2-10 - Divrej Tora - Vajakhel 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Raši objašnjava da je bakreni umivaonik za Svetište bio napravljen od istopljenih bakrenih zrcala No, odakle ta bakrena zrcala? Donirale su ih Židovske žene koje su ta ogledala u Egiptu koristile kako bi se uljepšale i zavele svoje muževe!

U Egiptu faraon je nastojao poubijati svu židovsku dojenčad, a žene su znale da će faraon pobijediti ako židovski narod prestane imati djece. Kada su žene koristile ta zrcala kako bi zavele svoje muževe, njihova je motivacija bila čista i plemenita.

Iz ovoga možemo vidjeti da ništa na svijetu nije samo po sebi dobro ili loše – sve se svodi na to kako se koristi. Internet je izvrstan primjer: postoje očito nedolični načini upotrebe interneta, a s druge strane, koristiti ga možete za proučavanje Tore.

Koristeći nešto u pozitivne svrhe, mi zapravo možemo ovaj mali kutak našeg svijeta uzdići i posvetiti ga. Što, uostalom, i jest svrha našeg postojanja na ovom svijetu! ■

divrejtora@gmail.com

Paraša Vajakhel

Šemot 35,1-38,20)

Moše okuplja narod i ponavlja im zapovijed o poštivanju šabata. Zatim im prenosi B-žje upute o izgradnji Miškana.

Narod donosi obilje tražena materijala: zlata, srebra, bakra, plave, grimizne i crvene vune, kozje dlake, lanene pređe, životinjske kože, drva, maslinova ulja, trava i dragog kamenja. Moše im je morao reći da prestanu donositi.

Tim vrhunskih obrtnika izrađuje Miškan i opremu za njega (kao što je podrobno opisano u parašot Teruma, Tecave i Ki

tisa): tri sloja krovnih obloga; 48 pozlaćenih zidnih oplata i 100 srebrnih spojeva za temelje; parohet koji razdvaja dvije prostorije Svetišta i masah (paravan) nasuprot njemu; kovčeg i poklopac s kerubinima; stol i menoru sa sedam krakova i posebno pripremljeno ulje; zlatni žrtvenik i mirisnu žrtvu koja će na njemu gorjeti; ulje za pomazanje; vanjski žrtvenik za žrtve paljenice i sve što uz njega ide; vješalice, stupove i držače za dvorište; kupelj i postolje načinjeno od bakrenih zrcala.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 35, 1-20

Moše okuplja narod (prema tradiciji to se desilo na prvi Jom kipur, odnosno dan nakon njega, poslije 40 dana i 40 noći na Har Sinaju) da im da upute u vezi izgradnje Miškana

On započinje upozorenjem da se poštuje šabat (čak i dok se bave svetim zadaćama Miškana).

Zapazite da kada B-g govori Mošeu

On mu zapovijeda u vezi Miškana (236 p’sukim!) i potom ga upozorava da šabat ima najvišu čast. Kada Moše okupi narod da njima izda zapovijed, on stavlja upozorenje u vezi šabata na početak.

U početna tri retka koja govore o šabatu ukupno ima 40 riječi – 39 plus riječ hašabat. To se može protumačiti kao simbolično spominjanje 39 kategorija zabranjene melaha, koje definiraju narav hašabata. Baal HaTurim kaže da je riječ la'asot u izrazu "Ovo su stvari koje je B-g zapovijedio da ih činiš", napisana s lamedom (30) i anagramom za teiša (9) – još jedan nagovještaj šabatnih melahot. On još dodaje da u la'asot nedostaje slovo vav, koje predstavlja šest radnih dana u tjednu kada su melahot dozvoljene.

S gledišta micvi

"Zapovijed" koja se ovdje nalazi, "Nećete paliti vatre u svim svojim prebivalištima na dan šabata" ima nas mnogočemu podučiti.

Paljenje vatre je jedna od 39 avot melaha (kategorija stvaralačkih aktivnosti koje su zabranjene na šabat). No mi već imamo zabranu iz

4. zapovijedi - … Nećeš vršiti bilo koju vrstu melaha… Zbog čega Tora ovdje izdvaja vatru? Pitanje je dvojako: Zašto je izdvaja i zašto to ponovo zapovijeda.

Sefer haChinuch kaže da su ove zabrane izravno upućene Sanhedrinu, a ne pojedincima. Nama je već bilo rečeno da ne smijemo paliti vatru. Sudovi, kaže Chinuch, ne smiju provoditi smrtnu kaznu spaljivanja (s'reifa) na šabat. Niti se, biblijskim proširenjem, bilo koja smrtna kazna smije izvršiti na šabat, a ni bilo koja kazna koju izriču sudovi ne može se izvršiti na šabat. To omogućava da šabat bude dan mira čak i za osuđenog prijestupnika.

Možemo i na drugačiji način pogledati podsjetnik na šabat. Ne smijete paliti vatre u svojim prebivalištima, gdje god ona bila, ali smijete –ne, zapravo morate – paliti vatru (i raditi određene druge melahot) u Prebivalištu, Mikdašu. (Odnosno, onda kada to B-g izričito naredi).

Neki komentatori kažu da je ovo ponavljanje o vatri tu da naglasi kako paljenje vatre nije ništa manji smrtni grijeh, unatoč tome što nam je na jom tov to jedna od nekoliko melahot koje su dopuštene (tj. kuhanje korištenjem vatre, paljenje plamena koji će gorjeti). Mogli bismo steći dojam da vatra nije težak pre-

kršaj, zbog jom tova. Tu sad nastupa Tora da naglasi zabranu za šabat.

Ima i drugih razloga zbog kojih se posebno spominje zabrana vatre na šabat.

Levi – druga alija – 35, 21-29

Osim prva tri p’sukim, ostatak sedre bavi se izgradnjom Miškana Paršat T'ruma dala nam je zapovijed i upute, Vajakhel nam govori kako da upute provedemo.

■

Ljudi osjećaju nemir i uzbuđenje zbog vezi posla koji je pred njima. Moše govori narodu i kaže im ono što je B-g zapovijedio.

(Zapazite, istovjetnu terminologiju kojom se Tora koristi kada Moše govori o šabatu i o Mikdašu.)

Imenovane su različite vrste materijala. Jasno je rečeno da se donacije potiču, no posve su dobrovoljne. Potom se svaki dio Miškana i njegove opreme spominje do pojedinosti. Nakon što su ljudi čuli što je Moše imao za reći, oni se razilaze (očigledno u oduševljenju i sa željom da se prime posla).

Mogli bismo na temelju redoslijeda koji nam je iznesen u Tori špekulirati da je osjećaj krivice zbog Zlatnog teleta u velikoj mjeri ono što je motiviralo narod.

Mnogo ljudi je Mošeov poziv potakao da darežljivo daju. Muškarci i žene, svi oni daju (postoje različite interpretacije u vezi toga o čemu riječi u pasuku govore). Pored donacija, muškarci, a posebno žene, do-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

nirali su svoje talente u tkanju, bojenju, stolariji, obradi metala, itd.

Ponovo se spominje s kakvim su srcem ljudi radili. Bio je to iskreni pozitivan odgovor na B-žji i Mošeov poziv za izgradnju Miškana

Vođe plemena dale su drago kamenje za naramenice Efoda, i za Hošen Kohen gadola, te mirodije i ulja za tamjan i ulje za pomazanje.

Šliši – treća alija – 35, 30 36, 7

Moše kaže narodu da je B-g odredio Becalela (iz Jehude) i Ahaliava (iz Dana) kao vođe majstora za Miškan Njih su nebesa nadahnula inteligencijom, spoznajom i vještinama potrebnim za različite složene zadatke koji su bili pred njima. Oni i ljudi koji su s njima radili nadgledali su prikupljanje materijala te obavijestili Mošea da je prispjelo više nego dovoljno materijala. Moše širi glas da ljudi trebaju prestati s donacijama.

Kada je B-g zapovijedio Mošeu u vezi Miškana, On je prvo zapovijedio izradu Arona, Šulhana i Menore Potom, slojeve pokrova – Miškana, Ohela i Orot. Tek tada se u sliku uvode zidne ploče i podne stopice. Pri izvršenju zapovijedi, slijedi se

praktičniji plan. Prvo zdanje a potom oprema. Ali kako mogu Moše i Becalel odstupiti od B-žje zapovijedi? U tim stvarima ne možeš činiti kako ti se sviđa. Komentari kažu da su Moše i Becalel tražili i dobili dopuštenje od B-ga da naprave ljudskiji, praktičniji pristup.

R’vi’i – četvrta alija – 36, 8-19 U ovom odlomku, predstavljena su tri sloja stropnog pokrova. Zamijetite da je prvi sloj bio krasno višebojno tkanje, s učvršćivačima od zlata. Nad njega je išao praktičniji, manje privlačan, ne toliko složen, vodonepropusni Ohel od kozje dlake. Taj se sloj nije vidio iz unutrašnjosti Miškana, i nije ga se moglo vidjeti niti izvana, prema mišljenju da se pokrov od tahaša i crveno obojane ovčje kože (koji je također izgledao privlačno) nije nalazio odmah povrh njega.

Hamiši – peta alija – 36, 20—37, 16 Zatim Tora opisuje izradu zidnih dasaka Miškana od drva bagrema. Bilo je 48 dasaka/oplata – po 20 na sjevernim i južnim zidovima, te 8 na zapadnom zidu. Svaka daska bila je obložena zlatom. Svaka je bila umetnuta u dvije podne nožice. Parohet koji će biti obješen između Kodeša i Kodeš kodašima, Masah za prednju stranu Miškana, i Masah za prednju stranu dvorišta po stilu izrade i materijalu bili su slični prvom stropnom pokrovu.

Sada kada je zdanje dovršeno, na red dolaze Aron i Šulhan

Šiši – šesta alija – 37, 17-29

Sljedeća je na redu zlatna Menora. Osim čašica za ulje, sve ostalo – krakovi, ukrasne kugle, čašice, cvjetovi – iskovano je iz jednog komada zlata.

Zatim, je opisan zlatni žrtvenik (tzv. kadioni žrtvenik, odnosno unutarnji žrtvenik). Nakon što je načinjen ovaj Mizbe’ah, spravljeno je ulje za pomazanje i tamjan.

Š’vi’i – sedma alija – 38, 1-20

Opisan je vanjski žrtvenik, bakreni žrtvenik, zemljani žrtvenik (zbog toga što je bio ispunjen zemljom dok je tabor počivao i Miškan bio podignut). Gotovo sve korbanot bile su prinošene na tom Mizbe’ahu On je bio znatno veći od zlatnog žrtvenika.

Posljednji opisani element je umivaonica i njeno postolje. Načinjena je od bakra. Tradicija nam kaže da je bakar dobiven od ogledala izraelskih žena. Isprva ih Moše nije želio prihvatiti zbog samodopadnosti koja se povezuje s ogledalima. Međutim, B-g je Mošeu rekao koliko je ovaj dar dragocjen u Njegovim očima, jer Ga on podsjeća (nazovimo to tako) na ulogu koju su žene odigrale prilikom izbavljenja naroda iz Egipta. Na kraju je opisano dvorište.■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

Tarjag - 613 zapovijedi

114. Odgoda izvršenja: zabrana sudu da kazne izvršava na šabat

Ne palite vatru na Šabes u mjestima gdje živite (Izlazak 35,3)

Ova micva izgleda prilično jasna, izuzev činjenice da već znamo da određene kategorije rada ne obavljamo na Šabes, a paljenje vatre je jedna od njih. Pa što ovaj stih dolazi dodati? Talmud u Jevamos (6b) daje primjenu da se smrtne kazne ne smije izvršavati na Šabes. (Postoji cijela rasprava o stvarima koje nadilaze Šabes, te objašnjenje logike da bi smrtna kazna mogla biti jedna od njih, kada ne bi bilo ovog stiha.) Mehilta objašnjava da ta zabrana vrijedi ne samo za spaljivanje već i za sve vrste izvršenja kazni kao i druge kazne koje provodi beis din

Talmud u Šabes (70a) nadalje iz ovog stiha izvodi da za svaku kategoriju rada postoji zasebna odgovornost za Šabes. Ako bi netko zaboravio da je Šabes te vršio mnogo vrsta rada prije nego li se prisjetio toga, bio bi odgovoran

Sefer Hamicvot Hakacar

za svaku pojedinu od njih, a ne samo za "kršenje Šabesa". Razlog za tu micvu jest da, iako je smrtna kazna ponekad neophodna, nitko je ne voli izvršavati. S druge strane, Šabes je iznimno važan. U skladu s tim, B-g želi da poštujemo Šabes dopuštajući čak i osuđenima da počinu na taj dan, prije nego li se susretnu sa svojom neizbježnom sudbinom.

Ova se micva odnosi na sudove u vrijeme kada su na snazi smrtne kazne. O njoj se raspravlja u talmudskim traktatima Jevamos (6b) i Sanhedrin (35a-b). Kodificirana je u Šulhan Aruhu u Orah hajim 339, a također je 322. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos.

Ovo je jedina micva u paršas Vajakhel. Kako u paršas Pekudei nema nikakvih micvos, tako je ona posljednja micva u Sefer Šemos, Knjizi izlaska. (Za one koji su brojali, to znači da je u Sefer Berešis bilo tri micve i 111 micvos u Sefer Šemos.)■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

41. Pozitivna je zapovijed poštovati svojeg oca i majku

kao što Pismo kaže, Poštuj oca svojega i majku svoju. (Š'mot 20,12). Dakle, što poštovanje [ovdje znači]? Čovjek treba osigurati hranu i piće od očevog novca. Ali ako otac nema novaca, a sin ima, onda je sin dužan uzdržavati svog oca prema onome koliko ima. I treba ih posluživati [svoje roditelje] onako kako je sluga dužan posluživati svog gospodara. On ga ima poštivati [svog oca] čak i nakon njegove smrti.

