1-11 - Divrej Tora - Vajigaš 5780

Divrej Tora Godina 13 Broj 11

Zagreb, šabat 4. siječnja 2020. - 7. teveta 5780.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Vajigaš

B’’H

Šabat Vajigaš Jeruzalem 16:12

17:28

Zagreb

16:05

17:06

Rijeka

16:13

17:14

Split

16:11

17:13

Dubrovnik 16:07

17:09

Vinkovci 15:56

16:57

Sarajevo 16:02

17:04

Doboj

16:00

17:02

B. Luka

16:04

17:05

Beograd 15:51

16:59

Novi Sad 15:52

17:00

Subotica 15:49

16:59

Zrenjanin 15:49

16:58

Niš

15:50

16:57

Beč

15:54

16:56

Frankfurt 16:17

17:18

Edison, NJ 16:25

17:26

stima. Jaakov sa sinovima i njihovim (Berešit 44,18-47,27)

Juda prilazi Josefu i moli ga da oslo-

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

bodi Binjamina. U zamjenu za njegovo oslobađanje nudi sebe. Nakon što je bio

Dan ut 10. teveta — 7.1.2020.

svjedokom odanosti koju braća među-

Alot Hašahar

6:01

sobno gaje, on im otkriva svoj identitet.

Najranije Talit

6:36

"Ja sam Josef," izjavljuje. "Je li moj otac

Nec Hahama

7:37

još uvijek živ?"

Najkasnije Š’ma

9:49

Zman Tefila

10:34

Hacot

12:02

Minha Ketana

14:37

Plag Haminha

15:32

Šekia

16:28

Cet Ha-kohavim

17:10

Broj 11

Braću obuzima osjećaj stida i kajanja,

ali Josef ih tješi. "Niste vi bili ti koji su me poslali ovamo," kaže im„, „nego B-g.

Sve je to bilo Odozgor određeno kako bismo se svi mi i čitavo područje spasili od gladi."

Braća hitaju natrag u Kanaan s novo-

obiteljima dolazi u Egipat – ukupno ih je sedamdeset duša – i poslije 22 godine opet je sa svojim sinom ljubimcem. Na putu za Egipat, dobiva božansko obećanje: "Ne boj se odlaska u Egipat; jer ta-

mo ću te učiniti velikim narodom. Ući ću s tobom u Egipat i svakako ću te i izvesti iz njega."

Josef je prodajom hrane i sjemenja Egiptu pribavio bogatstvo u vrijeme gladi.

Faraon daje Jaakovljevoj obitelji da se nastani u plodnom području Gošena i djeca Izraela uvelike napreduju u Egiptu. ■ Prevela Dolores Bettini

 D ivr ej Tora , B’’ H, p r ip re ma i ur eđu je: Va tr os la v I va nu ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim –

Alshich pita: Na kraju paršat Mikec,

44,18-30

Jehuda je potpuno pomiren sa vlas-

Sedra započinje dramatičnom konfrontacijom Jehude i Josefa. Jehuda

riskira svoj život kada se primiče "Egipatskom vođi" u pokušaju da spasi Binjamina. Prva alija završava emotivno nabijenim Jehudinim opisom osjećaja između Jaakova i Bin-

jamina – "V’nafšo k’šura v’nafšo", i njegova duša je povezana s njegovom dušom.

Jehuda se suprotstavlja još nerazotkrivenom Josefu kao njemu ravan.

Možemo reći da kadgod se netko nađe u situaciji da se mora suprotstaviti nekome, najbolje je smatrati se ravnopravnim svojem suparniku.

Smatrati se inferiornim često će stvoriti

nepremostivu

zapreku.

Čovjek neće imati tendenciju boriti se dovoljno odlučno, pošto očekuje poraz. Ako se pak osjeća superiornim svom suparniku, to će često

puta izazvati preveliko samopouzdanje. Vodite računa da ne podcijenite ni svog neprijatelja …. niti sebe.

Napomene uz tekst Tore (kantilacione oznake) u vezi početnih riječi ove sedre objašnjavaju nam o čemu se tu radi. Kadma v’azla r’vi’i, zarka munah segol. Četvrti (sin) stupi naprijed (da se suoči s Josefom), jer on bješe odbacio svoje mjesto među hosenom (nacijom) (kada je dao jamstvo da će se Binjamin vratiti živ i zdrav) – ovo se pripisuje GR”A (Gaonu iz Vilne, op.ur.).

Strana 2

titom sudbinom (i sudbinom svoje braće). Egipatski vladar ih je optu-

žio za krađu njegovog naročitog pehara. Jehuda je ponudio da onaj u koga se nađe pehar bude ubijen, a

Levi – druga alija – 11 p’sukim –

da ostali budu robovi. Kada se pe-

44,31-45,7

har "nađe" u Binjaminovom posje-

Jehuda kaže Josefu da će Jaakov

du, Jehuda se ponizno podvrgava

umrijeti ako se braća vrate bez Bin-

tome (prijedlogu da budu robovi).

jamina. On pridodaje da je osobno

Josef (još uvijek pod krinkom) ple-

zajamčio da će Binjamina vratiti

menito odbija Jehudinu ponudu i objavljuje da će uzeti samo “krivca”

natrag pa "kako se mogu ■vratiti svom ocu bez dječaka…" (Sjetite se

za roba – ostali se mogu slobodno i

da se Jehuda prethodno već vratio

u miru vratiti svom ocu. To je "vr-

svom ocu bez jednog drugog dječa-

hunac napetosti" kojim završava

ka – Josefa. Ova situacija s Binjami-

Mikec.

nom Jehudi je prilika za potpuno

Na početku Vajigaš, Jehuda se pro-

pokajanje za ono što je učinio

metne iz janjeta koje čeka da bude

Josefu.)

zaklano u lava, koji je postao i sim-

Josef se više nije u stanju suzdrža-

bolom njegova plemena, riskira svoj

vati, te naređuje da prostoriju napu-

život konfrontirajući se sa zagonet-

ste svi "stranci". Preevladaju ga os-

nim Egipatskim vođom. Što je do-

jećaji te obznani svojoj od šoka zani-

velo do promjene u Jehudinom po-

jemljenoj braći da je on Josef.

našanju? Sve dok je Jehuda očekivao da će sva braća završiti kao robovi, on je na to gledao kao na B-žju kaznu zbog prodaje Josefa. To je

mogao prihvatiti. Kada je ispalo da će jedino Binjamin postati rob – onaj jedini koji nije bio uključen u mehirat Josef, Jehuda je shvatio da to nije kazna za ono što su bili počinili.

Sada se probudio njegov zaštitnički

I odmah potom Josef pita: "Je li moj otac još na životu?" Josef ponovo iznosi svoje šokantno otkriće, uz pojedinosti, tako da braća povjeruju u

ono što čuju. Potom ih moli da se ne ljute jedni na druge, jer je to bio B-žji plan koji je trebalo postaviti na pravi način kako bi mogao spasiti svoju obitelj od gladi.

nagon i obećanje koje je dao Jaako-

Torah T’mima donosi Gemaru u

vu. Jehuda se odvažno suočava s

Hagiga u ime Rabi Elazara koji daje

tim "Egipćaninom" i spreman je ris-

slijedeće snažno opažanje: Ako dje-

kirati sve kako bi spasio Binjamina.

ca Izraelova nisu bila u stanju odgoDivrej To ra

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

voriti na Josefov kratki ukor, zami-

tom šalje da svog oca dovedu dolje

posebnu odjeću. Prvi puta, rezultat

slite koliko će tek nama biti teško

u Egipat (u Gošen) gdje će obitelj

je bio poguban po Josefa i njegovu

odgovoriti na B-žji ukor za tisuće

biti pod dobrom skrbi u preostalim

braću. Zašto bi Josef uopće pomislio

pogrešnih postupaka, kako nas kao

godinama gladi. Braća se zagrle i

da to učini?

pojedinaca, tako i nas kao zajednice.

isplaču. Tek nakon toga braća su u

Prodaja Josefa bila je monstruozan

stanju razgovarati s Josefom.

Kada dijete loše postupa s knjigom,

mi mu ne zabranimo da ikada više

čin, bez obzira kako B-g isplanirao

U međuvremenu, faraonu saznaje

pipne knjigu. Baš naprotiv – pod-

da stvari na kraju iziđu. I zbog toga

da je došlo do susreta između braće

učimo dijete kako da se na pravi

smo bili robovi faraonu. Tako kaže

i Josefa, te obitelji ponudi izdašno

način ophodi s knjigama, i čim je to

midraš.

gostoprimstvo.

moguće damo mu drugu. Na taj na-

Šliši – treća alija – 20 p’sukim –

Josef daje svojoj braći odjeće, a Bin-

45,8-27

jaminu i više od toga.

Josef ponovno kaže braći da ga nisu

Opservacija…Zapazite da se još

oni poslali u Egipat, već je B-g bio

vaju teške situacije. Ako je došlo do

jednom Rahelinom sinu ukazuje

taj koji ga je poslao tamo. On ih po-

istinskog pokajanja, onda se braći

posebna naklonost, time što dobija

mogu dati potpuno iste okolnosti

čin ćete vidjeti da li je dijete naučilo lekciju. "Rješenje" problema braće ne sastoji se u tome da se izbjega-

koje će pokazati promjenu srca koja se kod njih dogodila. Sagledavajući stvari u ispravnoj perspektivi, dodatni darovi Binjaminu nisu probudili

zavist i ljubomoru kod braće; oni su se pokajali.

Istu ideju nalazimo u Vajehi. Jaakov pred Menašeom pokazuje posebnu naklonost Efrajimu. Josefa to jako

uznemiri. I ponovo možemo vidjeti da ideja nije izbjegavati sve što bi jednog od braće učinilo ljubomornim, a drugoga arogantnim. Menaše i Efrajim su pokazali osobine za sva-

ku pohvalu prema tome kako su se nosili sa svojim različitim statusima.

To je jedan od razloga što svoje sinove blagosiljamo "učinio B-g da budeš poput Efrajima i Menašea …"

Josef šalje svoju braću natrag Jaakovu s kolima (što je osobna šifrirana poruka između sina i oca zasnovana na temi koju su izučavali u vrijeme

Godina 1 3 3 Broj 11 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

kada je Josef bio prodan) i darovi-

Šimon (6) i njegovi sinovi J’mu’el

ma. Braća ispričaju Jaakovu sve što

(7), Jamin (8), Ohad (9), Jahin (10),

se dogodilo. On odbija povjerovati

Cohar (11), Šaul (12);

da je Josef uistinu živ sve dok ne

(Raši kaže da je Šaul bio Dinino

ugleda kola. Jaakovljeva duša pono-

dijete (od Š’hema), a da ga je

vo oživi.

Šimon odgojio kao svoga sina)

R’vi’i – četvrta alija – 8 p’sukim –

Levi (13) i njegovi sinovi Geršon

45,28-46,7

(14), K’hat (15), M’rari (16); Jehuda

Jaakov govori svojim sinovima neka

(17) i njegovi sinovi Er i Onan (koji

požure s pripremama da uspije vid-

su umrli u Kanaanu), Šela (18), Pe-

jeti Josefa prije nego li (Jaakov) um-

rec (19), Zerah (20), i Perecovi

re. Na putu u Egipat, oni se zausta-

sinovi Hecron (21), Hamul (22);

ve u Be'er Ševi gdje (Jaakov) prinosi

Jisahar (23) i njegovi sinovi Tola

žrtve B-gu.

■ (24), Puva (25), Jov (26), Šimron

(27); Z’vulun (28) i njegovi sinovi

B-g mu se ukazuje i potvrđuje mu

Sered (29), Ei-lon (30), Jahl’el (31);

da će ga On štititi i pratiti na njego-

To su Leina djeca plus Dina (32).

vom putovanju. Obitelj nastavlja

Tora

svoje putovanje i stiže u Gošen.

Raši također ističe da je B-g obećao

Sedamdeset duša…

kaže

da

ukupan

broj

proizašao od Lee iznosi 33. Raši kaže da je 33. od Leine “djece”

da će Jaakov biti donesen natrag u

Zapazite netipično spominjanje i

Erec Jisrael da tamo bude pogreben.

ubrajanje (!) ženskog potomstva –

Obećanje da će od njega nastati veli-

Dine i Serah, kćeri Ašerove. Tradi-

ki narod nije bilo dovoljno da umiri

cija pripisuje Serah posebnu dugo-

Jaakova.

vječnost – ona je bila najstarija oso-

Gad (34) i njegovi sinovi Cifjon (35),

ba koja je napustil Egipat, što joj je

Hagi (36), Šuni (37), Ecbon (38), Eri

dalo jedinstven status svjedoka či-

(39), Arodi (40), Areli (41); Ašer (42)

tavog egipatskog iskustva. (možda i

i njegova djeca Jimna (43), Jišva (44),

Joheved.) Primjetite da se Reuven

Jišvi (45), B’ri’a (46), njihova sestra

etiketira kao b’hor (prvorođeni), ka-

Serah (47), i sinovi B’ri’e, Hever

ko ovdje, tako i na drugim mjestima

(48), Malki’el (49); duša poteklih od

u Tori. Iako su Levi, Jehuda, i Josef,

Zilpe je 16.

Hamiši – peta alija – 20 p’sukim –

svaki ponaosob, stekli “odlike ” koje

Josef (50) i Binjamin (51);

46,8-27

bismo poistovjetili s prvorođenaš-

Jedan komentar sugerira da je Jaakov znao o prodaji Josefa, on bi "osudio" svoje sinove na smrt zbog kršenja zabrane Tore o otimanju ljudi. Stoga Josef nije rekao svom ocu što se dogodilo.

