1-05 - Divrej Tora - Haje Sara 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 5 Broj 5 Zagreb, šabat 19. studenog 2022. 25. (mar)hešvana 5783. divrejtora@gmail.com http://twitter.com/DivrejTora

Paraša Hajei Sara

Početak ove paraše oliče nje je "lošeg dana". Abraham je imao pravo na svaki mogući izgovor da bude ne ugodan, izgubi strpljenje i da se iskali na Efronu.

No Abraham majstor dobrote prema Efronu se od nosi sa čašću i poštova njem. Abraham je razumio da vam to što se nalazite u boli, ne daje pravo da nanosite patnju drugome.

Obično se smatra da su svi testovi karaktera kojima je Abraham bio izložen bili osmišljeni tako da se suprotstave Abrahamovoj pri rodnoj sklonosti ka dobroti kako bi ojačali njegovu "slabiju stranu" strogosti.

No, jedan komentar kaže da je kupnja grobnog mjesta od Efrona gdje je Abraham dosegao nadljudske visine strpljenja i ljubazno sti zapravo bio najveći od svih Abrahamovih testova.

Ako želimo postati istinski velikani, osim što radimo na svojim slabim stranama, ne smijemo zaboraviti iz građivati i ono u čemu smo jaki.

(Berešit 23,1 25,18 )

Sara umire u dobi od 127 godina i sa hranjena je u pećini Mahpela u Hebronu, koju Avraham kupuje od Hetita Efrona za 400 srebrnih šekela.

Avraham šalje svog slugu Eliezera, na tovarenog darovima, u Haran da prona đe ženu za Jichaka. Na seoskom studen cu, Eliezer traži B ga znak: kada djevojka dođe na studenac, on će je zatražiti vode da pije, a žena koja će ponuditi da napoji i njegove kamile, bit će ona određena za sina njegovog gospodara.

Rivka, kćer Avrahamova nećaka Betu ela, pojavljuje se na studencu i prolazi

"test". Eliezera pozvaju u njihov dom, gdje on ponavlja priču o događajima toga dana. Rivka se vraća s Eliezerom u zemlju Kenaan, gdje susreću Jichaka koji se moli u polju. Jichak se oženi Rivkom, zavoli je, i utješi se zbog gubitka svoje majke.

Avraham se ponovo ženi, Keturom (Hagarom), i dobiva još šest sinova, ali Jichak je određen kao njegov jedini na sljednik. Avraham umire u dobi od 175 godina i njegova dva najstarija sina, Jichak i Jišmael sahranjuju ga pored Sare.

Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Alija po Alija

Kohen/Rišon prva alija 16 p'sukim (23,1 16)

Sara umire u Kirjat Arbi (Hevro nu). Proživjela je 127 godina.

Zadnja tema prošle paraše bila je akeda, a prva tema ove je Sarina smrt. To ide u prilog tvrdnji da je Sarina smrt bila posljedica akede Midraš kaže da je Satan obavijestio Saru o tome što Avraham namjera va učiniti s Jichakom kad su krenuli prema Har HaMoria. Šok je bio pre velik za Saru. Neki komentari obrću priču i kažu da je Sara izdahnula, ali ne iz straha da će Avraham prinije ti Jichaka kao korban, nego da ga ne će prinijeti! Sjetila se Avrahamove reakcije kad mu je rekla da protjera Hagar i Jišmaela. Bojala se da će Av rahamova dobrota i ljubav prema Jichaku spriječiti ga da izvrši B žju zapovijed i da će Avraham pasti na posljednjem testu. Kad je vidjela (ili čula) da se Avraham vraća s Jicha kom, živim, pomislila je da su se njezini strahovi obistinili. I to je ono što ju je ubilo.

Sara je umrla u Kirjat Arbi He bronu (napomena: Kirjat Arba je Hebron) u dobi od 127 godina. Av raham dolazi (neki kažu sa akeda, sa Har Morija, drugi kažu iz Be’er Še ve) da održi posmrtni govor za Saru i da je oplače.

Livkota, i da je oplače, napisano je s malim kaf. Neki to smatraju pod sjetnikom da je Saru oplakivao "ma lo" s obzirom da je živjela tako du go. Više se plače kada netko umre mlad. Drugi kažu da nam malo kaf daje mogućnost da ponovo pročita mo tu riječ čitajući samo slova nor

malne veličine kako bismo dobili jedno drugačije shvaćanje na razini čitanja Tore pod nazivom remez (na govještaj). I Avraham dođe da održi posmrtni govor za Saru u’l’vita, i njenu kćer. Ovo se podudara s mi šljenjima da su Avraham i Sara ima li kćer koja je umrla kada je Sara umrla. S ovime se ne slažu svi.

Avraham se mora pobrinuti za sa hranu. Obraća se narodu Hetita (među kojima živi) i zahtjeva od njih (posebno od Efrona) da od njih kupi mjesto za ukop. (Predaja kaže da je Avraham znao da su tu sahra njeni Adama i Hava i upravo je za to zemljište pregovarao.) Nakon ra zmjene učtivosti i velikodušne (ali isprazne) Efronove geste da mu ze mlju daruje, Avraham dobro plaća za taj teren i špilju Mahpela.

Pirkei Avot tvrdi da je Avraham testiran 10 puta. Ali ne kazuje nam koji su to testovi. Većina lista zavr šava s akeda. Međutim, Rabeinu Jo na pronalazi još jedan test nakon akede Avrahamovo iskustvo u pri bavljanju grobnice za Saru. Što je tako teško u vezi s time da se može okvalificirati kao test vjere pose bno nakon akede? Možda odgovor leži u činjenici da je nakon nje Av raham još uvijek morao proći par teškoća. Nije li akeda i sve što joj je prethodilo bilo dovoljno?

Čitavog života sve do sada B g je testirao Avrahama. Avraham je postao vremešan, njegova životna družica je mrtva dosta je bilo te stova. Pa ipak, Avraham je podvr gnut još jednom testu. Taj test ne mora biti težak što li je platiti ma

snu cijenu za komad zemlje u uspo redbi s ostalim kušnjama i nevolja ma? No pravi je test "kada će doći kraj tome?", "kada se mogu opusti ti?"

Onome koji je preživio holokaust to nije jamčilo da će od tada nadalje živjeti mirno i spokojno. Neki su bili blagoslovljeni životom bez nevolja, ali većina je imala još mnogo pote škoća.

Mi ne znamo na koji način B g dje luje. Zašto moramo trpjeti kušnje i nevolje na ovom svijetu? Na neki način je to povezano s time da nas to čini boljim ljudima. Stavljajući pred nas izazove. Stavljajući pred nas testove. Pripremajući naše duše za Svijet istine. I vjerojatno još puno više toga.

Levi/Šeni druga alija 13 p'su kim (23,17– 24,9)

Polje, špilja, stabla, itd., postaju zakoniti Avrahamov posjed nakon što je sahranio Saru.

Avraham je sad u poodmakloj do bi i B g ga je bogato blagoslovio.

B g blagoslovi Avrahama bakol sa svime.

Postoji mnogo pretpostavki o to me što je ovaj dodatni blagoslov ba kol. (Svaki put kad kažemo Birkat HaMazon, mi molimo B ga da nas

blagoslovi kao što je blagoslovio na še praoce bakol...)

Brojčana vrijednost riječi bakol je 52, isto kao i riječ sin. To ukazuje na najveći blagoslov kojeg je Avraham dobio sina Jichaka.

Rabin Meir kaže da je Avraham bio blagoslovljen time što nije imao kćer. U Avrahamovo doba i u datim okolnostima, za koga bi se ona uda la? Što bi se dogodilo s njom?

S druge strane, rabin Jehuda kaže da je Avrahamov dodatni blagoslov bio to što jest imao kćer. (Kao otac kćeri, ja Vam mogu potvrditi da one uistinu jesu blagoslov.) Neki dodaju da je ime njegove kćeri bilo Bakol.

Rabin Eliezer HaModai kaže da je Avraham bio blagoslovljen umije ćem/moći poznavanja astrologije i da su mnogi od njega tražili savjet.

Rabin Šimon Bar Johaj kaže da je Avraham imao dragi kamen s ljeko vitim moćima. Taj kamen je mogao izliječiti svakog tko bi se u njega za gledao.

Ova dva mišljenja poistovjećuju bakol sa Avrahamovim istaknutim položajem na svijetu. To se slaže s njegovom ulogom "oca mnogih na roda."

Neki kažu da to što Esav nije grije šio i to što se Jišmael pokajao, za vrijeme Avrahamovog života, su dodatni bakol blagoslovi.

Ima još nekih objašnjenja.

Iz raznih objašnjenja za bakol, po sve je jasno da Avrahamov jedin stveni status kao onoga koji je svije tu obnovio uvjerenje o Jednom B gu nije bez iznimke. Na ovom popisu

blagoslova možemo vidjeti sve ra zličite vrste blagoslova koji mogu biti naši, duhovni nasljednici Avra hama Avinu.

Jedan od velikih zadataka koji mu je preostao, i koji će tvoriti sljedeću vitalnu kariku u obećanju da će od njega nastati veliki narod i veliki la nac tradicije, jest pronalaženje pri mjerenog "šiduha" za Jichaka. Sada će dalje sve ovisiti o Jichaku. Koliko god da je Avraham bio velik, ukoli ko nema "čvrstog" i pouzdanog kontinuiteta, sve će biti izgubljeno. U tu svrhu, Avraham traži od Elie zera da se zakune da će vjerno izvr šiti svoj zadatak, da će se vratiti u Avrahamovu obitelj i tamo naći že nu za Jichaka. I da Jichak ne smije napustiti Erec Jisrael (pošto je bio posvećen na mizbe'ahu tijekom Ake de).

Rama kaže da sin ne treba slušati svog oca, ako mu on zabrani da se oženi nekom ženom. Meshech Cho chma ističe da je Avraham zakleo Eliezera da Jichaku ne uzme ženu iz Kanaana, ali nije to isto zapovjedio Jichaku. Ovo je u skladu s Raminom odlukom.

Šliši – treća alija – 17 p'sukim (24,10–26)

Eliezer s deset deva natovarenih prekrasnom robom putuje u Avra hamovo rodno mjesto. Po dolasku veže deve kraj bunara u vrijeme kad lokalne djevojke dolaze zahvatiti vodu. Eliezer moli B ga da mu da znak djevojka koja će mu ponuditi vode za njega i njegove deve, bit će ona koju je poslao B g. Tek što je za vršio s molitvom, prilazi mu Rivka b. Betu'el iz Avrahamove obitelji.

Eliezer zatraži malo vode. Ona od mah daje i njemu i devama. Željan saznati je li ona "ta," Eliezer čeka da se deve napoje, a onda Rivki daruje nakit. (S jedne strane, on je zamijetio njezinu dobru narav i snažan hesed, a s druge strane, nije ju čak ni upi tao tko je.) Kad mu Rivka kaže da je ona uistinu iz Avrahamove obitelji i pozove ga da dođe u njezin dom, on se pokloni B gu u znak zahvalnosti.

Gemara kaže da Eliezer nije posta vio pitanje kako treba, ali B g mu je ipak odgovorio kako treba. Kombi nirajući različita mišljenja o toj temi, recimo da je Eliezerov postupak bio na granici zabranjenog. Oslanjanje na znakove i predznake je zabra njeno. Ipak, Eliezerov postupak je bio opravdano testiranje djevojke. Ali, mogao je i doživjeti neuspjeh. Nije bilo b'seder, ali B g mu je "po slao" Rivku.

