Divrej Tora Godina 17 Broj 19
Zagreb, šabat 17. veljače 2024. - 8. adara I 5784.
http://twitter.com/DivrejTora
Broj 19 divrejtora@gmail.com
Paraša Teruma
B’’H
Rabbi Shraga Simmons
Torah Bytes
Ispravne namjere Paršat Truma otpočinje B-žjom uputom da se "uzme donacije" za Sveti šator. Ovo zvuči čudno. Nije li nam Tora trebala dati uputu da "damo donaciju"? Objašnjenje je da je davanje ― iz pravih pobuda i pravom primatelju ― također jedan oblik uzimanja. Vidite, novac koji posjedujemo je privremen, ali naša dobra djela su vječna. Tako dar ide nama na račun. Kao što je jedan mudar čovjek rekao: "Sve što istinski posjedujem je ono što sam dao."
I uistinu, jedno od najvećih zadovoljstava u životu je davati. Najvažnija B-žja osobina je da je on davatelj, pa je naše oponašanje B-ga ― davanjem ― jedan od najviših oblika našeg duhovnog izričaja. Parša nam također kaže koji je ključ ispravnog davanja: ono treba biti od srca. Midraš kaže da je Becalel, arhitekt Svetišta, bio u stanju proniknuti u namjere i prema tome je određivao na koji će se način svaka donacija iskoristiti.■
(Šemot 25,1 - 27,19) Izraelski narod je pozvan da donira 15 vrsta materijala: zlato, srebro i bakar; plavu, grimiznu i crveno obojenu vunu; lan, kozju dlaku, životinjsku kožu, drvo, maslinovo ulje, začine i dragulje – od čega, "će mi oni napraviti Svetište i ja ću prebivati među njima", rekao je B-g Mošeu. Na vrhu Sinajskog brda Moše je dobio detaljna uputstva kako načiniti prebivalište za G-spoda; prebivalište koje će se moći brzo rasklopiti, prevoziti i opet sastaviti dok narod putuje pustinjom. U unutarnjoj odaji, iza umjetnički istkane zavjese, bio je kovčeg u koji su smještene ploče s Deset zapovijedi; na poklopcu kovčega stajala su dva krilata
kerubina od čista zlata. U vanjskoj je odaji stajala menora sa sedam krakova i stol na koji se stavljala hala. Tri zida svetišta bila su sastavljena od 48 uspravnih dasaka, od kojih je svaka bila prekrivena zlatom, a držao ju je par srebrnih spojnica na dnu. Krov su činila tri sloja: a) tapiserija od višebojne vune i lana; b) pokrov načinjen od kozje dlake; c) pokrov od kože ovna. S prednje strane svetišta bio je izvezeni paravan kojeg je držalo pet stupova. Oko svetišta i bakrom obloženog žrtvenika koji mu je stajao nasuprot, obješeni lan činio je ogradu koju je držalo 60 drvenih držača sa srebrnim kvačicama i ukrasima, a sve to pojačano dijelovima od bakra.■ Prevela Dolores Bettini
D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po alija
Kohen – prva alija – 16 p’sukim – 25,1-16 B-g kaže Mošeu da kaže narodu neka doniraju stvari u količinama koje "svaka osoba smatra prikladnim". Donacije trebaju biti zlato, srebro, bakar, obojena vune (plava, grimizna, crvena), fini lan; tkanina od kozje dlake, crveno obojena ovčja koža, koža tahaša; bagremovo drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i prinošenje tamjana; drago kamenje za eifod i hošen. "I načinit će Mi Svetinju, i Ja ću boraviti među njima". Ovaj dobro poznati pasuk temelj je micve da se izgradi Miškan u svakoj generaciji, a u kasnija vremena Beit HaMikdaš. Svaki puta kada se Miškan rastavljao, prenosio, te ponovo sastavljao, micva je bila ispunjena. Ispunio ju je Šlomo HaMeleh i njegov naraštaj, i Ezra HaSofer i njegova generacija. Ona će biti ispunjena IJ”H kada treći Beit HaMikdaš bude sagrađen, IJ”H u naše vrijeme. Neki komentari tumače riječ b’toham kao u svakoj osobi B’nei Jisraela, ne samo u sredini naroda, personalizirajući na taj način odnos između B-ga i svake osobe. S gledišta micve Rambam daje 14 pravila za nabrajanje 613 micvot. Pravilo br. 12 glasi da nije "prikladno" kao zasebne micvot brojati one zapovijedi koje čine dio sveobuhvatnije micve. Stoga, Rambam ne ubraja u 613 micvot da se načine Aron, Menora, Šulhan, žrtvenici, itd. budući da su one obuhvaćene izgradnjom Svetišta. Drugim riječima, svi detalji izgradnje Mikdaša obuhvaćeni su jednom jedinom micvom asei. Ostali učenjaci koji nabrajaju micve ne slažu se s time. Npr. Ramban broji izgradnju Arona kao zasebnu micvu (ali ne i ostalo Strana 2
sveto posuđe). B-g će pokazati različite oblike koje će rad poprimiti, kao modele koje ljudi trebaju slijediti u M’lehet HaMiškan, svetom zadatku izgradnje Mikdaša. Prva konkretna zapovijed je ona da se načini Aron (sveti kovčeg). On treba biti načinjen od drveta, te biti obložen zlatom iznutra i izvana. Četiri zlatna koluta treba pričvrstiti na njegove stranice kako bi se u njih umetnule motke za nošenje (koje su i same načinjene od zlatom optočenog drveta). Motke za nošenje jednom kada se umetnu u kolute, više se nikada ne smiju izvaditi. S gledišta micve Primijetite da iako su sve pozitivne zapovijedi vezane uz pojedinosti svakog od predmeta, sastavni dio "nad-micve" izgradnje Mikdaša (i svega u njemu), ova zabrana broji se zasebno. Drugim riječima, zapovijed da se načini Aron, da ga se obloži zlatom, da se pričvrste obruči, da se načine motke, da se stavi ukrasna ogradica oko gornje plohe Arona, da se načini poklopac, itd., sve je to dio micve da se načini Svetište. Zabrana uklanjanja motki za nošenje micva je za sebe. "Svjedočanstvo" (Luhot – ploče) će
se staviti u Aron. Levi – druga alija – 24 p’sukim – 25,17-40 Masivni poklopac od čistoga zlata (koji se naziva Kaporet) treba načiniti za Aron. Iz poklopca trebaju izlaziti dva Keruba licem okrenuta jedan prema drugome, krila ■ raširenih nad poklopcem. Komunikacija s B-gom će dolaziti "između dva K’ruvim". Razmislite o sljedećem… Čini se malo čudnim, zar ne, da nam je bilo zapovjeđeno da načinimo K’ruvim imajući u vidu strogu zabranu izrade rezbarenih likova. Čak i više, uzmemo li u obzir kronologiju događaja u mjesecima nakon Izlaska – konkretno, da je zapovijed da se izgradi Mikdaš uslijedila nakon fijaska sa zlatnim teletom. "Odgovor" je da je B-g Gazda. On kaže, bez rezbarenih likova – i mi ih ne činimo. A zlatno tele je krajnja uvreda B-gu. On nam zapovijeda da načinimo K’ruvim, i mi ih načinimo. Ima
Divrej Tora
(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: mnogo primjera ove ideje. Paljenje vatre je zabranjeno na šabat. U Mikdašu je paljenje vatre obavezno. Piku’ah nefeš situacije zahtijevaju to. Ovo nije proturječnost. Ovo je priznavanje B-žje vlasti nad svijetom i naše opredijeljenosti da slijedimo Njegove zapovijedi. Poseban stolić od zlatom obloženog drveta bi će načinjen; okvir i ukrasnu ogradu treba načiniti od zlata. Četiri zlatna obruča treba pričvrstiti na noge stolića, u koje će se stavljati motke za prenošenje. Police i potpornji za police kompletiraju Šulhan. Lehem Panim (prikazni kruhovi) na Šulhanu će biti postavljeni u svako doba. S gledišta micve Ovo se ne smatra tek detaljem izrade Šulhana, već zasebnom micvom. Ta micva obuhvaća pečenje 12 naročitih kruhova (halahički, oni su bili maces) u petak, da za šabat zamijene kruhove od prošlog tjedna. Tradicija bilježi svakotjedno čudo, da su kohanim koji su bili u službi našli tjedan dana stare Lehem HaPanim svježima, tako da su ih mogli podijeliti i jesti. Ova micva dokazuje da na hranu ne smijemo gledati samo kao na fizičku neophodnost, kao što to sav svijet gleda, već ona pred nas stavlja izazov da nadodamo duhovnu dimenziju čak i najsvakodnevnijoj od svih ljudskih aktivnosti. Lehem HaPanim su model; naši zakoni o kašrutu, brahot, i drugi pomažu nam postići duhovne razine ovog koncepta. U zmira za šabat Ki ešm’ra šabat, mi pjevamo da je B-g kohanim dao micvu iz Tore da na šabat stave Lehem HaPanim na Šulhan. Stoga nam je zabranjeno na šabat postiti (osim na Jom kipur). Drugim riječima, B-g nije uključio hranu u Hramsku službu samo da bi nahranio kohanim. B-g nam, recimo to tako, pokazuje Godina 17 3Broj 19 Strana
Alija po alija
kakav duhovni potencijal hrana posjeduje. Prenesite ovu pouku, kaže On, iz Mikdaša u svoje domove. Hrana se ne pojavljuje slučajno uz šabat, ona čini značajan dio našeg poštivanja šabata. (u nekim Humašima Šliši počinje na ovom mjestu) Menoru treba načiniti od čistoga zlata, kao jedan kontinuirani komad, središnji krak sa šest postraničnih krakova (sa svake strane po 3), ukrasne kugle, cvjetovi, i čašice koji ukrašavaju krajeve svakog kraka, s dodatnima na središnjem kraku. Pribor za Menoru također je bio načinjen od zlata. Uz to, bila je tu i platforma od 3 stepenice kojom se koristio kohen kada je održavao i palio Menoru. Zapravo, kohen bi mogao dosegnuti uljne svjetiljke čak i bez te platforme, no penjanje na platformu omogućavalo je Kohen Gadolu da ruke ne podiže iznad razine svog čela, zbog cica kojega je nosio. (Smatralo se manjkom poštovanja da Kohen Gadol svoje ruke podigne iznad cica.) Stepenice su također omogućavale lakše održavanje Menore. Svi dijelovi Tore bili su dio jedne cjeline, niti jedan nije bio "samo" pričvršćen. Torat Moše to primjenjuje na narod Izraela te, kroz igru riječi, kaže da čak i Židovi koji su se otuđili od Tore i micvot jesu dio cjeline. Šliši – treća alija – 14 p’sukim – 26,1-14 Miškan (ovaj pojam se koristi kako za čitavo zdanje tako i za prvi sloj tkanine pokrova koji ga pokriva) je bio zdanje koje nije imalo krova, te su ga pokrivala tri sloja pokrova. Prvi se nazivao Miškan i bio je načinjen od 10 obloga tkanog materijala načinjenog od 3 različite boje oboje-
ne vune, te bijelog lana. Pet obloga bilo je povezano tako da tvore jedan segment; jednako je bilo povezano pet drugih obloga. Dva ovako oblikovana segmenta bila su povezana zlatnim kopčama provedenim kroz petlje od modre vune. Kopče su bile pričvršćene na rub jednog segmenta, a petlje utkane na rub drugog segmenta. Tkanje Miškana uključivalo je likove poznate kao K’ruvim. Ponad Miškana stajao je platneni pokrov sastavljen od 11 dijelova (segmenti od šest i pet platnenih obloga povezanih bakrenim kopčama) načinjenih od kozje dlake. Miškan je imao estetsku namjenu; ovaj pokrov, poznat kao ohel, imao je funkcionalnu svrhu, pružajući zaštitu od vremenskih utjecaja. Ohel i Miškan prekrivali su stranice Miškana i nadsvođivali ga. Najgornji pokrov (neki kažu da je bio samo odozgo, ne i sa strana; drugi kažu da se spuštao niz zidove Miškana) bio je napravljen od crveno obojane ovčje kože, te od kože tahaša. (Što je tahaš, prilično je sporno; neki kažu da je to bila životinja koja je postojala samo u to doba, konkretno sa svrhom da se od nje načini mihse, najgornji pokrov Miškana.) Za vašu informaciju… Miškan je, kao što je opisano u Tori, funkcionirao 40 godina u pustinji (zapravo 39 godina), te prvih 14 godina u Erec Jisraelu (u Gilgalu), u godinama osvajanja i naseljavanja. Nakon toga, u Šilou je bilo podignuto kameno zdanje – istih dimenzija – kao zamjena za zlatom presvučene drvene zidne segmente. Tri pokrova su bila ista, kao i unutrašnja oprema Miškana. Miškan je stajao u Šilou 369 godina. Nakon što je umro Eli Hakohen, Miškan je bio podignut u Novu (13 godina) a potom (nakon Šmuelove smrti) u Giv’onu (44 godine). To je ukupno 480 godina, Strana 3
(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: od j’ci’at micrajim pa do Prvog Beit HaMikdaša. R’vi’i – četvrta alija – 16 p’sukim – 26,15-30
Zidove Miškana činile su pozlaćene drvene ploče. Svaka ploča imala je dva klina kojima je bila utaknuta u srebrno podnožje. Ploče su bile povezane kroz proreze na vrhu ploča četvrtastim zlatnim prstenovima; spojne šipke išle su kroz prstenove namještene sa strane, iznad i ispod njihovih središnjih linija; a središnji vijak kroz središte ploče, iznutra. Trebalo je biti po 20 ploča za sjeverne i južne zidove, te osam za zapadni. S istočne strane Miškan je bio otvoren, prekriven posebnim zastorom. Nešto o čemu treba promisliti ... Uvidom u brojne knjige o Miškanu i Beit HaMikdašu, otkrivamo različita mišljenja među našim izvorima o mnogim, mnogim detaljima. Iako je Tora prilično detaljna - a Talmud pridodaje još mnogo detalja, o mnogim je točkama moguće nagađati. Jesu li zidne ploče bile jednolike debljine ili su se sužavale prema vrhu? Kako su izgledali ukrasi? I tako dalje, i tako dalje. Važno pitanje koje slijedi za sva ova različita mišljenja je sljedeće: Mijenja li to nešto na stvari? Pokušajmo odgovoriti na razini "tahlis". Čekamo treći Beit HaMikdaš. Grupe ljudi počele su se na to Strana 4
Alija po alija
praktično pripremati. Izradili su nešto od posuđa koje će se koristiti u Beit HaMikdašu. Između ostalog, napravili su i Menoru. Hoće li je se moći koristiti u sljedećem Beit HaMikdašu? Napravljena je od srebra, a ne od zlata. To je dopušteno. Nema kićene ukrase i oblik. I to je u redu kada Menora nije izrađena od zlata. Nije iskovana iz jednog komada. U redu je i to za ne-zlatnu Menoru. Zasada je dobro. Je li odgovarajuće veličine? Kolika je duljina tefaha? Kakvog su oblika krakovi Menore? Ne znam. Koliko odstupanje je dopušteno od "ispravnog" oblika i veličine? Ne znam. Dakle, hoće li Menora koja već postoji u Hramskom institutu u Starom gradu biti upotrebljiva u sljedećem Beit HaMikdašu dok se ne napravi odgovarajuća od zlata? To je pitanje. (Osobno mišljenje; po intuiciji) Tadašnji Sanhedrin će presuditi o tim pitanjima. Moglo bi biti i jedno i drugo. Na sve za što kažu "da", osmjehnut ćemo se i biti u prednost u vezi Beit HaMikdaša. Za stvari koje odbiju – drago kamenje, Kohenovu odjeću, začine, posude, što god to bilo - dobit ćemo upute kako da ispravno završimo posao. Zaključak:, sve je ovo stvarno. Naša bi čežnja trebala biti stvarna. Naše molitve trebaju biti stvarne. A tako i naše nade. Raši donosi midraš koji kaže da je Jaakov Avinu vidio B-žansku viziju da će njegovim potomcima trebati drvo prilikom njihovog odlaska iz Egipta. On je sa sobom u Egipat donio mladice koje je posadio kako bi njegova djeca sa sobom ponijela drvo kada budu napuštala Egipat. Hamiši – peta alija – 7 p’sukim – 26,31-37 Istkani zastor (poput prvog pokrova Miškana) trebao je biti ovješen na
četiri pozlaćena drvena stupa kako bi odjeljivao Svetinju nad svetinjama od predvorja Svetinje. Taj se zastor nazivao parohet, i po njemu je ime dobio zastor koji stavljamo na Aron hakodeš u sinagogama. Njihove funkcije su različite, mada su im imena ista. Ma’asei hošeiv, tumači Raši, je vrlo vješt način tkanja (da li bi to mogla biti neka vrsta vezenja?) čiji je rezultat bio različit dizajn na svakoj od dviju strana materijala. Aron treba staviti u Svetinju nad svetinjama. Šulhan na sjevernom zidu i njemu nasuprot postavljena ■ Menora na južnom zidu smješteni su izvan paroheta u predvorju Miškana. (Običaj je staviti hanukiju na južni zid sinagoge, da nas podsjeća na Menoru iz Mikdaša.) Zastor jednak parohetu trebao je biti ovješen cijelom širinom Miškana. Taj masah trebao je biti ovješen na pet drvenih stupova obloženih zlatom, sa zlatnim kukama, i utaknutih u zlatna postolja.