Tora sada navodi popis imena “70

duša” (koji uključuje Josefa i njegove sinove) koji su sišli u Egipat s Jaakovom. (Sjeme je posađeno; žet-

tvom, i te su uloge bile oduzete Reuvenu zbog njegovih pogrešaka, njega se svejedno u više navrata identificira kao Jaakovljevog b’hora.

va će mnogo godina kasnije biti

Reuven (1) i njegovi sinovi Hanoh

Nacija Izraela.)

(2), Palu (3), Hecron (4), Karmi (5);

Strana 4

Joheved, kćer Levijeva, koja je bila rođena kada su ulazili u Egipat. To su 33 duše od Lee.

Josefovi sinovi koje mu je u Egiptu (oni su svejedno uključeni u Sedam-

deset duša) rodila Osnat – Menaše (52), Efrajim (53); Binjaminovi sinovi Bela (54), Beher (55), Ašbel (56), Gera (57), Naaman Divrej To ra

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

(58), Ehi (59), Roš (60), Mupim (61),

Šiši – šesta alija – 17 p’sukim –

Š’vi’i – sedma alija – 17 p’sukim –

Hupim (62), Ard (63)

46,28-47,10

47,11-27

Duša poteklih od Rahel je 14.

Jaakov šalje Jehudu ispred njih, da

Josef snabdijeva svoju obitelj najbo-

Dan (64) i njegov sin Hušim (65);

Naftali (66) i njegovi sinovi Jahc’el (67), Guni (68), Jecer (69), Šilem (70); ovih potomaka Bilhe je 7.

dovrši pripreme. Josef šalje kraljevska kola po svog oca. Kada se Jaakov i Josef susretnu, Josef zagrli Jaakova i zaplače. Josef potom pripre-

ljim što zemlja ima za pružiti. U isto vrijeme glad postaje sve intenzivnija

u Egiptu. Josef pažljivo upravlja zalihama hrane, te u kratko vrijeme sabere Faraonu sve bogatstvo, imo-

ma (neke od) svoje braće da se sus-

vinu i zemlju (osim one koja je pri-

Zbroj iz Tore iznosi 66 osoba koje su

retnu s Faraonom. Ovo je osjetljivo

padala svećenstvu) naroda. Kona-

sišle u Egipat (zapravo 67 ako ubro-

pitanje budući da su Jaakov i njego-

čno, narodi Egipta postaju robovi

jimo Joheved), te kada pridodamo

va obitelj pastiri (a janje je egipatsko

Faraonu u zamjenu za hranu.

Josefa i njegove sinove koji su već

božanstvo). Josef predstavlja svog

Jaakovljeva obitelj doživi veliki

nalazili u Egiptu, to zbroj dovodi –

oca i petoricu svoje braće Faraonu.

procvat.

ne računajući snahe – do broja 70.

Faraon ponovo nudi najbolju zemlju

Završna 3 p’sukim se ponovo čitaju

Sjetite se da je "čitavog svijeta" koji

Josefovoj obitelji. Faraon pita Jaako-

kao Maftir.

je proizašao od No’aha bilo 70. Sada

va koliko mu je godina. Jaakov od-

nalazimo isti broj kod Jaakovljevih

govara da je proživio 130 gorkih

potomaka. Njihovih 70 postali su

godina i da ne očekuje da poživi

narodi svijeta. Naših 70 postalo je

koliko i njegovi otac i djed. Jaakov

Židovski narod. Razmislite o tome.

blagosilja Faraona (time što je to

telj je podjele Židovskog naroda na

Druga sugestija: ubrojite Jaakova

učinio kada je po prvi puta bio

kraljevstvo Jehude i Izraela (kojega

među 70 duša, a ne Joheved? Zbroj

predstavljen Faraonu, Raši kaže da

predstavlja Efrajim, Josefov sin). U

još uvijek daje 70 sa svim imenima

je to bio kurtoazni pozdrav kraljev-

ovom odlomku iz Proroka, B-g go-

koja su uistinu spomenuta u tekstu.

skom veličanstvu) te Jaakov odlazi.

vori Jehezkelu da uzme dva štapa –

Haftara – 14 p’sukim – Jehezkel 37,15-28 Antagonizam s početka parše Vajigaš između Jehude i Josefa prapokaza-

na jednom neka napiše "za Jehudu", a na drugom "za Efrajima" – i drži ih zajedno dok se oni ne sjedine. Kada su ga ljudi pitali kakvo je značenje toga, prorok im je trebao govoriti o ponovnom sjedinjenju plemena. Ova pomirba, koje je također i tema sedre, stvorit će Jedan narod koji će ponovo biti "mjesto na kojem boravi" B-g. Mi ćemo znati za to, kao što će to znati i narodi svije-

ta. Koliko god sretna bila pomirba braće u sedri, i sedra i haftara nas podsjećaju na teška vremena do kojih će doći, tijekom čitave Židovske povijesti.■ Godina 1 3 5 Broj 11 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Vajigaš ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos Rambamov treći princip: Uključene su one micvos koje su namijenjene samo budućim naraštajima Tvrdnja Talmuda (Makos 23b) da je B-g Mošeu dao 613 micvos na Sinaju nastala je na temelju Pnz 33,4: "Moše nam je zapovijedio Toru ..." Prema Rambamu, "Tora" o kojoj se govori u tom retku sadrži samo one zapovijedi koje su namijenjene budućim naraštajima. Razlog za to je što redak nastavlja, "baština za općinu Jakovljevu", a ono što se može ispravno nazvati baštinom je samo ono što se prenosi iz jedne generacije u drugu.

Odbacivanje "jednokratnih" zapovijedi iz razmatranja

eliminiralo bi sve što se tražilo samo od generacije Izlaska, kao što je ne ostavljati manu (Izl 16,19) ili postaviti salivenu zmiju na stup (Br 21,8). Ako bi netko uključio zapovijedi za generaciju Izlaska, gdje bi bila podvučena crta? Da li bi obaveza da se stada ne napasaju preblizu gori Sinaj bila uključena (Izl 19,24)? Tu bi moglo doći do apsurdnih ekstrema, kao što nam Rambam kaže da je naloga danih toj generaciji bilo više od 300!

Očito, sve takve "jednokratne" micvos ne mogu biti uključene, stoga, kaže Rambam, s pravom niti jedna od njih nije uključena. Tako zapovijedi koje je trebalo izvršiti kada je narod po prvi put ulazio u Izrael, poput objave blagoslova i prokletstava na gori Gerizim i gori Eval (Pnz. 21,11), nisu dio 613 micvos. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 42.

Pozitivna je zapovijed posvećivati Vječnoga

otvoreno

kao što kaže Pismo: i bit ću proglašen svetim među djecom Izraelovom (Vajikra 22,32). Ovo moramo činiti izlaganjem svog života smrti [ukoliko je neophodno], i svom svojom snagom, da učinimo Njegovu vjeru nadaleko poznatom (neka Mu je ime blagosloveno). Stoga, ako bi drugi htjeli nekoga prisiliti da se okrene od naše vjere, on to uopće ne bi trebao htjeti slušati, već zbog toga izložiti svoj život pogubljenju. Niti bi trebao obmanjivati onoga tko ga sili, tako da ga navede da pomisli da je postao heretik, iako u svom srcu vjeruje u Njega (blagosloveno bilo ime Njegovo) – tako da ne bi trebao dati onome koji ga sili na grijeh, nikakve osnove da pomisli da se odrekao B-ga blagoslovenog. Ako je onaj koji primijenjuje silu odlučio da će ga natjerati da promijeni svoju vjeru, i to javno, što znači pred deset Židova, tada bez obzira kakav je prekršaj u pitanju, pa čak i ako to nije u doba vjerskog progona, on prije treba dozvoliti da bude ubijen nego li da sagriješi. Ako je to u doba vjerskog progona, ne daj B-že, tada čak i ako to nije javno on radije treba prihvatiti smrt nego li sagriješiti. Međutim, ako to uključuje idolopoklonstvo, spolni odnos sa srodnicima ili preljub, ili krvoproliće [kao čin na koji ga se prisiljava], tad čak i ako to nije javno, a nije u vrijeme vjerskog progona, i čak ako onaj koji ga na to prisiljava čini to samo zbog svog zadovoljstva, a ne s namjerom da ga navede da se

Strana 6

odrekne vjere, on radije treba prihvatiti smrt nego li sagriješiti. Ako se to događa javno, on na taj način otvoreno posvećuje B-žje ime, i od toga nema veće stvari.

Ako netko prestupi u ovome i ne posveti B-žje ime u okolnostima u kojima je dužan posvetiti ga, on nije poslušao pozitivnu zapovijed i prekršio je negativnu – da ne obeščasti Njegovo B-žansko ime, kao što Pismo kaže, I nećeš obeščastiti Moje sveto ime (Vajikra 22,32). (Usporedi s 155. Negativnom zapovijedi).

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

Negativne zapovijedi

20. Negativna je zapovijed nemati milosti prema idolopoklonicima kao što kaže Pismo, niti ćete im iskazati milost (D'varim 7,2).

Ako netko vidi idolopoklonika kako se utapa, on ga ne treba spasiti. Ako je bolestan, on ga ne treba izliječiti.

Ako ga se boji, ili postoji bojazan od neprijateljstva [kao posljedice toga], neka ga izliječi uz naknadu, ali ne besplatno. Međutim, zabranjeno je dokrajčiti život tog čovjeka vlastitim rukama ili ga gurnuti u jamu, i tako dalje, ako ga ovaj nije neprijateljski napao. Ne smije mu se dati bilo kakav besplatni dar, niti ga hvaliti, a svakako ne hvaliti njegove postupke.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme, kako za muškarca tako i za ženu. ■ Divrej To ra

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Ekonomski antisemitizam Tijekom povijesti, židovski ekonomski uspjeh je izazivao antisemitizam. Židovi su bili okrivljeni za zla kapitalizma, stereotipizirani kao pohlepni zajmodavci, lihvari, te su optuženi za pokušaj preuzimanja svijeta. Ta pojava može imati svoje korijene u biblijskim vremenima, a njegova prva manifestacija može biti u paraši Vajigaš.

Mnogi suvremeni znanstvenici, slijedeći vodstvo R"Y Bekhor Shora, sugeriraju da je Josefova ekonomska politika tijekom godina gladi, zajedno s njegovim istodobnim nepotizmom prema svojoj obitelji, izazvala dugotrajnu ljutnju koja je kasnije utrla Izraelcima put u ropstvo. Drugi bi tvrdili da je ovo tumačenje anakronični pokušaj nametanja modernih trendova u biblijske priče, te da je Josefova politike bila i potrebna i cijenjena od strane egipatskog stanovništva.

• Koji faktori u tekstu podržavaju svako pojedino tumačenje priče?

• Koji su uzroci ekonomskog antisemitizma? Kakav je on u usporedbi s vjerskim antisemitizmom? Koju je ulogu (ako je ima) svaki od njih odigrao u porobljavanju?

• U kojim okolnostima mislite da je nepotizam ispravan postupak, a kada je problematičan?

Gdje drugdje u Tanahu vođe daju povlašteni tretmam svojoj obitelji? Imaju li i ovi drugi slučajevi negativan rezultat? Što ako?

Josefovo podmetanje Benjaminu završava sretno, s pomirenjem obitelji. No, je li to ono čemu se Josef nadao i planirao od samog početka, ili je bio iznenađen neočekivanom intervencijom Jehude? Koji bi bio sljedeći Josefov potez, da Jehuda Godina 1 3 7 Broj 11 Strana

nije strastveno iznio svoju molbu?

Da je Benjamin ostao sam s Josefom u Egiptu, bi li tijek povijesti bio potpuno različit?

Zašto su Izraelci ostali u Egiptu?

Odlazak Jaakovljeve obitelji u Egipat označava početak prvog izgnanstva Izraela. Ali da li je to bila namjera Jaakova?

• Kada se Jaakovljeva obitelj preselila u Egipat, koliko su dugo oni namjeravali tamo ostati?

Zašto se nisu vratili u Izrael čim je završilo razdoblje gladi?

• Već u Savezu između polovica, Vječni Avrahamu govori o budućem izgonu. Znači li to da se Vječni aktivno umješao da odvede Izraelce u Egipat ili je izgnanstvo tek prirodan rezultat ljudskih izbora koji nisu uključivali nikakve posebne nebeske poticaje? Je li obitelj Jaakova bila čak svjesna proročanstva i, ako je tako, da li oni sebe smatraju ispunjenjem B-žanskog dekreta?

• Zašto je izgnanstvo u Egipat nužan dio židovske povijesti? Što je ono postiglo? Da li su svrhe egzila i ropstva identične, ili bi one svaka za sebe mogla imati svoje vlastite ciljeve?

Je li Jehuda prijetio Josefu?

Tanchuma preinačuje Jehudinu molbu za Benjamina u otvoreni neprijateljski i agresivni spor u kojem Jehuda i Josef optužuju jedan drugoga za nedjela i prijevare i konačno žestoko prijete jedan dru-

gime. Ima li temelja za takvo tumačenje teksta? Ako ne, odakle dolazi Midraš i koju poruku pokušava dati?

• Općenito, kako se treba razumjeti Midraše u kojima se čini da oštro skreću od običnog smisla stihova?

