2-09 - Divrej Tora - Ki tisa 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 21 Broj 21

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Židovi su stotinama godina bili bezvrijedni robovi u Egiptu. A onda su se s Deset zala stvari preokrenule i 3 milijuna Židova je usred bijela dana otišlo iz Egipta! Kad su Židovi odlazili, mala skupina Egipćana se pridružila židovskom taboru. Ova je grupa poznata kao "mješovito mnoštvo", Erev Rav. Budući da nisu bili integrirani u židovski narod, Zlatno tele je bila njihova prilika da pokrenu revoluciju – koliko god ona bila samodestruktivna.

Kabalisti objašnjavaju da se ova energija miješanog mnoštva može usporediti sa sklonošću svakoga od nas da se udalji od B-ga. Frustrirani smo jer stvari ne idu točno onako kako bismo htjeli. Pa se razljutimo i pobunimo. I to je najgora greška. Jer zapravo je najviša razina našeg ljudskog izražavanja upotreba slobodne volje za otkrivanje B-ga ― usred naših kušnji i nevolja.

Dakle, koji je ključ za borbu protiv ove samodestruktivne tendencije? Prepoznati da se radi o stranom entitetu, baš kao i miješano mnoštvo. Jer u srži je naša najčistija želja služiti B-gu... na svaki način.

Zagreb, šabat 2. ožujka 2024. - 22. adara I 5784.

Paraša Ki Tisa

divrejtora@gmail.com

(Šemot 30,11-34,35)

Rečeno je izraelskom narodu da svatko mora dati točno pola srebrnog šekela za Svetište. Dobili su i upute kako načiniti kupelj, ulje za pomazanje i ketoret. Obrtnici Becalel i Ahaliav su zaduženi za izgradnju Svetišta, a narodu je još jednom zapovijeđeno da čuva šabat.

Kad se Moše nije vratio u očekivano vrijeme sa Sinajskog brda, narod je napravio zlatno tele i molio mu se. B-g je predložio da uništi grešni narod, ali Moše se za njih založio. Sišao je s brda noseći Ploče svjedočanstva na kojima je bilo urezano Deset zapovijedi. Vidjevši kako narod pleše oko svog idola, on razbija ploče, uništava zlatno tele i ubija glavne

krivce. Zatim se vraća B-gu i kaže: "Ako im ne oprostiš, izbriši me iz knjige koju si napisao."

B-g oprašta, ali kaže da će posljedice njihova grijeha osjećati mnogi naraštaji. Isprva B-g predloži da pošalje s njima anđela, ali Moše inzistira da sâm B-g prati svoj narod u Obećanu zemlju.

Moše priprema nove ploče i još jednom se uspinje na brdo, a tamo B-g opet upisuje savez na ploče. Na brdu Moše ima i viziju Trinaest atributa milosti. Mošeovo lice na povratku toliko blista, da ga mora prekriti velom kojeg uklanja samo kad govori s B-gom i kad narod uči Njegovim zakonima.■

Prevela: Dolores Bettini

James Jacques Joseph Tissot (1836-1902)

Zlatno tele (1896-1902), gvaš na drvenoj ploči, 19,6 x 26,8 cm, Jewish Museum

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 45 p’sukim –30,11-31,17

Daleko najduža prva alija u Tori (ali ne i najduža za čitanja ponedjeljkom, četvrtkom i na Minhu prethodnog šabata, budući da ne čitamo čitavu prvu aliju).

Prvih 6 psukim sedre dio su micve o pola šekela, koji se čitaju kao Maftir na Paršat Škalim. Pola šekela se koristilo za prebrajanje naroda i za stvaranje fonda za kupnju kolektivnih žrtvi tijekom godine, kao i za druge duhovne potrebe zajednice. Pola šekela se tražilo od muškaraca u dobi od 20 godina naviše. Kod žena je to bilo prepušteno njihovom slobodnom izboru. (Pošto se pola šekela koristilo da se prebroji vojna sila, bilo je neophodno voditi zasebnu evidenciju o dobrovoljnom prilogu žena.) Ipak, žene su mogle sudjelovati u ovoj micvi. Mada se i od kohanim tražilo da daju po pola šekela, nad njima sudovi nisu vršili "prisilu" kako su to radili s nekohanim, u znak poštovanja prema njihovom statusu i funkciji u društvu. Š’kalim se nije prihvaćalo od nežidova. (Postojali su fondovi u Beit HaMikdašu u koje su nežidovi mogli prilagati, ali ne i pola šekela. To je neka vrsta članarine – samo za članove.)

Prikupljanje se vršilo u adaru, tako da fond bude spreman za nisan, za početak "godine Beit HaMikdaša". Micva je na snazi u vrijeme Beit HaMikdaša, u čije vrijeme se tražilo čak i od Židova koji su živjeli van Izraela da daju svoj prilog. Bez Beit HaMikdaša, mi zapravo ne vršimo

micvu, već održavamo memorijalne običaje, konkretno, čitanje Paršat Š’kalim i davanje zeiher l’mahacit hašekel prije čitanja Megile. Zapamtite: u današnje vrijeme mi ne dajemo mahacit hašekel, već čuvamo uspomenu na to. Značajna razlika.

Sudjelovanje u micvi pola šekela pokazuje da čovjek želi biti dijelom Klal Jisraela, te tu osobu uključuje u pomirenje za narod.

Slijedeći dio bavi se umivaonicom (Kijorom) i njezinim postoljem (v’kano) za kohanim, za pranje njihovih ruku i nogu prije vršenja njihovog svetog posla. Kohen koji ne opere (posveti) svoje ruke i noge prije "službe" u Beit HaMikdašu podliježe "smrti s Nebesa", a korban koji je prinio je nevažeći.

Što nam to može govoriti? Naši su nam učenjaci zapovijedili da prije jela pri kojem se objeduje kruh peremo ruke. (Zapravo ova se "rabinska micva" pripisuje Šlomi HaMelehu i njegovom Sanhedrinu.) Ima nekoliko p’sukim u Tori za koje se smatra da su poticaj za micvu pranja ruku. Ovo jedan od njih, a temelji se na poznatom konceptu da je naš stol (za hranu) poput žrtvenika. Pred nas je stavljen izazov da svakodnevni čin jedenja uzvisimo i u njega unesemo duhovnost koja je obilježje judaizma i života prema Tori. Ta usporedba žrtvenika i našeg stola za blagovanje zaslužna je za niz običaja, poput soljenja HaMoci te micanja ili prekrivanja noža za rezanje kruha (prema nekim izvorima ovo nije obavezno na šabat) za Birkat HaMazon, da se ne sjedi na

stolu, i tako dalje.

I prije nego li pristupimo našem "žrtveniku" da služimo B-gu, i mi peremo ruke. Onako kao koheni Hvala B-gu, ne i uz istu kaznu ako to ne učinimo na primjeren način.

U osnovi, poanta je da isti p’sukim u Tori koji su vodili naše učenjake potaknu i nas, te da se ponovo posvetimo Tori, micvot, halahi, i židovskim običajima.

Da se vratimo na naše pranje ruku. Prvo, vodite li računa o tome da perete ruke za HaMoci? Trebali biste. Vodite? Dobro. Vodite li računa da osušite ruke prije pranja, tako da voda izvrši svoju namjenu, da ukloni duhovnu nečistoću na najbolji način. To može izgledati ne osobito važno, no ima nekih mišljenja da pranje mokrih ruku ne ispunjava micvu. I brišete li ruke kako treba nakon pranja? I dovršavate li braha prije nego li su vam ruke potpuno suhe? I to je važno.

Pazite li da ne dođe do prekida između pranja i Hamoci? Naravno. Dobro. Ne govorite ništa sve do nakon HaMoci (trebalo bi biti do nakon što ste progutali prvi komad HaMoci kruha). No šutnja je također prekid (ne toliko težak) i svatko bi trebao nastojati imati što manji razmak između pranja ruku i HaMoci To nije uvijek baš praktično, no mo-

Strana

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

že se postići. Poanta je u tome da mislimo o onome što činimo i zašto to činimo, te kako to činimo. Pranje za HaMoci je primjer micve koja se lako uzme zdravo za gotovo, onako "automatski". Ali ako to budemo tako radili, mnogo toga ćemo propustiti. Potrudimo se da peremo ruke bolje, blagosiljamo bolje, molimo bolje, vršimo micvot bolje, odnosimo se jedan prema drugome bolje. Budimo Židovi Tore koji razmišljaju i osjećaju o svemu.

Zatim slijedi zapovijed da se uzme točno određene količine različitih mirodija, pomiješa ih se s maslinovim uljem i pripremi naročito "ulje za pomazanje". Kohen Gadola i kraljeve Izraela treba pomazati tim uljem, jednako kao što je njime bilo pomazano sveto suđe u Mikdašu. Zabranjeno je ovo ulje koristiti za osobnu uporabu, ili se čak usuditi obeščastiti Mikdaš privatnim pravljenjem ove posebne smjese.

Sljedeće nam je zapovijeđeno da smiješamo K’toret, tamjan koji se prinosio dva puta dnevno u Mikdašu Micva o K’toretu predstavljena je i broji se u parši T’cave; ovdje imamo zabranu zamiješanja iste recepture za osobnu upotrebu.

B-g kaže Mošeu da će B’calel biti zadužen za izvođenje radova i uobličavanje Miškana i onoga što je u njemu. Pomoćnik će mu biti Oholiav iz Danovog plemena, a u radu će im se pridružiti skupina vrsnih majstora. U ovom trenutku B-g podsjeća Mošea da se šabat ne smije kršiti, pa makar to bilo i zbog izgradnje Miškana. (Mogli bismo, zbog svetosti ovog poduhvata, pomisliti drugači-

je, stoga je stiglo upozorenje. Šabat je vječni znak između B-ga i naroda Izraela.)

Šabat i Mikdaš nekoliko se puta u Tori pojavljuju rame uz rame. Oni se međusobno nadopunjavaju time što Mikdaš predstavlja svetost mjesta, a šabat predstavlja svetost vremena. Čovjek ne smije graditi Miškan na šabat, no aktivnosti u Mikdašu "potiskivale su na stranu" šabat. A učimo i mnoga pravila i pojedinosti u vezi šabata iz zakona o šabatu. Oni su na neki način izjednačeni, među njima je nesumnjivo uspostavljena veza, u pasuku – Moje šabate ćete sačuvati, i moj Mikdaš ćete poštovati.

Znamo da se šabat stavlja po strani za piku’ah nefeš (u po život opasnoj situaciji) i za kolektivne žrtve u Beit HaMikdašu (te za svjedočanje za kiduš Hahodeš). Da je ove dvije stvari moguće učiniti na šabat učimo iz određenih izvora u tekstu Tore. Da se šabat uopće stavlja po strani zbog

bilo čega uči se iz ovog retka – ah et šabtotai tišmoru. Riječ ah – ali, međutim – općenito se smatra kao ograničenje. Moje šabate ćete čuvati, značilo bi, bez izuzetaka. Ah – ukazuje da postoje situacije kada se ono što je inače zabranjeno na šabat može činiti. A opet, koje su to točno stvari, učimo iz drugih p’sukim Ah nas ovdje uči općem stanju stvari –šabat se može "kršiti", pod određenim okolnostima.

Levi – druga alija - 47 p’sukim –31,18-33,11

Najdulja druga alija u Tori, povezana s Paršat Pinhas nizom p’sukim, no dulja od nje po broju riječi i slova. Podjela na alijot u Paršat Ki Tisa je krajnje disproporcionalna. Po 45 i 47 p’sukim za prva dva odjeljka, ostavljaju tek 47 p’sukim za preostalih 5 alijot. Dvije stvari dovele su do takve situacije. Prvo, tragične dijelove Tore u pravilu čitamo jednoj osobi (odnosno, u sklopu jedne alije), nastojimo je ne podijeliti. Odlomak o grijehu sa Zlatnim teletom obuhvaćen je u cijelosti u jednoj aliji. Isto tako, ne želimo pozvati Jisraela na odlomak o Zlatnom teletu – to bi nam bilo ponižavajuće. Niti bi bilo primjereno kohena pozvati na taj odlomak, zbog Aharonove "uključenosti" u to. Jedino Levi može držati glavu uzdignutom, pošto su njegovi preci stali uz Mošea u obranu B-žje časti. Rezultat toga je da se za kohena čita dugi niz tema na početku sedre, tako da Levi dobije odlomak o Zlatnom teletu. Ono što preostaje dijeli se na ostalih pet alijot. Ovo nas treba podučiti određenoj senzibilnosti i u našem svakodnevnom ži-

Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

votu. Trebali bismo nastojati izbjegavati govoriti o određenim temama u prisustvu onih čije bi osjećaje takve riječi mogle povrijediti.

Tora se sada vraća i govori nam o Matan Tora, što je bilo "prekinuto" odlomkom o Miškanu. B-g daje Mošeu kamene ploče…

Kada je narod uvidio (ili pomislio) da Moše kasni s povratkom sa Sinaja, uplašili su se da će ostati bez vođe, pa su zatražili Aharona da učini nešto. Što je to točno on učinio predmet je rasprave, no njegova taktika zavlačenja rezultirala je pojavom Zlatnog teleta. Većina ljudi ostala je zbunjena i nije učinila ništa (što je bio dio problema), no 3.000 ljudi je ustalo i veselilo se Teletu. B-g je rekao Mošeu da pogleda što narod radi dok ga nema. B-g je Mošeu dao do znanja da narod zaslužuje da ga se uništi.

Moše kreće, spušta se s gore noseći u rukama Luhot. Kada ugleda Tele, ploče mu iskliznu iz ruku i slome se ili ih je on namjerno smrskao (mišljenja se razlikuju). On dograbi Tele, te ga uništava, a njegov prah prosipa u vodu, te pripravlja piće koje narod ima popiti. Pita Aharona što se desilo. Poziva one "koji su na strani B-ga", i Leviti se odazivaju njegovom pozivu te mačem ubijaju one koji su se drznuli "štovati" Tele.

Sljedećeg dana (o točnom redoslijedu događaja komentatori raspravljaju), Moše se popeo na goru da pred B-gom nastavi moliti za Izrael. B-g obeća da će kazniti one koji su odgovorni.

Stvar sa Zlatnim teletom dovela je

do toga da se B-g distancira od naroda. Međutim, on također ponavlja Svoje obećanje da im (nama) daje Zemlju Izrael. Narod je izbezumljen B-žjim riječima. Moše također odstranjuje sebe i svoj šator iz tabora. Moše ostaje u izravnom kontaktu s B-gom… a Jehošua neprestano boravi u Šatoru.

Pasuk nam kaže da je oko 3.000 ljudi bilo pobijeno nakon epizode sa Zlatnim teletom. P’šat, neposredno razumijevanje, je da je 3.000 ljudi od preko 600.000 muškaraca sagriješilo i bilo ubijeno. (To bi predstavljalo pola posto populacije odrasilh muškaraca. Uz žene i djecu, ukupna je populacija iznosila oko 2 milijuna.) Midraš na Kohelet, baziran na ovom pasuku, kaže da je otprilike jedan od tisuću zgriješio. To bi značilo oko 600 muškaraca. Gaon iz Vilne nalazi smisao u tim brojevima, a on se temelji na kazni onoga koji ukrade, proda ili ubije kravu. Tora kaže da će dotični platiti "peterostruko za bika". Narod je platio tu cijenu s 3.000 ubijenih zbog jednog člana obitelji krave – Zlatnog teleta. 600 stvarnih prekršitelja puta 5 daje 3.000 žrtava.

Ako je tako, kako to da su ljudi koji nisu stvarno zgriješili sa Zlatnim teletom bili ubijeni? Odgovor leži u jednoj činjenici o Židovskom životu – Čitav je Izrael odgovoran jedan za

drugoga. Negdje između 0,1% i 0,5% odrasle muške populacije je sagriješilo, no moralo je biti još mnogo, mnogo ljudi koji su bili u poziciji da nešto učine u vezi toga, a nisu.

Rambam, u Hilhot T’šuva, nabraja 24 vrste grijehova od kojih se vrlo teško pokajati. Među njima je grijeh onoga koji navede drugoga na grijeh. U tom grijehu je obuhvaćen i onaj, kaže Rambam, koji je mogao izvršiti utjecaj kod grešnika na dobro, ali nije. To objašnjava zašto i drugi ljudi mogu nositi krivicu za grijeh.

■

Draš je draš, i ovo objašnjenje je vrlo pojednostavljeno, ali tjera vas na razmišljanje, zar ne?

Šliši – treća alija – 5 p’sukim –33,12-16

Moše s B-gom raspravlja o tome da B-g mora ostati usred svog naroda kako bi mu pokazao da nas je On uistinu izabrao. Ovdje osjećamo jedinstveni odnos između B-ga i Mošea koji Mošeu dozvoljava da Mu govori na ovaj način.

U isto vrijeme kada se naš odnos s B-gom mijenja zbog Zlatnog teleta, Moše B-ga traži još prisnije razumijevanje B-žanske Biti.

R’vi’i – četvrta alija – 7 p’sukim –33,17-23

B-g prihvaća Mošeov zahtjev, zbog Svojih posebnih osjećaja prema Mošeu. Tada Moše B-ga zatraži da mu se još više razotkrije. B-g kaže Mošeu da je takva objava nemoguća, no Moše će moći iskusiti više B-žje biti. I to tako da mu bude jasno da to nije sve. P’sukim u ovom

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

odlomku vrlo su zagonetni. Komentari pokušavaju otkriti tajne u ovim p’sukim

Jedna misao…

Zar nije čudno da upravo kada se Bnei Jisrael nalaze usred vrlo teškog perioda, Moše traži B-ga da mu se razotkrije više nego li je to učinio do sada? Možda je Mošea pomalo zahvatila "duhovna panika" da će se B-g, Koji je bio toliko blizu naroda na Sinaju sada udaljiti od nas. I Moše se uplašio da će i on to izgubiti. Zajedno sa svojim naporima za narod, Moše želi osigurati i pojačati odnos koji ima s HaŠemom. To će također pomoći i u njegovoj molbi za narod.

Hamiši – peta alija – 9 p’sukim –34,1-9

Ovaj odlomak (čita se na postove) sadrži 13 B-žanskih atributa. Mogli bismo reći da ne samo da je B-g oprostio narodu za Zlatno tele, već im (nam) je dao i metodu kako da

Mu pristupe u molitvi. Mi ne samo da trebamo govoriti tih 13 atributa, već ih i oponašati koliko god od njih možemo. "Upravo onako kako je On milosrdan, tako i mi moramo biti milosrdni…" Na taj način mi ćemo poznavati Njegove atribute, a ne samo ih mehanički izgovarati.

B-g potom kaže Mošeu da iskleše nove kamenove da zamijeni one koje je slomio. Moše se još jednom uspinje na Sinaj da primi nove Luhot, atribute, i B-žju poruku B-žanskog oproštenja. Ovaj 40-dnevni period – elul i 10 dana tšuve, postali su dani posebnog približavanja između B-ga i naroda.

Šiši – šesta alija – 17 p’sukim –34,10-26

Naš je položaj u odnosu na druge narode uvjetovan našim držanjem micvot. Zabranjeno nam je sklapati saveze s narodima Erec Jisraela. Konkretno, zabranjeno nam je jesti ili piti od idolskih prinosa. Sve to stoga da se izbjegne da podlegnemo nji-

hovim iskušenjima i da izbjegnemo sklapanje međusobnih brakova. Mi moramo uništiti njihove idole.

