Page 1

Divrej Tkra Godina 12 Broj 24

Zagreb, šabat 16. ožujka 2019. - 9. adara II 5779.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Vajikra

B’’H

Šabat Zahor Jeruzalem 17:06

18:23

Zagreb

17:43

18:45

Rijeka

17:49

18:51

Split

17:41

18:43

Dubrovnik 17:35

18:37

Vinkovci 17:32

18:33

Sarajevo 17:34

18:35

Doboj

17:35

18:36

B. Luka

17:38

18:40

Beograd 17:25

18:28

Novi Sad 17:27

18:31

Subotica 17:28

18:32

Zrenjanin 17:25

18:28

Broj 24

- "ţrtve paljenice" (ola) koje se u cijelosti spaljuju na ţrtveniku;

Niš

17:19

18:21

(Vajikra 1,1-5,26)

Beč

17:41

18:43

B-g poziva Mošea iz Šatora sastanka i

- pet vrsta "ţrtvenih jela" (minha) pri-

Frankfurt 18:11

19:13

saopćava mu zakone o korbanot, ţivotinj-

premljenih s najfinijim brašnom, masli-

Edison, NJ 18:46

19:57

skim ţrtvama koje se prinose u Svetište.

novim uljem i miomirisima;

To uključuje:

- "pomirbene ţrtve" (šelamim) čije meso, nakon što se dio spali na ţrtveniku, a

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan utorak 19.3.2019.

dio dâ kohenima (svećenicima), treba pojesti onaj koji je donio ţrtvu; - različite vrste "ţrtava (koje se prinose

Alot Hašahar

5:42

radi) grijeha" (hatat) sluţe za okajanje pri-

Najranije Talit

6:13

jestupa koji je greškom počinio Veliki

Nec Hahama

7:03

svećenik, čitava zajednica, kralj ili običan

Najkasnije Š’ma

10:04

Ţidov;

Zman Tefila

11:05

- "ţrtvu krivnje" (ašam) prinosi onaj

Hacot

13:05

koji je prisvojio imovinu Svetišta, koji su-

Minha Ketana

16:37

mnja da je povrijedio neku b-ţansku za-

Plag Haminha

17:53

Šekia

19:08

Cet Ha-kohavim

19:08

branu ili koji je "izdao G-spoda" laţno se zaklevši kako bi prevario svog bliţnjeg. ■ Prevela: Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ר״י״ ״ ״ע״ר״ד״ ״מ״כ״י״ן״״״ע״ע״ע״ר״ך״‬


OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim –

jeti svoju žrtvu.“ Toldot Yitzchak

1,1-13

(komentar na Toru kojega je napisao R. Yitzchak Caro, stric M’cha-

B-g poziva Mošea iz Ohel Moeda i

beira i onaj koji ga je odgojio) suge-

postavlja opća pravila o korbanot

rira da budući da pojedinac koji vrši

(ţrtvama). Primijetite da nije rečeno “I B-g pozva Mošea“, već umjeto toga “I On pozva…“ Vajikra nije jedan novi početak, ona je nastavak P’kudei. Na kraju P’kudei, Moše je privremeno ostao bez kontakta (nazovimo to tako) s B-gom. Ovdje sada B-g ponovo uspostavlja kontakt s Mošeom tako što ga poziva i potom mu govori. Zapazite ovaj jedinstveni izbor riječi u ovom prvom pasuku Vajikra, način na koji je B-g komunicirao s Mošeom bio je drugačiji od proroka i svih ostalih. Prva od korbanot koje Tora predstavlja je ola (bikovska) ţrtva koja se u cijelosti (skoro, ali ipak ne sasvim – koţe većine olot bile su dar za kohanim) spaljivala na Mizbe’ahu. Uobičajena procedura prilikom prinošenja brojih korbanot je naslanjanje na ţivotinju prije nego li je se zakolje. Mnoge pojedinosti korbanot imaju psihološko djelovanje na onoga koji prinosi korban. Kontakt sa ţivotinjom navodi prinositelja korbana da se zamisli nad krhkosti ţivota (njegovog vlastitog, ne samo ţivota ţivotinje). Nakon klanja, krv od š’hite sakupljala se u svetu posudu i zatim se donosila do Mizbe’aha te prolijevala na Strana 2

micvu moţe imati pozitivan efekt na njega. Ova je procedura ključna kod

čitav Klal Jisrael i na čitav svijet, nje-

(svih) korbanot. S Ola se skida koţa

gova je individualna ţrtva zapravo

(koţa je dar za kohanim, kao što je

naša, te se zbog toga prebacuje na

ranije rečeno) te se komada na dije-

mnoţinu. Nadalje, određeni vidovi

love koje se polaţe na vatru Mizbe-

korbanot odnose se na zajednicu, čak

i’aha i tamo se postpuno spaljuje

i ako je korban o kojem se radi priva-

(što znači da nitko ne jede njezina

tan. Drvo za vatru, sol za svaki kor-

mesa).

ban, kohanim koji vrše Avoda – to su

Ovnovi i jarci također se mogu prinositi kao ola. Postupci su slični, ali ne i identični. Ţrtve ţivotinja iz porodice krava smatrala su se pomirnicama za grijeh Zlatnog teleta. Ono s čim je narod sagriješio sada se moţe iskoristiti za svete svrhe kao izbavljenje, pomirenje i tikun – popravak. Često nalazimo da je bik prvi predstavljen, raspravljeno je o njemu, prinesen, itd. To daje vjerodostojnost nje-

sve kolektivni aspekti koji čine nečiji osobni korban našim korbanom. Ba’al

HaTanya

objašnjava

riječi

“Osoba koja prinese od vas korban HaŠemu, od životinja…“ kao da se od onoga koji prinosi korban zahtijeva da na Mizbe’ahu ţrtvuje ţivotinju u sebi. Čin korbana mora za njega biti personaliziran i internaliziran da bi imao efekt dovođenja nas bliţe (a to je i značenje korijena korban-karov) B-gu.

govoj ulozi u pokajanju za Zlatno

Baal HaTurim kaţe da je B-g stavio

tele. On je otac koji nastoji počistiti

Mošeovo ime prije svojega vlastitog

nered kojeg je učinio njegov sin.

u početnom pasuku Vajikra, kako bi

Talmud smatra ola pomirenjem za neprilične misli. Hatat – ţrtva za gri-

nam svima dao do znanja o bliskom odnosu kojega je On imao s njime.

jeh – prinosi se za (neka) neprimje-

Daat Z’keinim kaţe da to što se ţi-

rena djela. Ola je prva predstavljena

votinjske ţrtve prinose od priprito-

jer je najčešće slučaj da neprilične

mljenih sisavaca (b’hemot), a ne od

misli prethode (i vode k) neprimje-

divljih ţivotinja (hajot), pokazuje

renim djelima, a ne obrnuto.

nam B-ţju brigu za svoj narod – po-

Početna zapovijed u vezi korbanot je “Osoba (u jednini) koja prinese među vama žrtvu… oni (mnoţina) će prini-

štedio nas je dodatnog posla lova i hvatanja zamkama što bi bilo neophodno da su hajot među korbanot. Divrej Tora


(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

Isto tako, korbanot od ptica dolaze

prinos od brašna i ulja je najmanje

samo od dvije pripitomljene vrste

skup. Osobu koja donosi korban se

golubica..

prvi puta naziva adam, ljudsko biće,

Levi – druga alija – 10 p’sukim – 1,14-2,6 Ola također moţe biti i od ptica, posebno, od dviju vrsta golubica. Opisuje se naročiti postupak za prinošenje ptica. Te tri kategorije ola – velike ţivotinje (b’hema gasa), male ţivotinje (b’hema daka), ptice (ofot) – broje se kao jedna

a nakon toga zamjenicama on, njega, njegovo (ona, nje, njezino). Samo kod prinosa brašna i ulja se donositelj naziva nefeš, duša. Ovo se, kaţe Raši, odnosi na siromašnu osobu, koja je tip osobe koja će najvjerojatnije prinijeti Minha. Moţda ne košta puno, no siromah unosi dušu u svoj skrommni korban..

S gledišta micve Sefer HaChinuch ustručava se ponuditi razloge za zabranu meda na korbanu. On smatra da je ova micva vrlo zagonetna. Potom sugerira da i kvasac i med predstavljaju nadmenost i bahatost, koje su neprimjereno društvo doţivljaju koji treba osobu koja prinosi korban učiniti poniznom. S druge strane, drugi kaţu da je to jedna od micvot koja nam govori: Nemoj misliti da moţeš

pozitivna zapovijed. Zamijetite da se prinošenje ptica naziva ola la’Šem, ţrtva paljenica B-gu. Iako nitko ne jede od ţivotinjske ola, koţa se daje kohenu kao jedan od njegovih darova. Grlica se u potpunosti spaljuje na Mizbe’ahu. Ona je jedini korban koji je u potpunosti za HaŠema. Sljedeće Tora opisuje Minha (nemojte to pomiješati s našom poslijepodnevnom molitvom), ţrtvu jela. Ona se sastoji od brašna i ulja s malo tamjana (l’vona) i različitim količinama vode. (Voda kao sastojak nije spomenuta u Pisanoj Tori, već je dio

Šliši – treća alija – 10 p’sukim – 2,7-

sve shvatiti. Postoje neke micvot koje

naše usmene tradicije.) Tri vrste me-

16

se suprotstavljaju našem ograniče-

nahot su opisane u ovom odlomku.

Opisana je četvrta vrsta minhe. Svi

nom, uokvirenom znanju i poima-

Razlikuju se po načinu pripreme –

prinosi jela čine jednu pozitivnu

nju. Ovo je jedna od tih micvot. Mo-

pečenje, prţenje na tavi, itd. – no

micvu. Kod prinosa jela samo se ma-

gli bismo pomisliti da bi med treba-

sve imaju iste sastojke.

li dio stavlja na Mizbe’ah dok glav-

lo stavljati na korban kako bi ga

Do ovog momenta u Vajikra Tora je

ninu prinosa podijele kohanim koji

obogatio. Pogriješili bismo s takvom

opisala četiri različite vrste dobro-

su na duţnosti u Mikdašu. Menahot

logikom. Moramo shvatiti da smo

voljnih prinosa, od kojih je svaki

ne mogu biti hamec (one opisane ov-

mi ovdje da vršimo micvot – sve

koji slijedi jetiniji od onog prethod-

dje; postoje druge vrste koje su ha-

micvot – samo zato jer Tora tako ka-

nog. Bik je najskuplji, ovca i koza

mec), niti smiju biti pripremljene s

ţe. To vrijedi za sve micvot, ne samo

malo manje, no više od grlice. A

kvascem ili medom.

za one koje se suprote našoj logici.

Godina 12 3 Broj 24 Strana

Strana 3


(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

Niti jedan korban ne smije se prinije-

vraća vlasniku korbana da on i nje-

ti bez soli. Svaki korban mora biti

gova obitelj jedu. “Svi” imaju kori-

posoljen.

sti od š’lamim. U tom pogledu, ovo

(Ovo je jedan primjer – ima i drugih – zapovijedi koja je dana i u pozitivnom obliku i kao zabrana. Post na Jom kipur. Ne jesti i ne piti. Ne prinosite ništa bez soli. Posolite sve prinose. Svaki oblik micve – ase i lo ta’ase – uči nas nečem drugačijem i

je cjeloviti korban. Š’lamim se moţe prinijeti od muţjaka i ţenki ţivotinja, od krava, koza i ovaca. Tora daje glavne crte procedura za š’lamim, koje su u osnovi iste, ali s nekim različitostima od ţivotinje do ţivotinje.

utječe na pristup i kavanot te odre-

Ponekad se koze i ovce zajednički

đene micve.

nazivaju con, ţivotinje iz stada. O

Zatim je opisana peta vrste minhe. Ova se radi u dubokoj posudi, nešto poput prţenja u dubokom ulju.

njima se govori kao o b’hema daka, stoka sitnog zuba, kako bi ih se razlikovalo od goveda. Kod korbanot, postoje razlike između te dvije vr-

Naš je stol nalik Mizbe’ahu. Ovo je znamenita izreka s brojnim različitim manifestacijama. Mi svoj kruh solimo za Hamoci jer se od nas oče-

ste, te ih se stoga obrađuje zasebno. Hamiši – peta alija – 26 p’sukim – 4,1-26

kuje da nadodamo element duhov-

Sljedeća kategorija korbana koja je

nosti inače umnogome svjetovnom

predstavljena u Tori je hatat, ţrtva

činu jedenja. Sol je konzervans i sol

za grijeh. Postoje različite podkate-

se ne kvari. Na taj način ona pred-

gorije. Od Kohen gadola koji je neho-

stavlja

u

tice naveo narod na grijeh (na odre-

ovom konačnom svijetu. Ovo je

đene grijehe) zahtijeva se da prinese

objašnjenje posuđeno od onoga što

bika kao ţrtvu pomirnicu. Slično

je zapisano u vezi korbana, ali se do-

(ali uz određene razlike), ako San-

bro moţe primijeniti na naš svako-

hedrin pogriješi u odluci, i to prou-

dnevni minhag u vezi soli.

zroči griješenje širom naroda (i opet,

element

beskonačnog

R’vi’i – četvrta alija – 17 p’sukim – 3,1-17 Sljedeća vrsta korbana predstavljenog u Tori je š’lamim, na našem jeziku poznato kao mirotvorna ţrtva ili cjelovita ţrtva. Oba se naziva baziraju na igri riječi s riječima šalom i šalem. Element cjelovitosti koji je poseban za š’lamim sastoji se u tome da se dio korbana spaljuje na Mizbe’ahu, dio se daje kohenu kao jedan od njegovih darova, a dio se

Strana 4

za određene grijehe), tada vođe naroda trebaju prinijeti bika za ţrtvu

kazna. Na primjer… Čovjek je načelno šomer šabat, ali nikada nije čuo da se ne smije zalijevati travu na šabat. Lijepo vruće šabatno popodne, čovjek se “smiluje” svom poţutjelom travnjaku i uključi vrtnu prskalicu. Kada sazna za svoju pogrešku, od njega se traţi da prinese korban hatat (u vrijeme Beit HaMikdaša). Kada će vođa naroda sagriješiti… ašer nasi jeheta. Početna slova ovog izraza tvore riječ ani (ja, mene!). Što je to što će dovesti vođu do toga da ■

krene pogrešnim putem? Kada se fokusira na sebe i kada izgubi iz vida

svoju

odgovornosti

prema

zajednici koju vodi. Šiši – šesta alija – 19 p’sukim – 4,27-5,10 Posljednja podkategorija hatata je za osobu koja nehotice prekrši neke vrste zabrana. Na primjer, Ţidov koji prekrši zabranu Tore u vezi šabata zbog toga što ne zna da je taj čin zabranjen (vidi gore navedeni “na primjer”) ili zbog toga što je zaboravio da je šabat – to zahtijeva prinošenje korban hatata. Hatat za pojedinca je ţenka ovce ili koze.