• U ovom slučaju, profesorica Nechama Leibowitz sugerira da se u Tanchumi zapravo nalazi Jehuda koji se ne raspravlja s Josefom nego sa svojom vlastitom savješću. Drugi predlažu da to služi predskazivanju budućeg neprijateljstva između dvaju plemena Jehude i Josefa, i njihovih teških borbi kroz stoljeća. Možete li se sjetiti drugih Midraša koji bi se slično mogli tumačiti bilo kao unutarnji monolog bilo kao predskazivanje budućnosti? Štetl ili Geto? Što je dovelo do odluke da se živi u Gošenu? Prema Necivu, Jaakovljeva obitelj se pokušala izolirati kako bi spriječila asimilaciju i sačuvala svoj nacionalni identitet. Ralbag, s druge strane, sugerira da je strah od neprijateljstva Egipćana "koji su mrzili pastire" ono što je potaknulo izdvajanje. Raši nudi dodatnu mogućnost, ukazujući da je odluka bila ekonomski motivirana, a Josef je jednostavno želio osigurati dobre pašnjake za svoju obitelj.

• Kakvu podršku možete pronaći u tekstu za svaki od navedenih pristupa?

• Kakva bi bila ravnoteža između integracije u strano društvo i odvajanja od negativnih kulturnih utjecaja?

• Je li integracija izazivala antisemitizam ili ga je spriječila?■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 7

Rav Kook:

Ujedinjenje Josefa i Jehude Svi mi imamo ograničene količine vremena i energije te moramo nau-

Edut i Tora Židovski je narod okrunjen tim

čiti kako ih mudro rasporediti. Oso-

dvjema kvalitetama, 'edutom' (svje-

bitu pažnju moramo posvetiti pro-

dočanstvom) i Torom, kao što je

nalasku ravnoteže između aktivno-

pisano: "(B-g) je uspostavio svjedo-

sti koje su usmjerene prema unutra,

čanstvo u Jakovu i Toru u Izraelu".

za naš osobni razvoj, te onih usmje-

(Ps 78,5). Kakve su to dvije kvali-

renih prema van, za dobrobit dru-

tete?

je Jehuda onaj kojeg je Jakov odabrao da utemelji učilište Tore u Gošenu. Nadalje, midraš pripisuje Jehudi zasluge za spaljivanje kola koja je

faraon poslao kako bi Jakovljeva obitelj doputovala u Egipat. Jehuda je naredio da kola budu uništena kada je vidio da su na njima urezani idolatrijski simboli (Berešit Raba

gih. Hilel je naučavao, "Ako ja ni-

Srž 'eduta' je da točno prenese

sam za sebe, tko će biti za mene? A

94,3). Taj čin, uvod u zakon spaljiva-

činjenice onako kako su se dogodile.

ako sam pak samo za sebe, što sam

nja idola vatrom (kojeg kasnije sre-

Ništa ne bi trebalo biti dodano ili

onda ja?" (Avot 1,14) Oba područja

ćemo u Ponovljenom zakonu 7,25),

izmijenjeno kada se daje svjedočan-

demonstrirao je Jehudin fokus na

su krucijalna. Poteškoća je u odlu-

stvo. Učenje Tore, međutim, uklju-

aspekt čistoće i inovacije u Tori.

■

čivanju koliko vremena i resursa

čuje 'hiduš' – kreativno i inovativno

trebamo posvetiti našem unutar-

razmišljanje.

njem rastu, a koliko tome da dopremo do tuđih potreba.

I narod kao cjelina također mora žonglirati između te dvije sfere.

Potraga za ispravnim balansom odigrala se i u svađi između Josefa i njegove braće. Njihova bitka predstavlja dvije različite staze unutar židovskog naroda – jedne koja na-

glašava duhovni razvoj samog naroda, i druge koja naglašava univerzalnu odgovornost i utjecaj Izraela.

Strana 8

Razlika između eduta i Tore korijen je konflikta između Jakovljevih sinova. Josef je naglašavao koncept 'eduta', kao što piše, "svjedočanstvo

(edut) za Josefa" (Ps 81,6). Aspekt 'eduta' odražava Josefovu želju da narodima izloži autentičnu poruku monoteizma i morala.

S druge strane, ostala braća – a

osobito Jehuda, njihov vođa – naglašavaju Toru i posebnu svetost židovskog naroda. Oni su tražili razvoj posebne baštine Izraela. Zato

Poruka molitve 'Šema' Josef i Jehuda, i njihove staze 'eduta' i Tore, ujedinili su se kada je Jakov doveo svoju obitelj u Egipat.

Mudraci primjećuju naročit događaj koji se dogodio tijekom obiteljskog

ujedinjenja. Tora kaže da je Josef plakao na ramenu svog oca, ali šuti o tome što je Jakov radio pri tom emotivnom susretu. Prema midrašu, on je recitirao Šema. Koje je značenje

molitve Šema u tom trenutku?

Poruka te molitve je, naravno, jedinstvo. "Slušaj, Izraele: Hašem je naš B-g; Hašem je jedan" (Ponovljeni

Divrej To ra

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook:

Ujedinjenje Josefa i Jehude

zakon 6,4). Ta se dva dijela stiha

svog vremena, radili su kao pastiri.

odnose na dvije razine B-žjeg jedin-

Razvoj misli

stva u svijetu. Prva razina je "Hašem je naš B-g." To je B-žje jedinstvo ona-

Rabi Zeirino promišljanje o stadi-

kvo kakvo je trenutno otkriveno u

ma čini poveznicu između vanjskog

svijetu, svijetu stvorenom po nacrtu

fokusa pastira – njegovih koza i

Tore kroz koji možemo spoznati ve-

ovaca – i njegovog unutarnjeg foku-

ličinu Stvoritelja. Druga, viša razina

sa – njegovih misli i ideja.

je "B-g je jedan". To je B-žje jedinstvo

Ideje nam najprije dolaze kao ne-

kakvo će biti otkriveno u budućno-

jasne misli, zastre maglom naše

sti, jedinstvo koje će obuhvatiti čitav

mašte. Međutim, skriveno u toj ma-

svemir. "Nakon što sve prestane

"To je kao kod stvaranja svemira:

gli, leži veliko blago. Tokom vre-

biti, samo će Jedan, Poštovani, vla-

najprije je bila tama (koze, koje su

mena, mi pročišćavamo i razjašnja-

dati" (iz himne Adon Olam).

obično tamne), a zatim svjetlost (bi-

vamo naše misli te iz tame dolazi

jele ovce)" (Šabat 77b).

svjetlo i mudrost.

Jehuda predstavlja prvu razinu B-žjeg jedinstva, jedinstvo manifes-

Veliko blago mudrosti otvorilo se

Shema po kojoj se stado kreće jed-

tirano kroz Toru i posebnu ulogu

pred Rabi Zeirom – imao je priliku

naka je shemi razvoja misli u umu

židovskog naroda. Josef, međutim,

doznati o najdubljim tajnama sve-

pastira. Slika tamnih koza ispred

traži posvećenje B-žjeg Imena među

mira! – a on je umjesto toga svog

bijelih ovaca metafora je za nada-

narodima i donosi spoznaju o Stvo-

učitelja pitao o kozama i ovcama?

hnute no nejasne pojmove koji le-

ritelju čitavom svijetu. On predstavlja drugu razinu, univerzalno jedinstvo B-ga. Jakovljevo recitiranje molitve Šema obuhvaća obje vizije – i Jehudinu, i Josefovu.

Pastir-filozof

Učenjak Rabi Zeira iz 4.st., jednom je svog učitelja Rabi Jehudu sreo u neobično

dobrom

raspoloženju.

Shvativši da je to iznimna prilika za upitati štogod poželi, Rabi Zeira postavio je sljedeće pitanje: "Zašto koze uvijek hodaju na čelu stada, a ovce ih slijede?"

Posljednja stvar koju bismo očekivali od Rabi Zeire je da upita takvo

zemaljsko pitanje vezano uz životinje. Rabi Jehuda, međutim, nije bio zbunjen. Sa dozom humora, objasnio je da taj fenomen odražava redoslijed stvaranja.

Godina 1 3 9 Broj 11 Strana

Zapravo, Rabi Zeirino pitanje nije

lujaju u našim mislima. Te proboje

bilo daleko od mudrosti. Veliki vo-

inspiracije slijede razjašnjene ideje

đe židovskog naroda u drevna vre-

koje su testirane našim sposobno-

mena bili su pastiri. Kao što je Josef

stima prosuđivanja. Na taj način mi

obavijestio faraona, "Kao i naši oče-

razvijamo razumne koncepte koji

vi prije nas, mi smo pastiri" (Pos-

grade temelj našeg intelektualnog i

tanak 47,5). Moše i David također su

duhovnog života.

se bavili tom profesijom. Mora

Kao što je istaknuo Rabi Jehuda,

postojati razlog zašto su naši preci

taj je redoslijed nerazdvojiv od pri-

izabrali zanimanje pastira.

rode svijeta. Svjetlo u svemiru stvo-

Biti pastir je životni stil koji doz-

reno je iz tame. Taj je fenomen is-

voljava refleksiju i kontemplaciju.

tinit i na osobnoj razini. Ne možemo

Rad nije intenzivan. Za razliku od

u potpunosti odbaciti iluzorne as-

poljoprivrede, čovjek ne mora ulo-

pekte naših umova jer nas oni ins-

žiti svu svoju energiju u materijal-

piriraju na originalnost mišljenja.

no. U isto vrijeme, pastir ostaje u

Naša mašta dominira našim misa-

neprestanom kontaktu sa stvarnim

onim procesima; samo kroz njene

svijetom. Njegove su misli uteme-

nejasne uvide možemo stići do staze

ljene na životnim iskustvima. On se

prosvijetljene mudrosti. ■

ne zadubljuje u umjetne filozofije

Prevela Anja Grabar

odvojene od realnosti. Iz tog razloga, naši praočevi, veliki mislioci Strana 9

Rabbi Berel Wein:

Definirati samoga sebe Kao što same riječi sugeriraju, definiranje samoga sebe i svoje vlastite vrijednosti mora proizići iz nas samih. Mnogo su se revolucije, koje su u početku bile naizgled uspješne, pretvorile u kaos, bezvlađe i nasilje.

Završile su kao samovolja pojedinaca jednostavno zato što više nije bilo temelja za daljnje razvijanje vlastite vrijednosti, te nakon što su “drugi” na neki način bili eliminirani.

Biti Židov od čovjeka traži jasan osjećaj vlastitog identiteta. Taj se osobni identitet može steći jedino kroz bazično poznavanje judaizma i tradicije. Poznavanje priče o našem narodu može doprinijeti ovom neophodnom osjećaju vlastitog identiteta i osobnog poznavanja koje garantira Židovsku budućnost.

Sve je dobro što se dobro svrši popularan je i dobro poznati aforizam.

Izgleda da bi tako trebalo biti i ovdje u ovotjednoj parši kada se Josef i njegova obitelj napokon pomire, nakon više od dvadeset godina boli i otuđenja. Jaakov silazi dolje u Egipat da zagrli svog davno izgubljenog voljenog sina, a Židovski narod započinje svoje dugo putovanja u Egiptu, u kojem je prvo stoljeće nji-

Strana 10

hovog tamošnjeg života uspješno i benigno.

cjenu završetka ove naše uzbudljive obiteljske priče.

Međutim, kao što je slučaj s mnogim popularnim izrekama i vjerovanjima, gore navedeni aforizam nije sasvim točan. Neprijateljstvo, nesloga i gorčina višedesetljetnog spora između Josefa i njegove braće ne zaboravlja se tako lako. Vidjet ćemo u slijedećoj parši kako braća još uvijek sumnjaju da Josef gaji zle namjere prema njima i kako se Josef nakon Jakovljeve smrti na fini način distancira od njih.

Svaki ljudski događaj sa sobom nosi posljedice koje su mnogo dugotrajnije i važnije od onoga što se prvobitno mislilo. Budući da svi mi živimo jedan ograničeni vremenski period, dalekosežne rezultate našeg ponašanja je, naravno, teško razabrati i uvažiti. Da su Josefova braća mogla shvatili da će njihovo ponašanje prema njemu, stoljećima kasnije, dovesti do raspada Židovskog kraljevstva u zemlji Izraela, možda ■ bi i bi postupila drugačije. A, možda sam Josef drugačije postupio prema svojoj braći.

Rane se mogu izliječiti, no one uvijek ostavljaju svoje tragove i ožiljke.

A nadmetanje između Josefa i Jehude, koji je središnja točka prvog dijela ovotjedne parše, nastavlja se već tisućljećima u Židovskoj povijesti, gotovo cijepajući Židovski narod kao cjelinu, a ne samo njegovo kraljevstvo, u dvije zaraćene frakcije.

Dakle, iako se čini da je stanje između Josefa i njegove braće na kraju završilo dobro i na zadovoljstvo obiju strana u priči u ovotjednoj parši, zaostala sumnja, natjecanje i gorke uspomene ostaju. To je sve očitije kako se priča nastavlja i oblaci počnu zastirati svaku ružičastu pro-

Nije bezvrijedno ono što su nas učili rabini da je istinski mudar čovjek onaj koji može pojmiti buduće posljedice sadašnje strategije i ponašanja. Ova ideja također podupire i drugi komentar rabina da čak i mudri moraju biti vrlo oprezni u svojim izjavama, kako bi se zaštitili od neželjenih posljedica koje mogu nastati.

Mnogo puta posljedice budu upravo suprotne onome što se izvorno želi. Rabinska anatema Spinoze učinila ga je besmrtnim, a zabrana pro-

Divrej To ra

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein:

Definirati samoga sebe

tiv hasiduta pretvorila ga je u najpopularniji Židovski vjerski pokret u Istočnoj Europi.