Zapovijeđeno nam je da Pesah držimo u proljeće. Kao izravna poveznica s Izlaskom, imamo 3 tipa micvot za b’hore – za ljudska bića, košer domaće životinje, i magarca.

Spominju se šabat i šabat za zemlju, šmita

Korban Pesah ne može se prinijeti dok njegov vlasnik posjeduje hamec, niti smijemo ostaviti Korban Pesah do jutra.

Bikurim treba donijeti u Mikdaš, a meso i mlijeko ne smije se jesti zajedno, za razliku od kuhanja, koje je zabranjeno u Mišpatim.

Pomalo je čudno da se ove dvije micvot nalaze u istom pasuku. Neki kažu da običaj da se na Šavuot jedu mliječna jela potječe odavdje, a njegov identični dvojnik nalazi se u Mišpatim.

Š’vi’i – sedma alija – 9 p’sukim –34,27-35

Moše dobija zapovijed da sve ovo zapiše, jer je to temelj saveza između B-ga i Židovskog naroda. Kada se Moše vrati sa Sinaja, nije svjestan sjaja koji zrači s njegova lica. Aharon i ljudi uzmiču od njega. Moše ih poziva natrag da ih može učiti Toru. Moše prenosi B-žje riječi narodu Izraela. Posljednja 3 p'sukim se ponovo čitaju za Maftir.■

Strana 5

Strana 5 Godina 17 Broj 21

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

Tarjag - 613 zapovijedi

105. Daj ulog: Obaveza da se prilaže godišnjih pola šekela

Svi koji se broje u popisu moraju dati po pola šekela (Izl 30,13)

106. Put k b-žanskom: Obaveza za kohanim da operu svoje ruke i noge prije nego li pristupe službi

Aron i njegovi potomci imaju prati svoje ruke i noge iz njega ... (Izl 30,19)

107. Ani maamin b'vias haMošijah: Obaveza da se pripravi ulja za pomazanje

Pomazat ćeš Arona i njegove sinove i posvetiti ih da Mi služe (Izl 30,31)

108. Lažni Mesija: Zabrana pomazanja neautoriziranih osoba uljem za pomazanje

Nemojte ga utrljavati u kožu osobe ... (Izl 30,32)

109. Plagiranje: Zabrana izrade duplikata ulja za pomazanje

Ne pravite (ulja) poput ovoga, jer je sveto ... (Izl 30,32)

110. Kakav je ovo miris?: Ne reproducirati mirisnu formulu tamjana

Što se tiče tamjana kojeg ćeš napraviti, nemoj praviti drugoga po tom sastavu za osobnu upotrebu ... (Izl 30,37)

111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vino prineseno idolima

Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludati za njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan da jedeš od takvih prinosa (Izl 34,15)

Ova nam micva može izgledati opskurno, no zapravo je

Sefer Hamicvot

Hakacar

vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa korištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad određene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminira mogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godine u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za izrade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kao hodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnima za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da se kosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema nizu autoriteta, takve perike odobrene za uporabu.)

112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obaveza da se zemlja odmori svake sedme godine

Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21)

113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso i mlijeko koje je kuhano zajedno

Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26)

Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapravo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinacija mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti takvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine. (Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist, dok od drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanja toga, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanja koristi od toga na drugi način. ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

101. 102. 103. Negativna je zapovijed ne jesti nikakvog kruha od usjeva prije [nego se donese u Svetište] prinošenja omera. Isto je tako negativna zapovijed da se ne jede nikakav kali (što znači zrnje od pet vrsta usjeva koje se peklo na vatri) od novog uroda prije prinošenja omera. I također je negativna zapovijed da se ne jede nikakav karmel (što znači da je zdrobljeno rukom, a ne pečeno na vatri) od novog uroda prije prinošenja omera jer Pismo kaže, I nećeš jesti ni kruha, ni kali (prženo zrnje), niti karmel (svježe zrnje) do dana današnjega. (Va-jikra 23,14). Sve se to odnosi isključivo na [zrnje] pet vr-

sta žitarica, a to su, pšenica, ječam, pir, zob i raž; to je zabranjeno. Ako netko jede kruh, prženo zrnje, i karmel – količinu veličine masline od svakoga – on krši tri zabrane. Dok je Svetište postojalo, to je bilo zabranjeno od šesnaestog nisana do nakon prinošenja omera. U vrijeme kad Svetišta nema, zabranjeno je čitav dan šesnaestog nisana, po zakonu Tore. A u dijaspori, gdje se uvijek drže dva dana blagdana, zabranjeno je po zakonu učenjaka [isto tako i] čitavog sedamnaestog dana. Dokle god posađene žitarice puštaju korijenje prije omera, čak i ako sazriju nakon omera, omer ih čini dozvoljenima. Ova zabrana za novi urod žitarica na snazi je posvuda, u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Strana 6 Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 16 – Posao koji je započet prije šabata

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh ■

Dopušteno je prije šabata započeti proces koji će se sam po sebi nastaviti na šabat, čak i ako to uzrokuje posao koji treba obaviti na šabat, osim ako postoji osnova za sumnju da će se netko umiješati u taj proces na šabat ili ako je proces bučan, te oni koji to čuju možda neće znati da je započeo prije šabata (252,1.5.). Na primjer, ako netko zapali vatru i nije siguran hoće li se vatra prije šabata proširiti na sav ogrjev, zabranjeno je imati koristi od te vatre na šabat (255,1-3). Također je ponekad dopušteno započeti putovanje prije šabata, iako će se ono neizbježno morati nastaviti na šabat (vidi 248,1-4).

Dopušteno je ostaviti hranu na štednjaku prije šabata, ako nema osnove za sumnju da se jačina vatre može podešavati na šabat; na primjer, to je dopušteno ako je hrana već potpuno kuhana ili ako je vatra uklonjena ili pokrivena ili ako se hrana nalazi pored štednjaka, a ne na njemu (253,1; 254,8-9). Kada je ostavljanje hrane na štednjaku zabranjeno, ukoliko je ostavljena namjerno, ne smije je se jesti sve do iza šabata, ali ako je ostavljena slučajno ili ako ju je

ostavio ne-Židov, dopuštena je pod uvjetom da je već potpuno kuhana (vidi 253,1,5). O vraćanju hrane natrag nakon što je bila uklonjena sa štednjaka na šabat, vidi u 253,2-3. U vezi dodavanje tople vode u hranu na štednjaku pogledajte 253,4; u vezi podgrijavanja (ili održavanja toplom) hrane na poklopcu lonca na štednjaku ili pored štednjaka vidi 253,5; 258,1; 318,6-8; u vezi hrane koja je pržena ili pečena, a ne kuhana, vidi 254,1-7.

Zabranjeno je pokriti hranu ili lonac na šabat kako bi ostala topla, čak i sa onime što joj ne dodaje toplinu (253,5; 257,1), ali dopušteno je

pokriti je kako bi je se zaštitilo (257, 4), ili je ponovo pokriti ako se otkrila, ili nadodati pokrivala (257,4) ili pokriti hranu nakon što se prebaci u drugu posudu (257,5) ili ako je hladno (257,6). Pokrivanje je zabranjeno čak i ako je hrana potpuno kuhana (257,2.7.), no dopušteno je ako poklopac ne dodiruje posudu (257, 8). Hranu treba pokriti prije šabata kako bi ostala topla, te kako bi mogli jesti topli obrok na šabat (257,8); ali je zabranjeno hranu pokriti nečime što joj dodaje toplinu (257,1; 253,1). Za primjere onoga što dodaje i ne dodaje toplinu, pogledajte 257,3. U vezi pokrivanja hrane prije šabata sa onime što se ne smije pomicati na šabat, i u vezi hermetičkog zatvaranja i otvaranja poklopca, vidi 259,1-7.

Čovjek ne smije uzeti ništa iz svog doma kratko prije šabata ako može zaboravi da je to kod njega, i trebao bi provjeriti kako ništa ne bi nehotice ponio (252,6-7). U vezi pravila o tome što bi osoba trebala učiniti sa stvarima koje ima kod sebe ako se neočekivano nađe van svog doma kad stigne šabat 266,1-12; o tome što bi trebao učiniti ako je svojevoljno otišao od kuće neposredno prije šabata ili nađe nešto na šabat, vidi 266,8 i 266,13.■

■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Parašat Ki Tisa započinje sa zapovijedi da se pomoću pola šekela prebroji stanovništvo. Začudo, broj ljudi do kojeg se došlo ovim popisom identičan je broju ljudi popisanih u prvom poglavlju Bamidbara, koji je proveden tek druge godine u pustinji.

• Kako to može biti? Zar u međuvremenu nije bilo umiranja ili rađanja? Štoviše, uzmemo li u obzir da ova dva događaja dijeli samo nekoliko mjeseci, zašto su uopće bila potrebna dva popisa?

• U. Cassuto se koristi poznavanjem drevnog načina popisivanja stanovništva Bliskog Istoka kako bi sugerirao da su ta dva događaja bila dio jednog dugotrajnog procesa koji je započeo izgradnjom Svetišta. R"Y Bekhor Shor se slaže da je bio samo jedan popis stanovnika, ali sugerira da se on dogodio tek početkom druge godine, u Bamidbar 1. On tvrdi da pola šekela u paraši Ki Tisa nije imalo nikakvu ulogu u brojanju stanovništva, već da je njegova isključiva svrha bila doprinos za izgradnju Miškana. Koje su prednosti i nedostaci svakog od ovih pristupa?

Polemika i paršanut (tumačenje)

Na gledišta komentara o biblijskim pitanjima utječu brojni čimbenici, uključujući njihov način čitanja teksta, teološku i filozofsku problematiku, zbivanja koja su se događala u njihovo vrijeme, te polemike s drugim sektama ili religijama.

• Pogledajte tekst R"Y Bekhor Shora o grijehu sa Zlatnim teletom, u kojem se otvoreno raspravlja s "hereticima" koji se rugaju Izraelu zbog pada i grijeha sa zlatnim teletom, i zapazite kako se njegovo

gledište može suprotstaviti takvim tvrdnjama. Gledište R. Saadije Gaona bilo je da biblijska godišnja obveza davanja pola šekela za održavanje Mikdaša, može biti reakcija kojom se suprotstavlja karaitskim tvrdnjama.

• Detalj za promišljanje: Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran ga čini manje valjanim ili intelektualno snažnijim od onoga kojega je ponukao sam tekst?

U obrani Aharona

Kako je narod, a posebno Aharon, mogao kiksati sa zlatnim teletom tako brzo nakon Objave na Sinaju? Je li moguće da je Aharon stvarno mogao biti uključen u idolopoklonički obred? Ako je tako, kako je mogao tako brzo iza toga biti nagrađen svećeništvom?

• Organizirajte raspravu uz vaš šabatni stol tako da jedni brane, a drugi optužuju Aharona za njegove postupke.

• Je li narod sagriješio vjerujući u strane bogove ili su, kako sugerira Kuzari, jednostavno pogriješili stvarajući idola, iako je on trebao predstavljati samoga B-ga? Razmotrite također i treću mogućnost, kako navodi R"Y Bekhor Shor, da je narod jednostavno tražio alternativnog vodiča kao zamjenu za nestalog Mošea i da uopće nije došlo do grijeha protiv B-ga. Koji vam se od tih pristupa čini najuvjerljivijim i najbolje podržanim od samog teksta? Kako

bi svaki od tih stavova objasnio Aharonove postupke?

Proročki autoritet

Nakon grijeha sa Zlatnim teletom (Šemot 32), Moše. u ime Hašema. zapovijeda Levitima da pobiju sve idolopoklonike. Međutim, nigdje ne stoji zapisana bilo kakva takva eksplicitna B-žanska zapovijed Mošeu.

• Je li moguće da prorok govori na svoj vlastiti poticaj, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili, moramo li pretpostaviti da je, unatoč tome što tekst ništa ne kaže, Hašem morao prethodno dati upute? Može li Moše u tom pogledu biti drugačiji od ostalih proroka?

• Koliko je prorok neovisan? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje na svoju ruku? Ako je potonje u pitanju, može li prorok pogriješiti?

Grijesi roditelja

Zašto su ponekad pravednici kažnjeni dok grešnici napreduju? Čini se da stih םמִנָּב״לַ״ וֹבאָ״ וֲֹ״ ֵקֹּפ " " (koji pohodi grijehe otaca na djeci) sugerira da, barem u određenim okolnostima, sam Hašem dopušta da nevina djeca budu kažnjena, dok njihovi grešni roditelji prolaze bez kazne.

• Na koji način ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki drugi način razumijevanja ovog stiha?

■

• Kada je, i da li je ikada, kolektivno kažnjavanje opravdano? Može li se isti način rasuđivanja primijeniti na kažnjavanje onoga koji je počinio neki čin kako drugi ne bi morali? Ima li kakve razlike zbog činjenice da stih govori o obiteljskoj kazni?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Vidjeti znači vjerovati

Ovog tjedna, započinjemo s popisom židovskog naroda. Svaka osoba, bila bogata ili siromašna, trebala je dati pola šekela za održavanje Šatora sastanka. Zatim su izbrojali koliko je novca sakupljeno i to su udvostručili.

Odjeljak uključuje izgradnju umivaonice u Šatoru sastanka, izradu tamjana i ulja za pomazanje te postavljanje zanatlija i arhitekata. Ali sve je to samo uvod u priču sa zlatnim teletom. Židovi, nakon što su 40 dana ranije čuli B-ga kako im govori sa Sinaja, odlučuju izgraditi idola!! Kako je to moguće, to je teško pitanje na koje sam odgovor pokušao dati prethodnih godina.

Moj omiljeni židovski filozof, rabi Josef Albo, ističe nešto fascinantno vezano uz ovotjednu paršu.

Moše je na brdu Sinaj u zajedništvu s B-gom, kada mu B-g kaže da je narod sagradio zlatno tele. Moše te vijesti prima vrlo mirno i gorljivo se zalaže pred B-gom da im oprosti. I B-g to čini. Na moju sreću.

Moše zatim silazi s planine, s Deset zapovijedi u svojoj ruci, i suočava se sa scenom židovskog naroda koji pleše i slavi pred zlatnim teletom, te mu puca film. On je toliko ljut da razbija ploče Saveza kao da time želi reći da narod koji čini ovakve stvari, nije vrijedan toga. Albo ističe da je to neobično. Moše je već znao što će vidjeti. O tome je bio unaprijed informiran. I kada je primio tu vijest bio je miran. Zašto je onda sada, kada se spušta dolje, odjednom toliko ljut? Albo odgovara da postoji veoma velika razlika između onoga što intelektualno zna-

mo da je istina – i onoga što vidimo svojim očima.

Primjerice, na pogrebima ćete primijetiti da okupljeni počinju plakati kad se tijelo polaže u grob. Zašto? Zato što sada znaju da se ta osoba

Tražite mudrost koja se osjeća i koju se duboko razumije

više nikad neće vratiti kući. Ali oni su to znali i proteklih 24 sata ili više? Da, znali su, ali sada ZNAJU.

S druge strane, ja cijelo vrijeme znam da volim svoju ženu. Ali kad ju vidim, taj osjećaj postaje mnogo više opipljiv od same teorije u mojim mislima.

Ukratko, postoji znanje koje je intelektualno i znanje koje se duboko

osjeća. Intelektualno znanje ne dotiče me se toliko i ne mijenja me ni na koji način. Kao takvo, od prilično je male vrijednosti. Ali znanje koje se osjeća i iskusi u stvarnom vremenu – to je istinsko znanje – i svaka trunka takvog znanja donosi veliku promjenu.

Sjećam se kad sam prije nekoliko godina učio roniti s bocom kisika. Proveo sam sate i sate na predavanjima i sva mi je teorija bila vrlo jasna. Sve je imalo smisla i točno sam znao što trebam učiniti kad se nađem u vodi. Sve dok se nisam našao u vodi! Odjednom, sve mi to ništa nije značilo. I morao sam početi sve iznova. Nakon što sam nekoliko puta zaronio, počeo sam nešto ZNATI o ronjenju. Samo počeo.

■

Kada mi je sin došao na obuku o ženidbi prije no što se oženio, podijelio sam s njime nekoliko ideja. Ali rekao sam mu da moramo razgovarati za nekoliko godina, a ne sada. Sada će to biti samo teorija koja njemu neće ništa značiti. No, nakon nekoliko godina u braku, kada počne shvaćati o čemu je tu riječ, bit će spreman čuti neke stvari koje će tada kod njega rezonirati na dubljoj razini. Došlo je vrijeme da taj razgovor uskoro i obavimo i to nestrpljivo iščekujem.

Poanta je: nemoj da te zavaraju teoretske ideje i mudrost. To je samo iluzorna verzija nečeg što je vrlo stvarno. Traži mudrost koja se osjeća i koju duboko razumiješ. To je mudrost koja nas dotiče i vodi prema tome da budemo više božanska bića.

Šabat šalom ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David Stav:

Maske - istine sakrivene od pogleda

Parša Ki Tisa opisuje jedan od događaja koji je najviše oblikovao povijest židovskog naroda – grijeh sa zlatnim teletom. Židovski narod nestrpljivo iščekuje Mošeov povratak sa Sinaja, no Moše kasni, pa se Židovi obraćaju Aharonu i traže ga da im da alternativu. Aharon im zapovijeda da skinu svo zlato koje su nosili na sebi (a očigledno su nosili dosta zlata), te da naprave tele od zlata. Njegov rad opisan je sljedećim riječima: "Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele." (Šemot/ Izlazak 32,4)

Narod zatim, uz zvuke truba, proglašava:

"Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske."

Hašem se ljuti što ga Njegov narod toliko brzo izdaje nakon svega što je učinio za njih otkad su izašli iz Egipta, i želi ih izbrisati s lica zemlje i zamijeniti ih drugim narodom, koji bi proistekao iz Mošea. Moše moli Hašema da oprosti svom narodu i Hašem konačno popušta. Jedno od pitanja koje je dugo mučilo komentatore jest kako je moguće da narod koji je svjedočio svim čudima i znakovima u Egiptu i na brdu Sinaj, može misliti da ih je to tele izvelo iz Egipta?

Jednostavan odgovor je da je teško iskorijeniti kulturu i način razmišljanja, čak i nakon svih tih čuda. Svatko tko je rođen u egipatskom svijetu idolopoklonstva, nije bio sposoban promijeniti svoj način razmišljanja preko noći. Svatko tko je bio naviknut da gleda idole koji predstavljaju plodnost i blagostanje, prirodno bi odbio zamijeniti božanstvo nečim apstraktnim.

Na dubljoj razini, u ovotjednoj parši po prvi puta u Tori pojavljuje se izraz "egal maseha" (lijevano tele), a riječ maseha može se tumačiti na nekoliko načina. Maseha može biti vrsta metala, pa ako je tako, egal maseha bilo bi metalno tele, ili preciznije, tele koje je prošlo kroz proces topljenja metala, budući da je bilo napravljeno od komadića zlata koji su trebali biti povezani u jedno.

Maseha se također može tumačiti i kao masah, objekt koji se obično koristio kako bi se pokrili drugi objekti. Taj tip maseha sakrivao bi sve što se nalazilo iza njega (vidi Izaija 25, 7). To je također značenje riječi maseha kojom pokrivamo svoja lica na Purim.

Postoji li poveznica između maseha – procesa topljenja metala i maseha – maske kojom se prekrivaju ljudska lica?