Ako nečiji otac kaže svom sinu, "Donesi mi vode da pijem," a on ima neku drugu vjersku dužnost da izvrši [ako tu dužnost može izvršiti netko drugi, on se treba baviti poštivanjem svog oca, ali], ako tu dužnost ne može učiniti nitko drugi, on je treba obaviti. Sasvim je drugačija situacija, međutim, ako mu otac kaže da učini grijeh –čak i ako je to nedjelo samo po zakonu učenjaka, on ga neće slušati: jer svi imaju dužnost da poštuju B-ga blagoslovenog.

Poštivanje svog oca ima prednost pred poštivanjem majke, jer su njih oboje, i on i njegova majka dužni poštivati

njegovog oca. Ako tko omalovaži čast svoga oca ili majke, on je neposlušan prema toj pozitivnoj zapovijedi, osim ako ne postupa sa znanjem i uz pristanak roditelja. I žena ima istu obavezu; ali ono u čemu je njen muž spriječi da čini u vezi toga, ona je toga oslobođena. Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako doba.

Negativne zapovijedi

104. Negativna je zapovijed ne jesti nimalo hameca (ukvasane hrane) na dan pred Pesah, iza podneva jer Pismo kaže, Nećeš jesti s njom ukvasanog kruha, (D'varim 16,3), što znači s [u vrijeme] pashalnom žrtvom, a vrijeme za prinošenje bilo je od sedmog sata [dana]. Tkogod jede hamec na dan prije Pesaha poslije šestog sata [od početka dana] treba biti bičevan; a učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, zabranili su jedenje toga, ili da se od toga ima bilo kakve koristi, od početka šestog sata; dok je u petom satu jedenje toga zabranjeno, no dopušteno je imati koristi od toga.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.■

Strana 4 Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 20 – Šabatne molitve

U poslijepodnevnoj službi u petak ne kaže se Tahanun (267,1). U večernjoj se službi tekst drugog blagoslova nakon Šema mijenja; vidi 267,3. U Amida (koja započinje i završava s ista tri blagoslova kao Šemone esre, uz samo jedan blagoslov između njih), srednji blagoslov počinje odlomkom "I bijahu dovršeni Nebesa i zemlja..." (268,1). O tome što učiniti ako se slučajno kaže ili započne Amida za radni dan (tj. Šemone esre) ili neka druga služba za šabat, vidi 268,2-6. "I bijahu dovršeni..." se zatim glasno kaže (268,7), a predmolitelj kaže blagoslov koji sumira sedam blagoslova Amide (268,8); zajednica ne bi trebala govoriti dok ih predmolitelj izgovara, ali ih može kazivati zajedno s njim, izuzev početka i završetka blagoslova (268, 8.12.), a osoba koja čuje ovaj blagoslov od predmolitelja ne treba sama kazivati Amida (268,13). Ne govori se na mjestu na kojem se ne održavaju redovne službe (vidi 268,10). Kazuje se čak i kad blagdan pada na šabat (vidi 268,11), ali se u njoj ne spominje blagdan (268,9). Uobičajeno je pročitati poglavlje iz Mišne (Šabos pogl. 2) koje se bavi svijećama za šabat, osim na blagdane; vidi 270, 1-2. Neki također imaju običaj da kažu Kiduš (vidi pogl. 23) u sinagogi; vidi 269,1

Uobičajeno je započeti subotnje jutarnje molitve kasnije nego inače, te reći dodatne psalme i pijutim, ali se služba ne bi smjela protegnuti do iza podneva; vidi 281,1. Najmanje

sedam osoba se poziva na čitanje Tore (vidi 282,1-2); o tome koga treba zvati vidi 282,3 i 284,4. Potom se kaže skraćeni Kadiš, a osoba koja će čitati iz Proroka tada se poziva da čita s kraja odlomka Tore (vidi 282,45; 283,1). U vezi dijela koji se čita iz Proroka vidi 284,1,7; u vezi blagoslova koji se kažu prije i poslije ovog čitanja, vidi 284,2-3. Čitanje iz Proroka ne bi trebalo započeti sve dok se svitak Tore ne namota (284,6). Što učiniti u slučaju pogrešaka pri čitanju vidi 282,6-7 i 284,5; o molitvama koje se kažu nakon čitanja vidi 284,7 Uz to što je čuo čitanje dijela Tore u sinagogi, čovjek bi je trebao sam čitati dva puta tijekom tog tjedna, zajedno s (aramejskim) prijevodom ili komentarom (vidi 285,1-6), a običaj je da se čita i dio iz Proroka (285,7).

Dodatnu službu (Musaf) treba reći nakon jutarnje službe, ali, ako je moguće, ne više od sat vremena na-

kon podneva; ako je se nije kazalo do zalaska sunca, ne može je se nadoknaditi (286,1). Kazuje je svatko, a ako je prisutna zajednica, predmolitelj je ponavlja (286,2). Čovjek može jesti prije nego li je kaže, ali ne potpuni obrok (286,3). U vezi njenog kazivanja nakon poslijepodnevne službe vidi 286,4. Čovjek ne bi trebao tugovati ili moliti za svoje potrebe na šabat (u vezi iznimaka vidi 288,9-10), ali moliti za ozdravljenje bolesnika (288,10), posjećivati bolesne i tješiti ožalošćene je dopušteno (vidi 287,1).

■

Poslijepodnevna služba počinje s Ašrej, U-va le-Cion, i stihom "Neka molitva moja..." (292,1). Tri osobe potom čitaju ukupno najmanje deset stihova iz dijela Tore za sljedeći šabat (292,1). Nakon Amida kaže se molitva "Pravda je Tvoja ...", osim u dane kada se Tahanun ne bi govorio (292,2). Između popodnevne i večernje službi tijekom zime je uobičajeno govoriti Psalme 119-134, a tijekom ljeta poglavlja 1-6 traktata Avos iz Mišne (292,2).

Večernja služba bi trebala, ako je moguće, početi kasno kako bi se dodalo šabatu (293,1.3.), a šabat ne završava dok nije pao potpuni mrak (293,2). Molitva Havdala se pridodaje četvrtom blagoslovu Šemone esre; o tome što učiniti ako ga se izostavi vidi 294,1-5. Psalam 91 i VeAta kadoš (dio U-va le-Cion koji započinje stihovima Keduše) se tada govore, osim ako tog tjedna ne pada neki blagdan; vidi 295,1. Uobičajeno je da predmolitelj kaže Havdala nad vinom (295,1).■

■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Promjena plana

Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?

• Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem oduvijek želio službu prinošenja žrtava, On ju nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka. Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere.

• Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja.

Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće?

Treba li Hašemu kuća?

Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegove instrumente?

• Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske ob-

jave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to nagovještava o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom?

• Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu. Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati viđenje Tanhume? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto?

• Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga?

O stolovima, kruhu i savezu Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?

• Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kâda) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne?

Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?

• U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani s potpisivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačanje tekstom ili idejom?■

Prevela Tamar Buchwald

Strana

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Novac ne čini čovjeka ■

Na dan 20. adara je jarcajt moje majke (godišnjica njezine smrti). Razgovarao sam sa sestrom i ona je rekla kako je dobro da je moja majka imala dijete (mene) kasnije u životu, jer će je se tako netko duže sjećati. I to me navelo na razmišljanje o tome kako su svi u konačnici zaboravljeni. Da, rijetki su pojedinci koji su ostavili takvog traga da ih se čitavo čovječanstvo sjeća. Većina nas umire i biva potpuno zaboravljena kad nestane naše djece i unuka. To me podsjetilo da se život dešava upravo sada. Dobivamo jednu priliku na ovom svijetu i moramo se upustiti, naslađivati se i uživati u njoj u potpunosti. Nisam baš mislio ‘jedi, pij i veseli se jer ćeš sutra umrijeti’, već više poput, ‘uživaj, sudjeluj i budi sretan - jer ovo je jedina prilika koju si dobio za to’. Šteta je protratiti život u strahu, stresu i brizi - a onda u starosti shvatiti da vam je život zapravo nudio mnogo više.

Ovotjedni odjeljak još jednom govori o Šatoru sastanka – putujućem Hramu. (Ne brinite, nakon ove, slijedi još samo jedna parša o tome.) Uključena je i povijest prikupljanja sredstava za Šator sastanka. Bilo je donirano previše novca. Po prvi (a vjerojatno i posljednji) puta u židovskoj povijesti, volonteri su morali ljudima reći da prestanu davati. Još uvijek čekam dan kad će se to dogoditi nama u Tikunu…

U stara vremena, u ovo se doba godine radio popis stanovništva. Svaki bi čovjek dao pola šekela za upotrebu u Hramu. Novac bi se prebrojao, pa kada bi iznos pomnožili s dva, dobili bi broj ljudi! Tora vrlo jasno kaže (u prošlotjednoj parši), kada daje zapovijed o tome: "siromah ne smije dati manje, a bogataš ne smije dati više."

Očigledno je da bi, kada bi svatko dao prema svojim mogućnostima, što bi značilo različite iznose, bilo nemoguće prebrojati narod! No, mora da Tora ukazuje i na nešto mnogo dublje od samog popisa stanovništva. I da, uistinu je tako.

Poruka je jasna. Pred B-gom su svi jednaki. Novcem se možda može kupiti poštovanje ljudi, ali pred B-gom, bogataš nema ništa više za ponuditi od ostalih

U današnjem židovskom svijetu, kao i u društvu općenito, čovjeka se često procjenjuje prema tome koliko ima novaca. Koliko je velika njegova kuća, koliko je malen i brz njegov auto – i koliko daje u dobrotvorne

svrhe. To nije ništa novo. Mi Židovi gotovo smo uvijek procjenjivali jedni druge prema iznosima naših bankovnih računa. Danas, 'vođe' židovskih zajednica nisu nužno oni koji su najsposobniji voditi, već oni koji su najsposobniji davati – čak i ako to ne čine! Škrti milijuner sjedit će na čelu svakog dobrotvornog skupa. Siromah, koji daje preko svojih mogućnosti, čamit će negdje nezamijećen.

Tora nam kaže da je to pogrešno. "Siromah ne smije dati manje, bogataš ne smije dati više." Kada se broje Židovi, bogat čovjek ne vrijedi kao stotinu siromaha. Svi su jednaki. Svatko ima svoju ulogu.

Svi mi smo dio tog pogrešnog razmišljanja. Ne vjerujem da itko od vas koji ovo čitate ne doživljava bogataša ozbiljnije nego siromaha. Imat ćemo određeni osjećaj poštovanja čak i za nepristojnog milijunaša. S druge strane, netko tko je siromašan, iako je možda najbolji čovjek na svijetu, morat će se boriti da zasluži i vlastito poštovanje, a kamoli poštovanje drugih. Mi cijenimo novac i cijenimo uspjeh. No, to znači da ne cijenimo uistinu ljudska bića.

Novac koji je skupljen prilikom popisa, bio je korišten za Hram. Poruka je jasna. Pred B-gom, svi su jednaki. Novac možda može kupiti poštovanje ljudi, ali pred B-gom, bogataš nema ništa više za ponuditi od ostalih.

To što netko ima mnogo novca, ne čini ga dobrim čovjekom. Što prije počnemo cijeniti karakter i pristojnost više od novca, to će bolje biti naše društvo.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Nakon grijeha sa zlatnim teletom, Moše se po posljednji puta penje na brdo Sinaj, tražeći od Hašema da oprosti židovskom narodu. Vjerojatno na Jom kipur, Moše silazi s gore s novim pločama koje će zamijeniti one koje je razbio.

Moše dolazi narodu sa novom porukom: ima se sagraditi Miškan –sveto Prebivalište. On sakuplja ljude, i upućuje ih u zapovijed o tome da se Miškan treba izgraditi iz 'velikodušnosti njihovih srca'.

David Stav: Važnost sudjelovanja u izgradnji ■

Tekst ne štedi riječi opisujući ogromno uzbuđenje koje je spopalo narod, kao i velikodušnost koju su iskazali donacijama svih vrsta koje su svi davali. Zapravo, bilo je toliko donacija, da je jedna skupina mudrih ljudi došla Mošeu i rekla da su ljudi donijeli više nego što je potrebno (Šemot 36,5). Bilo je previše pa im je Moše morao zapovjediti da prestanu davati!

Stih kaže "Tako zaustave narod te nije donosio novih darova." (Šemot 36,6). Moglo je pisati "narod je prestao davati," ali Tora želi naglasiti koliko su svi bili željni doprinijeti

svojim vlasništvom i darovima izgradnji Miškana. Riječi "tako zaustave narod da ne donosi novih darova," upućuju na to da su ljude morali fizički zaustavljati kako bi ih spriječili u daljnjem davanju.

Za nas je prirodno da smo impresionirani takvom velikodušnošću, ali naši mudraci čitaju ovaj stih i ne uzbuđuju se zbog toga. Oni se sjećaju prethodne parše, u kojoj smo čitali o grijehu sa zlatnim teletom. I tamo su, također, svi – ili gotovo svi – doprinosili s velikim entuzijazmom. U Jeruzalemskom Talmudu, naši mudraci kažu, "Ne možete odrediti prirodu naroda. Kada se sakuplja za zlatno tele, oni daju. Kada se sakuplja za Miškan, oni daju."

Mnogi su pokušali dokučiti pravu prirodu i karakter židovskog naroda. Kako su mogli doprinositi tako dijametralno suprotnim stvarima? Što da kažemo o tom neobičnom narodu?

Iz te priče učimo da židovski narod ima jedinstvenu židovsku karakteristiku – sklonost uzbuđenju. Stotine Židova mogu se sakupiti na

otvorenju nove trgovine, ili nove trkaće staze u parku. Možemo danas biti uzbuđeni zbog određenog brenda, ali sutra, to uzbuđenje se može promijeniti u nešto posve drugačije.

Ne treba iznenađivati da su Židovi bili na čelu nekih od najutjecajnijih revolucionarnih skupina u svijetu, ali i članovi društvenih pokreta na najnevjerojatnijim mjestima. To je zato što kada Židovi postanu uzbuđeni, to uzbuđenje nema kraja.

Ta osobina može se pokazati velikom vrlinom, budući da se bez nje neki ciljevi ne bi mogli postići. Potrebna je golema energija i entuzijazam da se postignu velike stvari. Međutim, ista ta osobina može nas dovesti i u veliku opasnost. Uzbuđenje koje sada osjećamo, može se brzo raspršiti. Ako se predajemo uzbuđenju bez da uzmemo vremena da duboko promislimo o uzroku našeg trenutnog uzbuđenja, mi lako već sutra možemo zamijeniti predmet današnjeg uzbuđenja nečim posve drugačijim – koje može imati čak i potpuno suprotno značenje.