Josef i njegova braća, poput svih nas, nemaju moć da ponište prošlost. No, kada prepoznamo raskol kojeg su događaji iz prošlosti izvršili u Židovskom životu, moramo napraviti izvanredan pokušaj istinskog pomirenja. Bit će potrebno ropstvo egzila u Egipat i pomirenje koje je iz njega nastalo kako bi se postiglo jedinstvo izraženo u trenutku objave na Sinaju. Nevolje nas ujedinjuju. Mi moramo naučiti živjeti zajedno i u skladu i u vremenima kada nema toliko nevolja.

Vratimo se još malo na paršu. Jehuda se konačno licem u lice suočava s Josefom i frustriran time kako su se događaji razvijali, on vladaru Egipta govori izravnim, čak i grubim riječima. No, ono što je najviše nevjerojatno u cijelom tekstu Tore u vezi braće i Josefa je to da braća ni na trenutak ne pomisle da je egipatski vladar, koji ih tako nepravedno muči, zapravo Josef, njihov brat.

Braća postavljaju sva prava pitanja - "Zašto se raspituje o našem ocu i našoj obitelji? Zar misli da želimo da se priženi u našu obitelj? Što Nebo od nas želi da nas tako ozbiljno testira i iskušava? Kako je Binjamin mogao ukrasti pehar – da li je on onaj tip 'svetog' kradljivca kakva je bila njegova majka? Kako to da Šimon izgleda tako dobro nakon boravka u zatvoru? Tko je stavio novac u naše vreće s hranom? Kako je egipatski vladar znao koliko imamo godina i točan redoslijed sjedenja za njegovim stolom?" Ali nikako da dođu do pravog odgovora.

Godina 1 3 11 Broj 11 Strana

Oni nekako ne uspijevaju povezati točkice, koliko god veza među njima bila očita. Komentatori su kroz stoljeća ponudili mnogo objašnjenja u vezi zaslijepljenosti braće po ovom pitanju. Ali svi ponuđeni razlozi vode natrag do jednog osnovnog objašnjenja i ideje.

A ta ideja je da je unaprijed stvoreno mišljenje koje su braća imala o Josefovu nepodnošljivom ponašanju i ludim snovima toliko utjecalo na njih i plašilo ih da si nisu dopustili da prepoznaju Josefa i nisu si mogli zamisliti da je Nebo na neki način bilo sklono njemu, a da su oni potpuno pogriješili u svojoj procjeni njega i budućnosti doma Jaakovljeva.

Mnogo su puta u Židovskom svijetu i njegovoj povijesti, Židovi bili skloni da upadnu u ovu zamku unaprijed stvorenih mišljenja i ideja.

Josefova braća bila su velike i svete osobe. Oni su utemeljitelji našeg naroda i naši preci. Ipak, njihova pogreška stvaranjem predrasuda i utvrđenih ideja zaslijepila ih je da ne prepoznaju svog brata i da neo-

čekivano, pa čak i neželjeno s njihove strane, vide ispunjenje njegovih snova.

Opasno je, kako fizički tako i duhovno, ustvrditi da će se događaji u Židovskom svijetu dogoditi ili da se nikada neće dogoditi. B-žanski plan i njegovo izvršenje u stvarnom vremenu uvijek je skriven od nas. "Jer vaše misli nisu Moje misli, niti su vaši načini (njihova izvršenja) nužno Moji načini, veli G-spod."

Budući da država Izrael nije nastala po bilo čijem unaprijed stvorenom programu, mnogi se ne mogu natjerati da se nose s njezinim postojanjem čak i danas, šezdeset sedam godina kasnije. Ima toliko mnogo Židova koji ne izgledaju poput nas, a vjerojatno se niti ne ponašaju poput nas - stoga, ima mnogo onih koji ih ne mogu prepoznati kao svoju pravu braću, a što oni uistinu jesu. Odricanje od predrasuda, čak i onih koje se smatraju svetima i jednom nepogrešivima, nužan je korak u procesu nacionalnog oslobođenja i bratskog pomirenja. Ono što je nužno nije uvijek i lako. ■

Strana 11

Rabbi Yissocher Frand:

Izmijenjena poruka Zašto su braća izmijenila Josefovu poruku njegovom ocu?

U pokušaju da uvjeri svoju braću kako nije kivan na njih, Josef im kaže "A sada: Niste vi oni koji ste me po-

bila pretjerano bezobrazna i netočna

ina, NY, u svojoj knjizi Ohel Moše

tvrdnja koju mu nikada u budu-

piše hesped (posmrtni govor) koji je

ćnosti nisu zaboravili! Josefova tvr-

Hasam Sofer izrekao za nekoga pod

dnja čini se politički ekvivalentnom

imenom HaGaon Rav Josef Dovid.

ovoj Haigovoj.)

U tom hvalospjevu, Hasam Sofer daje odgovor na pitanje iz parše

slali ovamo, nego B-g; On me ovdje po-

Drugo, vrijedno je primijetiti kako

stavio kao 'oca' faraonu i kao gospodara

su braća izmijenila Josefovu poruku

nad cijelim njegovim domom i kao vla-

kada su ju prenosila Jaakovu. Kada

Rav Josef Dovid očigledno je imao

dara nad cijelom egipatskom zemljom.".

su se braća vratila svom ocu u Ka-

određenu vezu s Napoleonom Bo-

(Berešit 45,8)

naan, rekli su mu "Josef je još uvijek

naparteom. (Hasam Sofer živio je u

Mnogo je neobičnih stvari vezanih

živ i vladar je nad cijelim Egip-

periodu Napoleonskih ratova.)

uz ove stihove. Prvo, da sam ja Jo-

tom…" (Berešit 45,26). Josef je svojoj

sef, nikada ne bih rekao, "Ja sam

braći rekao da njegovom ocu kažu

vladar nad cijelom egipatskom zem-

tri stvari: 1. Ja sam 'otac' faraonu; 2.

ljom." Josef mora znati svoje mjesto.

Ja sam gospodar nad cijelim njego-

Samo je jedan vođa egipatske zem-

vim kućanstvom; 3. Ja sam vladar

lje, a to je faraon. (Oni koji su do-

nad cijelim Egiptom. Braća su, pri-

voljno stari da se sjećaju, u vrijeme

likom prenošenja poruke, spome-

kada je bio izvršen atentat na Ro-

nula treću točku, ali ne i prve dvije.

nalda Reagana, Alexander Haig koji

Zašto su izbrisali prva dva dijela

je tada bio državni tajnik, rekao je

Josefove poruke?

"Sada sam ja ovdje glavni". To je

Rav Moše Sheinerman iz Brookly-

Vajigaš.

Kako bismo razumjeli poruku ■ Hasam Sofera, uzmimo jedan su-

vremeni primjer. Zamislite jednog Židova iz Erec Jisraela, Židova koji nikad nije napustio Jeruzalem – čovjeka koji sjedi i uči čitav dan. Cijeli njegov život protkan je židovstvom

(jidiškeitom). Iz nekog razloga, njegov sin napustio je Jeruzalem i otišao svoju sreću potražiti u SAD-u.

Postao je nevjerojatno uspješan i počeo je raditi u Bijeloj kući. Uspi-

njao se postupno i na kraju došao do pozicije šefa osoblja u Bijeloj kući. Prošlo je 10, 20, ili čak 30 godina otkako su otac i sin posljednji puta vidjeli jedan drugoga. Kada otac

želi čuti što se dogodilo s njegovim sinom, ne zanima ga je li diplomirao pravo na Harvardu sa pohvalama ili kako je od stažista u Bijeloj kući došao do pozicije šefa osoblja. Njega

zanima samo jedna jedina stvar – je li njegov sin još uvijek 'erlihe Jid' (iskren i ispravan Židov) ili ne? Moć je opojna. Kada je osoba u Washingtonu i u Bijeloj kući, kada doslovno Strana 12

Divrej To ra

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

Izmijenjena poruka

ima svoje prste na polugama moći

jele kuće tog vremena)". Međutim,

glavni te ni na jedan način nije po-

koja kontrolira svijet – to je vrlo

"u'mošel b'hol Erec Micraim" ne zna-

pustio utjecaju okoline. Braća su

opojno. Čovjek može postati toliko

či "Ja sam vrhovni vladar Egipta".

došla ocu i rekla mu "Josef je još

opijen tom moći da mu sve drugo

Ta tvrdnja znači, "Ja vladam nad

uvijek živ" i sada ćemo ti reći ono

prestaje biti važno. Za ovog Jerušal-

Egiptom, a ne Egipat nada mnom."

što te jedino zanima: On vlada

mi Jida iz Mea Šearima, Harvard i

Ja nisam postao utopljen u društvo i

(mošel) nad Egiptom, a ne obratno –

Bijela kuća, novac, moć, limuzina…

kulturu, u razuzdanost i pokvare-

što znači da nikada nije odbacio svoj

ne znače ništa. On želi znati samo

nost Egipta. "Egipat me nije nadvla-

judaizam. To je jedina stvar koja je

jednu stvar – da li njegov sin stavlja

dao. Ja sam nadvladao njega. Ja sam

Jaakovu bila važna.

tefilin svaki dan; jede li košer; uči li?

još uvijek glavni. Nikada nisam od-

Sve ostalo njemu ne znači ništa.

bacio svoj židovski način života."

To je i hvalospjev koji je Hasam Sofer rekao o Gaonu Ravu Josefu

Upravo to je ono što se dogodilo

To odgovara na oba naša pitanja.

Dovidu: On je bio Napoleonov

sa Josefom. Otišao je od kuće sa 17

Josef se nije hvalisao time da vlada

blizak prijatelj, ali je svejednako

godina. Postao je prvi čovjek do fa-

cijelim Egiptom. "Ja sam glavni u

ostao 'erlihe Jid'. Nikada nije izgubio

raona, kralja Egipta. Josef je bio dru-

Egiptu" bila je poruka njegovom

svoju srž. On je vladao (mošel) nad

gi najmoćniji čovjek na svijetu. "Po-

ocu kako bi znao da egipatska kul-

cijelom kulturom Francuske. ■

stao sam 'otac' faraonu. Postao sam

tura nije preuzela vlast nad njego-

upravitelj cijele faraonove kuće (Bi-

vim životom, već je on bio taj koji je

Godina 1 3 13 Broj 11 Strana

Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Potonuli smo Ovaj odjeljak pun je emocija i in-

bijeda je proroštvo koje samo sebe

trige. Prošlog tjedna završili smo s

ispunjava. Život nam ne izgleda

Josipovom odlukom da Benjamina

dobar pa se osjećamo beznadno i

ostavi kao roba. Juda nudi sebe

izgubljeno — zato ne ulažemo u ži-

umjesto njega. Konačno Josip, pre-

vot, a život bez ulaganja ne donosi

plavljen emocijama, svojoj braći

plodove.

otkriva svoj identitet. Oni su, razu-

Radost je također samoispunju-

mljivo, prilično šokirani. Josip šalje

juća. Osjećamo se uzdignuto i us-

poruku svom ocu koji odmah napu-

hićeno. Zato smo željni ulagati u

šta svoju zemlju kako bi se ponovo

život i angažirati se. A život u koji

ujedinio sa svojim najdražim sinom.

se ulaže i u kojem si angažiran, donosi dobre plodove koji nam pru-

Jakov se susreće sa faraonom i na-

žaju zadovoljstvo.

stanjuje se sa svojom obitelji na području Gošena u Egiptu. Kako se glad nastavlja, Josip kupuje sva egipatska zemljišta faraonu u zamjenu za žito.

Tijekom 22-godišnjeg razdoblja u kojem Josipa nije bilo, Jakov je pao u stanje koje mogu opisati jedino kao depresiju. Rabini nam kažu da

je kao rezultat toga, izgubio svoju sposobnost da prima proroštva.

Proroštvo je u judaizmu poveznica sa duhovnim svijetom koja čovjeku omogućava pristup skrivenim isti-

nama. Pomalo smiješno, ali Izak,

Kada se osjećamo potonulo, lako Ali to je vječna istina kad je riječ o depresiji. Stanje uma je ono što obli-

kuje percepciju stvarnosti, više no što realnost oblikuje stanje uma.

Rabini nam iznose glavno pravilo da čovjek ne može primiti proroštvo kada je depresivan. Jer povezanost s B-gom dostupna je samo u stanju radosti. Bijeda nas povlači duboko dolje tako da izgubimo povezanost sa duhovnim svijetom i tada se sve

čini izgubljenim. Na neki način,

je kriviti život i okolnosti. Ali to nikad nije slučaj. Stvar je jednostavno

u tome da uznemireno razmišljanje o životu uzrokuje da se povučemo, a kada se povučemo, život se počinje raspadati. No nije problem ponovno ga sastaviti. Onog trena kada

prestanemo žaliti sebe i kada se ponovno uključimo u život, život ponovno staje na svoje noge. Svijet je prekrasan zbog jedne stvari – uvijek dobivamo ono što smo uložili. Sve

dok smo strpljivi, uvijek postoje

Jakovljev otac, nije izgubio svoje

plodovi našeg truda. Ako ulažemo,

proroštvo i stoga je znao da je Josip

vraća nam se s kamatama. Ako se

živ i da je u Egiptu. Jakovljeva de-

povučemo, život nam neće imati što

presija učinila ga je slijepim za real-

za ponuditi.

nost – kao što to depresija često čini.

Da nije bio depresivan, mogao je vidjeti da zapravo nema razloga za

Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar

depresiju jer Josip uopće nije mrtav!