(a ne svaka osoba koja je postupala

Pojašnjenje… Ako netko primijeti

prema proglasu Sanhedrina).

pocrnjelo lišće na sobnoj biljci pa ih

Vođa naroda prinosi jarca kao svoj hatat. U svim slučajevima, hatat se prinosi za šogeg (nehotična) kršenja uz određenu razinu nemara od strane grešnika koja je dovela do grijeha. Hatat se ne prinosi za namjerne prekršaje. Niti se hatat ne prinosi za sve grijehe – samo za one za koje je kazna za namjerno kršenje smrtna

otrgne kako bi pospješio rast biljke na šabat, prekršio je rabinsku zabranu. (Ta se rabinska zabrana zasniva na činjenici da je taj čin u osnovi isti, i sa istom svrhom, kao i kresanje lišća na grmu koji raste iz zemlje. Kresanje i obrezivanje je zabrana iz Tore. Zabrana da se čini isto sa sobnim biljkama jedna je od brojnih

Divrej Tora


(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

mjera zaštite koje su postavili uče-

bice. Kad prinosi ptice, kohen mora

Š’vi’i – sedma alija – 16 p’sukim –

njaci da sačuvaju Toru od kršenja.)

paziti da ne otrgne glavu kada vrši

5,11-26

Kada osoba shvati svoju pogrešku,

m’lika, ekvivalent š’hita kod ptičjeg

ne traţi se od nje nikakav korban jer

korbana.

taj čin nije bio kršenje Tore. Ali činiti isto to sa svojim ruţičnjakom iza kuće jest kršenje Tore i zahtijevalo bi hatat.

ce, ašam (prinos za krivnju) trebaju

Glavna ţivotinja za hatat zajednice

prinijeti od brašna. U tom slučaju

(kao u Musafu na Roš hodeš i hagim)

(za razliku od menahot), ne koristi

ili hatat pojedinca, je koza. To nas

se ulje nitti bilo kakve mirodije.

podsjeća na kozu koju su upotijebila

Sljedeća kategorija ţrtve je korban

Josefova braća da prevare svog oca,

ole v’jored, klizna skala prinosa

umočivši Josefov ogrtač u kozju krv.

zbog grijeha. Primjer grijeha koji

Hatat za sva vremena uključuje

zahtijeva ovaj korban je kada netko

podsjetnik na uţasno postupanje

zataji svoje svjedočenje ili laţe pod

brata prema bratu. (Koza je također

zakletvom o tome. Svjedočenje je

bila iskorištena da Jakov prevari

obaveza. Oblik koji taj korban popri-

svog oca, kada se pretvarao da je

ma ovisan je financijskim mogućno-

Esav kako bi primio braha.)

stima grešnika – koza/ovca ili golu-

Oni koji si ne mogu priuštiti golubi-

Ašam za svetogrđe je ovan. Uz to, prijestupnik, koji je koristio sveto za svoju vlastitu korist, mora dati odštetu i nadodati još petinu vrijednosti kao kaznu. (Zapravo, dodaje se jedna četvrtina, taj iznos postaje jedna petina od ukupnog iznosa – 100 je vrijednost korištenog + 25 kazne = 125 ukupnog plaćanja, dodatak od 25 postaje jedna petina od 125. Tako se izračunava kazna nazvana homeš.) Jedna varijanta ašama prinosi se kada netko nije siguran da li je prekršio određenu zabranu ili ne. Uvjetni ašam je ovan. S’forno spominje problem u vezi prinošenja ašama ukoliko osoba nije stvarno počinila taj grijeh. Ne predstavlja li to prinošenje nekorban ţivotinje u dvorištu Mikdaša, što je veliki prekršaj? On daje odgovor da sama činjenica da postoji sumnja u umu te osobe, o tome da li je pogriješila ili ne, pokazuje nebrigu koja je stvar za koju treba učiniti pomirenje. On to uči iz ašom ašam lašem. Kradljivcu je zapovijeđeno da vrati ono što je ukrao. Prinošenje ašama za sve konkretne vrste prekršaja pozitivna je micva. Ovime Tora završava svoj uvod u različite vrste korbanot. ■

Godina 12 5 Broj 24 Strana

Strana 5


Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 115. Neka gori: Obveza prinosa žrtve paljenice prema uputama

Ali ako mu nedostaje sredstava da prinese ovcu ili kozu ... (Levitski zakonik 5,7)

Ako je njegova žrtva paljenica ... (Levitski zakonik 1,3)

124. Gotovo bez glave: Zabrana da se odrubi glava pticama koje se prinose kao žrtve za grijehe

116. Happy Meal: Obveza da se prinese žrtva-jelo prema uputama Osoba koja donosi žrtvu-jelo ... (Levitski zakonik 2,1) 117. Medeni, fališ mi: Zabrana prinošenja meda ili kvasca na žrtveniku Nećeš prinositi kvasac ili med ... (Levitski zakonik 2,11) 118. Dodaj sol – 1. dio: Zabrana izostavljanja soli kod prinošenja žrtava Nikada ne smije uzmanjkati sol zavjeta s B-gom tvojim kod tvojega prinosa... (Levitski zakonik 2,13) 119. Dodaj sol – 2. dio: Obveza da se žrtve posoli ... kod svih prinosa svojih moraš prinijeti sol. (Levitski zakonik 2,13) 120. Nitko nije savršen: Obveza da se prinese žrtva nakon pogrešne prosudbe Ako cijela Izraela zajednica postupi pogrešno, ispravna prosudba bude sakrivena od njih... (Levitski zakonik 4,13) 121. Služba zbog grijeha?: Obveza da se prinese žrtva za grijeh kada je to potrebno Ako netko nenamjerno sagriješi ... (Levitski zakonik 4,27) 122. Poziv na sud: Obveza svjedočenja ... ako ne svjedoči, snosit će krivnju. (Levitski zakonik 5,1) 123. Gore i dolje: Obveza da se, prema potrebi, prinosi varijabilne prinose

On će zasjeći glavu na vratu, ali je neće odvojiti (Levitski zakonik 5,8) 125. Poput ulja i vode: zabrana stavljanja ulja na prinos za grijeh od brašna Ne stavljaj ulja na njega ... (Levitski zakonik 5,11) 126. Mirisi, zlato i tamjan: Zabrana stavljanja tamjana na prinos za grijeh od brašna ... i ne stavljajte tamjana na nju, jer je to žrtva za grijeh. (Levitski zakonik 5,11) 127. Vrijeme za vraćanje dugovanja: Obveza da se naknadi za nezakonito prisvojene predmete iz Hrama Ono što je zloupotrijebio iz Hrama, vratit će natrag ... (Levitski zakonik 5,16) 128. "O, ne, ne znam. Kako bih mogao znati? ": Obveza prinošenja žrtvi za grijeh u slučaju dvojbe Ako netko sagriješi i prekrši jednu od B-žjih zapovijedi, učinivši nešto što se ne smije učiniti, ali on to ne zna ... (Levitski zakonik 5,17) 129. "Znam, znam, znam ...": Obveza da se prinese "nedvosmislena" žrtva za krivnju On će prinijeti svoj prinos za krivnju B-gu ... (Levitski zakonik 5,25) 130. Vrati natrag: Obaveza da se vrati ukradeni predmet Vratit će ukradeni predmet koji je ukrao ... (Lev. zakonik 5,23) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 170. Negativna je zapovijed ne počiniti čin ova (neke vrste medija)

onaj kojeg se konzultira krše ovo [zabranu]. Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ţenu. ■

jer Pismo kaţe, ne obraćajte se ovot (medijima); (Va-jikra 19,31). Ov je onaj koji čini neke postupke sve dok onaj koji ga je to zatraţio ne začuje kao da s njim razgovara netko iz podzemlja; isto tako i onaj koji uzme lubanju mrtvaca i preklinje je sve dok se ne začuje glas iz njegova pazuha i odgovori mu. Oboje, osoba koja to traţi i

Strana 6

Divrej Tora


AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Molitva ili žrtva? Povedite diskusiju uz svoj šabatni stol o tome koji je idealni oblik službe B-gu. Koji je model bolji: molitva ili žrtva?

 Koje su prednosti i nedostaci svakog od tih sistema?  Na koji bi način vaše pokajanje bilo drugačije ako biste, umjesto da priznate grijehe u svom srcu i sa svojim ustima, trebali također i prinijeti žrtvu za grijeh? Kako bi prinošenje nečeg materijalnog, umjesto tek izgovaranja riječi, moglo utjecati na vaš odnos s Hašemom?  Za razjašnjenje razmotrite gledišta Rambama i Rambana o važnosti molitve i važnosti žrtve. Pomirenje za grijeh R’’Y Bekhor Shor ističe da je izuzetno važno imati neku vrstu procesa pokajanja kako bi se osiguralo da

Godina 12 7 Broj 24 Strana

ljudi budu motivirani ponašati se primjereno. Da nije bilo procesa očišćenja, ljudi bi bili zaglibljeni u grijehu i imali bi mnogo manje poticaja da izbjegavaju buduće grijehe.

 Slažete li se ili da li sama spoznaja da postoji takav proces pokajanja čini da je lakše griješiti, budući da čovjek zna da ima sigurnosna mreža na koju se može osloniti?  R"Y Bekhor Shor ne objašnjava zašto se proces pomirenja morao obaviti izričito putem ţivotinjskih ţrtvi. Ramban sugerira da gledajući klanje ţivotinje čovjek biva prisiljen shvatiti da bi njegova krv tada bila prolivena da nije bilo Hašemovog milosrđa. Ta bi ga spoznaja trebala spriječiti da dalje griješi. Kakve druge prednosti donosi postupak prinošenja žrtava? Svrha micvot U raspravi o ulozi i važnosti prino-

šenja žrtava, komentatori pokazuju različite stavove prema svrsi i prirodi micvot u cjelini. Neka od pitanja kojih se dotiču su:

 Je li sporno reći da zapovijed ima praktičnu ili uporabnu funkciju ili sugerirati da je ona ustupak ljudskim slabostima? Drugim riječima, moraju li zakoni Tore predstavljati ideal i biti vrijedni u svojoj suštini, ili možda mogu jednostavno rješavati ljudske potrebe i njegovu narav?  Jesu li svi zakoni Tore jednako relevantni i upotrebljivi za sve generacije, ili je moguće da su neki bili uglavnom namijenjeni za jedan određeni vremenski period?  Kako analiziranje razloga za određenu zapovijed čini da ona ima više smisla? Koje su opasnosti takvog analiziranja? ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 7


David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Solet i griz

Ovdje ćemo raspraviti razliku između soleta ‫ סעל‬i kemaha ‫קמח‬. Postoji poprilična zbrka po ovom pitanju. Oba pojma označavaju samljevenu pšenicu, i dok se kemah dosljedno prevodi kao "brašno", najbolji prijevod za svakog posebno nije posve očit. Najočitija razlika među njima je po pitanju zrnatosti, ali ni to nije potpuno pouzdano. Ako odete u dućan u Izraelu, solet koji moţete kupiti je krupniji od kemaha. Međutim, kad sam pitao nekoliko ljudi da li smatraju da je "originalni" (biblijski i talmudski) solet krupniji ili finiji od kemaha, oni su uglavnom smatrali da je kemah krupniji. Pa, u čemu je stvar? . Za sada, pogledajmo "drevni" solet. Postoji niz mišljenja u vezi njegove zrnatosti. Uobičajeni prijevod za solet je "(fino) brašno", a tako ćete naći i u većini rječnika. (Budući da riječ fino moţe značiti i "vrhunske kvalitete" ali i da se "sastoji od vrlo malih čestica", ja ću u nastavku koristiti sinonim "praškasti" osim kada ću citirati izvore). Brojni komentari inzistiraju na tome da je solet krupniji nego kemah (Radak, Sefer HaShorashim, Raši, Menachot 66a, s.v. shel garosot). Oni koji se slaţu s tim komentarima, prevode solet kao "griz" (što ćemo kasnije pobliţe razmotriti). Jedan od najistaknutijih koji tako prevode je Milgrom (Levitski zakonik p.179), koji piše: Solet se poistovjećuje s krupicom ili, preciznije, grizom, "zrnatim dijelovima pšenice koji zaostaju kod prosijavanja u stroju nakon što je brašno prošlo kroz njega" (Webster) . Odakle ovako značajna neStrana 8