Naš svijet prekriven je maskama. Neke je izradio čovjek, a neke B-g. Židovski lingvisti povezuju riječ

olam (svijet), sa riječju he'elem (sakrivenost) – objekt unutar kojeg je Hašem sakriven, da tako kažemo, ili objekt koji koristi kao 'maska' Hašemu.

U drevna vremena, štovatelji idola vjerovali su da sunce i mjesec vladaju Zemljom, dok su drugi vjerovali u nadmoć raznih prirodnih sila koje mogu uništiti svijet. Nije jednostavno naučiti narod da unutarnja sila koja je sakrivena iza svih tih slojeva, upravlja svijetom.

Priroda nije jedini fenomen koji služi kao 'maska' za Hašema – politička povijest još je jedan primjer te maskerade. Mnogo je maski bilo u Šušanu, glavnom gradu Ahašveroševog kraljevstva, u kojem su izdani užasni proglasi o uništenju židovskog naroda. Tko je protiv koga, i zašto? Je li Ahašveroš bio svjestan Hamanovih planova? Zašto je kralju trebalo toliko godina da se sjeti da Mordehaju nije uzvratio za to što ga je spasio od pokušaja atentata? To nisu jedina pitanja s kojima se su-

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Maske -

očavamo. Megila nam otkriva da je iza cijelog tog nereda skriven Stvoritelj svemira koji sile svijeta vodi u korist Svog naroda.

Ozbiljno proučavanje globalnih političkih događaja otkriva još više takvih 'maskiranih' događaja. Prije glasanja za rezoluciju UN-a o stvaranju države Izrael 1947., ishod glasanja bio je potpuno neizvjestan. Mnoge zemlje bile su pod utjecajem pritiska arapskih zemalja. Prije svega, bilo je neizvjesno što će učiniti dvije supersile tog vremena – SAD i SSSR. Njihove odluke mogle su zapečatiti sudbinu cijelog glasanja.

Jednom kad je završio Drugi svjetski rat, te su dvije zemlje nastavile svoje tradicionalno rivalstvo. Njihov odnos bio je odnos konflikta i gorke bitke za dominaciju i utjecaj, konflikta koji će kasnije prijeći u Hladni rat. U tim danima, nije bilo nijednog razloga zbog kojeg bi te dvije supersile glasale identično. Štoviše, Sovjetski Savez protivio se cionizmu i godinama se borio protiv tog pokreta. Međutim, obje supersile glasale su u korist rezolucije, iz raznih razloga vezanih uz njihovu domaću i stranu politiku što je, zauzvrat, rezultiralo povijesnim slaganjem okolnosti. To je otvorilo put za uspostavu države Izrael. Glasanje koje je prividno bilo običan događaj, zapravo je bilo maska koja je sakrivala Vladara povijesti. To je maska svijeta - maska koja nas priječi da dopremo dublje u unutarnju prirodu realnosti.

Mi nosimo maske i u našim osobnim životima, ali te su maske obično transparentne, što čini da ih teže identificiramo.

Priča o zlatnom teletu služi kao upozorenje protiv štovanja maseha,

istine sakrivene od pogleda

bez obzira je li riječ o lijevanom idolu, ili o još jednom načinu sakrivanja Svemogućeg u Olamu He'elema (svijetu sakrivanja). To je svjetionik koji nas sprječava da zaboravimo istinu sakrivenu od pogleda.

Tko smo mi?

Je li židovski narod doista bio čestit ili su oni bili onaj užasan narod prikazan u priči o Zlatnom teletu? Tko smo mi? Jesmo li mi oni koji su prešli more i svjedočili događajima na gori Sinaj ili smo samo hrpa propalica koji plešu oko idola?

Mnogi su ponudili objašnjenja kako se takvo što moglo dogoditi. Neki su za debakl pokušali okriviti "mješovito mnoštvo", koje nije bilo

Naš svijet prekriven je maskama.

Neke je izradio čovjek, a neke B-g.

dio židovskog naroda, ali su im se pridružili kada su napuštali Egipat. Drugi su tvrdili da štovanje Zlatnog teleta nije bilo pravo štovanje idola, već pokušaj pronalaska fizičkog prikaza koja će im pomoći da štuju istinskog B-ga.

Sve gore navedeno može biti istina, ali jedna činjenica i dalje stoji i s njom se moramo suočiti. Paršat Ki Tisa opisuje kako je B-g želio iskorijeniti židovski narod nakon grijeha sa Zlatnim teletom. Tora otkriva misli Svemogućeg: "Vidio sam ovaj narod i gle, oni su tvrdovrat narod.

Sada, ostavi Me samog i Moj će se bijes rasplamsati na njih, tako da ću ih istrijebiti ... " [Izl 32,9-10].

Ako je odgovorno bilo mješovito mnoštvo, a ne Židovi, i ako se radilo samo o manjem prekršaju, a ne baš o obožavanju idola, zašto bi B-g htio uništiti naš narod? Zašto tako teška kazna za tek puki prekršaj?

No, ovo ipak nije prekršaj. Bio je to ozbiljan zločin i upravo nas to Tora pokušava naučiti: da čak i najveća nacija na Zemlji može počiniti najgroznija djela.

Naši učenjaci su zapazili riječi: "Sada, ostavi Me samog", kad B-g zatraži da mu Mojsije dopusti da "istrijebi i uništi" židovski narod. Rabini su se pitali zašto bi B-g tražio od Mojsija da mu dopusti da uništi Židove, ako Mojsije, za početak, ništa nije rekao. Osim toga, B-g je očito mogao učiniti što je htio bez dobivanja odobrenja od Mojsija.

Ipak ima još jedna mogućnost. Riječi "Ostavi Me samog" kodirana su poruka Mojsiju, koje kao da žele reći: "Zadrži me, ne daj Mi da učinim ono što želim."

Ako društvo ili osobu procjenjujemo isključivo na temelju prethodnih neuspjeha, nitko nikada neće biti u stanju suočiti se s B-gom. Baš kao i kod pojedinca, glavni je izazov društva učiti na prošlim pogreškama i pokušati ih ispraviti. Naši učenjaci kažu da je glavni razlog što je izraelski narod sagriješio sa zlatnim teletom bio zato da bi se pokajao za taj čin. Drugim riječima, možemo posustati i pasti, ali ne smijemo dopustiti da taj neuspjeh definira nas i našu budućnost. ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald: Dar Tore

U ovotjednoj parši, parši Ki Tisa, Tora izvještava da je B-g Mošeu dao dvije ploče Saveza koje su pisane B-žjim prstom.

Stih u Izlasku 31,18 kaže: "Kad je B-g bio završio svoj razgovor s Mošeom na gori Sinaju, predade mu obadvije ploče zakona, ploče kamene prstom B-žjim napisane."

Među komentatorima postoji rasprava vezana uz upute za izgradnju Šatora sastanka. Jesu li one bile dane prije ili nakon Deset zapovijedi? Raši, koji citira Talmud iz Pesahim 6b, drži da su upute za izgradnju Šatora bile dane nakon Deset zapovijedi. Prema njegovim proračunima, Moše je originalno trebao donijeti te ploče saveza 17. tamuza. Kada je vidio ljude kako radosno štuju zlatno tele, on je razbio originalne ploče. Moše se zatim popeo na goru Sinaj i ostao tamo dva puta po 40 dana. Tako je, 80 dana nakon što su ploče bile razbijene, na Jom kipur, B-g oprostio narodu. Sljedećeg dana (11. tišrija), narod je počeo sakupljati materijale za Šator

sastanka, koji je postavljen mnogo mjeseci kasnije, na prvi dan mjeseca nisana.

Rabini ističu dvije važne stvari. Prva je da Tora kaže da je B-g "dao" Mošeu ploče. Iz toga rabini izvlače

Prof. Louis Finkelstein je rekao: "Kada molim, ja govorim B-gu. Kada učim Toru, osjećam da B-g govori meni!"

da je Tora dana kao dar. Tema dara spominje se i zbog riječi k'halto, koja, ako je napisana bez slova vav upućuje na to da je Tora kao dar koji ženik daje svojoj nevjesti (kala).

Midraš Tanhuma 18 kaže da bi za smrtnika poput Mošea bilo nemoguće da ovlada cijelom Torom

u tako kratkom vremenu (tijekom 40 dana) pa mu je stoga B-g dao Toru kao dar. Zanimljivo, Raši ističe, ovog puta iz Tanhuma 16, da baš kao što se nevjesta ukrašava sa 24 ukrasa, tako se i učenjak Tore mora pripremiti za učenje Tore znanjem o svih 24 knjiga Biblije.

Talmud kaže u Nedarim 38, da je Mošeu bilo teško ovladati Torom. Svaki puta kad bi počeo učiti Toru, on bi učio i zaboravio, sve dok mu B-g nije dao Toru kao dar. Baš kao što stih kaže (Izlazak 31,18): "Kad je B-g bio završio svoj razgovor s Mošeom na gori Sinaju, dade mu obadvije ploče zakona."

■

Druga verzija koju nalazimo u Midraš Raba, Šemot 41, koja se pripisuje rabi Avahuu, kaže da je Moše tijekom 40 dana bio u nebu, učio je Toru i zaboravljao ju. Moše je zatim rekao Svemogućem, "B-že, učio sam već 40 dana i ne znam nijednu stvar!" Kada je prošlo 40 dana, Svemogući je Mošeu dao Toru kao dar, potvrđujući ono što kaže Talmud u Brahot 12a, da se "sve sudi prema svome zaključku." Da Moše nije radio 40 dana, ne bi zaslužio primiti taj dar.

Hidušei Harim komentira Mošeovu nesposobnost da ovlada Torom. Ako je čak i veliki Moše bio nesposoban naučiti Toru, zašto mu B-g jednostavno odmah nije dao Toru umjesto da čeka da Moše uči 40 dana i noći? Hidušei Harim ističe da se Torom može ovladati jedino uz B-žju pomoć. Ali, B-g će pomoći samo onome tko sam pokušava naučiti Toru. Zbog velikog truda koji je Moše uložio u pokušaje da

Strana 12

Divrej Tora

ovlada Torom, na kraju je zaslužio primiti Toru kao dar od Svemogućeg. Tako, kaže Hidušei Harim, svatko može biti kvalificiran da primi dar Tore ako istinski i iskreno ulaže u učenje.

Važnost ovog koncepta ne može se pretjerano naglasiti. Očigledno, smrtnicima je nemoguće ovladati Torom na razini Svemogućeg. Ipak, Svemogući omogućava smrtnicima da Torom ovladaju na ljudskoj razini. Tako vidimo da je učenje Tore mnogo drugačije od običnog akademskog postignuća kroz učenje i marljivost. Iskustvo učenja Tore slično je "virtualnom iskustvu učenja" u kojem je Svemogući naš partner u učenju. Prof. Louis Finkelstein je rekao: "Kada molim, ja govorim B-gu. Kada učim Toru, osjećam da B-g govori meni!"

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Dar Tore ■

To je dar koji je Moše primio od B-ga na Sinaju. To je dar koji se i dalje daje, onima u našoj generaciji i onima u budućim generacijama koji će uložiti trud u učenje Tore.

Unatoč odluci Svemogućeg da oprosti židovskom narodu, On ih upozorava da će, ako se vrate na staro, ponovno potaknuti Njegov bijes i biti podvrgnuti velikoj kazni. B-g stoga izvještava Mojsija o onim grijesima koji su posebno teški i naglašava pozitivna djela koja mogu pomoći Izraelu da ostane vjeran Svemogućem B-gu i da zadrži svoju duhovnu veličinu.

Upravo u tom kontekstu Mojsije u B-žje ime upozorava narod na posebne opasnosti idolopoklonstva. Gledajući na kanaanske narode koji trenutno nastanjuju zemlju Izrael kao na zamku koja će odvući Njegov narod dalje od B-ga, B-g ponavlja svoje obećanje Mojsiju da će protjerati te narode iz zemlje. Naglašava da Izraelci moraju biti izuzetno oprezni u izbjegavanju iskušenja koja ih očekuju u njihovoj novoj domovini.

B-g zapovijeda narodu Izraela da uništi žrtvenike neznabožaca, razbije njihove stupove, posječe njihova

sveta stabla i da se ne klanja nijednom stranom bogu. On također upozorava Izrael da ne sklapa saveze sa stanovnicima te zemlje i da ne bludi za njihovim bogovima niti im prinosi žrtve.

Uz to, upozorava ljude da se ne druže s lokalnim stanovnicima koji će ih pozivati da jedu od njihovih žrtava. U Izl 34,16, Tora upozorava da će ovo bratimljenje rezultirati s: "i uzimat ćete njihove kćeri za svoje sinove i njhove će se kćeri potucati za svojim bogovima i namamiti vaše sinove da idu za njihovim bogovima!"

Jasno je, bit poruke Tore je izbjegavanje društvenog kontakta s mnogobošcima. Ovo je načelo dodatno ojačano u Ponovljenom zakonu 32,38, u Mojsijevom posljednjem upozorenju židovskom narodu. U pjesničkoj formi Mojsije kaže: "kad Izrael napusti B-ga, Svemogući će reći, gdje ti je bog kod kojega si tražio utočište, od čijih si prinosa jeo, od čijih si lijevanica pio, neka ustanu i pomognu ti, neka ti budu zaklon?"

Rabini iz toga zaključuju da je Židovima zabranjeno jesti hranu ili piti vino koje se prinosi idolima mnogobožačkog svijeta u mnogobožačkim hramovima. Svrha ovih zabrana je u potpunosti izbjeći bilo kakav društveni kontakt koji bi mogao dovesti do međusobnih brakova između Židova i mnogobožaca.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Grijeh sa Zlatnim teleta

Prevela Anja Grabar

Rabbi Berel Wein: Traži se vodič

Ovotjednim čitanjem Tore, sasvim prirodno, dominira opis tragedije sa zlatnim teletom i posljedice toga. No priči o zlatnom tetletu u parši prethodi učenje o svetosti šabata. Rabini su ovu temu o šabatu u parši označili kao dodatni pokazatelj da čak niti izgradnja Miškana ne može imati prednost pred svetošću šabata.

No može se naći i drugo viđenje. Opasnosti od zlatne teladi, lažnih bogova, naizigled sjanih i primamljivih ideala koji samo vode k neminovnoj katastrofi, nešto je što je u Židovskom društvu oduvijek prisutno. U dugoj povijesti nas kao naroda postoji dugačak popis zlatne teladi koja nas je navodila na krivi put i to smo skupo platili.

Poganstvo, helenizam, lažni mesijanizam, marksizam, sekularizam, nacionalizam, humanizam i neobuzdani hedonizam, da identificiramo samo neke od te zlatne teladi, uzeli su od nas tijekom naše povijesti strašan danak. Šabat i njegova svetost, te njegovo nametanje povlačenja iz svjetovnog i bezbožnog svijeta uvijek su stajali kao bedem obrane od te zlatne teladi.

Šabat je naša prva i najjača crta obrane protiv mora laži i zala koje neprestano prijete da nas progutaju. Bez šabata mi smo osuđeni na propast i izgubljeni smo. Sa šabatom smo jaki i vječiti. Nema mnogo stvari u povijesti koje je toliko lako uočiti kao što je izbaviteljska milost koju šabat ima za Židovsko društvo. On je jedna od onih stvari za koje nije potrebna posebna pamet.

To je razlog zašto se kasnije u Humašu u paraši Vajakhel ponovo ponavlja opomena u vezi zakona šabata, a u vezi daljnjeg razmatranja o izgradnji Miškana. Tora je željela naglasiti da ništa izuzev samog ljudskog života, bez obzira koliko naizgled to bilo plemenito, nema prednost pred svetošću šabata.

Jer svi ljudski razlozi, koliko god bili plemeniti, u svom zlatu nose primjese. Šabat u svojoj vječnosti i B-gomdanoj svetosti uspoređen je sa Svijetom koji će doći, vječnim i trajnim. Jer mnogo puta u svojoj žurbi da izgradimo, mi rušimo, i u svojoj želji da ostvarimo velike stvari mi gazimo plemenitost i moralnu ispravnost. Veliki učenjak, Baba ben Buta u Talmudu je upozorio kralja

Heroda da ne uništi staro zdanje dok se novo ne podigne.

Svijet često puta vjeruje da je uništavanje staroga na neki način nužan preduvjet za izgradnju novoga. Tora nas dolazi naučiti da će stari šabat, kojeg je narod Izraela držao čak i prije davanja Tore Izraelu na gori Sinaj, svakako nadživjeti i nadmašiti sjajno novo zlatno tele koje se sada tako revnosno štuje.

Zlatna telad dolazi i odlazi, no vječnost šabata i Tore zadržava svoju vrijednost u sva vremena i u svim okolnostima. Tora ovo razmišljanje podupire svojim mnogostrukim ponavljanjem o svetosti šabata u ovim završnim paršijot knjige Šemot. Naš Miškan uvijek je sagrađen sa šabatom, a nikada protivno šabatu.

■

Narativ o slučaju Izraela i zlatnog teleta u pustinji toliko uznemiruje i opčinjava da se na njega vraćamo iz godine u godinu s novim i obnovljenim zanimanjem. Kako su se ljudska bića koja su doživjela B-žansku objavu na Sinaju okrenula obožavanju zlatnog teleta svega nekoliko tjedana kasnije? Što se dogodilo s "kraljevstvom svećenika i svetim narodom" što je dovelo do ovog

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Traži

strašnog obrata? Veliki su se komentatori Biblije, i zapravo sam Židovski narod, u dubini svoje duše, borili s problemom da razumiju ovaj nepojmljivi pad Izraela i njegove posljedice. I mada potpuno rješenje ovog problema nije dano, barem ne na ovako ograničenom prostoru, mislim da u ovom događaju postoje brojne očite spoznaje, i da su te spoznaje značajne i neophodne za nas, kako osobno tako i na nacionalnom nivou, i danas.

Tora naglašava da je Mojsijevo višetjedno odsustvo iz tabora Izraelaca, nakon davanja Tore na Sinaju snažno doprinjelo tom slomu sa zlatnim teletom. Židovima, kao i svim drugim ljudima, potrebno je da ih netko snažno, odvažno, senzibilno i mudro vodi. Svaka osoba mora, silom prilika, donositi teške odluke za samu sebe. Svijet, a napose Židovsko društvo, nije diktatura kojom vladaju nepogrešivi ljudi. No u isto vrijeme, ljudi traže da ih se vodi, usmjerava, i dâ viziju njihovom životu. Uvijek mora postojati netko tko će pokazati smjer, odrediti ciljeve i formulirati planove i ideje. Židovski je narod još uvijek bio suviše neiskusan, suviše nesiguran, i suviše u nov u slobodi da bude sposoban podnijeti odvajanje od Mojsijeve stalne prisutnosti i vodstva. U panici, oni su potražili zamjenskog Mojsija i vratili se natrag idolopokloničkim praksama egipatskog društva u kojem su odrasli. Nakon četrdeset godina, Židovski će narod biti u stanju podnijeti trajni gubitak Mojsija. No bit će im potrebne mnoge godine života po Tori i uvježbavanja da uz Jošuu kao svog novog vođu postanu samostalni.

