kako naš pregled dijeli Paršat Vajikra na dva različita dijela: 'korbanot nedava' = dobrovoljni prinosi i 'korbanot hova' - obvezni prinosi. Prvi dio nosi naziv "nedava", jer ako pojedinac želi dobrovoljno prinijeti B-gu korban, ima na izbor tri kategorije:

1. OLA - žrtva paljenica [prvo poglavlje];

2. MINHA - prinos od brašna [drugo poglavlje]; ili

3. ŠELAMIM - mirotvorna žrtva [treće poglavlje]

Obratite pažnju na to kako su sve ove tri skupine uključene u prvi "dibur" - i čine odjeljak o "nedava" [dobrovoljnom].

Nasuprot tome, postoje slučajevi kada osoba može pogriješiti, što je obvezuje da prinese žrtvu za grijeh - bilo to "hatat" ili "ašam" (ovisno o tome što je učinila pogrešno).

Dvije kategorije (4. i 5. poglavlje) čine drugi odjeljak koji smo nazvali "hova" [obavezno].

Sam Humaš naglašava razliku između ova dva odjeljka ne samo početkom novog dibura u 4,1, već i ponavljanjem dviju ključnih fraza koje se pojavljuju u skoro svakom završnom stihu u paršijot oba odjeljka, naglašavajući glavnu svrhu svakog pojedinog odjeljka:

• U odjeljku nedava: "iše reiah nihoah l'Hašem" ["vatrena žrtva, ugodan miris G-spodu" - vidi 1,9.13.17.; 2,2; 3,5.11.16.];

• U odjeljku hova: "ve-hiper a'lav ha-kohen " ["kohen će izvršiti pokajanje za sebe..." - vidi 4,26.31.35.; 5,6.10.13.16.19.26.]

Imajući ovo na umu, sada ćemo razmotriti o logici iza ove unutarnje strukture svakog odjeljka, kako bismo pokazali kako (i zašto) je odjeljak nedava organiziran prema kategoriji prinosa i vrsti životinje, dok je odjeljak hova organiziran prema vrsti počinjenog prijestupa i toga tko je prestupio.

Nedava – Odaberi jedno

Ako pojedinac želi prinijeti korban nedava, on prvo mora odabrati kategoriju koja je odraz onoga što preferira. Prije svega, ako mu je želja prinijeti B-gu cijelu životinju, on može odabrati kategoriju ola; ali ako bi radije (bilo iz financijskih ili ideoloških razloga) umjesto toga prinio brašno, tada može odabrati kategoriju minha. Konačno, ako više voli ne samo životinjsku opciju, nego želi i kasnije sudjelovati u jelu od ovog korbana - tada može odabrati kategoriju šelamim.

Nakon što je pojedinac donio ovu općenitu odluku da li će prinijeti ola, minha ili šelamim – sljedeće je, on sada može odabrati potkategoriju po svom izboru.

Na primjer, ako netko odluči prinijeti ola - koja je potpuno konzumirana na mizbeahu - tada mora odabrati između goveda, ovaca ili peradi.

Tora objašnjava ove tri opcije (u prva tri odjeljka 1. poglavlja) i uključuje precizne upute o tome kako prinijeti svaku od ovih životinja.

Ako pojedinac umjesto toga odabere minha - prinos brašna - mora odabrati jednu od pet različitih opcija kako ispeći to brašno, što je u korelaciji s pet kratkih paršijot u drugom poglavlju. Drugim riječima, on može prinijeti svoju žrtvu kao brašno (pomiješano s uljem), ili pečeno u pećnici ("ma'afe tanur"), ili prženo na tavi ("al mahavat"), ili prženo u dubokom ulju ("marhešet"). Ako prinos od brašna bude od pšenice rane žetve ("minhat bikurim"), ona se prvo mora ispeći i samljeti na poseban način (vidi

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

Ibn Ezra 2,14).

Naposljetku, ako odabere opciju šelamim - mirotvornu žrtvu - tada mora birati između: goveda ("bakar"); ovaca ("kevasim"); ili koza ("izim") - što odgovara trima pojedinačnim paršijot u trećem poglavlju.

Također treba napomenuti da zakoni uključeni u ovaj odjeljak korban nedava govore i o određenim proceduralnim uputama. Na primjer, prije nego prinese ola ili šelamim, vlasnik mora izvršiti čin 'smiha' (vidi 1,4; 3,2.8.13.). Vršenjem "smiha" - tj. oslanjajanjem svom svojom težinom na životinju - vlasnik simbolično prenosi svoj identitet na životinju. To jest, on prinosi životinju umjesto sebe (vidi Rambana).

To bi moglo ukazivati da je čin smiha odražava shvaćanje da korban služi kao 'zamjena' za vlasnika. Ova ideja može biti odraz korban ola kojeg je Avraham Avinu prinio prilikom akeda - kada je prinio ovna umjesto svog sina"ola tahat bno" (vidi Breišit 22,13).

Hova: Ako ste učinili nešto pogrešno

Kao što smo ranije objasnili, druga kategorija Paršat Vajikra raspravlja o "korban hova" (poglavlja 4 i 5) - obveznom prinosu koji osoba mora donijeti ako prekrši jedan od B-žjih zakona. Stoga je ovaj dio organiziran po događaju, jer će vrsta počinjenog grijeha odrediti koji je prinos potreban.