Šiši – šesta alija – 8 p’sukim – 27,1-8 Mizbei’ah (žrtvenik) treba načiniti od drveta obloženog bakrom. Pravokutnog je oblika s uzdignutim uglovima. Sve posude i sav pribor za ovaj žrtvenik trebaju biti izrađeni od bakra, kao i kolutovi za motke za Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija druge sedre mogu oživjeti. Vi to možete ostvariti. Haftara – 20 p'sukim - 1. Kraljevima 5,26-6,13
nošenje. Ovaj je žrtvenik bio izvan Miškana, u dvorištu Mikdaša i bio je korišten za prinošenje većine žrtava. (Za razliku od unutrašnjeg, zlatnog, žrtvenika za tamjan – koji nije niti spomenut u ovoj sedri). Tora kaže da je taj žrtvenik bio visok 3 amot. R. Jehuda kaže: shvati to onako kako je pisano. R. Josi kaže kao što je visina unutarnjeg žrtvenika dvaputa veća od njegove širine i duljine, tako je i ovaj. On mjeri 5 amot sa svake strane pravokutnika, stoga je visok 10 amot. Međutim Tora kaže tri? To je zbog njenog soveva. Aron, Šulhan, Menora su 1,2,3 u Paršat T’ruma. Onda ide zdanje Miškana, i vanjski žrtvenik. Unutarnji žrtvenik se ne pojavljuje do T’cave – nakon odjeće za kohanim. Umivaonica za pranje i njezino postolje ne pojavljuju se do početka Ki Tisa. Kada se stvarna zgrada opisuje u Vajakhel i P’kudei, redoslijed je drugačiji. Š’vi’i – sedma alija – 11 p’sukim – 27,9-19 Lanene zastore treba napraviti, kao što je bio slučaj s drvenim stupovima, ukrašenima (ne u potpunosti prekriti) srebrom. Dvorišni zastori trebaju visjeti sa srebrnih kuka na Godina 17 5Broj 19 Strana
tim stupovima. Svaki stup držala su bakrena podnožja. Zastor na ulazu trebao je biti istkan u stilu Miškana, Parohet, i Masah, trebaju biti obješeni s istočne strane dvorišta. Bakreni šiljci pomogali su učvrstiti zastore koji su okruživali Miškan. Toliko smo dugo bez Beit HaMikdaša da su mnogi od nas prema fizičkom Mikdašu razvili stav "kome to treba?". Bez da analiziram analogiju toga, evo što mislim. Čak i ako je netko molio iz srca dugo vremena, i dobro poznaje molitve, još uvijek ima mnogo koristi od toga da si nabavi lijep sidur kojim će se služiti. On mu daje usredotočenost, obogaćuje njegovu službu B-gu, privlačnog je izgleda i duhovno nadahnjuje. Ljudi koji imaju pogrešan stav mogu smatrati paršu T'RUMA dosadnom. Puna je nebitnih detalja, itd. Ali uz ispravan stav - a prenošenje i njegovanje pozitivnog stava jednako je važno, ako ne i važnije od podučavanja o odnosima roditelja prema djetetu, učitelja prema učeniku, prijatelja prema prijatelju. Mikdaš je dragocjeni niz poglavlja iz naše prošlosti i značajan dio naše budućnosti. Postoji mnogo knjiga koje pomažu našoj mašti. T'ruma i
Paralelno s naredbom Bnei Jisrael u pustinji da izgrade Miškan, haftara opisuje monumentalni zadatak koji je Šlomo HaMeleh poduzeo u izgradnji prvog Beit HaMikdaša. Čitanje započinje izjavom da je Šelomo primio mudrost koju je tražio. Zatim se spominje ugovor između Hirama iz Tira i Šlomoa HaMeleha. Za težak zadatak vađenja kamena i sječe drva za izgradnju Beit HaMikdaša regrutirana je radna snaga od 30 000 Židova. Izgradnja Beit HaMikdaša započela je 480. godine nakon Izlaska, u mjesecu ijaru, koji se ovdje spominje kao ZIV. Pred kraj haftare imamo važno "pojašnjenje" iz Tore u vezi zapovijedi o izgradnji Mikdaša. U sedri čitamo: Izgradite Svetinju i ja ću boraviti među vama. Ono što je B-g rekao Šlomi HaMelehu bilo je ovo: Kuća koju gradite, AKO se budete držali Mojih propisa i poštivali Moje zakone i odano slijedili sve moje micve, tada ću održati Svoje obećanje vašem ocu Davidu i prebivat ću usred djece Izraelove i nikada neću napustiti Svoj narod. Drugim riječima, puko fizičko zdanje Mikdaša ne garantira da će B-žanska prisutnost biti s nama. Zaključak je, kao i uvijek, da moramo biti vjerni HaŠemu i Njegovim micvot. Hramovi i žrtve i sve vrste vjerskih obreda su besmisleni (i vjerojatno još gore od besmislenog) bez naše odanosti HaŠemu. Mikdaš i sve ostalo pomaže nam da postignemo svoje ciljeve.■
Strana 5
Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:
Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 95. Jibone HaMikdaš: Obaveza izgradnje Hrama Načinit će Mi svetište da mogu prebivati među njima. (Izl 25,8) 96. Poglavar prstenova: Zabrana uklanjanja motki s kovčega Motke imaju ostati u prstenovima Kovčega; ne uklanjajte ih ... (Izl 25,15)
97. Svaki tjedan svježe pečeno: Obaveza da se napravi prikazni kruh Postavit ćeš prikazni kruh na stol, preda mnom, u svako doba. (Izl 25,30)
Beis Garmu, koja je revnosno čuvala svoje tajne kako se jednaki kruh ne bi mogao napraviti u idolopokloničke svrhe. Beis Garmu također nikada nisu držali brašno prikladno za lehem hapanim u svojim domovima, kako nitko ne bi mogao posumnjati da ih rade za vlastitu upotrebu. (Vidi Joma 38a. Talmud u Šekalim 14a objašnjava tajnu Beisa Garme. Očigledno, lehem hapanim bili su pečeni u posebnim kalupima kako bi štruce dobile svoj ka-
rakteristični oblik. Pripadnici Beis Garme uspijevali su vaditi lehem hapanim iz tih kalupa bez da se kruh zalijepio za kalupe i potrgao.) Osnova ove micve jest da je kruh fizički ključ ljudske egzistencije (iako, kako što nas podsjeća Ponovljeni za-
Jedan od elemenata prebivališta bio je Šulhan (stol), na
kon 8,3, čovjek ne živi samo o kruhu, potrebna mu je i
kojem je postavljen "prikazni kruh". (Neki prijevodi ga
B-žja riječ). B-g je uključio kruh kao dio Hramske službe
nazivaju "prineseni kruh ili kruhovi obličja".)
Njemu, kao uzvrat za blagoslov koji On stavlja na čovje-
Na hebrejskom se prikazni kruh nazivao "lehem hapa-
kovu hranu. Sefer Hahinuh objašnjava da će sve ono što
nim" ("kruh licâ") zbog oblika otvorene kutije s brojnim
čovjek koristi za služenje B-gu biti blagoslovljeno. On
plohama. Pojedinosti ove micve nalazimo u paršas Emor
navodi Talmud u R. Hašana 16a, gdje se objašnjava da se
(Levitski zakonik, 24. poglavlje): bilo je 12 kruhova, izra-
omer donosi na Pesah kao znak blagoslova, ljevanice od
đenih od finog brašna. Bili su postavljeni na Šulhanu u
vode izlijevaju se na Sukos kao znak blagoslova kiše, itd.
dva kupa od po šest kruhova. Postavljali su se na šabes, a
Obaveza da se postavi lehem hapanim na Šulhan obave-
kruhove od prethodnog tjedna se uklanjalo, te su ih po-
zuje samo muške kohene (svećenike) u vrijeme kada po-
jeli koheni. (O ostalim pojedinostima koje se tamo nalaze
stoji služba u Hramu. O njoj se raspravlja u Talmudu u
dublje se raspravlja u talmudskom traktatu Menahos.)
Menahos 94a-100b. Kodificirana je u Mišne Tora u petom
Lehem hapanim je izrađivala obitelj kohanima po imenu
poglavlju Hilhos Tamidin i ona je 27. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.■
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 39. Pozitivna je zapovijed održati riječi koje su izašle iz usta čovjeka – štogod on uzeo na sebe zavjetom ili zakletvom jer Pismo kaže, Sve što prođe preko tvojih usana održat ćeš i učiniti, kao što si se zavjetovao (D'varim 23,24); a dalje kaže, on će činiti prema svemu onome što iziđe iz usta njegovih (Bemidbar 30,3).
Strana 6
Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. Negativne zapovijedi 98. Negativna je zapovijed ne jesti crve iz voća ili sjemenki jer Pismo kaže, čak i sva stvorenja što se roje po zemlji, to nećete jesti. (Va-jikra 11,42). Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■ Divrej Tora
Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote
Šulhan Aruh
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. podne (vidi 251,1-2); ali je dopušte-
čita se blagoslov "... Koji nam je za-
no raditi što je potrebno za pripre-
povjedio da palimo svijeće za šabat".
mu za šabat, poput pranja odjeće,
Uobičajeno je ne koristiti blagodati
U čast šabata, treba ispeći kruh i
pripreme posuđa i šišanja kose
od svjetlosti prije nego li kažemo
pripremiti dodatnu hranu (koja
(251,2). U židovskim je zajednicama
blagoslov (263,5), već se blagodat
uključuje meso, vino i posebne po-
uobičajeno signalizirati ili najaviti
mora steći nakon toga (vidi 263,9).
slastice, 250,2) i posebno posuđe (vi-
dolazak šabata pola sata ili sat una-
Svijeće čija se svjetlost koristi na
di 250,1) prije šabata. U četvrtak tre-
prijed, kako bi ljudi mogli prestati
šabat moraju biti u stanju postojano
ba oprati odjeću (242,1), okupati se
raditi i dovršiti svoje pripreme
gorjeti (vidi 264,1-10) i treba ih
ili oprati, te podrezati nokte (i kosu
(256,1).
tretirati s poštovanjem (vidi 275,12).
Dio I: Orah hajim Poglavlje 17 – Pripreme za Šabat
ako je potrebno) u petak popodne i odjenuti bolju odjeću (260,1; 262,23). Treba urediti dom, postaviti stol i namjestiti krevete prije šabata; stol treba ostati postavljen tijekom šabata (262,1). Čak i ako ima mnogo
slugu, treba ustati rano u petak i osobno napraviti neke od priprema za šabat (250,1). Kad se približi suton treba pitati članova svog domaćinstva da li su izvršili pripreme; vidi 260,2. Čovjek treba planirati provesti šabat na mjestu gdje ga se očekuje ili gdje može stići na vrijeme da se pripremi (249,1).
■
Mora se upaliti svijeća da rasvijetli
Šabat počinje kada se smrači. Tije-
kuću; ako u kućanstvu ima žena,
kom 13 minuta nakon zalaska sunca
ona to čini za sve (vidi 263,2-3,6-8).
još nije sigurno je li se već smračilo,
Uobičajeno je upaliti nekoliko svi-
pa se ono što je rabinski zabranjeno
jeća (vidi 263,1), osobito na stolu
na šabat tada može činiti ako je po-
(vidi 263,10). Može ih se upaliti ra-
trebno za šabat ili u vjerske svrhe
nije ako se šabat prihvati ranije
(vidi 261,1-2; 307,22; 342,1). Neki ka-
(263,4, vidi dolje); o tome što učiniti
žu da bi se šabat trebalo početi dr-
kada niste sigurno u koje je vrijeme,
žati nešto prije nego li se smrači; ali
vidi 261,3. Kad se upale svijeće, pro-
ga ne bi trebalo započeti više od 1 1/4 sata prije zalaska sunca (261,2 i
267,2, vidi pogl. 18). Osoba prima šabat započinjući večernju molitvu; a žena koja pali svijeće prima šabat tim činom ukoliko si ne odredi dru-
Čovjek ne smije jesti neuobičajeno
gačije (261,4; 263,10-11). Što učiniti
veliki obrok u petak (osim na vjer-
ako je zajednica prihvatila šabat ra-
skoj proslavi), ili čak redoviti dne-
nije, pogledajte 263,12-13.15-16; o
vni obrok u posljednjoj četvrtini da-
tome što učiniti ako je šabat zabu-
na (249,2); neki ljudi čak poste svaki
nom primljen prijevremeno, vidi
petak (249,3). Onaj koji dobrovoljno
263,14. Osoba koja je primila šabat
posti u petak, treba reći da će jesti
ranije, ili koja ga još drži u subotu
odmah nakon večernje službe; ali
navečer nakon što padne mrak, mo-
ako posti zbog ružnog sna ili javnog
že zatražiti druge koji ga ne ■drže da
posta, treba postiti do poslije mraka
učine nešto za nju i smije imati ko-
(249,4).
risti od njihova rada (263,17). O tome što učiniti ako niste sigurni koji
Ne smije se raditi redovni posao
je dan šabat vidi 344,1-2.■
niti intenzivno učiti u petak poGodina 17 7Broj 19 Strana
Strana 7
AlHaTorah.org:
Teme za razmatranje uz šabatni stol Treba li Hašemu kuća? Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegov instrumentarij?
• Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske objave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to nagovještava o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom? • Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu. Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati viđenje Tanhume? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto? • Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga? Promjena plana Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?
• Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem oduviStrana 8
jek želio službu prinošenja žrtava, On ju nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka. Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere.
• Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja. Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće? (Razlozi za micvot) מ״ד צעע ״
ט
Razlozi koji se nalaze u pozadini većine zapovijedi nisu otvoreno izneseni u Tori. Iako mnogi društveni zakoni mogu sami po sebi biti razumljivi, velik broj zakona između čovjeka i B-ga, poput recimo potrebe za Šatorom sastanka i posuđa u njemu, potiču da se zapitamo "zašto".
• Je li bolje razmatrati razloge za micvot, ili ih jednostavno treba prihvatiti bez propitivanja?
Koje su prednosti i nedostaci svakog od tih pristupa?
• U kojoj mjeri obrazloženje mora razjašnjavati sve pojedinosti zapovijedi? • Je li problem reći da zapovijed ima praktičnu ili uporabnu svrhu, ili ukazivati da je ona ustupak ljudskim slabostima? Drugim riječima, moraju li zakoni Tore predstavljati ideal i imati svoju suštinsku vrijednost, ili se oni jednostavno mogu baviti ljudskim potrebama i ljudskom prirodom? O stolovima, kruhu i savezu Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?
• Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kâda) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne? Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?
• U vrijeme Tanaha obroci su često bili ■ povezani s potpisivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačanje tekstom ili idejom? ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Kuda usmjeriti svoju dobrotvorno davanje Ovaj odjeljak Tore isprva može
dobro za njih, niti ispravno postav-
izgledati kao IKEA-in priručnik za
ljaju prioritete. Zato dobrotvorni
slaganje Šatora sastanka. Međutim,
prilog, kada se daje na pravi način,
kabalisti nam kažu da je Šator sas-
može biti mnogo smisleniji od
tanka slika duhovnog Svemira u
trgovine.
fizičkom obliku. Kao takav, svaki
Da se vratim na svoju misao, do-
njegov element i aspekt, ima zna-
brotvorni prilog je zamjena za ideal,
čenje mnogo dublje od svojih jed-
a to je da sam radiš za nešto. Umje-
nostavnih detalja. Odjeljak
opisuje
sto da ti radiš, plaćaš nekome drukonstrukciju
gome da to čini za tebe.