Tora zabranjuje "donošenje odluka na temelju znakova" (Vajikra 19,26, Dvorim 18,10). Rambam u Zakoni ma o idolopoklonstvu (ll,4) ovu za branu određuje s nekoliko primjera, poput "ne smije se reći 'pošto mi je lisica prešla preko puta ... ja ću da nas učiniti ili neću učiniti tako i ta ko". On zaključuje da je sve slično prethodno navedenom zabranjeno, kao što je zabranjeno ono što je uči nio Eliezer, sluga Avrahamov. Čini se da Rambam smatra Eliezerove postupke traženja i postupanja pre ma znacima od B ga kako bi prepo znao Jichakovu buduću nevjestu grešnima. Mnogi se drugi komenta tori ne slažu s njime i tvrde da je Eliezerov izbor znakova bio valjan pokazatelj karakternih osobina dje vojke koju je tražio.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Nadalje, Eliezer je zatražio B ga za pomoć. Problem sa znacima je da se osoba oslanja na njih, umjesto na B ga. Gemara zauzima srednje gle dište, da Eliezer nije bio toliko is pravan u svojim riječima, ali B g mu je i pored toga iskazao naklonost dajući mu uspjeh.

R'vi'i četvrta alija 26 p'sukim (24,27 52)

Eliezer kazuje blagoslov B gu jer nije napustio Avrahama niti mu je uskratio B žansku dobrotu. Rivka trči kući reći svojoj obitelji što se dogodilo. Lavan (pun prikrivenih motiva, kažu nam naši komentari) hita pozdraviti Eliezera. Zlatni nakit koji krasi Rivku zapne Lavanu za oko i on "velikodušno" nudi Elieze ru svoje gostoprimstvo. Eliezeru po služuju jelo, ali on odbija jesti dok ne dovrši "posao."

Govori im o Avrahamu i Jichaku i u ime svog gospodara traži Rivkinu ruku. Lavan i Betuel prihvaćaju (La van se gura ispred oca).

Hamiši peta alija 15 p'sukim (24,53 67)

Eliezer daje još poklona Rivki, nje zinoj majci i bratu.

U jutarnjim satima traži dopušte nje da krene kući. Rivkina obitelj traži da ona ostane još neko vrijeme, ali Eliezer inzistira da ide s njim. Rivka pristaje otići odmah. S njom šalju i "sluškinju" (kasnije identifici ranu u Tori kao Devora) i blagosli vljaju je. (Ovaj blagoslov se ponavlja bezbroj puta židovskim djevojkama kroz generacije.) I na kraju kreću u Kanaan. Kad Rivka u daljini ugleda Jichaka, ona skoči s deve, zapita Eli

ezera o njemu i pokrije lice velom kad shvati da je to njezin budući muž. Eliezer prepričava Jichaku sve što se događalo na putu. Jichak uzi ma Rivku za ženu i ona mu postaje utjeha nakon gubitka majke.

Nama ona postaje Rivka Imenu (ne još, puno godina kasnije).

Šiši šesta alija 11 p'sukim (25,1 11)

Avraham, nakon što je osigurao kontinuitet onoga što će postati ju daizam, sada živi svoje preostale dane kao "običan građanin." Uzima sebi ženu po imenu Ketura (pretpo stavlja se da je to Hagara) i postaje otac još (šestero) djece. Daje im da rove, ali Jichak ostaje njegov eksklu zivni duhovni nasljednik. (Mi za pravo možemo reći da su na neki način drugi narodi svijeta slijedili Avrahamov primjer živeći monote ističkim životom, no prema defi niciji Avrahamove loze koju daje Tora to je Jichak.)

Zanimljivo pitanje bilo je postav ljeno na šiuru rabina Kesslera je dnog Moc'e Šabata. Bilo je to pitanje temeljeno na paraši Vajera, ali se odnosilo i na ovaj dio Haje Sara. Avraham je bio utjelovljenje heseda. Dao je bogate darove Keturinoj dje ci. Zašto je Jišmaela bio poslao samo s kruhom i vodom. Istina, morao je otjerati Hagar i Jišmaela. To je bila Sarina proročka zapovijed, a ne sa

mo njezina osobna želja. B g je to potvrdio. Dakle, Jišmaela je trebalo poslati od tamo. Ali, daj mu nekoli ko deva, lijep šator, opremu za kampiranje, hranu, itd. Samo kruh i voda? To ne zvuči poput Avrahama kojeg poznajemo.

Rabi Sholom Gold kaže da su kruh i voda bili dovoljni da ih održe na životu dok nisu stigli do odredišta na koje su krenuli. Više od toga se ne bi uklapalo u zapovjed od B ga (preko Sare) Gareš ... Protjeravanje se ne radi uz bon voyage proslavu.

Rabin Zacharia Dorshav dodaje da postoji ključna razlika između Jiš maela i Keturine djece. (Oni su bili ili prava braća, ili braća kroz Avra hama, ako Ketura nije bila Hagar. No, bilo kako bilo ...) Jišmael je po ricao pravo Jichaku na njegovu ba štinu. Tvrdio je (i na neki način to još uvijek tvrdi) da polaže pravo na Avrahamovo nasljedstvo. Kad je B g rekao Avrahamu da posluša Saru, rekao mu je da ih protjera, jer će se u Jichaku prozvati tvoje po tomstvo, tvoji nasljednici. Ovu stvar je trebalo učiniti, a oproštajna zaba va i obilje hrane za put ne bi na to ukazivale.

Takvih problema nema s Keturi nom djecom. Ona nisu postavljala takve zahtjeve. Ona nisu poricala Jichakovu ulogu. I ona su primila darove.

Avraham umire u "dubokoj staro sti" od 175 godina (zapravo, ovo je pet godina manje od pune dobi od 180 godina koju je Jichak doživio izneseni su razni razlozi za ovih "iz gubljenih" 5 godina), nakon što je proživio dobar i ispunjen život.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Sahranjen je u spilji Mahpela gdje je sahranjena Sara. Sahranili su ga Ji chak i Jišmael. (Podrazumijeva se da se Jišmael pokajao i postao pra vedan. Što jednog oca može razve seliti više od toga?). B g blagoslivlja Jichaka nakon Avrahamove smrti.

Iz činjenice da je Avraham uzeo Keturu tek nakon što se Jichak ože nio, Baal HaTurim kaže da je to ka ko treba činiti poženite svoju djecu prije nego li se ponovno vjenčate. Š'vi'i sedma alija 7 p'sukim (25,12 18)

Nabrajaju se Jišmaelovi potomci. Jišmaela se u potpunosti identificira kao sina Avrahama i Hagar, Sarine egipatska sluškinje, koja je Jišmaela rodila "Avrahamu". (To je paralela opisu Jichakove "povezanosti" s Av rahamom kao što je navedeno na početku sedre od idućeg tjedna. To bi moglo dodatno ukazati na Jišma elovu t'šuva u kasnijim godinama života.) Vrijedi napomenuti da je Jišmael rodio dvanaest sinova, ne poput Jichaka, već poput Jaakova.

Jišmael umire u dobi od 137 go dina. Tekst u Tori podudara se s onim koji se odnosi na Saru i Avra hama, pa je to još jedan pokazatelj da je Jišmael učinio t'šuva prije smrti.

Haftara – 31 p'sukim – Melahim Alef 1,1 31

Sedra govori o ostarjelom Avra hamu i njegovoj zadaći da se po brine za nastavljanje svojih uvjere nja preko sina Jichaka (iako je bilo i drugih potencijalnih nasljednika). Haftara nalazi paralelu ove teme u priči o ostarjelom kralju Davidu i

brojnim potencijalnim nasljednici ma, ali i uvjerenje da će njegov sin Šlomo biti sljedeća karika u Davi dovoj liniji. (Ispunjenje obećanja da to Šlomovoj majci Bat Ševi, slično kao i obećanje Sari da će njezin sin biti nasljednik.) Polazne točke su Avraham Avinu i David HaMeleh.

No, bez obzira na to koliko snažne bile njihove osobnosti, lanac zavr šava s njima, osim ako sljedeća ge neracija ne bude snažna kao Jichak Avinu i Šlomo HaMeleh.

Prevela i prilagodila Dolores Bettini

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Vajera ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo razmotriti neke opće stvari.

Šest spomena

Postoji šest stvari za koje nam Tora zapovijeda da ih se sjećamo. Najbolje je ako te retke kazujemo glasno svako ga dana i promišljamo o njihovu značenju.

1. Izlazak iz Egipta

Sjećajte se dana kad ste izašli iz Egipta sve dane života svojega. (Ponovljeni zakon 16,3) ■

Hašem nas je izbavio iz ropstva u Egiptu. Ključni trenu tak u židovskoj povijesti bio je kada nas je izveo od toga da budemo faraonovi sluge, da služimo Njemu. Stoga ga se prisjećamo na mnogo načina. Svakog jutra i svake ve čeri kazujemo to kao dio krijas Š'ma. Seder za Pesah obi lježava ovaj važan događaj. Kiduš na Šabes se radi "u sjećanje na izlazak iz Egipta".

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

3. Pozitivna je zapovijed ljubiti blagoslovenog B ga, svim svo jim srcem, duhom i snagom kao što kaže Pismo: I ljubit ćeš Vječnoga, B ga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (Dvarim 6,5). To je način kako ćeš ga ljubiti. Kada ćemo promišljati o Nje govom djelovanju sve dok ga ne bu demo spoznali najviše što možemo, srce će nam usplamtjeti ljubavlju prema Njemu; to je ljubav koja nam je neophodna. Sto ga neka čovjek upravi sve svoje misli na naklonost prema blagoslovenom B gu. Čovjek ne može voljeti Svetog, da je blagosloven, izuzev kroz spoznaju, kroz razumijevanje Njega. Putem te spoznaje dolazi ljubav. Ako je ona [spoznaja] mala, onda će biti mala [ljubav]; ako je velika, bit će velika. Stoga se čovjek treba posve titi isključivo razumijevanju i većoj učenosti na podru čju mudrosti i shvaćanja koja prenose slavu njegovog Stvoritelja, do granica sposobnosti čovjeka za razumi jevanje i shvaćanje.

Ova potpada među zapovijedi prema kojima čovjek ima obavezu da ih drži u svakoj prilici i u svakom času. U ovoj je micvi sadržana [obaveza] da ljudska bića prive demo bliže službi i služenju Njemu (da je blagosloven), i da učinimo da Ga Njegova ljudska bića zavole, kao što je to činio Abraham, naš praotac (prebivao u miru) kao što Pismo kaže: i duše koje načiniše u Haranu (Berešit 12,5). Zbog toga ga je Sveti, da je blagosloven, nazvao Svojim prijateljem, kao što je rečeno: Abraham prijatelj Moj (Ješaja 41,8).

Negativne zapovijedi

7. Negativna je zapovijed na šabat ne prijeći granice šabata

kao što kaže Pismo, neka nitko ne odlazi sa svojega mjesta u sedmi dan (Šemot 16, 29). To znači da ako netko ode izvan grada ili mjesta makar samo jedan lakat dalje od dvanaest tisućitih dijelova (udaljenost koja odgovara duljini izraelskog tabora u pustinji), ima biti bičevan po zakonu Tore. Tko god ode dalje od 2.000 lakata, što je područje otvorenog predijela izvan grada ili mjesta, ima biti bičevan zbog neposlušnosti. Ovako smatraju R. Isaac Alfasi i Ram bam [no ima mnogo ranih mjerodavnih autoriteta, bla gosloveno bilo sjećanje na njih, koji drže da ako netko hoda čak i više parasanga (perzijska mjerna jedinica od otprilike 5,6 km), to je samo kršenje zakona učenjaka, a ne zakona Tore]. Kod 2.000 lakata misli se na kvadratne lakte, kako bi se dobila dodatna udaljenost ka uglovima [kvadrat od 2.000 puta 2.000 lakata]. Unutar grada do zvoljeno je hodati čitavim gradom, čak i ako je vrlo ve lik.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

Pozitivne zapovijedi

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Što

tražiti u bračnom partneru

Dobar dio paraše Haje Sara vrti se oko pronalaženja supruge za Jichaka.