Prvi 'događaj' je nenamjerni prekršaj 'bilo koje od B-žjih micvot' (vidi 4,2 i zaglavlje svake uzastopne paršije u po-

glavlju 4). Hazal objašnjavaju da se to odnosi na nenamjerno kršenje ('šogeg') bilo koje zabrane Tore - da ju je osoba prekršila namjerno ("meizid"), njezina bi kazna bila 'karet' (odsjecanje od židovskog naroda).

[Ovaj prinos se obično naziva 'hatat kavua' (fiksni hatat).]

Dogodi li se ovaj prijestup ("b'šogeig"), tada o tome koju životinju treba dovesti ovisi tko je grešnik. Ako kohen gadol (veliki svećenik) sagriješi, on mora dovesti bika ("par"). Ako je to politički vođa ("nasi"), on mora dovesti jarca ("se'ir"). Ako je to bio tek običan stanovnik, on je morao dovesti kozu ili janje ("se'ira" ili "kisba").

[Također postoji poseban slučaj pogrešne halahičke odluke 'starješina' [tj. 'sanhedrina' - vrhovnog halahičkog suda], što ima za posljedicu da cijeli narod nenamjerno griješi. U tom slučaju, članovi sanhedrina moraju dovesti poseban hatat prinospoznat kao "par he'elem davar šel cibur". Vidi 4,13-21.]

U petom poglavlju nalazimo nekoliko slučajeva konkretnih prijestupa koji zahtijevaju "hatat" ili "ašam".

Prva kategorija počinje s popisom od tri konkretne vrste prijestupa, koje uključuju - slučaj kada osoba odbije svjedočiti (vidi 5,1), ili ako netko slučajno uđe u Hram (ili Miškan) dok je duhovno nečist ('tame' / vidi 5,2), ili ako netko nije održao obećanje (da će učiniti/ili neće učiniti nešto) koje je dao uz zakletvu ('ševu'at bitui' / vidi 5,4).

Ukoliko bi netko prekršio bilo koju od ove tri stvari (detaljnije u 5,1-4), konkretan prinos koji mora prinijeti

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

ovisi o njegovom prihodu. Ako je on:

1. bogat - donosi žensko janje ili žensko jare;

2. 'srednja klasa' – on umjesto toga može donijeti dvije ptice;

3. siromašan – on može donijeti običan prinos od brašna.

Zanimljivo je da se ovaj korban kategorizira kao "hatat" (vidi 5,6.10.13.), iako Tora koristi riječ "ašam" [krivnja] u odnosu na ova djela (vidi 5,5). Ima smisla smatrati to "hatatom", jer u standardnom slučaju (tj. ako je prijestupnik bogat) - prinos čini sasvim ista životinja kao i kod običnog hatata, tj. ženska koza ili ovca.

Nadalje, primijetite da su ovi pesukim (tj. 5,1-13) uključeni u isti "dibur" koji je započeo u 4,1 koji govori o klasičnom korbanu "hatat", dok novi "dibur" koji govori o korbanu "ašam" počinje tek u 5,14!

Rabini ovaj korban nazivaju "ole ve-jored" [dosl. gore i dolje] jer se ovaj naziv odnosi na njegovu ljestvicu stupnjevanja - koja u potpunosti ovisi o financijskom stanju pojedinca.

Moglo bi se kazati da Tora nudi ovu stupnjevanu ljestvicu jer su ti konkretni prijestupi vrlo česti, pa bi stoga za prosječnu osobu postalo prilično skupo prinositi životinju za svaki takav prijestup.

Posljednji slučajevi (od 5,14 do kraja poglavlja) uključuju nekoliko drugih kategorija prijestupa - koji zahtijevaju ono što Tora naziva korban ašam - žrtvu za krivnju. U svakom od ovih slučajeva, prekršitelj mora prinijeti ajil [ovna], uključujući:

• kada netko uzme nešto što pripada hekdešu ('ašam me'ilot'/ 5,14-16)

• kada neko nije siguran mora li dovesti hatat ('ašam talui'), tj. nije siguran da li je sagriješio.

• kada netko lažno poriče da je nezakonito posjedovao tuđu imovinu ('ašam gezeilot' / 5,20 -26), poput nevraćanja 'izgubljene stvari' njenom vlasniku.

Opći naslov - Korban Jahid

Cijeli pregled smo naslovili korban jahid - prinos pojedinca - jer čitava ova cjelina detaljno opisuje različite vrste korbanot koje pojedinac (='jahid') može (ili mora) donijeti. Naš odabir ovog naslova odražava početnu rečenicu Parše: "adam ki jakriv..".- bilo koja osoba koja treba prinijeti žrtvu B-gu..." (vidi 1,2).

Korban jahid stoji u suprotnosti s korbanot cibur - javnim prinosima - koje prinosi cijela zajednica Izraela (kupuje se sredstvima prikupljenim od mahacit ha-šekel). Zakone koji se odnose na korbanot cibur prvi put smo našli u Paršat Tecave u vezi sa svakodnevnim prinosom "olat tamid". Oni se nastavljaju s posebnim prinosom koji narod donosi (zajednički) na blagdane, kao što je detaljno opisano prvenstveno u Paršijot Emor (Vajikra poglavlje 23) i u Paršat Pinhas (Bamidbar poglavlja 2829).