Nepostojanje vođe-vizionara u mnogim područjima današnjeg Ži-

dovskog svijeta doprinijelo je pojavi brojne zlatne teladi koja nas okružuju i dezorijentiraju. Holokaust nas je osakatio na niz načina. Vizionarsko vodstvo bilo je jedno od njegovih najvećih žrtava. Nastanak zlatnog teleta potakla je grupa ljudi koju rabini opisuju kao "eruv rav" (velika mješavina ljudi.) Ovaj je dio Židovskog naroda bio sastavljen od

Izbavljenje

Židovskog naroda od stiska zlatnog teleta nije uvijek ugodan i veseli zadatak

ljudi iz mnogih drugih naroda u Egiptu koji su pobjegli iz ropstva pridruživši se Židovskom narodu u momentu Izlaska iz Egipta. Ti su ljudi postali Židovi "u dobru". Tijekom desetljeća Židovskog lutanja pustinjom Sinaj, 'eruv rav' je neprestano poticao protiv Mojsija i protiv istinskih Židovskih interesa. U svakoj prilici, kad god bi se pojavili problemi i neugodnosti na putu u Zemlju Izrael, oni bi uvijek spominjali mogućnost da se vrate u Egipat, da ponovo postanu neznabošci, da odbace veliki Židovski san zbog "lubenica i poriluka i luka i krastavaca." Na nesreću, bilo to iz zlobe ili

neznanja, 'eruv rav' je još i danas prisutan među nama.

Poput trgovaca na veliko, Židovi napuštaju judaizam, a na to ih potiču oni čija je opredijeljenost za judaizam i Židovski opstanak u najboljem sučaju mlaka. U današnjoj društvenoj atmosferi koja dopušta i omogućuje čovjeku da po svojim željama kreira pravila svoje vlastite religije, 'eruv rav' huška na uništenje tradicije i eliminaciju jasno izrečenih vrednota Tore i vladanja. Je li onda čudo da ljudi još uvijek plešu oko zlatnog teleta?

Na kraju, želio bih istaknuti da izbavljenje Židovskog naroda od stiska zlatnog teleta nije uvijek ugodan i veseo zadatak. Kada se Mojsije vratio u tabor Židova i svojim očima vidio tu propast – fizičku i moralnu – do koje je dovelo stvaranje zlatnog teleta, on poziva na akciju, čak na građanski rat, kako bi spasio ljude. "Tko je za B-ga, neka stane uz mene!" njegov je ratni poklič. I pripadnici plemena Levijeva koji su se okupili za njegovu stvar u tom sudbonosnom trenutku Židovske povijesti, pobili su tisuće kako bi spasili Izrael od gnjeva B-žanskog uništenja. Mojsije se prisjetio odanosti Levija za stvar Židovskog opstanka u svom završnom blagoslovu Izraelskom narodu. "Oni nisu poštedjeli niti obitelj u svojoj odanosti prema B-žjem savezu," uskliknuo je. Mojsije ne dozvoljava nikakav kompromis sa zlatnim teletom, jer to bi samo odvelo ljude kliskim putem duhovnog uništenja. To je spoznaja o kojoj bismo trebali razmisliti i u našem današnjem društvu.

Šabat šalom■

Rabbi Yissocher Frand:

Donacija od ½ šekela izazov je i za bogataša

Paraša Ki Tisa započinje micvom u kojoj se od Klal Jisraela traži da donose šekalim. Doprinosi u šekelima imali su trostruku svrhu. Jedna od njih bila je da služe kao otkupnina. Pola šekela bio je doprinos svakog Židova koji je služio kao 'kapara': "Bogataš ne smije dati više, a siromah ne smije dati manje od pola šekela kada dajete otkupninu za svoje duše " (Šemot 30,15).

Rav Zalman Sorotzkin u svojoj knjizi Oznayim L'Torah postavlja zanimljivo pitanje. Veliki je 'nisajon' (duhovni izazov) za siromaha koji se muči da stavi hranu na svoj stol, da dâ donaciju od pola šekela.

S druge strane, to je mala promjena za bogataša. Rav Sorotzkin pita: Kako je Tora mogla dati micvu – koja donosi otkupljenje – čije ispunjenje je veliki izazov za siromaha, a sitnica za bogataša? To se ne čini poštenim!

Rav Sorotzkin kaže da ispunjenje ove micve JEST izazov za bogataša. U osnovi, bogati ljudi ne vole da se

s njima postupa jednako kao i sa siromasima. Onaj tko je bogat ne voli biti u istoj kategoriji s onim tko nema novaca. To objašnjava zašto ljudi troše tisuće dolara na 'sky boxove' na sportskim terenima. Čitav koncept "VIP usluga" nastao je stoga

Mošeu ovo nije bio posao.

To je bio njegov narod.

što ljudi (koji si to mogu priuštiti) žele biti tretirani kao vrlo važne osobe (Very Important People –VIP) koji zaslužuju bolji i drugačiji pristup.

Bogat čovjek koji treba donirati isti iznos od pola šekela kao i siro-

mah, neovisno o ogromnim razlikama u njihovoj financijskoj imovini, nalazi se pred ne manjim izazovom od siromaha koji osjeća bol zbog donacije od pola šekela. Iskustvo koje siromah prolazi financijski, bogataš prolazi psihički, prilikom ispunjenja micve "Bogataš ne smije dati više, a siromah ne smije dati manje "

Narod nije oplakivao gubitak Mošea Rabenu

U paraši Ki Tisa nalazi se priča o ozbiljnom grijehu izrade zlatnog teleta. Je li u taj incident uključena idolatrija ili nije, predmet je mnogih diskusija među komentarima. Kako god tumačili taj incident, to je svakako nešto što se nije trebalo dogoditi.

■

Kako je došlo do toga? Ljudi su postali nestrpljivi. Vidjeli su da Moše Rabenu kasni sa svojim povratkom sa gore. Raši, prema hazal, objašnjava da su svi imali na umu da se Moše Rabenu mora vratiti u točno određeno vrijeme. Kad je Moše kasnio, ljudi su postali nervozni.

Kako bi problem bio još veći, Sotona je pomoću svojih moći učinio da se pojavi ogroman osjećaj zle kobi u svijetu. Postalo je mračno i oblačno; sve da stvori dojam da je Moše Rabenu mrtav. Tako se to dogodilo. Ljudi nisu paničarili bez razloga. Nije problem bio samo to da je Moše kasnio. Bilo je mnogo strašnije od toga. Oni su zapravo mislili da je on mrtav: "Taj čovjek Moše – mi ne znamo što se dogodilo s njim." Oni su imali osjećaj kao da je svijet poljuljan zbog smrti Mošea i odjednom su osjećali hitnu potrebu za novim vođom. Tele nije trebalo predstavljati božanstvo – ono je trebalo

Strana 16 Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Donacija od ½ šekela izazov je i za bogataša

biti njihov vođa.

Kada se Moše konačno spustio sa Sinaja, vidio je ljude kako plešu oko zlatnog teleta. Hajde da razumijemo Mošeovu reakciju na tu scenu. Ovo se događa nekoliko sati nakon što je narod "shvatio" da je njihov vođa mrtav. Ne bi li bilo u redu da tada dođe do jednog perioda žaljenja zbog gubitka Mošea?

On je bio čovjek koji ih je izveo iz Egipta. To je bio čovjek koji je mogao ostati u faraonovoj palači i uopće ne brinuti o svojoj braći. Nije li onda trebalo uzeti neki period žaljenja? Umjesto da žale i oplakuju, oni plešu oko teleta! Oni imaju zabavu!

Kada je Svemogući rekao Mošeu da je spreman uništiti Židovski narod i "od tebe napraviti veliki narod", koja bi bila normalna reakcija svakog ljudskog bića? "Odlično! Samo naprijed! Oni to zaslužuju – oni su gomila nezahvalnika koji nisu imali niti toliko pristojnosti da održe period žaljenja za mnom ! Ti ljudi

su izgubljen slučaj."

Što je bio Mošeov odgovor? Medraš Tanhuma citira njegov odgovor Svemogućem: "Neka tisuće poput Mošea umru radije nego da ijedan nokat bude maknut iz Izraela." To nas uči da je vođa Izraela kao što je bio Moše, bio toliko posvećen narodu da je usprkos svoj tuzi koju je upravo osjećao zbog njih, njegova briga za te ljude nadjačala sve drugo.

Postoji samo jedna vrsta odnosa u svijetu koja je usporediva s time –odnos između roditelja i djeteta. Baruh Hašem, svi bismo trebali imati 'nahas' od svoje djece, ali ponekad djeca mogu učiniti svojim roditeljima stvari koje su toliko bezosjećajne i bolne, a ipak, roditelj će uvijek ponovo i ponovo tražiti drugi način i biti zainteresiran za dobrobit djeteta. Takav je bio odnos između Mošea Rabenu i Klal Jisraela – kao što se dadilja brine za maleno dijete. Majke imaju ogroman kapacitet da podnesu mnogo boli i teških stvari, a da

još uvijek budu majke.

Mošeu ovo nije bio posao. To je bio njegov narod. Iz tog razloga, on je želio prijeći preko uvrede i povreda. Isti koncept vidimo u Rambanu u ovotjednoj parši. Kao odgovor na Jošuin komentar da je čuo "zvuke rata u taboru", Moše je rekao: "Nije to niti zvuk snage, niti zvuk slabosti; ja čujem samo zvuk." (Šemot 32,18). Ramban piše da je Moše Rabenu imao sluha za nijanse zvukova. On je bio u stanju razaznati koje vrste zvukova dolaze iz tabora. Ovo nije bio zvuk rata, ovo je bilo nešto drugo. Medraš Raba kaže da je Mošeova tvrdnja bila kritika njegovom učeniku. "Jošua, ti ćeš biti budući vođa Izraela. Moraš biti sposoban razlikovati različite glasove (kolos) koje čuješ."

Ponovo, odnos majke i djeteta je prikladna analogija ovom primjeru. Sve dok beba ne počne govoriti, za roditelje je često vrlo frustrirajuće pokušati odrediti što beba želi kada plače.

Ali iskusne majke koje poznaju svoju djecu već neko vrijeme, mogu razlikovati različite vrste bebinog plača. Ovakav plač znači da je beba gladna. Ovaj plač znači da bebu nešto boli. Ovakav plač znači da je beba mokra. Ovaj plač znači samo da bebu nešto smeta. Prosječnom slušaocu, plač je uznemirujući, ali on nema pojma što taj plač znači. Majka može razlikovati različite vrste plača. To je vrsta vođe kakav je bio Moše Rabeinu. On je mogao razlikovati razne vrste plača Djece Izraela. Kao što majka ima nepresušno strpljenje za svoje dijete, na isti je način Moše imao nepresušno strpljenje za Klal Jisrael ■

Prevela

Anja Grabar

Bez panike!

Ovaj dio Tore pripovijeda nam tragičan događaj. Svega nekoliko tjedana od najvećeg duhovnog događaja u povijesti, B-žanske objave na Sinaju, Židovi, koji su dosegli razinu anđeoske svetosti, strmoglavili su se u idolopoklonstvo sa Zlatnim teletom. Kako je moglo doći do tako radikalne promjene?

Rabin Chaim Shmuelevitz objašnjava da kad se Mojsije nije vratio na unaprijed određeni datum, nakon četrdeset dana na Sinaju, ljudi su mislili da je umro. Nalazili su se u goloj pustinji, bez vidljivog izvora vode. Njihova jedina vjera bila je da Mojsije može posredovati za njih pred B-gom, a ako je Mojsije mrtav, oni su ostali zarobljeni u neplodnoj pustinji. Uhvatila ih je panika, a u stanju panike, čovjek može izgubiti svu svoju sposobnost rasuđivanja, te može počiniti i najapsurdnije postupke.

Ovo je suštinski važna pouka. Logičko razmišljanje nas može dobro služiti, no ako nas uhvati panika, mi gubimo sposobnost logičnog rasuđivanja, pa možemo učiniti stvari koje uvelike prelaze granice naše duhovnosti.

Možda ćemo biti izloženi teškim stresovima, ali moramo nastojati izbjeći paniku.

Otvorenost za promjene

Ljudi se po prirodi opiru promjenama. Pokušajte jedan eksperiment: prekrižite ruke na prsima i promotrite položaj svojih ruku. Neki ljudi polože lijevu ruku preko desne, dok drugi to čine obrnuto. Nakon što ste uočili na koji način to radite, raširite ruke. Sada ih ponovno prekri-

žite, ali ovaj puta na obrnut način, tj. ako inače stavljate desnu ruku preko lijeve, sada stavite lijevu preko desne. Po svoj prilici primijetit ćete kako je to čudan osjećaj. Stari je način normalan i opuštajući, novi način može izgledati čudan i možda će vam se činiti da se nikada nećete moći opustiti u tom položaju. Ako je jednostavna promjena položaja ruku neugodna, pomislite koliko je tek neugodno promijeniti dio svog ponašanja ili načina života. O ravnodušnosti

Ravnodušnost je obrambena reakcija u kojoj osoba blokira osjećaje, To je kao kad je osoba, fizički, u teškim bolovima, pa se onesvijesti. To je način na koji me priroda sprečava da osjećam bol. Biti ravnodušan znači da ne želim osjećati. I mislim da je to vjerojatno jedna od najgorih stvari, jer ako osobi odstranite osjećaje tada praktično završite s robotom, dehumaniziranim bićem. Stoga smatram da nitko nema pravo biti ravnodušan. Znam, kad govorimo o gnjevu, reći ćemo, ljutnja je loša. Možda je ljutnja u određenom smislu loša, ali to je još uvijek osjećaj. Nemati nikakvih osjećaja znači biti načinjen od kamena a to je, smatram, vrlo opasna vrsta zaštite.

Znak šabesa

Između Mene i djece Izraelove on (šabes) je znak zauvijek (31,17)

Neusporediva važnost šabesa očita je iz talmudske tvrdnje da ako netko ispravno poštuje šabes, to je jednako držanju čitave Tore, a ako netko krši šabes to je kao da je pogazio čitavu Toru (Jeruzalemski Talmud, Nedarim 3). Što je to što šabesu daje takav jedinstveni status?

Chafetz Chaim je to objasnio usporedbom. Vlasnik trgovine morao je zatvoriti dućan jer je posao išao jako loše. Međutim, pošto je njegovo ime još uvijek stajalo na pročelju dućana, ljudi su smatrali da će ga jednog dana ponovo otvoriti. I doista, kada se ekonomska situacija popravila, trgovina se ponovno otvorila. Kada se ekonomija opet pogoršala, trgovina je bila ponovno zatvorena. To se ponavljalo nekoliko puta.

Jednom kada je zatvorio trgovinu, vlasnik je uklonio natpis sa svojim imenom. Ljudi su znali da je ovog puta trgovina zatvorena zauvijek. Da je postojala ikakva šansa da će je ponovo otvoriti, on ne bi uklonio znak.

To je, rekao je Chafetz Chaim, razlog izuzetne važnosti šabesa. Držanjem šabesa, čovjek potvrđuje da vjeruje da je B-g stvorio svijet u šest dana, a sedmi dan se odmarao. Za razliku od svijeta koji je jednostavno nastao 'slučajem' kao rezultat čudne slučajnosti, stvoreni svijet ima svrhu. Čak i ako netko odstupi od držanja Tore, saznanje da postoji Stvoritelj navodi ga da razmišlja da postoji svrha postojanja i da je Stvoritelj tu svrhu otkrio. Ovo vjerovanje osposobljava čovjeka da se vrati živjeti u skladu s voljom i zapovijedima Stvoritelja. Ako odbije šabes, temeljno načelo na kojem se zasniva prihvaćanje B-žanske volje uklonjeno je, i nema puno razloga za očekivati da će držati B-žje zapovijedi.

Šabes je znak. On je poput natpisa na trgovini. Sve dok je znak netaknut, postoji nada da će osoba držati ostatak Tore. Uklanjanje znaka pokazatelj je da je osoba napustila Toru.

Moramo zauvijek sačuvati "znak" šabesa.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

Strpljenje

Jedan je hasid gotovo svakodnevno marljivo učio i molio uz svog učitelja. I tako čitavih dvadesetak godina. Jednoga dana priđe mu njegov Rebe, učitelj koji bijaše na glasu upravo zato što se nije volio držati utabanih putova. Hasid ga ljubazno pozdravi i sačeka da Rebe započne razgovor.

"Opiši mi kako izgleda jedan tvoj uobičajeni dan," započe razgovor Rebe.

"Ništa posebno. Pored uobičajene molitve, u zadnje vrijeme uglavnom usavršavam svoje strpljenje," odgovori hasid.

Primaknuvši svoja usta njegovom uhu, Rebe šapne:

"Naravno da se majstori poput nas ne opterećuju strpljenjem. Mi to činimo samo zato da bi nas drugi obožavali; a to donosi i obilje vrijednih poklona."

Kako su odlike svijeta postajale sve jasnije, tako su se sve više udaljavale od svog božanskog izvora. Svakim korakom prema dolje sve više božanskog svjetla je zatamnjeno, dok se otkriva sve veći dio "posude". Kao što se suština kompleksne ideje može polagano gubiti u postupku prevođenja na konkretne i specifične izraze u govoru i pismu.

U našem je svijetu ovaj proces dosegao točku u kojoj svatko može iskusiti "posudu", ali samo nekolicina može nazrijeti tračak "svjetla" koji se u njemu skriva. Mi možemo raspoznati ili čitati riječi na listu papira, ali ne možemo uvijek razumjeti ideju koju one predstavljaju.

A to je upravo ono što B-g želi: da se u ovom "tamnom" i "nižem" svijetu zamagli naša veza s božanskim, tako da čovjek, u skladu sa svojom slobodnom voljom, izabere odstraniti mnogobrojne slojeve posude kako bi otkrio svjetlo. Da bi pospješio taj proces, B-g je stvorio raznovrsne načine koračanja tim putom, ljestve kojima se možemo penjati sve više, sve dok se ne sjedinimo sa svojim Stvoriteljem.■

R. Menachem Mendel Schneerson

Hasid se sada vidno uznemirio, ali Rebe nije prestajao, nastavio se smijati i tapšati ga po ramenu:

"Ako itko zna kako manipulirati ljudima, onda smo to mi."

Sada se hasid više nije mogao suzdržati:

"Ne razumijem zašto si došao? Zašto me mučiš?

"Ha, a gdje je sada nestalo tvoje usavršavanje strpljenja?" nasmija se Rebe i oprosti se od svoga hasida.■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

"Narod reče Aharonu: ‘Načini nam boga koji će nas voditi jer taj čovjek Mojsije, koji nas je izveo iz Egipta - ne znamo što mu se dogodilo" (Izlazak 32,1).

Često me pitaju zašto je važno imati rebea. Također me pitaju što je to rebe. Što to znači imati ga? Kako tražiti rebea, i kako znamo kada smo pronašli svog rebea? (Postavljaju mi puno pitanja!) Hajde da pokušam početi davati odgovore na ova pitanja, ali, molim vas, imajte na umu da je ovo tek početak. Predmet je dubok, dotiče se (a) srži života čovjeka i njegove sudbine, i (b) cjelokupne premise postojanja židovskog naroda. Važna napomena: U breslovskoj literaturi riječi rebe i cadik često su sinonimi.

Što je to rebe? Rebe djeluje kao učitelj, vodič, mentor, savjetnik i još mnogo toga. Napisali smo nedavno što to znači imati rebea i biti povezan s njime. Čovjek traži rebea ako radi bilo što od sljedećeg ili (ako je moguće) sve to: čita ili sluša učenja potencijalnih "kandidata"; promatra njegovo ponašanje i ponašanje njegovih najistaknutijih hasidim/sljedbenika; razgovora s njim; često se moli B-gu da ga nađe! Znate da ste pronašli svog rebea - ili, barem, privremenog rebea - kada vaša povezanost s njime izazove unutarnju promjenu koja vas pokrene na nešto

od sljedećeg ili na sve to: jačanje židovske vjere, veću i iskreniju želju da se ponašate na Židovski način, učenje Tore, bolju molitvu, da radije dajete u dobrotvorne svrhe i da činiti više dobrih djela.