Kovčega Saveza, originalne menore
No, jednom kada kreneš putem
i samog Šatora sastanka, koji je za-
dobrotvornog davanja, kako ćeš
pravo pokretni Hram u pustinji. Za
odlučiti gdje davati?
neupućene, može biti prilično dosa-
■
dno. Ako dugo niste bili u sinagogi,
Rabi Weinberg kaže da se zapitaš:
ne bih preporučio da odete ovaj tje-
kada bih imao toliko novaca da više
dan. Znam da to nije ono što bi rabi trebao govoriti, ali samo pokušavam biti iskren.
kcionira – većina ljudi troši mnogo vremena na rad kako bi mogli dati relativno male svote novaca za neku
Ovotjedni odjeljak započinje B-ž-
vrijednu svrhu, pa bi im bilo bolje
jom zapovijedi da se daju doprinosi
da su jednostavno svoje vrijeme
za Šator sastanka. Pa ovo je san –
uložili direktno u te svrhe.
sam B-g ti kaže gdje da daš do-
se može uložiti, da odluka izgleda gotovo nemoguća. Moj učitelj, rabi Weinberg, neka je
činio? Ako bi otišao u Afriku da se
tamo boriš protiv bolesti, onda je to mjesto gdje trebaš dati svoj novac. Ako bi otišao pomagati siročadi u
bao!), daj novac za Tikun. Ako bi se
Dobrotvorni prilog je zamjena za ideal, a to je da se sam potrudiš oko nečega
blagoslovljeno sjećanje na njega, je-
borio protiv ISIS-a, daj novac Pešmergama ili Trumpu. Štogod da osjećaš da bi činio sa svojim vremenom, kad bi ga imao, to je ono što trebaš učiniti sa svojim novcem. Drugim riječima, on na dobrotvor-
dnom mi je dao savjet koji pomaže
no davanje gleda kao na unajmlji-
u tome. On je rekao da dobrotvorni prilozi
Naravno, postoji sljedeći argu-
nisu ideal; zapravo, čovjek ne bi tre-
ment. Plaćeni posao sam po sebi
bao donirati svoj novac u vrijedne
može biti značajan tako da ljudi
svrhe, već bi u njih trebao uložiti
plaćaju za ono što im je vrijedno, pa
svoj život. On bi trebao utrošiti svoj
bi onda biti plaćen za ono što radiš,
život za to da u svijet donese pro-
zapravo značilo da doprinosiš živo-
mjenu, a ne zarađivati novac kojim
tima drugih ljudi. I u tome ima is-
će drugima plaćati da donose pro-
tine. Ograničenje tog argumenta je u
mjenu u svijet. Potonje često ne fun-
tome što ljudi ne znaju uvijek što je
Godina 17 9Broj 19 Strana
donesem promjenu u svijet, što bih
radio za Tikun (što bi, naravno, tre-
rom da mi nemamo taj luksuz, kako toliko mnogo vrijednih stvari u koje
svoje vrijeme htio posvetiti tome da
Rusiju, daj svoj novac tamo. Ako bi
brotvorni prilog! Međutim, s obzida o tome odlučimo sami? Postoji
nikada ne trebam raditi i kada bih
vanje drugih da naprave ono što bi ti sam napravio. Jednom kada stvari počnemo gledati na taj način, postaje nam mnogo jednostavnije postaviti prioritete i znati gdje dati svoj novac. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar
Strana 9
Rabbi David Stav:
Teorija i praksa Prošlog tjedna zašli smo duboko u
se sjetimo posljednjih stihova koji
se dogodilo sa kamenim i zemlja-
etička pravila koja su dana židov-
opisuju događaj na Sinaju. Tamo je
nim žrtvenikom sa završetka parše
skom narodu na gori Sinaj, a koja
Mošeu rečeno: "... gdjegod odredim da
Jitro? Je li se B-g predomislio, nakon
čine temelj za praktični sudski okvir
se spominje Moje ime, doći ću i blago-
što je prethodno dopustio slobodu
koji će garantirati postojanje moral-
sloviti vas" (20,20). Da tako kažemo,
štovanja posvuda, a sada štovanje
nog i pravednog civilnog društva.
ograničava na jedno točno određeno mjesto?
U ovotjednoj parši, parši Teruma, bez prethodne najave ili pripreme,
Ne pravite idole — koji odišu kulturom nemorala — i stavite razum ponad svega ostaloga
selimo se u potpuno drugačiji svijet. To je svijet Šatora sastanka i njegove opreme, poput menore, stola, Kovčega Saveza i žrtvenika. To je bio prijenosni Hram koji će pratiti židovski narod kroz pustinju. Kasnije,
Naši nam mudraci kažu da sagle-
damo stvari malo šire, te da uzmemo u obzir grijeh sa zlatnim teletom. To tumačenje kaže da se taj incident, koji je opisan tek dvije parše kasnije u Tori, zapravo dogodio pri-
Šator sastanka bit će postavljen u
je vremena parše Teruma. Prema ■ tom mišljenju, detalji parše Teruma
Šilou gdje će biti u funkciji nekoliko
su B-žja reakcija na pad koji je pred-
stoljeća.
čovjek bi prema tome mogao posta-
stavljen grijehom zlatnog teleta.
Tora kaže, "... neka Mi sagrade Pre-
viti žrtvenik bilo gdje i bilo kada, a
Taj je grijeh bacio svjetlo na potre-
bivalište i Ja ću prebivati među njima" .
B-g obećaje da će On doći i prebivati
bu da postoji točno određeno mjesto
(Izlazak 25,8). Kako smo došli do te
tamo.
za štovanje. Inače bi se idolopoklon-
zapovijedi? Odakle je ona došla? Zašto nije bilo ničega što bi upućivalo na potrebu za izgradnjom Prebivališta kada je narod primio Toru na Sinaju? To pitanje postaje još važnije kada
Strana 10
Međutim, odjednom nam Tora kaže da sagradimo Šator sastanka koji ima propisanu strukturu i koji će biti opremljen sa detaljno osmišljenim i izrađenim posuđem uz žrtvenik koji ima precizne mjere. Što
stvo koje se tokom stotina godina uvuklo među židovski narod, vratilo na površinu u raznim oblicima (a to je ono što se kasnije uistinu i dogodilo). To je razumno tumačenje, ali čak i
Divrej Tora
(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav:
Teorija i praksa
ako slijedimo to gledište, a ne neko
Logika bi nas vodila da i tu primije-
drugo, ostaje nam pitanje zašto Tora
nimo iste principe kao u međuljud-
to nije tako iznijela. Zašto nije je-
skim odnosima. Zato su tu zabrane
dnostavno ispričala priču o zlatnom
vezane uz štovanje božanstava, žr-
teletu, i nakon toga nam zapovjedila
tvovanje naše djece Molehu i druge
da izgradimo Šator sastanka?
grozote. Ali isto bismo učinili i da
Štoviše, ništa u tekstu Tore ne upućuje na to da se zapovijed o izgradnji Šatora sastanka dogodila re-
smo dali instrukcije o tome što treba biti učinjeno - poput gore spomenutog društvenog sistema.
trospektivno, a ne u originalnom sli-
Izgleda da je to u teoriji istina, ali
jedu događaja. Postoji li neki drugi
u praksi ne funkcionira. Ideal za
element koji bi nam mogao pomoći
B-ga je da dođe tamo gdje smo mi i
u razmišljanju o ovim stihovima?
blagoslovi nas. Idealno bi bilo da
Nijedan etički sistem ne može opstati jednostavno na apstraktnim principima. Takav sistem treba jasno definirati zakone i pravila o tome kako će svako kršenje očekivanih etičkih normi biti kažnjeno. On
čovjek može osjećati B-žju prisutnost gdjegod to odabere. Ustvari, neki ljudi se vole osamiti u zajedništvu s B-gom negdje duboko u šumi ili gledajući u zalazak sunca na moru, i čine to s dobrim razlogom.
mora izraziti sudbinu kradljivaca,
Međutim, ta praksa ne može pre-
ubojica i drugih. Čak i ako uistinu
živjeti na duge staze. Neograničena
to želi, etički sistem neće morati ići
sloboda štovanja odvest će one koji
u iste detalje kako bi odredio nagra-
su na rubu do nepojmljivih užasa.
de za one koji se zakona budu pri-
Tora želi da razumijemo da Šator
državali.
sastanka nije bio sagrađen kao od-
Nijedna od njegovih odredbi ne nagrađuje čovjeka koji posjeti bolesnika ili daje dobrotvorne priloge. Prirodno, mi bismo od onih koji cijene moral očekivali više nego da se samo suzdržavaju od djela koja su
govor na grijeh sa zlatnim teletom, već zato da regulira da naše štovanje Hašema proizađe iz želje da usmjerimo svoje moralne kompase i izbjegnemo činjenje kritičnih pogrešaka.
kažnjiva. Oni bi također trebali že-
Inače bi ljudi jednoga dana mogli
ljeti činiti dobro, i ne bi im trebale
početi tvrditi, u ime B-ga, da su
posebne upute za to. Razumni poje-
ubojstvo, krađa, preljub i drugi gri-
dinci također bi razumjeli da je po-
jesi zapravo imperativ. Tora želi
nekad najbolje ne opterećivati bo-
spriječiti ostvarenje takvog scenarija
lesne nepotrebnim posjetama, ili da-
na način da nam daje vrlo jasno ob-
vati nepotrebno i kontraprodukti-
jašnjenje, od samog početka, o tome
vno onima koji su u potrebi.
kako treba štovati B-ga, te da je sva-
Sve je to kristalno jasno kada je riječ o odnosima između čovjeka i njegovog bližnjeg. No, što je sa čo-
ko odstupanje od tih uputa pogrešno.■
■ Prevela Anja Grabar
vjekovim odnosom prema B-gu? Godina 17 11 Broj 19 Strana
Strana 11
Rabbi Ephraim Buchwald:
Doprinos široj židovskoj zajednici U ovotjednoj parši, parši Teruma, čitamo o zapovijedi da se sagradi Šator sastanka, mjesto gdje će prebivati B-žja prisutnost.
nju.
postoji direktna zapovijed da se
Nakon što su ušli u Obećanu zemlju, u Gilgalu je sagrađeno stalnije prebivalište koje je tamo stajalo 14
Tora u Izlasku 25,8, kaže: "…neka
godina. Kasnije je u Šilou bilo po-
Mi sagrade svetište tako da mogu pre-
dignuto zdanje koje je dijelom bilo
bivati među njima."
od kamena, a služilo je kao svetište
Stih ne kaže, "Napravite mi svetište kako bih mogao prebivati u
tijekom 369 godina. Posljednjih 57
godina prije no što je izgrađen So-
njemu." Nakon svega, B-gu ne treba
autor Sefer Ha'Hinuha, svetište nije bilo namijenjeno da bude B-žje prebivalište, već da bude mjesto na kojem će ljudi moći primiti duhovnu inspiraciju korisnu za ispravno što-
molje. Ipak, zbog velike sličnosti između privremenog svetišta, stalnog svetišta u Jeruzalemu i lokalnih sinagoga i bogomolja, rabini izvlače i zahtjev da se sagrade lokalne bogomolje. Tekst koji uzimaju kao po-
tvrdu tog zahtjeva upravo je stih iz parše Teruma, "Neka Mi sagrade svetište tako da mogu prebivati me-
svetište jer Njegova prisutnost ispunjava čitav svijet. Kao što je objasnio
sagrade sinagoge ili lokalne bogo-
đu njima."
Talmud kaže da je onaj koji moli u sinagogi jednak onome koji prinosi žrtvu minha
Zohar na paršu Naso 4, kaže da je svaka sinagoga na svijetu poznata ■ kao mikdaš, svetište. Talmud u Megila 29a citira stih iz Ezekiela 11,16, u kojem B-g kaže da
vanje B-ga. Drevni Šator sastanka
će On, B-g, biti mikdaš me'at, malo
služio je kao mjesto na kojem su Iz-
svetište, u zemljama u kojima će
raelci usmjeravali svoju duhovnost. Šator sastanka, na hebrejskom zvan Miškan, prebivalište, bio je privremeno prijenosno svetište koje
Izraelci prebivati. Rabi Isaac objaš-
lomonov Hram na brdu Sion u Jeru-
njava da su ta 'mala svetišta' zapra-
zalemu, Kovčeg Saveza bio je prese-
vo kuće molitve i kuće učenja.
ljen u Nob, a zatim u Gibeon.
Zbog istaknute paralele između
su Izraelci sagradili od drva, kože i
Zapovijed da se sagradi Hram u
Hrama i sinagoga, mnoga pravila
vrijednih metala, a koje se moglo
Jeruzalemu proizlazi iz zapovijedi
koja se odnose na ponašanje u veli-
rastaviti i sastaviti tijekom njihovog
da se podigne Šator sastanka u pu-
kom jeruzalemskom Hramu, pri-
40-godišnjeg putovanja kroz pusti-
stinji (Izlazak 25,8). Međutim, ne
mjenjuju se i na lokalne sinagoge i kuće učenja kako bi se osigurala njihova svetost. Jeruzalemski Talmud u Berahot 5,1 citira rabi Pinhasa u ime rabi Hošaje, koji kaže da je onaj
koji moli u sinagogi jednak onome koji prinosi minha žrtvu. Upravo zbog uzvišene svetosti sinagoge, židovska tradicija smatra velikom zaslugom pomoć u izgradnji ili potpori izgradnje sinagoga. Rabeinu Bachya, u svojoj knjizi Kad Ha'Kemah ide toliko daleko da kaže da čak i onaj koji sagradi samo mali dio sinagoge, čak samo jedan njezin zid, ili zabije samo jedan čavao za Strana 12
Divrej Tora
(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald:
Doprinos široj židovskoj zajednici
dobrobit sinagoge, stječe velike za-
nici; Misaskim, koja proviđa pose-
sluge.
bne usluge za ožalošćene; Haverim,
Osim očiglednih sličnosti između izgradnje lokalne sinagoge i izgradnje velikog Hrama u Jeruzalemu, još jedan faktor igra ulogu u micvi o izgradnji sinagoge. Taj faktor je u rabinskoj literaturi poznat kao 'zikuj
ha'rabim' – doprinos mnoštvu. Taj princip igra važnu ulogu u židovskom životu. Toliko je velika nagrada za društvene aktiviste da se diljem židovskog svijeta u zajednicama svakog šabata u molitvama govori, 'blagoslovljeni su oni koji služe zajednici u dobroj vjeri, neka im Vječni podari njihove pravične nagrade.' Mnoge micvot spadaju u kategoriju zikuj ha'rabim (doprinosa mnoštvu). Ne samo izgradnja sinagoga, kuća učenja i škola, već i izgradnja mikvi (obrednih kupališta), omogućavanje košer prehrane za sve, te uspostavljanje židovskih knjižnica. Mnoge volonterske dobrotvorne udruge danas pružaju iznimno vrijedne usluge židovskoj zajednici. Primjerice: Hatzola, koja proviđa privatnu medicinsku pomoć zajedGodina 17 13 Broj 19 Strana
koja pomaže onima koji imaju hitne slučajeve kod kuće ili ostanu zaključani u svom autu; Zaka, koja sakuplja dijelove tijela onih ubijenih u terorističkim napadima te omogućava žrtvama prikladan pogreb.