Što bi trebalo biti na prvom mjestu?

Sada kada smo objasnili logiku unutarnjeg poretka svakog odjeljka, moramo objasniti zašto zakoni o korban nedava prethode zakonima o korban hova. Po intuiciji, čovjek bi vjerojatno iznio obavezni korban prije neobaveznog.

Moglo bi se sugerirati da Paršat Vajikra počinje upravo s korban nedava budući da baš te korbanot odražavaju težnju pojedinca da poboljša svoj odnos s B-gom. Tek nakon toga Tora detaljno opisuje korban hova, koji mijenja taj odnos (kada je okaljan grijehom). Dodatno, možda, korban nedava odražava idealniju situaciju, dok obavezna žrtva za grijeh nastoji ispraviti problematičnu situaciju.

Možemo, međutim, predložiti još dublji razlog koji se temelji na 'dvostrukoj temi' o kojoj smo raspravljali u našoj studiji o drugoj polovici Sefer Šemota.

Prisjetite se iz naših prijašnjih šiurim da je Miškan služio dvostrukoj svrsi:

A) da ovjekovječi doživljaj sa Har Sinaja (što je istaknuo Ramban); i B) da iskupi za het ha-egel (što je naglasio Raši).

(A) Ponovno proživljavanje Har Sinaja

Prisjetite se kako je obred sklapanja saveza koji se održao na Har Sinaju (kada su Bnei Jisrael prihvatili Toru) uključivao javno prinošenje "olot" & "šelamim" (kada su izjavili "na'ase ve-nišma" / vidi Šemot 24,4-7). Zapravo, u tom obredu nalazimo prvi spomen u Humašu korbana šelamim, što sugerira idejnu povezanost između korban šelamim i Har Sinaja.

[Zapazite također da Humaš kasnije korban šelamim naziva 'zevah' (vidi 3,1 & 7,11). Sama riječ zevah također se koristi za opisivanje gozbe, općenito u kontekstu sporazuma između dviju strana. Na primjer, Lavan i Jaakov imaju zevah nakon što sklope savez ('brit') da neće nauditi jedan drugome (vidi Br 31,44-54). I danas, su sporazumi između dviju strana često popraćeni nekom vrstom raskošne gozbe (npr. svečane večere,

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

vjenčanja, poslovnog spajanja, itd.). Stoga bi se moglo ustvrditi da prinošenjem zevah šelamim pojedinac pokazuje svoju lojalnost kao partner u zavjetnom odnosu s B-gom.]

Korban ola također se odnosi na Ma'amad Har Sinai, ne samo na osnovu gornje paralele, već i na temelju ključne fraze - "iše reiah nihoah l-Hašem" - koju Tora dosljedno koristi u svom opisu korban ola. [Vidi 1,9.13.17.]

Isti se izraz također nalazi u Torinom opisu "olat tamid", svakodnevnog prinosa zajednice, koji je nerazdvojivo povezan s prinosima Bnei Jisrael na Har Sinaju:

"Olat tamid ha-asuja BE-HAR SINAI, le-reiah nihoah iše lHašem" (vidi Bamidbar 28,6).

Slično, u Paršat Tecave, kada Tora prvi put uvodi olat tamid i sumira svoju raspravu o Miškanu - nalazimo potpuno istu frazu:

"... le-reiah nihoah iše l-Hašem... olat tamid le-dorotehem petah ohel mo'ed..." (Šemot 29,41-42)

Stoga, prinoseći bilo ola ili šelamim - djelotvorne podsjetnike na Ma'amad Har Sinai - pojedinac ponovno potvrđuje savez na Har Sinaju o "na'ase v'nišma" - samu osnovu našeg odnosa s B-gom u Ma' amad Har Sinai.

[Moglo bi se također predložiti da ove dvije vrste korbanot odražavaju dva različita aspekta našeg odnosa s B-gom. Ola odražava "jira" (strah od B-ga), dok šelamim može predstavljati "ahava" (ljubav prema B-gu).]

Prisjetite se također da je posljednji put kad su Bnei Jisrael prinijeli olot & šelamim (tj. prije het ha-egel) to bilo kod Har Sinaja. Ali zbog grijeha Zlatnog teleta, B-žja Šehina je napustila Bnei Jisrael, čime je bila onemogućena

sama mogućnost prinošenja korbanot. Sada kada je Miškan konačno izgrađen i Šehina se vratila (kao što je opisano na kraju Sefer Šemot), B-žja prva poruka Bnei Jisrael u Sefer Vajikra je da ponovno mogu prinositi olot & šelamim, baš kao što su to činili na Har Sinaju - ne samo kao narod, već i kao pojedinci.

Samo ovo zapažanje nam može pomoći da shvatimo zašto je prva tema u Sefer Vajikra dobrovoljni prinos - korban ola i šelamim, i stoga ima smisla da oni prethode obaveznom prinosu hatat i ašam.

(B) Korban Hova - Natrag na Het HaEgel

Za razliku od 'refrena' 'iše reiah nihoah' kojim završava svaki korban nedava, primijetili smo da svaki korban hova završava frazom "ve-hiper alav ha-kohen... ve-nislah lo". Još jednom nalazimo paralelu s događajima na Har Sinaju.