Mi i naši vođe, nikad ne bismo smjeli biti poneseni uzbuđenjem mase, jer to uzbuđenje može odjednom nestati i biti zamijenjeno uzbuđenjem za nečim drugim. Vođe moraju duboko promišljati o smjeru radnji koje poduzimaju. Oni ne smiju biti privučeni javnošću, već moraju pažljivo razmotriti razloge određenih emocija.■

Prevela Anja Grabar

Strana 8

Divrej

Tora

Rabbi

Rabbi Ephraim Buchwald:

Becalel – majstor zanata i majstor učitelj

U parši Vajakhel, Moše postavlja Becalela i Oholiaba da služe kao graditelji Miškana, Šatora sastanka.

Tora u Izlasku 35,30 bilježi sljedeće Mošeove riječi upućene narodu: "Evo, G-spod po imenu pozva Becalela, sina Urije, unuka Hurova, od plemena Judina." Tora zatim kaže da će se Becalelu, i njegovom pomoćniku Oholiabu, sinu Ahisamahovu iz Danova plemena, pridružiti i drugi mudri ljudi kojima je B-g podario mudrost i sposobnost, te da će oni napraviti sav posao oko izgradnje Svetišta.

Većina zanatlija i umjetnika specijalizirani su samo za jedno područje umjetnosti. Tora nam kaže da je Becalel bilo jedinstven, te da ga je Svemogući ispunio duhom B-žjim, mudrosti, uviđavnosti, razumom i svakom vještinom - da napravi nacrte, da izvede radove u zlatu, srebru i mjedi, da kleše i ukiva kamen, da urezuje drvo… Prema tradiciji, Becalelu je bilo samo 13 godina kada je postavljen na ovu važnu dužnost.

Očigledno, izbor Becalela i Oholiaba da služe kao glavni graditelji Šatora sastanka, nije bio jednostavan. Iako je bilo mnogo vještih zanatlija, njihova je specijalnost bila samo građenje ciglama i žbukom. Iako su postojali mnogi dobrovoljci, nitko od njih nije imao vještine koje su bile potrebne za izgradnju Šatora sastanka.

Neki ljudi su bili nezadovoljni činjenicom da je Moše izabrao Becalela, koji je bio praunuk Mošeove sestre Miriam. Zato je Moše jasno obznanio da nije on izabrao Becalela, već da je B-g imenom prozvao Becalela da služi kao glavni graditelj.

Unatoč Becalelovim brojnim talentima, Midraš Raba kaže da B-žji izbor Becalela nije bio zasluga njego-

vih sjajnih sposobnosti. Midraš smatra da je Becalel bio izabran zbog žrtve njegovog djeda, Hura, koji je izgubio život pokušavajući zaustaviti ljude u štovanju zlatnog teleta.

Mudraci uspoređuju izbor Becalela sa slučajem kralja kojeg su izdali svi njegovi vojnici, i samo jedan vrhovni general ostao mu je vjeran. Kada je pobuna ugašena, kralj je nagradio generalovu djecu, postavljajući ih da služe kao vojvode i guverneri. Očigledno, revnost koju je Hur iskazao kada je branio B-žju čast, nadahnula je njegovog unuka i omogućila Becalelu da izvršava posao u Miškanu.

Rabi Jehuda Nahšoni kaže da Becalelovi talenti i svetost proizlaze iz oba dijela njegove obitelji. Ne samo da je Hur dao svoj život kako bi obranio B-žju čast, već je Judino pleme i Becalelov pradjed, Nahšon, Aminadavov sin, skočio u vode Crvenog mora prije svih drugih plemena.

Ya'avetz sugerira da, baš kao što se Hur žrtvovao da bi postigao pomirenje za zlatno tele, tako je i njegov unuk Becalel postigao pomirenje za zlatno tele, gradeći Šator sastanka.

Tora opisuje Becalela, ne samo kao majstora zanata, već i kao majstora učitelja. Izlazak 35,34 kaže: "Ali i dar da pouči druge, B-g udijeli Becalelu, i Oholiabu, sinu Ahisamahovu, od plemena Danova."

Da'at Sofrim objašnjava da postoje ljudi koji su, uz svu svoju mudrost, nesposobni prenijeti svoje znanje drugima. Becalel i Oholiab imali su poseban dar da prenesu svoju mudrost drugima. Isto tako, postoje ljudi koji znaju podučavati i čak kritizirati druge, ali sami zapravo ne mogu izgraditi ništa. Becalel i Oholiab bili su u stanju savladati zanat, kao i druge podučiti njemu.

Iako to često ne primjećujemo, postoji samo nekoliko profesija koje su potpuno nesebične – poučavanje, društvene službe i medicina. Među najvećim životnim izazovima jest izazov da živimo moralan i posvećen život. Možda je čak i veći izazov od ovoga, da sljedećoj generaciji prenesemo predanost moralnom i posvećenom životu. Zato se često smatra istinski posebnim darom od B-ga sposobnost da nadahnemo druge da žive pobožnim životom. Neki pojedinci to čine primjerom, tako što služe i idu kao živući uzori vrlina i dobrote. Ta svetost koju takvi ljudi odražavaju može postati 'zarazna'.

Drugi po prirodi nisu cadikim, pa trebaju mnogo više raditi na svojim vrlinama. Oni se čitavo vrijeme moraju boriti da iz dana u dan postaju bolji. Ti uzori ponekad mogu imati više efekta od onih koji su po prirodi plemeniti i pravedni, jer oni predstavljaju realističniji uzor koji prosječna osoba može oponašati.

Zanimljivo, prema tradiciji, Becalel je izgubio sposobnost poučavanja odmah nakon što je dovršen Šator sastanka. Oholiab je nastavio poučavati ljude i pomagati im da savladaju zanate koje je on savladao. Možemo li na to gledati kao na znak da inspiracija i karizma idu samo do neke mjere, a ono što je bitno za kontinuitet jest težak trud i rad?

Bio to model Becalela ili Oholiaba, obojica su služili kao inspiracija drugima i pomogli im da sagrade sveti Miškan, mjesto na kojem prebiva B-žja prisutnost, mjesto koje će služiti kao izvor svetosti cijelom svijetu.

Neka biste bili blagoslovljeni.■ Prevela Anja Grabar

Rabbi Berel Wein:

Simbol židovskog identiteta

Raši ističe da je uvodni dio ovotjednog čitanja Tore Moše prenio cijelom židovskom narodu javno, kada su svi bili okupljeni. Ovi zakoni o šabatu koji predstavljaju jedan od temeljnih stupova judaizma – štovanje šabata kao dana odmora i duhovnosti – priopćeni su svima na javnom mjestu. Nitko nije bio prinuđen to čuti iz druge ruke i vjerovati bilo kome drugome na riječ o pravilnoj metodi svetkovanja dana šabata.

Svi su istovremeno čuli upute i to jasno, javno i na konačan način. Druge su kulture svetkovanje šabata u velikoj mjeri smatrale vjerom i on u svojoj suštini ostaje jedinstvena židovska ideja i kodeks ponašanja. Ideju o danu odmora od tjednog rada svakako je prihvatila većina ljudske civilizacije. Međutim, metodologija definiranja i implementacije takve apstraktne ideje kao što je dan odmora u stvarnost ostaje u potpunosti u djelokrugu židovske tradicije i poštivanja Tore.

Možda nema upečatljivijeg znaka apsolutnog židovskog identiteta ko-

ji postoji u našem društvu od štovanja, posvećivanja i uživanja u danu šabata. Općepoznata je istina koju je izrekao popularni židovski mislilac iz 19. stoljeća, da više nego što su Židovi čuvali i očuvali šabat, šabat je sačuvao i očuvao židovski narod. Kako bismo to naglasili, Tora nas uči da šabat ne samo da čuva svetost i duh pojedinog Židova, nego,

skim životom u židovskom društvu. Postoje zapovijedi u Tori koje se s pravom mogu opisati kao privatne i osobne. Šabat, međutim, nema samo privatno lice, već i javno. Židovima je zapovijeđeno da štuju šabat u svojim vlastitim domovima, ali mora biti i javnog šabata, da to tako nazovem. Na Židovskoj ulici mora biti sasvim očito da je šabat došao i da je tu.

Više nego što su Židovi očuvali šabat, šabat je očuvao židovski narod

budući da je dan javno, svima koji su se okupili da čuju njegovu poruku, on je također jamac za očuvanje židovskog društva u cjelini i Izraelskog narod kroz stoljeća.

Činjenica da je šabat tako javno i detaljno obrazložen, uči nas još jednoj važnoj pouci u vezi sa židov-

Javno skrnavljenje šabata od strane pojedinih Židova bilo je mnogo štetnije ponašanje od kršenja drugih propisa u privatnosti nečijeg doma. Dio borbe ovdje u državi Izrael je razvoj i utjecaja javnog šabata, kao dijela židovskog identiteta za sve Židove koji žive ovdje u našem drevnom domu. Poricanje koncepta šabata kako bi se zadržala potpuna sloboda svakog pojedinca je poput čovjeka koji izbuši rupu ispod svog sjedala u čamcu i tvrdi da to nema utjecaja ni na koga drugoga. Javni šabat jednako kao i privatni je ono što jamči opstanak židovskog društva i židovske države.

Šabat šalom ■

Strana 10

Divrej Tora

Rabbi Yissocher Frand:

Ako nešto imaš, ne moraš to pokazivati

Ako vam se čini da ova parša ponavlja mnogo toga što je već rečeno, to je stoga što zaista tako i jest. Budući da je Tora vrlo ekonomična po pitanju upotrebe riječi, čini se neobičnim da toliko riječi posvećuje ponovnom i ponovnom ponavljanju iste priče.

Ramban to komentira na početku parše Vajakhel. Prema njegovom mišljenju, ovo ponavljanje pokazuje koliko Svemogući cijeni to što su Židovi izgradili Miškan. To se može usporediti s primanjem dara od osobe koja nam je bliska i draga. Nikada se ne umorimo govoreći koliko je divan taj dar, objašnjavajući kako on radi, ili ponavljajući koliko je čudesan. Osobito ako netko želi naglasiti svoju ljubav prema osobi koja mu je taj dar poklonila.

Ramban kaže da je to razlog ponavljanja. Ribono šel Olam nam pokazuje koliko nas voli i ponavlja mnogo puta sve ono što smo učinili za gradnju Miškana

Unatoč Rambanovom tumačenju, još uvijek ostaje pomalo čudno da Tora ide u takve detalje opisa kako treba izgraditi Miškan. U ovih 5 parašot (Teruma, Tecave, Ki Tisa [djelomično], Vajakhel i Pekudej) Tora nam govori, ne samo o opremi koje će se upotrebljavati u Miškanu, već i o strukturi samog Miškana. Oprema i posuđe koje se koristilo u Miškanu bilo je isto kao ono koje se kasnije koristilo u Beit HaMikdašu, pa smo zbog toga za buduće generacije trebali znati koliko velike trebaju biti, kako ih načiniti i od kojih materijala. Ako bi se neka posuda iz Miškana oštetila ili izgubila, trebalo ju je popraviti ili nadomjestiti. To je bio temelj Salomonu i kasnijim generacijama za to da uvijek imaju nacrt posuda kako bi ih mogli ponovno napraviti ako bude potrebno.

Vrijedno je primijetiti da se, vezano uz konstrukciju posuda i "opreme" u Miškanu, koristi riječ va'ja'as (i načinio je), dok se vezano uz konstrukciju Kovčega Saveza – i isključivo u vezi s Kovčegom – koristi izraz va'ja'as Becalel (i Becalel je

načinio). Mešeh Hohma objašnjava da je to stoga što se isti onaj Kovčeg kojeg je načinio Becalel koristio kasnije u Beit HaMikdašu. Kada je srušen prvi Hram, Kovčeg je sakriven, i u drugom Hramu više nije bilo Kovčega! (Na njegovom mjestu bio je kamen – even šesija). Iz toga proizlazi da je jedan jedini Kovčeg koji se koristio u povijesti Svetišta, bio onaj kojeg je načinio Becalel. Za svo drugo posuđe pisano je va'ja'as – time se ukazuje na to da je ono načinjeno, ali da ga i drugi mogu načiniti u budućnosti. Kovčeg je bio poseban jer je u čitavoj povijesti postojao samo jedan i to onaj kojeg je načinio Becalel.

Tako možemo objasniti potrebu za detaljima oko konstrukcije posuđa, namještaja, svećeničke odjeće… jer sve je to predstavljalo nacrt za buduće generacije. No, konstrukcija samog Svetišta bila je jedinstven trenutak u povijesti. Jednom u povijesti izgrađen je Miškan. Nakon što je sagrađen Hram (potpuno drugačije zdanje), Miškan je sakriven i o njemu se više nikada nije čulo! Nikada više neće nam biti potrebno znanje o tome kako izgraditi Miškan

Stoga se postavlja pitanje – zbog čega je potrebno toliko detalja u opisu izgradnje Miškana? Čak i u mesijansko doba, to nam znanje neće biti ni od kakve praktične koristi!

Odgovor je da iz Miškana moramo naučiti određene pouke. Ne moramo znati kako ga izgraditi, ali moramo naučiti neke pouke. Jedna od tih lekcija je nešto vrlo neobično.

Lekcija je da su oni taj prekrasan Miškan, napravljen od prekrasnog drva i srebra – tu elegantnu konstrukciju – prekrili kozjim kožama. Zašto bi takvu prekrasnu građevinu prekrili tako običnim prekrivačima? To je isto kao da netko kupi Mercedes i prekrije ga jeftinom ceradom kako nitko ne bi vidio taj čudesan umjetnički rad. Ako netko ima nešto predivno – zašto to ne pokazati?