slaganja? . Odgovor izgleda leţi u procesu mljevenja i prosijavanja brašna. Jedna stvar s kojom mislim da se gotovo svatko moţe sloţiti je da je solet vredniji od kemaha, kao što se moţe vidjeti ovdje u Melahim I 5,02: ‫ֹלשים ״כֹר״‬ ִ ‫״ש‬ ְ : ‫ ״לְ יעֹם ״אֶ ָח‬,‫״שֹלמֹ ד‬ ְ ‫עַ י ְִדי ״לֶחֶ ם ״‬ . ‫״ק ַמח‬ ָ ‫ ״עְ ִש ִשים ״כֹר‬, ‫ֹס ֶל‬ Dnevne porcije [kralja] Solomona sastojale su se od 30 kora (kor je mjera za volumen, op.pr.) soleta i 60 kora kemaha. . Zbog čega je on vredniji? Pa, moţda djelomično zbog njegove zrnatosti, no to je nuspojava njegove čistoće – toga koliko je bijelo izgledalo. Mi danas bijelo brašno dobijamo izbjeljivanjem, no u to vrijeme nije ga bilo moguće dobiti na taj način. Oni su za uklanjanje mekinja i klica koristili proces koji se sastojao od dvije faze, kako bi ostala samo bijela endosperma. Ako bi se zrno odmah samljelo u fini prah, tada ne bi bilo moguće kasnije prosijati mekinje. Zato bi za posebne prigode, da bi se napravilo posebno rafinirano brašno, oni zrna grubo samljeli, stvarajući "krupicu" (ili "griz"), prosijali dvije vrste grubih mekinja (subin ‫ סעבין‬i mursan ‫ )מערסן‬te "prah mekinja", koji je vrlo puderast i nije poţeljan, pa zatim ponovo samljeli ostatak. Ono što bi preostalo bilo je bijelje i praškastije od onog što bi se dobilo jednokratnim mljevenjem. (U Hramu bi ovaj postupak ponavljali nekoliko puta kako bi dobili što čišće brašno).. Tako su zapravo i oni koji kaţu da je solet bio krupan i oni koji kaţu da je bio praškast u pravu. U početku procesa, solet je krupniji nego kemah što je bilo posljedica uobičajenog mljevenja. No, do kraja procesa, solet je postao praškast, dok je ke-

mah, u usporedbi s njime, bio relativno krupan. Nahum Sokolow (u Bemarot Hakeshet, str 5524) razlikuje dvije faze u procesu, nazivajući prvu "solet", a drugu "kemah solet", što je kasnije skraćeno na samo "solet", čime samo još povećava zbrku. No na kraju, ono po čemu se razlikuje solet od kemaha je kvaliteta a ne zrnatost. . Sve ovo pomaţe nam rastumačiti dobro poznati, ali ne i tako dobro shvaćeni, odlomak u Pirkei Avot (5,15): učenik se uspoređuje sa sitom (napa ‫)נפד‬, koji "propušta kemah ■ a zadrţava solet": . ‫״שּמע ִֹציָאד ״אֶ ״דַ ֶק ַמח ״עְ ק ֹעלֶטֶ ״אֶ ״‬ ֶ ,‫עְ נָפָ ד‬ ‫דַ ֹס ֶל‬ Za one koji tvrde da je solet više praškast od kemaha, ovu rečenicu je teško shvatiti – budući da sito zadrţava krupniju tvar. Bilo je pokušaja da se mišnu prisili na ovu predrasudu. Kaempf, u svom siduru, Siach Yitzchak, ispravlja tekst tako da se čita "pesolet" ‫ פסעל‬otpad umjesto solet. Komentar Tiferet Yisrael objašnjava da se solet zapravo odnosi na nepoţeljni prah (koji je praškastiji od poţeljnog kemaha), i da se on "zadrţava" na rubovima sita. Ali oba pristupa propuštaju bit, budući da mišna jasno govori o dobrom učeniku, koji zadrţava dobro i zanemaruje ono što je beznačajno. Ali, ako imamo na umu da mišna govori o početku procesa, onda da, krupniji se solet zadrţao, a kemah je odbačen (kao što je objasnio Bartenura). Koja je onda najbolja definicija soleta? JPS predlaţe "probrano brašno". Unatoč Ginsbergovom prosvjedu (H.L. Ginsberg brani prijevod "griz" u više navrata, kao npr. u članku, The Grain Harvest Laws of Leviticus 23:9-22 and Numbers 28:2631), ja smatram da je ovo najtočnija Divrej Tora


(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

definicija, budući da ne ovisi o razlici u zrnatosti koju moţemo naći u različitim fazama procesa. Međutim, vjerujem da imam ono što bi moglo biti još jednostavniji prijedlog prijevoda. Kao što smo ovdje vidjeli, engleska riječ "flour (brašno)" pisala se "flower (cvijet)" sve do 19. stoljeća, i bila je kraći oblik za izraz "cvijet brašna" najbolji (dio) (mljevenog) jela. Taj se izraz još uvijek koristi u mnogim europskim jezicima, kao što je talijanski fiore di farina i francuski fleur de farine, kako navodi Ben Yehuda u svojem prijevodu za solet. Jelo (jestivi dio ţitarice) se definira kao "obično grubo mljeveno i oljušteno zrnje ţitarica ili mahunarki" ovo djeluje prikladno za kemah. Dakle, moţda bi najbolja definicija za solet bila jednostavno "brašno", a kemah se moţe prevesti kao "jelo". Naravno sve se ovo odnosi na drevni solet ne na to kako se pojam koristi u modernom hebrejskom. Solet danas znači griz, koji je doista krupniji od običnog brašna. Ali osobitost griza nije samo u njegovoj zrnatosti pogledajmo zbog čega mi se ne sviđa Milgromov prijevod drevnog soleta kao "griz".. Prije svega, značenje riječi kao griz, što Milgrom sugerira, je relativno novo (prvi puta je spomenuto u Oxfordskom riječniku iz 1797), ali to ima dugu i zanimljivu povijest. Pogledali smo to prije nakratko, no onda sam našao izvore koji je bolje objašnjavaju, posebice talijanski članak Gabriella Giacomelli pod naslovom "'Semola' in Italia: ambiguità di Una parola", koji govori o semantičkom pomaku riječi griz. Kao što smo istaknuli, aramejski semida ‫ סמי א‬nam je dao grčki semidalis i latinski simila. Obje riječi su dobre paralele za solet, pošto se uobičajeno prevode kao "najbolje brašno" (iako Godina 12 9 Broj 24 Strana

Solet i griz

smo još uvijek u škripcu zbog dvosmislenosti riječi "fino" praškasto ili najbolje). Giacomelli citira Plinija i Celsusa koji kaţu da latinski simila (i slična riječ similago) nije najpraškastiji tip brašna to je rezervirano za druge riječi, kao što su latinski pollen (naša riječ polen ili pelud je povezana s tom riječi) – nego su zapravo granule srednje veličine, ponešto grublje, mada dobre kvalitete, i to značenje se još uvijek moţe naći u nekim dijelovima Italije (iako je najraširenije korištenje pojma ono novijeg datuma). U sjevernom dijelu Italije i dalje sjevernije u Njemačkoj, izvedenice riječi simila označavaju "praškasto brašno" (talijanski semola, njemački semmel, jidiš zeml, a kasnije i engleska riječ "simnel" kolači ili peciva od finog pšeničnog brašna). No, u ostatku Italije, prema jugu, semola je napredovala u drugom smjeru, u krupnije "mekinje". Odatle dolazi i umanjenica "semolino" (iz koje je došla engleska riječ " semolina" griz) pomalo mekinjasto, odnosno krupnije brašno od generičke talijanske riječi za brašno "farina" (iako je to izvorno značilo "jelo"). .

Stoga mislim da komplicirana povijest riječi i različite definicije njezinih "prethodnica" čine da je izbor prijevoda istinski nespretan. Posebno je nepošteno aludirati da je semidalis prijevod Septuaginte za solet

a da Vulgata koristi simila riječ je prošla kroz toliko mnogo promjena, od semidalis i simila do semoline da je uspostavljanje veze gotovo beznačajno. A ako se vratimo dovoljno unatrag, Targum Yonatan koristi riječ semida kao aramejski sinonim za solet tako da izvedenica riječi semida zapravo ne opisuje ono što je bio solet. . Međutim, postoji još jedan razlog da odbacimo ovaj prijevod. Pošto se fokusiramo na modernu riječi griz (semolina), ne smijemo se ograničiti na Websterovu definiciju, već trebamo uzeti u obzir i šire značenje riječi. Danas se griz ne koristi za pripremu kruha – dok se solet svakako koristio tijekom biblijskih vremena. Sveobuhvatnija suvremena definicija griza moţe se naći ovdje: Unutarnja, granulirana, škrobasta endosperma tvrde ili durum pšenice (još ne samljevene u brašno), koja se koristi za izradu tjestenine i griza na mlijeku. . To nije ispravna definicija za drevni solet. Međutim, dok se u biblijskom hebrejskom jeziku solet pojavljuje češće nego kemah, u kasnijem hebrejskom kemah se puno češće susreće. Čini se da je od vremena Hrama solet izašao iz uobičajene upotrebe. Stoga, ne vidim bilo kakav problem u tome da solet postane suvremena riječ za griz, koji se koristi za proizvode kao što su kuskus i tjestenina. Suvremeni solet/griz je krupniji od običnog brašna, a kao što smo vidjeli, tijekom jedne faze negdašnjeg procesa, solet je bio krupniji od kemaha. I premda to dovodi do male zabune, to potiče raspravu o zrnatosti soleta što me i navelo da sve ovo istraţim...■

Strana 9


Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Žrtva za grijeh

Tema parše Vajikra su ţrtve i, iako se ti zakoni ne mogu izvršavati već gotovo 2000 godina otkako je Hram razoren, moralni principi koje oni predstavljaju još uvijek predstavljaju izazov.

pogrešno. Pitanje je očigledno: Zašto nenamjerni grijesi uopće zahtijevaju očišćenje? Kakva krivica je tu uključena? Grešnik nije namjeravao sagriješiti. Nedostaje neophodna namjera

vati zakon, osobito u najozbiljnijim slučajevima. Trebali bismo također vjeţbati budnost i obazrivost: trebali bismo znati što radimo. To je temeljna duţnost, osobito u vezi s najozbiljnijim područjima ponašanja.

Jedan niz ţrtava, detaljno opisan u

(mens rea). Da je prijestupnik znao

Abarbanel kaţe da je ţrtva za gri-

ovotjednoj parši, zahtijeva posebnu

činjenicu i zakon na vrijeme, on ne

jeh manje kazna za ono što je poči-

pozornost: hatat, ţrtve za grijeh. Ra-

bi učinio ono što je učinio. Zašto on-

njeno, a više upozorenje protiv gri-

zmatraju se četiri različita slučaja:

da on mora proći cijeli taj proces

jeha u budućnosti. Prinošenje ţrtve,

pomazani svećenik (Veliki svećnik),

očišćenja? Na to su komentatori dali

koje zahtijeva znatan trud i trošak,

skupština (Sanhedrin ili vrhovni

razne odgovore.

bilo je ţivi podsjetnik pojedincu da ubuduće bude oprezniji.

sud), vladar (kralj), i običan pojedi-

nac. Kao što su njihove uloge u društvu bile različite, tako je različit bio i oblik njihovog očišćenja. Ţrtva za grijeh prinosila se samo za glavne grijehe, one koji su za sobom povlačili kaznu kareta, 'odsijecanja', i samo ako su ti grijesi bili

Hatat predstavlja ideju

Nahmanides sugerira da se ţrtva za grijeh nije prinosila zbog onoga

koja je poznata u zakonu,

što je dovelo do tog čina, već zbog

ali neobično nepoznata u

onoga što je iz njega uslijedilo. Gri-

zapadnjačkoj etici. Naša djela mijenjaju svijet,

jeh, čak i bez namjere, onečišćuje. 'Razlog za prinošenje ţrtve onoga tko je sagriješio jest to da svi grijesi (čak i ako su počinjeni nenamjerno)

počinjeni nenamjerno ili nesvjesno

stvaraju 'mrlju' na duši i manu u

(be-šogeg). To se moglo dogoditi na jedan od dva načina, ili (a) zato što

R. Samson Raphael Hirsch i R. Da-

njoj, a duša je jedino vrijedna da

određena osoba nije poznavala za-

vid Zvi Hoffman daju najjednostav-

bude primljena od Stvoritelja kada

kon (primjerice, da je kuhanje za-

niji odgovor. Neupućenost – kad je

je čista od svakog grijeha.'

branjeno na šabat), ili (b) zato što joj

riječ o činjenicama ili zakonu – je

nije bila poznata neka činjenica (pri-

oblik nemara. Trebali bismo pozna-

mjerice, da je danas šabat).