• Koji su bili Avrahamovi glavni kriteriji pri odabiru supruge za Jichaka? Je li on tražio ženu koja di jeli njegova uvjerenja ili nekoga tko je plemenitog karaktera? Što mislite, je li važnije da se način vjerovanja i vjerska praksa vašeg bračnog partnera podudaraju s vašima, ili da on/ona ima dobre moralne oso bine?

• Ako su u to vrijeme svi bili idolopoklonici, zašto je Avraham poslao svog slugu da otputuje sve do Harana, umjesto da suprugu potraži bliže domu? Jesu li Kana anci imali neke uznemirujuće oso bine, ili se Avraham jednostavno plašio da bi lokalni rođaci mogli ne gativnije utjecati na njegovog sina od onih koji žive daleko? Koliko na

vas utječu uvjerenja i postupci onih oko vas?

Portret Rivke

Donesite nekoliko umjetničkih prikaza Rivke kod studenca na svoj šabatni stol. U čemu svaki umjetnik ostaje vjeran tekstu, a u čemu se od vaja od njega? Na koje nejasnoće ili nepoznanice u izvornoj pripovijesti bi se oni mogli pozivati?

• S kojim se prikazom Rivke najviše identificirate i zašto?

• Što mislite koliko je godina imala Rivka kada se udala za Jichaka?

• Mislite li o Rivki kao o ljubaznoj mladoj djevojci, ili kao profinjenoj, a možda i manipulativnoj odrasloj osobi? Kako se njezin lik razvija kroz ono što je rečeno u knjizi Bere šit?

Avraham i Ketura Berešit 25. govori o Avrahamovoj

ženidbi s Keturom i o tome da je otposlao sinove njegovih konkubina:

• Tko je Ketura? Mnogi je pois tovjećuju s Hagar i sugeriraju da je nakon Sarine smrti Avraham po novno oženio ovu sluškinju. Što bi sugeriralo takvu identifikaciju? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima se anonimni lik poisto vjećuje s drugim, poznatijim?

• Zašto Avraham otpušta svoje druge sinove? Je li to bitno drukčije od protjerivanja Jišmaela? Kako ovi događaji mogu baciti novo svjetlo jedan na drugoga? R. Medan objašnjava da je, otpuštanjem drugih sinova "na istok", Avraham nastojao osigurati da zemlja Izrael bude ok ružena prijateljskim susjedima. Što mislite koliko bi drugačija bila povijest da je ovo uspjelo onako kako je bilo planirano?

■

Prevela Tamar Buchwald

Tora praotaca

Univerzalna poruka

B g je Abrahamu i Sari promijenio imena: Abramu u Abraham, a Saraj u Sara. Kakvo je značenje ove pro mjene imena? Talmud u Berahot 13a objašnjava da obje promjene imaju zajedničku temu.

Ime Abram znači "otac Arama." U početku Abraham je bio samo vođa naroda Arama, no na kraju je postao duhovni vođa cijelom svijetu. Da kle, on je postao Avraham "Av hamon gojim," otac mnogih naroda.

Ime Saraj znači "moja princeza". U početku ona je bila samo princeza svog vlastitog naroda. No, na kraju je Sara postala 'princeza' princeza cijeloga svijeta.

Drugim riječima, učenja Abraha ma i Sare preobrazila su se iz lokal ne poruke u univerzalnu. Ipak Talmud nam kaže da je postojala te meljna razlika u tim promjenama imena. Onaj tko pozove Abrahama njegovim starim imenom prekršio je pozitivnu zapovijed. Međutim, takve zabrane nema za korištenje Sari nog starog imena. Zašto?

Abrahamova misao, Sarina Tora

Rav Kook je razlikovao drugačije pristupe ova dva duhovna velikana. Abrahamovo se učenje slaže s filo zofskom baštinom judaizma. On je do vjere u Stvoritelja došao kroz svoju moć logike i zaključivanja, te se koristio argumentima i dokazima za uvjeravanje ljudi svoga vremena. Kao što je Majmonides (Zakoni o idolopoklonstvu 1,9.13.) napisao: "Ljudi bi se okupili oko njega te ga ispitivali o riječima koje je izrekao, a on bi svakome objašnjavao u skladu s njegovim sposobnostima, dok ga ne bi vratio na put istine. '

S druge strane Sarina je Tora u ve ćoj mjeri bila usklađena s dobrim djelima, prikladnim običajima i pra ktičnim dobrim djelima (micvot). Stoga Midraš (Bereišit Haraba 60,15) naglašava fizičke znakove njene službe B gu oblak koji lebdi na ulazu u šator, blagoslov u tijestu, i svjetiljka koja gori od jednog šabat nog predvečerja do sljedećeg.

Filozofski je sadržaj židovstva po svojoj prirodi univerzalan. Abrahamovi ideali monoteizam, hesed,

pomaganje drugima relevantni su za sve narode. Važno je da Abraham bude priznat kao svjetska li čnost kako bi se naglasila univerzalna priroda njegova učenja. Mora ga se zvati Abrahamom, "ocem mno gih naroda."

S druge strane praktične micvot (dobra djela), služe za jačanje i konsolidaciju nacionalnog karaktera ži dovskog naroda. Od Sare smo naslijedili svetost čina. Ta djela pomažu razviti jedinstvenu svetost židovskog naroda, koja je potrebna za moralno napredovanje svih naroda. Na ovaj je način Sarina Tora prakti čnih djela obuhvaćala i nacionalne i univerzalne sfere. Dok je Sara 'prin ceza' svijeta, ona još uvijek ostaje 'moja princeza', princeza njezinog naroda.

■

Uzvišeni cadikim pravednici moraju prepoznati ovu tajnu. Nji hov je zadatak da kombiniraju ove dvije Tore, onu od Avot praotaca s onom njihovih potomaka. Tada će otkriti Toru okrunjenu slavom i sna gom, ljepotom i sjajem.

Čak su i Mudraci bili zbunjeni

Rav Kook:

time što Tora do tako sitinih detalja opisuje priču o Abrahamovom sluzi i njegovo traženje žene za Jichaka. Zašto je toliko stihova posvećeno susretu sluge s Rebekom na zdencu, kao i njegovom kasnijem izvještaju o ovom događaju Rebekinoj obitelji? Tora je tako škrta na riječima va žne zakone se često izvodi iz jednog jedinog slova. Odakle sada tolika rječitost?

Zbog ove anomalije u tekstu, mudraci su iznijeli smionu tvrdnju: "Razgovor patrijarhovog sluge ima viši položaj od Tore njegovih potomaka" (Breišit Raba 60). Što to znači? Je li njihov svakodnevni razgovor uistinu važniji od Tore i njezinih zakona?

Uzvišena

Tora praoctaca

U stvari, "razgovori" Avot, praotaca su također bili oblik Tore. Ova je Tora bila uzvišenija od kasnije Tore njihovih potomaka, jer odra žava izvanrednu svetost i plemenitost tih duhovnih velikana. Ako je tako, zašto je Mudraci nazivaju tek 'razgovorom'?

Razgovor je prirodan, neusiljen govor. Tora Avot praotaca bila je poput razgovora koji prirodno teče iz unutarnjeg svetišta njihovih cilje va i težnji. Sveti ideali do te su mje re prožimali svakodnevne živote Abrahama, Jichaka i Jakova, da su se ti ideali pokazivali čak i u svakodnevnom govoru njihovih slugu.

S druge strane Tori njihovih potomaka nedostajalo je prirodne spontanosti. To je promišljena religija ko ja se temelji na voljnoj svetosti, pre

gledu detaljnih pravila i propisa sračunatih da upravljaju svim vidovima života. To osobito vrijedi za razvoj zakona Tore tijekom dugih go dina izgnanstva, dok je Tora bila ograničena na regulira nje vjerskog života pojedinca.

Tora izbavljenja

Zajedno s povratkom nas kao nacije u Erec Jisrael, mi se isto tako vraćamo i Tori Erec Jisraela. Generacija preporoda naše nacije nema strpljenja za nejaka svjetla judaizma kakva postoje u egzilu. Ljudi traže uzvišene ideale i velika djela. Oni žele izgraditi uzorno društvo, ispraviti nepravdu, i vratiti židovski narod u autonoman i neovisan polo žaj. Postoji unutarnji B žanski duh koji pokreće njihovu drskost, dok odbacuju slabašna svjetla judaizma u izgnanstvu, svjetla treperavog sjaja, poput svijeće na

blistavom podnevnom suncu.

Što će zadovoljiti duhovne potre be generacije preporoda? Oni će za dobiti novi život iz svobuhvatne Tore praotaca. Dnevna molitva Amida čini tu vezu između Avot i doba izbavljenja:

"[B g] se sjeća dobrih djela praotaca i u ljubavi dovodi Otkupitelja njihovim potomcima."

Dobra djela praotaca i njihova ži va i prirodna Tora izbavit će njihove potomke u posljednjoj generaciji. Zasjat će mesijansko svjetlo, a iz mraka hereze i poricanja proisteći će nadzemaljska svjetlost uzvišene Tore Avot praotaca, izvorne i veli čanstvene Tore koja će izbaviti tu generaciju.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Tora praotaca

Prošlost i budućnost

Gubitak voljenog bračnog druga, naročito nakon mnogih godina i de setljeća braka i zajedničkog života, uvijek je traumatičan udarac koji slomi čovjeka. Oni među nama koji su imali nesreću da to dožive u svom životu mogu posvjedočiti o emocionalnom gubitku pa čak i fizi čkoj traumi koju taj žalosni događaj može izazvati.

Iz života našeg praoca Jakova vidimo da on čak i desetljećima ka snije podsjeća svoju djecu i sebe na bol i patnju koje je prouzročila smrt njegove voljene žene Rahel. U biti, čini se da Jakov nakon smrti Rahel više nikada nije bio ista osoba.

Avraham se naizgled sa smrću Sare nosi na više stoički način. Sama Tora nam ukazuje na to. U vezi Av rahamove reakcije na tu tragediju, upotrijebljeno je malo slovo kaf da opiše Avrahamovu tugu i oplaki vanje nad Sarinom smrću. Avraham zbog gubitka Sare ne tuguje manje od Jakova kada je ostao bez Rahel. Radi se o tome da je, poslije svih kušnji i nevolja kroz koje je Avra

ham prošao, njegov stav prema ži votu i promjenama u njemu doživio promjenu on sada uvijek gleda na prijed i nikada nije usredotočen na prošlost.

Oni koji žive isključivo u prošlosti osuđeni su na samosažaljenje i te šku emocionalnu tjeskobu. Ona iza ziva jedino osjećaj stradanja i bez nađa. To se očituje u svakom podru čju kasnijeg života i zaustavlja svaki daljnji duhovni, društveni ili osobni napredak.

Veličina Avrahama, kako nas uči Mišna, sastojala se u njegovoj spo sobnosti adaptacije i neprestanom duhovnom i osobnom rastu. Avra ham je stalno gledao naprijed, is pred sebe nikada se nije bavio pri jašnjim nesrećama.

Imao sam priliku slušati izuzetan govor kojeg je iznio George Deek, kršćanin koji je Arap i član Izrael skog ministarstva za vanjske poslo ve. Pričajući priču o svom životu, on opisuje kako je njegova obitelj gene racijama živjela u Jaffi, te kako su pobjegli u Libanon za vrijeme rata

za neovisnost 1948.

Kada je na svojoj koži osjetio bi jedu i političko manipuliranje izbje glicama od strane arapskih sila, čiji je jedini cilj bio uništenje Izraela, a ne spašavanje i smještaj izbjeglica, njegov je djed pobjegao iz Libanona i nekako uspio svoju obitelj dovesti natrag u Jaffu i Izrael. Ponovo je do bio svoj posao kod Izraelske kom panije za distribuciju električne energije, te obrazovao generacije uspješnih stručnjaka, sve građana Izraela.