Ne može se prenaglasiti važnost toga da imamo rebea. Iako smo mi Židovi imali emunat hahamim (vjeru u židovske učenjake) još dok smo bili robovi u Egiptu, prije nego što je Moše Rabeinu stigao tamo u svojoj misiji da nas izvede, jedno od primarnih načela hasiduta je da svaka osoba, a ne samo zajednica, treba rebea. Kao što nikad ne bismo bili oslobođeni iz Egipatskog ropstva bez Mošea Rabeinu, tako nitko od nas ne može biti oslobođen iz svog osobnog ropstva bez rebea.

Reb Noson je to ovako rekao:

"Onaj tko još nije pronašao svog rebea treba puzati na svojim dlanovima i koljenima čitavog svog život, s jednog kraja zemlje na drugi, i tražiti ga i loviti svom svojom snagom, tako da možda, i samo možda, dan ili sat prije nego li umre, otkrije učitelja koji će mu pomoći da nađe vječni život."

A, kažete vi sebi, ja sam jedan od sretnika, već sam si našao cadika/ rebea. Ja znam tko je on.

Reb Noson nastavlja:

"Ako ste si stvorili predodžbu da ste već pronašli svog rebea, morate tražiti puno, puno više. Jer čak i ako sjedite uz svog rebea, možda od njega ne dobijate sve što možete. Možda ne cijenite u potpunosti bogatstvo istine njegovih savjeta. Zbog toga ste još uvijek daleko od svog tikuna (ispravka)."

Ponekad se pitam zašto su Izraelci bili toliko krivi zbog toga što su napravili zlatno tele kada su mislili da je Moše umro. To je bilo prvi puta da je rebe umro! Njihova je pogreška bila trostruka. Prvo, oni su trebali shvatiti da čak i ako je Mošeovo tijelo umrlo, njegov da'at (spoznaja o B-gu) nije. To je još uvijek bilo dostupno. Drugo, trebali su shvatiti da im taj da'at još uvijek toliko nedostaje da su trebali zavapiti B-gu, "Zalutao sam kao izgubljena ovaca. Potraži slugu svog!" (Psalmi 119, 176). Treće, oni su malaksali u svojoj potrazi za Mošeovim da'at. Umjesto da su potražili najbliže Mošeove učenike koji su imali taj da'at, oni su izabrali lakše rješenje: Odustali su govoreći: "Moše je mrtav. Nema više nade za rast."

Rebe Nahman kaže da je odustajanje od nade najgore od svega. To je duhovno samoubojstvo koje isisava da'at iz nešama (duše). Odustajanje također znači da su cadikova učenja, sačuvaj B-že, neučinkovita ili neistinita. Konačno, odustajanje kaže da je B-žja samilost ograničena: "On mi ne može pomoći niti me vratiti."

Ako nas Purim nije podučio ništa drugo, neka nas nauči da kada slijedimo cadika kao što je Mordehaj, onda ni jedna situacija nije beznadna i niti jedan napor uložen za bolje Židovstvo ne ostaje nenagrađen. Sjetite se toga sljedeći put kada vaš "Moše Rabeinu", nestane i nećete napraviti "Zlatno tele".

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■ .

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute: Pravi čovjek

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: KI TISA

Parša (priča) Ki Tisa, o grijehu sa Zlatnim teletom, bavi se jednim od najvažnijih problema čovjekova života - našem odnosu prema neuspjehu.

Svaka osoba doživi trenutke neuspjeha i izdaje. Kako se nositi s time?

Kako promijeniti situaciju koja je naizgled beznadna? Koja je formula da preokrenemo svoju nesreću i sudbinu nakon što se zbude ono najgore?

Prilog od pola šekela

Paraša Ki-Tisa (paraša - priča o tome) počinje riječima: "Kad krenete raditi popisivanje Izraelaca da ih prebrojite, svaki od njih ima platiti B-gu otkupninu za svoj život u trenutku kada bude brojan". Ovo je način na koji većina prijevoda prevodi ovaj redak (Izlazak 31,12); mada hebrejska riječ "ki tisa" jednostavno znači, "kada podižete", a ne "kada brojite" ili "kada popisujete stanovništvo", i komentatori pitaju zašto Tora ne odabire izraz naredbe kao što je "prebrojite sve Izraelce"?

Zohar objašnjava da kada brojimo stvari mi ih ograničavamo. 'Brojati', liSPoR (העפסל) na hebrejskom, dolazi od riječi SeFaR ili SaPaR ( ח הפס ״לעבג granica / rez), što znači da kad god brojimo mi ograničavamo Svjetlost života. Fokusiranje na brojanje naših blagoslova ukida njihovu sreću. Stoga se moramo truditi dodati još vrlina i dobrih djela u naše živote, a ne razmišljati o onima koji već imamo. Kad smo previše usredotočeni na ono što smo u prošlosti postigli, u opasnosti smo da ograničimo daljnji rast, kreativnost i uspjeh.

Kad god se pitamo kako to da naši dobici nisu izravno proporcionalni s našim naporima, mi zapravo brojimo naknadu za naše vrline i na taj način ih gubimo. Stoga, a prema Zoharu, mi se moramo usredotočiti na napore i na naše ciljeve, a svođenje računa ostaviti Stvoritelju, jer nikad ne znamo koliki je trud uistinu potreban da bi se uklonio kruh sramote na način koji će nas nagraditi pravim uspjehom.

Postupak popisivanja u pustinji nije proveden brojanjem ljudi, nego brojanjem priloga koji su dali, po pola šekela po osobi"Svaki od njih ...ima

dati pola šekela, prema svetom šekelu, koji teži dvadeset gera. Ovih pola šekela je prinos Bgu " (Izlazak 30,13).

U biblijska vremena šekel se dijelio na dvadeset jedinica, što znači da pola šekela iznosi deset jedinica. Broj 10 je slovo jod מ) ) simbol savršenstva Drva života, a to su deset sefirot. Riječ jod עמ ) ) sadrži slovo מ od deset sefirot i slova ע (vav - 6 u šest) i ״ (dalet - 4) koji zajedno daju zbroj deset – a to je stoga da nas poduči jednu vrlo snažnu pouku: Svaki put kada se želimo povezati sa Svjetlošću, to se mora učiniti postupkom koji obuhvaća 20 sefirot (10+10).

Prvih 'deset' se odnose na "ja želim" - našu želju za primanjem, međutim, zakoni našeg svemira ne dopuštaju nam da stalno budemo u stanju "želim", koje je frekvencija kraja i smrti –a što je suprotno od beskonačnosti i života. Isključivo fokusiranje na naše želje privlači svjetlost koje se naziva 'izravno Svjetlo'. Povezivanje s 'izravnim Svjetlom' pogubno je i ima učinak kratkog spoja, spaljivanja i uništenja. Kako bi se povezali sa životom i Svjetlošću, izvorom života, na konstruktivan način, mi moramo stvoriti deset sefirot od "povratnog Svjetla"moći davanja i dijeljenja s našim bližnjima. Ako želimo primiti čitavo beskonačno obilje stvaranja mi ga moramo zauzvrat i dijeliti, i što više želimo obilje to više moramo vraćati i stvoriti veće 'povratno Svjetlo' za naše bližnje.

Pola šekela koji su Izraelci bili davali svake godine poveznica je sa "povratnim Svjetlom" koje im je pomoglo da steknu veliku snagu koja u sebi sadrži bogatstvo i blaženstvo. To Svjetlo je "posuda" u kojoj se nalazi blaženstvo –"posuda" sačinjena od sile davanja, dijeljenja i potpune vjere.

Ki tisa, "Kad podignete'', je micva da sebe izliječimo podizanjem iznad sebičnosti, podizanjem sebe za 10 razina 'povratnog Svjetla'.

Sindrom Zlatnog teleta - bolest i njezin lijek

Paraša Ki tisa priča poznatu priču o zlatnom teletu. Iako se ovaj događaj dogodio prije 3400 godina, zlatno tele je i danas simbol trčanja čovječanstva

za ispraznošću i sebičnosti. Ova trka uvijek dovodi do uništenja, boli i gubitka. Razlog zašto paraša počinje s pričom o pola šekela je to što svijest o pola šekela u sebi nosi lijek za bolest čovječanstva koja se zove 'sindrom zlatnog teleta' - i uči nas da stvaranje "povratnog svjetla" u našim životima, davanjem i dijeljenjem, i onda kad to baš i nije najugodnije za učiniti, je način stvaranja Svjetla koje će nas štititi od neuspjeha, poraza i smrti.

Povezivanje s pola šekela u današnje vrijeme

Davanje pola šekela je tradicija koja se nastavlja s koljena na koljeno. Vrijeme za to je prije ili tijekom Purima. Iznos koji se daje je vrijednost 10 grama čistoga srebra. U veljači 2023. on iznosi 6,10 EUR.

■

Ketoret

Nakon priče o 'pola šekela', imamo jednu od najmoćnijih i najmističnijih priča u cijeloj Tori, a to je priča o hramskom tamjanu (Izlazak 30,34-38). Zohar nas podučava da čitanje ili osmatranje (skeniranje) i razmišljanje o ovoj priči 3 puta dnevno ima ogromnu moć zaštite. Očito ovo je još jedan lijek za slabost sindroma zlatnog teleta od kojeg svi patimo.

Trinaest odlika

Mošeova reakcija nakon grijeha sa zlatnim teletom može nam pružiti vrlo snažnu pouku. Prva reakcija većine ljudi na neuspjeh ovakvih razmjera (ovo je neuspjeh Mošea kao vođe) je krivnja, očaj, bijes i sl. Međutim, Mošeov odgovor je potpuno van tog okvira, njegov je odgovor najfrapantniji primjer krajnje duhovnog odgovora na katastrofu. Moše se molio Stvoritelju govoreći ono što možemo sažeti u nekoliko riječi: "Sve što Si nam do sada dao pokazalo se kao nedovoljno da bi se uklonilo zlo iz srca ljudi, molim te daj nam nešto jače." Kao odgovor na to Stvoritelj Mošeu daje ono što je poznato kao tajna Trinaest odlika (atributa), sposobnost da se ozdravljenje i čišćenje privuče s najviših sfera – Ketera (gornje sefirot Keter, Hohma, Bina), dok Tora sile ozdravljenja može dovesti samo iz Zeir Anpina (7 donjih sefirot).■

Rabbi Menachem Leibtag:

Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Kako god objašnjavali priču o 'het ha-egel' [grijeh zlatnog teleta], nailazimo na problem.

Ako razumijemo (kao što se čini da psukim daju naslutiti) da su Bnei Jisrael uistinu vjerovali da je to 'zlatno tele' (a ne B-g) onaj koji ih je izveo iz Egipta - onda je jednostavno teško shvatiti kako bi čitav narod došao do tako besmislenog zaključka!

Ali ako tvrdimo (kao što tvrde mnogi komentatori) da je Aharon imao dobre namjere, jer je njegova namjera jedino bila da 'egel' bude fizički prikaz B-ga (koji ih je izveo iz Egipta) - zašto se onda B-g razljutio do mjere da želi uništiti čitav narod!

U ovotjednom šiuru tražimo 'srednji put' dok pokušavamo pronaći 'logično' objašnjenje za događaje kako se odvijaju, na temelju našeg razumijevanja sveukupne teme Sefera Šmot.

Uvod

Prema popularnom Midrašu, kojeg je citirao Raši (vidi 32,1 'ba-šeš'), računica Bnei Jisrael koja je za jedan pogrešno izračunala vrijeme Mošeova povratka dovela je do čitave nesreće 'het ha'egel'. Međutim, kada ispitamo detalje ove priče (kao što to čine drugi komentatori), pojavljuje se sasvim drugačija slika koja daje 'logičnije' objašnjenje za zahtjev naroda.

U sljedećem šiuru slijedimo taj smjer dok propitujemo događaje slijedom kako se odvijaju u Paršat Kitisa u svjetlu (i kao nastavak) događaja koji su se dogodili na kraju Paršat Mišpatim (vidi 24,12-18).

Stoga naš šiur započinjemo citirajući Torin opis Mošeovog prvog uspona na Har Sinaj koji je trajao četrdeset dana, uz napomenu kako Moše nikada nije dao ljudima točan datum svog očekivanog povratka:

"I reče B-g Mošeu, popni se k Meni na goru... tada se Moše popeo na B-žju planinu. Starješinama je rekao: 'Pričekajte nas ovdje, dok se ne vratimo k vama. Evo, Aharon i Hur su s vama, ako bude bilo kakvih problema, idite k njima..." (vidi 24,12-14).

Zapazite kako je Moše obavijestio starješine da odlazi 'dok se ne vrati', ne navodeći datum! Iako nam (tj. čitatelju) Humaš nekoliko pesukim kasnije kaže da je Moše ostao na gori četrdeset dana (vidi 24,18), prema 'pešatu', narod nema pojma koliko dugo će Moše biti odsutan.

[A najvjerojatnije, ni Moše ni Aharon. Važno je primijetiti da Rašijeva interpretacija nosi vrlo duboku poruku o prirodi strpljenja i

grijeha, ali to nije nužno i jednostavni pšat ovih pesukim.]

Logičan zaključak

S obzirom da ovo nije bio prvi put da se Moše popeo na Har Sinaj kako bi razgovarao s B-gom (vidi 19,3.20.; 24,1.2.), a prilikom svakog prethodnog uspona Mošea nikad nije izbivao dulje od dan ili dva - Bnei Jisrael imaju dovoljno razloga da pretpostave da ni ovaj put neće izbivati puno dulje. Uostalom, koliko bi uopće moglo potrajati da se primi 'luhot, Toru i micvu' (vidi 24,12): nekoliko dana, nekoliko tjedana?

Prolaze dani; prolaze tjedni; a Moše se ne vraća! Dodajte ovome činjenicu da posljednji put kada su Bnei Jisrael vidjeli Mošea, on je ulazio u oblacima prekrivenu goru koju je gutala vatra (vidi 24,17-18), stoga je zaključak naroda da je Moše 'nestao' bio sasvim logičan. Uostalom, koliko još mogu čekati?

Pod pretpostavkom da se Moše ne vraća, Bnei Jisrael moraju nešto učiniti - ali koje mogućnosti imaju na raspolaganju?

• Da ostanu bespomoćni u pustinji? Naravno da ne! Dovoljno su dugo čekali na Mošea.

• Da se vrate u Egipat? "has ve-šalom' / (naravno da ne!). To bi svakako bilo protivno B-žjoj volji; a i zašto bi se vratili u ropstvo!

• Da nastave svoje putovanje u Erec Kanaan? Zašto da ne! Uostalom, nije li svrha Jeciat Micrajima bila da naslijede Obećanu zemlju (vidi 3,8.17. 6,8.)?

Nadalje, to je upravo ono što im je B-g mnogo puta obećao, a posljednji put u Šemot 23,20?

Ovaj kontekst nam pomaže da razumijemo zašto su Bnei Jisrael pristupili Aharonu, kojega je Moše ostavio na čelu (vidi 24,13-15) i zašto se njihova uvodna pritužba usredotočila na njihovu želju za novim vođom - da zamijeni Mošea. Pogledajmo sada pažljivo opis ovog događaja u Tori: "Kada je narod vidio da Moše toliko kasni sa silaskom sa gore, narod se okupio kod Aharona i rekao mu: Dođi, napravi nam elohima koji će nas voditi [prema Obećanoj zemlji] jer Mošeu, koji nas je izveo iz zemlje egipatske [i obećao da će nas odvesti u Erec Kanaan], ne znamo što mu se dogodilo" (32,1).

Dok razmatrate ovaj pasuk, obratite pažnju na izraz "elohim ašer jelhu lefanenu". Drugim riječima, zapazite kako narod ne traži novog B-ga, već elohima [nekoga/ili nešto] tko će 'ići ispred', tj. koji će ih odvesti [u Obećanu zemlju].

Da bismo razumjeli koliko je ovaj zahtjev bio 'logičan', trebamo samo na brzinu usporediti ovaj pasuk s ranijim B-žjim

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

obećanjem (u Paršat Mišpatim) da će poslati "mal'aha" da ih vodi i pomogne im da osvoje Zemlju:

"Evo, šaljem mal’aha - lefaneha [ispred tebe] - da te čuva i dovede na mjesto koje sam pripremio..." (vidi 23,20 / Obratite pažnju na hebrejsku riječ 'lefaneha'!)

I dva pesukim kasnije, B-g nastavlja ovo obećanje: "ki jeleh mal’ahi lefaneha - Jer će moj anđeo ići pred tobom, i odvesti te u Zemlju..." (23,23) [Opet primijetite - lefaneha, i riječ jeleh.]

Prisjetite se također da je ovo bilo posljednje obećanje koje su čuli prije nego što se Moše popeo na Har Sinaj. Kada su Bnei Jisrael prvi puta čuli ovo obećanje, najvjerojatnije su pretpostavili da će taj mal’ah biti nitko drugi do sam Moše. [Zapazite kako mal’ah mora biti netko tko im zapovijeda, vodi ih, dok je B-žje Ime u njegovoj sredini (vidi 23,21-22, usporedi s 19,9).]

Sada kada smatraju da je Moše mrtav, narod jednostavno zahtijeva da im Aharon da zamjenu za (ili moguće simbol) ovog mal’aha, kako bi mogli nastaviti svoje putovanje u Obećanu zemlju. Zapazite još jednom:

"Dođi i načini nam elokima - ašer jelhu lefanenu!" (32,1) [Ponovo, zapazite jelhu & lefanenu]

Zapravo, iz samog teksta se čini da Aharon zapravo pristaje na ovaj zahtjev:

"A Aaron im reče: Skinite svoje zlato... i donesite mi ga... On ga uze od njih, baci u kalup i od njega načini liveno tele..." (32,2-4) . Ako je naše dosadašnje tumačenje ispravno, onda izjava naroda (nakon što su vidjeli ovo zlatno tele): "Ovo je tvoj b-g, Izraele - koji te je izveo iz zemlje egipatske" (32,4), ne treba značiti da ih je ovo Zlatno tele stvarno izvelo iz Egipta. [Uostalom, već su izjavili u 32,1 da ih je Moše izveo iz Egipta!] Umjesto toga, narod jednostavno iznosi vlastitu predodžbu - da ovaj egel (kojega je Aharon upravo napravio) predstavlja B-ga koji ih je izveo iz Egipta s nadom se da će sada poslužiti kao Njegov mal’ah koji će ih voditi na njihovom putovanju u Erec Kanaan.

Drugim riječima, u očima Bnei Jisrael, egel nije zamjena za B-ga, već on predstavlja Njegovu Prisutnosti!

[Vidi slično objašnjenje rava Yehude HaLevija u Sefer HaKuzari I.77! Vidi također Ibn Ezra & Ramban na Šemot 32,1]

Ovo bi također objasnilo Aharonove postupke koji su uslijedili: Kako bi se pobrinuo da se egel ispravno shvati kao prikaz B-ga, Aharon poziva na proslavu:

"I Aharon je to vidio i sagradio mizbeah ispred njega, i Aharon je povikao i rekao: Proslava za B-ga [zapazite: be-šem havaja] je sutra" (32,5).