Postoji vrlo zanimljiv stih u parši Teruma (Šemot 26,13), no on se odno-

si i na našu paršu: "I postavite ih (kozje kože) sa svih strana Svetišta… kako biste ga pokrili." Raši komentira: "Tora nas uči ispravnom ponašanju (dereh erec), da osoba mora brinuti o onome što je predivno.

Koje je ispravno ponašanje prema onome što je prekrasno? Dereh Erec je da se ljudi ne moraju hvaliti onime što imaju. Ako netko ima nešto lijepo, ne mora to pokazivati – neka ostane skriveno. Mi živimo u društvu u kojem je mantra: "Ako nešto imaš, pokaži to!" To je potpuno nežidovski. Židovska etika je "Ako nešto imaš, sakrij to!" Ne moraju svi znati da to imaš.

Stih u Šir haŠirim kaže: "Otišla sam u vrt gdje rastu orasi, da vidim da li je loza pustila mladice, da li je nar procvjetao…" (Šir haŠirim 6,11). Raši kaže: Zašto se Izrael uspoređuje s orasima? Baš kao što orah izgleda kao da nije ništa drugo doli komad drveta, no kada ga netko razbije u njemu pronađe ukusan plod, tako je i Izrael ponizan i skroman; učenjaci među narodom ne prepoznaju se lako. Talmid haham sakriva ono što zna. On se ne busa u prsa svojim znanjem. Međutim, kada netko "malo otvori," tada vidi koliko znanja u tom talmidu ima.

Zato Tora posvećuje toliko riječi opisu Miškana kojeg nikada više nećemo graditi. Tora nas uči dereh erec. Imamo prekrasan Miškan. Nemojmo se njime hvalisati. Zadržimo to za sebe.

Pogledajte prirodu. Sve ono prekrasno i neobično vrijedno u ovom svijetu je sakriveno. Kako bi pronašli zlato, moramo ući u dubinu zemlje i najprije ukloniti mnogo kamenja. Isto je i s dijamantima. I sa srebrom. Sve nam je to pouka. Ono što je lijepo i drago, ostaje sakriveno. To bi trebala biti pouka i ljudskim bićima – držimo sakrivenim ono što je prelijepo.

Zbog takvih lekcija Tora troši toliko vremena i prostora govoreći nam o Miškanu ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Intuitivno ćemo znati…

Ovim dijelom Tore dovršava se zapis o izgradnji Miškana.

Rad na izgradnji Miškana i njegove opreme zahtijevao je iznimne vještine. Na primjer, zavjese su bile tkane tako da su se s jedne strane nalazili kerubini, a s druge životinje. To nije bilo vezenje, već umjetničko tkanje, koje su uglavnom radile žene.

Gdje su Izraelci razvili tako izvrsne vještine? Kao robovi, radili su s ciglama i mortom. Ramban kaže da su, kada su primili Hašemovu zapovijed da izgrade Miškan, bili toliko nadahnuti da je to iznijelo na površinu latentne vještine za koje nisu ni znali da ih posjeduju.

Ovo odašilje snažnu pouku. Možda svi mi podcjenjujemo svoje sposobnosti. Možda imamo talente i vještine kojih nismo svjesni. Trebamo znati da kad pred sobom imamo misiju i zadatak koji treba izvršiti, imamo i sposobnosti da to učinimo. Samo moramo sebe motivirati.

Poruka o jedinstvu

Dakle, stigli smo do završnih odlomaka knjige Šemot, odlomaka Vajakhel i Pekudei. Ova se dva dijela najčešće čitaju na isti šabat, i bave se isključivo izgradnjom Svetišta i odjeće za kohanim, svećenike.

Zapravo, mnogo toga u njima je ponavljanje onoga što smo ranije čitali u parašama Teruma i Tecave.

Parša Vajakhel započinje ovim riječima: Moše sabere zajedno Djecu Izraelovu, sakupi ih i reče im: Ovo su stvari koje je B-g zapovjedio da ih činite… A komentar veli da Mojsije zapravo

Mi moramo oformiti konstruktivnu zajednicu, zajednicu u kojoj možemo oživotvoriti naše jedinstvo. U kojoj možemo osnaživati i davati podršku jedni drugima u ostvarenju naše sudbine –da budemo svjetionik etike i morala svijetu

kaže, Sada ste svi okupljeni, nalazite se svi ovdje zajedno, to je ono što B-g želi. B-g želi da budete jedna cjelina, jedan kamp.

Da, kampovi su mjesta na kojima se mladi ljudi okupljaju. Ne u ekskluzivnim grupama, ne u bandama, okupljaju se da zajedno provedu jedno predivno ljeto, da se rekreiraju zajedno i, naravno, da zajedno uče ponešto od židovskog učenja. Zajednica je nešto vrlo konstruktivno. Škola može biti zajednica okupljanje mladih zajedno. I treba istaknuti da je to njena funkcija. A obrazovni sustav bio trebao ohrabrivati to da škola bude ujedinjujući element. Šul može biti zajednica. Zajednica koja zbližava ljude.

■

Netko je jednom rekao da su se hasidske vođe iskvarile, da više nisu ono što su nekada bili. A ja, nisam se baš složio s time. Još uvijek ima mnogo vrlina koje hasidska zajednica posjeduje. Ali čak i da je jedina stvar koju ima to da se ljudi okupe zajedno i da zajedno jedu kugel na šabat – i to je vrijedno –okupljanje ljudi zajedno. U našim kampovima, i u našim školama, i našem šulu mi ne stvaramo ekskluzivne grupe, i ne smijemo raditi podjele, već moramo oformiti konstruktivnu zajednicu, u kojoj možemo oživotvoriti naše jedinstvo. U kojoj možemo osnaživati i davati podršku jedni drugima u želji da ostvarimo ono što nam je sudbina da ostvarimo, a to je misija koju smo dobili na Sinaju – da služimo kao svjetionik etike i morala svijetu.■

Biseri hasidske mudrosti

Zajedno u samoći (hitbodedut)

Kad je rabi Menahem Mendel iz Kocka još bio mladić, pozva ga jednog dana njegov učitelj, Simha Bunam iz Pšishe, da bi ga podučio kako prakticirati hitbodedut (osamljivanje u svrhu meditacije). Učitelj mu reče:

Tijelo i duša su u neprestanoj borbi; sav ljudski konflikt proizlazi iz dvojnosti tijela i duše, napetosti između našeg tijela i potrebe za njegovim transcendiranjem. Zašto je to tako?

Zato što je B-g stvorio tijelo i dušu u dvije različite faze, uzevši prašinu sa zemlje i onda udahnuvši u nju dah i dušu života. Zašto je On stvarao ljudsko tijelo i dušu odvojeno, a drugih stvorenja zajedno? Zato da čovjek bude uvijek svjestan kako u životu postoje dvije različite sile, materijalna i duhovna. Materijalna strana je prizemna, poput prašine na zemlji, dok duhovna dolazi iz najveće moguće dubine – od B-ga.

U početku su tijelo i duša bili ujedinjeni. Tijelo je prepoznavalo svoju ulogu kao oruđe za izražavanje duše, a duša je prepoznavala potrebu da tijelo aktualizira B-žju želju. Adam i Eva se, zbog toga, "nisu sramili" svoje golotinje jer ona je bila nevina poput golotinje novorođenčeta.

Prvi je grijeh, međutim, stvorio svijest o sebi; rođen je nezavisni, sebični ego, odvojen od želja i namjera B-ga. Adam i Eva "su progledali" i posramili su se svoje golotinje zato što su osjetili svoja tijela kao nešto drugo, svoju seksualnost kao nešto odvojeno od njihove božanske misije. Jedinstvena ljudskost bila je rascijepljena u dva dijela: naše materijalne nasuprot našim duhovnim željama. Od tog se trenutka naše poslanje sastoji u rekonstrukciji harmonije između tijela i duše.■

"Mendel, točno je da nema učinkovitije duhovne prakse od hitbodeduta. U isto vrijeme, ma kako to čudno zvučalo, nema boljeg trenutka za osamljivanje do onog kad se nalaziš okružen ljudima...

Kad gledam na svijet očima svog srca, vidim posvuda pustoš i očaj. U tom svijetu raste jedno drvo, usamljena smreka. To drvo sam ja. Upravo ja sam u svojoj samoći. Stvoritelj nema nikoga na svijetu do mene, a ja se nemam kome obratiti do li Njemu. Kad smo nas dvojica sami u toj pustinji, čini mi se kao da ja gledam u Njega, a On mi istovremeno uzvraća pogled. U tom se trenutku ostvari potpuno jedinstvo među nama."■

Tko god ne vidi B-ga na svakom mjestu, ne može Ga nigdje vidjeti.■

R. Menahem Mendel iz Kotzka

R. Menachem Mendel Schneerson

Strana 13

Strana 13

Godina 17 Broj 22

Bisere

brinite

U našem jeziku postoji riječ od pet slova koja se stalno nadvija nad nama, i nastoji iscijediti iz nas naš razum i kvalitetu života: posao.

Velik dio društva živi od godišnjeg odmora do godišnjeg odmora, brojeći dane do trenutka kada će konačno moći skrenuti misli sa te najnužnije "potrebe", i malo uživati u odmoru, opuštanju i zabavi. Otkako je čovječanstvo postalo onečišćeno otrovom Zmije, natovarili smo si ovaj gnjavatorski pritisak. Međutim, postoji bolji način života. Zove se Šabat.

Naša paraša navodi: "Radit ćete šest dana u tjednu, a sedmi dan bit će vam svet; on je potpuni odmor/ počinak za B-ga" (Izlazak 35,2). Izraz "radit ćete šest dana u tjednu" ukazuje na to da držanjem Šabata, naš posao zapravo može biti obavljen za nas! I to zbog toga što naše držanje Šabata stvara izvor obilja koje se prelijeva u šest radnih dana tjedna.

Naše mirovanje na Šabat zapravo napaja snagom uspješnost našeg rada tijekom tjedna. Stoga Tora o samom B-gu kaže sljedeće: "Sa sedmim danom B-g je završio Svoje djelo koje je radio" (Postanak 2,2). Što je to nedostajalo u Stvaranju da je B-g to trebao dovršiti? Naši rabini

odgovaraju da je jedino što je nedostajalo bio odmor. Stoga je B-g stvorio Šabat, koji uključuje odmor, i Stvaranje je konačno bilo dovršeno. Sada nam je jasno da se B-žji vlastiti rad realizirao tek kroz odmor.

Iako se odmaranje može činiti kontraproduktivnim za uspjeh, zapravo postoji dobar razlog za od-

Na Šabat nas B-g prosvjetljava posebnom željom za duhovnošću i bliskosti s Njime.

mor. U gornjem stihu riječ vajihal preveli smo , kao "dovršeno"; prema drugim izvorima, korijen ove riječi znači "željeti, htjeti". Sukladno tome, stih nam također govori da na Šabat B-g želi posao koji se obavljao tijekom šest radnih dana. Taj je fenomen poznat kao ha’arat haracon, "rasvjetljenje želje". Na Šabat nas B-g prosvjetljava posebnom željom za duhovnošću i bliskosti s Njime.

Zamislite si zasljepljujuću i prodornu svjetlost, toliko snažnu da vam fizički svijet postaje ništavan. Ta svjetlost izraz je B-žje volje i želje da nam dâ obilje, te Njegove interakcije s ovim svijetom. Što više počivamo na Šabat, ispunjavajući naše misli i postupke vje-

rom u B-ga, to više doživljavamo prosvjetljenja Njegove želje i uviđamo Njegovu ruku i Njegove blagoslove u svakom aspektu svog života.

Ugriz zmije imao je suprotan učinak. On nas je uvjerio da sve ovisi o nama, i da je za sve odgovornost na nama. Jedino mi možemo dovesti do svog konačnog uspjeha i stoga moramo raditi sve dok nam se rezervoar ne isprazni. Zbog toga stih kaže: "Rad ćete vršiti šest dana u tjednu." Rad je definiran kao 39 vrsta poslova koji su bili uključeni u izgradnju Šatora sastanka; ti su oblici rada zabranjeni na Šabat. Samo kroz odmaranje na Šabat ovih su 39 vrsta rada blagosloveni, i kroz njega se realiziraju. Kralj David objašnjava: "On priprema rosu zemlji ... Nije želja Njegova za snagom konjskom, niti voli silu mušku. Voli Vječni one koji Ga se boje" (Psalmi 147,8.10-11.).

Raši objašnjava da, iako smo već dobili zapovijed o Šabatu, Tora tu zapovijed ovdje ponavlja prije zapovijedi da sagradimo Šator sastanka, kako ne bismo mislili da izgradnja Šatora sastanka ukida počivanje na Šabat. Premda nas rasvjetljenje želje prosvjetljuje do te mjere da shvaćamo da se sav naš posao realizira jedino kroz B-ga, ipak, na Šabat možemo postići još viši nivo. Kroz pravilno mirovanje na Šabat, moguće je potpuno poništiti samoga sebe do te mjere da doživljavamo isključivo pobožnost, i da nam svaki drugi čin bude beznačajan i bezvrijedan. Jedino kada prvo dosegnemo te duhovne visine, možemo tu predodžbu proširiti na šest radnih dana, da konačno cijeli tjedan živimo uz B-žji blagoslov i obilje. Amen!

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Strana 14

Yossi Katz, Breslov Research Institute: Ne

Chanoch Ben Yaakov: OPET O MIŠKANU? ŠTO IMA TOLIKO VAŽNO U NJEMU?

Ovaj se tjedan čita paraša Vajakhel

Izlazak poglavlje 35 stih 1 do poglavlja 38 stih 20. To je 139 stihova

što je prema gematriji טלק. Ova riječ se može prevesti kao "apsorbirati", "unijeti", "shvatiti". Kodna riječ od mudraca je דאענס koja nema izravno značenje na hebrejskom ili aramejskom. S permutacijom slova riječ se može prevesti kao "silovanje fizičkog svijeta".

U paraši ima 1558 riječi -״חנק א. Ova riječ/broj ima slova od alef do tav i šoreš״חנק, koji znači biti očišćen ili obrisan. Stoga je značenje tog broja ili da koristimo alefbet da se očistimo iznutra i izvana ili da očistimo alefbet. Het (grijeh) zlatnog teleta učinio je da se smrt vrati natrag u fizički svijet, a također je zaprljao i slova. Ova paraša ima bit čišćenja svega u svemiru od slova (početnog stvaranja) do fizičkog svijeta (konačnog stvaranja). To je razlika između paraše Teruma i Vajakhel. Na površini one se doimaju gotovo jednakima, ali su vrlo različite po tome koja je njihova bit.