Prisjetite se našeg objašnjenja da je Aharon postupio kao kod "het ha-egel" s najboljim namjerama; samo su rezultati bili katastrofalni. Kada je prisutna Šehina, svaki prijestup, čak i ako je nenamjeran, može prouzročiti trenutnu kaznu (vidi Šemot 20,2-4 & 23,20-22). Unatoč tome, B-žja svojstva milosrđa, koja On objavljuje kad Mošeu Rabeinu daje druge "luhot", sada dopuštaju Bnei Jisrael "drugu šansu" ako zgriješe - tj. priliku da dokažu B-gu svoju iskrenost i odlučnost da u buduće budu oprezniji.

Također nalazimo tekstualnu paralelu u izjavi Mošea Rabeinu prije nego što se popeo na Har Sinaj da traži pokajanje za het ha-egel: Prisjetite se kako je Moše Rabenu rekao narodu:

"Atem hatatem hata'a gedola… ulai ahapra be'ad hatathem" (Šemot 32,30; pročitajte također 32,31-33).

Kasnije, kada Moše stvarno primi trinaest 'midot ha-rahamim' na Har Sinaju zajedno s drugim luhot (34, 9), on zatraži pomirenje za het ha-egel:

"... ve-salahta le-avoneinu u-lehatoteinu..." (34,9). Ova ključna fraza korban hova - "ve-hiper alav... ve-nislah lo" - također se može odnositi na ovaj presedan B-žje mogućnosti i spremnosti da oprosti. Korban hova služi kao sredstvo pomoću kojeg se može tražiti oprost za grijehe počinjene "b'šogeg" i moliti B-ga da aktivira svoje "midot ha-rahamim" [svojstva milosrđa] da ih spasi za svaku kaznu koju zaslužuju.

Prema tome, možemo zaključiti da korban nedava naglašava funkciju Miškana kao ovjekovječenja Ma'amad Har Sinai, dok korban hova naglašava ulogu Miškana kao sredstva okajanja za het ha-egel.

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajikra - Korban jahid: nedava i hova

Kome treba 'Korban'?

Kada ovo znamo, moglo bi se reći da bi uvriježeni prijevod korbana kao žrtve mogao biti pomalo pogrešan. Žrtva podrazumijeva odricanje nečega bez da išta dobijete zauzvrat. Međutim, 'šoreš' (korijen) riječi korban je k.r.v., 'karov' - približiti se. Ne samo da se životinja 'približava' mizbeahu, već korban u osnovi služi da pojedinca dovede bliže B-gu. Životinja je sama po sebi tek sredstvo putem kojeg se ovaj proces pospješuje.

Stoga korbanot sadrže više od tek suhoparnih, tehničkih rituala; one unapređuju primarnu svrhu miškana – poboljšanje čovjekova odnosa s B-gom.

U tom smislu, postaje prilično jasno da je pojedinac taj koji treba prinijeti "korban" - kao izraz svoje privrženosti i odanosti svom Stvoritelju. Zasigurno nije B-g taj koji ih treba konzumirati!

Analogije radi, dobrovoljne prinose [korban nedava] mogli bismo usporediti s darom koji gost nosi svome domaćinu. Na primjer, sasvim je prirodno da netko tko odlazi nekoj drugoj obitelji na šabat - ne može doći ' praznih ruku'. Umjesto toga, običaj je da se donese mali dar, bilo cvijeće, vino ili nešto slatko. Dakako, njegovim domaćinima nije potreban taj dar, ali gost mora nešto donijeti. No razlog zbog kojeg se druže je njihov odnos. Dar je tek znak zahvalnosti - ali i vrlo značajan čin.

Tefila keneged korbanot

Na kraju, možemo proširiti naše proučavanje kako bi nam pomoglo da bolje razumijemo naš način gledanja "tefile" [molitve pred B-gom].

Dok nema Beit haMikdaša [Hrama], hazal smatraju 'tefilu' kao 'zamjenu' za korbanot. Kao i korbanot, tefila također služi kao sredstvo pomoću kojeg čovjek može razviti i ojačati svoj odnos s B-gom. Pojedinac je taj kojem je potrebno da moli, više nego što B-gu treba da čuje te molitve.

Tako ono što smo naučili o korbanot ima značenje čak i danas - budući da pojedinačne tefile trebaju utjeloviti oba aspekta korban jahida: nedava i hova

Tefila bi prvenstveno trebala odražavati nečiju težnju da se približi B-gu – izraz priznanja vlastitog postojanja kao sluge B-žjeg. I drugo, ako je netko zgriješio, tefila postaje put kroz koji može popraviti pokvareni odnos.

Konačno, tefila, baš kao i korbanot miškana, uključuje više od pukog ispunjavanja osobne obveze. Naša mogućnost da pristupimo B-gu, i zatražimo da On prizove Svoje "midot ha-rahamim" - čak i ako ih nismo dostojni - treba smatrati jedinstvenom privilegijom danom posebnom B-žjem narodu koji je prihvatio Toru na Har Sinaju, i osigurava put da usavršimo naš odnos. Zato se prema tefili ne smije odnositi kao prema teretu, već kao posebnoj privilegiji.