On je rekao da su i Židovske izbje glice iz Europe i muslimanski svijet nastojali zaboraviti svoju prošlost i izgraditi novu budućnost za sebe i svoje potomke, kada su stigli u Izra el. Izbjeglice arapskih Palestinaca, zavedeni svojim duhovnim i svjeto vnim vođama, bavili su se svojim bivšim porazima i svojom legen dom o nakbi

Uglavnom, oni su se posvetili nastojanju da unište Izrael umjesto da sebe rehabilitiraju. Ovakav stav i način razmišljanja jako je loše fukci

Rabbi Berel Wein:

onirao i skupo ih koštao. Prošlost treba pamtiti i prisjećati je se, čuvati je i izvlačiti pouke za sebe. Među tim budućnost i ono što od nje na činimo je ono što u konačnici odre đuje koliko vrijedimo i kakva će nam biti sudbina. To je jedna od velikih lekcija koju trebamo izvući iz priče o životu našeg praoca Avrahama.

Hevron: Neosporno naš

Grad Hevron ima vrlo istaknuto mjesto u našem svijetu i svakodnev nim novinskim vijestima. Vijesti iz Hevrona nisu uvijek ohrabrujuće. Teško je mjesto za život, taj naš He vron. Teško mjesto da se živi u njemu i teško mjesto za napustiti. U Tori čitamo o kupnji našeg praoca Avrahama pećine Mahpela. Ova kupovina je trebala zauvijek učiniti ovo sveto mjesto vlasništvom Izra elskog naroda. No nije tako ispalo. Stoljećima su Jišmael i njegovi po tomci, i Esav i njegovi potomci, ne brojeno puta s uspjehom osporavali Izraelu pravo na taj prostor. Više od tisuću godina Židovima nije bilo dopušteno da uđu u zgradu koja navodno počiva nad pećinom za pokapanje. Pravo Židovima da žive u Hevronu jest i bilo je osporavano mnogo oštrije čak i od prava Žido vima da žive u Jeruzalemu. Zbog čega? U čemu je tajna Hevrona koja ga čini toliko opasnijim i osporava nijim mjestom za život i sigurnost Židova?

Talmud spominje da postoje tri mjesta u Zemlji Izraelu nad kojima Židovski narod ima nesporno pravo vlasništva. To su pećina Mahpela u

Hevronu, polje izvan Š'hema/Na blusa u Samariju, i Brdo Hrama u Jeruzalemu. Sva su tri mjesta kupili vođe Izraela Avraham, Jakov, Da vid iz dobrih i vrijednih razloga, te po punoj, ako ne i iznad tržišne cijene. Kupovina i pojedinosti tih kupovina zabilježeni su u Bibliji. No i pored toga, tijekom naše duge po vijesti, pa sve do sadašnjeg trenu tka, naše vlasništvo nad sve tri loka cije je osporavano. Ono što možda možemo shvatiti iz ove paradoksal ne situacije, jest da je razlog zbog koje su nam ova mjesta osporavana upravo to što svoje pravo temeljimo na zakonima, ugovorima i djelima koje je čovjek načinio, a ne na bo žanskom obećanju. Svi su ugovori, čak i sve naše kupnje na ovom svi jetu, predmet ponovnog razmatra nja, revidiranja i otkazivanja. Vlade dolaze na vlast i padaju, okolnosti i situacije se mijenjaju, definicija "pra va" se mijenja dekretom ili zajedni čkom suglasnošću. Ukratko, ništa nikada ne ostaje isto. Ništa u svijetu kakvim ga je čovjek sam stvorio ni je nepromjenjivo. Stoga nam čitavi svijet, a napose arapski svijet, ospo rava pravo na te dijelove zemlje u zemlji Izraelu. Našem ugovoru je istekao rok i više nije važeći, vele oni. Mi smo se još davno odrekli svog prava time što stoljećima ni smo bili prisutni na tim posjedima. Indijanska plemena u Americi tako đer su imala potpisane i pravno va ljane vladine dokumente za velike dijelove Sjedinjenih Država, no ka da su se okolnosti "promijenile," do kumenti su bili stavljeni izvan snage i pravo indijanskih plemena na tu

zemlju bilo je odbijeno. Tražbine nad zemljom nisu baš sigurne ako se zasnivaju na zakonitosti, kupnja ma i ugovorima.

Cijeli je smisao knjige Berešit da svijet sa svojim zemljama i dobrima ne pripada čovjeku, već Stvoritelju. Pravo Židovskog naroda na zemlju Izrael ne temelji se na ugovorima i ispravama. Doista, ono se ne temelji ni na Balfourovoj deklaracije i re zoluciji Ujedinjenih naroda. Ona se temelji na B žjem obećanju našim precima da Zemlja Izraela, po pravu B žje odredbe, pripada njihovim po tomcima.

Na one Židovima koji iz raznih osobnih i vjerskih razloga odbijaju ovo B žje obećanje vrši se veliki pri tisak da opravdaju postojanje drža ve Izrael i Židovskog prava na Jeru zalem. Bez tog vjerskog opravdanja i Židovske tradicije, tvrdnja naroda zemlje da smo "kradljivci" zvuči uv jerljivo i korektno.

Vjera Izraela se temelji na objavi i volji našeg vječnog Stvoritelja. Mi svakako moramo učiniti svoj dio, jer B g nesumnjivo pomaže onima koji sami sebi pomažu. No, u konačnoj analizi, očito je da mi imamo naša prava i potraživanja koja ne proiz laze samo iz trenutačnog postupa nja, nego iz prava na temelju drevne vjere, te vjerskih načela i uvjerenja.

Rabin Saadya Gaon izjavio je da je "naša nacionalna pripadnost uteme ljena isključivo na Tori." Hevron i pećina Mahpela dokazuju koliko je u pravu.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Prošlost i budućnost

Kada se suočiš sa stresom ili traumom – znaj da to možeš podnijeti

"A Sara je umrla u Kirjat Arbi, odno sno Hevronu u zemlji Kanaan; Avra ham je plakao za njom i oplakivao ju." (Berešit 23,2)

Raši citira vrlo poznatu rabinsku tradiciju kojom se objašnjava slijed u kojem nakon odlomka o veziva nju Jichaka dolazi odlomak Sarine smrti, a ona uči da je Sara zapravo umrla od šoka kada je čula da je njen sin zamalo ubijen.

Kako su Avraham i Jichak, koji su bili osobno uključeni u cijelu tu traumu, uspjeli istu preživjeti? Mo ra da je drama za njih bila življa i više zastrašujuća nego što je to bila za Saru. Pa ipak, očigledno nisu oni ti za koje je to postalo najgore isku stvo. Sara je, s druge strane, samo čula o tim događajima i to nakon što je već znala da je Jichak siguran a ipak je umrla od straha. Nije to mogla podnijeti. Zašto?

To pitanje biva još veće u svjetlu činjenice da nam naši mudraci kažu da je Sarina razina proroštva nadila zila Avrahamovu. Izgleda da se nje na nesposobnost da se suoči sa rela tivno blagom traumom ne može ob jasniti umanjivanjem njene osobno sti u odnosu na Avrahama.

Rav Haim Shmuelevitz nudi od govor koji se temelji na odlomku Talmuda iz traktata Avoda Zara. Gemara kaže (3a) "Ein HaKadoš Baruh Hu ba b'trunija im berijotav" (B g svojim stvorenjima ne daje ni šta što ne bi mogla podnijeti). Čo vjek ima potencijal preživjeti svaki stres, svaku kušnju i svako stra danje s kojim se suoči u životu. Da li se čovjek održi na tom testu ili ne, to je već druga priča; ali teoretski, održati se na testu nije van moguć nosti čovjeka. Zajedno sa činjenicom da nam B g ponekad daje teške za

datke, ide i činjenica da nam On daje i sposobnost da se sa tim zada cima nosimo. Dvoje ljudi mogu se naći u istim okolnostima i reagirati različito jer jedan od njih je prošao izazov, a drugi iako je imao poten cijal da učini to isto nije!

Rav Haim objašnjava da je test akede bio kušnja za Avrahama i Jichaka, ali nikada nije trebao biti test za Saru. Budući da su Avraham i Jichak trebali proći kroz taj test, B g im je dao sposobnost da se s njime nose. Sari nije bio dan taj test i stoga joj unatoč činjenici da je bila superiornija u proroštvima od svog muža nije dana ni posebna božan ska pomoć (sijata d'šmaja) i unutar nja snaga koje su bile potrebne da se nosi sa tom traumom. I uistinu, ona se s njome nije mogla nositi.

To nas uči da iako neki čovjek može biti jači od drugog u određe nim područjima, možda neće moći izdržati neke stvari koje će onaj duhovno slabiji izdržati samo zato jer mu nikad nije dana božanska pomoć da se suoči sa tim izazovom. Ako test nije njegov, vjerojatno mu neće biti dana niti snaga koja je potrebna da taj test prođe.

Trauma dolaska u doticaj sa čovjekom kojega je zadesila bol

Nakon smrti svoje voljene supru ge Sare, Avraham Avinu je prišao sinovima Hetovim i zatražio da od njih kupi mjesto na koje će pokopati

Rabbi Yissocher Frand:

svoju ženu. To je uvod u priču o kupnji pećine Makpela gdje su po kopana četiri biblijska para (Adam i Hava; Avraham i Sara; Jichak i Rivka; Jakov i Lea).

Na početku opisa ovog pregova račkog procesa stih upotrebljava je dan neobičan izraz: "vaJakam Avra ham (i Avraham je ustao) iz prisu tnosti svoje pokojnice" (Berešit 23,3).

Komentari istražuju posebno zna čenje izraza "ustao je." Što je sakri veno u tom izrazu?

Baal HaTurim kaže da to uči da nitko ne smije govoriti u prisutnosti mrtvog tijela. Avraham je morao us tati i otići prije no što je sa Hetovim sinovima raspravljao o kupnji po sjeda.

da se zakoni oplakivanja još nisu odnosili na Avrahama (prije poko pa).

Rav Jeruhem Levovitz nudi dru gačije tumačenje: stih pokušava reći da je Avraham Avinu ustao i odvo jio se od svoje osobne boli prije no što je krenuo u interakciju sa dru gim ljudima. Mnogo puta, kada je čovjek pogođen boli, teško mu je kontrolirati svoje emocije. Kada ljudi dožive užasne periode boli, oni često otvoreno iskazuju svoje osjećaje. Nažalost, tada su i oni s ko jima ti ljudi dolaze u doticaj, tako đer budu izloženi njihovoj boli.

Stih nas uči da je Avraham bio potpuni gospodar nad samim sobom i svojim emocijama. Bio je

opterećivati druge svojom boli. "Moja bol je moja bol, no sada mo ram razgovarati s drugim ljudima i u mom ophođenju s njima, oni ne moraju biti izloženi mojoj emocio nalnoj boli." "Ustao je" znači da je internalizirao svoje osobne emocije i prema Hetovim sinovima se od nosio kao da se ništa nije dogodilo.

Čak i u najbolnijim trenucima svog života, nakon gubitka voljene supruge, Avraham Avinu bio je sposoban odnositi se staloženo i s poštovanjem prema svojim bližnji ma. Na taj ih je način poštedio tra ume dolaska u doticaj s čovjekom pogođenim boli.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kada se suočiš sa stresom ili traumom – znaj da to možeš podnijeti

Izazovi su nam prijatelji

Paraša započinje Sarinom smrću i Abrahamovom potragom za mje stom na koje bi ju sahranio. Na kra ju, on kupuje neobično malo mjesto zvano Hebron (za ogromnu cijenu). Tada nije shvaćao koliko će ono problema izazvati u budućnosti. (Postoje 3 mjesta u zemlji Izrael koja su kupili Židovi. To su: Brdo Hra ma, Hebron i Šehem/Nablus. Zani mljivo je primijetiti da se upravo na tim mjestima do današnjeg dana vode najžešći sukobi.)