Značajan porast Gemahsa (privatnih dobrotvornih fondova) u posljednje vrijeme, ukazuje na to koliko je važna micva doprinosa mnoštvu. Postoje Gemahsi koji proviđaju kolica za bebe, haljine za mladenke, pelene za novorođenčad, štake i kolica za slabije pokretne, umjetno cvijeće za proslave bar micve i vjenčanja. Mah'ah'saj l'Meleh kaže u parši Behukotaj da je kralj Solomon iz-
gradio Hram od stabala cedra i čempresa koja s vremenom trunu, tako da bi svaka generacija dobila priliku ponovo izgraditi Hram. Neka bismo i mi imali priliku da ponovno sagradimo Hram uskoro, za naših dana. Neka biste bili blagoslovljeni!■
■
Prevela Anja Grabar
Strana 13
Rabbi Berel Wein:
Bahatost
Parša Teruma slijedi iza paraša Mišpatim i Jitro. U parši Jitro doživjeli smo trenutak objave na gori Sinaj i davanje Tore Židovskom narodu. U parši Mišpatim Tora počinje unositi pojedinosti Židovskog zakona i života, posebice u vezi s ljudskim ponašanjem i ponašanjem u društvu, te mjerila za onakvo ponašanje kakvo Tora želi da podupiremo. U ovotjednoj parši Teruma Tora postavlja još jedan izazov ljudskom ponašanju – bogatstvo, novac, davanje i sposobnost da se čovjek odrekne onoga što smatra da je njegovo. Tora od nas traži da budemo spremni donirati drugima, davati za visoke ciljeve, za opće blagostanje te da budemo u stanju s drugima dijeliti svoja materijalna dobra. Rabini Talmuda izjavili su da je to jedan od najvećih ispita identiteta u životu. Škrtarenje, zavidno oko i nespremnost da se da onima koji su u potrebi, smatraju se kršenjem načela Tore i morala. Tora nas je na Sinaju poučila da ne krademo, da ne uzimamo od drugih ono što im pripada bez da oni to izričito odobre. Sada Tora podiže ljestvicu i traži od nas da budemo spremni dati ono što smatramo svojim drugima koji su imali manje sreće od nas ili za
Strana 14
nacionalne ili vjerske ciljeve koji su svima nama na korist. Sve je to bilo sadržano u zahtjevu za donacijama koje će pomoći da se izgradi sveti Miškan / Šator sastanka. G-spod nam je sam mogao osigurati sjajan, novi, već izgrađeni
Bahatost izopačava vlastito viđenje svog istinskog mjesta i svrhe u B-ž-anskoj shemi stvari
Miškan / Šator sastanka. Umjesto toga On je onda, i u svakom kasnijem pokoljenju Židovskog života, pred nas stavio izazov da sami i od svojih sredstava izgradimo Miškan / Šator sastanka. A za to je potreban odgovarajući način gledanja na svoj vlastiti imetak i ono što s njime činimo. Moj me dragi talmudski rebe još prije više od šezdeset godina naučio kako da čitam dnevne novine – ka-
ko da odvojim zlatno grumenje života i morala od ogromne količine otpada koji puni stranice svih naših novina. Prošli tjedan je u novinama bio jedan članak o igraču bejzbola koji se odrekao zajamčene plaće od dvanaest milijuna dolara na godinu i povukao se iz tog sporta jer je sasvim iskreno smatrao da više ne može igrati dovoljno dobro te, u suštini, nije želio biti plaćen, a da zapravo ne radi ništa. Ovo, prirodno, ne ide baš niz dlaku velikoj većini sportaša čija su pohlepa i škrtost dobro poznati. I zato ■ je to postala vijest – priča kako je čovjek ugrizao psa. No meni je to pokazalo da pouka parše Teruma još uvijek živi u ljudskom srcu. Biti spreman odvojiti se od novca koji nije pošteno zarađen vrednota je Tore. A podijeliti i davati od svog bogatstva drugima i za izgradnju društva, obrazovanje u Tori i za nacionalni dom Židova, također je najviša vrijednost Tore. Mi svoj Miškan / Šator sastanka moramo graditi neprekidno u svakoj generaciji. Stav Tore prema dijeljenju našega bogatstva ključ je za takvu vrstu izgradnje Miškana / Šatora sastanka.
Divrej Tora
(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Linija između arogancije i nužnog samopouzdanja dosta je tanka. Pa ipak, sveposvud u Tori i Talmudu nalazimo da je arogancija neugodna karakterna osobina, do te mjere da je čovjeku dopušteno da ode u drugu krajnost najdublje poniznosti kako bi izbjegao da upadne u zamku bahatog ponašanja. Osoba, čak i ona koja teži za poniznošću ipak mora imati samopouzdanja i osobnog dostojanstva. Mada je to istina za sva ljudska bića, ovo je naročito istinito u vezi Židova, svakog ponaosob. Asimilacija i otuđenje od judaizma i Židovskog naroda i njegove sudbine često puta nastane uslijed ovog nedostatka samopouzdanja i samopoštovanja. U prevladavajuće nežidovskom svijetu, po populaciji i kulturnom sistemu, jedino samopouzdana osoba može uistinu ostati Židovski lojalna. Jedan od problema koji muče naš obrazovni sustav je da, do određene mjere, on uništava samopouzdanje i vjeru u vlastitu vrijednost učenika zbog njegove natjecateljske naravi, ispita s ocjenama i selektivnih nagrada. Iz Tore se stječe dojam da je obrazovanje jedan na jedan – otac sa djetetom – bio optimalan način obrazovanja. Međutim, praktična priroda našeg življenja čini ovaj način jedan na jedan rijetkim i riskantnim. Ipak bi, nekako, čak i u velikim razredima s naglašenim i vidljivim natjecateljskim duhom, trebalo poduzeti korake da se ne uništi osjećaj vlastite vrijednosti svakog pojedinog učenika. Uvijek sam smatrao da je postizanje toga bilo i jest značajka majstora učitelja daleko više od objektivne ocjene na testu nekog od njegovih učenika. Mnogi od onih koji su,
Godina 17 15 Broj 19 Strana
Bahatost kako se to kaže, podbacili u školi, postali su veliki ljudi jer čovjek još uvijek ima mogućnost da vjeruje u svoje ja, te postupa u životu s tim uvjerenjem. Talmud nas uči da G-spod, da tako kažemo, ne može ostati s bahatom osobom. Ukoliko osoba ne nauči kako kontrolirati vlastiti ego i kako se nositi sa samim sobom i drugima pravedno i realno, ona isključuje B-ga iz, da opet tako kažemo, iz svojega života, bez obzira koliko površno pažljiv i pobožan se čovjek činio. Odnos prema B-gu gradi se na spoznaji o svojim vlastitim ljudskim kvalitetama, promašajima, slabostima i uspjesima. Realistična procjena samoga sebe uvijek će prouzročiti osjećaj poniznosti i pokornosti B-žanskom. Osoba koja uvijek zna bolje i više od svih drugih, koja traži da se drugi uvijek povinuju njezinoj volji, smatra se zlom osobom u očima Tore. Takva je osoba toliko puna sebe i svoje oholosti da u njenom srcu i duši nema nimalo mjesta da u njih uđe i tamo se nastani bogobojaznost. Ako je put u pakao popločan dobrim namjerama, on je isto tako posipan ostacima ljudske oholosti i neopravdane taštine. Upitajte samo Hamana! Stav "ja znam bolje" u odnosu na sve probleme, osobne, u društvu ili narodu, nesumnjivo će dovesti do pogreške, pa čak i do razočarenja i tragedije. Sposobnost da se čuje druge, da se uzme u obzir tuđe mišljenje i tuđa osjetljivost i da se preispita ideje i rješenja koje smo prethodno imali čini prvi korak na nebeske ljestve poniznosti i svetosti. Bahatost ne pruža nikakav izlaz za tjeskobu ljudske duše.
Tora nas upozorava da oholost vodi zaboravu, a posebno gorkom zaboravu našeg Stvoritelja. Mi kažemo u molitvi na Roš hašanu: "Blago čovjeku koji Te nije zaboravio i sinu čovječjem koji je kroz Tebe osnažio svoje ja." Bahatost je bolest koja iskrivljava, a može čak i uništiti pamćenje. Ona stvara neodoljiv ponos prema svojim vlastitim postignućima, bio on zaslužen ili ne, i izopačava svoje vlastito viđenje svog istinskog mjesta i svrhe u B-žanskoj shemi stvari. Zanimljivo je primijetiti koliko su nemilosrdni bili talmudski rabini prema arogantnima. Druge se slabosti karaktera mnogo lakše mogu tolerirati, no oholost ostaje kardinalna pogreška. Rabini to naglašavaju citirajući Avot: "Budi vrlo, vrlo ponizan." Očito "poniznost" ili čak jedan "vrlo" nije dovoljno. Osoba mora biti "vrlo, vrlo skromna!" Majmonides koji se ograđuje od ekstremizma i zagovara zlatnu sredinu umjerenosti u svim životnim pitanjima i karakteristikama, svejedno ohrabruje takav ekstremizam kada je u pitanju osobina poniznosti. Tu nema nikakve mogućnosti za umjerenost, jer jednom kada se bahatost ušulja u ponašanje i um čovjeka počinjena šteta postaje gotovo nepopravljiva. Prema Majmonidesu čini se također da je arogancija saveznik, ako ne i uzrok gnjeva, sljedeće neoprostive karakterne osobine u njegovim pisanim djelima. Grijeh proizlazi iz toga što nije sve po mom čitavo vrijeme. Bez arogancije čovjek bi se lako bio u stanju pozabaviti s time što ne ide sve onako kako bih sam htio čitavo vrijeme. Poniznost dovodi čovjeka do ravnomjernog raspoloženja. ■
Strana 15
Rabbi Yissocher Frand:
Ono što je besplatno ne traje dugo: Kako došlo tako prošlo! Paraša Teruma razmatra razne
busejca): "Ne. Ja ću kupiti (polje) od
mu – trebao odbiti ponudu i radije
novčane i materijalne doprinose Ži-
tebe za punu cijenu i neću prinositi
platiti za svoj lulav i esrog ili za svoju
dova za izgradnju Miškana i njego-
žrtve paljenice Vječnome, mom B-gu,
šmura maca!
vih potrepština.
koje ništa ne koštaju." (Samuel II
Hajei Adam ima odjeljak (Pravilo 68) pod nazivom "Uvjeti oko kojih
24,24).
Hajei Adam citira Zohar koji je vrlo strog u pogledu koncepta ''bes-
Hajei Adam iz ovog stiha izvodi
platnog'' izvršavanja micvos. Zohar
čovjek mora biti oprezan prilikom
mnogo govori o "klipos" (ljuskama),
povezivanja sa svakom micvom".
nečistim elementima u metafizi-
Hajei Adam nabraja cijeli skup op-
čkom svijetu koji se lijepe za svete i
ćenitih zakona i parametara koji se odnose na čovjekovo ispunjavanje micve. Primjerice, tamo je ubrojen koncept "zerizin makdimin l'micvos" mar-
Kotzker Rebe želio je da ga slijede ljudi koji imaju duboka uvjerenja
čiste stvari. Zohar kaže da kada osoba izvršava micvu bez da "plati za nju", ta micva nad sobom ima "klipu". Izvršavanje micve tada je ne■ neprikladno ili, u najmanju ruku,
potpuno. "Klipa" umanjuje sjaj koji
ljivo ispunjavanja micve u prvoj
micva potencijalno posjeduje.
prilici koja se ukaže). U Paragrafu 16 Pravila 68, Hajei
sljedeće pravilo: Ako čovjek ima
Adam piše da čovjek ne bi trebao
mogućnost izvršiti micvu "bespla-
ispunjavati micvu "besplatno", već bi
tno" ili platiti za nju, on bi uvijek
radije trebao platiti za ispunjenje
trebao izabrati potonju opciju. U
micve njenu punu "vrijednost" (shar
praksi, to znači da bi čovjek kojem
šalem), kao što je pisano (kada je Da-
je ponuđeno da bez naplate dobije
vid HaMeleh kupovao zemljište za
lulav i esrog prije Sukosa ili šmura ma-
budući Beis HaMikdaš od Aravna Je-
ca prije Pesaha – prema Hajei Ada-
Kao analogiju koja može pomoći u razumijevanju komentara Zohara o "ljuskama" (klipama) koje postoje
nad micvos ako ih čovjek izvršava bez vlastitog novčanog troška, zamislite onaj mali komadić plastike koji uobičajeno prekriva ekran kada kupite mobilni telefon. Taj komadić plastike može izobličiti sliku na ekranu. On je uklonjiv te je predviđeno da se odstrani prije upotrebe telefona jer u suprotnom slika ne bi bila jasna. Munkatcher Rebe, u svom komentaru na Maseches Brochos (Magid Ta'Aluma), iznosi sljedeću misao: Postoji običaj raširen u mnogim Židovskim zajednicama da kada netko dobije aliju na šabos ili jom tov, on prima "Mi ŠeBerah" blagoslov od osobe koja poziva pojedince koji su dobili aliju. Tradicionalno, osoba koja prima "Mi ŠeBerah" donira nešto sinagogi ili drugoj dobrotvornoj udruzi u zamjenu za primanje alije.
Strana 16
Divrej Tora
(nastavak s 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand:
Besplatno ne traje dugo: Kako došlo tako prošlo!
Tko se toga dosjetio? Munkatcher Rebe piše da je to upravo Hajei Adamova ideja. Čovjek je upravo izvršio micvu tako što je bio pozvan do Tore i primio aliju. Ne želimo da on izvršava micvu "besplatno". On prima "Mi ŠeBerah" tako da bi imao mogućnost platiti za svoju aliju i micvu koju je upravo
izvršio te tako skinuti "klipu" s nje. Koja logika stoji iza tog koncepta? Logika može biti sažeta u četiri ri-
tako prošlo." To je bila vrsta ljudi s kakvom je
ječi: "Kako došlo tako prošlo." Ovaj
Rabi Jisroel Reissman jednom je
banalan komentar zapravo je vrlo
ispričao događaj u koji je bio uklju-
duboka izjava: Ono što čovjek lako
čen Kotzker Rebe. Kada je Rav Me-
izvrši, ne prodire duboko. To se ne
nahem Mendel tražio mjesto u ko-
Kotzker objašnjava da je i Avra-
cijeni u potpunosti i ne postaje dije-
jem će osnovati granu hasidskog
ham Avinu, kada je htio pronaći
lom čovjeka. S druge strane, ako
pokreta (prije nego je postao "Kotz-
ženu za svog sina Izaka, rekao sluzi
čovjek mora platiti za micvu ili se
ker Rebe") išao je od mjesta do mje-
Eliezeru "Idi u moj rodni kraj. Ne-
dovesti u nevolju kako bi ispunio
sta tražeći prikladno sastajalište. Ka-
moj mom sinu uzeti za ženu neku
micvu, on će imati potpuno drugačiji
da god bi stigao u grad u kojem bi
od kćeri Kanaanaca među kojima
odnos prema njoj.
bio dočekan s puno entuzijazma lo-
boravim."
Mnogi Židovi osobno peku svoje macot prije Pesaha. Ljudi putuju iz Baltimorea do New Yorka u maca pekare kako bi osobno sudjelovali u pečenju mace koje će jesti na Sederu kao ispunjenje biblijske micve jedenja mace na prvu večer Pesaha. Oni to čine kako micva za njih ne bi bila "besplatna". Ne samo da oni žele platiti 16 dolara za pola kilograma
mace, već žele da u micvu bude uključen i njihov rad i znoj tijekom procesa pečenja. Ništa što ima vrijednost u ovom svijetu ne dolazi lako. Ako čovjek želi steći nešto što će postati dijelom njega i imati na njega utjecaj, on se za to mora žrtvovati – bilo novčano ili kroz težak rad i trud – tako da to ne padne u kategoriju "Kako došlo Godina 17 17 Broj 19 Strana
kalnih stanovnika koji su mu govorili kako bi im bila čast u njihovom gradu imati njega i njegov hasidski pokret, on je odbio tu lokaciju uz zaključak "ovo nije mjesto za nas". Napokon, kad je stigao u Kotzk, stanovnici grada su mu rekli, "Odlazi odavde. Ne želimo te ovdje. Ne želimo tvoje haside. Ne želimo ništa od toga." On se okrenuo svojim hasidim i rekao, "Kotzk je mjesto za nas!"
htio oformiti srž sljedbenika svoje grane hasidizma.
Kotzker objašnjava to Avrahamovo stajalište: Kada sam govorio o monoteizmu stanovnicima svog rodnog kraja, bacili su me u vatrenu jamu! Ti su ljudi posvećeni svom sistemu vjerovanja. Oni su strastveni ljudi. Lokalni stanovnici, rekao je Avraham, jesu moji sljedbenici, ali njihova je privrženost utemeljena na besplatnim obrocima koje im Sara i
ja nudimo u svom šatoru. Što je os-
Zašto? Ne zato što je htio biti pro-
talo od "duša koje su stekli u Ha-
tivan svima, već zbog toga što je
ranu?" Za njih, religija je bila "kako
htio da ga slijede ljudi koji imaju
došlo tako prošlo!" To nije bila vrsta
duboka uvjerenja o svojim vjerova-
osobe koju je Avraham želio za svo-
njima. Nije htio kolebljive ljude koji
ju buduću snahu. On je bio zainte-
su se došli zabaviti. Kada je vidio
resiran za strastvene i posvećene
ljude koji su bili toliko posvećeni
pojedince! ■
svojim uvjerenjima da su ga htjeli izbaciti iz grada, prepoznao je u sta-
Prevela Anja Grabar
novnicima Kotzka strastvene ljude. Strana 17
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Davanje, uzimanje i oporavak "Govori sinovima
U pravilu, šutnja je zlato i općeni-
svijetu je uobičajeno da roditelji
i neka
to ne požalimo kad ostanemo šutje-
umiru prije svoje djece. Međutim,
uzmu za Mene ..."
ti. Ali za svako pravilo postoje iz-
ove su riječi tako prazne tugujućim
Ovaj stih govori o
nimke, pa je ponekad i ne reći ono
roditeljima koji su izgubili dijete.
donacijama za izgra-
što je ispravno, pogrešna stvar.