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Entuzijazam (nastavak)

Lijenost potkopava entuzijazam

Entuzijazam je jedna od onih osobina duše koje se najbolje razvijaju razumijevajući i uklanjajući ono što ih opstruira. Prirodna tendencija srca je da bude strastveno i živo, puno energije, pa je oslobađanje te urođene snage više pitanje uklanjanja zapreka nego potpirivanja vatre.

Što je to što podriva i ispuhava vaš entuzijazam? Rabbi Moshe Chaim Luzzatto svoje smjernice daje u Putu pravednoga

Prva velika zapreka entuzijazmu koju on prepoznaje je njena izravna suprotnost, a to je lijenost. Kad lijenost zavlada, ne događa se baš puno toga, osim što ostajemo zaglavljeni u svojim trenutnim okolnostima, zatvoreni poput pupoljka smrznutog na grani.

Lijenost se može činiti dobroćudnom, no Rabbi Luzzatto nas upozorava na to koliko ta osobina može biti podmukla i opasna:

Ono loše što dolazi od lijenosti ne događa se u jednom naletu, već polako i bez najave. To dolazi u nizu loših djela, jednog za drugim, sve dok se ne nađete potonuli u zlu.

Bez da uopće shvatimo da se to događa, lijenost nas spušta sve niže i niže dok na kraju ne postanemo agenti zla: "Lijeni čovjek, mada nije aktivno zao, stvara zlo samom svojom neaktivnošću."

Ono što nam Rabbi Luzzatto ima za reći o lijenosti, a što možda nećemo razumjeti, jest da lijenost karakterizira težina: "I vidje da je

priroda ljudskog bića vrlo teška."

Poput mnogih musarskih učitelja, on lijenost povezuje s našom tjelesnošću. Da smo bića čistog duha, bili bismo lagani i aktivni, ali budući da živimo u tijelima, vezani smo za fizički svijet. Nama upravlja sila gravitacije, vuče nas dolje.

To su realiteti nad kojima nemamo kontrole, no Rabbi Luzzatto ukazuje na ono što je pod našim utjecajem. Na nama je hoćemo li podleći tim silama ili ćemo se potruditi uzdići se ka entuzijazmu: "Ako se prepustite toj 'težini', nećete uspjeti u svojoj potrazi", zaključuje.

Hebrejska riječ za teško također se upadljivo pojavljuje u priči o Mojsijevim nastojanjima da navede faraona da pusti djecu Izraela iz Egipta. Tamo čitamo da je faraon odbio obraćati pažnju na Mojsijeve molbe jer je njegovo srce doslovno bilo "teško", iako prijevod obično kaže "tvrdokorno" ili "nepopustljivo". I ovdje dobivamo sliku koja nam pomaže razumjeti što to znači biti "težak" - poput lijenosti, to znači biti u suprotnosti s putem duha.

Moć racionalizacije

U vrlo ironičnom potezu faraon optužuje Židove da su lijeni (IzlazakŠ'mot 5,8). Ovdje otkrivamo jedno obilježje lijenosti koje će većina nas vrlo lako prepoznati. Lijenost opstaje na racionalizaciji, jer to je faraon zasigurno radio: racionalizirao je vlastitu slabost pripisujući je drugima. Alter iz Novarodoka ima jedan dirljiv odjeljak u svojoj knjizi, Madregat ha'Adam, u kojem prolazi kroz listu ambicija koje bi si osoba mogla postaviti, i na svaku odgovara riječima, "samo da sam".

■

Toliko bih dao u dobrotvorne svrhe, samo da sam bogat.

Učio bih i naučio toliko toga, samo da sam pametniji.

Toliko bih pomogao svojim prijateljima, samo da sam jači.

Sve je to, naravno, racionalizacija i nigdje je ne nalazimo više usavršenu nego kod lijenčine. Lijen čovjek briljira u izmišljanju izgovora zašto jednostavno ne može izvršiti neki zadatak. Kralj Salomon sažeto obuhvaća ovu ideju u knjizi Izreka: "Lijen čovjek sebe smatra mudrijim od sedam mudraca."

Iako je Orchot Tzaddikim napisan u šesnaestom stoljeću, slika racionalizirane tromosti koju donosi još uvijek odzvanja petstotina godina kasnije. U "Vratima lijenosti" čitamo sljedeće, na temelju izreka iz knjige Izreka:

Ako mu netko kaže: "Tvoj je učitelj u gradu; idi i uči Toru od njega", on odgovara: "Bojim se lava na putu", kako je pisano (Mišlei [Izreke] 26,13): "Lijen čovjek kaže: 'Lav je putu'." Ako mu kažu: "Tvoj je učitelj već na ovom području: ustani i idi k

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis:

njemu", on odgovara: "Bojim se da bi lav mogao biti na ulicama", kako je pisano (isto): "Lav je na ulicama." "Ako mu kažu: 'Smjestio se tik pored tvoje kuće'", on odgovara: "Lav je baš ovdje vani", kako je pisano (isto, 22,13): "Lijen čovjek kaže: 'Vani je lav; zaklat će me nasred ulice." Ako mu kažu: 'On je u zgradi'", odgovara: "A ako odem pa nađem da su vrata zaključana, morat ću se vratiti". Kažu mu: 'Otvoreno je'", ali on svejedno neće ustati, kao što je pisano (isto, 26,14): "Vrata se okreću na svojim šarkama - a lijen čovjek na svom je krevetu". Na kraju, ne znajući što da odgovori, kaže im: "Bila vrata otvorena ili zaključana, želim odspavati još malo", kako je pisano (isto, 6,9): "Dokle ćeš spavati, lijenčino?