U paraši postoji jedna riječ koja je napisana na jedan način, a izgovara se na drugi način.

U paraši, poglavlje 37 stih 8 posljednja napisana riječ je ע עעצק, a izgovara se עמ עצק. Obje riječi znače kraj. Jedna je u jednini, a druga u množini. To govori o jedinstvu kerubima koje opisuje ovaj stih.

■ Čini se da su paraše Teruma i Vajakhel slične. Obje govore o Hramu i njegovim sastavnim dijelovima. Međutim, paraša Vajakhel započinje s raspravom o šabatu. Odatle dobiva-

Iz ovog koncepta učimo da ideja Malhuta, ili manifestacije jedne stvari, postaje sjeme slijedeće generacije

mo informaciju da je svaki šabat kako manifestacija tjednog duhovnog rada pojedinca tako i razina Ketera rada sljedećeg tjedna. Mi učimo iz ovog koncepta da ideja Malhuta ili manifestacije jedne stvari postaje sjeme slijedeće generacije bilo to drveće, biljke, ljudi ili ideje. U stvari, svaki aspekt stvaranja ima u sebi ugrađenu ideju kontinuiteta. Čak je

i ideja o kraju ili smrti tek početak slijedećeg svijeta ili života. Suština paraše Vajakhel se odnosi na kontinuitet kako je pokazano s konceptom šabata.

Ideja okupljanja ili sabiranja što je prijevod riječi Vajakhel je odvajanje nečistog od čistog tako da se čisto može podići na višu razinu svetosti. To je ono što se može dogoditi tijekom ovotjedne paraše koja uvijek dolazi tijekom mjeseca adara bilo da je to adar alef ili adar bet. Ako budemo sretni tijekom ovog tjedna bit ćemo u stanju podići našu razinu keduše. Našu povezanost sa svetošću.

Nadam se da ćete uživati u vašem učenju Tore ovog tjedna. Ono nas uistinu nadahnjuje strahopoštovanjem!

Kol Tuuv

Uživajte u čitanju Tore!■

Prevela: Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Vajakhel: Miškan - Ovjekovječenje Ma'amad Har Sinai

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Je li Paršat Vajakhel tek ponavljanje Paršat Teruma?

Doista, detalji o miškanu su praktički identični u obje paršijot - međutim, način na koji su predstavljeni je prilično drugačiji.

Kako bismo objasnili zašto, ovotjedni šiur prvo razmatra različitu namjenu svake parše. Nakon toga ćemo se pokušati pozabaviti težim pitanjem koje se tiče nužnosti ovog 'ponavljanja'.

Uvod

Prije nego što razmotrimo sličnosti između Teruma i Vajakhel, primijetimo prvo očitu razliku između ove dvije paršijot.

U Paršat Teruma / Tecave, Tora bilježi B-žju zapovijed Mošeu da izgradi miškan - ili na hebrejskom, ono što nazivamo 'civui ha-miškan'. Nasuprot tome, Paršat Vajakhel / Pekudei opisuje kako je Moše prenio ove upute Bnei Jisrael.

Objasnimo kako to utječe na njihov poredak:

Redoslijed u Paršat Teruma

Primarni fokus cjeline civui ha-miškan (tj. poglavlja 2529) je funkcija šatora sastanka, stoga ova cjelina počinje s 'izjavom o njegovoj svrsi':

"I sagradit ćeš mi mikdaš da prebivam među vama" (vidi 25,1-8).

i završava gotovo identičnom izjavom:

"I ja ću prebivati među Bnei Jisrael, i bit ću im B-g, i oni će znati..." (vidi 29,45-46).

U našem šiuru na Paršat Tecave, objasnili smo kako ovi početni i završni psukim služe kao 'upareni držači za knjige' koji naglašavaju kako Miškan prvenstveno služi kao mjesto na kojem B-žja Šehina može prebivati s Njegovim narodom. Ovo zapažanje pomoglo nam je razumjeti logiku njegovog tijeka u sklopu teme.

Na primjer, ta cjelina započela je opisom arona [kovčega saveza], koji će udomiti luhot [ploče] - simbol brit Sinaja – i stoga središnju točku miškana, kao i kaporet, zaštitni poklopac arona, odakle će B-g razgovarati s Mošeom.

Sljedeći niz paršijot opisao je razne 'keilim' (instrumente) koji se nalaze u ohel mo'edu, poput menore i šulhana (25,23-40). Zatim je uslijedio detaljan opis ohel moedaprijenosne konstrukcije [tj. platna za šator /'jeriot ha-mi-

škan' i njegovih motki /'krašim' (vidi 26,1-37)] u kojeg će smjestiti ti instrumenti.

U ovoj cjelini opis instrumenata prethodi pojedinostima tog šatora, jer oni obavljaju njegove ključne funkcije, dok struktura u kojoj se nalaze ima samo sporednu funkciju. Nakon ovih uputa slijedi zapovijed da se izgradi žrtvenik ['mizbeah hanehošet'], koji će biti postavljen ispred ovog ohel mo'eda (vidi 27,1-8), te dvorište ['hacer'] izrađeno od zavjesa i motki koji će ga okruživati (vidi 27,919).

Ova cjelina o Šehini završava zakonima koji se tiču kohanim koji trebaju služiti u miškanu (poglavlje 28) i sedmodnevnim obredom posvećenja (poglavlje 29).

U poglavljima 30 i 31 nalazimo dodatnu cjelinu koja sadrži popis popratnih micvot koje se odnose na miškan (i njegovu zaštitu koju pruža Šehina], uključujući 'mizbeah haketoret' i 'kijor'.]

Na samom kraju civui ha-miškan nalazimo uputu da se za izgradnju miškana postavi Becalel, te važan podsjetnik da se ne gradi na šabat.

Sljedeća tablica sažima ovaj poredak u Paršat Teruma prema njegovim najopćenitijim kategorijama:

Uvod - Šhina

Keilim - instrumenti (poglavlje 25)

• Aron - u kojem će se udomiti luhot. Kaporetodakle će B-g razgovarati s Mošeom

• Šulhan – na koji će se postaviti lehem

• Menora - koja će pružati osvjetljenje

Konstrukcija - ohel mo'ed (šator - poglavlje 26)

• Jeriot

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajakhel: Miškan - Ovjekovječenje Ma'amad Har Sinai

• Krašim

• "Parohet"

Hacer - Dvorište (poglavlje 27)

• Mizbeah - žrtvenik ispred ohel mo'eda

• Dvorište - "amudei ve-kelei hahacer"

Kohanim (poglavlja 28 i 29)

• Bigdei kehuna

• Obred posvećenja (milu'im)

Različite teme (poglavlje 30)

Graditelj - Becalel (31. poglavlje)

Šabat (ne graditi miškan na Šabat / 31,11-17)

Za razliku od ovog 'funkcionalnog poretka', redoslijed u Paršat Vajakhel je sasvim drugačiji, jer u ovoj cjeliniMoše mora objasniti Bnei Jisrael kako da izgrade miškan. Stoga će redanje slijediti praktičniji redoslijed, odražavajući vođenje računa o njegovoj konstrukciji.

Na primjer, šator će prethoditi instrumentim, jer će oni biti smješteni u ohel moedu. Nadalje, ovaj put će mizbeah ketoret biti uključen uz ostale instrumente, iako je njegova funkcija u odnosu na Šehinu drugačija. Isto tako, ovoga puta će kijor biti zabilježen zajedno s mizbeah ha'ola.

Sljedeća tablica sumira ovaj 'praktični' poredak, kako je iznesen u Paršat Vajakhel:

Šabat

• Smjernice: kada su dopušteni građevinski radovi (35,1-3);

Teruma

• Prikupljanje građevnog materijala (35,4-29);

Graditelj

• Imenovanje glavnog arhitekta - Becalela - i njegovih kolega zanatlija (35,30-36,7);

Konstrukcija - ohel mo'ed - šator (36,8-38):

• Jeriot

• Kerašim

• Parohet

Keilim (poglavlje 37)

• Aron

• Šulhan

• Menora

• Mizbeah Haketoret (iz razno gore)

Hacer (poglavlje 38)

• Mizbeah

• Kijor (iz razno gore)

• Dvorište

Kohanim (poglavlje 39)

• Njihova odjeća

Konstrukcija

• Sklapanje miškana 1. nisana (40,1-33)

Šehina

• B-žja slava prebiva na miškanu (40,34-38)

Dok pregledavate (i uspoređujete) ove dvije tablice, svakako zapazite njihove sličnosti i razlike. Čineći to, uz razmatranje ove različitosti između 'funkcije' i 'konstrukcije', pomoći će vam razumjeti kako i zašto se poredak u Vajakhel / Pekude razlikuje od redoslijeda u Teruma / Tecave.

[Također imajte na umu da su mizbeah haketoret i kijor koji su izostavljeni (iz tematskih razloga) iz cjeline o Šehina u Teruma / Tecave sada uključeni (iz praktičnih razloga) u Paršat Vajakhel - upravo tamo gdje im je mjesto!]

Zašto ponavljanje?

Imajući na umu ovu razliku, razmotrimo sada jedno osnovnije pitanje, tj. samu potrebu da se bilo što ponavlja!

Uostalom, izgradnja miškana bila je tek 'jednokratna' micva. Ne bi li bilo dovoljno da nam Tora jednostavno u jednom pasuku kaže da su Bnei Jisrael izgradili miškan 'kao što je B-g zapovijedio Mošeu na Har Sinaju'?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, vraćamo se našem proučavanju sveobuhvatne teme Sefer Šmot.

Isključivo Miškan

U Sefer Šmot, od vremena kada se Moše popeo na Har Sinaj da primi prve luhot (vidi 24,12), miškan se istaknuo kao njegov primarni fokus. Iako je Moše primio brojne druge zakone tijekom ovih četrdeset dana, od 25. do 31. poglavlja Sefer Šmot bilježi samo one micvot koje se odnose na miškan.

Isto tako, kada Moše silazi s Har Sinaja (nakon posljednjih četrdeset dana), iako nas Tora obavještava da je on u to vrijeme prenio Bnei Jisrael sve micvot (vidi 34,32),

(nastavak s 17. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajakhel: Miškan - Ovjekovječenje Ma'amad Har Sinai

Sefer Šmot ipak odlučuje zabilježiti samo Mošeov prijenos onih micvot koje se odnose na miškan (tj. poglavlja 35->40). Sve ostale micvot pojavljuju se tek kasnije, u knjigama Vajikra, Bamidbar i Devarim (vidi Chizkuni 34,32)!

Dakle, pitanje nije samo – zbog čega 'ponavljanje'; već i zašto isključivo o miškanu u Sefer Šmot?

Ramban, u svom objašnjenju glavne teme Sefer Šmot, nudi odgovor:

"... Sefer Šmot raspravlja o progonstvu [tj. ropstvu u Egiptu]... i iskupljenju Bnei Jisrael iz tog progonstva... jer je silazak djece Jaakovljeve u Egipat označio početak tog progonstva... i to progonstvo ne prestaje dok se ne vrate na duhovnu razinu svojih praotaca... Iako su Bnei Jisrael napustili Egipat [tj. fizičko izbavljenje], oni se još ne smatraju izbavljenima... [Međutim,] kada stignu do Har Sinaja i izgrade miškan, a B-g vrati svoju Šhinu da prebiva među njima, onda su se vratili na duhovnu razinu svojih praotaca [duhovno iskupljenje]... Stoga, Sefer Šmot završava s temom miškana i stalnog prebivanja B-žje Slave nad njime [jer ovo označava završetak procesa Izbavljenja]."

(vidi Ramban, uvod u Sefer Šmot)

Prema Rambanu, Sefer Šmot završava pričom o miškanu jer njegova izgradnja označava završetak izbavljenja Bnei Jisrael. Njegovo nam objašnjenje može pomoći da razumijemo način na koji Tora ponavlja detalje o miškanu u paršijot Vajakhel/Pekudei.

Duhovna rehabilitacija

Kao što je Ramban rastumačio, 'duhovna razina' koju su Bnei Jisrael dosegli kod Ma'amad Har Sinai bila je izgubljena kao posljedica het ha-egel. Posljedično, B-g je uklonio svoju Šehinu od Bnei Jisrael (vidi Šemot 33,1-7), čime je omeo učinak procesa izbavljenja koji je započeo s Jeciat Micrajim.

Intervencija Mošea Rabeinu u korist Bnei Jisrael (vidi 32,11-14) sigurno ih je spasila od trenutne kazne i osigurala im pomirenje (vidi 32,30, 34,9). Međutim, sama ta molitva nije mogla vratiti Bnei Jisrael na duhovnu razinu koju su postigli na Har Sinaju. Šehina, koja je trebala boraviti u njihovoj sredini, ostala je izvan tabora (vidi 33,7, čitajte pažljivo!).

Moše je još jednom posredovao (vidi 33,12-16), nakon čega je B-g objavio svojih trinaest 'svojstava milosrđa' (33,17-34,8), dajući Bnei Jisrael 'drugu šansu'. Bez obzira na to, Šehina se nije automatski vratila. Da bi se Šehina vratila, bilo je potrebno da Bnei Jisrael učine nešto - oni se moraju aktivno i kolektivno uključiti u proces izgradnje miškana.

Drugim riječima, Bnei Jisrael je bilo potrebno ono što bismo mogli nazvati 'duhovnom rehabilitacijom'. Njihovo kolektivno sudjelovanje u izgradnji miškana pomoglo je otkloniti napetost u njihovom odnosu s B-gom koju je izazvao het ha-egel. Ili, da se poslužimo još 'kabalističkijom' terminologijom, izrada miškana je djelovala kao 'tikun' za het ha-egel.

Pomnije preispitivanje paršijot Vajakhel/Pekudei podupire ovo tumačenje i može objasniti zašto Sefer Šmot ponavlja detalje miškana u Vajakhel/Pekudei.