Strana 14

Divrej To ra

Rabbi Shlomo Riskin:

Suze nade

"Josef pade na vrat svog brata Benjamina i zaplače, a Benjamin plakaše na vratu."

Dirljiv trenutak kada su se dva brata ponovno sastala nakon dvadeset dvije godine razdvojenosti, jedan je od najnježnijih prizora u Tori.

Nakon duge kronike problematičnih odnosa među braćom - Kaina i Abela, Išmaela i Izaka, Esava i Jakova, Josefa i njegove braće - konačno susrećemo dva brata koji se istinski vole. Što je stvorilo tako duboku vezu među njima dvojicom? Očito, budući da su djeca drugih Jakovljevih supruga Josefa izolirala od sebe, bilo je logično da će se on družiti s jedinim bratom kojeg je rodila njegova vlastita majka, Rahel.

Nakon što je Rahel umrla pri porodu, možemo biti sigurni da se Josef zbližio s Benjaminom, štitio ga i dijelio s njim dragocjene uspomene na majku koju Benjamin nikad nije upoznao. Zaista, njihov je blizak odnos morao njihovu kasniju razdvojenost učiniti još bolnijom i traumatičnijom. Ali još se uvijek pitam: Gdje je radost, ushićenje, slavlje? Zašto Tora bilježi samo plač braće u ovom dramatičnom trenutku njihovog ponovnog susreta?

Raši navodi i objašnjava interpretaciju Midraša koja sugerira da se te suze odnose na buduće uništenje dvaju Hramova dodijeljenih kao dio Benjaminu i na uništenje svetišta u Šilu dodijeljenog Josefu kao njegov dio. Raši naglašava da su Josefove suze zbog Benjaminovog budućeg gubitka, a Benjaminove su suze zbog Josefovog budućeg gubitka.

Ali zašto Raši pretpostavlja da su te suze bile suze boli zbog budućih tragičnih događaja, a ne suze radosnice zbog njihovog ponovnog susreta ovdje i sada? I zašto svaki brat plače zbog gubitka onog drugoga, a ne zbog svog vlastitog gubitka?

Godina 1 3 15 Broj 11 Strana

Vjerujem da se odgovor nalazi u onome što Raši želi da u budućim generacijama naučimo iz ovog susreta, u skladu s rabinskim načelom da "događaji očeva nagovještavaju povijest njihove djece." Naši mudraci s pravom su vjerovali da sve tragedije koje su zadesile Židovski narod svoj izvor imaju u prodaji Josefa u roblje. Taj grijeh, temelj bezrazložne mržnje među Židovima, mučio je naš narod tijekom naše povijesti.

Talmud, izdvajajući uzrok uništenja Drugog hrama, izvještava o gotovo svjetovnom, osobnom događaju. Neki je bogati čovjek održavao zabavu i želio je pozvati svog prijatelja Kamcu. Zabunom, umjesto njega je pozvan njegov zakleti neprijatelj, Bar-Kamca. Izbačen sa zabave i javno osramoćen, Bar-Kamca se osvetio. Otišao je kod rimskih vlasti i oklevetao Židove kako bi ih umiješao u zločine protiv države. Ostalo je povijest.

Josip Flavije piše da čak i kad su Rimljani uništavali Hram, Židovi su se još uvijek borili među sobom. Do današnjeg dana nalazimo Židovski narod podijeljen u neprijateljske tabore politički i vjerski, i jedna skupina cinično, a ponekad čak i s mržnjom napada drugu.

Zapravo, tijekom molitve Musaf na Jom Kipur, autor žalobne hvalospjevne himne Ele Ezkera, povezuje uništenje Hrama i tragediju Židovskog izgnanstva s grijehom braće

počinjenim prodajom Josefa.

Sada Rašijevo tumačenje poprima duboko značenje. Usred bratske mržnje, ljubav između Josefa i Benjamina ističe se kao blistav primjer potencijala za bezuvjetnu ljubav.

Doista, to predviđa konačno izlječenje od mržnje braće među Židovima i načina kako se ta mržnja može ukloniti.

Raši njihove suze tijekom njihovog susreta povezuje s uništenjem naših svetišta - posljedicom ljubomore i neprijateljstva između Židova i Židova. I tako svaki od njih plače zbog budućih tragedija koje će zadesiti njihove potomke. Međutim, iako će svaki brat biti blagoslovljen svetištem na njemu dodijeljenoj zemlji, braća ne plaču radi sebe, već jedan radi drugog. Njihova je ljubav doista usmjerena "na drugog", nesebična i nimalo sebična.

Taj čin nesebičnog plakanja i bezuvjetne ljubavi postaje jedina nada protiv tragedija koje proizlaze iz prodaje Josefa u ropstvo. Jedino što može ispraviti taj grijeh - te slijedom toga i ostale grijehe bezrazložne mržnje među zavađenim stranama na dugom putu židovske povijesti - nije ništa drugo do ljubav u kojoj je onaj drugi na prvom mjestu, bezuvjetna ljubav kad čovjek plače zbog tragedije koja je zadesila drugoga umjesto da plače zbog svoje vlastite tragedije.

Rabbi Abraham Isaac Hakohen Kook, z“l, podučavao je da kako su oba Hrama bili uništena zbog bezrazložne mržnje, treći će Hram biti obnovljen samo zbog bezuvjetne ljubavi kakvu jasno pokazuju suze Josefa i Benjamina. Raši tako daje proročku lekciju za naše sudbonosno vrijeme. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 15

Breslov Research Institute:

Malobrojni i teški dani života "Faraon upita Jakova: 'Koliko ima dana

tao u roditeljskoj kući, kad je otišao

godina tvog života?!' Jakov odgovori

u ješivu, kada je otišao raditi za

faraonu: 'Dana mojih godina boravka je

svog svekra, te u svojoj ulozi muža,

130 godina. [Bilo ih je] malo i teški su

oca i praoca. Ako ste pratili paraše

bili, i manje ih je bilo od dana godina

prošlih mjesec, mjesec i pol dana,

mojih otaca, dana njihovog boravka'"

znate da se u svakoj od tih situacija i

Postanak 47,8-9).

funkcija Jakov Avinu suočavao s

Dopustite mi da vam postavim pitanje. Kada je Jakov Avinu (naš

praotac) postao Jakov Avinu? Odgovor je, najkasnije nakon što je izašao iz utrobe držeći se za AKeV (petu) svoga brata, možda čak i prije.

(Duga priča, no nije to naša tema za danas.)

Dopustite mi da vam postavim još jedno pitanje. Kada je Jakov Avinu

izazovima. Kako se uspio suočiti sa svim izazovima? Kako se uspio suočavati sa svim tim svakodnevnim izazovima? (Usput, znate li koliko dana ima u 130 godina? Preko 46.000).

Pa, on ne bi mogao uspjeti da je sebe doživljavao onako kako ga je vidio faraon, kao staro, izmoždeno ljudsko biće (Ramban i Sforno na r 8).

Onaj koji smatra da je "potpun", više ne može primati i rasti.

Jakov Avinu se nije žalio kada je rekao da su dani i godine njegovog

boravka bili "malobrojni i teški." On je o njima mislio kao "malobrojnima", jer je svaki dan bio različit od prethodnog i tko može znati što se može danas postići, a da nikada ra-

nije to nije postigao. Zato je, usprkos raznim poteškoćama s kojima se susretao, Jakov Avinu nastavljao nastojati postizati više.

■

Ma koliko to činio, on je ipak os-

jećao da su mu dani bili "malobrojni", manje ispunjeni ostvarenjima, od dana njegovih (naših) otaca,

prestao biti Jakov Avinu? Odgovor

Onaj tko odustaje od sebe, ne

Avrahama i Jichaka. On je poku-

je, naravno, nikada, pa ni tada kada

može rasti. I on ne bi mogao uspjeti

šavao živjeti u skladu s njihovim

je umro, što on i nije. (Ni ovo nije

da je sebe vidio kao drugačiju vrstu

primjerom. Tako bismo trebali i mi. ■

naša tema za danas.) Tijekom cijelog

starca, kao 'ostarjelog čovjeka' koji je

svog života Jakov Avinu je radio na

već postao najviše – cadik (praved-

svojoj službi Hašemu. Dok je odras-

nik) – što može postati.

Strana 16

Prevela Tamar Buchwald

Divrej To ra

Rabbi Daniel Travis:

Strah navodi na laži "Kao što smo rekli mom gospodaru [Josefu], imamo starog oca i mladog [brata] koji je dijete njegove staračke dobi.

Dječakov brat je umro." (Berešit 44,20)

Raši objašnjava da su braća smatrala da je Josef živ – do te mjere da su, kada su prvi put došli u Egipat, pretražili grad, da vide mogu li ga pronaći. Ako je tako, kako je Jehuda, praotac kraljevske obitelji Izraela, dao toliko očito neistinitu izjavu? Jehuda je tvrdio da je Josef mrtav samo zato što je bio uplašen. Jehuda se bojao da će, ako prizna da je taj brat još uvijek živ, vicekralj Egipta zahtijevati da ta-

kođer i njega dovede u Egipat. Nemogućnost da udovolje tom zahtjevu bi ih zaista dovela u vrlo opasnu situaciju. Budući da je Jehuda smatrao da mu je život u opasnosti, bilo mu je

dopušteno reći da je Josef mrtav.

da on prima velik broj posjetitelja, i da

Iako čovjek mora reći istinu čak i

ne može iskreno reći da se sjeća svih

kada to okolnosti čine neugodnim,

koji su došli da ga posjete. Jedan od

prirodno je da ljudi pokušavaju sakriti

studenata Chofetz Chaima stajao je u

ili iskriviti istinu kad ih ona dovodi u

tom trenutku uz tog čovjeka, i poku-

nepriliku. Iz tog razloga, moramo biti

šao ga uvjeriti da ga se Chofetz Chaim

oprezni da nekome ne postavimo pi-

Često nas netko uhvati nespremne i

zapravo sjeća, ali to ne priznaje zbog

tanje za koje mislimo da će se bojati

nemamo vremena za promisliti. U

svoje velike skromnosti. Kada je uče-

odgovoriti na njega ili će mu biti neu-

takvim okolnostima, pod velikim pri-

nik iznio ovu tvrdnju, Chofetz Chaim

godno odgovoriti. Ako vidimo da ne-

tiskom, možemo doći u iskušenje da

je rekao kako se ne sjeća tog čovjeka.

tko privatno razgovara s nekom oso-

kažemo neku "sitnu nevinu laž."

Ponekad možemo izmišljati detalje kako bismo prikrili nešto što nam je neugodno otkriti. U konačnoj analizi, čak je i Jehuda, kojemu je bilo dopušteno da postupi onako kako je učinio,

time doživio više neugodnosti nego da je govorio istinu. To nije neuobičajeno; često naše "sitne nevine laži" dovedu do više problema nego li govorenje istine.

Nakon što je čovjek otišao, učenik se ispričao Chofetz Chaimu zbog toga što se umiješao, i objasnio mu da se uplašio, budući da je taj čovjek bio pokrovitelj ješive, da bi to što ga se

Chofetz Chaim ne sjeća u budućnosti moglo utjecati na njegove donacije za ješivu. Student nije želio da ješiva pretrpi financijski gubitak. Chofetz Chaim mu je odgovorio da je zabrana Tore da se ne govori šeker sveobuhvat-

Jednom kada je jedan vrlo bogat čo-

na. Tora ne čini iznimku od ove ha-

vjek posjetio Chofetz Chaima, rekao je

lahe u slučajevima koji bi mogli biti

Chofetzu da su se ranije sreli, i da je

problematični za ješivu.

siguran da se Chofetz Chaim sjeća tko

bom, ne smijemo mu postaviti pitanje o čemu su razgovarali. Ako je netko propustio vjenčanje ili neku drugu simhu (proslavu) koju smo imali, ne bismo ga trebali pitati zašto nije došao. U takvim situacijama, ljudi će

često izmislili izgovor koji nije istinit, umjesto da priznaju pravi razlog, tako da bi ih naše pitanje na neki način moglo navesti da kažu laž. Baš kao što uvijek moramo govoriti istinu, mi jed-

nako tako moramo učiniti sve što je u našoj moći da pomognemo drugima da govore samo istinu. ■ Prevela Tamar Buchwald

je on. Chofetz Chaim mu je odgovorio Godina 1 3 17 Broj 11 Strana

Strana 17

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Vajigaš nas uči još jednoj tajni o tome kako možemo stvarati čuda.

Prethodna paraša (Mikec) završava time da je Josefov srebrni pehar pronađen među osobnim stvarima Benjamina (najmlađeg Jakovljevog djeteta i jedinog koji mu je ostao od Rahel). U tom trenutku naša paraša započinje, i kaže: "Onda mu (Josefu) pristupi Juda i reče..." (vajigaš, na hebrejskom), Zohar se pita zašto je Tora izabrala upotrijebiti glagol "vajigaš" (u hebrejskom postoji još mnogo sinonima za glagol "pristupiti"), te objašnjava da je korijen riječi "vajigaš" NGŠ ( )‫ש‬.‫ג‬.‫ )נ‬koji je isto tako i korijen riječi "hitnagšut" (sudar) - sudar između dvaju svjetova: Fizičkog zemaljskog svijeta kojeg predstavlja Jehuda (Juda), čiji je potomak Kralj David, sefira Malhut našeg materijalnog svijeta, ispunjenje naših potreba, želja i volje.