Pokojni Lubavitcher Rebe, slijedeći tradiciju midraša, ponudio je četvrto tumačenje. Čak i nesvjesni

Nenamjerni grijesi stoje između

grijesi svjedoče o tome da je nešto

namjernih grijeha (kada si znao da

pogrešno sa osobom koja je sagri-

je ono što si učinio bilo krivo) i pri-

ješila. Loše stvari ne dolaze kroz do-

silnog djelovanja (onog u kojem

bre ljude. Mudraci kaţu da B-g čak

uopće nisi djelovao slobodno: to je

ni ţivotinjama pravednika ne doz-

bilo refleksno djelovanje, ili ti je ne-

voljava da učine nešto krivo; koliko

tko uperio pištolj u glavu). Namjer-

više onda On štiti same pravednike

ni grijesi ne mogu se očistiti ţrtvom.

od grešaka i nesreća (vidi Jevamot

Prisilno djelovanje ne zahtijeva oči-

99b; Ketubot 28b). Stoga mora po-

šćenje. Tako je ţrtva za grijeh ogra-

stojati nešto pogrešno u pojedincu

ničena na širok raspon slučajeva

kod kojeg se dogodio prijestup.

kada smo učinili pogrešnu stvar, ali nismo znali da je ono što činimo

Strana 10

Taj pogled – karakterističan za pripadnike habada, sa svojim naDivrej Tora


(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Žrtva

glaskom na psihologiju religioznog ţivota – dijeli više od samo prolazne sličnosti sa Freudovom analizom nesvjesnoga. Riječi ili djela koja izgledaju nenamjerna, često otkrivaju nesvjesne ţelje ili motive. Doista, mi često moţemo mnogo bolje zaviriti u nesvjesno u takvim trenucima, nego onda kada osoba djeluje s punim znanjem i promišljeno. Nesvjesni grijesi ukazuju na nešto pogrešno u duši grešnika. Upravo za očišćenje takvih grešaka koje mogu leţati ispod praga svijesti, potreban je hatat. Koje god tumačenje da slijedimo,

za grijeh

ni ţrtvama, dok nenamjerni mogu. Pa ipak, sama činjenica da nenamjerni grijesi zahtijevaju očišćenje kaţe nam da se ne moţemo ograditi od svojih djela i reći: 'Nisam to mi-

svijet 'tamo vani' i svijet 'ovdje unutra'. Kant je učinio upravo to. Sve što je moralno bitno, tvrdio je on, jest ono što se događa 'ovdje unutra', u duši.

slio učiniti.' Pogreška je učinjena – i

Je li potpuno slučajno da je kultu-

mi smo ti koji smo ju počinili. Stoga

ra na koju je u najvećoj mjeri utjeca-

moramo učiniti djelo koje signalizi-

la Kantova filozofija, ujedno i kultu-

ra naše pokajanje. Ne moţemo sa-

ra koja je dala uzlet holokaustu? Ne

mo nastaviti dalje kao da taj čin nije

mislim – ne daj B-ţe – da je mudrac

imao veze s nama.

iz Konigsberga na bilo koji način odgovoran za tu tragediju. Ipak, os-

Činjenica da nenamjerni grijesi zahtijevaju očišćenje

taje činjenica da mnogi dobri i pristojni ljudi nisu učinili ništa kako bi protestirali protiv najvećeg zločina

hatat predstavlja ideju koja je po-

kaže nam da se ne možemo

počinjenog protiv čovječanstva koji

znata u zakonu, ali neobično nepoz-

ograditi od svojih djela i reći:

se tada odvijao. Mnogi od njih si-

nata u zapadnjačkoj etici. Naša djela mijenjaju svijet. Pod utjecajem filozofije Immanuela Kanta, počeli smo misliti da je jedino što je vaţno, kada je moral u pitanju, volja, namjera. Ako je namjera dobra, tada smo mi dobri, neovisno o tome što zapravo činimo. Nas se sudi prema našim namjerama, a ne prema našim djelima. Judaizam prepoznaje razliku između dobre i loše namjere. Zato svjesni i namjerni grijesi ne mogu biti očišće-

'Nisam to mislio učiniti.'

gurno su mislili da se to njih ne tiče. Ako sami nisu gajili nikakvo posebno neprijateljstvo prema Ţidovi-

Prije mnogo godina, jedan seku-

ma, zašto bi se osjećali krivima? Pa

larni ţidovski pisac me upitao: 'Nije

ipak, rezultat njihovog djelovanja ili

li judaizam pun krivnje?' Ja sam na

izostanka njihovog djelovanja imao

to odgovorio, 'Jest, ali je također i

je stvarne posljedice u fizičkom svi-

pun oproštenja.' Cijeli sistem prino-

jetu. Kultura koja moral ograničava

šenja ţrtava za grijeh postoji zbog

na um je kultura kojoj nedostaje

oproštenja. Međutim, judaizam de-

adekvatne obrane protiv štetnog

klarira ozbiljnu moralnu tvrdnju

ponašanja.

kada odbija odvojiti ljudsko biće na dva entiteta – tijelo i dušu, djelo i namjeru, objektivno i subjektivno,

Ţrtva za grijeh podsjeća nas da zlo koje činimo, ili koje dopustimo da se dogodi, čak i ako ga nismo namjeravali učiniti, još uvijek zahtijeva očišćenje. Iako je to nepopularno, moral koji govori o djelima, a ne samo o namjerama – o tome što se događa kroz nas čak i ako to nismo namjeravali učiniti – mnogo je bolji, mnogo bliţi stvarnosti ljudske situacije, od onoga koji govori isključivo o namjerama. ■ Prevela Anja Grabar

Godina 12 11 Broj 24 Strana

Strana 11


Rabbi Berel Wein:

Teške stvari Prije nekog vremena u Sjedinjenim sam Drţavama stajao u dugačkom redu pred aerodromskim šalterom. Sve se skupa poprilično oteglo jer je jedna mlada ţena imala velikih poteškoća budući da joj je kofer bio prekomjerne teţine. Zrakoplovne kompanije su vrlo stroge po pitanju ograničenja teţine prtljage, pogotovo zato što se naplata za prtljagu i dodatna naplata za prekomjernu teţinu prtljage pokazala vrlo unosnom i profitabilnom. U svakom slučaju, kofer koji je predavala očito je imao 2-3 kilograma viška teţine. Kako bi izbjegla dodatnu naplatu, počela je pred mnoštvom pretjerano znatiţeljnih ljudi raspakiravati svoj kofer. Nekako je morala naći mjesta za neke od svojih stvari u svojoj ručnoj prtljazi ili na sebi. Bilo mi je jako ţao te mlade ţene, jer to što joj se događalo zapravo je bilo javno poniţenje. Na kraju je na sebi imala dvije jakne i kaput u zgradi zračne luke gdje je temperatura bila najmanje 22° C. Naravno, tu imamo pouku da treba razmišljati unaprijed i mudro se spakirati prije dolaska u zračnu luku i prijave na šalteru. Ali to nije način na koji ljudi uobičajeno fun-

Strana 12

kcioniraju. Svi smo mi uvjereni, bez obzira na to koliko smo puta bili opomenuti zbog prekomjerne teţine prtljage, svi nekako osjećamo da nam tih nekoliko dodatnih kilograma, od kojih nam većina zapravo i ne treba na našem putovanju ali smatramo da ne moţemo bez njih, neće uzrokovati teškoće. Zrakoplovne tvrtke, prirodno, uţivaju u naplati posebnih naknada za dodatnu teţinu i stoga će biti strogo precizne u vaganju prtljage. I to je slijepa ulica u ljudskoj prirodi koju se redovito moţe vidjeti na bilo kojem šalteru za prijavu u bilo kojoj zračnoj luci na svijetu. Tijekom proteklog stoljeća i pol, ţidovski se narod, pojedinačno i kao cjelina, polako ali sigurno počeo vraćati u zemlju Izrael. Kao i svi putnici, ovi su Ţidovi došli sa svojom prtljagom u kojoj je bilo stvari koje su bile potpuno nepotrebne i bez ikakve vaţnosti za njihovu novu situaciju u uskrsloj ţidovskoj domovini i nacionalnoj drţavi. I baš kao što je to slučaj na šalterima aviokompanija, tako ima i cijena koju treba platiti za prekomjernu nacionalnu i osobnu prtljagu ţidovskog naroda koji se vraća u zemlju

Izrael. Sve poteškoće, nesuglasice, načine razmišljanja i iskrivljene slike o ţivotu koje nam nanijelo tisućljetno izgnanstvo bili su zapakirani u našu prtljagu i doneseni ovdje u ovu čudesnu ţidovsku drţavu u nastajanju. I ovdje smo počeli raspakiravati našu prtljagu pred očima čitavog svijeta. Neki od tih suvišnih, nepotrebnih i u mnogo slučajeva neţeljenih predmeta iz tog viška prtljage na sreću su odbačeni. No, većina toga jednostavno je prepakirana, kao što je to učinila ona jadna mlada ■ ţena koja je nosila dvije jakne i ogrtač, marširajući kroz ionako toplu zračnu luku. Gorke etničke podjele još uvijek postoje ovdje u našoj prekrasnoj maloj zemlji. Stare diskriminacije i podjele koje su obiljeţile ţidovski ţivot i društvo u Istočnoj Europi nisu u potpunosti nestale. Trenutna fragmentacija izraelskog društva, predstavljena mnoštvom političkih stranaka koje se natječu za mandat, samo je ponavljanje ţidovskih izbora koji su se odrţavali u istočnoj Europi prije gotovo dva stoljeća. U egzilu je svima u ţidovskom svijetu bilo vrlo lako udarati u svoj

Divrej Tora


(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Teške stvari

vlastiti bubanj. Nije postojala ujedinjena ţidovska zajednica koju su priznavale vlasti koje su kontrolirale ţivot i društvo naših predaka. Carevi, Kaiseri i imperatori Europe gledali su ţidovski narod kao monolitan i sposoban za asimilaciju u šire društvo. Ţidovi su, međutim, sebe doţivljavali kao pojedince, od kojih svatko ima pravo ne samo na svoje mišljenje, već i na vlastiti način ponašanja i razmišljanja. Ideja da se mora stvoriti jedan nacionalni način razmišljanja i da se od nas traţi da imamo osjećaj odgovornosti za cjelinu, a ne samo za pojedinca, nije postojao, a ne postoji ni u današnjem ţidovskom ţivotu u dijaspori. Međutim, ako ţeli biti uspješna, nacionalna drţava si ne moţe priuštiti da nema takav nacionalni način razmišljanja. To zahtijeva da naše kofere pametno pakiramo, s jednim okom na onoj strašnoj vagi koja će odmjeriti hoćemo li ih morati još jednom raspakirati. Tihi poziv Uvodne riječi ove treće knjige Tore nam ističu nam jednu vaţnu ideju. A ona je da B-g, nazovimo to tako, poziva ljude na sluţbu, funkciju i djelovanje. Moše je od B-ga pozvan da postavi sluţbe u Hramu. On je ovaj zadatak smatrao svojom osobnom odgovornošću. Ta ideja da B-g redovito poziva ljude da izvrše Nebesku volju iskazana je u mnogim primjerima u Bibliji i tradicionalnoj rabinskoj literaturi. Ona čak svoj odjek nalazi i u neţidovskom svijetu gdje je dugo vremena stupanje u svećenstvo kao profesiju bilo opisivano kao poziv. Sve se to temelji na ideji da B-g komunicira sa svojim stvorenjima Godina 12 13 Broj 24 Strana

na redovnoj i višedimenzionalnoj osnovi. Rabini su nas učili da G-spod ima mnogo glasnika i mnogo sredstava kojima dostavlja te poruke. Ne treba misliti da je to slučajno ili nasumično. Stoga je ovdje upotrijebljena riječ vajikra, a ne riječi vajikar koja bi sugerirala mnogo neizvjesniju i slučajniju situaciju. Tako izgleda da B-g poziva ljude redovito i sa boţanskim ciljem. Pitanje je jesu li ljudi podešeni tako da čuju poziv i postupe prema njemu. Jedan od najvećih izazova ţivota je učiniti pravu stvar u pravo vrijeme. To vrijedi kako za osobni ţivot tako i za poduzeća, ali i za nacionalne i vjerske stvari. Biti u stanju čuti nebeski glas koji nas potiče i poziva ključ je kako učiniti ispravnu stvar u pravo vrijeme. B-g nas poziva tihim jedva čujnim glasom kao što je bilo rečeno proroku Iliji kada je očekivao da će glas čuti u moćnom vjetru ili zastrašujućem potresu ili čudovišnoj oluji. Umjesto toga, taj glas se ne registrira u našim ušima, već u unutrašnjosti našeg uma i srca. Opisujući B-ţji poziv moćnom junaku Izraela, Šim-

šonu, glasovi se opisuju kao da počinju u njemu udarati silinom bata u zvonu. Kada je prorok Izaija pozvan da sluţi, on čuje glas koji objavljuje: "Koga da pošaljem i tko će za nas ići?" Ta su pitanja vječna i ponavljaju se u svakom naraštaju i svim okolnostima. Taj tihi blagi glas je ono što se čuje i što odzvanja u našem umu i bocka našu savjest. Na taj način osjetimo da nas G-spod poziva i dopušta nam da postanemo Njegov izabrani partner u procesu stvaranja i evoluciji civilizacije. Postoje periodi u ţivotu kada se čovjek mora snaţno naprezati da bi čuo taj glas. Postoje i druga vremena, kako u našem osobnom tako i ţivotu nas kao naroda, kada je taj poziv očigledan i jasno se čuje. No, odgovor na taj poziv uvijek je prepušten ljudskim bićima, pojedinačno i zajednički. Svakako, u naše vrijeme, s ponovnim rođenjem ţidovskog naroda na toliko čudesnih i neočekivanih načina, taj poziv poput bata zvona udara u nama i vodi nas prema ispunjenju naše misije kao naroda. Šabat šalom ■ Strana 13


Rabbi Dovid Goldwasser:

Anđelova tajna „Sjeti se što ti je učinio Amalek …

nio kako bi uhvatio ţidovski narod

„slučajnost“ podmetnuta u ovaj

što te zadesilo putem … kad si bio

u zamku hereze i otpadništva. Je-

pasuk odnosi na susret s Amalekom

malaksao i iscrpljen …“ (Devarim

dini način na koji je Amalek mogao

i na tvrdnju da sva ona čuda nisu

25,17-18)

uspjeti u pokušajima da nadvlada

djelo boţanske Providnosti nego

klal Jisroel, jest da ih navede na na-

slučajnost.