Kada ćeš se probuditi iz sna?"

Ovo je pravi primjer racionalizacije. Pametnim argumentima mi opravdavamo popuštanje teškoj inerciji, što nam je istaknuo Rabbi Luzzatto. Zbog toga se racionalizacija naziva "savjetom sklonosti zlu"i ona na kraju nije samo samoobmana već je destruktivna.

Jeste li svjesni tog tihog glasića koji vas sprečava da budete aktivni i energični u podizanju samih sebe?

U židovskoj misli, ovaj šapat je glas jecera ha'ra - urođenog protivnika vašeg duhovnog uzdizanja. Koje vam uvjerljive razloge nudi da se pobrine da ostanete zarobljeni na kauču, da ne učite, da ne prakticirate, da ne vježbate, da ne posjećujete bolesne, da ne radite bezbroj stvari koje biste i sami sigurno svrstali među vrijedne aktivnosti, kad biste ih samo radili?

Jecer ha'ra je majstor u primjeni racionalizacija jer vas sve dublje i dublje vodi u pogrešno postupanje. Ponekad racionalizacija daje opra-

Svakidašnja svetost

vdanje za lijenost. Drugi puta dolazi pod krinkom pažljivog i promišljenog razmatranja, koje podjednako učinkovito paralizira. Rabbi Menachem Mendel Leffin razotkriva ovu sklonost:

"Ima ljudi koji su inteligentni i brzi u određenom području znanja ili u određenom zanatu, ali kojima manjka ideja ili iskustva na drugim područjima. Kad se suoče sa situacijom koja im je nepoznata, oni misle, misle i promišljaju, pa se zatim savjetuju i razmišljaju bez kraja. Vrlina ovog čovjeka je u stvari njegov problem. Budući da su ljudi inteligentni, oni uvijek mogu pronaći beskrajna opravdanja koja će poduprijeti različite pravce djelovanja. Zbog nesposobnosti čovjeka da donese konačnu odluku, prilika prođe ili on oklijeva pa danima ili godinama odgađa da nešto poduzme, žrtvujući tako njihove koristi na duži vremenski period."

Ako na male prijestupe - pa čak i na samu lijenost - gledate onako ozbiljno kao što židovska tradicija gleda na štovanje idola, tada ćete pronaći izvor nadahnuća da sebe podignete prema entuzijazmu.

Otupjeli od svijeta

Rabin Luzzatto ukazuje na još jedan uobičajeni faktor koji može stvoriti pukotinu u vašem unutarnjem životu kroz koju može iscuriti vaša energija: sklonost da se otupljujemo užicima ovog svijeta. Ako je to bilo istina u njegovo vrijeme, koliko je tek u naše! Privlačnosti današnjeg svijeta uključuju toliko toga što je bilo nezamislivo u prijašnjim stoljećimaod korisnih stvari, poput fotoaparata i računala, do stvari bez kojih bismo mogli, poput nezdrave hrane i

luksuznih vozila. Ne samo predmeti, već su nam dostupne udobnosti i zadovoljstva u oblicima i na razini koje čak ni najdalekovidniji ljudi ranijih generacija nisu mogli zamisliti.

Oscar Wilde je to pronicljivo rezimirao: "Udobnost je jedino što nam naša civilizacija može pružiti", rekao je. Ova je misao uhvatila istinu o našem svijetu (iako će svaki roditelj, poput mene, koji je antibioticima izliječio upalu pluća djeteta, potvrditi da moderni svijet nudi i druga dobra).

Nepopustljiva, gotovo ovisnička potraga za otmjenim stvarima, udobnošću i opuštenošću, koja je okosnica naše civilizacije, nikada nije bila sastojak ničijeg recepta za ispunjavajući duhovni život. Koliko god to dosljedno i samorazumljivo bilo, otkrio sam da obično nema nikakve koristi sugerirati, čak niti i onome tko je predan svom duhovnom životu, da odstupi od omamljujućih društvenih užitaka. Većina nas se toliko navikla na svoju udobnost i toliko u njoj uživa da je to nalik na pokušaj da riječima odvratite dijete od slatkiša ili neke igračke.

Ići za komforom i zadovoljstvima troši duševnu energiju jednostavno zato što imamo samo određenu količinu energije u životu. Mi rasipamo dragocjenu energiju jureći za blistavom jabukom i onda nam ništa ne ostane za više ciljeve.

Možete li se prisjetiti kada se novu tehnologiju nazivalo "napravama koje štede vrijeme i trud"? Odonda smo naučili da imati više tehnoloških naprava ne štedi trud, samo ubrzava proces i podiže očekivanja.

Uočavate li to u svom životu? Obuzimaju li vas svjetovne aktivnosti koje crpe energiju koji imate, ostavljajući je manje za duhovna nastojanja?■

RAST ANTISEMITIZMA

Preživjela je holokaust, a sada

je uplašena spakirala kofere spremna za

Jutarnjilist,16.3.2024.