S druge strane tu je: Duhovni svijet kojeg predstavlja Josef - sefira Jesod koja prikuplja sve božansko obilje i prenosi ga na sefiru Malhut. Sefira Malhut određuje i kontrolira koliko će božanskog obilja ući u naš život. Budući da u duhovnosti ne postoji prisila, nitko osim nas samih ne može odrediti količinu svjetla koja će se otkriti u našem životu. Sudar koji smo spomenuli, sudar je između dvaju suprotnih poriva - našeg poriva za povezivanjem s našim Stvoriteljem te potrebama, porivima i željama našeg tijela.

Kad osjećamo da nema strujanja u našem životu to je znak da ispunjavamo samo materijalne porive i poStrana 18

trebe, te da nismo povezani sa sefirom Jesod i božanskim obiljem. Da bismo se ponovno povezali mi trebamo stvoriti čudo (nes) u svom životu. Hebrejska riječ nes (čudo) slična je riječi lanús (bježati) i lehitnoses (dizati se gore i iznad nečega).

To znači da trebamo bježati, pobjeći od naše fizičke, životinjske prirode,

(on je zajamčio Jakovu da će ■Benjamin biti na sigurnom i da će se vratiti), i svog brata. Juda govori iz dubine svog srca, iz čiste nedužnosti i brižnosti za druge, i kad potpuno vjeruje da je to ispravan način, on uspijeva tu poruku predati dalje.

Zohar objašnjava da je ta poruka tajna vjere - sposobnost spajanja gornjih duhovnih svjetova i materi-

Bit onoga zašto smo stvoreni

jalnog svijeta - i kada je to postignuto "Josef se nije mogao savladati pred onima koji su stajali oko njega..." Onog trenutka kad stvorimo čudo, sefiru Jesod se više ne može zadržati i počne nam se događati sve više čuda i iznenađenja, dok nam iz gornjih svjetova dotiče beskrajno izobilje.

je da budemo kreatori, da stvaramo čuda

i pretvaramo tamu u svjetlost, i gorčinu u slast. od načina na koji smo se navikli ponašati čitav svoj život. Izbjeći strah, ljutnju i osjećaj da smo žrtve, i podignuti se na višu razinu. Prevladavati svoju prirodu i pronaći neki drugi način koji će nas dovesti do prave promjene i preobrazbe.

Na taj je način Juda funkcionirao.

On je stao pred Josefa i bio je spreman žrtvovati se, ne postupiti po svom instinktu za preživljavanje i boriti se za svog bližnjeg - svog oca

To je bit onoga zašto smo stvoreni – da budemo kreatori, da stvaramo čuda i pretvaramo tamu u svjetlost, i gorčinu u slast. Da idemo protiv svoje prirode i da izazivamo promjene u svom životu i životu onih koji nas okružuju na neobičan način, na altruističan način, koji je pun teškoća i prepreka, no na kraju će naš svakodnevni pakao pretvoriti u raj na zemlji. ■

Divrej To ra

Biseri hasidske mudrosti L ijek za sumnju Jednog od hasida rebea Pinhasa iz Koreca već je dugo razdirala sumnja, samo nikome to nije smio priznati. Nije on nikako mogao razumjeti kako je moguće da B-g zna sve njegove misli, čak i one sasvim neodređene i nepostojane. Tako tjeskoban, krenuo je svom učitelju da mu on pomogne ublažiti tu muku.

Rebe Pinhas je upravo u taj čas stajao kraj prozora, pa je već izdaleka primijetio gosta na dolasku. Hasid je ušao, pozdravio učitelja i krenuo se jadati, kad ga rebe iznenada prekinu riječima: "Dragi moj, kada ja sve to što imaš za reći već znam, zašto onda sumnjaš da B-g ne bi mogao

znati?" ■

D vojnost tijela i duše je svuda oko nas i za nju postoje mnogi nazivi: forma i funkcija, materija i energija, materijali-

zam i duhovnost. U knjizi, na primjer, riječi otisnute na stranici su tijelo, a ideje iza njih su duša. Isto vrijedi za svaku pojavnost u našem svemiru, zato što je sam svemir sastavljen od tijela i duše – materijalnih i duhovnih sastavnica koje mu daju život. Zato je prvi korak u stvaranju jedinstva u svemiru, prvi korak prema poduhovljenju materijalnog, sjedinjenje vašeg tijela i duše. Život ispunjen smislom ostvariv je tek onda kad smo u

Č itavog svog života nisam nikada zažalio što sam govorio istinu.

R. Menahem Mendel iz Kocka ■

mogućnosti prodrijeti kroz vanjski, materijalni sloj i spojiti se

s unutrašnjom energijom. To nikako nije lagan zadatak, jer tijelo komunicira senzornim organima (vid, sluh, miris, okus i dodir), dok duša prebiva u nadosjetilnom (emocije, svijest, inteligencija i, što je najvažnije, podsvjesne duhovne snage).

Ta unutrašnja energija nije mjerljiva fizikalnim zakonima –

postoji u njoj mističnost koja se opire mjerenju. To nije samo neka snaga; to je snaga koju zovemo život. A postoje sastavnice života koje smo tek počeli otkrivati.

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Godina 1 3 19 Broj 11 Strana

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Strana 19

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Identificiranje motivacije.

učenju. Može imati društvenih pro-

.

blema. Može biti žrtva nasilničkog

(nastavak)

ponašanja. Čak i najsposobniji uči-

Kao što smo primijetili, od posla

telj možda neće uspjeti postići sjajnu

se može očekivati da će ispuniti sa-

učinkovitost kod nekih učenika.

mo malen dio čovjekovih emocio-

Učiteljevo zadovoljstvo u radu mo-

nalnih potreba. Ali čak i taj maleni

ra dolaziti iz saznanja da on/ona

dio mora zadovoljavati određene

daje sve od sebe. Nažalost, roditelji

kriterije.

učenika koji imaju probleme, mogu

Zanatlija koji radi proizvod ili

biti kritični prema učitelju, čak iako

umjetnik koji dovršava sliku može

on ili ona pružaju najbolju moguću

iskusiti emocionalno zadovoljstvo

poduku.

kada završi svoj proizvod. To nije moguće u nekim slučajevima ma-

ne samo zaradu, već i emocionalni

sovne proizvodnje, kada radnik ne

stimulans koji nije primao iz drugih

sudjeluje u cijelom procesu proizvo-

izvora. Taj se posao može usporedi-

dnje. On možda provodi cijeli dan

ti sa žarnim nitima u glačalu koje se

radeći na pojedinom dijelu koji će

izlažu raznim drugim upotrebama.

kasnije biti pripojen završnom pro-

On je previše očekivao od svog po-

izvodu, a kojeg on možda neće ni

sla i zato je pregorio. On je možda

vidjeti. Stoga, radnik neće moći

osjećao da nije cijenjen na poslu;

ostvariti istu razinu emocionalnog

zadaci su monotoni i jednolični i

zadovoljstva.

ako ne dobije pozitivnu reakciju od

Očigledno je da zadovoljstvo u poslu ne proizlazi samo iz učinka,

svog poslodavca ili klijenata, on će pregorjeti zbog same dosade posla.

već i iz saznanja da čovjek daje naj-

Mnogi ljudi, poput onih koji rade

bolje od sebe. To bi ga trebalo ispu-

u uslužnim djelatnostima, ne mogu

niti mjerom emocionalnog zadovolj-

kontrolirati finalni ishod; tako, emo-

stva.

cionalna pobuda koju im pruža nji-

Računovođa koji se osjećao kao da

hov posao mora doći iz radnog pro-

je "pregorio" možda je imao vrlo

cesa. Poučavanje također potpada u

malo zadovoljavajućih obiteljskih

tu kategoriju. Učitelj nema kontrole

odnosa, bilo zbog problema u šalom

nad time što će učenik postati. Još

bajisu ili zbog nedostatka kontakta

mnogi drugi faktori, osim učitelje-

sa širom obitelji. On je možda patio

vih sposobnosti, mogu utjecati na

od nedostatka Tore i micvos, nedos-

učenikovu učinkovitost. Učenik koji

tatka prijatelja, i nedostatka drugih

dolazi iz disfunkcionalnog doma

svrhovitih interesa. Stoga je očeki-

može imati emotivne probleme koji

vao da će mu njegov posao donijeti

obeshrabruju njegovo djelovanje.

Učenik može imati poteškoće u

Strana 20

Posvećeni učitelji Tore koji■ daju sve od sebe trebali bi crpiti zado-

voljstvo iz činjenice da rade avodas hakodeš (sveti posao) te da su uključeni u ispunjenje velike micve. Bez obzira na to, ako učitelju nedostaje emocionalnog poticaja iz obiteljskih

odnosa, od prijatelja i od vršenja micvos, te ako je njegov zahtjev za emocionalnim poticajima uglavnom usmjeren na posao, on ili ona mogu pregorjeti.

Naravno, kada prihod nije dovoljan da ispuni potrebe obitelji, čovjek će biti nesretan, ali ta nesreća nije fenomen pregorijevanja. Računovođa se osjećao pregoreno unatoč

tome što je dovoljno zarađivao.

Važno je identificirati razloge za pregorijevanje, jer inače čovjek može pokušati primijeniti brzinska, "flaster" rješenja. Računovođe ili

učitelji koji se osjećaju kao da su pregorjeli, mogu sami sebe uvjeriti da je problem u poslu, a ne u njima.

Oni mogu promijeniti posao, i novine na novom poslu mogu im dati Divrej To ra

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

privremeni ushit, ali ako ne učine

ne može biti istinski motiviran da

on ne bi razmišljao o tom bogatstvu.

potrebne promjene u sebi, pregorije-

učini nešto što zapravo ne želi uči-

Nema smisla željeti nešto što je ne-

vanje će se ponoviti.

niti.

moguće postići. Stoga, kaže Ibn Ez-

Takvi se ljudi moraju zapitati, Jesu

Postoji hebrejski aforizam, "Ein lah

li moji obiteljski odnosi onakvi kakvi bi

davar haomed bifnei haracon (Nema

trebali biti? Što moram učiniti kako bi

ničega što stoji na putu želji)."

ih popravio i učinio boljima? Provodim li dovoljno vremena sa svojom obitelji?

Je li moje držanje Tore i micvos ispravno? Jesam li u čestom kontaktu sa prijateljima? Imam li bliska prijateljstva?

Ta često korištena fraza nije iz Talmuda, već je ona parafrazirana iz Zohara (2,162). Ona nije isto što i izreka koja kaže, "Kada ima volje,

ima i načina." Očigledno postoje

Shvaćam da su mnogi ljudi pod

stvari koje čovjek može izuzetno

pritiskom vremena. Neki ljudi mo-

jako željeti, ali su one jednostavno

raju raditi dva posla kako bi ade-

neostvarive. "Ein lah davar haomed

kvatno podržali obitelj. Bez obzira

bifnei haracon" znači da ne postoji

na to, nešto se vremena može pro-

ništa što čovjeka može spriječiti u

naći. Vrijeme bismo trebali štedjeti

tome da nešto želi. Istina, on možda

kao što štedimo novac. Kada novca

to ne može postići, ali ništa ga ne

nema napretek, postavljamo priori-

može zaustaviti u tome da želi.

tete kuda bi novac trebao ići. Isto bismo trebali činiti i s vremenom, te obiteljskim odnosima dati visoki prioritet.

To je izuzetno važan koncept. Lju-

di mogu pretpostavljati da su želje nešto unutarnje nad čime čovjek nema kontrole. To nije točno. Mu-

Talmud kaže da je najvažnije ima-

draci kažu, "Učini da B-žja volja bu-

ti dobrog prijatelja. "Stekni sebi ha-

de tvoja volja… Negiraj svoju volju

vera (prijatelja)" (Etika otaca 1,6).

pred B-žjom voljom" (Etika otaca

"Koji je ispravan put kojem bi se

2,4). Očigledno, poruka je da nečija

čovjek trebao priklanjati? Rabi Jeho-

volja može biti promijenjena zbog

šua kaže, 'Imati dobrog prijatelja'".

nečije motivacije da to učini.

(isto 2,13). Kada se Honi HaMe'agel probudio nakon 70-godišnjeg sna i uvidio da su svi njegovi prijatelji pomrli, on je rekao, "Ili prijatelji, ili smrt." Bez bliskih prijatelja, čovjek je sam i nedostaje mu značajan izvor emocionalnog podstreka. Potrebno je uložiti svaki trud u njegovanje prijateljstava, i to može služiti kao prevencija pregorijevanju.

Temelj motivacije je želja. Čovjek Godina 1 3 21 Broj 11 Strana

ra, ako se čovjek iskreno preda držanju svih drugih zapovijedi, on neće željeti imovinu svog bližnjeg jer mu je ona apsolutno van dosega.

Tora ne traži od nas ništa što je van naših mogućnosti. Istina, nije jednostavno promijeniti svoju volju

ili negirati svoju volju. To može zahtijevati velik trud, ali avodas Hašem znači posao u službi B-gu. Moderna tehnologija izbacila je posao iz mnogih zadataka, pa možemo biti nenaviknuti na ulaganje velikog truda, ali još uvijek ne postoje prečaci u avodas Hašem.

Mi dolazimo na svijet sa jecer ra (zlim nagonom). Sve do dobi bar ili

bat micve mi ne stječemo jecer tov (dobar nagon). Do tog vremena, mi smo već preplavljeni željama jecera ra, među kojima je i značajna razina lijenosti. Naša je dužnost potčiniti jecer ra i živjeti prema onome što diktira jecer tov. Podrediti želje koje su tu bile godinama te njihova promjena u potpuno novi set želja je ogroman izazov. Mi moramo nau-

Tora kaže, "Ne poželi ničega što je

čiti živjeti naše živote prema našem

od tvog bližnjeg" (Izlazak 20,14). Ibn

intelektu, a ne samo prema našim

Ezra pita: Kako se čovjeku može re-

emocijama.