Nakon što je sahranio Saru, odlu čio je da je došlo vrijeme da prona đe ženu za svog sina Izaka. On šalje Eliezera, svog vjernog slugu, kako bi pronašao onu pravu. Eliezer pro nalazi Rebeku i ona se udaje za Iza ka. Abraham se također ponovo že ni, ovaj puta ženom zvanom Ketura. S njom ima 6 sinova koje šalje na daleki istok, a zajedno s njima šalje i tajne misticizma.

Abraham umire u dobi od 175 go dina. (On je jedini od naša 3 praoca čije godine se ne podudaraju sa ma ksimalnim brojem bodova koji se mogu postići u nekom sportu. Jakov je umro sa 147 to je maksimalan broj bodova u snookeru, a Izak je umro sa 180 to je maksimalan broj bodova u pikadu.) Izak i Jišmael sa hranili su Abrahama pored Sare. Jišmael je umro u dobi od 137 godi na, a paraša završava nabrajanjem njegovih 12 sinova.

Tijekom posljednjih tjedana vidjeli smo Abrahama koji je bio testiran kroz 10 različitih testova putova nje u nepoznatu i stranu zemlju,

kupnja mjesta za pogreb za pretjeranu cijenu i to u zemlji koju mu je B g dao, rat protiv 4 vojske, zahtjev da žrtvuje svog sina… to su izazovi koji bi svakome zadali te škoće.

stvaramo. A s druge strane, često, kada se stvarni izazovi pojave na našem putu, mi postajemo frustrira ni i žalimo se kako je život zaista te žak. Kada čovjek izgubi posao, no vac, zdravlje ili voljenu osobu to ne izgleda kao izazov kojeg ćemo s radošću dočekati, već više kao te škoća zbog koje postajemo uzrujani. Neobična je to stvar. Neke izazove prihvaćamo i tražimo; druge, pak, izbjegavamo i od njih bježimo kao od pošasti.

Ali mi smo svi na istom brodu život nas izaziva na ovaj ili onaj način.

Zanimljiv je naš dvojak odnos pre ma izazovima. S jedne strane, mi ih

Neobična je to stvar. Neke izazove prihvaćamo i tražimo ih; druge, pak, izbjegavamo i od njih bježimo kao od pošasti.

prihvaćamo pa čak i tražimo unaj mit ćemo osobne trenere kako bi nas vodili do ruba smrti, mučit će mo se s križaljkama i sudoku zago netkama, trčat ćemo maratone… Ako nema izazova, mi ga tražimo i

Smatram da je stvar u tome na koji način je 'programirano' naše razmi šljanje. Mi ljudi volimo i trebamo izazove. Ali ih iz nekog razloga že limo kontrolirati i ograničiti njihov opseg. Izazove koji su van naše kon trole smatramo neželjenima. No, za ista nema razloga za takvo razmi šljanje. Ako je malen izazov uzbu dljiv i motivirajući, tada bi veliki izazov mogao biti samo još bolji! Ako malen izazov obogaćuje naš život u maloj mjeri, tada bi veliki izazov trebao učiniti to isto, ali u puno većoj mjeri. Q

Jednu stvar zasigurno znam. Ako unaprijed gledamo na izazov kao da ga ne želimo, tada će on, kada se pojavi na našem putu, biti upravo takav. Ako pak, pružimo izazovima priliku prije nego li donesemo ocje nu o njima, mogli bismo shvatiti da su nam oni mnogo više prijatelji, ne go neprijatelji. A siguran sam da će mo se, ukoliko na njih gledamo kao na prijatelje, s njima i efektivnije no siti.

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dokle seže moć roditelja

"I Abraham je bio star, odmakao u godinama ... " (Postanak 24,1)

Uz to što su dijelili zajedničke ide ale, simbiotski odnos Abrahama i Izaka uključivao je i njihovu izuze tnu fizičku sličnost. Interesantno je da je jedna od posljedica njihove fi zičke sličnosti osnovica za jednu od najzanimljivijih tvrdnji u Talmudu. Iz riječi stiha naše paraše "Abraham je bio star, zašao u godine", naši mudraci zaključuju da su u tom tre nutku u svijet uvedeni simptomi starosti.

Razlog? Ljudi koji bi tražili Abra hama zabunom bi se obratili Izaku, a oni koji bi tražili Izaka prišli bi Abrahamu. Uznemiren tom zabu nom, Abraham se moli za B žje mi losrđe da ga učini da izgleda star, i Abrahamova molba je uslišena: 120 godišnji muškarac više nikada neće izgledati kao njegov 20 godišnji sin!

Kako razumijevamo zašto je Ab raham bio toliko uznemiren ovim slučajem zamjene identiteta? Uos talom, što ima loše u tome ako vas pogreškom zamijene za vašeg sina? Zar nije san svakog roditelja koji stari da uspori taj proces starenja i ostane vječno mlad?

Odgovore nalazimo skrivene iz među redaka ovog učenja, u kojima je izražena dijalektika složenog od nosa oca i sina. Unatoč našoj želji za bliskošću između generacija, otac mora izgledati drugačiji od svog sina iz dva razloga.

Prvi je zato da bi on mogao primi ti sinovske obveze koje mu slijede kao prenositelju života i tradicije. Ta je ideja ukorijenjena u biblijskoj za povijedi da mlađa generacija poštu je starije. U stvari, posljednja volja i testament Rabbi Yehudah Piousa (Njemačka, 12. stoljeće) zabranjuje svima da za supružnika uzmu ne

koga tko nosi isto ime kao njihovi roditelji. Ovo je stoga, kako je obja snio Rabbi Aharon Soloveitchik zt'l, da se izbjegne ostavljanje dojma da će se dijete ikada obratiti roditelju po imenu. Mi možemo biti bliski s našim roditeljima, ali ne smijemo ih pobrkati sa svojim prijateljima.

Drugi je da sin mora izgledati dru gačije od svog oca, tako da sin razu mije svoju obvezu da doda svoj je dinstveni doprinos na mudrost pro šlosti. Abraham je tražio B ga da Izakov vanjski izgled pokaže da on nije čista kopija svog oca, već jedin stvena osoba. Uostalom, kad sam Izak postane patrijarh, on će pred stavljati osobinu gevure, onaj dio B žje manifestacije snage i prave dnosti koji pruža važnu protutežu Abrahamovoj osobini heseda (do brote).

Abraham, dinamičan i kreativan svjetski putnik, suprotnost je intro spektivnom i pronicljivom Izaku koji nikada nije iskoračio izvan sve tog tla Izraela. Abraham je sa sna žnom spoznajom uvidio da, ako ne prestane zabuna zbog njihovog iz gleda, Izak možda nikada neće shvatiti potrebu "da dođe na svoje" i razvije svoj vlastiti zasebni iden titet.

Talmudsko učenje o pedagoškom odnosu između djedova i baka s unucima ilustrira važnost dinami čkog i simbiotskog odnosa među generacijama. Rabbi Hiya bar Abba kaže: "Tko god čuje Toru od svog unuka, to je jednako kao primanje Tore sa Sinaja"! Ovaj koncept otkri va da se linija između Sinaja i sada šnjosti može povući u oba smjera. Ne samo da djedovi prenose tradi ciju na svoju djecu i unuke, već unuci prenose tradiciju i na svoje pretke.

Uvide u Toru možemo i moramo

sakupljati i od mlađih generacija. Razmotrite fascinantni odlomak iz Talmuda koji opisuje kako je, kad je Mojsije uzašao na Visine da bi pri mio Toru od Svemogućeg, najveći od svih proroka otkrio da B g pri čvršćuje krune (tagim) na sveta slo va zakona. Kad se Mojsije raspitivao o značaju toga, B g je odgovorio da će doći dan kada će veliki mudrac, Rabbi Akiva, iz svakog zavijutka krune izvoditi zakone.

Dok su Mojsiju bile dane osnove, dakle, biblijske riječi i njihove krune (koje odgovaraju zakonima i meto dama objašnjenja i ekstrapolacije), Rabbi Akiva je u kasnijem naraštaju izvodio nužne zakone za svoje vri jeme, koji se zasnivaju na zakonima i načelima koja je Mojsije primio na Sinaju.

Ovo je legitimni put napredovanja Tore koji Maimonides dokumentira u uvodu svog komentara na Mišnu, i to je metodologija kojom suvre mene response (odgovori na upite) pristupaju pitanjima poput korište nja električne energije na Šabat, odr žavanja na životu osoba koje su do živjele cerebralnu smrt, in vitro op lodnje i mnoga druga. Vječnost Tore zahtijeva kako vjernost djece prema učenjima roditelja tako i priliku da djeca nastave i razvijaju to učenje. Ova dvojnost Sinaja unapređuje na še današnje iskustvo.

Abraham se moli za karakteristi čnu starost kako bi omogućio Izaku da razvije svoju jedinstvenost. Sino vi i očevi nisu potpuno isti, mada mnogi očevi vole misliti da jesu. Sa mo ako sinovi razumiju sličnost i ako očevi ostave prostora za indivi dualnost, naraštaji se mogu istinski ujediniti u Židovsku vječnost.

Šabat šalom

Rabbi Shlomo Riskin:

Prevela Tamar Buchwald

Fer dogovor

Sara, naša prva pramajka, premi nula je u dobi od 127 godina. Abra ham, njezin voljeni muž i životni partner u širenju monoteizma po čitavom svijetu, odmah se baca na zadatak pronalaženja odgovaraju ćeg mjesta pokopa za svoju praved nu ženu. On baca oko na pećinu Makpela, mjesto počivanja Adama i Eve, i vrata kroz koja se sve duše uzdižu do Edenskog vrta.

Kako bi pribavio pravo na ovo sveto mjesto, Abraham mora pre uzeti vlasništvo od jednog mutnog lika po imenu Efron. Abraham za moli mještane, koji apsolutno poš tuju Efrona, da posluže kao posred nici i dogovore plaćanje. Kad se ob rati Efronu u vezi prodaje, on mu uzvraća govoreći pred svim mješta nima "Posjed je vaš!" Čovjek bi oče kivao da će to biti trenutak utjehe za Abrahama. No, umjesto toga, Abra ham inzistira da plati punu cijenu za pećinu i polje u kojem se ona na lazi. Bez imalo čuđenja, Efron u pot punosti iskorištava ovu ponudu i naplaćuje Abrahamu nevjerojatnih milijun šekela za taj posjed (Raši na Postanak 23,16; Bava Mecia 87a).

Abraham spremno pristaje na taj iznos.

Zašto Abraham nije pristao na Ef ronovo prvotno darovanje tog polja za badava? I zašto je na kraju platio zelenaški iznos koji je Efron naveo? Nije li mogao barem dogovoriti fer cijenu?

Pećina Makpeli nije bila obično mjesto. Bio je to ulaz u Edenski vrt; Abraham je znao da je to mjesto na kojem će se Sarina duša uzdići i sjediniti s božanskom. Upravo ov dje, se nalazio most između Neba i

zemlje i otkrila se impresivna razina B žje Providnosti. No, Druga strana Zla ne želi dopustiti Abrahamu da iskoristi te sile na dobro. Stoga se pobrinula da ključevi ovog svetog mjesta budu u rukama bijednog Efrona.

Abrahamu je bio potreban pravi ratni plan da spasi ovo zemljište i vrati ga na stranu Svetosti. Oružje kojim se poslužio bio je novac. No vac je krajnji pokazatelj moći i kon trole, koji zasljepljuje onoga koji ga ima, tako da pomisli kako je apso lutno on taj koji drži sudbinu u svo jim rukama.