Budući da ne znamo što da kažemo,
Izraelovim
dnju Svetišta. Ali, ne bi li onda trebalo pisati "dajte za Mene?"
možemo jednostavno izbjeći tuguČesto ostanemo šutjeti jer ne znamo što reći. Posebno u slučajevi-
juću obitelj i time samo još nadodati i samoću njihovoj patnji.
ma kada drugi pretrpe neki veliki Davanje je važna micva, ali čovjek također mora znati i kako uzimati.
osobni gubitak, što možemo reći?
Neka nas B-g sačuva od takvih
Svaka zamisliva opaska izgleda
iskustava. Ali ako, ne daj B-že, ču-
tako neprimjerena.
jemo za tragediju, ne bismo trebali
Žena koja je završila svoju prvu
ostati šutjeti. Ako osjećamo tuđu ■
godinu rehabilitacije povjerila se
Ne samo da smo skloni ostati šu-
bol, ne bismo se trebali ustručavati
svojoj prijateljici i rekla joj da joj se u
tjeti, već nas i neugodnost šutnje
to i reći. "Suosjećam s vama" su
vrijeme velike hladnoće pokvarila
može navesti da izbjegavamo takve
jednostavne riječi, i kad ih se kaže
peć, te da je tri dana spavala u neza-
nelagodne situacije. Pretpostavimo
iskreno, one mogu pružiti potporu
grijanom stanu. Prijateljica joj je
da čujemo da je poznanik izgubio
potresenim dušama.
rekla: "Mogla si biti kod mene", no
dijete u prometnoj nesreći ili uslijed
žena joj je odgovorila: "Ja se ne vo-
teške bolesti. Što mu možemo reći?
Riječi ne mogu povratiti bilo čiji
lim nikome nametati."
Jedna je stvar uputiti sućut tele-
gubitak, ali ima istine u izreci da
fonom nekome tko je izgubio rodi-
"Žalost koja se podijeli prepolov-
telja i reći: "Primi moju sućut". Na
ljena je". ■
Nazvao sam ženu i rekao joj da sam razočaran jer sam se nadao da ću je pozvati da pomaže pridošlicama u programu rahabilitacije. Rekla mi je: "Molim vas, doktore, možete me pozvati bilo kada." Rekao sam, "Oprosti, ali ne mogu. Ako nisi u stanju prihvatiti pomoć, nemaš je pravo davati. " Prosvjećeno je davati, ali čovjek mora biti u stanju uzimati kada je to potrebno. Prava riječ u pravo vrijeme Čovjek se raduje riječima usta svojih i prava riječ u pravo vrijeme, kako li je dobra (Izreke 15,23). Strana 18
Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti V jera u čovjeka Jednom je poznati rebe pričao svojim hasidima zgode iz svog djetinjstva. Nekako u vrijeme kad sam počeo dobro trčati, upoznao sam čovjeka koji mi je petkom ujutro plaćao da u njegovo ime potajno darujem siromašne. Taj je čovjek ima više nego što je trebao, a znao je obitelji koje nisu imale dovoljno da dostojno dočekaju šabat. I zato bi slao mene da pred njihovim vratima ostavim vreću s potrepštinama koje su im nedostajale. Ja bih se tiho prikrao do njihovog praga, položio vreću, nekoliko puta snažno pokucao i dao se u bijeg koliko su me noge nosile. Zaustavio bih se tek da provjerim je li vreća završila u pravim rukama. Čovjek nije želio da itko dozna njegovo ime, a ja sam bio obilato nagrađivan da dostavim vreću i nikome nikada ne otkrijem tko ju je poslao.
K ako bi nam omogućio da se sjedinimo s Njim, B-g je osigurao razrađen slijed metafora, poput kamenja kojim se može premostiti široka rijeka. One služe kao posrednik ili prevoditelj. Prevoditelj ne obogaćuje razgovor novim idejama – to nije njegova uloga – već ujedinjuje dvije strane u komunikaciji. Posrednik ne rješava spor, već gradi most, komunikacijski kanal koji omogućuje objema stranama da dođu do zajedničkog razumijevanja. U odnosu učenik – učitelj, učitelj objedinjuje uloge izvora i posrednika. Metafora kojom se koristi učitelj posrednik je koji omogućava da neki apstraktni koncept bude preveden u razumljivu ideju. Učiteljev je cilj obilježiti stazu, kako bi omogućio intelektualni napredak učenika vodeći ga sve dublje u svijet odabrane ideje. Metafora je, dakle, u istom omjeru "svjetlo," učiteljev koncept i "posuda", jezik kojim ideju pribli-
Možete li zamisliti što je to za mene značilo? Biti dostavljač za takvog čovjeka i učiti izravno na njegovom primjeru. On nikada nije previše objašnjavao, nije me niti pokušao poučavati, jednostavno je iz šabata u šabat slao svoju vreću. Taj je čovjek učinio da nikada u životu ne izgubim vjeru u ljude. A sada vas ja pitam koliko mi danas činimo da naše ponašanje povrati vjeru u čovjeka nekome drugom?■
A ko želiš biti voljen – onda voli druge. ■ Baal Šem Tov
žava učeniku. ■ R. Menachem Mendel Schneerson
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 17 19 Broj 19 Strana
Strana 19
Ozer Bergman, Breslov Research Institute:
Darežljivost
U ovotjednom čitanju Tore Moše Rabeinu (naš učitelj Moše) je pozvao Izraelce da doniraju za izgradnju Miškana (Tabernakla – Šatora sastanka) u pustinji (Izlazak 25,1-8). Oni su se odazvali darivajući obilno. Svaki je čovjek dao koliko je htio od onoga što je imao. Gotovo preko noći Izraelci su donirali više nego dovoljno potrebnih sirovina za gradnju (isto, 36,5-7). Budući da su davali velikodušno, hajde da porazgovaramo o dvjema oprečnim vrstama "darežljivosti". Vaše obično, prosječno ljudsko biće smatra da mu nešto nedostaje, ili da mu nešto treba. (Ako ne misli tako, postoji cijela industrija koja je posvećena tome da ga navede da misli kako mu je potrebno upravo ono što oni žele da kupi.) Ponekad taj osjećaj dolazi od nečega za čime tijelo čezne da vidi, čuje, pomiriše, kuša ili dodirne. Čovjek si može zamišljati da će ga posjedovanje nečeg ili postizanje određenog statusa učiniti vrijednim. Ti osjećaji nedostatka čine svakoga od nas vrlo podložnim jednoj od najuspješnijih smicalica jecera hara (sklonosti prema zlu). Jecer hara je poput šaljivđije koji trči kroz gomilu pokazujući svoju čvrsto zatvorenu šaku. Nitko ne zna što u njoj drži. On obmanjuje ljude pitajući ih: "Što to držim? Što to držim?" Svatko od nas zamišlja da taj šaljivđija drži ono što mi želimo. Pa potrčimo za njim, sigurni da je u njegovoj ruci ono što želimo. Kad šaljivđija na koncu otvori šaku ona je potpuno prazna. Izraz "gorko razočaranje" pada nam na pamet. Još jedan oblik ovakve prevare je suvremena verzija karnevalske varalice. Kako bi ljude na karnevalu naveli da prokockaju svoj novac, Strana 20
jedan bi varalica paradirao naokolo sa svojim tobožnjim dobitcima. Ljudi bi mislili da se u igrama može lako osvojiti dobitak, a na kraju bi potrošili svoj novac - i vrijeme - u uzaludnom pokušaju da ponove uspjeh lažnog dobitnika. Danas,
Osjećaj da nam nešto manjka čini svakoga od nas vrlo podložnim jednoj od najuspješnijih smicalica jecera hara
šačica bogatih i poznatih paradira u (društvenim) medijima, tako da milijuni uzaludno troše svoje živote pokušavajući se obogatiti i/ili postati "sljedeća velika zvijezda". "Neka nas Nebesa sačuvaju od ovakvog pogrešnog razmišljanja! "(Šabat 84b). Jecer hara vara cijeli svijet. Na ovaj ili onaj način, u nekom trenutku, svatko potrči za njim. Svatko od nas je toliko obmanut njegovim zamislima i željama da bude prevaren i pomisli da jecer hara u ruci drži upravo ono što on želi. Ali kad jecer hara otvori svoju šaku, ona je praz-
na. On ne udovoljava ničijim željama. Pogledajmo sada onu drugu darežljivost koju smo prethodno spomenuli. Shvaćali to ili ne, oči svih živih bića (ne samo ljudi, već ptica i životinja) upravljene su B-gu s nadom da će im on pružiti ono što im nedostaje. Iz raznoraznih razloga naša nespremnost da na odgovarajući način primimo i upotrijebimo ono što ćemo dobiti jedan je od njih - čak i ono što nam je potrebno može, prema našoj procjeni, stići kasno. Pa ipak, "Ti otvaraš ruku Svoju i zadovoljavaš racon (volju, želju) svih živih bića" (Psalmi 145, 16). Kralj David nam govori da kad B-g otvori Svoju ruku, mi ne ostajemo razočarani. Gotovo da mogu čuti kako netko pita: "Stvarno? Pa gdje je moj Lexus i prepun bankovni račun? "Odgovor je: Je li to uistinu ono što želite? Da trebate izabrati između Lexusa i toga da možete ujutro sami izići iz kreveta, što biste izabrali? Da trebate izabrati između "imati više i uživati manje u tome " i "imati manje, ali uživati u tome više", što biste odabrali? Budući da je šaljivđija toliko dobar u svom poslu, mi pobrkamo ono što želimo - što bi bilo lijepo imati - s onim što stvarno želimo, naime, onime što nam je potrebno - materijalno, psihološko i duhovno zadovoljstvo. Dakle, prije nego li krenemo u potragu za srećom, sjetimo se preispitati što je to što uistinu želimo i Tko je Onaj koji to stvarno može dati. A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald
Divrej Tora
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TJEDNI ZOHAR: TERUMA
Parašat Teruma početak je novog razdoblja izgradnje i stvaranja sebe samih iznutra prema van - vrijeme za obnovu. Zadaća za ovaj tjedan je učenje zakona uspjeha u svakodnevnom životu: poslu, obitelji i vlastitom napredovanju. Ovotjedna paraša Teruma počinje riječima: "Kaži Izraelcima da uzmu žrtvu za mene... I neka mi načine Svetište da mogu boraviti među njima". Zohar je u paraši Teruma postavio temelje jednog od najvažnijih načela nečijeg uspjeha. Ovo načelo će odrediti da li ćemo se na posljetku naših dana moći osvrnuti unatrag s osjećajem da smo proživjeli ispunjen život, a ne život koji je besciljan i bolan. Tajna leži u riječi Teruma, koja znači "donacija". Međutim, na hebrejskom je gramatički korijen te riječi ( .ה. דHRM), što znači "podići". Zohar objašnjava da se riječ Teruma može čitati i kao: Tarom He (uzdizanje slova דhe). Prema kabali, slovo ( דzadnje דu B-žjem imenu ע"ד- )מדpredstavlja sefiru Malhut, koja
simbolizira našu fizičku stvarnost, naše želje, žudnje i potrebe.
Ari objašnjava da je fizička stvarnost koju doživljavamo, stvarnost koja odražava ograničenja naših osjetila, rezultat položaja slova he - ד u Drvetu Života:
tlosti, obilje; tada osjećamo cjelovi-
frekvenciju povezivanja sa Svjetlosti ■
tost.
Stvoritelja: ljubavi, radosti, obilja i
2. Kada je he - ד, Malhut, u stanju progonstva, nepovezano i prognano sa svog prirodnog mjesta u Drvetu života, kao posljedica pogrešne svi-
ljava kada on/ona dijeli.
Svaki postupak koji uključuje altruizam, ljubav, brigu, suosjećanje i
isključenje iz snage života.
senzibilnost, dovodi nas bliže gor-
Svijet u kojem živimo podijeljen je u dvije stvarnosti: jedna je povezana sa snagom života, a druga je isključena iz nje. Stvarnost Gola ( געלדegzila) u odnosu na stvarnost Geula ( גאעלד- izbavljenje), proizlazi iz razlike među njima, a to je prisutnost slova אiz riječi or ( אעה- svjetlo) u ri-
njim svjetovima, i to je tajna života. Kada se uspijemo brinuti za svog bližnjeg umjesto da se brinemo samo za sebe, onda će דbiti uzdignut. Kada će sve što radimo imati svijest Terume: ljubav i dijeljenje - tada će doći do protoka između gornjih i donjih svjetova.
ječi Geula. U trenutku kad pustimo
Kad uspijemo asimilirati frekven-
Svjetlo u naš život mi ćemo doživje-
ciju keduše (svetosti) u ono što radi-
ti uspjeh u preobražavanju Gola (eg-
mo: dom koji gradimo, svoju obite-
zila) u Geula (izbavljenje).
lj, posao itd., tada je to smisao "Ne-
Povezivanje sa Svjetlošću vrši se svjesnim postupanjem, što znači po-
vornom mjestu - na kraju B-žjeg
vencije (Gola) na visoku frekvenciju
imena ע"ד- מדi povezano je s drugim
(Geula); iz frekvencije isključenja,
Godina 17 21 Broj 19 Strana
kao posljedica koju davatelj doživ-
bomore, ponosa, očaja, itd; to je
dizanjem svog života iz niske frek-
kcionira savršeno, postoji tok svje-
opisuje kao postupak davanja već
jesti: sebičnosti, ljutnje, krivnje, lju-
1. Kad se he nalazi na svom iz-
slovima - u našem životu sve fun-
blagoslova. Dakle, riječ Teruma se ne
mraka, oskudice, boli i patnje na
ka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima" - "među njima", a ne "u njemu". Onda smo mi, stvorenja i obilje stvaranja, potpuno jedno, u savršenom jedinstvu, i to je tajna istinskog uspjeha.■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21
Rabbi Menachem Leibtag:
Teruma: Miškan - prije ili poslije het ha-egel? Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga Da nije bilo het ha-egel [grijeha zlatnog teleta], bi li Bnei Jisrael bio potreban miškan? Mnogi tvrde da odgovor na ovo 'filozofsko' pitanje leži u poznatom 'egzegetskom' nesuglasju između Rašija i Rambana o tome kada je prvi put dana zapovijed da se izgradi miškan, prije ili nakon grijeha zlatnog teleta.