ći da ne želi nešto? Je li želja pod čovjekovom kontrolom? On odgovara da čovjek ne bi želio nešto što mu je

apsolutno van dometa. Kada bi se najpohlepnijem čovjeku reklo da su astronomi našli gomile zlata i dija-

Koliko god je motivacija uvelike utemeljena na želji, možemo vidjeti zašto ne mora uvijek biti jednostavno postići pozitivnu motivaciju. ■ Prevela Anja Grabar

manata na nekoj dalekoj zvijezdi, udaljenoj milijardama kilometara, Strana 21

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život lježeno da kada je rabin Jehuda umro "poniznost [anava] ... je prestala postojati.” Dublji smisao ovoga je da je ovaj učitelj toliko usavršio svoju poniznost da nitko nikada ne bi mogao pokazati poniznost koja bi se mogla usporediti s njegovom.

Poniznost Anava

Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

--Izreke 18,12 U našem jeziku, nazvati nekoga poniznim znači reći da je on pokoran, tih, nenametljiv, i sve u svemu da je njegova prisutnosti zanemariva. Hebrejski izraz za poniznost ne govori ništa od toga. Njegovo značenje je znati tko zapravo jeste i prihvatiti tu istinu, pa makar samo kao polaznu točku za promjenu. Rabbi Leib Chasman (1867-1931), musarski nadzornik na Chevron Yeshiva-i u Jeruzalemu rastumačio je da poricati tko jesi nije poniznost – to je čista nerazboritost! Biti skroman znači znati točnu istinu o vlastitim sposobnostima i dostignućima, bez naznaka uveličavanja ili umanjivanja toga.

Prethodno sam definirao poniznost kao "zauzimanje mjesta koje vam pripada." Ideal je da vam bude toliko jasno tko ste i koje mjesto zauzimate u vašem životu da to ne uveličavate iznad onoga što stvarno jest (mi to nazivamo arogancija), niti da se povlačite od popunjavanja prostora koji trebate zauzeti (samoponištavanje). Prostor, u ovom kontekstu, može biti fizički ali i emocionalni, psihološki, financijski, i tako dalje. Zauzimati više prostora oko sebe nego što je opravdano je podjednako duhovna prepreka koliko i suzdržavati se da se vaša prisutnost osjeti u punoj mjeri vašeg potencijala.

Poniznost stoga podrazumijeva da imate istinitu i točnu viziju o samom sebi. Mnogi čimbenici i sile nas odvlače od istinske točnosti, a ništa toliko koliko naš vlastiti ego.

Ego je leća kroz koju vidimo cijeli život; a ako se dogodi da ta leća ima neko izobličenje – bilo da daje preStrana 22

više veliku ili previše beznačajnu sliku o tome tko smo – tada će naš pogled na sve biti iskrivljen. To je ono što poniznost čini toliko bitnom u duhovnom životu.

Priča o Mojsiju dobro ilustrira ulogu ega u duhovnom životu. Tora opisuje Mojsija kao "skromnijeg od bilo koje druge osobe na licu zemlje." Ono što znamo o Mojsijevom životu i karakteru prije nego se susreo s B-gom kod gorućeg grma i dobio nalog da izraelske robove povede iz Egipta na slobodu, govori nam da on nije bio pokoran, neagresivan lik, netko tko bi se krio. Što ga je onda učinilo poniznim?

Iako je odrastao na faraonovom dvoru, kad Mojsije ugleda bičevanje Židova, on napada i ubija egipatskog nadzornika. Ubrzo nakon toga, on intervenira kako bi spriječio da rob udari svog bližnjeg Židova.

On pobjegne u Midjan, i tamo spasi skupinu pastirica od maltretiranja pastira. Ono što povezuje sve ove priče je da Mojsije nije stavljao svoje vlastite interese na prvo mjesto; njegovu poniznost otkrivamo u tome što nije bio sebičan.

Još je jedan važan židovski vođa bio pohvaljen zbog svoje poniznosti: rabin Jehuda ha'Nasi, koji je izvršio monumentalni posao sastavljanja teksta Mišne. U Talmudu je zabi-

Odmah nakon ove objave o nestanku poniznosti, Rav Josef osporava tu tvrdnju, rekavši: "Nemojte reći anava", čime on podrazumijeva da poniznost nije nestala sa smrću ovog učenjaka. Koji razlog daje Rav Josef za to? "Ja sam još uvijek ovdje", kaže on. Rabi Jehuda haNasi je možda umro, ali ja, Rav Josef, još ■ uvijek sam ovdje da pokažem svijetu kako izgleda velika poniznost. Što je Rav Josef ovime htio reći?

Zar bi ponizna osoba oglašavala svoju vlastitu poniznost? Čini se da je Rav Josef iskazao pomanjkanje poniznosti o kojoj je govorio. On je poput čovjeka koji je dobio nagradu za svoju poniznost. Tek što ju je primio, ona mu je oduzeta!

Neki kažu da je Rav Josef napravio šalu kojom je omalovažio samoga sebe. Rabbi Naftali Tzvi Yehuda Berlin (1817-92), međutim, izjavu Rav Josefa prihvaća doslovno. Kao što smo već rekli, anav (ponizna osoba) nije netko tko sam sebe vidi kao beznačajnu osobu, nego je potpuno i točno svjestan svog statusa ili nivoa. Možda je izjava Rav Josefa bila istina. Možda je on stvarno bio skroman, i znao je to.

Pravi anav je svjestan svojih darovi i postignuća, ali si ne pripisuje zasluge za njih. Činjenica je samo činjenica; zašto bi bila izvor ponosa? Čak i kad znamo da smo učinili nešto veliko, moramo se zapitati, koji je bio izvor ove veličine? Jesam li to sve sam učinio? Ako je za to što sam učinio bila potrebna velika umna sposobnost, jesam li ja stvorio svoj mozak s njegovim neuronima i sinapsama? Ako je zadatak zahtijevao fizičku snagu, jesam li ja načiDivrej To ra

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: nio svoje tijelo i njegove kosti i mišiće? Ako je odlika toga bila u segmentu hrabrosti jesam li ja načinio svoje srce? I tako dalje. Stvarno, koliko zasluga za uspjeh čovjek može s pravom uzeti za sebe? Ne morate ići jako duboko da otkrijete da nikada nema neke opipljive osnove za traženje časti, a svakako ne da bi se na sebe gledalo kao na boljega od drugih ljudi.

Isti pristup vrijedi i kod neuspjeha. U mnogo slučajeva pothvat ne uspije zbog okolnosti. Ili je možda, zapravo, osobi jednostavno manjkalo ambicije. Na svakog osvajača zlatne olimpijske medalje ima na stotine, možda i na tisuće, marljivih i sposobnih "neuspješnih". Treba li psovati zato što ste zaostali pet centimetara za takmacem? Ili zbog toga što su vaši roditelji pobjegli u novu zemlju gdje su se žrtvovali da bi osigurali potrebno za obitelj pa vam nisu bili u stanju osigurati obrazovanje u nekoj od vodećih obrazovnih ustanova što je nekome drugom osiguralo uspjeh? Koliki dio odgovornost za neuspjeh čovjek s pravom treba preuzeti na sebe?

Iznimka od ovog pravila je moralni neuspjeh. Naš etički život je jedino područje u kojem smo sami u potpunosti odgovorni, bez obzira na okolnosti ili uzročne čimbenike.

No, osim toga, ono u čemu smo uspjeli i ono u čemu nismo uspjeli ne treba prihvaćati s reakcijom temeljenom na egu. To je jednostavno kumulativni rezultat toliko mnogo faktora koji se kroz nas zbivaju, i mnogi od njih su izvan našeg utjecaja.

Naš skromni Rav Josef pruža nam uvid i u ovaj aspekt poniznosti. Talmud nam kaže: "Rav Josef je na sebe primijenio [stih]: 'Obilna je ljetina [žetva žita] od snage bikove.’" Možete zamisliti seljaka koji promatra gomile požnjevenog žita. Da li bi se on trebao osjećati ponosnim na tu žetvu, kada je njegov uspjeh rezultat rada jednog bika (ili bilo kojeg drugog faktora koji je imao udjela u Godina 1 3 23 Broj 11 Strana

Srce smješteno u umu stvaranju ove uspješne situacije)?

Rav Josef je bio svjestan svojih odlika, ali on ih je vidio kao dar koji on nije stvorio ili posjedovao, već ga je primio sa zahvalnošću i poniznošću.

Rabbi Moshe Chaim Luzzatto, čija je knjiga Put pravednika stup musarske misli, otkriva još jedan vid poniznosti. Ne samo da čovjek ne može preuzeti zaslugu za blagoslov koji se pojavio u njegovom životu, već ti blagoslovi zapravo nisu toliko darovi koliko su obaveze: Onaj tko je bogat smije se radovati svojoj sreći, ali u isto vrijeme on mora pomoći onima u potrebi. Ako je netko jak, on mora pomoći nejakome i izbaviti potlačene. Ova situacija je slična je onoj u kućanstvu u kojem postoje brojna posluga kojoj su dodijeljeni različiti zadaci, i gdje svatko mora ispuniti zadatak koji mu je dodijeljen kako bi poslovi i zahtjevi kućanstva bili zbrinuti. Uistinu, ovdje nema mjesta ponosu.

Njegov je zaključak: Nema opravdanja za ponos čak i tamo gdje postoje bogatstvo, snaga, ili drugi blagoslovi. Isto vrijedi i za obrnutu situaciju: Nema osnove za sram u siromaštvu, slabosti, ili životu prepunom izazova.

Talmudski učenjak, Rabbi Yehoshua ben Levi smatra "Poniznost je veća od svih ostalih vrlina, jer je u Pismu rečeno, 'duh B-žji je na meni; jer B-g me pomazao. B-g me poslao kao glasnika radosti poniznima.’"

Ovdje doznajemo da "glasnik radosti" nije poslan nikome drugom do poniznome. Ego je gladan i nezasitan, i dok god dopuštamo svom egu da bude naš vodič i naš cilj, mi nećemo spoznati radost. Mi također možemo uvidjeti da je Izaija razumio zašto nije imao razloga da se ponosi svojim uspjesima – nijedan talent, dar, ili sposobnost nije stvoren sam od sebe; oni dolaze od B-ga.

Veliki učitelj musara iz devetnaestog stoljeća, Rabbi Simcha Zissel Ziv, često je citirao Sokrata: "Znam

da ništa ne znam." Zaključio je: "Suština toga da se bude mudar je znati da nisi. Trebaš biti među poniznima 'koji uče od svakoga' [Pirke Avot 4,1]".

PRAKTICIRANJE Poniznost nema nema ništa zajedničkog s odustajanjem od svojih talenata i dostignuća. Kroz svakodnevni život ovog perioda, obratite pozornosti na stvari koje radite dobro.

To ne moraju biti spektakularni uspjesi. Možda imate oko za usklađivanje boja, pa je vaša odjeća uvijek dobro usklađena. Ili ste možda visokog stasa pa vam je lako dosegnuti stvari s gornje police. Lako rješavate križaljku? Ili obično pronađete dobru rutu dok vozite kroz grad?

Ide vam kuhanje? Znate ispričati dobar vic?

Nakon što smo identificirali ono što radite dobro, raščlanite si koji talenti i sposobnosti su sadržani u tom postignuću. Postavi si pitanja poput ovih niže navedenih:

• Jesam li ja stvorio oko koje tako dobro prepoznaje boje?

• Jesam li ja svoje tijelo načinio tako visokim da mogu dosegnuti visoka mjesta?

• Kakva je moja uloga u postavljanju sinapsi u mom mozgu koje povezuju nagovještaje s riječima?

• Nije li moj smisao za orijentaciju dar koji nisam zaradio?

• Jesam li ja usadio moje okusne pupoljke u svoj jezik?

• Što sam ja učinio da razvijem smisao za humor?

Ovo su primjeri. Kada ćete ovo prakticirati, obratite pažnju na ono što postižete i onda se zapitajte, jesam li ja na bilo koji način odgovoran za ove osobine koje postoje u meni?

Nisu li to darovi koje sam dobio? ■ Strana 23

INTERVJU, IGOR BENCION KOŽEMJAKIN, HAZAN JEVREJSKE ZAJEDNICE U SARAJEVU

BiH će ponovo imati rezidencijalnog rabina!

Preokret 22.12.2019.

Jevrejska zajednica u Sarajevu jedna je od najstarijih na evropskom kontinentu i potiče još iz vremena nastanka osmanskog Sarajeva, dakle iz 15. vijeka kada Sarajevo naseljavaju protjerani španski Jevreji Sefardi, dok se, austrougarskom okupacijom u Sarajevo doseljavaju i Aškenazi. 1940. Sarajevo je brojalo 60.000 stanovnika od kojih je svaki peti stanovnik bio je Jevrej. Holokaust ali i rat 1992-1995 su sarajevske Jevreje sveli na manjinu od nekoliko stotina ljudi. No zajednica je još uvijek vitalna i daje značajan doprinos glavnom gradu BiH. Povodom praznika svjetla Hanuke, Preokret razgovara sa hazanom sarajevske zajednice Igorom Bencionom Kožemjakinom.

• Poštovani

hazane Kožemjakin, uz čestitke za praznik svjetla, Hanuku – Chag urim sameach, postavili bismo jedno standardno, ali opet uvijek zanimljivo pitanje, a to je stanje jevrejske zajednice u Sarajevu danas. Koliko članova broji, koliko je integrisana u život grada, šta su njeni izazovi, a šta problemi?