Tako je Abraham podmitio Efrona zelenaškim iznosom novca, dajući u stvari Drugoj strani da okusi svoj vlastiti medikament. Efron je dobio ono za što je mislio da će ga učiniti svemoćnim, ali krajnja je nagrada otišla Abrahamu. Pećina Makpela, mjesto gdje se Nebo i zemlja susre ću da otkriju B žju istinsku vlada vinu u svakom detalju našeg svijeta, bila je vraćena natrag na stranu Svetosti.

Kakve to ima veze s nama? Dok

putujemo putem duhovnog raste nja, mi dolazimo do moćnih odre dišta. Ove nove razine nam mogu pomoći da ustanemo i doživimo novu svijest i bliskost s B gom. Međutim, Druga strana stalno postavlja barikade i čini sve što može da nas drži podalje. Sile zla čine da izgleda kao da od toga ne može biti ništa stvari će završiti onako kako i uvijek završavaju. Zar stvarno misliš da se možeš pro mijeniti? Zar stvarno misliš da se tvoj život može poboljšati?

Ali B g čini upravo suprotno i daje nam znak da priđemo. Da shvatimo da je ovdje svetost da shvatimo da mi i B g možemo imati potpuno no vi i bolji odnos nego što smo imali jučer ili prekjučer. B g je ovdje, i ne postoji nešto kao što je priroda ili navika. Vi samo morate shvatiti da je B g taj koji doista upravlja, i sve što vas gura dalje od Njega nije ni šta drugo nego samo još jedna smi calica Druge strane. Odbacite sve svoje sumnje i brige, i ustrajte u svo jim duhovnim željama, tako da i vi također zaslužite okus Edenskog vrta.■

Yossi Katz:

Podizanje cijene

Efron odgovori Avrahamu, govoreći mu: "Poslušaj me, moj gospodaru; što je 400 šekela vrijedna zemlje između te be i mene? Pokopaj svoju pokojnicu." (Berešit 23,13 14)

Suma od 400 šekela koju je Efron spomenuo Avrahamu bila je mnogo viša od stvarne vrijednosti zemlji šta. Ipak, Avraham se nije prepirao oko cijene odmah je pristao i Efro nu je isplatio u cijelosti. Efron je, međutim, prvobitno obećao Avra hamu da mu neće naplatiti zemlju, već će mu je dati kao dar. On ostaje simbolom onoga koji povuče svoju riječ.

Podizanje cijene bilo koje stvari za više od šestine od početne cijene općenito je zabranjeno, posebno ako je predmet nešto nužno za fizičko ili

duhovno izdržavanje. Gemara na nekoliko mjesta spominje kako je Šmuel bio posebno aktivan u ogra ničavanju prakse povećavanja cije na. U jednom trenutku, kada su lju di prodavali pšenicu po nerazumno visokoj cijeni, sam Šmuel je pšenicu prodavao po niskoj cijeni. Kad su ljudi povisili cijene hadasim (za mi cvu lulava), zaprijetio je da će doni jeti odluku kojom će dozvoliti upo rabu mnogo jeftinije vrste.

Halaha kaže da ako se cijena ribe koju Židovi kupuju za Šabat neo pravdano povisi, beit din može in tervenirati i proglasiti bojkot tog proizvoda kako bi isforsirao sma njenje cijene. Postoje autoriteti koji donose presudu da se takav bojkot može provesti samo ako je cijena

povećana za trećinu vrijednosti ili više. Mnogi se, pak, ne slažu s ovom presudom, smatrajući da će se siro mašnima naškoditi već i porastom cijene za manje od trećine, pa i manji porast cijene daje legitiman razlog za bojkot.

Kad su prodavači ribe u Vilni iznenada podigli cijene, Rav Ye chezkel Feivel, Rav Vilne i autor Toldot Adama stavili su zabranu na kupovine ribe. Dva tjedna kasnije, prodavači ribe došli su ga moliti da ukine zabranu, ali on je to odlučno odbio učiniti sve dok oni ne snize cijene. Dodao je da sve dok je zabra na na snazi, čak je i vlasnicima ribarnica zabranjeno jesti ribu.

Rabbi Daniel Travis:

Iako paraša Haje Sara govori o Sarinoj smrti, ona je nazvana "Haje Sara" (Sarin život). Život, a ne smrt. U suštini, to je tajna koju podučava ova paraša kako čovjek treba živjeti i preobratiti sile smrti u život. Ova paraša bilježi Abrahamovu kupnju Ma'arat HaMahpela, špilje u kojoj sahranjuje svoju suprugu, Saru.

Abraham i Sara bili su jedinstveni po tome što su išli kontra svijeta, kontra zeitgeista, duha vremena, do te mjere da su zbog svojih ideja i snova morali pobjeći iz Ura Kaldej skog u Haran. Abraham i Sara sa njali su da će jednog dana svaka osoba, zato što je stvorena na sliku B žju, imati pravo na ljudsko dostojanstvo. Revolucionarna ideja za to vrijeme, kao i u godinama koje su slijedile, da bismo tek danas, 4000 godina kasnije, mi mogli gledati os tvarenje ove vizije. Iz toga učimo da je jedna od najznačajnijih stvari u bivanju čovjekom naša sposobnost da se projiciramo u budućnost. Samo tada možemo ići naprijed, razvijati i ostvariti našu svrhu kao stvo renih na Njegovu sliku. Povijesne knjige pune su priča o ljudima koji su se usudili sanjati ono što se činilo nemogućim u to vrijeme, i njima odajemo priznanje za napredak čo vječanstva.

Većina nas izbjegava sanjati zbog straha od neuspjeha, ali ono čega bi smo se trebali bojati je živjeti život bez snova. Život snova i vizija je ži vot smisla, čak i kada se snovi ne

ostvare kao što smo prvobitno planirali. Kad se san izjalovi to je prilika da otpočnemo s novim snom, kao što je pisano: "Pravednik pada sedam puta i diže se" (Izreke 24).

Tajna punine života je u davanju drugima to će nas poštedjeti razočarenja i neuspjeha

Zohar nas uči da kada su Adam i Eva jeli od plodova Drveta znanja, oni su po prvi put osjetili okus smrti, okus poniranja do mjesta tame, mjesta neuspjeha. Smrt je silazak na nižu razinu. Svaki put kad budemo povrijeđeni, ne postignemo uspjeh, ili padnemo u očaj, mi malčice umremo. Ta smrt je tama (slova korijena hebrejske riječi za tamu, hošeh su š.h.h, zaboraviti) koja ponire u naš DNK, i uzrokuje da on zaboravi kako obnoviti stanice u tijelu kada se starost pojavi. Starenje ne mora biti erozija ili trošenje tijela, budući da se stanice neprestano iznova

stvaraju. U ovoj paraši stoji da je Abraham umro "star i sit", što znači da je živio punim životom. Tajna punog života svoj korijen ima u davanju drugima; to je život nade, snova i vjere, koji će nas poštedjeti razočarenja i neuspjeha, i u svakom nam trenutku darovati osjećaj vje čnog života.

■

Razumijevanje ove tajne omogu ćuje nam da pronađemo pravu lju bav. Ova nam paraša priča čudesnu priču o tome kako Eliezer, Abraha mov sluga, susreće Rebeku na iz voru u Haranu. Ona velikodušno donosi njemu i njegovim devama vodu da piju, a on na taj način dobiva odgovor na svoju molitvu, znak da je moguće ona žena namijenjena Jichaku. Njihov "spoj" je puni us pjeh, kao što je zapisano kad je Rebeka postala Jichakovom ženom, "I on je zavoli" (Postanak 24,67).

Šabat šalom.

■

Prevela: Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: HAJE SARA

Biseri hasidske mudrosti

Blagoslov neznanja

Kao što je on to običavao svake godine, reb Šlomo iz Radomska je ponovno izabrao jednog bogobojaznog i učenog hasida koji će te godine za Roš hašana (nova godina) preuzeti na sebe odgovornost puhanja u šofar (rog) za cijelu zajednicu. Dugo očeki vani trenutak je došao, ali nesretni mladić nije bio u stanju proizvesti niti jedan jedincati ton. I zato su bili primorani pozvati drugog mladića da ga zamijeni. Ovaj se nije dao zbuniti i prelijepi su tonovi potekli jedan za drugim.

Po završetku službe, vidjevši da prvi hasid netješno lije suze, pozove ga reb Šlomo k sebi i reče mu: "Neću te tješiti, već ću ti ispričati poučnu priču, pa ti onda sam odluči što ćeš i kako ćeš.

Priroda je strukturirana na takav način da nikada ne djeluje bez greške, jer kada bi u bilo kojem trenutku djelovala savršeno, više se ne bi mijenjala i težila prema savršenstvu. Činjenicu da postoji napredak, to nepreki dno samopročišćavanje u postojanju, dugujemo toj ču desnoj pogreški, koju je Ribono šelolam (Gospodar svi jeta) ugradio u svemir.

Svemir nikada ne može biti zadovoljan samim sobom, zato što je savršenstvo uvijek iznad postojećeg stanja. Tora nas uči da, što smo više u harmoniji sa na činom na koji je Ribono šelolam postavio stvari, što ne znači da trebaju biti savršene, već da teže boljem, više smo u dodiru s harmonijom koja je u svemiru, osjećamo se gezunt (zdravo).

■

~ R. Zalman Schachter Shalomi

Kad je došlo vrijeme da okrune novog kralja, građani neke zemlje odlučiše za njega iznova izliti predivnu zlatnu krunu. Posao se bližio kraju, trebalo je još sa mo umetnuti brojno drago kamenje i ceremonija je mogla započeti. Ali niti jedan se majstor nije usudio poduzeti toga posla; svi su se bojali da ne oštete kru nu koja nije imala cijene.

Na koncu se ipak pojavi jedan majstor zlatar i zatraži mjesec dana da dovrši posao. Veselju nije bilo kraja. Majstor je dan za danom, tjedan za tjednom obilazio okolo krune i zamišljao gdje će i kako će ugraditi koji kamen. Vrijeme je prolazilo i trebalo je početi raditi.

Ali kad je majstor primio krunu u ruke, da bi počeo raditi, spotakne se i padne s njom na pod, jedva je nekako zadržavši u svojim rukama. I kako sada na staviti raditi?

Nesretni majstor pozva svog pomoćnika, koji nije niti znao da je to kruna za kralja, pa ga potanko uputi gdje i kako će postaviti drago kamenje. On sam nije mogao niti gledati kako mladić radi, izašao je iz ra dionice i čekao što će se dogoditi. A pomoćnik je, onako kako ga je učitelj poučio, postavio drago ka menje bez ijedne suvišne ogrebotine na kruni." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Djelovanje i reagiranje

Dok smo u interakciji s drugim ljudima, bilo kod kuće, na poslu ili u društvu, često smo u poziciji da moramo reagirati. Priroda naše re akcije može biti nenametljiva (pasi vna), agresivna ili asertivna.

Slijedeći Rambamov princip "zla tnog puta", ekstreme pasivnosti i agresivnosti trebalo bi izbjegavati. Najprikladniji odgovor je asertiv nost, koja probija put između dva ekstrema.

Budući da se pojam asertivnost če sto pogrešno razumije, moramo za početi time da ga definiramo. Još bolje, započet ćemo razjašnjavajući što asertivnost nije. To nije hucpa. To nije agresivnost. Ona ne podrazumi jeva da se bude nepopustljiv prema tuđem mišljenju i ne odustane ni za milimetar. Ona ne znači biti tvrdo glav. Ona ne znači inzistirati na svom putu. Jednostavna definicija kaže nam da asertivnost znači biti direktan, iskren i pun poštovanja u interakciji s drugim ljudima. Svaki se čovjek ima pravo izjašnjavati sve dok je pun poštovanja i ne povređuje druge u tom procesu.