U ovotjednom šiuru, dok proučavamo ovu raspravu i njene posljedice, pokazat ćemo kako odgovor na ovo pitanje nije tako jednostavan. Dok to radimo, također ćemo pokušati izvući neki smisao iz osjetljivog pitanja 'ein mukdam u-me'uhar ba-Tora'. Uvod - četiri cjeline Da bismo razumjeli izvor ovog nesuglasja između Rašija i Rambana, prvo ćemo podijeliti drugu polovicu Sefer Šmot u četiri zasebne cjeline. U prošlotjednom šiuru definirali smo i raspravljali o prvoj od ove četiri cjeline poglavljima 19-24, cjelini koju nazivamo Ma'amad Har Sinai. Poglavlja 25-31 [tj. paršijot Teruma, Tecave i prva polovica Ki Tisa] također čine zasebnu cjelinu, budući da ovaj dio uključuje skup zakona čija je jedina tema B-žja zapovijed o izgradnji miškana. Slično tome, poglavlja 32-34 [druga polovica Paršat Ki Tisa] također čine zasebnu cjelinu, budući da sadrže narativ koji opisuje incident het ha-egel. Naposljetku, poglavlja 35-40 [paršijot Vajakhel/Pekudei] čine posljednju cjelinu u Sefer Šmot, budući da opisuju stvarnu izgradnju miškana. Sljedeća tablica prikazuje ove četiri jedinice: POGLAVLJA TEMA PARŠA (A) 19-24 Ma'amad Har Sinai [prve luhot] Jitro/Mišpatim (B) 25-31 Zapovijed da se izgradi miškan Teruma/Tecave/1. . polovica Ki Tisa (C) 32-34 Het ha-egel [druge luhot] 2. polovina Ki Tisa (D) 35-40 Izgradnja miškana Vajakhel/Pekude
Gornja tablica može nam pomoći da bolje razumijemo osnovu spora između Rašija i Rambana. Dok Ramban drži da Humaš 'ide redom' [A-B-C-D], Raši tvrdi da je B-g naredio izgradnju miškana [cjelina 'B'] tek nakon zbivanja het ha-egel [cjelina 'C'], pa bi stoga redoslijed bio A-C-B-D. [Vidi Raši na 31,18.] Rambanovo se mišljenje na prvi pogled čini najlogičnijim. Da bismo razumjeli i uvažili Rašijevo mišljenje, prvo moramo potpunije objasniti osnovu Rambanovog priStrana 22
stupa. Prvih četrdeset dana - za što? Prisjetite se da se na kraju Paršat Mišpatim [kraj cjeline A] Moše popeo na Har Sinaj da primi "luhot, toru i micvu" (vidi 24,12). Kao što znamo, luhot su ploče (na koje je B-g upisao Deset zapovijedi). Nejasno je, međutim, na što se odnose riječi tora i micva. [Primijetite koliko različitih mišljenja ima među komentatorima na 24,12!] Međutim, kada proučimo gornju tablicu, ona može dati jednostavan odgovor na ovo pitanje. Ako jednostavno slijedimo jednostavan redoslijed pripovijedanja u Humašu, onda tora i micva spomenuti u 24,12 moraju biti micvot koje slijede, tj. - cjelina B! Drugim riječima, 24,12-18 nam govori da se Moše uspinje na Har Sinaj kako bi primio toru i micvu, a zatim 25,1 nastavlja objašnjavajući što je B-g rekao Mošeu. Te se zapovijedi nastavljaju do kraja 31. poglavlja. [Za one od vas koji su upoznati s računalima, ovo je slično konceptu 'WYSIWYG' - What You See Is What You Get. Ono što Tora bilježi kada Moše ide gore - je točno ono što je Moše primio u to vrijeme.] Nadalje, Moše se uspinje na Har Sinaj prije svega kako bi primio luhot (vidi 24,12) - simbol saveza na Har Sinaju (vidi 19,5, 24,7). Uzimajući u obzir da se te luhot treba smjestiti u aron, onda je jedino logično da se tora i micva odnose na zakone miškana. Konačno, s obzirom na to da B-g obavještava Mošea da će, kada se miškan podigne/sastavi, nastaviti prenositi svoje micvot iznad 'kaporeta' (vidi 25,21-22), logično je da zakoni o miškanu nisu samo prve – već također i jedine micvot prenesene Mošeu tijekom tih četrdeset dana. Nakon što je miškan načinjen, preostale micvot mogu se Mošeu prenositi putem kaporeta! [Zapravo, imajte na umu da nakon što je miškan sastavljen (vidi Šemot 40. poglavlje), odmah nakon toga B-g prenosi čitav niz micvot Mošeu iz 'kaporeta u ohel mo'edu - poznatiji kao Sefer Vajikra! (Vidi 1,1.)] Unatoč jednostavnosti ovog pristupa, niti jedan komentator ga ne popularizira iz dva vrlo dobra razloga:
• Prije svega, B-gu ne bi bilo potrebno četrdeset dana da pouči Mošea samo zakonima miškana. Moralo je biti i nešto drugo. • Mnogi drugi izvori kasnije u Humašu sugeriraju da je Moše Rabeinu naučio mnoge druge micvot na Har Sinaju. Vidi, na primjer, Paršat Behar (vidi Vajikra 25,1) i micvot u Sefer Devarim (vidi 5,1-28 i 6,1). Iz ovih razloga, komentatori moraju objasniti zašto su toDivrej Tora
(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Teruma: Miškan - prije ili poslije het ha-egel? čno zakoni miškana zabilježeni na ovom mjestu u Sefer Šmot, iako su mnoge druge micvot također dane Mošeu tijekom tih četrdeset dana. Ramban (vidi 25,1) nudi vrlo opsežan i naglašen 'pro-miškan' pristup. Sastavljajući i tekstualne i konceptualne argumente, Ramban tvrdi da miškan služi kao sredstvo za ovjekovječenje iskustva Ma'amad Har Sinai; stoga je to prva micva koju Moše prima kada se popne na Har Sinaj. Iako je Moše u tom času primio i druge micvot (vidi Ramban na 24,12), Sefer Šmot se posebno fokusira na miškan jer on odražava jedinstvenu razinu koju su Bnei Jisrael postigli kada su prihvatili B-žji savez na Har Sinaju. Nadalje, na središnjem mjestu miškana nalazi se aron, koji sadrži luhot - simbol tog saveza na Har Sinaju. [Stoga je prva micva načiniti aron.] Da sažmemo Rambanov pristup, citirat ćemo nekoliko redaka iz njegovog komentara [iako je za svaku preporuku da pročitate cijeli Ramban unutra]:
štaj kojim Humaš bilježi svoje parshiot ne odražava nužno njihov kronološki redoslijed. [Većina komentatora, a posebno mnogi od Midrašim koje Raši navodi, koriste ovaj pristup. Ramban se, međutim, dosljedno ne slaže s ovom pretpostavkom, tvrdeći da Humaš slijedi kronološki redoslijed. Osim ako ga određena tehnička pojedinost ne 'natjera' da kaže drugačije, on će pretpostavit da redoslijed kojim je Humaš napisan odgovara preciznom kronološkom slijedu događaja kako su se zbili.] Načelo ein mukdam u-me'uhar implicira da kada je Moše zapisao Toru u njenom konačnom obliku u četrdesetoj godini (vidi Devarim 31,25-26), njezine paršiot bile su organizirane na osnovu tematskog viđenja, i stoga ne nužno prema kronološkom redoslijedu kada su prvi put dane. Na taj način, Tora prenosi svoju poruku ne samo sadržajem svake paršije, već i namjernim postavljanjem određenih paršiot jedne do drugih. [Vidi Hizkuni u Šemot 34,32 za važan uvid u vezi s ovim objašnjenjem.]
"Nakon što je B-g dao Deset zapovijedi izravno Izraelu i dao im upute kroz uzorke micvot (tj. Paršat Mišpatim)... i Bnei Jisrael su prihvatili ove zakone i ušli u savez (24,1-11)... gle, oni su postali Njegov narod i On je postao njihov B-g, kao što je izvorno određeno [u brit mila i Har Sinaju]... Sada su dostojni imati kuću - Njegovo prebivalište - u svojoj sredini posvećeno Njegovom Imenu, i tamo će On govoriti s Mošeom i davati zapovijedi Bnei Jisrael... Sada je 'tajna' ('sod') miškana da će B-žja slava ('kavod') koja je obitavala na Har Sinaju sada boraviti [umjesto toga] na miškanu 'be-nistar' [na skriveniji način, za razliku od Har Sinaja]..." (vidi Ramban 25,1).
Raši primjenjuje taj pristup, te drži da bi se Humaš (ponekad) mogao prije odlučiti za konceptualni slijed nego kronološki. Stoga će Raši često objašnjavati da se određena paršia zapravo dogodila ranije ili kasnije kada razvoj teme to implicira.
Rašijev pristup
* Bnei Jisrael moraju kolektivno donirati svoje zlato za izgradnju miškana (usporedi 25,1-2, 32,2-3);
Unatoč ljepoti i jednostavnosti Rambanovog pristupa, Raši tvrdi upravo suprotno (vidi 31,18): da je zapovijed da se izgradi miškan došla ne samo nakon, nego zapravo zbog het ha-egel. Drugim riječima, Raši tvrdi da paršiot nisu prikazane u skladu s njihovim kronološkim redoslijedom. Raši ide još dalje, tvrdeći da je tijekom prvih četrdeset dana Moše primio sve micvot Tore osim zakona o miškanu! Na prvi pogled takvo se tumačenje čini neodrživim. Zašto bi Tora u ovom momentu posebno zabilježila micvot koje Moše nije primio u to vrijeme, a izostavila sve micvot koje jest primio u to vrijeme? Što je Rašija moglo navesti na ovaj zaključak? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo objasniti egzegetsko načelo 'ein mukdam u-me'uhar ba-Tora'. [doslovno: nema redoslijeda u slijedu paršiot u Tori]. Unatoč uobičajenom pogrešnom shvaćanju suprotnog, ovo načelo ne podrazumijeva da Humaš ide nasumičnim slijedom. Umjesto toga, to jednostavno znači da razmjeGodina 17 23 Broj 19 Strana
Uz ovu pozadinu, možemo bolje razumjeti Rašijev pristup u našem kontekstu. Primjenjujući načelo ein mukdam u-me'uhar, Raši uvijek započinje imajući na umu razmatranje teme i sadržaja. Stoga on ne može previdjeti očigledne sličnosti između izgradnje miškana i het haegel. Ne može biti tek slučajno da:
* Becalel, Hurov unuk, izabran je da izgradi miškan; [Raši slijedi midraš koji tvrdi da je Hur ubijen jer je odbio dopustiti Bnei Jisrael da izgrade egel. (Vidi Hizkuni 31,2.)]
• Početni pasuk koji se odnosi na miškan - "i načinit će mi mikdaš i ja ću prebivati u njihovoj sredini" (25,8) - čini se da ispravlja situaciju Bnei Jisrael nakon het ha-egel, kada Moše mora premjestiti svoj šator (zvan ohel mo'ed) daleko - izvan tabora (33,7); • Aharon mora dovesti par (bika/egel je mladunče bika) za prinos hatata tijekom obreda posvećenja miškana. [Zahtjev za hatatom podrazumijeva počinjenje grijeha; vidi Raši 29,1.] Raši stoga objašnjava da je zapovijed o izgradnji miškana došla nakon het ha-egel (tijekom posljednjih četrdeset dana), jer je služila kao neka vrsta okajanja za taj grijeh.
Strana 23
(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Teruma: Miškan - prije ili poslije het ha-egel? [Usprkos tome, prema Rašiju ostaje nejasno zašto je Tora odlučila zabilježiti ove paršiot izvan kronološkog reda. Vratit ćemo se ovom pitanju kasnije u šiuru.] Lehathila ili Bedieved? Vrlo je primamljivo uzeti ovu nesuglasicu između Rašija i Rambana kao temeljni argument za razlog koji stoji u pozadini miškana. Prema Rambanu, jasno je da je miškan 'lehathila' [ono idealno]. Drugim riječima, čak i da se het ha-egel nikada nije dogodio, B-žja bi želja bila da Bnei Jisrael izgradi miškan, jer on služi kao fizički prikaz B-žje prisutnosti u njihovoj sredini. Kako bismo trebali razumjeti Rašija? Možemo li iz njegovog tumačenja zaključiti da je miškan 'be-di'avad' [kompromis]? Drugim riječima, da nije bilo het ha-egel, zar nikada ne bi došlo do zapovijedi da se izgradi mikdaš? Je li micva da se izgradi miškan bila samo 'naknadna misao'? Je li B-g tek nakon grijeha Bnei Jisrael shvatio potrebu naroda za fizičkim prikazom Njegove prisutnosti? Unatoč primamljivosti ovog zaključka, prvo moramo dokazati da se, čak i prema Rašijevom tumačenju, možemo (i moramo) složiti da je B-žja izvorna namjera bila da se koristi barem neki oblik fizičkog simbola da Ga predstavlja.
Hramska terminologija Kako bismo pomirili Rašijevo tumačenje s Rambanovim obrazloženjem miškana, moramo napraviti razliku između dva pojma: 1. MIŠKANA i 2. MIKDAŠA. Iako obje riječi opisuju svetište posvećeno štovanju B-ga, radi jasnoće, svakoj će se riječi (u našem objašnjenju koje slijedi) dati konkretnije značenje.
• Miškan je privremeno svetište (šator sastanka), prenosiva konstrukcija nalik šatoru. [Praktična kod putovanja.] • Mikdaš je trajno svetište (Hram), poput masivne kamene građevine koju je sagradio kralj Salomon. Pretpostavljamo da se i Raši i Ramban moraju složiti da je koncept Svetišta, simbola B-žje Šehine (božanske prisutnosti) koja prebiva s Bnei Jisrael, lehathila i da zapravo čini osnovnu temu kroz cijeli Tanah. Da bismo to dokazali, moramo se vratiti na neke osnovne koncepte o kojima smo prethodno raspravljali u našim šiurima o Seferu Breišit. Podsjetimo se da smo se prvi put susreli s temom mikdaša kada Avraham Avinu gradi mizbeah u Bet-Elu i "zaziva u B-žje Ime" (vidi 12,8 & 13,4). Kasnije, na istom Strana 24
mjestu, Jaakov Avinu se budi iz svog sna i uzvikuje: "Jao, ovo je mjesto za Bet Elokim, jer ovo su vrata u nebesa" (Br.28,17). Jaakov zatim podiže 'maceva' (spomenik) i zavjetuje se da će po svom povratku u Kanaan postaviti mjesto svoje maceva kao Bet-Elokim - Kuću za B-ga. [Vidi Breišit 28,17-22.] Stoga je sam koncept Bet-Elokim jasno prethodio zlatnom teletu. Nadalje, čak i u 'širat ha-jam', pjesmi koju su Bnei Jisrael pjevali nakon što su prešli Crveno more, nalazimo već aluziju na uspostavljanje mikdaša odmah po njihovom dolasku u zemlju: "Teviemo ve-titaemo be-har nahalatha, mahon le-šivteha... mikdaš, Hašem konanu jadeha..." (Vidi Šemot 15,17, i njegov kontekst!) Konačno, u Paršat Mišpatim nalazimo konačan dokaz da je osnovni koncept Bet-Elokim potpuno nepovezan s događajima het ha-egel. Podsjetimo se da su čak i prema Rašiju, zakoni zabilježeni u Paršat Mišpatim sigurno dani prije het ha-egel. [Vidi Raši na 31,18, gdje on objašnjava da su ti zakoni dani Mošeu Rabeinu tijekom njegovih prvih četrdeset dana na Har Sinaju.]
Prisjetite se također da unutar tog skupa zakona nalazimo micvu 'alija la-regel' – da se 'posjeti B-ga' tri puta godišnje: "Tri puta godišnje slavit ćeš za Mene... Drži hag ha-macot... i ne posjećuj me praznih ruku... Tri puta godišnje svi će se tvoji muškarci pojaviti preda mnom..." (23,14-17). Prije svega, samo postojanje micve da se bude 'viđen od B-ga' podrazumijeva da mora postojati neka vrsta svetišta koje bi Ga predstavljalo! Dakle, bez neke vrste mikdaša, ova micva alija la-regel ne bi se mogla ispuniti. Međutim, sljedeći pasuk daje uvjerljiv dokaz da ovo svetište odgovara konceptu Bet-Elokim: "Vaši prvi plodovi moraju se donijeti u bet Hašem Elokeha kuću Hašema vašeg B-ga..." (23,19). Ova zapovijed da se donese 'bikurim' u Bet Elokim jasno implicira da bi morala postojati neka vrsta 'svetišta' koje će služiti kao B-žja Kuća. Stoga se čak i Raši mora složiti da je postojala potreba za Bet-Elokim sve da Bnei Jisrael i nisu sagriješili het haegel. Nadalje, nema razloga zašto bi se Raši morao raspravljati s Rambanovim objašnjenjem da je primarna funkcija mikdaša bila da ovjekovječi doživljaj Bnei Jisrael na Har Sinaju.
Divrej Tora
(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Teruma: Miškan - prije ili poslije het ha-egel? Umjesto toga, tvrdimo da spor između Rašija i Rambana proizlazi iz ne toliko temeljnog pitanja - u vezi s potrebom da se izgradi privremeno svetište prije nego što Bnei Jisrael uđu u zemlju Izrael.
kada je miškan bio potreban (zbog događaja het ha-egel), zakoni ovog privremenog mikdaša zabilježeni su na ovom mjestu u Humašu, kako bi se naglasila ista ona tematska povezanost koju Ramban vrlo detaljno opisuje!
Prema Rašijevom tumačenju, možemo pretpostaviti da je B-žja izvorna namjera bila da Bnei Jisrael izgrade mikdaš tek nakon što osvoje Zemlju Izrael. Međutim, zbog njihovog grijeha, osvajanje Zemlje će sada biti odgođeno. Stoga im je B-g naredio da sagrade privremeni mikdaš [= miškan] dok ostaju u pustinji.
Sad kad Raši ima toliko smisla, zašto se Ramban ne bi složio? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti našoj raspravi o različitim pristupima 'mukdam ume'uhar'.