‘To je sramota! Kao da ne razumiju što je šoa‘, osudio je papa Franjo napade na Židove u autobiografiji koja izlazi 19. ožujka

Muzej je rekao medijima da je Antisemitski ispadi u Europi su sramota, poručuje papa Franjo u novoj autobiografiji. Agencija ANSA objavila je dijelove autobiografije u kojima Papa osuđuje napade na Židove nakon izbijanja rata u Gazi. "Razmislite, primjerice, o činovima nasilja nekih fanatika, o oskvrnutim židovskim grobnicama ili kućama obilježenim Davidovom zvijezdom u nekoliko europskih zemalja, nakon izbijanja novog sukoba na Bliskom istoku u listopadu 2023.", napisao je Papa. Autobiografija, koju potpisuje vatikanist Fabio Marchese Ragona, bit će objavljena 19. ožujka u Italiji i 20 drugih zemalja svijeta. "To je sramota, pogotovo jer se često radi o mladima!

Kao da ne razumiju što je šoa!", ističe Papa, koristeći židovski naziv za holokaust.

"Poznajem one koji su usred porasta antisemitizma spakirali kofere i spremni su pobjeći", ispričala je za Sky News 84godišnja Regina Sluszny iz Antwerpena. Taj belgijski grad

ima najveću populaciju hasida, ortodoksnih Židova, koji su prepoznatljivi po frizurama i načinu odijevanja. Policija u tom gradu je u samo prvih šest tjedana od Hamasova napada 7. listopada 2023. primila 90 dojava o antisemitskim ispadima. Rastuće neprijateljstvo

Regina Sluszny i sama je preživjela holokaust. Rastuće neprijateljstvo prema Židovima u Belgiji doživljava kao duboko uznemirujuće. U Antwerpenu su Židovi puno vidljiviji s crnim kaputima i velikim šeširima, kaže ona, a gomile dječaka prolaze pokušavajući im baciti šešir na pod ili ih u prolazu pokušavaju gurnuti dok voze bicikl. "Stvarno to osjećamo - da je puno, puno gore nego što je bilo prije", kaže Regina Sluszny. Dodaje kako su neki ljudi toliko uplašeni da su spakirali kofere za slučaj da moraju pobjeći. "Ljudi koji su imali obitelj koja se nije vratila iz Auschwitza jako su uplašeni. Misle da će opet početi", prenosi Regina Sluzny.

Rabin Chaim Parnas vodi brigu o 700 obitelji u svojoj sinagogi u Antwerpenu. Ističe da se život u židovskoj zajednici posljednjih mjeseci promijenio, od 7. listopada u cijelom je kvartu oko sinagoge povećana prisutnost policije. Neki ga pitaju trebaju li s vrata maknuti tradicionalnu mezuzu, pločicu s natpisom iz Tore, kako prolaznici ne bi mogli

prepoznati da tu žive Židovi. Diljem Europe Židovi osjećaju strah zbog povećanog broja antisemitskih na-pada od 7. listopada. Osim Belgije, i Francuska, Njemačka, Italija te Velika Britanija također se bore s povećanjem broja slučajeva antisemitizma.

Rabin iz Antwerpena kaže da su vrijeđanja i zastrašivanja sve češća. "Ne znam zašto se moram bojati proći hodnikom sveučilišta da netko ne bi viknuo ‘prljavi Židov‘", kaže rabin. Napadi nisu samo verbalni, deseci židovskih grobova oskvrnuti su u studenome na groblju Charleroi na jugu Belgije. Prema podacima udruge za ljudska prava UNIA, zabilježeni su i slučajevi premlaćivanja te ispadi s negiranjem holokausta.

Pojačana zaštita

Tinejdžer Daniel kaže da su ga, kad je prije nekoliko mjeseci izašao s prijateljem, natjeravala druga djeca i vikala da će ga ubiti. Jurili su za njim noseći britvu. Prije su se svi družili u parku, ali sada židovska djeca riskiraju da budu napadnuta, kaže Daniel. Sad kad izlazi, ne nosi na glavi kipu kako ne bi skretao pozornost na sebe. Policija je dodatno pojačala zaštitu škola i sinagoga tijekom ce-

remonije bar micve kada su okolne ulice očišćene od automobila kako bi se izbjegla mogućnost bombaškog napada. Daniel smatra kako nije normalno da školu mora osiguravati policija.

U veljači ove godine zabilježen je porast antisemitizma od 124 posto u odnosu na veljaču 2023., objavio je Jerusalem Post. Prema izvješću Centra za istraživanje antisemitizma (CAR) Pokreta za borbu protiv antisemitizma (CAM), u veljači ove godine je diljem svijeta zabilježeno 359 antisemitskih incidenata. Od toga se samo 20 posto dogodilo na sveučilištima. Incidenti na sveučilištima dobivaju najveću pažnju javnosti u SAD-u. Prijavljeno je 35 fizičkih prijetnji Židovima i 58 slučajeva antisemitskog vandalizma.