Tekstualne paralele

Uzmimo za primjer korištenje riječi 'Vajakhel' na početku poglavlja u Tori. Ovo odmah podsjeća na početni redak pripovijesti o het ha-egel:

"Va-jikahel ha'am al Aharon - i narod se okupio pred Aharonom..." (32,1).

Ovo novo 'okupljanje' naroda - u svrhu izgradnje miškana, može se shvatiti kao 'tikun' za ono prvobitno okupljanje za izradu egela. Za razliku od njihovog okupljanja za izradu zlatnog teleta, Bnei Jisrael se sada okupljaju kako bi izgradili 'prikladniji' simbol B-žje prisutnosti.

Slično, zapovijed narodu da 'donira svoje zlato' i druge stvari za ovaj projekt (vidi 35,5) također se može shvatiti kao tikun za Aharonovo traženje zlata od ljudi za egel (32,2-3).

Međutim, najjači dokaz je upadljivo ponavljanje izraza u Tori: "ka'ašer civa Hašem et Moše" ["kako je B-g naredio Mošeu"]. Ova se fraza ne pojavljuje samo u početnoj zapovijedi (35,1 & 35,4) i u završnoj (39,32 & 39,43), već se ponavlja poput referena više od dvadeset puta kroz Vajakhel-Pekudei, na svakoj ključnoj točki procesa izrade. [Preporučam da ovo pogledate koristeći Tanah Koren. Pogledajte 35,29; 36,1; 36,5; 39,1.5.7.21.26.29.31.32.42.43.; a posebno u 40,16.19.21.23,25.27.29.32., kada svaki dio miškana bude postavljen na svoje pravo mjesto.]

Jasno je da je to što Tora ponavlja ovaj izraz namjerno i može vrlo dobro ukazivati na funkciju miškana kao tikuna za het ha-egel. Objasnimo zašto:

Prisjetite se iz šiura na Paršat Ki Tisa da je inicijalna namjera naroda kod het ha-egel bila napraviti fizički prikaz svoje percepcije B-ga. Unatoč nevinosti takvih težnji per se (samih po sebi), prikaz koji je napravio čovjek, bez obzira na to koliko čista bila njegova namjera, može dovesti do obožavanja idola (vidi Šmot 20,20). To, međutim, ne znači da B-g nikada ne može biti predstavljen fizičkim simbolom. Kada sam B-g odabire simbol, on ne samo da je dopušten, već postaje i micva. Upravo ta simbolika čini miškan toliko važnim. [Pogledajte 23,17.19.; 34,24,

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vajakhel: Miškan - Ovjekovječenje Ma'amad Har Sinai

Devarim 12,5.11. i 16,16.]

Tora stoga naglašava da su Bnei Jisrael sada 'naučili svoju lekciju'. Oni izrađuju miškan točno 'kako je B-g zapovjedio Mošeu', do posljednjeg detalja, shvaćajući da nema mjesta za ljudske inovacije pri odabiru simbola za Njegovu B-žansku prisutnost.

Prikladno finale

Ovaj koncept tikuna za het ha-egel dobiva dodatnu potporu u samom zaključku Sefer Šmot.

Iako aspekt Šehine (glavne značajke u Teruma/Tecave) nigdje nije spomenut u detaljima izrade miškana u Vajakhel / Pekudei, on se iznenada ponovno pojavljuje na samom kraju sefera. Nakon što je svaka komponenta miškana postavljena na svoje mjesto na prvi nisana (vidi 40,1-33), cijeli ovaj proces doseže svoj dramatični vrhunac:

"Kad je Moše završio svoj posao, anan (oblak) je prekrio ohel mo'ed i B-žji kavod ('slava') je napunio miškan" (40,34).

Ovaj pasuk opisuje obitavalište Šehine na miškanu potpuno istim izrazima koji se koriste za opisivanje prebivališta Šehine na Har Sinaju:

"Kada se Moše popeo na har [brdo Sinaj, da primi prve luhot], anan je prekrio har, i kvod Hašem (B-žja slava) je boravila na Har Sinaju..." (24,15-16).

Jasno je da Tora namjerno izjednačuje, povezujući na taj način, spuštanje Šehine na Har Sinaj s prebivalištem Šehine na miškanu. Tek nakon što Bnei Jisrael pažljivo dovrše izradu miškana – upravo onako 'kako je B-g zapovjedio Mošeu' - Šehina se vraća k Bnei Jisrael i boravi među njima (40,34), baš kao što je boravila na Har Sinaju.

Prema tome, kraj Sefer Šmot označava dovršenje tikuna za het ha-egel. U skladu s tim, kako tvrdi Ramban, cijeli 'proces izbavljenja' - tema Sefer Šmot - je također dosegao svoju kulminaciju.

Povratak Šhine u tabor također označava povratak Bnei Jisrael u status koji su izgubili nakon zlatnog teleta. Podsjetimo se, nakon tog incidenta:

"Moše je uzeo svoj šator i postavio ga izvan tabora, daleko od tabora, i nazvao ga ohel mo'ed [šator sastanka (s B-gom)], tako da je svatko tko bi tražio B-ga morao izaći do ovog ohel mo'eda, izvan tabora" [vidi 33,7 i njegov kontekst u 33,1-11].

Ovaj ohel mo'ed, smješten izvan tabora, simbolizirao je udaljavanje Šehine. Jednom kada miškan bude izgrađen, B-g će svoju Šehinu vratiti natrag u tabor. [Vidi 25,8 i 29,45.]

Povratak u Bereišit

Do sada smo pokazali da način na koji Bnei Jisrael izrađuju miškan služi kao tikun za het ha-egel i povezan je s glavnom temom Sefer Šmot.

Moglo bi se sugerirati da sam koncept miškana - bez obzira na način njegove konstrukcije - može predstavljati općenitiji tikun, izvan konkretnog konteksta zlatnog teleta. U tom smislu, miškan se odnosi na općenitiju biblijsku temu razvijenu u Sefer Breišit.

Kao što je objašnjeno u našim šiurima o Sefer Breišit, Edenski vrt odražava idealno duhovno okruženje u kojem čovjek njeguje svoj odnos s B-gom. Nakon što je Adam sagriješio i zbog toga bio protjeran iz Vrta, B-g je postavio keruvim da čuvaju put povratka do Drveta života (vidi Breišit 3,24).

Možda nije slučajno da je miškan jedini dodatni kontekst u cijelom Humašu u kojem se pojavljuje koncept keruvim. Prisjetite se da miškan ima keruvim:

1. na kaporetu kao zaštitnike arona, u kojem su luhot (Šmot 25,22), i

2. utkane u parohet, zastor koji čuva ulaz u kodeš ha-kodašim - Svetinju nad svetinjama (gdje se nalaze aron i kaporet).

Ova paralela sugerira konceptualnu sponu između Gan Edena i miškana. Simbolička funkcija keruvim kao čuvara kodeš kodašim-a može se odnositi prema funkciji miškana kao okruženje slično Gan Edenu, gdje čovjek može težiti da se približi B-gu:

1. Keruvim kaporeta, koji štiti aron, ukazuju da je 'Drvo života' iz Gan Edena nadomješteno Torom, koju predstavljaju luhot unutar arona. ["Ec hajim hi la-mahazikim ba" - vidi Mišlei 3,1-18.]

2. Keruvim utkani u parohet podsjećaju čovjeka da njegov ulazak u kodeš kodašim, iako je poželjan, ostaje ograničen i zahtijeva duhovnu pripremljenost. [Imajte na umu da su keruvim također utkani u najunutarnjiji pokrov miškana (vidi Šmot 26,1-2).]

U tom smislu, na miškan možemo gledati kao na tikun za Adamov grijeh u Edenskom vrtu. Ako se čovjek poželi vratiti Drvetu života, on se mora držati B-žjeg saveza - zakona Tore - kako ga simboliziraju luhot ha-edut u aronu, zaštićene od keruvim

Ako je tako, onda to što Tora ponavlja zakone o miškanu, kao i to da se radi isključivo o njemu, može aludirati na jednu od najvažnijih tema Humaša – nikada završenu potragu čovjeka da razvije odnos sa svojim Stvoriteljem.■

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Jednostavnost (nastavak)

Želja nasuprot potrebi

Većina nas mogla bi se sasvim dobro snaći i s manje od onoga što imamo, a svakako s manje od onoga što tražimo. Ne samo da bismo se snašli, zapravo bismo dobili slobodu da svoje vrijeme i energiju uložimo u stvari koje su zaista bitne u ovom životu. Znam da mi se čini da previše vremena provodim uslužujući stvari koje sam nabavio s namjerom da one brinu o meni - servisirajući automobil, popravljajući računalo, kupujući potrepštine za kućanstvo, zamjenjujući stare modele novima i tako dalje.

Još u jedanaestom stoljeću, u Španjolskoj, židovski je pjesnik-filozof i rabin Shlomo ibn Gabirol napisao: "Tražite što vam treba i odreknite se onoga što vam ne treba. Jer odricanjem od onoga što vam ne treba, naučit ćete što vam stvarno treba."

Znate li što vam stvarno treba u ovom životu? Pozivam vas da zastanete i na trenutak razmislite o tome.

Svakako, naš život ovisi o tome imamo li hrane, zaklon, zrak, vodu, odjeću i slično. Za ono što je preko toga, pitam se da li je na vaš odgovor utjecala privlačnost blistavih kuglica koje nam svijet vješa pred očima. Ako svi imaju hidromasažnu kadu, i ja moram imati hidromasažnu kadu. Ako svi imaju multipraktik, digitalni adresar, automobil, televizor, dijamantni prsten i Borsalino šešir, kako se od mene može očekivati da živim bez tih potrepština?

Potreba se razlikuje od želje. Potreba je ono što je zaista neophodno. S druge strane, želju prati emocionalna sila koja je pretvara u prividnu potrebu: moram to imati. A up-

ravo su naše želje ono što nam stvara probleme. Želje mogu upravljati našim životima kako bi bile ispunjene. A ostanu li nerealizirane, izazvat će tjeskobu, bijes, frustraciju i neetično ponašanje koje želimo izbjeći.

Nitko ne spori da trebamo zadovoljiti svoje osnovne potrebe za prihvatljivom razinom udobnosti i sigurnosti. No učenjaci su smatrali da je toliko važno da nas upozore na život zasužnjen zadovoljenjem da su svoje upozorenje ugradili u svakodnevno izgovaranje Š'ma, središnje izjave židovske vjere. Blagoslov upozorava: "Ne bludite za svojim srcem i za svojim očima." Rabini koji su određivali melodije za molitve pobrinuli su se da shvatimo da nas upozoravaju na privlačnost svijeta poprativši ovu rečenicu melodijama koja idu gore, pa dolje, kao da nas pozivaju.

Učiniti život vrijednim

Kako ćete učiniti život vrijednim ako ne znate što zapravo vrijedi u vašem životu? Savjet Rabbi Ibn Gabirola je da ćete to saznati tek ako si život pojednostavnite. Novi prostor koji ćete tako stvoriti prizvat će odgovor na pitanje što je to što vam stvarno treba. Tek tada se možete nadati da ćete živjeti dobro, pod okriljem istine.

Prethodne generacije često su prakticirale štedljivost samo zato što je novca bilo uistinu malo. Glagol "krpiti", koji opisuje što bi moja majka činila s čarapama na kojima su bile rupe, gotovo da više nije u upotrebi. Moramo ipak biti na oprezu da od samoodricanja zbog škrtosti ne napravimo vrlinu. Na primjer, Orchot Tzaddikim daje nimalo laskav opis krajnje štedljivog pojedinca, koji je "uskogrudnog duha, koji je zadovo-

ljan čak i sitnicama, i ne žuri zadovoljiti sve svoje potrebe." To je vrsta osobe koja "ni cent ne potroši bez puno uzrujavanja."

Budući da štedljivost može biti negativna i zapravo škrtost, kako sugerira ovaj opis, da bi dobrovoljna jednostavnost bila dobra za dušu (za razliku od pukog odricanja zbog škrtosti), ona traži ne samo djelovanje prema van, već i snažan i pozitivan unutarnji stav. Jednostavnost koja je poduzeta zato da život koji vodite uskladi s vašim najdubljim vrijednostima duhovna je praksa. Štedljivo živjeti tada samo po sebi postaje vrlinom.

■

Tri razine jednostavnosti

Stjecati manje

Povući se iz neprekidne težnje za stvarima predstavlja prvo od onoga što Ga'on iz Vilne objašnjava kao tri razine prakticiranja ove osobine. Kad se obavežete da ćete biti zadovoljni s malo i nimalo prtljage nepotrebnih stvari, svejedno radilo se o hrani, odjeći, dobrima, doživljajima ili mentalnim stanjima, pojednostavit ćete si život. Na ovoj razini prakticiranja jednostavnosti, mada ćete se zadovoljiti s manje, još uvijek možete očekivati da ćete osjetiti želje koje se uvježbavate ne ispunjavati.

Možete li pronaći neke stvari u svom životu kojih biste se bili spremni odreći?

Odupiranje prekomjernom bavljenju materijalnim svijetom nije nimalo lak zadatak u kulturi koja nam neprestano stvara nove "potrebe". Prije nego što uspijete uhvatiti trenutak da budete zahvalni na onome što imate, bombardirani ste podsjetnicima na ono što vam još uvijek

(nastavak s 20. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

nedostaje. (Nema vremena za prepuštanje zadovoljstvu!) Možda niste ni znali da vam nešto nedostaje dok vam se na to ne ukaže, popraćeno svim pojedinostima društvenih posljedica koje će uslijediti ako to odbijete. Taj mentalitet stjecanja može učiniti da neprestano osjećamo velike napade potrebe. O žudnji, Talmud kaže: "Udovolji joj i postat će halapljiva; izgladni je i postat će sita."

Postati sretan s onim što već imaš

Gaon iz Vilne ukazuje na još višu razinu pojednostavljenja koja nastaje kada ste stvarno zadovoljni svime što imate. Zadovoljni ste onim što imate i niste uznemireni bilo čime što trenutno ne posjedujete.