Ramban bi tvrdio da bi, čak i da Bnei Jisrael nisu zgriješili, bilo potrebno izgraditi privremeni mikdaš prije nego što su krenuli na to putovanje. Pokušajmo objasniti zašto. Onako kako je trebalo biti Rašijev stav se može temeljiti na izvornom B-žjem planu da Bnei Jisrael osvoje zemlju putem nadnaravne, božanske intervencije (vidi 23,20-28). Potpomognuti B-žjim čudima, Bnei Jisraelu bi trebalo tek vrlo kratko vrijeme da završi barem prvi val osvajanja. Da se to stvarno dogodilo, ne bi bilo potrebe za izgradnjom privremenog miškana, jer bi u vrlo kratkom vremenu umjesto njega bilo moguće izgraditi stalni mikdaš. Međutim, nakon het ha-egel, cijela se situacija mijenja. Kako je B-g uklonio Svoju Šehinu, Bnei Jisrael prvo moraju vratiti Šehinu u tabor prije nego što mogu osvojiti Zemlju. Stoga se, prema Rašiju, stvarni proces izgradnje miškana može smatrati oblikom 'duhovne rehabilitacije'. Nadalje, miškan bi sada pružio Aharonu i Bnei Jisrael priliku da prinesu korbanot i tako postignu okajanje za svoj grijeh. Moglo bi se također sugerirati da bi zbog het ha-egel i 'niže razine' 'mal'aha' koji će ih odvesti u zemlju (vidi Šemot 33,1-5 i šiur na 13 midot), Bnei Jisrael sada moglo trebati puno više vremena da završe osvajanje. Stoga je potreban privremeni mikdaš [= miškan], dok se ne izgradi trajniji mikdaš.
Ramban preferira svoje načelo da Humaš ide kronološkim redom. Unatoč sličnostima između miškana i priče o het ha-egel (kao što je gore navedeno), one nisu dovoljno uvjerljive da, po Rambanovu mišljenju, opravdaju narušavanje redoslijeda ovih paršiot. Stoga Ramban tvrdi da, čak i da nije bilo het ha-egel, još uvijek bi postojala potreba za privremenim miškanom. Zapravo, moglo bi se predložiti vrlo jednostavan razlog za trenutnu potrebu za privremenim utočištem. Kao što smo ranije objasnili, Bnei Jisrael moraju primiti još mnogo više micvot od B-ga. Miškan - s aronom i keruvim u njegovom središtu - stoga je neophodan kao medij putem kojeg B-g može preostale micvot prenijeti Mošeu. Nadalje, nakon što se Šehina spustila na Har Sinaj, potrebna je neka vrsta transportnog sredstva da je 'ponese' s njima dok putuju od Har Sinaja prema Erec Kanaanu. [U skladu s tim, Ramban objašnjava da je većina svih micvot zabilježenih u Sefer Vajikra i Sefer Bamidbar zapravo dana iz ohel mo'ed (miškana). Vidi Ramban Vajikra 1,1 i 7,38. U vezi sa Sefer Devarim, vidi Ramban na 24,1 i 24,12.] Ukratko, neslaganje između Rašija i Rambana proizlazi iz njihovih različitih egzegetskih pristupa i odnosi se samo na to zašto je privremeni miškan bio neophodan. Međutim, obojica bi se složili da bi stalni mikdaš bio neophodan čak i da Bnei Jisrael nisu zgriješili het haegel. U našem šiuru na Paršat Tecave, analizirat ćemo unutarnju strukturu ove cjeline u poglavljima 25-31 kako bi se otkrili dodatne paralele između miškana i događaja Ma'amad Har Sinai. ■
Idejna supoloženost Prema ovom tumačenju, sada možemo predložiti (prema Rašiju) prekrasan razlog zašto Tora stavlja zapovijed o izgradnji miškana izvan kronološkog reda: Iako je micva za izgradnju 'privremenog' miškana trebala biti zabilježena nakon priče o het ha-egel, Tora ju namjerno bilježi ranije - odmah nakon Ma'amad Har Sinai kako bi naglasila njezinu tematsku povezanost s tim događajem! Drugim riječima, Raši, poput Rambana, također može shvatiti da je primarna funkcija mikdaša bila ovjekovječiti Ma'amad Har Sinai. Zapravo, da Bnei Jisrael nisu zgriješili, zakoni o 'trajnom' mikdaši možda bi bili zabilježeni na ovom mjestu u Humašu. Međutim, sada Godina 17 25 Broj 19 Strana
Rječnik miškan - šator sastanka Ma'amad Har Sinai – kad su stajali kod Sinaja aron – kovčeg (zavjeta) Bnei Jisrael – djeca Izraelova korbanot – žrtve mal'ah – anđeo keruv(im) – kerubim(i)
Strana 25
Alan Morinis:
Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Red (nastavak)
opsesivnom preciznošću?
Primjena reda
Uobičajena je (mada pronicljiva) smjernica musara da kako bismo kontrolirali ili ublažili određenu karakternu osobinu, svoje nastojanje ne treba upraviti na tu osobinu već na jednu od pridruženih osobina koje je prate. Ovo je važan i ne očit princip koji, kada promislite, ima puno smisla. On je vrlo primjenjiv na duševnu osobinu reda. Reći osobi kod koje nema reda, koja nije organizirana, (a to možete biti i vi sami) da sredi svoje postupke i organizira se uvelike je kao reći vatri da se ohladi. To može biti ono što želite, i može biti ono što je ispravno, no hoće li to donijeti uspjeha?
Musar je nužno i ustrajno praktična disciplina, pa stoga kada bismo jedino ustvrdili da je duševna osobina reda bitna za praktično življenje kao i za službu B-gu, to bi bilo kao da kažemo "ne kradite" i očekivali da smo time jednom i zasvagda stali na kraj krađi. Znati nešto i živjeti tu istinu nije jedno te isto. Taj međuprostor između jednog i drugog je mjesto na kojem musar igra najvažniju ulogu. Upitajte se je li neurednost jedan od vaših problema. Nekima od nas odmah je jasno, jer je nered vidljiv, možda već s mjesta na kojem sada sjedite. S druge strane, možda ćete morati malo razgledati, jer više nas je pronašlo načine kako da zbrku drži podalje od pogleda, bilo da to znači u nekom ormaru ili u tajnosti naših privatnih života. Ili ste jedan od onih hiperorganiziranih ljudi koji su krajnje izbirljivi, više od zlatne sredine, i koji su pretvorili meko tkivo i savitljive tetive života u cement i željezo? Neurednost i opsesivnost su dvije ekstremne osobine koje nastojimo izbjeći. Zdravo područje nalazi se u sredini. Sljedeće se morate upitati kako ćete naučiti uhvatiti se u koštac s tim prostorom, tim ladicama, tom hrpom na podu, kutijama u podrumu, svojim bankovnim računom, svojim prioritetima. Ili, rjeđe, suprotnim slučajem, kako možete olabaviti taj čelični stisak koji vas tjera da posložite svaku spajalicu na stolu
Strana 26
Umjesto da beskorisno vičete na vatru da se smiri (da iskoristim ovu metaforu), trebate se upitati: "Što u ovom slučaju predstavlja vodu?" Drugim riječima, koja je pridružena osobina koja će, ako je osnažimo, učiniti da prepreke držanju reda nestanu same od sebe? Da vam dam nekoliko sugestija baziranih na musarskim izvorima. Pošto je neorganiziranost koja naginje kaosu češći problem od opsesivnog reda, fokusirat ću se na neorganiziranost, makar isti način analiziranja i primjene može biti od koristi i onome koji je rigidno opsesivan. Na vama je da pronađete kako da ovo općenito učenje iskoristite u svojoj situaciji. Možda vam na prvi pogled neće biti očito zašto kultiviranje određenih osobina služi za suzbijanje problema s redom. To ću nastojati objasniti. Često se veza između osobina nalazi ispod površine, stoga smo
sretni što imamo majstore musara koji su došli prije nas, i to iskopali. Potkopavanje nereda Prva od nadomjesnih osobina koje ću predložiti je ona najvažnija, poniznost. Prisjetite se definicije poniznosti koju smo formulirali u poglavlju o toj karakternoj osobini: poniznost znači zauzeti primjereno mjesto, niti previše niti premalo. Tora donosi priču o redu koji se jasno povezuje s poniznošću. Ona ■ naopisuje kako je narodu Izraela loženo da se organizira u formacije prilikom postavljanja logora i tijekom putovanja pustinjom: "Izraelci će se ulogoriti svaki u blizini stijega, pod zastavom svog očinskog doma. Ulogorit će se na određenoj udaljenosti od Šatora sastanka." Svako pleme je potom postavljeno na određenoj strani u odnosu na središnji šator. U Midrašu čitamo da kada je B-g rekao Mojsiju da Židove treba rasporediti u takvoj formaciji, Mojsije se požalio da ako im naloži takav raspored oni će protestirati. "Ako kažem Jehudi da se ulogori na istoku, oni će reći da žele na južnu stranu, a tako će biti i sa svakim drugim plemenom." Ova priča ističe ljudsku sklonost da se pobuni protiv nametnutog reda. Nije važno da li nam je nametnuti red dobar, ispravan, koristan ili smislen. Sve dok nam je naše "mjesto koje nam pripada" nametnuto, mi ga ne želimo: "Ako kažem Jehudi da se ulogori na istoku, on će reći da želi na južnu stranu." Ne da je jug nužno bolji od istoka ili sjevera, jednostavno neću ono što mi naDivrej Tora
(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis:
Svakidašnja svetost
lažeš da učinim, i točka. Zvuči vam poznato?
Kada pokrenete tu unutarnju senzibilnost, poželite držati stvari u redu ne zbog reda samog, već zbog uzvišenije svrhe poštovanja ljudi s kojima ste u vezi. Svi smo mi, napokon, stvoreni na priliku B-žju, pa kada ne poštujemo ljude mi ne poštujemo B-ga.
Neurednost je često čedo buntovnog ega koji se opire poniznom zauzimanju svog mjesta. Sve što ti on šapuće na tvoje unutarnje uho može se svesti na "hoću to" ili "neću to". Hoću se zabavljati, no počistiti za sobom nije zabavno.
Hoću si nakupiti stvari, a organiziranje nije nešto u čemu uživam. Hoću imati malo slobodnog vremena, a dovođenje stvari u red je posao. Ili... ne želim biti odgovoran za svoje stvari. Ne želim to učiniti. Ne moram to.
neku vrstu nepoštovanja. Jedino je pitanje što ili tko je cilj tog nepoštovanja?
Bez obzira što slijedilo iza riječi "ja," nema ikakve sumnje da sam tema "ja" sam. Stoga bi ovdje antidot bila poniznost. Sve metode gajenja poniznosti koje su majstori musara formulirali tijekom stoljeća ovdje dolaze do izražaja.
Kada živite s drugim ljudima i prihvatljivo vam je da stvarate nered u zajedničkom prostoru, vi ne poštujete ljude s kojima živite.
Ovo je veliko područje i, mislim, da je poanta u ovome: jedan pristup za potkopavanje i razoružavanje tog unutarnjeg glasa koji daje svakojake razloge i podstreke da zadržimo nered i kaos je da primjenim tehnike koje su razvili učitelji musara za njegovanje istinske poniznosti. Red je, na kraju krajeva, vrsta potčinjavanja volje, a poniznost potiče potčinjavanje umjesto nametanja svog ega.
Kada niste u stanju ustrajati za svoje kupce, klijente ili studente, vi ne poštujete ljude za koje radite.
Sljedeća duševna osobina koja djeluje na red je kavod, što znači "poštovanje." Učitelji musara o poštovanju su imali za reći gotovo isto onoliko koliko su imali za reći o poniznosti, jer oni su blisko vezani. U ovom slučaju, ono što imam na umu je da nesređenost neizostavno uključuje
Stvarni "ne-sveti metež", naravno, je nered koji dovodimo u službu B-gu, u kojem god obliku B-gu služili, čime ne poštujemo HaŠema.
Godina 17 27 Broj 19 Strana
Kada ste nemarni i neuredni u svom poslu, vi ne poštujete ljude s kojima radite.
I ne samo ljude. Zanimljivo je da u engleskom postoji fraza "ne-sveti metež" kojom se opisuju situacije koje su čisto smeće, jer biti nesređen stvara nepoštovanje i prema neživim predmetima koji isto tako čine dio naših života, a također mogu biti naša odgovornost.
Sva ljudska bića zaslužuju poštovanje, ne zbog svojih velikih postignuća, već jednostavno zbog toga što u sebi utjelovljuju svetu dušu.
Jedna priča o Rabi Šimonu ben Elazaru u Talmudu govori kako je jahao svog magarca, ponosan na ono što je naučio i tada susreo nekog ružnog čovjeka. Čovjek je s poštovanjem pozdravio rabina, rekavši mu: "Mir s tobom, Rabi!" Rabin mu nije uzvratio pozdravom, već mu je rekao: "Budalo, kako li su ružna djeca Abrahama, našeg oca! Jesu li i svi tvoji sumještani ružni poput tebe?" Na to je čovjek odgovorio: "To ne znam; možda bi trebao otići Stvoritelju koji me načinio i reći Mu: 'Kako li je samo ružno stvorenje koje si napravio!'" Rabi Šimon se nakon toga pribrao, no priča je već iznijela upozorenje da se ne postavljamo kao suci drugima. U Pirke Avot (Rečenicama otaca) Hilel kaže: "Ne sudi svog bližnjeg dok nisi stajao na njegovu mjestu." Razvijanje osobine poštivanja drugih pomaže istisnuti tendenciju da se sudi druge ljude, a koja je tako duboko uvriježena u mnogima od nas. Ovo je važno jer, kao što to kaže poznata usporedba, ako vrijeđaš lonac, vrijeđaš lončara. Ja sam se trudio njegovati poštovanje držeći na umu frazu i onda je se prisjećati svaki puta kad bih se susreo s nekim. Koristio sam se frazom koju sam sâm skovao – "svatko je sveta duša" – kao i onom koju sam uzeo iz Izreka: "Duša čovjeka je B-žja svijeća." Prizivanje takve fraze u svoj um vrlo je djelotvoran način za usađivanje osjećaja poštovanja Strana 27
(nastavak s 27. stranice) Alan Morinis: prema drugima. Mudrost musara kaže nam da se ponizimo pa će odupiranje redu nestati. Poštovanje prema drugome i red će doći kao prirodne posljedice. Naučiti to i primijeniti to u praksi je istinski dar musara. Otvorit će se unutarnji put ka produktivnijem životu, i što je još značajnije, pročistit će se kanali za službu B-gu. Trud se usmjerava na prateće duševne osobine i plod tog truda je red.
Kopča na ogrlici I sam je musar ovisan o redu. U idealnom slučaju, naše bi vrijeme za musar trebalo biti svakoga dana u isto doba – određeno vrijeme koje se uklapa u vaš dnevni raspored. Postavite si taj plan unaprijed i dajte sve od sebe da ga se držite.