Prije svega iskrena zahvala na čestitci povodom nastupajućeg praznika u moje lično ali i u ime oko osam stotina pripadnika bh Jevrejske zajednice. Većina bh Jevreja danas živi u Sarajevu (oko šest stotina duša) ali pored sarajevske Jevrejske opštine u BiH egzistira još pet opština i to u: Banja Luci, Tuzli, Zenici, Mostaru i Doboju.

Neke od opština u svom članstvu imaju i porodice koje žive u drugim gradovima kao što su Brčko ili Teslić ali se one naslanjaju na bliže im Jevrejske opštine pa tako recimo članovi koji žive u Brčkom gravitiraju Tuzli a članovi iz Teslića su članovi dobojske Jevrejske opštine. Jevrejska opština Sarajevo kao najbrojnija i najbolje organizovana čini okosnicu jevrejskog života u BiH i ujedno je jedina koja ima aktivnu sinagogu čiji kongreganti redovno posjećuju vjerske službe i obrede. Sarajevski Jevreji su danas dobro integrisani u bosanskohercegovačko društvo unatoč činjenici da je naše političko uređenje zasnovano na konstitutivnosti tri naroda te kao takvo ne ostavlja mogućnost razvoja građanske svijesti koja je ipak podređena etniji.

Tu se takođe krije opasnost od asimilacije svih onih koji se ne

Page 24 Strana 24

tatka kongregacije. Inače, hazan za razliku od rabina nema mogućnost donošenja sudskih odluka odnosno rješenja pitanja jevrejskog prava. U svim drugim obrednim stvarima kao i u pitanjima vjerske poduke hazan praktično ima funkciju rabina. Vjerujem i iskreno se nadam da ću uz Božiju pomoć i mentorstvo ham-ribi Eliezera nastaviti svoju vjersku naobrazbu te da će BiH konačno u skorom periodu imati i rezidentalnog rabina.

• Antisemitizam mogu svrstati u tri unaprijed definisana “tora”. Kao i ostale crkve i vjerske zajednice i Jevrejska zajednica se suočava sa brojnim izazovima.

Posebno bih istakao problem ne vraćanja oduzete imovine u procesu nacionalizacije kao i činjenicu da je naša zemlja jedina bivša socijalistička zemlja koja se još nije uhvatila u koštac sa rješavanjem ovog izuzetno važnog pitanja ljudskih prava.

Nadalje, zbog malog broja učenika Jevreja nije moguće organizovati vjeronaučnu nastavu kroz javne škole ali se zajednica trudi da djeci omogući pohađanje tzv. “nedeljne škole” u kojoj jevrejska djeca stiču znanja iz vjerske poduke i na taj način uče o svojoj religiji, običajima i tradiciji. Ukratko, većinu problema koje imaju i ostali građani, dijele njihovi sugrađani jevrejske vjere.

• Nekada

je jevrejska zajednica činila gotovo petinu stanovništva Sarajeva, no nakon Holokausta je taj broj sveden na nekolicinu preživjelih porodica. Kada se sagleda jevrejski materijalni i kulturni doprinos razvoju grada Sarajeva, imate li nekada osjećaj da se taj doprinos dovoljno ne vrednuje, da su Jevreji zaboravljeni?

i Izraelaca reflektuju u izlijevima antisemitizma i mržnje prema pripadnicima Jevrejske zajednice, na sreću, još uvijek bez antisemitskih incidenata. Isto tako, ponekad zaista stičem dojam da se doprinos Jevreja uopšte a napose Jevrejske zajednice ne vrednuje dovoljno, bar ne u onoj mjeri u kojoj su Jevreji doprinosili razvoju ovog grada.

Ipak, određeni broj institucija ali i kulturnih radnika predano njeguje baštinu bosanskohercegovačkih Jevreja i njihov doprinos razvoju bosanskohercegovačkog društva na polju privrede, kulture, muzike, sporta i sl. Čak je i Kuća sevdaha jedno posebno mjesto izdvojila stvaralaštvu Flory Jagode, istaknute interpretatorke i kompozitora sefardskih romansi. Želim da vjerujem, mada me stvarnost počesto demantuje da naši sugrađani zaista cijene doprinos njihovih sugrađana Jevreja razvoju ovog našeg zajedničkog grada.

•

Jevrejska zajednica u Sarajevu nema svoga stanog rabina, da li će se taj problem uskoro riješiti? Koliko ljudi se okupi na molitvi na Šabat?

Vi ste hazan, koliko se ta titula razlikuje od rabinske?

Evidentne demografske promjene grada su svakako narušile način života kojim je Sarajevo nekada živjelo ali Jevrejska opština Sarajevo se trudi da u svojim mogućnostima održi način zajedničkog života sa sugrađanima, pripadnicima drugih religija i etničkih grupa sa kojima dijeli životni prostor.

Iako Jevrejska zajednica u BiH nema stalnog rezidentnog rabina to pretjerano ne utiče na učestalost i provodbu vjerskih obreda. Naravno da je odsustvo rezidentnog rabina svojevrsni hendikep ali se trudimo da u odsustvu Dr Eliezera Pape, rabina Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine provodimo sve vjerske obrede i vjernicima obezbjedimo svu potrebnu duhovnu pomoć.

Istakao bih i problem govora mržnje, posebno na društvenim mrežama gdje se često nesuglasice između Palestinaca

Jevrejska opština Sarajevo u tu svrhu ima i vjersku komisiju “Cadik Danon” a sve obrede predvodi hazan uz pomoć os-

Divrej To ra

je nažalost problem sa kojim se susrećemo u cijeloj Evropi, šta kažu vaši podaci u antisemitizmu na području bivše Jugoslavije, kako se on manifestuje i u kojim sve oblicima po vašim saznanjima i iskustvu kao starješine jevrejske zajednice?

Nažalost, svjedoci smo porasta antisemitizma širom svijeta što nije mimoišlo ni ova naša područja. Na teritoriju bivše Jugoslavije je primjetan konstantan porast antisemitizma, najviše u formi govora mržnje ali se u posljednje vrijeme bilježe i određeni antisemitski incidenti.

Najčešće se radi o uvredljivim grafitima. U posljednje vrijeme su učestala i skrnavljenja grobalja i spomen ploča. Istorijski revizionizam zasigurno doprinosi ovom fenomenu.

• Nastupa

Hanuka, veliki jevrejski praznik posvećen ponovnom posvećenju jevrejskog hrama u vrijeme Makabejaca, kako se on proslavlja u Sarajevu u Vašoj zajednici?

U nedelju, 22. 12. 2019. Jevreji širom svijeta dočekuju Hanuku, osmodnevni praznik svjetlosti.

Ovim praznikom se sjećamo i obilježavamo ponovno osvećenje jerusalimskog Hrama 165. godine p.n.e. kada je mala grupa Mekabejaca predvođenih Judom makabejskim, nakon revolta i ustanka nad jelinskim okupatorima i “domaćim izdajnicima” konačno oslobodila Hram i u njega vratila službu G-spodu. Sarajevski Jevreji će Hanuku dočekati u aškenaskoj sinagogi gdje će nakon večernje službe biti upriličena dječija priredba sa kratkim igrokazom i hanukalnim pjesmama te tradicionalno paljenje prve svijećice. Praznik traje osam dana a svaki novi dan se pali po jedna dodatna svijeća. ■

Godina 1 3

Broj 11

Jevrejski blagdan svjetlosti i oslobođenja: Hanuka alegre!

OBILJEŽAVANJE

Radiosarajevo 22.12.2019.

Zalaskom Sunca počeo je jedan od najznačajnijih jevrejskih blagdana. Počeo je blagdan svjetlosti i oslobođenja - Hanuka.

Hanuka je proslava pobjede Jevreja u borbi protiv sirijske vojske 165. godine prije nove ere. Istjerali su je iz Jerusalema i vratili svoj hram.

Pobunili su se protiv naredbe grčkog kralja Sirije Atioha iz 164. godine prije nove ere da se zabrane jevrejski rituali i da ovaj narod obožava grčke bogove Prema legendi, nakon što je Jerusalem oslobođen, ostalo je

malo ulja u lampi koja je mogla da gori samo jedan dan.

Ali, ona je gorila osam dana i noći. Zato se Hanuka obilježava osam dana. To se čini paljenjem svjećica na svijećnjaku hanukiju koji ima devet krakova.

Ovaj blagdan, koji prethodi Božiću, obilježava se i u Sarajevu i ostatku Bosne i Hercegovine.

To je prilika da se okupi porodica. Uz molitvu, bogatu trpezu i zabavu, koja podrazumijeva i pjesmu, obilježi se blagdan.

Jevrejima u Bosni i Hercegovini Hanuka alegre - sretna Hanuka!

Jevrejima u svijetu Hanuka lesimha! ■

Da li je konačno otkriveno mesto gde počiva Zavetni kovčeg?

Mondo, 21.12.2019.

Izraelski arheolozi veruju da su pronašli mesto gde je nekada stajao biblijski Zavetni kovčeg.

Kovčeg sa deset b-žjih zapovesti ispisanih na dve kamene ploče dugo već duže vreme intrigira istoričare ali i lovce na blago.

Veruje se da su ga Vavilonci uništili 587. godine pre nove ere, kada su zauzeli Jerusalem.

Arheolozi Univerziteta Tel Aviv

sad, međutim, veruju da su locirali mesto gde je kovčeg sa zapovestima koje je B-g dao Mojsiju nekada stajao.

Kako prenose izraelski mediji, tim predvođen dr Zvijem Ledermanom i profesorom Šlomom Bunimovicom pronašao je drevni hram nedaleko od Jerusalema u Bet Šemešu.

Na lokalitetu starom 3100 godina radi se od 2018, ali su tek prošle godine arheolozi pronašli ogromnu kamenu ploču koja je ležala položena na dva ma-

nja kamena. Prvobitno su mislili da je reč o dolmenu ali su ubrzo shvatili da je u pitanju sto na kome je Kivot (Zavetni kovčeg) stajao kada je donet u Bet Šameš.

Arheolozi su pronašli i ostatke minijaturnih presa za masline, komade grnčarije i životinjske kosti korišćene u ritualima.

"Ima mnogo dokaza da je ovo bio hram... Očigledno je da ovo nije bilo standardno mesto već specijalno", rekao je Bunimovic.

U jednom trenutku, sredinom 12. veka pre nove ere, hram je uništen, a arheolozi su utvrdili da je korišćen kao staja. "Po meni, ovo je neprijateljski čin, namerno oskrnjavanje svetog mesta", rekao je Lederman.

U Bibliji, Bet Šemeš je bio pogranični grad između često sukobljenih Izraelita i Filistejaca.

Lederman kaže da je arheološki nemoguće utvrditi da li je na ovom kamenom stolu počivao Zavetni kovčeg ali da to ne umanjuje veličinu otkrića. ■

Neke od najpoznatijih popularnih božićnih pjesama napisali su Židovi Zvono, 25.12.2019.

Popularnost božićne glazbe nije zaobišla ni brojne židovske glazbenike, od velikog skladatelja Irvinga Berlina s njegovim »Bijelim Božićem« i brojnih drugih svima poznatih melodija za blagdansko doba Osim tradicionalnih koledarskih napjeva, svakako najpoznatija božićne pjesma je »White Christmas«, najprodavanija ploča svih vremena; samo u izvornoj verziji Binga Crosbyja prodana je u preko pedeset milijuna primjeraka, a sa svim drugim verzijama (snimili su je čak i Beatlesi) ta brojka prelazi Page 25 Strana 25

100 milijuna.

Izraelac Irving Berlin, jedan od najvećih skladatelja popularne glazbe ne samo u Americi nego i uopće, bio je židovski useljenik rođen u Toločinu u današnjoj Bjelorusiji, sin kantora u sinagogi. U SAD je došao s pet godina i postao uspješan skladatelj; kad je 1942. skladao pjesme za filmski mjuzikl »Holiday Inn«, napravio je za Binga Crosbyja pjesmu o nostalgijom za snijegom osutim blagdanom koji sam nije slavio ali ga je u novoj domovini dovoljno upoznao, i postigao više nego pun pogodak. Pjesma je

pomela konkurenciju i1943 osvojila Oscara za najbolju pjesmu iz filma (»As Time Goes By« iz »Casablance« nije bila u konkurenciji, jer je nekoliko godina prije bila korištena u drugom filmu).

Crosby je 1954. ponovo pjevao tu pjesmu u filmu nazvanom po njoj, »Bijeli Božić« i dodatno joj učvrstio popularnost. A taj genijalni bjeloruski Židov, on nije bio jedini glazbenik judaističke vjere koji je svojim notama uresio najomiljeniji kršćanski blagdan; od »Rudolph the RedNosed Raindeer« (skladatelj Johnny Marks), preko »Let It Snow! Let It Snow! Let It

Divrej To ra

Snow!« (Samuel Cahn) do »Winter Wonderland« (Felix Bernard) pa i prilično erotizirane »Santa Baby« koju je za sjajnu tamnoputu pjevačicu Earthu Kitt skladao Philip Springer, i mnogi su se drugi židovski glazbenici pridružili duhu Božića, snijega, saonica, debeljka u crvenom s darovima i ostalim elementima božićne mitologije. Bitno je da se slavi, bitno je zajedništvo, ljubav I veselje, ma koje vjere.

Su vjernicima ovih velikih majstora glazbe čestitamo Hanuku, a ostalima – sretan Božić. ■

Godina 1 3

Broj 11