Prošle je godine bio rekordan broj antisemitskih incidenata u Velikoj Britaniji, čak 4103. Od Hamasova napada 7. listopada Danska je zabilježila najveći broj antisemitskih incidenata od Drugoga svjetskog rata. Ukupno je u Danskoj zabilježen 121 antisemitski incident, uključujući 20 prijetnji smrću, uglavnom na internetu. Židovima u Danskoj savjetovano je da ne nose židovske simbole, prenosi Jerusalem Post.■

Scholz je Izraelu poslao pažljive, ali jasne poruke

DW,18.3.2024.

Dvodnevno putovanje kancelara Olafa Scholza na Bliski istok bilo je obilježeno zahtjevom da se spriječi dalja humanitarna katastrofa u Gazi.

Tek u petak uvečer je Kanzleramt predstavio program putovanja kancelara Olafa Scholza na Bliski istok. Bio je to preliminarni program za putovanje koje je počinjalo sutradan.

Promjene nisu neuobičajene, ali na ovom putovanju je bilo mnogo otkazivanja i zakazivanja.

Teško putovanje kancelara na Bliski istok je trajalo manje od 48 sati. Bio je to Scholzov drugi posjet od Hamasovog napada na Izrael 7. listopada. Dok je prvi posjet bio u znaku neograničene solidarnosti, ovaj put – pet mjeseci kasnije – prvenstveno se radilo o katastrofalnoj humanitarnoj situaciji u Pojasu Gaze.

Prva postaja u Jordanu

Prva postaja u subotu bila je Akaba, jordansko ljetovalište na Crvenom moru. Ovdje ima rezidenciju jordanski kralj Abdulah Drugi. Dvojica šefova država dobro se poznaju i razumiju.

Prije samo pet mjeseci, deset

dana nakon terorističkog napada Hamasa, kralj je posjetio Berlin.

I tada su obojica govorili istim jezikom. Možda je to razlog što je Scholz prvo otputovao u Jordan, a zatim u susjedni Izrael, gdje su ga sigurno čekali teži razgovori.

Međutim, to se može shvatiti i kao zahvalnost arapskom svijetu, gdje ljudi već mjesecima prosvjeduju protiv Izraela, a još uvijek nije došlo do širenja konflikta u regiji.

Razgovor kralja i kancelara u nedjelju ujutro odvijao se iza zatvorenih vrata. Postoje informacije da se kralj rijetko pojavljuje pred kamerama. No, kancelar Scholz je upravo to učinio, nakon dobrih sat vremena audijencije kod kralja.

Kancelar je rekao da je to bio važan razgovor. Bilo je riječ o pitanju kako doći do dugotrajnijeg prekida vatre, rekao je Scholz. I također kako osigurati da taoci u rukama Hamasa budu oslobođeni i da više humanitarne pomoći stigne u Gazu.

Ali sve, kako je rekao Scholz, ima smisla samo ako postoji dugoročni razvoj za mirni suživot između Izraela i palestinske države. Scholz je rekao da se sada mora učiniti sve da se si-

tuacija ne pogorša još više. Bilo je to upozorenje koje je zastupao prvenstveno u Izraelu, svojoj sljedećoj postaji. Kancelareva promijenjena retorika

Jasne kancelareve riječi nisu ostale nezabilježene u Izraelu. U nekim medijima govori se o promjeni retorike njemačkog kancelara posljednjih tjedana. Činjenica je da je ton, nakon pet mjeseci rata, manje suzdržan.

Razlog tome nije napuštanje državnog rezona po kojem je sigurnost Izraela njemački državni interes, već zbog brojnih civilnih žrtava u Pojasu Gaze i humanitarne situacije koja je svakim danom sve gora.

Ipak, mijenja li ova retorika išta u politici Izraela? Hoće li uvjeriti premijera Benjamina Netanjahua da dozvoli prolazak više pomoći u Gazu i da se suzdrži od kopnene ofenzive u Rafahu?

I prije razgovora Scholza i Netanjahua u nedjelju poslije podne bilo je jasno koliko su njemačka upozorenja bila važna... Upitnici iza Netanjahuovih riječi

U nedjelju rano uvečer oba državnika su se skupa pojavila

pred kamerama. Nije bilo ništa iznenađujuće u onome što su rekli.

Netanjahu je započeo tako što je jasno dao do znanja da njegova zemlja, izraelska vojska, čini sve što može kako bi izbjegla civilne žrtve, više nego bilo koja druga vojska u novijoj povijesti. Izrael također, rekao je, ulaže velike napore u poboljšanje humanitarne situacije u Gazi – na kopnu, na moru i iz zraka.

Većina prisutnih na konferenciji za medije bili su njemački novinari. S obzirom na strašne slike i izvještaje iz Gaze koji se svakodnevno mogu vidjeti i pročitati u njemačkim medijima, u prostoriji se osjetio nečujni žamor na Netanjahuove riječi.

I kancelar Scholz će možda staviti upitnik iznad riječi svoga kolege.

Kancelar pažljivo govori

Scholz je pažljivo govorio nakon Netanjahua, govorio je o taocima koji su još uvijek u rukama terorista, izrazio sućut, ponovio njemačku solidarnost i da Izrael ima pravo na samoobranu.

No, govorio je i o stanovništvu u Pojasu Gaze te je doveo u pitanje vojnu akciju ako ona zahtijeva toliko žrtava....