Na Šabat koji prethodi čitamo

gore

navedeni

Purimu odlomak

(paraša Zahor) iz Tore kako bismo

puštanje Hašema. Odglumio je da

To je, zapravo, glavni fokus Amalekovog napada – iskorijeniti dubo-

propisno izvršili zapovijed prisje-

Na Šabat koji prethodi Purimu

ćanja na zločin Amalekov i brisanje

čitamo iz Tore odlomak,

dov ima u Hašemovo izvođenje

parašu Zahor

svakodnevnih čuda. Njihov napad

kako bismo propisno izvršili

je toliko moćan da ostavlja dojam

sjećanja na njega pod Nebesima. Tiferet Cion primjećuje da Tora, kad opisuje susret između Amaleka i ţidovskog naroda (Šemot 17, 8) izričito navodi da je Amalek poveo rat protiv klal Jisroela zato da nas uništi. Zašto ovaj pasuk kaţe da je to bila samo slučajnost, što bi izgledalo kao ublaţavanje ozbiljnosti njegovih postupaka?

zapovijed prisjećanja na Amalekov zločin dolazi kao obitelj (djeca Esavljeva, brat Ja'akovljev) i govorio o čudima koja je Hašem izveo u Micrajimu, o razdvajanju mora, o čudima koja je bnei Jisroel vidio u pustinji. Onda je

ko usađeno uvjerenje koje svaki Ţi-

čak i na najispravnije među klal Jisroelom. Midraš (Kohelet raba) kaţe da je rabin Jehuda ben Nekusa, kad ■ se vratio iz rasprave s hereticima, rekao svojim učenicima: "Molite se za tog čovjeka [rabina Jehudu] jer u početku je bio pun plemenitih dragulja, a sada je ispunjen ugljevljem."

Objašnjeno je da Tora ţeli naglasi-

raspršio svoj otrov i uvjeravao ih da

Dalje se navodi da su u Tori riječi:

ti obmanu koju je Amalek primije-

je to bila slučajnost prirode. Tako se

"bio si malaksao i iscrpljen" napisane u sadašnjem vremenu, unatoč činjenici da govorimo o prošlosti, vremenu kad su Amalečani napali ţidovski narod. Doznajemo da su "iscrpljenost i umor" neke generacije u sluţenju Hašemu – u smislu hladnoće i ravnodušnosti u avodas Hašem – odraz ostataka Amalekovog utjecaja. Kako je Amalek mogao imati takav utjecaj i zašto je bnei Jisroel bio ranjiv? Amalekov je napad bio dobro tempiran. Talmud (Sanhedrin 106a) nam govori da se to dogodilo u Refidimu (što znači slab), u trenutku kad je ţidovski narod popustio u učenju Tore. Naši mudraci objašnjavaju da se snaga Amaleka pojača kad je klal Jisroel slab u učenju Tore. Isto tako, kada je veza klal Jisroela s Torom snaţna, duhovna

Strana 14

Divrej Tora


(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Anđelova tajna

energija se kanalizira u ovaj svijet i

se napreţu i stalno teţe doseći uz-

Sljedeći tjedan, bahuru je opet tre-

potkopava moć i bit Amaleka. Da-

višene razine Tore, avodah i gemilas

bao kasniji minjan, pa se vratio u

kle, kad učimo Toru, imamo udio u

hasadim. Oba prethodna Amšinover

Amšinover Bais Medraš. Prizor se

ispunjenju micve brisanja sjećanja na

Rebea i današnji, posebno su poz-

ponovio: Amšinover Rebe je išao od

Amaleka jer to, u stvari, umanjuje

nati po svojim tefilos. Osobno sam

jednog do drugog pojedinca, kako

njegovu moć.

imao čast prije izvjesnog vremena,

bi mogao odgovoriti amen i Jehei

biti prisutan u trenutku kad je Am-

šemei raba. S obzirom na utrošeno

šinover govorio poglavlje iz Tehili-

vrijeme, bahura je zanimalo zašto

ma. Svi su okupljeni doţivjeli nada-

tako častan pojedinac kao što je

hnuće kroz strahopoštovanje kavane

Amšinover radi to što radi.

Ima još načina borbe protiv Amaleka. Doznajemo da Hašemovo prijestolje neće biti potpuno sve dok Amalek ne bude izbrisan iz pamćenja (Šemos 17,16). Tosfos citira Mah-

i osjećaja koji su proţeli atmosferu.

Bahur je na kraju saznao o snaţnoj

zor Vitri da je kazivanje Amein jehei

Sefer Keser Meluha pripovijeda o

djelotvornosti amena i jehei šemei

šemei raba, molitva i zahtjev da Ime

jednoj očaravajućoj zgodi. Jedan

rabe, i moći koju ima u spašavanju

Hašemovo i prijestolje Njegovo mo-

bahur u nekoj od ješiva u Jeruša-

Jiden i klal Jisroel u cjelini od svih

raju biti cjeloviti. Naši nam mudraci

laimu nije mogao biti prisutan na

vrsta nesreća. Bezuvjetna ahavas

također kazuju (Šabos 119a) da, na-

redovitom minjanu u ješivi jer je već

Jisroel Amšinover Rebea, primorala

kon što čovjek snaţnom kavana uz-

bilo kasno. Krenuo je vidjeti moţe li

ga je da se potpuno posveti dobro-

vrati Amein jehei šemei raba, poniš-

ipak naći minjan za šaharit i zaputio

biti klal Jisroela kojem je trebalo spa-

tava se svaki teški nebeski nalog

se do Amšinova. Ušao je, stavio

senje u različitim područjima, a sve

protiv njega. Sefer Be'er haHaim

tefilin i počeo recitirati Birhos Haša-

to neovisno o utrošenom vremenu i

citira Pesikta da je anđeo pokazao

har. Odjednom je čuo jednog čov-

mogućnostima kojih se odrekao.

rabinu Jišmoelu ben Eliši sobu punu

jeka koji je stajao kraj njega kako

Stoga je svako jutro provodio u

strogih naloga protiv ţidovskog

odgovara amen, s puno kavane. Kada

prizivanju zehusa iz amena i jehei

naroda. Reb Jišmoel se čudio kako je

se bahur okrenuo da vidi tko je to,

šemei rabe kako bi zaštitio svoj vo-

itko ikada mogao preţivjeti takve

iznenadio se kad je vidio da je to

ljeni klal Jisroel. ■

teške edikte. Anđeo mu je predloţio

Amšinover Rebe, rabin Meir Kališ.

da se vrati sljedeći dan. Kad je to

Po završetku brahot Amshinover je

učinio, vidio je da su svi ukazi bili

zahvalio bahuru i nastavio odgova-

poništeni i poderani zbog bezbroj

rati amen šliah ciburu koji je nastavio

kazivanja ţidovskog naroda Amen

moliti.

Prevela Dolores Bettini

jehei šmei raba. Napominje se i da čovjek treba ojačati svoju emuna u Hašema jer Amalek nastoji uništiti tu vjeru. Na kraju, treba dobro paziti da izvršenje micve bude entuzijastično, strastveno i pravodobno, te bez odlaganja. Dinastija Amšinover je oduvijek bila poznata po svojoj jedinstveno snaţnoj i teško dostiţnoj avodas Hašem. Međutim, ima odabranih pojedinaca u svakoj generaciji koji

Godina 12 15 Broj 24 Strana

■ ■

Strana 15


Rabbi Shaul Rosenblatt:

Ljudska sloboda je u izboru ili osigurana. Sloboda je jednostav-

Ovog tjedna započinjemo s knji-

no pravo koje čovjek stječe rođe-

gom Vajikra.

njem – nitko ju ne moţe oduzeti ne-

To je treća knjiga Tore i primarno

kome drugome, koliko god pokuša-

se bavi onim što se učestalo prevodi

vao.

kao 'ţrtve' ili 'prinosi'.

Sloboda je, jednostavno rečeno,

Prethodnih godina sam mnogo

sposobnost izbora, izbora između

govorio o konceptu ţrtava, tako da

različitih mogućnosti, izbora izme-

ću to ove godine staviti po strani.

đu različitih smjerova sa vrlo razli-

Poanta Pesaha je u slobodi tako da

čitim ishodima. Mi ljudska bića, za

je to ono o čemu ću govoriti sljedeća

razliku od ţivotinja, imamo sposob-

tri tjedna. Najprije mi dozvolite da

nost razmotriti ishode i sukladno

kaţem što sloboda nije.

tome napraviti svoj izbor. Mi moţe■ mo razmotriti različite osjećaje koji

Sloboda nije činiti štogod ţelim, kadgod ţelim. To bi samo značilo biti ljudska ţivotinja. Ţivotinje jedu kad su gladne, spavaju kad su

nje treba li ili ne treba to braniti, već jednostavno kaţem što time radimo.

nas usmjeravaju u različitim smjerovima. I, ključno, mi imamo sposobnost razlikovati univerzalne istine od naših osobnih predrasuda. U os-

umorne, napadaju kad su ljute. Ne bih to čak ni nazvao 'slobodom' jer

U osnovi, sloboda znači

novi, sloboda znači da moţemo

su njihovi 'izbori' rezultat instinkta,

da možemo izabrati

izabrati između onoga što osjećamo

a ne unutarnje osobne i individual-

između onoga što osjećamo

da je za nas istinsko i iskreno, i ono-

ne odluke. Stavite bilo koja četiri

da je za nas istinsko i iskreno,

ga što je samo uskogrudna, iako pri-

psa u sobu sa jednim komadom me-

i onoga što je samo uskogrudna,

sa i oni će se boriti za njega. U istim okolnostima, ljudi imaju i druge

iako privlačna, perspektiva.

se doduše mogu i potući, ali razlika

Sloboda je, iz ţidovske perspekti-

između izbora i instinkta je u proce-

ve – perspektive koja za mene ima

su, a ne u rezultatu. Ţivotinje su

puno smisla– nešto mnogo druga-

prisiljene slijediti potrebu koja ih

čije. To je nešto što društvo ne moţe

prevlada u određenom trenutku.

obraniti. Ona ne treba biti naloţena

sti.

U osnovi, to je sloboda prema kojoj nas Pesah upućuje. To je sloboda

mogućnosti izbora osim borbe. Oni

Ljudska bića imaju druge mogućno-

vlačna, perspektiva.

u kojoj mi Ţidovi sudjelujemo. To je sloboda koju mi obznanjujemo i sloboda za koju se osjećamo zahvalnima. To

je

samo

njena

definicija.

Sljedećeg tjedna govorit ću o tome zašto je sloboda toliko duboko relevantna.

Tako, ako braneći 'slobodu' u našem društvu, branimo 'pravo' ljudi

Šabat šalom. ■

da rade štogod ţele, kadgod ţele, tada ne branimo pravo ljudske slobode, već branimo pravo ljudi da

Prevela Anja Grabar

budu ţivotinje. Ne iznosim mišljeStrana 16

Divrej Tora


Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Nastavak vršenja osobne inventure ... "Kohen

će

mu

pribaviti pomirenje pred B-gom, i bit će mu

oprošteno

za

bilo što od svega onoga što bi mogao učiniti da počini krivnju" (5,26)

kod ţenine rodbine, daleko od svog

gatstva, jer će se stanovnici tog mje-

rodnog grada.

sta sigurno posluţiti svim njegovim

Jedne godine, jedan je sumještan, koji je bio neprijateljski nastrojen

zalihama u tih tjedan dana koliko ga neće biti.

prema Ţidovima, a poznavao je tu praksu Ţidova, skovao zavjeru protiv ovog hasida. Proširio je glas da

Tešuva je trajan proces. Što nam je

Vidjelac iz Lublina prokomentirao

nitko, pod nikakvim uvjetima, ne

je da nakon što čovjek dobije opro-

smije sklopiti transakciju s tim Ţi-

više toga oprošteno,

štenje za određeni grijeh, otvara mu

dovom i kupiti njegovu pivovaru za

to osjetljiviji postajemo

se mogućnost da otkrije da postoje i

Pesah. Jutro prije Pesaha hasid je bio

druge stvari koje je učinio koje su

šokiran kad je otkrio da nitko od

za naše postupke

prouzročile krivnju.

njegovih uobičajenih kontakata ne

Neprimjereno ponašanje sluţi kao prepreka našoj svijesti o prirodi naših postupaka. Kada nam je nešto

Kada se nakon Pesaha vratio, pred

ostala ogromna količina piva koje se

njega su istupili stanovnici tog mje-

nije mogao riješiti prije Pesaha.

sta i rekli mu: „Ako si se iskreno od-

oprošteno, podiţe se barijera, i tada

Hasid nije preostalo ništa drugo

smo u stanju vidjeti da ima i drugih

nego da se odrekne vlasništva nad

stvari koje smo učinili za koje je po-

tim pivom, napusti pivovaru i pro-

trebno ispravljanje i pomirenje.

glasi je hefker, odnosno, odrekne se

Zato je tešuva trajni proces. Što nam je više toga oprošteno, to osjetljiviji postajemo na naše postupke. Drugim

riječima,

tešuva

priziva

tešuvu. Priča pred Pesah Jedna hasidska priča upućuje na to kako B-g uistinu skrbi za onoga koji je učinio sve što je bilo u njegovoj moći, no pouzdaje se u B-ga.