"Tko je bogat?" pita Ben Zoma, pa odgovara: "Onaj koji je zadovoljan svojim okolnostima." Bogatstvo obično ne definiramo na ovaj način; ovaj je mnogo mudriji. Bez obzira na to koliko mnogo ili koliko malo imali, stvarnost svog bogatstva jedino ćete uistinu osjetiti ako ste iznutra zadovoljni onim što imate. U protivnom, zauvijek ćete sebe odmjeravati prema nekom tko ima više, a u usporedbi s njim činit će vam se kao da nemate ništa: "Onaj koji ima stotinu želi dvije stotine", upozoravaju naši učenjaci. Oni koji neprestano žude, ne mogu ni uživati u onome što već imaju: "Onoga koji voli novac, novac neće učiniti zadovoljnim." I opet od Rabbi Sh'loma ibn Gabirola, "Tko traži više nego što mu treba, onemogućava si da uživa u onome što ima."

Rabini iz Talmuda imali su izreku koja se na to odnosi. "Tafasta meruba lo tafasta", što znači: "Tko zagrabi previše, ne zagrabi ništa." Pretjerano se posvetiti svjetovnim stvarima, znači ostati bez ičega.

Biti zadovoljan je u potpunosti

na duhovnim ciljevima, ona automatski smanjuje svoje materijalne napore i vrijeme koje na njih troši. U mjeri u kojoj žudi za duhovnošću, ona nije uznemirena nedostatkom materijalnog uspjeha, jer se uznemirenost osjeća samo tamo gdje postoji neispunjena ambicija.

Na ovoj razini pojednostavljenja, praksa prelazi iz štedljivosti, koja podrazumijeva odricanje od sebe, u suzdržljivost, što je puno pozitivnija osobina.

stvar stava, a ne razmišljanje o opsegu i veličini onoga što se posjeduje. Učenik Rabbi Salantera, Rabbi Yitzchak Blazer, ukazuje na to citirajući priču iz Talmuda:

Svakodnevno se čuje nebeski glas koji izjavljuje: "Cijeli svijet opstoji zbog [zasluga] Hanine, moga sina, a Hanina, sin moj, zadovoljava se mjericom rogača od jednog šabosa do drugog." U tekstu se ne kaže, a Hanina, sin moj, ima mjericu rogača," već se kaže, "a Hanina, sin moj, zadovoljan je s mjericom rogača od jednog šabosa do drugog." Ključni je element da je zadovoljan onim što ima.

Ako je zadovoljstvo onime što imate stav, to ne bi trebao biti fatalistički stav. On je pozitivniji od toga. U svojoj srži, ovaj unutarnji stav odnosi se na uzdizanje duhovnog iznad tjelesnog. On poziva na nadilaženje materijalnog u korist načina života koji prepoznaje primat duhovnog u vašem životu. Rabbi Eliyahu Dessler govori o tom pomaku u našem načinu života kad se odlučimo za jednostavnost u materijalnom:

Kada je fokus života osobe

Suzdržljivost ili apstinencija je nešto pozitivno? Većina nas kad čuje riječ apstinencija odmah pomisli da se od nas traži da se odreknemo nečeg dobrog i najvjerojatnije nečega u čemu uživamo, što iza sebe ostavlja gubitak i uskraćivanje. Musarska učenja o apstinenciji mogu biti upravo takva, ali postoje i druga koja su puno obzirnija i velikodušnija. Ono što sam ja shvatio i prepoznaosasvim suprotno pretpostavkamajest da duhovno usredotočena apstinencija nije pitanje poricanja, već u sebi sadrži sjeme oslobođenja.

Po mom iskustvu nigdje to nije bilo jasnije nego u poštivanju šabata. To nije nešto uz što sam odrastao, ali posljednjih godina, kako sam uzeo na sebe vršiti više židovske prakse, na šabat sam si uskratio televiziju, radio, video, računalo, putovanja automobilom i mnoge druge aspekte svakodnevnog života. Ako mislite da mi je odustajanje od ovih aktivnosti osiromašilo život, u krivu ste. Šest dana u tjednu dovoljno mi je vremena da ostvarim sve što trebam učiniti za svoj svakodnevni život. A sedmog, odsutnost ovih svakodnevnijih aktivnosti otvara prostor u koji se slijevaju druge, smislenije aktivnosti. Čitam, pregledavam tekstove koje sam prou-

(nastavak s 23. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

čavao taj tjedan, molim se, meditiram, šetam, posjećujem prijatelje, odmaram se i učim. Bavim se profinjenijim i osjetljivijim aktivnostima koje teško mogu konkurirati računalu i automobilu u ostale dane tjedna. Ali na šabat, nadmetanje prestaje, i duh nalazi svoj put.

Već smo se susreli s Rambanovim učenjem da je povući se od prepuštanja pretjeranim ili nedopuštenim materijalnim užicima sama definicija svetosti. Da biste se uzdigli, potrebno je postaviti si ograničenja čak i u pogledu dopuštenih i dobrih stvari. Zašto? Jer ovdje je prvenstveni cilj osloboditi se ropstva nezasitne želje. I onda ste zadovoljni.

Ne treba ništa više

Najviša razina pojednostavljenja koju Gaon iz Vilne prepoznaje je osjećaj da imate sve. Ne biste mogli poželjeti bilo što više na materijalnom planu.

Duševna osobina jednostavnosti nema svoje poglavlje u Orchot Tzaddikim, ali se u sklopu "Vrata radosti" raspravlja o ovoj osobini. Ova uzvišena razina pojednostavljenog života oslobađa radost u srcu. "Osoba koja nosi te stvari oslobođena je briga ovoga svijeta. Ona također otkriva da joj je ono malo što ima čisto dovoljno." Sasvim oslobođena žudnje i neprestane jurnjave za još više materijalnih zadovoljstava, savršeno zadovoljna onime kako je, iz srca joj izvire radost koja je njezin potencijal i prirodna sklonost.

Jeste li se ikada susreli s nekim tko je živio ovako? Je li to način života koji vas vabi?

B-žansku službu treba vršiti radosno, kao što kaže psalam: "Služite B-gu s radošću". Praksa jednostavnosti i zadovoljstva to omogućava.

svetost

Jednostavnost u danom trenutku

Postoji još jedan aspekt jednostavnog življenja koji možda nije toliko očit, ali je jednako važan kao i prethodne stvari koje smo promatrali. Kad se odmaknete od života vođenog željom za stjecanjem i naučite biti zadovoljni onim što imate, neizbježno ćete se naći kako živite u sadašnjosti. Prošlost je završena, a budućnost nespoznatljiva. Rambam je rekao, "Samo neuki sa žaljenjem oplakuju ono što je bilo. Dakle, brinuti se zbog novca koji ste izgubili jednako je korisno kao i brinuti se što ste stvoreni kao ljudsko biće, a ne kao anđeo." Isto se događa i s onim tko nostalgično živi u svojim prošlim pobjedama. U svakom slučaju, pobijedili ili izgubili, jednostavnost znači ostaviti se prošlosti i prihvatiti ono što je sada.

Ako ste skloni slaviti ili žaliti za prošlošću, vjerojatno ćete jednako tako brinuti i za budućnost. Protiv ove sklonosti Talmud savjetuje: "Ne brinite se zbog sutrašnjih nevolja, jer ne znate što dan može donijeti. Može doći sutra a vas više neće biti, pa ćete se brinuti o svijetu koji nije vaš!" Ga'on iz Vilne se s tim slaže i također nas potiče da se ne uznemiravamo zbog nespoznatljive budućnosti: "Zadovoljstvo, koje je temelj držanja čitave Tore, znači odano vjerovati da nema potrebe brinuti što će nam sutra donijeti."

Druga je mogućnost prihvatiti i živjeti u sadašnjosti.

Ovaj stav utječe i na musarsku praksu. Toliko je mnogo stepenica na putu duše. Ovdje se pokušavam usredotočiti na jednostavnost, ali što je sa svim onim poslom koji trebam obaviti na velikodušnosti i zahvalnosti i časti i svim osobinama u svom programu obrazovanja? Potrebna je svjesna jednostavnost kako

biste se zadovoljili time da se u potpunosti angažirate samo oko jedne stvari u datom trenutku. Dok prakticirate musar, dok radite na internalizaciji i integriranju jedne osobine duše, ne brinete ni o čem drugom. Radimo na jednoj osobini duše. Zatim prelazimo na sljedeću.

Jednostavnost je pitanje vjerovanja B-gu

U konačnici, jednostavnost je pitanje vjerovanja B-gu. Sva briga, stremljenje, žudnja, žaljenje i vezanost koju imate prema svojim stvarimaonima koje imate, onima koje ste izgubili ili onima kojima težite - odražavaju vaše nevjerovanje da ćete dobiti baš sve potrebno za ispunjenje misije svoje duše u životu. Vjerojatno to neće biti sve što želite, ali željama ili žudnji za zadovoljenjem nema kraja i nikakvo zadovoljstvo nećete postići jureći za iluzijom koja započinje sa: "Kad bih barem imao." Biti zadovoljan znači prihvatiti da ste dobili sve što vam treba za sadašnjost prema mudrosti koja je viša od svega što vaš ljudski um može odrediti.

■

Iako se na prvi pogled čini da je jednostavniji život žrtva, iz perspektive duše on nije ništa drugo do istinsko oslobođenje. To je nešto najpraktičnije što možete učiniti da izvučete svoj život iz briga o materijalnom kako biste ga posvetili duhovnom. Jednostavnost vam donosi slobodu: slobodu od ropstva svom imetku, slobodu od nezasitnih želja, slobodu od života u prošlosti i od postavljanja zahtjeva budućnosti.

Ben Zoma je rekao: "Tko je bogat? Onaj tko je zadovoljan onim što ima."

Pirke Avot 4,1

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

Entuzijazam

ZERIZUT

Jednostavno, učinite to – s poletom!

Anđeli su hvaljeni zbog ove dobre osobine [entuzijazma]. Kao što je o njima rečeno (Psalam 103, 20), "(Oni su) silni u snazi, čine kako On kaže, slušaju glas Njegove riječi." I, kao što je pisano (Ezekiel 1,14), "Nebeska bića su hitala amo-tamo poput munje." U stvari, ljudska bića su upravo to ljudska bića, a ne anđeli. Stoga nam je nemoguće imati silu anđela. Unatoč tome, trebali bismo težiti da se koliko god više možemo približimo toj razini. Kralj David hvalio je što i on posjeduje ovu osobinu, govoreći (Psalam 119, 60), "Hitao sam nisam odgađao držati se tvojih zapovijedi."

Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, Put pravednika

U TRADICIONALNIM MUSARSKIM JEŠIVAMA, govori koje drži duhovni nadziratelj ponekad se nazivaju hisorerus, što znači "buđenje". Rabbi Yisrael Yaakov Lubchansky, koji je ove govore održavao u Baranovich Yeshivi u godinama prije nego što je uništena tijekom holokausta, bio je majstor hisorerus govora, koje je održavao pred oko pet stotina ljudi subotom navečer u potpunom mraku.

Ali ima još jedan smisao ili tumačenje riječi hisorerus, a to je "nadahnuće". Svojstvo duše "entuzijazma" ili "revnosti" nosi taj isti osjećaj probuđene energije.

Motivacija je na duhovnom području jednako važna kao i bilo koja druga aktivnost. Meditacija neće imati utjecaja ako je se ne čini redovito. Kako vaš molitveni život može imati ikakvog učinka ako se malokad potaknete da se molite koncentrirano i sa žarom? Činjenica je da će vaše duševne osobine postupno iščeznuti iz vašeg vidokruga kada ne kazujete jutarnju afirmaciju ili ne vodite večernji dnevnik. "Ako osoba neće sebe pobuditi - kakve ima koristi od svih musarskih govora?" pita Rabbenu Yonah.

Naravno, motivacija je tek dio slike. Postoje načini da budete vrlo energični, a koji će vas ipak izbaciti s vašeg kolosijeka. Dobro se zahuktati, na primjer, također ima potencijal da vas upravi u smjeru zla. Tu je i moderna kletva mahnite jurnjave, što je svojevrsni bezglavi polet. No, iako ćemo uvidjeti važnost bivanja energičnim i entuzijastičnim sve do stupnja gorljivosti, ovo nije savjet da budete nagli i lakomisleni,

Postoje ljudi čiji je postupak donošenja odluke tako kratak da se čini kao da sve svoje poslove vode isključivo po savjetu svog animalnog duha. O njima, stih (Mišlej [Izreke] 21,5) kaže: "Misli gorljivih su izlišne, i oni koji nagle žanju samo gubitak."

Upozorenje koje nam daju učitelji musara jest da su brzopletost i mahnita zaposlenost jednako zapreke osobini entuzijazma kao i troma lijenost.

Možete li prepoznati svoje vlastite tendencije u nekoj od ovih prepreka entuzijazmu?

Stoga, imajte na umu da, kada razmatramo o osobini duše entuzijazma, podrazumijevamo da vam se u ruci nalazi dobar moralni kompas i da je provedeno djelotvorno promišljanje odluka. Primjeren, pozitivan, uravnotežen entuzijazam je postupanje koji ide punim gasom, nakon što se razmišljanje preispita i odluka vas postavi na pravi put. ■

kao što ističe Cheshbon ha'Nefesh:

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Preživljavanje uz humor

The Jerusalem Report

Humor je zdrav, a smijeh je jedan od najdjelotvornijih lijekova.

Napomena urednika: Prije svoje smrti u Jeruzalemu 31. siječnja 2021., Rabbi Twerski je ovu kolumnu (zajedno s nekoliko drugih) poslao elektronskom poštom da se objavi u The Jerusalem Report-u. Objavljujemo je ovdje u počast velikom čovjeku s velikim smislom za humor.

Velika, mnogoljudna carstva koja su bila čvrsto uspostavljena u svojoj vlastitoj zemlji i osvojila druge zemlje - Babilonsko carstvo, Hetitsko carstvo, Egipatsko carstvo, Grčko carstvo, Rimsko carstvo - povijesni su relikti, koji postoje samo u povijesnim tekstovima. Međutim, povijest Židova povijest je nemilosrdnog progona, protjeravanja iz svoje domovine pa protjeravanja iz jedne zemlje za drugom, trpljenja inkvizicije, desetkovanja pogromima i holokaustom, no ipak povijest čudesnog preživljavanja. Neki svoje preživljavanje, barem djelomično, pripisuju židovskom humoru.