To bi trebalo biti očigledno. Ali za što onda toliko ljudi ima velikih po teškoća da se tako asertivno izjasni? Postoji nekoliko razloga za to, i o njima ćemo raspraviti u nastavku.

Neke ljude brine da će asertivnost pokazati kako im manjka pravih midos (karakternih osobina). Pomalo je nejasno što čini prave midos. Pri mjerice, ja uvijek naglašavam va žnost samopoštovanja. Povremeno me pitaju, "Kako možeš zastupati

samopoštovanje kada kaže da je ga'ava (arogancija, oholost) jedna od najgorih ?" Odgovor je da pravo samopoštovanje dakle, poi manje istine o vlastitim snagama i sposobnostima Uisti nu, kao što sam već spomenuo u prethodnom poglavlju, Rabenu Jona je izuzetno dobro opazio da do ga' ava niskog samopošto vanja, nastoji kom penzirati svoj osjećaj inferiornosti uvjeravajući sam sebe da je superi orniji od drugih!

Kralj Salomon napisao je da postoji primjereno vrijeme za sve (Propovje dnik 3,1). Prave midos su najvažnije za djelotvorno življenje i mi mora mo znati koje je pravo vrijeme i mje sto za svaku stvar kako bismo po stupali ispravno.

Jedna od najštetnijih pogrešaka u židovskoj povijesti dogodila se kada je kralj Šaul poštedio kralja Agaga i ono zaplijenjeno od Amaleka. Pro rok Samuel ga je ukorio riječima: Iako si možda malen u svojim

očima, ti si glava plemena Izra elovih, i Hašem te pomazao za kralja nad Izraelom… i On je re kao, "Idi, uništi grešnike, Ama leka… dok ga ne istrijebiš. Za što nisi poslušao Hašemov glas?... učinio si ono što je zlo u Hašemovim očima."

Samuel je prekorio Šaula, govoreći mu da Hašem na to što nije nastu pio asertivno i nije ispunio svoju kra ljevsku obvezu ne gleda s naklono šću. Pogrešno usmjerena anivus (po niznost) može biti opasna. Čovjek mora znati kada treba biti skroman, a kada nastupiti asertivno.

Talmud izuzetno cijeni onoga tko ne reagira osvetnički kada bude uv rijeđen ili napadnut, ali to ne znači da bi čovjek trebao dozvoliti da ga se tretira kao šmata (dronjak). Mi smo stvoreni becelem Elokim (na sli ku B žju) i celem Elokim se treba po štivati.

Problem niskog samopoštovanja već sam dotaknuo u nekoliko svojih drugih knjiga i često sam spominjao da sam i sâm, sve do svoje 38. godi ne, bio žrtva neopravdano niskog samopoštovanja.

U mom slučaju, ja sam razvio ne gativne osjećaje prema sebi unatoč činjenici da sam imao predivne ro ditelje koji su me voljeli. U knjizi Anđeli ne ostavljaju tragove objasnio sam zašto čovjek može razviti nisko samopoštovanje čak i uz idealne ro ditelje. Vjerujem da je to djelo koje čini jecer hara (zli nagon), čiji je cilj, kako nam kaže Talmud, da slomi osobu (Kidušin 30b).

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Zbog mog niskog samopoštova nja, trebala mi je potvrda drugih. Svi mi tražimo odobravanje. Potpu no je prirodno željeti odobravanje od drugih, ali poput svega ostaloga, u tome se može pretjerati. Moj ego je bio potpuno ovisan o odobrava nju drugih. Nisam mogao riskirati ničije neodobravanje. Trebalo mi je odobravanje od svih šest milijardi ljudi na svijetu. Posljedica toga je bilo da ja nikad nisam mogao reći "Ne" za bilo koji zahtjevu, čak i kada je bio ne realističan. Rekao sam "Da" i onda kada sam zaista želio reći "Ne" ali me bilo strah. Nisam mo gao reagirati asertivno.

No, što ima pogrešno u pristajanju na tuđe zahtjeve? Nismo li dužni či niti drugima usluge? To je najveća micva gemilas hasadim, nije li?

Međutim, ja nisam činio usluge drugima kao gemilas hasadim, već zato da bih zaštitio svoj krhki ego. Zamjerao sam ljudima što me isko rištavaju. Prava djela gemilas hasa dim ne rezultiraju ljutnjom i gaje njem gorčine.

Svakako, čovjek bi trebao pružati drugima, ali pri tom mora postupati razborito. Pogledajmo scenarij: Šest je sati navečer i poznanik vas moli da ga odvezete na ae rodrom. Budući da niste sposo bni odbiti nerazuman zahtjev (pod pretpostavkom da ovo nije zaista hitan slučaj), vi ne nazo vete kući, nego ga vozite na ae rodrom. Vaša supruga i djeca čekaju na vas, a vaša supruga je pozvala i prijatelja da vam se pridruži na večeri. Vi ih razoča rate jer dolazite kući nakon 8

sati navečer te ih nalazite uzne mirene.

Kako ste mogli izbjeći da uznemi rite suprugu i obitelj? Mogli ste lju bazno objasniti čovjeku da ga ne možete samo tako odvesti na aero drom; ako je to u okviru vaših mo gućnosti, mogli ste mu ponuditi pomoć u pokrivanju troškova za ta xi koji će ga odvesti na aerodrom. To bi bilo asertivno ponašanje, a ne reakcija koja proizlazi iz niskog sa mopoštovanja. Ako ste pristali na zahtjev kao čin gemilas hasadim, mo gli ste nazvati suprugu i reći joj za što ćete zakasniti, no budući da ste bili zaokupljeni svojim vlastitim egom, vi to niste učinili.

Ako ste u mogućnosti reći "ne," ali donesete prosudbu da kažete "da," to je razumno. Ako kažete "da" sa mo zato jer se bojite reći "ne," nedo staje vam asertivnosti. Nemoguć nost da budete asertivni može dove sti do toga da budete ljuti na čitav svijet, a to svakako nije emocional no zdravo.

Zdrava asertivnost

Talmud kaže da jedna od tri midos koje karakteriziraju Židove je i beišanus (stidljivost) (Jevamos 79a). Naizgled kontradiktorno, Talmud također kaže, "Stidljiva osoba ne može učiti" (Etika otaca 2,6). Talmud na hucpu gleda s prijezirom, ali ohrabruje asertivnost.

Nažalost, ponekad se može obe shrabriti zdravu dječju asertivnost. Popularni dobro poznati princip, "Djecu se treba vidjeti, a ne čuti ih" može narušiti djetetovo samopošto vanje. Dijete, također, može dobiti poruku da učitelj ne voli nikoga tko

pravi probleme te da je najbolje na tom satu šutjeti. Kompetentni uči telji od učenika traže da postavljaju pitanja kako bi razjasnili gradivo koje ne razumiju. Bio mi je jako drag jedan učitelj Gemare koji nas je ohrabrivao da se ne složimo sa njim. Njegova tipična reakcija kada bismo pokrenuli raspravu oko nečega bila je, "Vi ste sto posto u pravu! Sada ću vam pokazati gdje ste u krivu." Voljeli smo to!

Etika otaca također kaže, "… i na mjestu na kojem nema vođa, teži da budeš vođa." Opet, mudraci nas oh rabruju da iskazujemo asertivnost.

Na radnom mjestu, se može dogo diti da je šef glavni i da se od zapo slenika očekuje da slijede njegovu politiku čak i ako se ne slažu s njom. Dobri poslodavci rado prihvaćaju sugestije svojih zaposlenika i u mnogim situacijama sugestije zapo slenika donijele su znatan uspjeh tvrtki.

U domu je ispravna asertivnost od vitalne važnosti. Nije rijedak scena rij u kojem je jedan od supružnika onaj koji kontrolira te zagušuje aser tivnost drugih članova obitelji. Ne jednom mi je neki od supružnika re kao, "Moj suprug/supruga inzistira da je njegov/njezin način ispravan i ne trpi nikakvo neslaganje. Za do brobit šalom bajisa (sklada u kući), ja pristajem na to." To je nezdravo ok ruženje. Djeca koja su se žalila da je jedan od roditelja tiranin često se je dnako ljute na drugog roditelja što se nije zauzeo za njih, a time može biti narušeno i dječje samopošto vanje.

Anja Grabar

Prevela

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Učenje

Talmud

Ovo su stvari za koje osoba uživa dio u ovom svijetu dok im glavni na ostaje da se uživa u svijetu koji će doći. To su: poštovanje roditelja, dobra djela i pomirenje među lju dima. Ali učenje Tore, jednako je svemu tome. Šabat 127A

PRVA METODA kojom se stječe Tora u biti je židovska duhovna praksa "proučavanja." Iz činjenice da su rabini učenje postavili kao pr vu od četrdeset i osam metoda pu tem kojih stječemo Toru saznajemo dvije stvari.

Prvo, ovo naglašava ranije izreče nu poantu da se "stjecanje Tore" ne smije pomiješati s "učenjem Tore". Učenje Tore je metoda, dok je stje canje Tore cilj. Učenje Tore iziskuje učenje, dok stjecanje Tore iziskuje osobnu transformaciju.

Drugi razlog zbog kojeg se učenju daje počasno mjesto je važnost koju je židovska tradicija oduvijek prida vala izučavanju tekstova i traganju za znanjem. Tisućama godina biblij ski, talmudski i rabinski spisi bili su središnja židovska praksa za osobno usavršavanje i duhovno uzdizanje. Učenje je zauzelo najviši stupanj na ljestvici vrijednosti, stupanj koji na dilazi zajedničku vrijednost takvih hvalevrijednih djela kao što su po

štovanje roditelja, ljubaznost, uspo stavljanje mira i slično. Kaže se da B g plače nad osobom koja se mogla zaokupiti učenjem Tore, ali je to za nemarila.

Upravo u samoj Bibliji data je na redba: "Podučite [ove riječi] svoju djecu, razgovarajte o njima dok sje dite kod kuće i kad hodate putem, kada idete leći i kada ustajete," upu te da se okupirate učenjem koje je ugrađeno u dnevnu liturgiju.

Učenjem Tore mi učimo što je is pravno, a što pogrešno, započinjući s Deset zapovijedi. Također učimo o moralu, što je dobro, a što loše. In terakcija s vršnjacima i nastavnici ma biva pohvaljena jer izoštrava in telekt. Ali rabinska nam tradicija

govori da je proučavanje Tore to i još više od toga. Tora je postojala prije povijesti i ona je zapravo plan za stvaranje svemira, te stoga Toru proučavamo ne samo da bismo na učili priče i zakone, već i da zaviri mo u temelje sveg postojanja i da otkrijemo ono što može otkriti o B žjoj prirodi. Stoljeće za stoljećem, Židovi su se strastveno bavili izu čavanjem i učenjem, pojedinačno, u parovima i u grupama; i bilo to izri čito ili prešutno, predmet prouča vanja uvijek je bila priroda onog svetog u ovome svijetu.

Budući da se Tora proučava, uvi jek postoji opasnost da ono što se nauči neće biti ništa više od infor macije, puko proširenje pojmovnog inventara. Rabinski spisi protive se ovakvom pristupu učenju, započi njući s retkom 1,2 iz Pjesme nad pje smama, koji kaže: "O, neka me po ljubi poljupcima usta svojih." Oni nude alegorijsku interpretaciju da ovaj redak ne govori o ljubavniku, već o B gu. "Tražitelj žudi za b žanskim poljupcem. Do tog polju pca dolazi proučavanja Tore, i taj je poljubac uvijek dostupan.