Nadalje, ova 'proslava' podudara se s gotovo identičnim obredom koja se dogodio na Har Sinaju četrdeset dana ranije - kada su Bnei Jisrael izjavili 'na'ase ve-nišma'. Da bismo to potvrdili, usporedit ćemo opis ove dvije svečanosti u Tori:

• U Paršat Mišpatim - nakon što je Moše postavio 12 spomenika: "...i probudili su se rano ujutro, i sagradili su mizbeah u podnožju gore i dvanaest spomenika za dvanaest plemena Izraelovih... i prinijeli su olot i žrtvovali šelamim" (24,4-5).

• U Paršat Ki-tisa - nakon što je Aharon izlio egel: "...i probudili su se rano ujutro [nakon što je Aharon sagradio mizbeah pred njim /32,5], i prinijeli su olot i žrtvovali šlamim.. ." (32,6).

Zapazite očite paralele: buđenje ujutro, izgradnja mizbeaha ispred 'simbola' (koji predstavlja njihov odnos s B-gom), prinošenje olot i šelamim, te 'jedenje i piće' (usporedite 24, 11 s 32,6).

Nadalje, prisjetite se kako je ta svečanost uključivala Mošeovo čitanje 'divrei Hašem' - koje je najvjerojatnije uključivalo zakone iz Paršat Mišpatim - uključujući B-žje obećanje da će poslati mal’aha da ih vodi (vidi 23,20-23). Stoga, ne samo da su ova dva događaja paralele, ona se oba odnose na prihvaćanje mal’aha od strane Bnei Jisrael, koji će ih voditi u zemlju ['ašer jelhu lefanenu']!

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

Na kraju, primijetite kako obje svečanosti uključuju mizbeah koji je podignut ispred simbola koji predstavlja B-ga:

• U Paršat Mišpatim, simbol su dvanaest spomenika, koji vjerojatno predstavljaju B-žje ispunjenje brit avot.

• U Paršat Ki-tisa, simbol je egel, koji predstavlja mal’aha (kojeg je B-g obećao) koji će ih voditi. [Imajte na umu da se ova paralela zapravo nastavlja u samom miškanu! Ispred mizbeaha na kojem Bnei Jisrael prinose olot & šlamim, nalazimo aron & keruvim - koji služe kao simbol B-žjeg saveza s Bnei Jisrael na Har Sinaju. Kasnije, upravo ovaj aron vodi Bnei Jisrael kroz pustinju prema zemlji (vidi Bamidbar 10,33) kao i u bitku (vidi Bamidbar 10,35 & Jehošua 6,6-10). Ovo također može objasniti zašto Tora ovo tele naziva 'egel maseha' (vidi 32, 4) – što znači 'pokrivalo za lice', koje skriva pravo lice, ali ostavlja prikaz onoga što čovjek može uočiti.]

Zašto 'davka' Egel?

Iako je naše dosadašnje tumačenje pokazalo kako se egel može shvatiti kao simbol B-žje Prisutnosti, tek trebamo objasniti zašto je baš egel odabran za taj prikaz. Chizkuni nudi genijalno objašnjenje, temeljeno na još jednoj paraleli s Ma'amad Har Sinai.

Prisjetimo se da je na završetku svečanosti na Har Sinaju (24,1-11), Aharonu, Nadavu, Avihuu i sedamdesetorici starješina dopušteno da 'vide' B-ga:

"I oni vidješe Elokei Jisrael i - 'tahat raglav' - pod Njegovim nogama bijaše kao sjajni safir..." (24,10)

Očito, B-g nema 'stopala'! Međutim, ovaj opis odražava određenu duhovnu razinu. Moše je, primjerice, postigao najvišu razinu - "panim be-panim" - licem u lice. Nasuprot tome, sedamdeset starješina je opažalo 'tahat raglav' (B-žja stopala), odražavajući nižu duhovnu razinu.

[Ovo se može odnositi na zahtjev naroda za distanciranijim odnosom, u kojem je Moše služio kao njihov posrednik (vidi 20,15-18 i Devarim 5,20-26).]

Iako nam je vrlo teško shvatiti opis B-ga u takvim fizičkim terminima, Chizkuni (na 32,4) primjećuje da nalazimo vrlo sličan opis Šehine u Sefer Jehezkel:

"I noge su im bile ravne, a donji dio stopala im je bio sličan stopalima egela..." (Jehezkel 1,7). [Vidi također tekstualnu paralelu o 'even sapir' / usporedi Jehezkel 1,26 sa Šmot 24,10. [Alternativno, netko bi mogao tvrditi da je egel odabran da predstavlja parim koji su bili prineseni na Har Sinaju tijekom svečanosti kada ih je B-g obavijestio o mal'ahu (vidi 24,5/ zapazite da je egel mladunče 'para').]

Dakle, ako je izvorni zahtjev naroda doista bio 'legitiman', a Aharonovo 'rješenje' iskreni pokušaj se napravi prikaz

B-ga - zašto se B-g toliko razljutio? Zašto On prijeti da će uništiti čitav narod?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se još jednom vratiti našoj paraleli s Paršat Mišpatim.

Kontrastna paralela

Unatoč mnogim gore navedenim paralelama, nalazimo jednu dodatnu frazu koja je jedinstvena za priču o het haegel, i stvara (ono što nazivamo) kontrastnu paralelu. Obratite pažnju na završnu frazu svake priče:

• Na Har Sinaju (u Paršat Mišpatim): "... i ugledali su B-ga te su jeli i pili" (24,11).

• Kod het ha-egel (u Paršat Ki-tisa): "sjeli su jesti i piti pa su ustali lecahek" (32,6). [Ovo nazivamo 'kontrastnom paralelom'.]

Nije slučajno da mnogi komentatori u ovoj riječi nalaze ključ za razumijevanje grijeha Bnei Jisrael.

Iako je jednostavan prijevod 'lecahek' smijanje ili neozbiljno ponašanje, Raši ukazuje na mogućnost da se to može odnositi na razuzdanost (ili čak ubojstvo / vidi Raši 32,7 i Breišit 39,17). Svakako, hazal ovu frazu razumiju kao nešto više od pukog 'plesa'. Na Aharonov užas, ono što je počelo kao tiha svečanost pretvorilo se u 'divlju zabavu'. Čini se da se proslava jednostavno 'otela kontroli'. [Uskoro ćemo objasniti zašto.]

Kako bismo poduprli ovo razumijevanje lecaheka, 'skočimo naprijed' na izvještaj Tore o Mošeovom silasku s Har Sinaja (kada razbija luhot), koji bilježi što Moše i Jehošua čuju s gore.

Prije svega, obratite pozornost na Jehošuinu početnu reakciju na 'glasnu buku' koju čuje:

"A Jehošua je čuo glas naroda - be-rei'o - kako glasno vrište, i rekao Mošeu: čuju se ratni zvuci u taboru. Ali Moše je odgovorioto nisu zvuci pobjednika, niti uzdisaji poraženih, to su jednostavno zvuci [divljaštva/lakoumnosti] koje ja čujem" (32,17-18).

[Zapazite Targum Onkelos o 'kol anot' u 32,18 - kol de-mehehin,

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

usporedite s Tirgumom od lecahek u 32,6 le-heha; jasno povezujući glasne zvukove s glasnim smijanjem "va-jakumu lecahek"!

Zamijetite također i riječ be-rei'o - od šoreša 'leharija' - praviti zvuk poput tru'a, ali se piše r.a.a.h. odražavajući njezin negativni kontekst poput riječi 'ra'a' = loše ili zlo! Usporedite i s 32,22!]

Buka s ove 'divlje zabave' bila je toliko glasna da je Jehošui zvučalo kao da se vodi rat!

Zapazite također što je potaklo Mošea da zapravo razbije ploče: "I ugledao je egel i ples u kolu i razbjesnio se" [va-jar et ha-egel u-meholot...] (32,19).

Mošea 'divlji ples' nije uznemirio ništa manje od samog egela! [Vidi komentar Seforna na ovaj pasuk.]

Imajući ovo na umu, vratimo se sada proučavanju Torine priče o B-žjem gnjevu s het ha-egel, kako je ranije zabilježeno u 32. poglavlju.

Prije svega, dok razmatrate 32,5-7, primijetite kako se B-g razljutio (i rekao Mošeu da siđe) tek dan nakon što je Aharon napravio egel! Dakle, ako je glavni grijeh Bnei Jisrael bio pravljenje egela, B-g je trebao reći Mošeu da siđe istoga dana. Činjenica da mu B-g kaže da siđe tek sljedeći dan, i to tek nakon što nam je rečeno da - "va-jakumu lecahek" - podržava naše tumačenje da ovaj izraz opisuje osnovni grijeh het ha-egel.

Povratak starim navikama

Što je dovelo do ove katastrofe? Zbog čega je zapravo bila ta buka i 'divlja zabava'? Iako se temelji na indicijama', moglo bi se ponuditi sljedeće objašnjenje:

Iako je slavlje oko egela koje je pokrenuo Aharon počelo s dobrim namjerama (vidi 32,5 - 'hag l-Hašem'), iz nekog razloga, ponašanje Bnei Jisrael na ovoj zabavi ubrzo je postalo divlje i izvan kontrole. Očigledno, nakon što je počelo piće, ples i glazba, narod se impulzivno vratio natrag svojim starim putevima, vraćajući se natrag u svoju egipatsku kulturu. [Iako ovo možda ne zvuči baš logično, kao što je većina nas svjesna toga, to je, nažalost, ljudska priroda.]

Da bismo razumjeli zašto, vratimo se našoj raspravi o duhovnoj razini Bnei Jisrael u Egiptu, temeljenoj na 20. poglavlju Jehezkela, i kako je opširno razmotreno u našim šiurima na Paršat Va'era i Bešalah:

Prije Izlaska, Bnei Jisrael su se toliko uklopili u egipatsku kulturu da je B-g smatrao za potrebno da od njih zahtijeva da 'promijene svoje puteve' kako bi se pripremili za svoje izbavljenje (vidi Jehezkel 20,5-9). Iako nisu poslušali ovaj poziv, B-g ih je izveo iz Egipta u nadi da će čuda Jeciat Micrajima i ono što dožive na putu do Har Sinaja stvoriti 'promjenu srca'. Kada su stigli do Har Sinaja, izjava Bnei Jisrael na'ase ve-nišma (vidi 19,3-8 & 24,7) pokazala je B-gu da su

konačno spremni postati B-žji poseban narod.

Posljednja slamka

Nažalost, događaji u vezi het ha-egel prisilili su B-ga da promijeni ovu percepciju. Neoprostivo ponašanje Bnei Jisrael na ovom slavlju bilo je tužan odraz činjenice da se unatoč Njegovim brojnim čudima, duboko u njima, ništa nije promijenilo. B-g je bio više nego gnjevan, postao je krajnje razočaran. Izgledalo je se da su svi B-žji napori da 'osposobi' svoj narod (od Jeciat Micrajima) bili uzaludni.

Ukratko, sugerirali smo da postoje dvije faze u grijehu Bnei Jisrael kod het ha-egel

• Prva - izrada fizičkog prikaza B-ga - iako je neprikladna, bila je razumljiva.

• Druga - neumjesno ponašanje nakon jela i pića na kraju proslave - bilo je neoprostivo.

Sada ćemo pokazati kako se ove dvije faze odražavaju u B-žjoj 'dvostrukoj izjavi' Mošeu (32,7-10) nakon ovog grijeha:

(1) – 32,7-8 / B-žja prva izjava: "I reče B-g Mošeu: Požuri, jer se tvoj narod srozao ['ki šihet amha']... skrenuli su s puta koji sam im zapovjedio [vidi 20,20!] - napravili su egel maseha [prikaz Mene]...

(2) – 32,9-10 / Druga B-žja izjava: "I B-g reče Mošeu: Vidim ovaj narod, gle, to je 'am kše oref' [krut narod]. Sad, dopusti Mi, i ja ću raspaliti Svoj gnjev protiv njih i uništiti ću ih, a od tebe ću učiniti veliki narod [umjesto njih]."

[Imajte na umu da se "vajomer Hašhem el Moše" ponavlja dvaput, iako Moše ne govori između.]

Prva B-žja izjava opisuje čin koji je započeo s dobrim namjerama, ali je unatoč tome zabranjen [vidi Šmot 20,20 -"lo ta'asun iti elohei kesef..."]. Iako ovaj grijeh zahtijeva ukor i oprost (vidi 32,30), on nije bio dovoljno težak da bi opravdao uništenje čitavog naroda.

Druga B-žja izjava reakcija je na 'va jakumu lecahek', tj. njihovo neumjesno ponašanje. Zbog ovog vraćanja na egipatsku kulturu, B-g zaključuje da su oni doista 'kruti ljudi'nesposobni promijeniti svoje navike. Stoga B-g zaključuje da mora uništiti Bnei Izrael, te izabire Mošea da umjesto njih postane njegov poseban narod.

Na sličan način, ove dvije faze nalazimo u razgovoru između Mošea i Aharona nakon ovog događaja:

"I Moše reče Aharonu: Što ti je učinio ovaj narod da te naveo da na njih naneseš tako užasan grijeh? ... Aharon je odgovorio: Ti znaš ovaj narod - 'ki ve-ra hu' - njihovi su putovi zli" (32,21-22).

Moglo bi se sugerirati da se Aharonov zaključak temelji na njegovim prethodnim iskustvima s Bnei Jisrael. Jasno je, me-

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

đutim, da Moše razumije da Aharon nije imao namjeru da ova situacija izmakne kontroli. Uostalom, sam Aharon nije kažnjen. Zapravo, on kasnije postaje Kohen Gadol [Veliki svećenik].

Nakon što je Aharon objasnio Mošeu što se dogodilo (32, 22-24) u prvoj fazi, Moše je već shvatio što se dogodilo u drugoj fazi:

"I Moše 'vidje' narod - 'ki paru'a hu' - da su postali neobuzdani (izvan kontrole), jer Aharon je izazvao kod njih da postanu neobuzdani [do stupnja] njihove propasti, be-kamehem - kada su ustali [plesati/ vjerojatno oslikavajući 'va-jakumu lecahek'! vidi 32,25].

Na kraju, dvije razine koje kasnije nalazimo prilikom kažnjavanja Bnei Jisrael također mogu biti odraz ove dvije faze. Prvo je pobijeno tri tisuće 'poticatelja' koji su poticali ovo razuzdano ponašanje (faza 2). Za tu buntovnu skupinu nema mjesta za oprost (32,26-29). Međutim, drugoga dana, Moše prilazi B-gu kako bi molio oprost za ostatak naroda (vidi 32,30-32). Iako su zgriješili, Moše se nada da će im osigurati oprost - jer su njihovi postupci započeli s dobrom namjerom (1. faza).

U konačnici, Moše će dobiti ovo pomilovanje - ali to neće biti baš jednostavno.

Odgođena kazna ili oprost

Iako se B-g prvobitno složio s prvim zahtjevom Mošea Rabeinu da ne uništi u potpunosti Svoj narod (vidi "vajihal Moše... vajenahem Hašem al ha-ra'a..." / 32,11-14), njegov sljedeći zahtjev za oprost u 32,31-32 jasno pokazuje da pogubljenje 3000 'poticatelja' nije oslobodilo krivnje ostatak naroda.

Na naše iznenađenje, Mošeova druga tefila (u 32,30-32) ne postiže oprost! Da biste dokazali ovu tvrdnju, pažljivo pogledajte B-žji odgovor na Mošeovu drugu tefilu:

"I B-g reče Mošeu: Onaj tko je sagriješio prema Meni bit će kažnjen. Sada idi i vodi narod na [mjesto] koje sam rekao [tj. u Erec Kanaan], evo Moj anđeo će ti se pridružiti, i na dan kada ću vas kazniti, kaznit ću vas” (32,34).

Zapazite da B-g upućuje Mošea da odvede Bnei Jisrael u Obećanu zemlju, čime ispunjava brit avot (kao što je Moše zahtijevao u 32,13), ali On ih ipak planira kasnije kazniti za het ha-egel, u vrijeme koje On smatra prikladnim. Međutim, imajte na umu da, iako će brit avot biti ispunjen, brit Sinai ostaje 'raskinut'! Da bismo to dokazali, pogledajte kako poglavlje 33 objašnjava što je B-g rekao Mošeu u 32,34:

"I B-g reče Mošeu – Kreni odavde, ti i narod koji si izveo iz Egipta u zemlju za koju sam se zakleo Avrahamu, Jichaku i Jaakovu (brit avot)... ali Ja neću ići u usred tebe jer si krut narod, da vas ne uništim putem" (vidi 33,1-3).

Za razliku od B-žjeg izvornog obećanja prilikom Matan Tora da će On poslati mal’aha sa Njegovim imenom u njihovu sredinu ['šmi be-kirbo' / vidi 23,20-23], sada On jasno izjavljuje da On više neće biti s njima - "ki lo a'ale be-kirbeha" (33,3). Zbog het ha-egel, Bnei Jisrael više nisu dostojni posebnog odnosa brit Sinaja

Ova 'degradacija' se odražava u narednoj B-žjoj zapovijedi da Bnei Jisrael moraju ukloniti 'svoj nakit' koji su dobili na Har Sinaju, nedvojbeno kao simbol visoke razine koju su dosegli prilikom Matan Tora (vidi 33,5-6). Nadalje, Moše sada mora izmjestiti svoj vlastiti šator dalje od tabora, kako bi B-g mogao ostati u kontaktu s Mošeom (vidi 33,7).

Kamo ćemo dalje?

Nastala je vrlo čudna situacija (koja često prođe nezapaženo). Iako Bnei Jisrael neće biti uništen (zahvaljujući brit avot), B-g daje uputu Mošeu da nastavi put do Erec Kanaana bez brit Sinaja. [Zamislite, židovsku državu bez 'keduše', nekoliko tisuća godina prije Theodorea Herzla!]

Koliko god ovo zvučalo nezamislivo, B-žja je odluka vrlo logična. Uzimajući u obzir Njegov zaključak da je Bnei Jisrael 'am kše oref' - krut narod (vidi 32,9, 33,5), i stoga neće promijeniti svoje puteve, čini se da nema drugog rješenja. Naposljetku, kada bi zadržao svoju Šehinu u njihovoj sredini, Bnei Jisrael ne bi mogli opstati.

Na sreću za Am Jisrael, Moše Rabeinu nije voljan prihvatiti B-žju odluku. Kao što ćemo vidjeti, njegov sljedeći argument pripremit će teren za objavu B-žjih midot ha-rahamim:

"A Moše je preklinjao B-ga: 'Pogledaj, ti si me uputio da vodim ovaj narod... ali priznaj da je ovaj narod Tvoj narod!

B-g odgovori: Ja ću voditi [samo] tebe. Ali Moše je inzistirao: "Im ein paneha holhim al ta'alenu mi-ze" - Osim ako Tvoja prisutnost neće ići s nama, nemoj nas tjerati da napustimo ovo mjesto. Jer kako će se znati da je Tvoj narod stekao Tvoju naklonost osim ako Ti ne ideš s nama..." (33,12-16)

[Ove pesukim je prilično teško prevesti, preporučujem da pročitate cijeli odjeljak.]

Primijetite kako Moše zahtijeva da B-g zadrži Svoju Prisutnost [Šehinu] kod njih, prijeteći 'sjedećim štrajkom' ako B-g odbije. Najsnažniji Mošeov zahtjev je da B-g prizna da su oni Njegov narod - "u-re'e ki amha ha-goj ha-ze" (vidi 33, 13). B-g ['kivjahol'] se sada suočava s najtežom situacijom.