Iako je humor doista neprocjenjiva vrijednost, postoje stvari koje se humoru jednostavno ne daju podvrgnuti. Ipak, Židovi su uspjeli pronaći utjehu čak i u najtežim situacijama.

Jednog Tišabe'ava (dana posta kojeg se smatra najtužnijim danom u židovskom kalendaru i koji obilježava brojne katastrofe u židovskoj povijesti, uključujući uništavanje i Salomonova hrama i Drugog hrama), hasidski rebe neprestano je plakao, tugujući zbog gubitka Hrama. Hasidim su se bojali da bi mu njegovo intenzivno plakanje moglo naštetiti, pa su poslali nekoga da

od najdjelotvornijih lijekova. U Ana tomiji bolesti, Norman Cousins napisao je kako se smijehom izvukao iz bolesti koju su liječnici smatrali neizlječivom. Ima mnoštvo kliničkih dokaza koji podupiru ovu ideju.

Iako naši sifrei musar (etičke knjige) osuđuje lecanus, moramo shvatiti da lecanus znači "ismijavanje", a ne "zbijanje šala". Lecanus govori o omalovažavanju ili odbacivanju važnih stvari kao bezvrijednih, a to je

doista zabranjeno. Šale izrečene s dobrim ukusom su dopuštene, pa

Način na koji ćete nešto doživjeti ovisi o stavu kojeg imate. Puno ljudi

stojao gradski pisar koji je umjesto

tirala pismo sinu koji je odselio u gu, dobro. Za život zarađujem čišćenjem kuća i mogu si priuštiti jučerašnji kruh. Ovdje je bilo

tine u zidu mogu začepiti krpama. Drva menom za kuhanje da se zgrijem. Hvala

put za jeftine novce."

Pisar je bio ogorčen što sin u Americi ne uzdržava svoju majku, pa je napisao: "U starosti moram ribati podove kako bih si mogla priuštiti jučerašnji kruh. Hladan vjetar puše kroz pukotine u zidu koje pokušavam zapuniti dronjcima. Morala sam si kupiti rabljeni kaput. Ne mogu si priuštiti dovoljno drva za ogrijev. "

Kad joj je prepisivač pročitao što je

(nastavak s 24. stranice)

Preživljavanje uz humor: posljednja kolumna Rabbi Twerskog

napisao, rekla je: "Oj, vej, nisam ni znala koliko mi je loše!"

Sve je u stavu.

Postoje razne tehnike kako ubaciti humor u situaciju. Jedna od njih je pretjeravati do apsurda.

Neki je muškarac nazvao da kaže da je njegova supruga ozbiljno depresivna. Odbijala je izaći iz kuće jer je imala ranicu na nosu koja je polagano zarastala. Bila je vrlo nesigurna u sebe. Napokon ju je uvjerio da me dođe posjetiti.

Kad je ušla u moj ured, rekao sam joj: "Opa! Televizija je bila u pravu! Sve su mreže posvetile jutarnje informativne programe ranici na Leinom nosu! Astronauti su fotografirali Lein nos iz svemira!"

Leah je prasnula u smijeh i rekla: "Sramim se, praviti takvu frku oko ove male crvene mrlje na nosu."

Dokazano je da stres i napetost imaju štetne fizičke i emocionalne učinke, a ako vozite automobil, ne možete pobjeći od stresa i napetosti. Ponekad je to chutzpadik (netko drzak, koji nema poštovanja ) koji se ubaci ispred vas, i gotovo izazove sudar, ponekad je to osoba koja prije vas zauzme s mukom pronađeno parkirno mjesto, a ponekad je to promet koji stoji i garantira da ćete propustiti let. Ali budimo realni. To što ćete se živi požderati, neće promijeniti stvari na bolje. Budući da su zastoji u prometu prilično česti, jedan čovjek nosi u svom autu bočicu za praviti balone od sapunice. On spusti prozor i puše mjehuriće. Ljudi u automobilima pored se smiju, a to i njega natjera na smijeh.

Ima priča o pametnom studentu koji je išao preko mosta kad je začuo vapaj u pomoć. Čovjek se nalazio u

vodi i borio se da se zadrži na površini. Na ogradi je bilo uže, pa je dobacio uže čovjeku i povikao: "Pozdravi mi Levijatana!" Objasnio je da je to učinio kako bi ublažio paniku kod čovjeka, da bi se ovaj mogao uhvatiti za uže.

U svojoj knjizi It’s Not as Tough as You Think (Nije tako teško kao što mislite), naveo sam brojne slučajeve kada smo mislili da se nalazimo u užasnoj situaciji, ali smo kasnije shvatili da smo od miša napravili slona. Ubacivanje humora u takve situacije može slona reducirati na miša.

Malo je toga uspjelo izmaći židovskom smislu za humor. Imamo šale o antisemitizmu, o problemima tazbine, o coros (problemima) s djecom, o siromaštvu, o nezaposlenosti, o rabinima, o liječnicima, o asimilaciji, pa čak i o vlastitoj religiji. Sve dok je humor s dobrim ukusom i nije uvredljiv, on može odstraniti žalac iz vrlo teških situacija.

Talmud iznosi da je prorok Ilija

pokazao na dvije osobe koje su zaslužile Gan Eden (raj). Oni su išli okolo tržnicom, i kad bi ugledali nekoga tko je tužan jer je pretrpio gubitak, razveselili bi ga i nasmijali. Vedar duh važan je čak i za proučavanje Tore. Prije nego što bi Rabbah bar Nahmani započeo svoja predavanja iz Tore, pričao bi stvari kojima bi nasmijao svoje učenike, a zatim bi s dubokim strahopoštovanjem započeo podučavanje.

Jednom mom prijatelju bila je dijagnosticirana teška bolest. Dogovorili smo se da će svaki dan on meni i ja njemu poslati po jednu smiješnu priču. Njegova mi je supruga rekla da je to uvelike promijenilo njegov stav.

Prije nekog vremena napisao sam knjigu Smiling Each Day (Smiješiti se svakog dana) s pričama iz naše literature iz Tore ili o našim istaknutim ličnostima koje mogu čovjeku prizvati osmijeh na lice. Osmijeh vas može učiniti sretnijima, a ako se nasmiješite nekome, to može toj drugoj osobi podići raspoloženje.■

Strana 25

Strana 25 Godina 17 Broj 22

POJEDINAČNA I GRUPNA UN iznio mučne optužbe: 'Tijekom napada

Hamasa na Izrael vjerojatno su se dogodila silovanja'

Večernjilist,4.3.2024.

UN-ov tim, predvođen posebnom izaslanicom za seksualno nasilje u sukobima Pramilom Patten, posjetio je Izrael s namjerom prikupljanja, analize i provjere informacija o seksualnom nasilju tijekom napada Hamasa na Izrael 7. listopada.

Tim stručnjaka UN-a izvijestio je u ponedjeljak da postoje razumni razlozi za vjerovanje da se seksualno nasilje, uključujući silovanje i grupno silovanje, dogodilo na nekoliko lokacija tijekom napada Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine.

UN-ov tim, predvođen posebnom izaslanicom za seksualno nasilje u sukobima Pramilom Patten, posjetio je Izrael s namjerom prikupljanja, analize i provjere informacija o seksualnom nasilju tijekom napada Hamasa na Izrael 7. listopada.

"Prikupljene su vjerodostojne posredne informacije koje bi mogle upućivati na neke oblike seksualnog nasilja", stoji u izvješću UN-a.

Palestinska militantna skupina Hamas više je puta odbacila optužbe za seksualno nasilje. Borci Hamasa napali su Izrael 7. listopada, ubivši oko 1200 ljudi i zarobivši 253 taoca, prema izraelskim podacima. U izraelskoj odmazdi protiv Hamasa u Pojasu Gaze od tada je poginulo više od 30.000 Palestinaca, kažu zdravstvene vlasti u enklavi kojom upravlja Hamas.

"Tim stručnjaka pronašao je jasne i uvjerljive informacije da su neki taoci bili podvrgnuti različitim oblicima seksualnog nasilja i ima razumne razloge vjerovati da bi takvo nasilje moglo biti u tijeku", navodi se u izvješću UN-a. Stručnjaci kažu da će biti potrebna "puna istraga" kako bi se utvrdio opseg i specifičnosti seksualnog nasilja. Dodaju da su

primili i informacije o "seksualnom nasilju nad palestinskim muškarcima i ženama u zatvorima, tijekom pretresa kuća i na kontrolnim točkama" nakon 7. listopada.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres rekao je krajem prošle godine da seksualno nasilje počinjeno 7. listopada "mora biti pomno istraženo i procesuirano". "UN tvrdi da im je stalo do žena, ali dok sada razgovaramo, Hamasovi teroristi siluju i zlostavljaju izraelske žene", rekao je izraelski veleposlanik pri UN-u Gilad Erdan ranije u ponedjeljak na Općoj skupštini UN-a. Dodao je da se "Hamas mora suočiti s neumoljivim pritiskom da prekine svoje seksualno nasilje i odmah oslobodi sve taoce", rekao je. Nešto prije objave izvješća izraelski ministar vanjskih poslo-

va rekao je da je pozvao veleposlanika Erdana na konzultacije zbog navodnih pokušaja prešućivanja izvješća o seksualnom nasilju Hamasa. "Naredio sam našem veleposlaniku pri UN-u, Giladu Erdanu, da se vrati u Izrael na hitne konzultacije u vezi s pokušajem prešućivanja ozbiljnog izvješća UN-a o masovnim silovanjima koja su počinili Hamas i njegovi pomagači 7. listopada", rekao je šef diplomacije Israel Katz.

Odgovarajući na te optužbe, glasnogovornik glavnog tajnika UN-a rekao je da Antonio Guterres "ni u kom slučaju" nije pokušao zataškati izvješće o seksualnom nasilju. Pramila. Patten obavila je svoj posao "temeljito i marljivo. Glavni tajnik ni u kojem slučaju nije učinio ništa da bi prešutio ovo izvješće", rekao je Stéphane Dujarric.■

Izrael u UN-u pustio snimku Hamasovog napada: "Na njoj je djelatnik vaše agencije"

Index,4.3.2024.

IZRAEL je podupro svoje optužbe za terorizam protiv Agencije UN-a za palestinske izbjeglice (UNRWA) na Općoj skupštini UN-a kada je ambasador tijekom svog govora prikazao video snimku djelatnika UNRWA-e u Izraelu 7. listopada prošle godine. Snimka, koju je veleposlanik Izraela Gilad Erdan reproducirao na tabletu prikazuje dvije osobe kako podižu nešto što izgleda kao beživotno tijelo u vozilo. Diplomat je rekao da je jedan od muškaraca radio kao socijalni radnik za Agenciju.

"Od 13.000 zaposlenika UNRWA-e u Pojasu Gaze, stotine su aktivni teroristi, a dvanaest po-

sto su članovi Hamasa ili Islamskog džihada u Palestini", rekao je Erdan. Izraelski veleposlanik ustvrdio je da je UNRWA instrument Hamasovog "terorističkog stroja". Izrael optužuje desetak zaposlenika

UNRWA-e za umiješanost u terorističke akcije koje je 7. listopada izveo islamistički Hamas. Zapadne zemlje zamrzle financiranjeagenciji

Zbog optužbi je nekoliko zapadnih zemalja zamrznulo isplate

UNRWA-i, uključujući dva najveća donatora, SAD i Njemačku. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres nazvao je optužbe vjerodostojnima i obećao sveobuhvatno pojašnjenje. S nekoliko zaposlenika odmah je

prekinuta suradnja.

Prema informacijama dpa, izraelske vlasti su UN-u u siječnju dostavile dvanaest imena i geopodatke telefona od 7. listopada. Ujedinjeni narodi su ih provjerili i utvrdili da podupiru sumnju.

Militanti Hamasa ubili su 1200 ljudi na jugu Izraela i oteli 253 u svome napadu 7. listopada, rekao je Izrael. Izrael je odgovorio vojnim napadom na Gazu u kojem je stradalo više od 30.000 Palestinaca, prema podacima ministarstva zdravstva enklave.■

15-godišnjak nožem izbo Židova u Švicarskoj

Index,3.3.2024.

15-GODIŠNJI tinejdžer uhićen je zbog sumnje da je nožem izbo Židova u švicarskom gradu Zürichu. Policija vjeruje da je antisemitizam motiv napada koji se dogodio sinoć. Inače, u posljednje vrijeme bilježi se rast sličnih incidenata diljem Europe, piše Sky News.

Švicarska organizacija židovskih zajednica priopćila je da je 50-godišnja žrtva u kritičnom

stanju prevezena u bolnicu. "Fizički napadi na Židove u Švicarskoj vrlo su rijetki. Židovska je zajednica posljednja dva desetljeća bila pošteđena takvih po život opasnih napada", poručili su.

Rekordan broj antisemitskih incidenata u Britaniji

"Međutim, od 7. listopada zabilježen je značajan porast takvih fizičkih napada", dodali su. Rat između Izraela i Hamasa

počeo je 7. listopada prošle godine kada je militantna skupina upala na jug Izraela, ubivši 1200 ljudi i zarobivši oko 250 talaca.

Gotovo pet mjeseci kasnije, procjenjuje se da je 30.000 Palestinaca ubijeno, a stotine tisuća drugih su na rubu gladi u Gazi. U Ujedinjenom Kraljevstvu u veljači je Zaklada za sigurnost zajednice istaknula da je broj antisemitskih incidenata

prošle godine oborio rekord. Dobrotvorna organizacija zabilježila je 4103 antisemitska incidenta u Ujedinjenom Kraljevstvu 2023., što je više od prethodnog godišnjeg rekorda od 2261, koji je zabilježen dvije godine ranije. Za rekord je okrivila "veliku količinu antisemitizma počinjenog diljem Ujedinjenog Kraljevstva nakon Hamasovog napada na Izrael 7. listopada".■

Godina