Jedna od ključnih praksi musara je svakodnevno vođenje dnevnika, praksa koju ću podrobnije opisati u 28. poglavlju. Svrha musarskog vođenja dnevnika je da zabilježite svoja iskustva koja ste doživjeli. Koliko god vam to zvučalo jednostavno, mnogi ljudi kažu da imaju poteškoća s održavanjem te prakse. Radeći sa studentima na rješavanju tog problema shvatio sam da je jednostavnije voditi dnevnik ako se ta praksa podudara s već postojećim redom u vlastitom životu. Jedna me žena kontaktirala i rekla mi da će se morati ispisati s tečaja koji sam vodio. "Zašto?" upitao sam je. "Zato što ne mogu pisati dnevnik uvečer," odgovorila je. "Jeste li pokušali pisati ujutro?" raspitivao sam se. "Zar se to može?" glasio je njen odgovor. Sada preporučujem da ljudi stave svoj dnevnik negdje uz put kojim se kreću u svom životu, negdje gdje će
Strana 28
Svakidašnja svetost ga vidjeti, naići na njega, i podsjetiti se da ga pišu. Pored šalice za kavu? Ispod vaše paste za zube? Ili ispod jastuka? Praksa pisanja dnevnika ima velik utjecaj ako je se dosljedno provodi; red se može iskoristiti da se ta praksa podrži. Rabbi Shlomo Wolbe kaže u ime Altera iz Kelma da se red može usporediti s kopčom na ogrlici. Biseri su ono što čini ogrlicu, i oni su nedvojbeno važniji od kopče, ali bez kopče biseri bi spali s ogrlice, rasuli se i od ogrlice bi ostao samo lančić. Isto tako čovjek ima brojne sposobnosti, intelekt, karakterne osobine i kvalitete. Ali bez reda, sve će se te vrline rasuti, i njemu ili njoj neće ostati ništa. Gledanje na duševnu osobinu reda kao na kopču na niski bisera pruža nam korisnu metaforu za praktičan zaključak u vezi dovođenja reda u fokus. Kad si red predočimo kao središnju točku, to nas podsjeća da je ono što je najvažnije u vezi reda to da se bude osobno i unutar sebe izbalansiran. Red pomaže stvoriti unutarnji osjećaj da su bitne stvari ispravno organizirane i da ste se potrudili oko njih, te da su detalji života, kao rezultat toga, pod nadzorom. Smireni i ne zabrinuti, u tom su trenutku kanali prema božanskoj volji otvoreni i neometani koliko god mogu biti, i mogućnost služenja – i sreće – za vas će postati stvarnost. Ken jehi racon. Neka bi to bila B-žja volja. Koji je zvijezde poredao u njihovim sazvježđima na nebu po volji Svojoj. – iz molitve Ma'ariv Aravim koja se kaže tijekom večernje službe
Staloženost MENUHAT HA'NEFEŠ Izdignite se iznad dobrog i lošeg. Sve dok je čovjekov um smiren, njegov intelektualni duh tiho stoji na straži, šireći svoje svjetlo na njegov um kao da je baklja na vrhu zdanja njegova tijela. —Rabbi M. M. Leffin, Cheshbon ha Nefesh MOJA PRVA IZLOŽENOST musaru sadržavala je lekciju o unutarnjem miru, potpuno drugačiju ■ od bilo koje druge s kojom sam se ranije susreo. Ono što me iznenadilo bile su riječi Rabbi Yisraela Salantera. Rekao je: "Sve dok čovjek živi mirnim i spokojnim životom u službi B-gu, jasno je da je on daleko od istinske službe." Sve moje predodžbe o duhovnom životu ukazivale su u suprotnom smjeru. Ne bi li nas duhovna praksa trebala učiniti smirenijima? U čemu je svrha razvijanja unutarnjeg života ako to ne rezultira većom spokojnošću? No poanta Rabbi Salantera je jasna. Iz njegove perspektive, ako ste u svom životu došli do mjesta na kojem su se sve vode smirile i svi valovi utihnuli, vrlo su velike šanse da se nalazite u komi ili barem u dubokom snu. Na tom mjestu nije dobro biti. Staloženost i spokoj privlačni su u ovim turbulentnim i nesigurnim vremenima. Tako je primamljivo razmišljati o potpunom bijegu od oluja i previranja u životu. Mjesto beskonačne i stalne smirenosti poziva s takvom privlačnošću da lako možemo previdjeti mogućnost da spokoj koji tražimo ne bi bio ništa
Divrej Tora
(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis: drugo doli baršunom presvučena zatvorska ćelija. Gledište Rabbi Salantera ide skroz poprijeko. Udobnost, slatka i ugodna, poziva nas da se ušuškamo i zaspimo, a to ne može biti naš duhovni cilj. Mnogi židovski učitelji život uspoređuju s ljestvama ili uskim mostom. Biste li htjeli tamo spavati?
Niti Rabbi Salantera, niti bilo kojeg drugog učitelja musara nije zanimao blagi pristup, već istina, a posebno istina o našem životu. I bez oklijevanja priznajem da je, prema mom iskustvu, istina da se borba nastavlja i dalje. I pored godina prakse i učenja, i dalje iznutra prolazim kroz izazove i svakodnevno ulažem trud da ustanem protiv unutarnjih sila koje su spremne da me povuku dolje, da izdam ono što smatram vlastitim vrijednostima, svoj potencijal, i viziju ljudskog bića koju Tora predstavlja. Ono što ovdje susrećemo je vrlo židovski pogled na život. Vaša duhovna praksa dat će vam mnogo darova, ali nemojte očekivati da će vas osloboditi vaše ljudske prirode.
Ljudska priroda Postoji priča o Rabbi Elyahu Lopianu, velikom učitelju musara posljednje generacije, koji je u ješivi bio odgovoran za duhovni život dječaka i mladića. Jedan je student došao zatražiti dopuštenje da za vikend ode kući kako bi prisustvovao obiteljskoj proslavi. Rabbi Lopian je znao da dječak potječe iz vrlo svjetovne obitelji i brinulo ga je čemu će dječak biti izložen kod kuće, poput neprimjereno odjevenih žena. "Zar te to ne brine?", pitao je dječaka. "Ma ne", odgovorio je dječak. "Imam plan. Neću gledati." Na to je Godina 17 29 Broj 19 Strana
Svakidašnja svetost sveti Rabbi Lopian odgovorio: "Imam devedeset dvije godine i slijep sam na jedno oko, a još uvijek gledam!" Takva je ljudska priroda i musar nas ne usmjerava prema potpunom nadilaženju onoga što jesmo, kao da je cilj da postanemo nešto drugo, a ne čovjek, poput anđela. Naši će napori biti nagrađeni i napredovat ćemo u našem usponu prema svjetlu svetosti, ali trebali bismo znati da će napor biti neprestan. Rabbi Adin Steinsaltz piše: Židovski pristup životu razmatra čovjeka koji se prestao kretati - onoga koji ima osjećaj da je dovršeno, osjećaj mira, velikog svjetla odozgo koje ga je navelo da se zaustavi - kao onoga tko se izgubio. Samo onoga koga svjetlost i dalje poziva, za koga je svjetlost udaljena kao i uvijek, jedino njega se može smatrati da je dobio nekakav odgovor. Znači li to da je unutarnja crta staloženosti ne samo nedostižna već možda čak i nepoželjna? Takav zaključak bilo bi razumno donijeti, no on bio bi potpuno netočan. Učitelji musara nam kažu da je smirenost vrlo važna unutarnja osobina koju je potrebno njegovati.
Smirenost duše Židovski izvori imaju nekoliko izraza kojima nazivaju duševne osobine neometane smirenosti, od kojih je najdetaljnije opisana menuhat ha'nefeš, smirenost duše. Učitelji musara vide važnost smirene duše, ali to unutarnje stanje oni ne gledaju kao završnu stanicu zvanu "mir i spokoj" na kojoj putovanje završava, čak i kad se život nastavlja, već vide smirenost kao unutarnju ravnotežu
koja koegzistira sa svijetom i iskustvom koje prihvaća turbulencije, pa čak i previranja, jer takav je život. Prema židovskom gledištu, cilj duhovnog života nije postići stanje prosvijetljenja u kojem su sva pitanja i zagonetke života razmršeni konačnošću, već da se postane puno vještiji u življenju. Ovo se gledište u potpunosti odnosi na duševnu osobinu smirenosti, koja ne znači kraj naših borbi, već je ona unutarnja kvaliteta koju možemo njegovati kako bismo se pripremili za neizbježne uspone i padove u životu. Učitelji musara žele da budemo smirena duša koja je poput surfera koji jaše na valovima po ravnoj unutarnjoj kobilici, bez obzira na to što se događa unutar njega i oko njega. Čak i dok se valovi podižu i spuštaju, smirena duša jaše na krijesti vala, stojeći uspravno, u ravnoteži, krećući se u smjeru kojeg surfer odabere. Staloženost je osobina usredotočenosti na sebe, premda istodobno i izuzetne osjetljivosti na sile koje djeluju svuda uokolo, inače ćete biti podložni tome da vas bacakaju sve vrste neočekivanih valova koji se sruče na svaki život. Staloženost onako kako se koristi u musaru ne sugerira da osjećaji budu u leru. To nije neka vrsta otupjelosti. Vi i dalje registrirate uspone i padove osjećaja - to su valovi - ali ostajete budni prema tom doživljaju s neometanog mjesta. Kad ste uronjeni u svoje osjećaje bez i trunka samosvijesti, svjetlost svijesti se gasi, a vrata povezivanja i odlučivanja su zatvorena. Ali ako je svjesnost smireno prisutna, čak i usred životnih oluja, vaša duša održava svoju vezu s drugima i s božanskim izvorom i vaša slobodna volja je sačuvana.■
Strana 29
IZRAEL OTKRIO DETALJE
Zaštitili smo taoce, a onda je krenula žestoka pucnjava tportal 12.2.2024. Izraelske specijalne snage ušle su u zgradu u središtu Rafaha u kojoj su bila dvojica talaca koje je čuvao Hamas te su ih oslobodili pod teškom vatrom, rekao je u ponedjeljak glasnogovornik vojske Daniel Hagari To su prvi civilni taoci koje su izraelski vojnici uspjeli osloboditi nakon masakra 7. listopada, u kojem su teroristi Hamasa i drugih ekstremističkih skupina ubili 1200 ljudi u Izraelu, a oko 240 uzeli za taoce. Izraelska vojska (IDF) se neko vrijeme pripremala za spašavanje i čekala je pravi trenutak, re-
kao je Hagari. Oslobođeni taoci imaju 60 i 70 godina, pojasnio je Hagari. Snage sigurnosti stale su ispred talaca kako bi ih zaštitile, a zatim su se upustili u žestoku razmjenu vatre. "Ovo je bila složena operacija spašavanja pod vatrom u srcu Rafaha, temeljena na vrlo osjetljivim i vrijednim obavještajnim podacima", napisao je Hagari na Telegramu. Samo minutu nakon što je zgrada napadnuta, izraelske zračne snage počele su napadati područje Rafaha kako bi omogućile snagama da se povuku. Dva taoca evakuirana su iz zgrade pod jakom vatrom, kazao je glasnogovornik izraelske vojske.
Taoci su spašeni u sklopu operacije koja je započela teškim zračnim udarima IDF-a u četvrti Šabura u središtu Rafaha, navodi Jerusalem Post. IDF je u ranijem priopćenju u ponedjeljak naveo da je tijekom noći "izveo niz napada na terorističke ciljeve u području Šabura na jugu Pojasa Gaze". Ministarstvo zdravstva pod kontrolom Hamasa tvrdi da je u napadu poginulo 67 ljudi, dok ih je ranjeno 160. Palestinska novinska agencija Wafa objavila je, pozivajući se na medicinsko osoblje u Rafahu, da je najmanje 52 civila i drugih poginulo u teškim izraelskim zračnim udarima. Al Jazeera, televizija sa sjedi-
štem u Kataru, navodi da su 63 osobe poginule, dok ih je više desetaka ozljeđeno. Dpa navodi da je nemoguće verificirati te navode. Oslobođeni taoci su "u dobrom zdravstvenom stanju i prebačeni su na liječnički pregled u bolnicu Sheba Tel Hashomer", objavio je IDF na Telegramu. Hagari je naglasio da su još 134 taoca u Gazi, iako su izraelski izvori rekli da ih oko 30 više nije živo. Krajem listopada vojska je spasila izraelskog vojnika. Operacija spašavanja izvršena je dok se Izrael priprema za kopnenu ofenzivu na Rafah, grad koji graniči s Egiptom. Stotine tisuća civila živi u Rafahu u vrlo skučenom prostoru. ■
Izrael tvrdi: Ispod najveće bolnice u Gazi otkriven je tunel, koristio ga je Hamas Index 13.2.2024. U ČETIRI mjeseca rata, Izraelci su u potrazi za oružjem i militantima upali u nekoliko palestinskih bolnica, kao na primjer Katarsku bolnicu, Bolnicu Kamal Adwan i Al-Rantisi specijaliziranu dječju bolnicu. Međutim, bolnica Al-Shifa zauzima posebno mjesto u sukobu jer je najveća bolnica u Gazi i jer izraelski vođe tvrde da je ispod nje bio Hamasov zapovjedni centar. Hamas i bolničko osoblje poriču te optužbe. Dokazi koje je pregledao New York Times ukazuju na to da je Hamas u bolnici čuvao oružje te da se ispod bolnice nalazio tunel u kojem je dostupna voda, struja i ventilacija. Tunel je dug barem 200 metara te se vjerojatno spaja s mrežom Hamasovih tunela. Izraelski su vojnici pronašli podzemne bunkere, sobe za život i prostoriju s računalima i opremom za komuniciranje. Izraelci su se morali pažljivo kretati
kroz tunel jer je bio pun zamki, pa su ga uništili jer im je ponestalo vremena za istraživanje. Morali su napustiti bolnicu jer je to bio jedan od uvjeta primirja u studenom. Američki obavještajci tvrde da su se borci Hamasa evakuirali nekoliko dana prije nego što su Izraelci pretražili bolnicu te da su uništili dokumente i elektroniku koje bi vojnici tamo mogli pronaći. U bolnici je, neposredno pred pretres koji su proveli Izraelci, zbog nedostatka struje i goriva, preminulo petero novorođenčadi. Pretresi i u drugim bolnicama Izrael je javno objavio dokaze koji, prema njima, potvrđuju da je Hamas skrivao svoje borce među pacijentima te ondje držao taoce. Iz izraelske vojske javili su da su prije pretresa AlShife upozorili osoblje bolnice, otvorili rute za evakuaciju i s vojnicima u bolnicu poslali medicinsko osoblje koje govori
arapski. Nakon pretresa Katarske bolnice, što je uvriježeni naziv za Bolnicu Šeika Hamada bin Khalife Al Thanija za rehabilitaciju, izraelska vojska objavila je video u kojem tvrdi da je pronašla tunel koji se koristio za terorističke svrhe. Međutim, radi se o spremniku za vodu koji je izgrađen 2016. godine, iste godine kada i bolnica, te je ucrtan na inženjerske planove bolnice. Izraelska vojska odbila je objaviti popratne slike. Tijekom pretresa bolnice Al-Rantisi, Izraelci su objavili video u kojem nalaze eksplozive i oružje, te u podrumu nalaze list papira na kojem je tablica s riečima na arapskom. Admiral Daniel Hagari, glasnogovornik izraelske vojske, tvrdi da se radi o rasporedu za čuvanje talaca. Iz Ministarstva zdravstva Gaze napisali su da se radi samo o radnom rasporedu, no kalendar počinje 7. listopada, na dan terorističkog napada na Izrael, i na vrhu papira je napi-
san naziv koji militanti koriste za taj događaj. Bili su u bolnici oko tjedan dana, a zatim srušili tunel Izrael je objavio video sa sigurnosnih kamera iz bolnice AlShife, koji navodno prikazuje dvoje talaca dovedenih u bolnicu nakon što su oteti 7.10. Tunel ispod Al-Shife pronađen je praćenjem ventilacijskih kanala. Dodatni dokazi koje su Izraelci tamo pronašli su granate i torba sa stvarima koje su navodno pripadale taocima iz kibuca Be'eri. Na parkingu bolnice pronađeno je i vozilo identično onome koje je korišteno u napadu 7. listopada. Izraelska je vojska na svojoj web-stranici napisala da ispod Al-Shife "leži labirint tunela koje vođe Hamasa koriste za vođenje terorističkih aktivnosti i gdje proizvode razna oružja i streljivo." Izraelci su ostali u bolnici malo duže od tjedan dana, nakon čega su eksplozivom uništili tunel. ■
Javier Milei posjetio Zid plača i potvrdio da će preseliti ambasadu u Jerusalem Klix.ba 7.2.2024. U prvoj bilateralnoj posjeti otkako je preuzeo predsjedništvo u decembru, argentinski predsjednik Javier Milei izabrao je Izrael za prvo odredište kada je posjetio sveto mjesto Židova. Milei je sletio je u utorak u Izrael, gdje je najavio, odnosno potvrdio prijašnje obećanje da će preseliti argentinsku ambasadu u Jerusalem. Međutim, nisu preduzeti nika-
Page 30 Strana 30
kvi praktični koraci u vezi te najave, a nema ni argentinskog ambasadora u Izraelu.
Jerusalem okupiranom palestinskom zemljom".
Ipak, izraelski diplomata je za The Times of Israel rekao da je "pozitivna izjava važna" i da se "radujemo što će Argentina otvoriti šestu ambasadu u Jerusalemu".
Dakako, Milei ne skriva svoje interesovanje za židovstvo te često citira odlomke Tore na skupovima.
Hamas je osudio Mileijevu izjavu, rekavši da taj potez smatra "kršenjem prava našeg palestinskog naroda na našu zemlju i kršenjem pravila međunarodnog prava, smatrajući
"Ne idem u crkvu, idem u sinagogu. Moj vodič nije sveštenik, to je rabin. Učim Toru. Priznat sam kao prijatelj Izraela", rekao je nedavno argentinski predsjednik.
Divrej Tora
Godina 17 Broj 19