ţeli sklopiti ugovor s njime, te mu je

vlasništva nad njom. U skladu sa ţidovskim zakonom, ostavio je vrata pivovare širom otvorenima, te sa

rekao vlasništva nad svojom pivovarom, zašto si postavio one zastrašujuće pse da čuvaju ulaze? Hasid je ostao zgranut, ne shvaćajući o čemu oni to govore, no svi su mještani potvrdili priču kako su neki opasni psi čuvali sve ulaze u pivovaru.

svojom obitelji otputovao za Pesah,

Hasid se posavjetovao sa svojim

svjestan da se odrekao malog bo-

Rebeom, te ga upitao smije li preuzeti vlasništvo nad zalihama, budući da je to hamec koji je bio ostao preko Pesaha. Rebe je odgovorio: „Ovaj hamec nije bio tvoj tijekom Pesaha, jer si ga iskreno i svim srcem napustio i odrekao se vlasništva. Ako je B-g smatrao primjerenim da te na-

Bio je neki hasid koji je vodio ma-

gradi čudom, to nema utjecaja na to

lu pivnicu. S obzirom da je pivo

što si ga ti proglasio hefkerom. Sva-

hamec, on je prakticirao prodaju

kako ti je dopušteno da ponovo uz-

pivnice neţidovu prije Pesaha, a

meš vlasništvo nad time.“

onda bi je ponovo otkupio nakon blagdana, kako tijekom Pesaha u svom vlasništvu ne bi imao bilo kakav hamec. Obično bi vrijeme blagdana Pesaha provodio u posjeti Godina 12 17 Broj 24 Strana

Kada čovjek učini ono što treba učiniti, s posvemašnjom iskrenošću te preda B-gu ono što je van njegove moći, B-g reagira. ■

Strana 17


Rabbi Shlomo Carlebach:

Vršenje micvot Postoji proročanstvo u Knjizi proroka Amosa (8,11) koje kaţe: „Evo, dolaze dani … kada će biti glad na zemlji. Neće to biti glad za kruhom i neće biti ţeđ za vodom, nego…za slušanjem riječi B-ga.“ Znate, mi ţivimo u tako gladnom svijetu. Ali najţalosnije je da toliko mnogo ljudi nema pojma za čim zapravo gladuju. Ponekada idemo ulicom i pristupi nam čovjek: „Moţete li mi reći koliko je sati?“ Bacimo pogleda na njegovu ruku, on ima sat. On ne pita za sate i minute. On zapravo kaţe: „Vrijeme juri, moj ţivot prolazi. Ja mamash (stvarno) više ne znam što da učinim sa svojim ţivotom. Moţete li mi pruţiti jedan ljubazan osmijeh, jednu svetu riječ da mogu nastaviti?“ Ili nas netko upita kako da dođe do određenog mjesta. On ima kartu grada, a mjesto koje traţi ionako je samo dvije ulice dalje. On ga je mo-

skog . Čeznem za jednim svetim svijetom, za jednom porukom od Tebe – za jednim trenutkom otkrivanja Tvog svjetla…“

kada nije bio tako lijep. Ali isto je tako postajalo sve kasnije i sve kasnije. Konačno je jedan od hasidim rekao,

Vrlo kasno jednog popodneva R. Aaron Drugi iz Karlina rekao je svojim sljedbenicima: „Pripremite kočiju. Idemo na voţnju.“ Jedan od hasidim (hasida) je rekao, „Ali Rebe, vrijeme je za popodnevnu molitvu. Zar ne bismo trebali prvo davenati minha (moliti minha – poslijepodnevnu molitvu)

„Rebe, mi stvarno moramo moliti!“

„Danas nećemo davenati (moliti) ovdje,“ odgovorio je Rebe. Moramo ići na drugo mjesto. Brzo! Uđite u kočiju.“ Tako su se svi sljedbenici R. Aarona popeli u kočiju i krenuli. Moţete li to zamisliti – najmanje dvadeset hasidim povješalo se na jednu malu kočiju koja nije bila predviđena da ponese niti polovicu tako velikog broja ljudi! Kako su prolazili kroz jedan mali grad za drugim, ljudi su počeli buljiti (stare). Već svi znaju da Karliner hasidim poslijepodnevnu molitvu uvijek mole vrlo kasno. Ali postoji granica za sve, čak i kašnjenje. Noć je postajala sve tamnija i tamnija, i hasidim su se počeli brinuti. Nisu htjeli dodijavati Rebeu, koji je sigurno znao koliko je kasno. Ali konačno jedan od njih nije to više mogao podnijeti: „Rebe, mi mamash moramo davenati minha. Tako je kasno, moţda je već prekasno…“

gao pronaći sam. Znate li što on zapravo kaţe? „ Ja sam tako izgubljen, ja ne znam kuda idem u svom ţivotu. Moţete li mi pokazati način da pronađem ono što nedostaje mom srcu, što nedostaje u mojoj duši?“ I to je u stvari…ono što molitva jest. Ja kaţem B-gu: „ U mom srcu je neka praznina. Tako sam gladan … gladan nečega lijepog, nečeg istinStrana 18

Ali R. Aaron je samo rekao, „Ubrzo, ubrzo. Gotovo smo stigli.“ Nastavili su se voziti kroz gradove i sela, preko breţuljaka i pored gustih šuma. Noć je postajala tamnija i tamnija, ali začudo, činilo se da tamo ima sve više i više svijetla. Mjesec je izgledao tako velik, zvijezde tako sjajne….blistave. Rebeovi sljedbenici pomislili su da svijet ni-

„Još jedna minuta,“ odgovorio je Rebe. „Kada dođemo do sljedećeg naselja, zaustavit ćemo se.“ Kada su ušli u slijedeći grad, R. Aaron je rekao svom vozaču da stane ispred male gostionice. Dok je Rebe čekao, hasidim su poiskakali iz kočije i pokucali na vrata. Izašao je jedan vrlo star čovjek. Bilo je nemoguće odrediti koliko je star on bio – sigurno sedamdeset, moţda devedeset, moţda čak sto dvadeset. Nije se doimao nimalo iznenađenim što mu je dvadesetoro stranaca pokucalo na vrata kasno u noći. Samo im se nasmiješio i rekao, „Šalom, prijatelji. Što mogu učiniti za vas?“ Mi smo učenici Karliner Rebea i trebamo davenati minha. Da li je moguće da uđemo u vašu gostionicu da molimo poslijepodnevnu molitvu?“ Svakako! To bi mi bila najveća čast.“ Onda, postoji jedna stvar koju biste trebali znati o Karliner hasidim. Oni unose čitavo svoje srce i dušu u svoje davenanje – a također sav svoj glas. Oni su zaista vikali i urlali dok su molili. Sveti R. Asher iz Karlina jednom je upitao svog oca, R. Aarona Prvog, „Ja znam da je vaţno moliti zaista glasno. Ali koliko glasno je dovoljno glasno? Pretpostavi da netko ide na mene s noţem i ja vičem, traţim pomoć? Da li je takvo urlanje dovoljno glasno za molitve?“ A njegov otac je odgovorio, „Pa, to je dobro – za početak. Ali poslije toga moraš moliti puno, puno, Divrej Tora


(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Vršenje

stvarno puno glasnije!“ I eto ovdje su bili R. Aaron Drugi i njegovi sljedbenici, ulazili su u gostionicu starog Yiddelea (Ţidova) i počeli moliti. Hasidim su znali da to nije bila uobičajena minha, i ne samo zbog toga što je bilo tako kasno. Rebe je prošao kroz toliko mnogo poteškoća da dođe do ove gostionice. Oni su znali da je to moralo biti posebno mjesto. Tako su oni molili svim svojom srcima i svom svojom snagom, čak više nego obično. Plakali su i vikali, mamash, iz sveg glasa. A znate da je u malim selima noću vrlo tiho. Ruski seljaci koji su ţivjeli nedaleko gostionice odlazili su u krevet vrlo rano. Bilo je toplo ljetno veče, i prozori gostionice su bili otvoreni. A hasidim su davenali tako glasno da su se njihovi glasovi jasno prenosili mirnim noćnim zrakom, i mogli su se čuti vrlo daleko. Tako je taj zvuk probudio sve seljake. Oni nisu razumjeli niti jednu riječ, jedino što su čuli bilo je vikanje. A vikanje usred noći je značilo samo jednu stvar tim jednostavnim ljudima: mora da gori vatra. Jer vatra u ruskom selu u to doba, prije nekih sto godina, bila je najveća moguća opasnost. Ona je mogla mamash uništiti grad! Zato su svi mali seljaci iskočili iz svojih kreveta, i mnogi – još u pidţamama –zgrabili su kante i potrčali prema gostionici. Ali kada su seljaci došli do gostionice, ispustili su svoje kante i blenuli. Pred njima se stvarno nalazila vatra. Ali ne onakva kakvu su očekivali – i bojali se. To nije bila vatra koja razara, niti vatra koja vas tjera. To je bila vatra ljubavi, vatra radosti, veselja. To je bila vatra koja povezuje ljude… vatra molitve. Da, svatko zna da sveti Ishbitzer podučava: B-g je dao Svoju Toru samo nama, ne drugim nacijama. Tako, kada Yid uči Toru, ne-Ţidov koji sjedi pored njega ne bude potaknut da mu se pridruţi. Ali s moliGodina 12 19 Broj 24 Strana

micvot

tvom je drugačije. Ako čovjek mamash moli sa svim svojim srcem i dušom, čak i onaj koji ne razumije riječi tako je ganut da i on naprosto mora moliti. Tako, kada su seljaci vidjeli Karliner hasidim da izlijevaju svoja srca Gospodaru svijeta, i oni su počeli vikati i derati se najglasnije što su mogli, vapeći B-gu kao nikada ranije. Hasidim su završili minha, te počeli plesati i pjevati. I seljaci su plesali i pjevali s njima. Bilo je to potpuno jedinstvo – i toliko puno radosti, ljubavi u zraku. R. Aaron je stao sa strane, diveći se prizoru hasidim dok plešu drţeći se za ruke s ruskim seljacima. On je šaptao, „Ribono Šel Olam (Gospodaru svijeta) sigurno će ovako biti kad dođe Mesija!“ Nakon nekog vremena seljaci su otrčali kućama da donesu voća za Rebea i njegove učenike, i tada su svi zajedno jeli i pili. Onda je R. Aaron nagovijestio da je vrijeme da odu. Svi seljaci zagrlili su i poljubili Rebea i njegove sljedbenike, i ispratili ih do kočije. To je mamash bilo za ne povjerovati! I znate što, ako još postoji malo ljubavi ovdje u našem razorenom svijetu, moţda ona dolazi iz ove poslijepodnevne molitve. Stari vlasnik gostionice također je išao s hasidim do kočije i stajao sa strane dok su se oni pripremali da odu. I upravo kada su bili spremni da odu Rebe se okrenu prema njemu i rekao, „Dakle? Što mi imate za reći?“ „Rebe, ja sam tako dugo čekao da vi dođete,“ odgovorio je stari Yiddele. Znate, danas je moj sto sedmi rođendan - prije točno sto godina Sveti Baal Šem Tov je sa svojim sljedbenicima došao u ovu gostionicu. Ja sam tada bio tek dječak. Moj djed je vodio gostionicu. I ona je bila ista kao danas. Hasidim su došli vrlo kasno i htjeli su moliti poslijepodnevnu molitvu. Oni su davenali

iz sveg svog srca. Vikali su i derali se, i plesali i pjevali. I seljaci su dotrčali i pridruţili im se. Svi su molili zajedno, plesali i pjevali zajedno. Njihovi glasovi postali su jedan glas i ja sam mislio da se glas njihove ljubavi morao probiti do najvišeg Neba. Onda su svi oni jeli zajedno, te zagrlili i poljubili jedan drugoga. „Na kraju je Baal Šem Tov rekao da je vrijeme da odu. I upravo prije nego što su krenuli Helige (Sveti) Rebe me pozvao. Stavio je svoje svete ruke na moju glavu i rekao, „Dragi moj mali dječače, molim te slušaj me. Točno nakon sto godina od danas jedan će drugi veliki Rebe doći sa svojim hasidim. Oni će isto davenati poslijepodnevnu molitvu. Vikati će, vapiti i pjevati kao i smo mi danas. Seljaci će opet doći trčeći da im se pridruţe, i oni će svi moliti i pjevati zajedno.“ „Molim te zapamti, drago moje dijete – molim te kaţi Svetom Učitelju da smo i mi bili ovdje…“ .-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-. Vidite kako je to – naši roditelji, naši djedovi i bake…svi naši prapra djedovi i pra-pra bake – ostavili su nam poruku: Molimo vas, idite samo tamo gdje smo prije bili mi. Molimo idite samo na ona mjesta koja bi naša tri Sveta Oca, naše Četiri Svete Majke, Sveti Baal Šem Tov posjetili. A kada stojite i molite na Svetom Zidu, slušajte glasove svih slomljenih Yidden koji su tamo izlili svoja srca B-gu prije vas… Jednog dana svi mi, svi ljudi svijeta, okupit ćemo se u Jerušalajimu. I svi mi ćemo moliti i plesati i pjevati zajedno, Jer Sveti Grad Jeruzalem je vrata molitve za cijeli svijet. Kao što prorok Izaija kaţe: „Moja kuća je kuće molitve za sve narode…“ Neka brzo dođe taj dan kada će svijet biti jedno. ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 19


Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: VAJIKRA

Paraša (priča) Vajikra je prva paraša nove knjige – Levitskog zakonika, i ona uvijek dolazi u proljeće. Zašto je to najbolje vrijeme za čišćenje i iščišćavanje? Paraša Vajikra i veliki dio knjige Levitskog zakonika bave se sluţbom prinošenja ţrtava u Hramu. Teško je shvatiti zašto to iz godine u godinu trebamo čitati, pogotovo zato što se ţrtve odnose samo na Hram i svećenike (kohene). Zohar objašnjava da značenje rije-

vući iz njihovog izvora, moramo se

bliţimo sefirot, spojimo ih i ■poveţemo materijalni ţivot s gornjim

či "ţrtva" nije onakvo kako se danas

povezati na više sefirot, na gornje

duhovnim svjetovima, tek tada će

razumije, s negativnom konotaci-

svjetove, i međusobno ih povezati.

stići obilje i blagostanje. Ari objaš-

jom. Korijen riječi ţrtvovati (KoR-

Kako? Tako da stvorimo sklonost

njava da se glavna nagrada stječe

Ban, na hebrejskom - )‫ )קרבן‬je k.r.b.

prema tim područjima. Znači, mora-

boreći se za to tko jesmo, za našu

(‫ ״ב‬.‫ ר‬.‫ )ק‬što znači pribliţiti – Zohar

mo se povezati s osjećajima, namje-

suštinu, i ako sve što činimo radimo

nam to daje do znanja objašnjava-

rama i svijesti o sreći, ljubavi, dije-

sa radošću i namjerom da dovede-

jući da je riječ o međusobnom pri-

ljenju, suosjećanju itd., moramo

mo svjetlo u svoj ţivot, onda nam je

bliţavanju deset sefirot sve dok one

povezati djela s ispravnom namje-

uspjeh zajamčen, kao što je rečeno:

ne postanu jedno.

rom i time moţemo privući obilje

"Kada idete u rat protiv svojih ne-

odozgo. Kada uloţimo trud da

prijatelja i G-spod, B-g vaš, preda

tve ţivotinje nije dovoljan ako nema

dostignemo

moţemo

vam ih u ruke ... ". Ne kaţe se da se

svijesti kajanja i preobrazbe. Spome-

osjetiti da nas trud dovodi bliţe -

moramo boriti sa svojim neprijate-

nuli smo ranije dobro poznatu frazu

KaRoV )‫ )קרוב‬našem cilju. Međutim,

ljima, već da idemo u rat protiv njih

"pribavi si učitelja i kupi si prijate-

kada ljudi koji nisu duhovni ulaţu

a Stvoritelj će ih predati u naše ruke.

lja ...", što znači da za pravo prija-

trud, oni smatraju da uzalud ţrt-

teljstva treba "platiti", ulagati i tru-

vuju (korban) svoje vrijeme i novac, i

diti se. Sve što vrijedi mora se steći

to im donosi agoniju i osjećaj da su

radom i trudom, 'ništa nije besplat-

"ţrtve" (korban).