• S jedne strane, On ne može dopustiti da se Njegova Šehina vrati - jer prema uvjetima brit Sinaja - ovaj 'am keše oref' ne bi mogao preživjeti Njegov gnjev, i na kraju bi bili pobijeni.

• S druge strane, On ih ne može ostaviti u pustinji (kao

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

što Moše sada prijeti), jer se brit avot mora ispuniti!

• Ali, On ih ne može odvesti u zemlju, jer Moše nije voljan voditi ih ako On ne vrati Svoju Šehinu

Do nekog pomaka mora doći! Ali čega?

Upravo ovdje, u razrješenju ove dileme, stupa na scenu B-žjih 13 midot ha-rahamim

Novi savez

Pogledajmo sada B-žji odgovor na Mošeov zahtjev. Imajte na umu da je ovo prvi put u Humašu da B-g uvodi koncept B-žanske milosti:

"I B-g reče Mošeu, 'Učinit ću i ovo što tražiš... [da vratim Svoju Šhinu / Moše je tada zatražio da B-g pokaže svoju Slavu -] tada je B-g odgovorio: 'Učinit ću da sva Moja dobrota prođe pred tobom, i objavit ću Svoje ime pred tobom i Ja ću oprostiti onome kome ću oprostiti i Ja ću se smilovati onome kome se smilujem (ve-hanoti et ašer ahon, ve-rihamti et ašer arahem)... (33,17-22).

Za razliku od Njegove prvobitne prijetnje trenutnom kaznom ukoliko zgriješe (ako je B-g među njima), sada se B-g slaže da Bnei Jisrael da 'drugu priliku' (ukoliko zgriješe).

Ovo B-žansko obećanje priprema teren za sklapanje novog saveza kroz koji se brit Sinai može ponovno uspostaviti, jer on dopušta da se Šehina vrati bez potrebe za trenutnom strogom kaznom.

Stoga B-g upućuje Mošea da se još jednom popne na Har Sinaj, na način dosta sličan njegovom prvom usponu na Har Sinaj [ali sa značajnim manjim različitostima], kako bi primio druge luhot (vidi 34,1-5 i njegovu paralelu u 19,20-24).

Kao što bismo trebali očekivati, zakoni bi trebali ostati i ostaju isti. Međutim, njihovi uvjeti sada se moraju nadopuniti B-žjim svojstvima milosrđa. Stoga, kada se Moše sada uspinje na Har Sinaj, nije potrebno da B-g ponovi same dibrot, jer one ostaju iste. Umjesto toga, B-g će se spustiti da objavi promjenu načina na koji će On djelovati u ovom odnosu - tj. Njegovih svojstava milosti.

Kao što je B-g obećao u 33,19 (pregledajte taj pasuk prije nego nastavite), novi savez, koji odražava ovaj poboljšani

odnos, sada je sklopljen:

"I B-g je sišao u oblaku... i prošao ispred njega i proglasio: 'Hašem, Hašem Kel rahum ve-hanun, ereh apajim ve-rav hesed ve-emet, nocer hesed la-alafim" (34,5-8) ).

Kontrast između svojstava

Uz ovu spoznaju, sada možemo bolje cijeniti riječi koje je B-g izabrao da opiše svoje nove midot. Da bismo to učinili, prvo moramo brzo pregledati B-žje midot kako su opisane u Ma'amad Har Sinai u parašat Jitro.

Podsjetimo se da dibrot uključuju ne samo zakone, već i opisuju kako će B-g nagraditi (ili kazniti) one koji slušaju (ili ne poštuju) Njegove zapovijedi. Pregledajmo ova 'izvorna' svojstva označena (podebljanim slovima) dok citiramo Zapovijedi:

"Ja sam G-spod B-g tvoj... Nećeš imati drugih B-gova pored Mene... Nemoj im se klanjati niti ih štovati, jer Ja, G-spod, sam Kel kana - revnostan B-g poked avon avot al banim – koji se sjeća grijeha roditelja na njihovoj djeci... za one koji Me odbacuju [le-son'ai], ali ose hesed - iskazuje dobrotu... za one koji me vole i slijede moje zakone - [le-ohavai ul' šomrei micvotai]" (vidi 20,2-6).

Zapazite kako druga zapovijed uključuje tri B-žanska svojstva:

1. Kel kana – revnostan B-g

2. Poked avon avot al banim - le-son'ai – oštra kazna za one koji odbacuju B-ga

3. Ose hesed la-alafim - le-ohava – dobrota i nagrada za one koji slijede B-ga.

Slično tomr, u trećoj zapovijedi nalazimo još jednu mida [božansko svojstvo]:

"Ne izgovaraj uzalud ime B-žje - ki lo jenake Hašem - jer B-g neće oprostiti onome koji izgovori Njegovo ime uzalud" (20,7).

Dodajmo ovo četvrto svojstvo gornjem popisu:

4. lo jenake Hašem - On neće oprostiti

Na koji način bismo trebali gledati na ova četiri svojstva? Na prvi pogled veći dio njih djeluje prilično strogo!

Čak ni mida o ose hesed - B-žanskoj dobroti, ne podrazumijeva nužno milost. Pažljivo uočite u 20,6 da B-g obećava tu dobrotu samo onima koji Ga slijede, a time nikom drugom. Definitivno, sva ova četiri svojstva sasvim su suprotna milosrđu, ona su midot ha-din - svojstva izvršenja odmazde.

Iako ove midot imaju svoju 'negativnu stranu', jer prijete trenutnom kaznom za one koji prekrše (le-son'ai), one također imaju i svoju 'dobru stranu', jer osiguravaju trenutnu

(nastavak s 27. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

nagradu za one koji poštuju (le-ohavai) . Drugim riječima, ove midot opisuju vrlo intenzivan odnos, jako sličan [i ne slučajno] B-žjem odnosu s čovjekom u Gan Edenu (vidi Breišit 2,16-17).

Još Midot Hadin

Još jedan primjer ovog intenzivnog odnosa, kao i još jedno svojstvo, nalazi se na kraju cjeline zakona u Paršat Mišpatim. Prisjetite se da je odmah nakon Deset zapovijedi Moše pozvan na Har Sinaj kako bi primio poseban skup zapovijedi koje je prenio Bnei Jisrael (vidi Šmot 20,15-19). Na kraju tih zakona, B-g daje sljedeće obećanje:

"Evo, ja šaljem anđela pred tobom da te čuva na putu i pomogne te dovesti u Obećanu zemlju. Čuvaj ga se i slušaj ga, Ne prkosi mu - jer on ti neće oprostiti tvoje grijehe -"ki lo jisa le-fiš'ahem", budući da je Moje Ime s njim...

[S druge strane...]

"... ako ga budeš slušao i činio sve što Ja kažem – Ja ću ti pomoći da pobijediš svoje neprijatelje... (vidi Šmot 23,20-24).

Još jednom, nalazimo da će ih B-g kazniti ako Bnei Jisrael ne budu slijedili Njegove micvot a nagraditi (tj. pomoći u osvajanju Zemlje) ako Ga poslušaju.

Konačno, nakon het ha-egel, nalazimo da B-g namjerava djelovati upravo prema ovim svojstvima midat ha-dina:

"I B-g reče Mošeu, siđi s gore jer je tvoj narod sagriješio... napravili su zlatni kip... i sada dopusti Mi, i raspalit ću Svoj gnjev protiv njih da ih mogu uništiti -ve-jichar api bahem..." (vidi Šmot 32,7-10).

Ovdje nalazimo još jedno B-žansko svojstvo - haron af Hašem - B-žji trenutačni gnjev.

Sažmimo ovih šest svojstava koje smo do sada otkrili. Kasnije će nam ovaj popis biti od velike pomoći kad usporedimo ove midot s B-žjim midot na drugim luhot.

1. Kel kana

2. poked avon ... le-son'ai

3. ose hesed... le-ohavai

4. lo jenake

5. lo jisa le-fiš'ahem

6. haron af

Sada ćemo pokazati kako se ovih šest primjera midat hadina izravno odnose na nova svojstva koja B-g sada obznanjuje. Obratite pažnju na očitu - i prilično nevjerojatnuparalelu koja se pojavljuje:

PRVE LUHOT DRUGE LUHOT

1) Kel kana Kel rahum ve-hanun

2) poked avon...le-son'ai poked avon avot al banim...

3) ose hesed la-alafim rav hesed ve-emet

... le-ohavai nocer hesed la-alafim...

4) lo jenake ve-nake, lo jenake

5) lo jisa lefišeihem nosei avon ve-feša...

6) haron af ereh apajim

Iz din u rahamim

Svako svojstvo iz prvobitnog saveza mijenja se iz midat ha-din u midat ha-rahamim. [Kako bismo shvatili ovu paralelu, važno je da pratimo ove pesukim na izvornom hebrejskom.]

Pogledajmo sada pobliže:

A) Hašem Kel rahum ve-hanun > (1) Hašem Kel kana

• Rahum ve-hanun na temelju 33,19 (vidi gore)

• Milosrdni B-g za razliku od revnosnog B-ga

B) Ereh apajim > (6) haron af

• spor na gnjev za razliku od momentalnog gnjeva

C) Rav hesed ve-emet > (3) ose hesed... le-ohavai

• obilan dobrotom prema svakome, potencijalno čak i zlima [Ovo može dopustiti mogućnost 'raša ve-tov lo'] za razliku od iziskuje dobrotu, i stoga je ograničeno isključivo na one koji su Mu poslušni.

[Imajte na umu da je mida o emet sada nužna, jer ova obilna dobrota za sve mora biti nadopunjena svojstvom istine kako bi se osigurala konačna pravda.]

D) Nocer hesed la-alafim --> (3) ose hesed....

• le-ohavai On pohranjuje Svoju dobrotu, tako da ukoliko nije odmah dana, pohranjuje se da bi se dala kasnije. [Ovo može dopustiti mogućnost 'cadik ve-ra lo'] za razliku od trenutačne dobrote i nagrade za one koji Ga slijede.

E) Nose avon ve-feša... --> (5) lo jisa le-fiš'ahem ...

• opraštanje grijeha nasuprot neopraštanja grijeha.

F) Ve-nake, lo jenake > (4) lo jenake

• ponekad će On oprostiti, ponekad možda neće. [Vidi Raši, oprašta onima koji čine tešuva.]

• za razliku od nikad ne oprašta.

G) Poked avon avot al banim.. > (2) poked avon le-son'ai

• On se suzdržava od kažnjavanja do četiri generacije

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Ki Tisa: Het HaEgel i 13 midot Rahamim

[u očekivanju tešuve / vidi Rašija]

• za razliku od primjene kazne do četiri koljena.

[Iako su ove dvije fraze gotovo identične, njihov nas kontekst tjera da svaki pasuk tumačimo drugačije. U prvim luhot, sve četiri generacije su kažnjavane, u drugim luhot, B-g može počekati s kaznom tijekom četiri generacije, dajući priliku za tešuva. Vidi Rašija.]

Ove zapanjujuće paralele pokazuju da je svaka od '13 midot' u izravnoj suprotnosti sa midot prvobitnog saveza na Har Sinaju.

Ova pozadina nam može pomoći da cijenimo Mošeovu momentalnu reakciju na B-žju objavu ovih midot:

"I Moše požuri da se pokloni i reče: 'Ako sam doista stekao naklonost u Tvojim očima - neka Hašem ide u našoj sredini - 'ki' = čak iako su oni am kšei oref - narod krute šije, i ti ćeš oprostiti naš grijeh..." (34,8-9)

B-žja objava da će sada postupati na manje strog način omogućuje Mošeu da zatraži da B-g sada vrati svoju Šehinu narodu čak iako su oni am keše oref. Obratite pažnju na to kako ovaj zahtjev stoji u izravnoj suprotnosti s B-žjom prvobitnom prijetnjom da "neće ići s njima jer su narod krute šije, kako ih ne bi udario na njihovu putovanju..." (vidi 33,3/ usporedi s 34,9 )!

Ova B-žanska svojstva milosrđa sada dopuštaju Šehini da prebiva unutar Izraela iako možda oni nisu dostojni.

Iz određene perspektive cijeli je ovaj niz sasvim razumljiv. Jer, s jedne strane, da bi bio dostojan B-žje prisutnosti, čovjek se mora ponašati savršeno. Međutim, čovjek je ipak

čovjek. Iako može težiti savršenstvu, često može pogriješiti ili ponekad čak i griješiti. Kako se onda čovjek ikada može približiti B-gu? Stoga, da bi se smrtnom čovjeku omogućio potencijal da nastavi odnos s B-gom, potreban je novi skup pravila - onaj koji uključuje midot ha-rahamim

Prvobitni uvjeti brit Sinaja, iako idealni, nisu praktični. Na taj način, midot ha-rahamim omogućuje brit Sinaju da postane dostižan. Ove midot ha-rahamim odražavaju B-žju dobrotu koja dopušta čovjeku da Mu se približi i razvije bliži odnos bez potrebe za trenutačnom kaznom za bilo koji prijestup.

Selihot

Ovo objašnjenje daje dodatno značenje našem razumijevanju i uvažavanju našeg recitiranja Selihot. Recitiranje 13 midot sadrži više od same mistične formule. Ono je stalni podsjetnik na uvjete saveza drugih luhot. B-žja svojstva milosrđa, kao što smo pokazali, ne jamče automatski oprost, već daju mogućnost oprosta. Kao što pasuk navodi, B-g će oprostiti samo onome koga On odabere ("et ašer ahon... veet ašer arahem" / 33,19). Da bi bio vrijedan te milosti, pojedinac mora B-gu dokazati svoju iskrenost, prihvaćajući na sebe da neće ponavljati svoje loše putove. ■

Rječnik

pešat/pšat - neposredno razumijevanje teksta

pesukim - stihovi u Tori brit avot savez s praocima davka – konkretno

Ma'amad Har Sinai – kad su stajali kod Sinaja

šoreš – korijen (riječi)

tefila – molitva

hag l-Hašem – blagdan Vječnom

šem havaja – Tetragramaton

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Poštovanje (nastavak)

Izazov koji se nalazi pred poštovanjem

Tradicija nam je potrebna da bi nam skrenula pažnju na ovu duboku stvarnost, jer je ne uočavamo lako. Naše oko lako zapaža nedostatke u izvanjskim osobinama. To je kao da se usredotočite na omot poklona, a zanemarite dar koji se nalazi unutra. Zamislite si da vam je netko poslao Picassovu ili Chagallovu sliku, a vi jedino što ste vidjeli bilo je prljav i otrcan paket u vašim rukama?

Pa zašto to radimo? Zašto postavljamo standarde prema kojima ćemo mjeriti druge, a zatim trošimo toliko svoje mentalne energije na procjenjivanje koliko ljudi udovoljavaju tim standardima? Iznenadio bih se da je to itko ikad učinio osim kao vanjski izraz mjerila prema kojima sami sebe mjerimo. A zbog toga što smo uznemireni time kako sami prolazimo u tome, mi osuđujemo druge. I kada otkrijemo da su manjkavi, sami se sebi činimo boljima i većima.

Priznali li mi to ili ne, većina nas želi poštovanje i smatra da ga ne dobiva, svakako ne u mjeri u kojoj smatramo da nam pripada. Dakle, element koji nas tjera da budemo toliko kritični prema drugima nije ništa drugo do vlastito traganje za čašću, posebno u našim vlastitim očima.

U tome ima jedna duboka i tužna zbilja. Mnogi ljudi jednostavno sebe ne vole dovoljno i ne vole se na pravi način. U musarskom djelovanju mi uvijek tražimo duševne osobine

koje možemo podići i poboljšati, a to znači da smo svjesni svojih nesavršenosti, no čak i ta svjesnost o sebi i trud trebali bi se događati u atmosferi samopoštovanja.

Istina je da smo vrijedni poštovanja. Židovska nas tradicija općenito potiče da pronađemo ravnotežu koja predstavlja zdravo samopoštovanje, odgovarajuću mjeru poštovanja. Prepoznavanje toga može biti osjetljivo pitanje. Poštovanje koje dugujemo drugima dugujemo i vama i meni, ne zato što smo savršeni, ili sjajni, ili čak dobri. Vaša veličina nije vezana uz vaš identitet, već uz činjenicu da ste čovjek i da je vaša srž dar neusporedive ljepote i veličanstva. Najzdraviji i najsnažniji način da se upustite u praksu uzdizanja duševnih osobina je stavljanjem tog unutarnjeg rada u kontekst samopoštovanja.

Osobina i ono što joj je suprotno

Učitelji musara inzistiraju na tome da napravite vrlo jasnu distinkciju između poštovanja koje biste trebali iskazati svim dušama uključujući svom vlastitom dubokom unutarnjem biću i želje vašeg gladnog ega da izvuče svaki djelić časti koji može dobiti u svoje pohlepne ruke. Oni nas strogo upozoravaju na ovu tendenciju našeg ega, a Rabbi Salanter to povezuje s općim musarskim načelom: osoba "mora nastojati steći u svojoj duši svaku karakternu osobinu i ono što joj je oprečno. Čak i više od toga, ona se mora uvježbati tako da u trenutku kada se bude trebala pokazati karakterna osobina

koja je za nju relevantna, ona se u njoj probudi, a ona suprotna bude zaboravljena. S druge strane, u trenucima kada se bude tražilo da se suprotna osobina treba iskoristiti u korist njenog bližnjeg, ova suprotna osobina treba se probuditi, a osnovu ove osobine treba na trenutak zaboraviti."

Poštovanje je savršen primjer ove potrebe za "osobinom i njenom suprotnošću," o čemu on kaže: "Na primjer, bježati od časti je dragocjena vrlina. Kao što učenjaci vele: 'Želja za čašću uklanja čovjeka sa svijeta.' Međutim, obrnuto vrijedi za druge, kao što su učenjaci rekli: 'Tko je poštovan? Onaj koji poštuje druge.'"

■

Ne tražite poštovanje za sebe, već se potrudite iskazati poštovanje drugima. Pravi problem ovdje predstavlja mjesto koje ego ima u vašem životu. Ne tražiti poštovanje za sebe odražava poniznost; tako je i s poštovanjem drugih. Posvetiti svoj život poštovanju utemeljenom na egu nije pametno, jer kad mu se pruži sloboda, želja ega za časti nikada ne bude zadovoljena, i život posvećen traženju časti proći će kao život koji nije bio ispunjen.

Rabbi Salanter navodi upozorenje učenjaka da se "bježi od časti". Ipak, ni u svojim najluđim snovima oni nisu mogli zamisliti u kojoj će mjeri naša moderna kultura uzdići osobnu čast i poslati nas u beskrajnu i pogrešnu potragu za pijedestalima na koje ćemo se popeti. Njihovo upozorenje važno je za nas više nego ikada ranije, jer ljudi u Litvi devetnaestog stoljeća nisu imali ča-

(nastavak s 30. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

sopise pod nazivom Ja i Mi da bi ih odveli stranputicom. Učinci težnje za zadovoljenjem vlastitog ega toliko su snažni da nas učenjaci upozoravaju (kako to citira Rabbi Salanter) da je čast jedan od čimbenika koji "osobu tjera s ovoga svijeta". Znači li to stvarnu smrt ili život koji nije odgovarajući ovom svijetu? Kako god bilo, traženje časti sigurno nije put duše.

Što se tiče druge strane jednadžbe, daleko od iskazivanja poštovanja drugima, tko nije sudjelovao ili čak uživao u javnom sramoćenju druge osobe? Iako nas tradicija poziva da poštujemo druge, ona nas također, jako preuveličavajući, upozorava da bi osigurala da shvatimo poruku: "Bolje da se čovjek baci u plamteću peć nego da javno posrami svog bližnjeg." Ipak isuviše često mi radimo upravo to.