Međutim, sam čin prinošenja ţr-

no'. Pitanje je koji je smisao tog truda? Zohar objašnjava da imamo tendenciju uloţiti trud kad god ţelimo dobiti nešto za sebe – osjetiti obilje, zadovoljstvo, blaţenstvo, radost ili

Strana 20

zadovoljstvo - a da bi to mogli pri-

viši

nivo,

To je suština "korbana" - pribliţiti sefirot – kako bi ih se sjedinilo, sjedinilo duhovne i materijalne svjetove. To je tajna knjige Levitski zako-

Hebrejski se korijen K.R.B (‫ ״ב‬.‫ ר‬.‫)ק‬

nik koja objedinjuje sve mogućnosti

također moţe čitati kao "bitka" (ke-

povezivanja i namjera koje prate

rav, na hebrejskom - ‫ קרב‬što znači

naša djela. ■

da se moramo boriti i zalagati za ono što je uistinu vaţno u ţivotu. I onda kada za našeg bliţnjeg nešto

Prevela Tamar Buchwald

učinimo svjesno i sa ţeljom da priDivrej Tora


Rabbi Eli Mansour:

Opasnost od učenjaka kojem manjkaju fini maniri U uvodnom stihu Parašat Vajikra, B-g zove Mošea i poziva ga u novoizgrađeni Miškan da čuje Njegove zapovijedi. Midraš to što je Moše čekao da bude pozvan prije nego li je ušao u Miškan, smatra vrlo značajnim. Moše je čuo zapovijedi o izgradnji Miškana, a zatim je te upute po-

postupa neučtivo, smatra ga se go-

loših manira, misleći da je to ono,

rim od "ţivotinjskog trupla".

sačuvaj B-ţe, što Tora ţeli.

Zašto su naši mudraci odabrali

U današnje vrijeme, u tom se po-

tako neobičnu sliku – sliku lešine -

gledu svi Ţidovi koji se drţe halahe

kako bi ponizili učenjake kojima fali

smatraju "učiteljima Tore". Kada

osnovni bonton i pristojnost?

neţidovi ili nereligiozni Ţidovi vide ortodoksnog Ţidova s kipa na glavi,

mno prenio ljudima i nadgledao

Moše nije smatrao da

cijeli projekt. I, naravno, on je bio

ima pravo da uĎe u Miškan

vođa naroda i prorok koji je redovi-

bez da ga B-g pozove

to razgovarao s B-gom. Pa ipak, u si nije dao za pravo da uđe u Miš-

Jedan od odgovora je da, dok tru-

kan bez da ga B-g prvo pozove.

plo širi neugodan miris, koji ljude

Mogli bismo to usporediti s rabi-

drţi podalje od njega, neučtivi uče-

nom koji kuca prije ulaska u sinago-

njak Tore privlači sljedbenike svo-

gu koju vodi, iz uljudnosti i pošto-

jom učenošću i poboţnošću. Ljudi

vanja prema ljudima koji su unutra.

budu impresionirani njegovim zna-

vost koju je Moše pokazao čekajući da bude pozvan u Miškan, Midraš donosi sljedeću zapanjujuću primjedbu: "A svaki učenjak Tore kojem manjka mudrosti - ţivotinjsko je truplo bolje od njega." Ako učenjak Tore nema taj osnovni senzibilitet, i

ortodoksnu

ţidovsku

ţenu

pokrivene glave i skromne odjeće, za njih su oni predstavnici ortodoksnog ţidovstva ništa manje nego neki istaknuti rabin. Ako bilo koji

svojoj neusporedivoj poniznosti, on

Komentirajući poštovanje i učti-

ili

ortodoksni ţidovski muškarac ili ■

ţena postupa bez "mudrosti", bez temeljne ljubaznosti i lijepog ponašanja, onda on ili ona nesvjesno prenose opasnu poruku da je to ono što

njem i njegovom vatrenom preda-

Naše sudjelovanje u

nošću učenju i vršenju micvi, pa hrle

učenju Tore i vršenju micvi

k njemu i poštuju ga. I upravo to je ono što učenjaka Tore čini tako opasnim - ljudi ga gledaju kao svoj

nikada nije opravdavanje za neučtivo ponašanje.

uzor. Umjesto da se distanciraju od njega, kao što bi se udaljili od smrdljivog ţivotinjskog trupla, ljudi ga poštuju i uče iz njegovog primjera

ortodoksno ţidovstvo zastupa. Naše sudjelovanje u učenju Tore i vršenju micvi nikada nije opravdavanje za neučtivo ponašanje. Naprotiv, ono od nas zahtijeva da teţimo posebno visokim standardima ponašanja i uljudnosti, budući da smo svi mi ambasadori judaizma Tore i svijetu predstavljamo ono što Tora uči i kakvo ponašanje zahtijeva. ■

Godina 12 21 Broj 24 Strana

Strana 21


Biseri hasidske mudrosti Sramežljivi pokajnik

Č ovjek koji se ţelio pokajati došao je rebeu iz Ropšica da od njega čuje što mu

je činiti. Premda mu je bilo neugodno priznati kako je sve griješio, morao je to učiniti, jer u protivnom rebe mu nije mogao pomoći. Zato je smislio kako će mu ispričati da nije on taj

koji je griješio, već jedan njegov prijatelj. Međutim, taj je prijatelj toliko srameţljiv, da on sada dolazi da pita za savjet u njegovo ime. Rebe je saslušao do kraja, a onda se uz smiješak zagleda u lice čovjeka koje se silno trudio da izgleda opušten, pa mu reče: "Tvoj se prijatelj nije baš najbolje snašao. Lakše bi mu bilo da je jednostavno sam došao do mene i rekao kako je došao u ime prijatelja koji je jako srameţljiv." ■

U odnosu učenik – učitelj, učitelj objedinjuje ulo-

ge izvora i posrednika. Metafora kojom se koristi učitelj je posrednik, koji omogućava da neki apstraktni koncept bude preveden u razumljivu ideju. Učiteljev cilj je da stvori niz kamenih blokova, kako bi omogućio intelektualni napredak učenika, vodeći ga sve dublje u svijet odabrane ideje. Metafora je, dakle, u istom omjeru "svjetlo," učiteljev koncept i "spremnik," ona ideju pribliţava učeniku. Opisujući mudrost Kralja Solomona, stihovi kazuju, "I on je postao najmudriji među ljudima... i koristio je tri tisuće metafora." Na prvi pogled, mogli bismo pomisliti da se opis odnosi na bogatu maštu Solomona, a ne na neku veliku mudrost. Ali metafora je mnogo više od ugodnog načina prenošenja neke ideje; to je prevođenje koncepta na niţi nivo intelektualnog diskursa. Veličina Solomonove mudrosti ogleda se u činjenici da je on bio u stanju pribliţiti najdublju mudrost umovima

J oš nisam zavrijedio da me zovete cadik.

Među svom djecom, još uvijek najviše volim svoju. R. David iz Lelova ■

koji su dobrano – tri tisuće koraka - zaostajali za njegovim umom. To je omogućavalo primateljima da obnove te korake, jednoga za drugim, sve dok ne bi dostigli prvotni nivo diskursa. R. Simon Jacobson ■ Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 22

Divrej Tora


Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio II: Jore De'a Poglavlje 14b — Menstruacija, nastavak Ako ţena bilo gdje na svom tijelu ili odjeći pronađe mrlju koja moţe biti krv i koja se ne moţe pripisati nekom drugom izvoru, ona mora pretpostaviti da je to moţda bila menstrualna krv, osim ako se ne pronađe na mjestu na koje nije mogla doći iz njene utrobe, ili na obojenoj odjeći ili na predmetu koji nije podloţan nečistoći (190,1.5-32.3953). O posebnim pravilima ukoliko je ţena mlada, vidi 190,2-4. O posebnim pravilima za mrlje pronađene na materijalu koji je ona koristila za vlastiti pregled, vidi 190,33-38; brojni autoriteti smatraju da se samo takve mrlje računaju za utvrđivanje redovne menstruacije (190,54). O poţeljnosti čestog samoispitivanja vidi 196,9; o posebnim klasama ţena vidi 196,7-8.

Ţene koje su pobacile ili rodile tretiraju se kao nida od trenutka kada porođaj počne, čak i ako nisu krvarile; vidi 188,3. Ona mora nabrojati sedam čistih dana nakon dana rođenja, a ako je dijete djevojčica ili se ne zna kojeg je spola (pod uvjetom da je trudnoća trajala najmanje 40 dana), ona se ne smije uroniti najmanje 14 dana nakon rođenja ( 194,1-13).

nosti, ili da jede ili pije iz njezinog tanjura ili šalice u njenoj prisutnosti, ili da promatra one dijelove njenog tijela koji su obično pokriveni (195,1 -7). Poţeljno je da se ona odijeva na poseban način za vrijeme dok je nida (195,8-9). Nije joj dopušteno da u njegovoj prisutnosti posprema njegov krevet ili da pred njim toči vodu kojom će se on oprati, i nije im

Ti se zakoni ne primjenjuju na ţenu koja je rodila carskim rezom (194, 14).

dopušteno da jedno drugom■ toče piće ili da izravno šalju piće jedno drugom (195,10-14). Međutim, oni se mogu brinuti jedno za drugo kada su bolesni ako nemaju nikoga drugoga da to učini (195,15-17). Suprug bi trebao imati odnos sa svojom suprugom prije odlaska na put (184,10); moţe joj vjerovati na riječ da nije nida (vidi 185,1-4). ■

Kada je ţena nida, njenom suprugu je dopušteno da bude nasamo s njom (pod uvjetom da je brak bio konzumiran), ali mu nije dopušteno da je dodiruje ili da joj daje u ruku ili dobaci bilo što, niti da sjedi na njezinu krevetu čak i u njoj odsut-

Nevjesta mora drţati sedam (ili više) čistih dana počevši s danom kada je njezin datum vjenčanja konačno utvrđen. Tokom tih dana ona bi se trebala svakodnevno pregledavati (ili najmanje jednom) i trebala bi se uroniti tri dana prije vjenčanja (nije neophodno da to bude noću; vidi 197,3). Ako je ona nida u vrijeme vjenčanja, ne smije biti nasamo s muţem sve dok se ne uroni (192,15). Ako je djevica, nakon što prvi puta ima odnos, mora čekati četiri dana, a potom brojati sedam čistih dana; za to vrijeme nju se smatra za nida čak i ako nije krvarila (193,1). Godina 12 23 Broj 24 Strana

Strana 23


Alan Morinis

Program musara

Konstruktivna sila Označavanje iskazivanja gevure kao herojskog čina otkriva nešto bitno o musarskom pogledu na ţivot. Mi se svi suočavamo s unutarnjim iskušenjima, i glupo je osuđivati same sebe zbog naših slabosti. Mi ih zapravo i trebamo imati. Ona određuju naš duhovni program rada. Ţivot je postavljen tako da pred nas stavlja izazove kako bismo bili heroji koji svoje slabosti pretvaraju u snage. Ţidovska tradicija ni na koji način ne osuđuje naše ţelje per se. Mi nemamo tradiciju samostanskog ili svećeničkog celibata. Vino je sveto. Gozbe su učestalije od posta. Problem nije u samoj ţudnji, jer rabini prepoznaju da je ţelja konstruktivna sila u ţivotu. Čitamo u Midrašu (Berešit Raba 9,7) da svijeta ne bi bilo da nema ţudnje, jer bez nje, „nitko ne bi imao dijete, sagradio kuću ili se bavio poslom.“ No, slika se drastično mijenja kada ţudnji bude dopušteno da postane nesputana. Bez ograda i ograničenja naše, inače zdrave, ţelje postaju izvorom ropske sputanosti. Ţidovska nam tradicija daje mnoge smjernice kako bi nam pomogla obuzdati ţelju - ne ubij, ne ukradi, ne čini preljuba, ne poţeli. Zapravo, ove zapovijedi o samokontroli nisu dovoljne kako bi naš ţivot bio duhovni ţivot. Čim naiđemo na pravila, izgleda da je u ljudskoj prirodi da pronađe pametan način kako zadovoljiti svoje ţelje, čak i u sklopu pravila. Strana 24

Na primjer, moja obitelj obično za Pesah ide u Toronto. Jedna pekara tamo prodaje "košer za Pesah" beigele, izrađene od maces brašna. To izgleda kao da je beigel osnovna hrana koja nas odrţava na ţivotu, te da bi, pa makar i tjedan dana bez njega, predstavljalo nepodnošljivo mučenje. (Osim toga, po mom skromnom gastronomskom mišljenju, beigeli od maces brašna tek su jadna imitacija pravih.) Maces beigeli potpadaju pod pravila Pesaha, mada smo njima izbjegli odgojni čin jedenja macesa. Nahmanidov (Rambanov) komentar u dijelu Tore nazvanom Kedošim (Levitski z. 19,01-20,27) vrlo jasno iznosi ovu ideju. Kao što smo naišli u lekciji „Popravljanje vlastitog karaktera“, kedošim znači "svetost" i Ramban nam pomaţe da razumijemo zašto Tora daje sveobuhvatnu smjernicu : "Vi ćete biti sveti. " On ističe da "Tora dopušta odnos između muţa i ţene, i dopušta jesti meso i piti vino." No, potom on upozorava protiv neumjerenog uţivanje u tim dopuštenim aktivnostima: "Netko tko ima snaţne ţelje moţe u tome vidjeti priliku da bude strastveno ovisan o seksualnim odnosima sa svojom suprugom .... ili da bude pijanica, ili da se preţderava ili bestidno govori - jer niti jednu od tih stvari Tora [tehnički] ne zabranjuje". Posljedica je toga da osoba moţe nositi "ljagu unutar dopuštenog okvira Tore!" Niti jedan zakon nije prekršen, ali osoba ipak na sebi nosi "ljagu". Jedina stvar koja će njega ili nju spasiti je razvijanje vlastite samokontrole. Ramban poziva da se razvije osobnu gevura, što znači da se nauči kako povući crtu pred na-

šim ţeljama. Unutarnje obuzdavanje "Kako da čovjek sebe navikne na osobinu gevure?" ovako započinje poglavlje u kabalističkoj musarskoj knjizi Tomer Devorah, rabina Moshea Cordovera. On nas upozorava da je snaga gevure u svijetu pritajena, te da kada se potpuno prepustimo svojim ţeljama, posljedica bude da se ta energija gevure probudi, i da na nas moţe doći u vidu teškog suda. Način da se izbjegne ova izvana nametnuta gevura je da se u■ za vjeţbava vlastitu sposobnost unutarnju gevuru, drugim riječima, samokontrolu . Ovo pravilo ne funkcionira u 100% slučajeva, što znamo iz činjenice da se ponekad čini da oni koji krivo postupaju prolaze u ţivotu bez posljedica. No, to sigurno opisuje neka od mojih vlastitih iskustava učenja 'na teţi način.' Ponekad posljedice dođu gotovo trenutno: Usne koje iznose laţi mogu dovesti do katastrofe u trenutku. Ponekad je potrebno više vremena da dođe do teške presude: Moja je ţena liječnica, i liječi pušače s rakom pluća, a presuda koja stigne desetljećima kasnije teška je i ruţna do krajnih granica. Nema mogućnosti da sami izaberete hoće li gevura postojati u vašem ţivotu ili ne. Ali ono što možete sami izabrati je da li ţelite uvjeţbavati unutarnju gevuru, u obliku samokontrole, ili biste radije bili podvrgnuti vanjskoj gevuri u skladu s načelima pravednosti koje je B-g ugradio u svemir. Ja se osobno, u ovoj fazi svog ţivota, svesrdno odlučujem za samokontrolu, i pozivam vas da i vi učiDivrej Tora


(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis

Program musara

nite isto. To ne samo da je manje bolan izbor, već se kroz razvoj svojih vlastitih herojskih osobina na kraju dobiva nešto pozitivno. Postajemo bliţi idealnoj verziji onoga što uistinu jesmo. Samoobuzdavanje ovisi o samosvijesti. Kada se točno poznajete, to vam otkriva područja u kojima moţda imati sposobnost da pokaţete samokontrolu. Ţelje mogu biti vrlo snaţne, i stoga je potrebno imati osjećaj da li će biti moguće jednostavno samoobuzdavanje ili ne. Musarski način je da krenete sitnim koracima, jer nitko ne pobjeđuje kroz neuspjeh. Ako mislite da će vam moţda biti teško izdrţati to u cijelosti, pokušajte razdjeliti cilj na dva dijela. Kada je rabin Israel Salanter htio pomoći lučkim radnicima u Danzigu da počnu drţati šabat, on ih nije zatraţio da prestanu raditi na taj dan. Samo im je predloţio da prestanu pušiti dok rade. Isto tako, moţda nećete biti u stanju da se u potpunosti odreknete nekih navika, ali moţda će potpuno biti u vašoj moći da se oglušite na ono što vas trenutno drţi u šaci svaki drugi ili treći dan.

koje za temu imaju gevuru, posebno obratite paţnju na jednu stvar: Prepoznajte ograničenja ili 'crte', koje su se poštovale ili preko kojih se prešlo. Koju crtu osoba koja je vratila izgubljeni predmet nije prekoračila? Ili koju liniju nije poštovao neki političar koji se nečasno ponio?

Radionica – Praktični dio Za ovu lekciju, pokušajmo primjeniti musar za svijet u cjelini. To je primjeren način da pristupimo ovoj posebnoj duševnoj osobini, jer se pitanje gevure nalazi u samom središtu međuljudskih odnosa. Iako 'samoobuzdavanje ' nije jedino značenje pojma 'gevura, ' to je značenje na koje ćemo se usredotočiti ovdje u našem zajedničkom radu, pa je to tako i osnova za našu domaću zadaću u ovom razdoblju. Polazna točka za vaš zadatak je čitati novine. Svaki dan u tom periodu, potraţiti vijesti koje utjelovljuju gevuru kao samokontrolu. Moţda ćete naići na priču o nekome koji je vratio vrijedan, izgubljeni predmet, umjesto da ga zadrţi za sebe. Ili će moţda pisati o nekome tko je razotkrio loše ponašanje neke tvrtke umjesto da se tome pridruţio. To bi bili primjeri u kojima su ljudi pokazali samokontrolu. Naţalost, novine imaju sklonost da budu više zainteresirane za obrnutu situaciju: stranice su ispunjene jezivim pričama o seksualnim prijestupima, pohlepi i proţdrljivosti, koje se sve obično vrte oko nekoga tko se nije suzdrţao od određene radnje. Kada ste pročitali i pratili ove priče

Godina 12 25 Broj 24 Strana

To je dovoljno za vaš zadatak, jer će vas to senzibilizirati za to koliko su granice vaţne u ţivotu. No, ako ţelite prijeći na "naprednu" razinu ove prakse, nemojte traţiti samo za crte i granice koje predstavljaju okosnicu gevure, već također zapazite neke priče koje oslikavaju vanjsku, strogu gevuru (uzrok i posljedicu). Koristite svoj dnevnik svođenja računa s dušom da svakodnevno zapišete kratke bilješke o jednoj priči. Istaknite crte koje se u njoj nalaze koje su se poštivale ili prekršile, i ulogu koju gevura ima u samoj toj priči. Razmislite o priči kao ogledalu vašega ţivota. Kako se crta ili granica koje se pojavljuje u priči odnosi na vašu situaciju i okolnosti? Jeste li i vi bili u situaciji da u tom području pokaţeti samokontrolu? Što ste učinili? Kada ćete pristupiti vijestima i osobama u njima iz perspektive gevure, otkrit ćete da čitate vijesti na drugačiji način nego što ste to moţda činili do sada. Tu ćete uvidjeti kako vas perspektiva musara oprema alatima i kompasom kako bi pomogla vašoj vlastitoj navigaciji na ţivotnim putevima. I ne zaboravite svoju osnovnu jutarnju izjavu. Neki prijedlozi su: "Držanje granica." "Samokontrola je moć." (prilagođeno od Ben Zome , Avot 4,1 ) ■

Strana 25


Gradonačelnik Valpova novcem građana digao ustašku ploču iska

Iz

ćeg t doma

VALPOVO

Index, 7.3.2019.

HDZ-ov vijećnik Vitomir Matoković, na kojeg je za dodatna pojašnjenja uputio valpovački gradonačelnik, kasnije se javio za riječ i pokušao opravdati postavljanje spomenika u čemu je, kako se može zaključiti iz onoga što je kazao, i sam sudjelovao.

NA MJESNOM groblju u Marjančacima kod Valpova odnedavno postoji spomen-ploča u čast "hrvatskim vojnicima koji su dali svoje živote za Nezavisnu Državu Hrvatsku". "Hrvatski vojnici koji su dali živote za NDH" Spomenik je podignut krajem listopada prošle godine, a na njemu su imena dvanaestorice ljudi. No osim što se ljude koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu na strani ustaške države NDH naziva hrvatskim vojnicima postoji sporniji dio, a on se ne vidi na spomeniku. Spomenik "hrvatskim vojnicima koji su dali živote za NDH" platio je, naime, Grad Valpovo na čelu s gradonačelnikom Matko Šutalom iz Valpovačke nezavisne liste. Spomenik plaćen novcem građana "Postavljanje spomen-ploče izvršeno je na inicijativu članova obitelji poginulih i nestalih, društva Hrvatski domobran te mjesnog odbora Marjančaci, a financirano je iz proračuna Grada Valpova na prijedlog gradonačelnika Matka Šutala nakon održanog sastanka s mještanima Marjančaca. Vrijednost spomen-ploče i radova na postavljanju iznosi 8.817,50 kn", stoji na službenim stranicama Grada Valpova. Za sve se vjerojatno ne bi ni doznalo da netko od građanina zbog spomenika nije na Facebooku prozvao SDP-ovog vijećnika Miroslava Šmita. On je onda na sjednici gradskog vijeća održanoj 17. siječnja,

Page 26 Strana 26

doduše gotovo se ispričavajući gradonačelniku što mu postavlja pitanje, upitao o kakvoj se spomen-ploči radi. Oporbeni zastupnik se gotovo ispričavao što gradonačelnika pita o spomeniku "Međutim, negdje prije su me prijatelji upozorili da na fejsu neki bloger piše u moje ime, ne znam odakle mu to, o nekakvim spomen-pločama za Marjančace, pa sam se malo začudio zašto ja. Između ostalog dotaklo se i gradonačelnika, da on nije upoznao Gradsko vijeće o tim nekakvim spomen-pločama koje se polažu u Marjančacima, a mene spominje u tom kontekstu, da nemam nikakve hrabrosti, bolje reći da sam kukavica, da postavim gradonačelniku pitanje o čemu se tu radi. Ja zaista ne znam o čemu se radi, evo gradonačelniče, molim vas da krivo ne shvatite, da vas pokušavam uvući u nekakve političke vode, da mi odgovorite na to pitanje", "pitao" je SDP-ovac gradonačelnika Valpova na sjednici Gradskog vijeća. Odgovor koji mu je dao gradonačelnik Šutalo pokazuje da je itekako svjestan kakvu je ploču platio gradskim novcem. Šutalo, naime, također spominje

"hrvatske vojnike" i kaže da "svakako treba odati počast poginulim hrvatskim vojnicima koji su branili tvoj dom". U spomeniku ne vidi ništa sporno, kaže tek da se "nekima sviđa, a nekima ne". Gradonačelnik: Svakako treba odati počast poginulim hrvatskim vojnicima koji su branili svoj dom "Radi se o spomen-ploči poginulim domobranima iz prigradskog naselja Marjančaci, ta inicijativa pokrenuta je prije 67 godina, malo će vam poslije vijećnik Matoković o tome reći jer je inicijator postavljanja te ploče bio MO Marjančaci i udruga Hrvatski domobran Valpovo. Dobili smo upit koji postoji, taj upit je već poslan u Grad Valpovo prije nekoliko godina, u razgovoru s Udrugom domobran, oni su ponovili ponovo taj upit i Grad je uplatio sredstva izvođaču kada je ploča postavljena. Nekima se sviđa, nekima se ne sviđa, ali mislim da treba svakako odati počast poginulim hrvatskim vojnicima koji su branili svoj dom", poručio je gradonačelnik Šutalo u svom odgovoru na sjednici. U dizanje spomenika upleten i HDZ-ovac

Divrej Tora

"Vezano za spomen-ploču u Marjančacima, s obzirom na to da sam ja u tom vremenu bio predsjedavajući, na inicijativu starijih mještana iz Marjančaca, koji su svjedoci toga vremena, pokrenuli smo inicijativu da postavimo našim ljudima poginulim i nestalim iz mjesta Marjančaca spomen-ploču. To je 12 imena. Postoji sva kao što znate procedura vezana za taj dio. Udruga Hrvatski domobran i VMO imali su zajedničke sastanke, gdje su prikupljene sve suglasnosti od tih istih obitelji, s ovog mjesta mogu reći da tu nije dizanje nikakvih tenzija, ne želim ovdje još apostrofirati neke stvari, smatramo da je dužnost bila da tim ljudima na neki način odamo priznanje", rekao je HDZ-ovac. HDZ-ovac pokrenuo inicijativu, gradonačelnik platio gradskim novcem HDZ-ovac Matoković je, po svemu sudeći, pokrenuo inicijativu u Gradskom vijeću da se podigne spomenik na kojem su ljudi koji su se borili za NDH nazvani "hrvatskim vojnicima" te da se na spomeniku veliča NDH, a gradonačelnik Šutalo sve je to onda platio gradskim novcem. Gradonačelniku Valpova poslali smo upit zašto je Grad Valpovo financirao ovakvu ploču i vide li doista išta sporno u njoj. Njegov ćemo odgovor objaviti kada ga dobijemo. ■

Godina 12

Broj 24

Profile for Bet Israel

3_01 - Divrej Tora - Vajikra 5779  

3_01 - Divrej Tora - Vajikra 5779

3_01 - Divrej Tora - Vajikra 5779  

3_01 - Divrej Tora - Vajikra 5779

Profile for betisrael
Advertisement