Jednako tako je potpuno pogrešna i naša sklonost da tugujemo zbog sreće druge osobe umjesto da slavimo s njom. "Uzdizanje druge osobe mora nas potaknuti na radost", kaže Rabbi Meir Chodosh. "Moramo imati na umu da nam njezino uzdizanje i čast ništa ne oduzimaju." On nas upozorava na srž problema, a to su žudnje našeg ega. "Na ovaj način," nastavlja, "oslobodit ćemo se razmišljanja o sebi i vidjet ćemo samo [nekoga drugoga kome ide dobro] i bit će nam drago. "U musarskoj tradiciji ovo se naziva razvijanjem ajin tova, dobrohotnog oka.

Tko je vrijedan poštovanja?

Postoji izravna veza između ustrajne, ali neutažive žudnje ega za časti i tog kritičkog mentaliteta kojim žestoko osuđujemo druge, čak do te

svetost

sno smrdi ovo truplo."

"Kako su mu bijeli zubi!" uzvratio je on.

Pogledao je i u toj raspadajućoj gomili pronašao nešto što je mogao pohvaliti.

mjere da ih posramljujemo. Mi osuđujemo i kritiziramo druge pogrešnim izražavanjem želje da zadobijemo ljubav i poštovanje. Mudrost tradicije nam kaže da kad se tako ponašamo, sve smo pogrešno shvatili. Ben Zoma pita: "Tko je dostojan časti?" I odgovara: "Onaj koji se prema drugima odnosi s poštovanjem." I drugdje rabini upozoravaju: "Oni koji nastoje steći čast po cijenu ponižavanja druge osobe nemaju udjela u Svijetu koji će doći."

Ovo je temeljno učenje u vezi ove osobine duše. Poštovanje zaslužujemo odavanjem poštovanja. Ipak, mi smo skloni uskratiti poštovanjepa čak i posramiti - jer smo gladni časti. Možemo li to shvatiti pogrešnije od ovoga?

Da bismo stvari preokrenuli, moramo razviti naviku odavanja poštovanja drugima. Rabbi Bachya ibn Pakuda u svojoj knjizi Dužnosti srca iznosi predivnu poučnu priču:

Jednom je neki pobožni čovjek razgovarao sa svojim učenicima. Dok su prolazili pored pseće lešine koja se raspadala, njegovi su učenici rekli: "Kako uža-

Poznati hasidski mudrac Rebbe Levi Yitzchak spazio je muškarca koji je podmazivao kotače svojih kola dok je nosio talis (molitveni šal) i tefilin (molitveno remenje). Umjesto da pobjesni zbog ovog očitog svetogrđa, rabin je upravio pogled k nebu i izjavio: "Vidiš li, Gospodaru svijeta, kako su sveta Tvoja djeca! Čak i dok se bavi podmazivanjem kotača, on se ipak sjetio da Ti se moli!" Rebbe Levi Yitzchak uvježbavao se da svakoga pozitivno prosuđuje.

Tako je činio i Rabbi Yisrael Salanter, koji je rekao da, kada je tek počeo učiti musar, razljutio se na svijet, ali je zadržao mir u sebi. Kako je nastavio učiti, razljutio se i na sebe. Na kraju, napredovao je do toga da druge prosuđuje blagonaklono.

Odavanje poštovanja

Kao i svaka druga osobina duše, poštovanje je stanje svijesti i djelo. Svojstva duše su vrline na djelu. Nije dovoljno osjećati poštovanje; čovjek mora postupati s poštovanjem. S poštovanjem postupamo tada kada drugoga (kao i sebe) poštujemo odnoseći se prema svim bićima s najvećim poštovanjem i dostojanstvom. Postupamo s poštovanjem kad pažljivo osluškujemo potrebe drugoga i odgovaramo na njih; kad pogledamo ispod površinskih različitosti da vidimo zajedničko tlo na kojem stoje sva bića. Poštovanje drugih zahtijeva da se potrudimo

(nastavak s 31. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

uzdići ljude u svojim očima, kao što je naučavao Rabbi Elazar ben Shamua "Neka vam čast vašeg učenika bude draga koliko i vaša, i čast vašeg kolege kao poštovanje prema vašem rabinu, a poštovanje prema vašem rabinu kao štovanje Nebesa."

Čuo sam da je u ime Rabbi Aarona Kotlera rečeno da, ako vozite autocestom i dođete do mjesta za naplatu cestarine, i imate mogućnost izabrati između automatskog plaćanja i plaćanja na kućici u kojoj radi ljudsko biće, trebali biste odabrati čovjeka. To je odavanje poštovanja ljudskom biću, time što to čini da se čovjek osjeća korisnim, umjesto nepotrebnim jer ga je zamijenio automat za naplatu cestarine.

Nisam često na autocesti, pa tražim pristupačnije načine kako odati poštovanje drugima. Jedan od oblika poštovanja o kojem tradicija ima puno za reći jest čin pozdravljanja ljudi. Pirkei Avot nas poziva da "preuzmemo inicijativu u pozdravljanju svake osobe koju susretnemo", a Talmud navodi da nitko nikada nije pozdravio Rabi Johanana ben Zakaija prije nego što je on pozdravio njega, čak niti neznanac na tržnici.

Rabi Johanan (ne ista osoba kao maloprijašnji) svoje je smjernice dao živopisnom slikom dostojnom današnjih kreatora oglasa: "Bolje je izbjeliti svoje zube za svog prijatelja [tj. pozdraviti ga osmijehom koji otkriva zube], nego mu poslužiti mlijeko."

To je praksa koju svatko od nas može vršiti. Potreban je samo susret s drugom osobom i spremnost da se kaže: "Zdravo, drago mi je što te vidim." Zamislite, mi ovo nazivamo duhovnom praksom? Kako razbo-

rito. Pozivam vas da probate.

Kroz ovakve prakse mi aktivno, na konkretne načine poštujemo druge. Kada prvi iskažemo poštovanje drugome, mi nastupamo iz poniznosti i zbog toga će i drugi nas poštovati.

Poštovanje drugih na ovaj način ne znači odricanje od moći i prakse vršenja prosudbe, već je to stavljanje u fokus odmaka od nesmotrenih, beskorisnih, naviknutih, pa čak i destruktivnih radnji prosuđivanja. U tom pravcu počinjemo ići kada prepoznamo da korijen problema leži u našem vlastitom strahu od vlastite nepodobnosti, koje smo samo previše svjesni, i zbog koje se plašimo da nam drugi neće iskazati poštovanje za koje smatramo da ga želimo i trebamo. Naš je ispit prepoznati, usvojiti i djelovati prema učenju učenjaka: "Onaj tko sudi svog bližnjeg na temelju zasluga, sam biva ocijenjen blagonaklono."

Isti onaj Rabi Akiva, čijih je dvadeset i četiri tisuće učenika umrlo u samo mjesec dana jer nisu uvažavali jedni druge, bio je veliki zagovornik učenja "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe", nazivajući to prvim načelom Tore." Učio je: "Čovjek je voljen, jer je stvoren na sliku B-žju." Ovo je lekcija koju biste trebali zapečatiti pred svojim očima, poput leća kroz koje ćete vidjeti da je svako ljudsko biće koje sretnete sveta duša.

Rabi Eliezer je rekao: "Neka ti bude čast tvog bližnjeg draga kao tvoja vlastita."

–Pirke Avot 2,10

Jednostavnost

HISTAPKUT

Zadovoljan svojim dijelom.

Posjetitelj iz Amerike prolazio je kroz poljski grad Radin i zaustavio se kako bi posjetio Chafetz Chaima. Ušavši u jednostavan stan velikog učenjaka, zapanjilo ga je koliko je oskudno namješten. "Gdje ti je namještaj?" upitao je čovjek. "Gdje je tvoj?" odvratio je Chafetz Chaim. "Oh, ja sam samo u prolazu", odgovorio je čovjek. "I ja sam samo u prolazu", bio je odgovor Chafetz Chaima.

MI ŽIVIMO U FIZIČKOM SVIJETU,

i premda je naš cilj duhovan, put duše prolazi točno kroz područje materijalnog. Ne bismo trebali pogrešno gledati na materijalno kao na glavnog neprijatelja duhovnog, jer se cijelo putovanje prema cjelovitosti može odvijati samo djelovanjem u fizičkom svijetu. Riječi Rabbi Moshe Chaima Luzzatta vrlo su jasne po pitanju toga:

Iako čovjek mora biti uronjen u fizičko, on se u stanju uzdići do potpunosti kroz svoje svjetovne aktivnosti i kroz sam fizički svijet. Upravo kroz njih on postiže čisto i uzvišeno stanje. Stoga je upravo njegova poniznost ono što ga uzdiže, jer kada tamu pretvori u svjetlost i sjen smrti u blistav sjaj, on osobno stječe za sebe neusporedivu izvrsnost i slavu. Majstori musara nam govore da je ovaj svijet stvaran da stvarniji ne

(nastavak s 32. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

može biti, i potiču nas da što bolje iskoristimo svoj život, ovdje i sada.

Pripovijeda se priča o Rabbi Yisraelu Salanteru koji je jedne kasne večeri išao ulicom i ugledao postolara kako radi uz svjetlost svijeće koja je gasnula. "Zašto još radiš?" upitao ga je. "Kasno je i uskoro će se ta svijeća ugasiti." Postolar je odgovorio: "Sve dok svijeća gori, još je uvijek moguće obaviti posao i popravljati." Rabbi Salanter proveo je cijelu noć uzbuđeno koračajući po svojoj sobi i ponavljajući u sebi: "Sve dok svijeća još gori, još uvijek je moguće obaviti posao i popraviti!"

Vrijeme je sada, mjesto je ovdje. To je upravo ono što Rabbi Menachem Mendel Leffin u svom cijenjenom musarskom tekstu, Cheshbon ha'Nefesh, piše pod naslovom: "Ne dopusti da potratiš ni trenutak svog života."

Da bi osoba uopće mogla opravdati da je se naziva čovjekom, on kaže:

Glavnina njegovog vremena mora biti usmjerena ka uživanju u užicima uzvišene duše, svakodnevno se usavršavajući na tom području. To ne vrijedi za zle koji troše svoj udio u ovom dragocjenom životu i umiru, a da nemaju što za pokazati!

Iako je duši potrebna ova materijalna ravan da bi se razvijala u smjeru cjelovitosti, svijet u kojem živimo može također biti i duhovna zamka. Mogućnost skretanja s puta uzvišenja isto je stvarna. Kao što nas Talmud upozorava, "Onome koji se odluči okaljati, otvoren je put." Razne vrste sira mogu mamiti u ovu duhovnu zamku, jer nismo svi podvrgnuti istim iskušenjima kako bismo zastranili s pravog puta, ali jedna od najčešćih zapreka, posebno u

svetost

suvremenom svijetu, su materijalna dobra. Siromašni ljudi mogu postati žrtve traženja spasa u materijalnim dobrima, dok imućni mogu postati opijeni i porobljeni onime što posjeduju.

Izazov materijalnog

Naši su preci dobro poznavali siromaštvo. Jedino ako bi kiša pala u pravo doba, moglo bi se sakupiti hranu. Biljne bolesti i štetočine mogli bi uništiti usjev i odvesti stanovništvo koje ovisi o njemu u propast. Bolesti su bile rasprostranjene, a očekivano trajanje života kratko. Vladari i njihovi ubirači poreza bili su grabežljivi. Materijalno blagostanje u najboljem je slučaju bilo skromno. I mada je naš svijet obilje učinio mnogo dostupnijim mnogima, siromaštvo i dalje predstavlja izazov u životima mnogih.

No, u današnje vrijeme, vjerojatnije je da će izazovi koje donose materijalna dobra proizići iz obilja, nego li iz nedostatka. Problem blagodati nesumnjivo je drugačiji, ali još u doba Mišne shvaćalo se da bogatstvo može biti duhovni problem podjednako kao i siromaštvo. Hilel je učio: "Što je više dobara, to je više briga." Što ako lopovi dođu ukrasti moje bogatstvo? Što ako zaprijete meni ili mojoj obitelji? Što ako moja ulaganja propadnu? Što ako... ?

Problem ne predstavljaju stvari same po sebi. Judaizam cijeni stvari ovoga svijeta, držeći da u konačnici sve dolazi od B-ga i stoga u svemu mora biti dobrote. Problem predstavlja način na koji se to dobro upotrebljava, jer se i najbolje dobro može iskoristiti u zle svrhe - poput blistavih umova koji sastavljaju precizne vozne redove da odvedu nevi-

ne ljude u smrt a i previše dobrih stvari može biti štetno, kao što će to potvrditi svaki liječnik.

Ključno je pitanje, naravno, ljudska priroda. Stvari nisu problem naša sklonost prekomjernom bavljenju materijalnim dobrima i užicima je ono čega moramo biti svjesni i čega se trebamo pripaziti. Rabbi Yisrael Salanter sa suosjećanjem daje na znanje da je to tek obilježje naše zemaljske naravi:

U onoj mjeri u kojoj je čovjek fizičko biće "prah zemaljski" njegovo srce naginje materijalnom. Stoga on želi "jesti, piti i veseliti se." Voli obilje i bogatstvo te žudi za čašću i vlasti. Pun je vlastite važnosti i želi uživati u tjelesnim ugodama.

Problem je u tome što je privlačnost materijalnog beskrajna i u konačnici žudnja je nezasitna. "Čovjek je zaokupljen ovom težnjom svim srcem i dušom", napisao je Rabbi Salanter, "da sakupi i zgrne, da umnoži ono što je stekao i poveća svoju imovinu. Nema kraja svom njegovom trudu, jer nema granica njegovoj žudnji." Kao što su učenjaci midraša napisali: "Nitko ne odlazi s ovog svijeta ni s polovicom ispunjenih želja."

Ono što učitelji musara kritiziraju nije materijalni svijet sam po sebi već naše robovanje njemu. Rabbi Dessler opisuje ljude čija su "srca ostala" vezana uz njihove materijalne, životinjske želje." "Kakva šteta!" piše on. Oni su poput ribe uhvaćene u mrežu ili životinje u zamku. Uzaludno se batrgaju amo-tamo.

Ovo je naša nevolja, i kako bi nas vodili u suočavanju s njom, majstori musara podučavali su vrlinu življenja jednostavnijim životom i zadovoljstvo onime što imate." ■

Kameni spoticanja za sestre Weinberger postavljeni ispred njihove rodne kuće u centru Sesveta

Sesvetedanas,22.02.2024.

Sesvetska obitelj Weinberger malo selo Sesvete kraj Zagreba počela je početkom 20. stoljeća usmjeravati prema urbanoj sredini, no, nacisti su ubili dvije članice te obitelji, Dragu i Štefu kojima je danas odana počast postavljanjem kamenaspoticanja.

Obitelj Winberger prva je židovska obitelj koja se doselila u ondašnje selo Sesvete pokraj Zagreba. Tu je u blizini crkve izgradila svoju kuću prema projektu poznatog zagrebačkog arhitekta Đure Carneluttija i svakako je i dan danas arhitektonski dragulj Sesveta.

U njoj je otvorena prva pekara u Sesvetama, prva trgovina i ljekarna. Dom obitelji Weinberger predstavljao je mjesto gdje su dolazile mnoge poznate osobe, poput najvećeg kajkavskog pjesnika Dragutina Domjanića, intelektualci kao što je bio August Cesarec, veliki prijatelj dr. Drage. Također, u dom obitelji Weinberger zalazili su i političari, primjerice Stjepan Radić. U ovoj kući današnje adrese Ninska 2 oblikovao se politički, gospodarski i kulturni identitet Sesveta.

Osnivač ove prve sesvetske

židovske obitelji Gustav i njegova supruga Hermina imali su pet kćeri od kojih su dvije najstarije Draga i Štefa stradale u nacističkim logorima. Upravo su Dragi i Štefi danas ispred njihove rodne kuće u Ninskoj 2 postavljeni "kameni spoticanja" odnosno dvije kamene kocke na kojima se nalaze imena Drage i Štefe s godinama i mjestima rođenja i smrti.

Današnjem postavljanju kamena spoticaja nazočila je uža i šira rodbina, nećaka i pranećaka stradalih dviju sestara od njih pet, a preživjele su Erna, Olga i najmlađa Betty čija su kći Biserka i unuka Suzana Glavaš nazočile današnjoj komemoraciji i postavljanju spomena u vidu kamena spoticanja. Kamene je u nogostup ugradila gospođa Glavaš.

Cijeli današnji događaj organizirali su Suzana Glavaš Weinberger i prof. Damir Fofić koji su se nazočnima obratili s povijesnim činjenicama o životu i stradanju sestara Weinberger, te Maja Čižić iz Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, a koji je već mnogo ovakvih spomena na stradale od nacističke ruke ugradio u zagrebačke pločnike. Za duše preminulih molio je glavni Rabin koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj Luciano Moše Prelević.

Ovom su današnjem događanju nazočili učenici trećeg razreda Gimnazije Sesvete kojima je ovo bio sat povijesti, po-

sebice one iz sesvetske nedavne prošlosti.

Ukratko o stradalnicama: Dr. Draga Weinberger (1899.-1945.), student praškog pa bečkog sveučilišta, diplomirala je medicinu u Beču 1926. godine nakon čega se vratila u Zagreb i specijalizirala ortopediju te postala asistent primarijusa Grospića na Ortopedskoj klinici na Svetom Duhu. Među prvim žrtvama ustaških Rasnih zakona, poslana je 1941. na liječenje endemijskog sifilisa u Bosnu u Srnice Donje te u Zenicu gdje je uhićena i deportirana u Staru Gradišku pa u Jasenovac. Ubijena je u Jasenovcu 1945. u dobi od 46 godina života.

Štefa Weinberger (1900.1945.), udata Katz, uhićena je s mužem Vladkom, ugostiteljem, u Novom Vinodolskom. Prošla je s njim nekoliko internacijskih logora prije Kampora na Rabu odakle su deportirani za Auschwitz, gdje je on odmah završio u plinskoj komori, a ona predodređena za prisilni rad, te potom 1944. prebačena u Bergen-Belsen iz kojega je, nakon evakuacije logora, od izgladnjelosti i smrznuća noge podlegla maršu smrti u dobi od 45 godina života.■

Pregovori urodili plodom? Izrael Hamasu nudi puštanje zatvorenika u zamjenu za određene skupine talaca

karavana.■ Jutarnjilist,27.02.2024.

Prijedlog uključuje obvezu da se omogući ulazak 500 kamiona pomoći dnevno u Gazu i osiguravanje tisuća šatoraikaravana

Hamasu je poslan prijedlog za razmjenu izraelskih talaca u Gazi za palestinske zatvorenike, piše Sky News.

Do toga je došlo nakon dana pregovora u Parizu u kojima su sudjelovali predstavnici Izraela, Sjedinjenih Država, Egipta i

Katara koji su pokušali zacrtati osnovne konture dogovora o privremenom prekidu vatre.

U prijedlogu se navodi da bi sve izraelske žene, djeca mlađa od 19 godina, stariji i bolesni taoci trebali biti pušteni u zamjenu za određeni broj palestinskih zatvorenika, rekao je visoki izvor novinskoj agenciji Reuters.

Prijedlog uključuje obvezu da se omogući ulazak 500 kamiona pomoći dnevno u Gazu i osiguravanje tisuća šatora i

Divrej Tora

Godina