Dakle, cilj učenja nije samo da se nauče pravila ponašanja i svetog, upozna način na koji funkcionira svemir, te također i o B gu, već da se kroz čin učenja postane i izravno prisan s b žanskim. Rabi Chaim iz Voložina (1749. 1821.), utemeljitelj

Alan Morinis:

suvremene ješive, opisuje mističnu bliskost koja proizlazi iz prouča vanja: "Jer bavljenje i učenje sami po sebi uključuju zajedništvo sa voljom i riječi Blagoslovenog, a Blagoslo veni i Njegova volja i Njegova Riječ svi su jedno." Kroz proučavanje su srećemo riječ, a riječ otkriva B žju volju. B g je prisutan u riječi i volji i tako kroz ovu aktivnost osoba do življava mističnu bliskost s Jednim.

Nije ni čudo što se učenje Tore opisuje kao čisto zadovoljstvo. Chazon Ish (1878 1953), učenjak iz prethodne generacije, napisao je: Ni jedno zadovoljstvo na o vom svijetu ne može se izje dnačiti s marljivim prouča vanjem Tore. Ugodni doži vljaji mogu pružiti osjećaj užitka čovjekovom tijelu i svim njegovim udovima u ograničenom smislu. Ali to se zadovoljstvo ne može us porediti s neprocjenjivim zadovoljstvom zbog truda stjecanja mudrosti Tore, pri čemu se čovjekova duša uz diže i upija zadovoljstvo iz sjaja uzvišene mudrosti.

Sve to dolazi iz proučavanja Tore. Ali ako poslušamo ono što je bilo re čeno u uvodu ove knjige, Tora se de finira šire od tek skupa tekstova, pa tako i proučavanje Tore uključuje više od zaokupljenosti knjigama. Naše učenje nije ograničeno na tis kanu riječ. U Pirkei Avot 4,1 posta vlja se pitanje: "Tko je mudar?", a odgovor koji se daje glasi: "Onaj koji uči od svakoga." Na hebrejskom se to kaže, mi'kol adam, što doista može značiti "od svakoga", no musarski je učitelj, rabin Simcha Zissel Ziv, ipak ovu frazu radije protumačio tako da znači učenje "od čitave osobe", što hebrejski jezik dopušta.

On nam skreće pažnju na način na

koji, na primjer, dizajner odjeće pri mjećuje vaše odijelo, ali vrlo malo pozornosti obraća na to jeste li lju bazni. Lopov ne vidi vaš šešir ili ci pele, već samo vaš novčanik. Onaj koji voli pse zamjećuje svaki detalj psa, ali jedva opaža vlasnika. Naša je tendencija da se usredotočujemo samo na ono za što se već zanima mo i tako propuštamo što više na učiti od drugih. Istinski mudra oso ba otvorena je za učenje iz svakog mogućeg aspekta svake situacije i svake osobe s kojom se susreće.

Doista, židovski izraz za učenu osobu nije haham, mudri, već talmid haham, što doslovno znači "mudar učenik". Uistinu mudar pojedinac nije onaj koji je postigao mudrost, već onaj koji neprestano traži uče nje, stalno izučava više što uklju čuje promatranje i razmišljanje o onome što se može naučiti od dru gih ljudi jer je to postalo njegovim načinom života, i on silno žeđa za time.

Rabini proučavanju Tore pripisuju moć, ali, kao kod svih oblika moći, i ona se može koristiti u pozitivne ili negativne svrhe. Koje od toga je kod nas na djelu, ovisi o našem vlasti tom karakteru, i tu nastupa praksa musara. Gaon iz Vilne primijetio je da se učenje Tore uspoređuje s ki

šom, i iz toga izvodi pouku: Nemojte pretpostavljati da izučavanje Tore garantira da će onaj koji se njime bavi postati rafinirana osoba. Ki ša jednako pada na cijelo tlo, no njezino djelovanje ovisi o onome tko je prima. Ako je zemlja zasijana pše nicom, iz nje će proklijati pšenica. Ako je zasijana ot rovnim biljem, izniknut će otrovne biljke. Tako je i s Torom; ako je srce čovjeka dobro, njegova pobožnost će narasti. Ako mu je srce zlo, on će još više podbaciti kad razmišlja o tome i ozlo jeđenost u njegovom srcu će rasti.

Kada bi učenje bilo sve što je po trebno da se postigne osobna trans formacija, mogli bismo ovdje preki nuti s pisanjem knjige. Ali rabini nam pružaju četrdeset i sedam do datnih postupaka prema tom cilju, a ovdje saznajemo i zašto. Potrebne su nam dodatne prakse da nam po mognu da uzdignemo svoje karak terne osobine (midot) i da poboljša mo svoje ponašanje, tako da sjeme koje u nama procvjeta učenjem Tore ne urodi ničim drugim nego zdra vim, hranjivim plodom.

PRAKTIČNI KORAK

Budući da smo uživali u "učenju od svakoga", i u svjetlu predivnog tu mačenja Altera od Kelma da si da mo u zadatak da učimo od čitave osobe, vaš je praktični korak da si u džep ili torbu stavite komad papira ili malu bilježnicu, te da zapišete barem jednu stvar koju možete na učiti od svake osobe koju sretnete svakog dana u ovom periodu, bez iznimke.

(nastavak s 20. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

PROCJENA: 46 TISUĆA DOLARA

Originalni odljev ruke princeze Dijane, rad

hrvatskog kipara Oscara Nemona, u posljednji tren povučen s aukcije u Engleskoj

Jutarnjilist,9.11.2022.

Kipar iz Osijeka bio je pri jatelj kraljevske obitelji. Na aukciji je prodan, zato, desni odljev ruke Winstona Churcilla, s kojim je tako đer prijateljevao

Nakon što se po vodećim svjet skim medijima najavljivalo da će skulptura hrvatskog autora Oscara Nemona biti prodana za najmanje četrdeset i šest tisu ća dolara, a riječ je o gipsanom odljevu ruke princeze Diane, u posljednji je trenutak povučena s aukcije. Skulpturu, u punoj veličini ruke, s vjenčanim pr stenom, prodaje aukcijska kuća Reeman Dansie u Essexu.

"Ono što dodatno daje na vri jednosti ove ruke činjenica je da je nastala tijekom njezina života i u suradnji s princezom Dianom", navela je aukcijska kuća. Nisu nam još odgovorili na naš upit iz aukcijske kuće, no oni koji se u Hrvatskoj bave aukcijama kažu da je najčešće razlog taj što su se oni koji prodaju rad predomislili.

premijerke Margaret Thatcher prodana za šest i pol tisuća funti. Na aukciji pod nazivom "Royalty, Fine Art and Anti ques" našlo se još mnogo pre dmeta, među kojima i božićna čestitka koju je potpisala kralji ca Elizabeta II.

Povijest bilježi da su ga oni koji su mu pozirali izuzetno cijenili, a među njima je bio i Sigmund Freud.

Nemon ju je oblikovao nepo sredno prije svoje smrti 1985. godine, a Diana je bila poslje dnji njegov model. Na aukciji je ponuđeno više njegovih ra dova, među kojima su i oni s motivima preminule britanske kraljice Elizabete II. i Winstona Churchilla s kojim je Nemon bio blizak. No, ti su radovi na aukciji postigli puno manju ci jenu od one koja je bila predvi đena za portret princeze Diane. Dok je najavljivala prodaju, au kcijska je kuća napisala kako je riječ o djelu koje je "iznimno rijetko i jedinstveno", kako je rekao za CNN James Grinter koji je na čelu te kuće. ■

Nemonova je skulptura bila u vlasništvu kiparice Karin Chur chill koja je bila njegova asi stentica, a iako se često o to me nagađalo, Winstonu Chur chillu, unatoč istom prezimenu, nije bila u rodu. Na aukciji je, koja se odvijala dvije noći, pro dano još desetak radova tog umjetnika. Najvišu je cijenu, osam tisuća funti, postigao od ljev desne ruke Winstona Chur chilla, dok je bista nekadašnje

Osječanin Nemon je neposre dno uoči Drugoga svjetskog rata otišao u Veliku Britaniju i postao omiljeni kipar kraljeva, kraljica i premijera. Prije dese tak godina u Hrvatskoj je bo ravila njegova kći Lady Aurelia Young, supruga britanskoga konzervativnog političara Sir Georgea Younga, pa se o Ne monu više pisalo. Rođen je u Osijeku, bio je židovskog podri jetla, a gotovo cijela njegova obitelj stradala je u holokau stu. Muzej likovnih umjetnosti Osijek svojedobno je objavio knjigu "Oscar Nemon: Memo ari, eseji, osvrti i zapisi", koju je priredio Danijel Zec. Otac mu je bio Mauro Neumann, vlasnik tvornice kemijskih proi zvoda. Umro je rano, a majka i brat su ubijeni u Jasenovcu. Nemon je studirao prvo u Be ču, a potom na Kraljevskoj akademiji u Bruxellesu, rano je njegov talent prepoznat pa je proglašen i za najboljeg stu

denta. Prvo je radio u nadre alističkom stilu, družio se s mnogim nadrealistima, no tih djela više nema umjetnost je to koju su nacisti smatrali "de generativnom". Opisivao je u tim zgodama i kako je upoznao Sigmunda Freuda. Nakon što ga je portretirao, Freudova je sluškinja rekla da izgleda po malo ljut, no otac psihoanalize se složio s Nemonom, odgovo rivši sluškinji da on i jest ljut. Opisivao je potom anegdote i s Churchillom koji mu je, kako je pričao, za prvu skulpturu rekao da je uvrijeđen jer ga je vidio kao lukavog, prevrtljivog huš kača, Churchillovim riječima. Tek mu se treća skulptura koju je napravio svidjela. Dio ostav štine poklonio je upravo spo menutom muzeju u Osijeku. Nakon njegove smrti princeza Diana je njegovoj kćeri poslala pismo sućuti, napisano na ne koliko stranica. Rođen je kao Neumann, a naknadno je pro mijenio prezime u Nemon. U njegov je talent vjerovao i Ivan Meštrović. Oženio se Patriciom Villiers Stuart, britanskom ari stokratkinjom čija je obitelj bila protiv toga, pa su čak pisali da je riječ o špijunu i tražili da ga se protjera iz Engleske.

Tijekom godina pozirala mu je i britanska premijerka Margaret Thatcher. Pisalo se i kako su Churchillove sestre u njega bile zaljubljene.

Dešifrirana prva rečenica napisana na drevnom alfabetu, evo što kaže

Jutarnjilist,9.11.2022.

ZNANSTVENICI su preveli prvu rečenicu ikada napisanu na drevnom jeziku Kanaanaca, naroda koji je u davnoj povi jesti prebivao na područjima današnjeg Izraela, Palestine, Libanona, Sirije i Jordana.

Natpis na malom češlju od bje lokosti, koji datira iz otprilike 1700. godine prije nove ere, glasi: "Neka ova kljova iskori jeni uši iz kose i brade!".

"Ovo je prva rečenica ikada pronađena na kanaanskom je ziku u Izraelu. Radi se o pre kretnici u povijesti ljudske spo sobnosti pisanja", rekao je Yo sef Garfinkel s Hebrejskog sve učilišta u Jeruzalemu, a prenosi Sky News.

"Postoje Kanaanci u Siriji, ali oni pišu drugačijim pi smom, a ne alfabetom"

Stručnjaci su češalj pronašli u Tel Lachishu 2017., no gravura je bila toliko nezamjetna da je uočena tek ove godine, nakon čega je natpis dešifrirao semi tski epigrafičar Daniel Vain stub.

Garfinkel navodi da je češalj napravljen od kljove slona, a da se gravura sastoji od 17 kanaanskih slova i sedam riječi.

"Postoje Kanaanci u Siriji, ali oni pišu drugačijim pismom, a ne alfabetom. Kanaanski gra dovi spominju se u egipatskim dokumentima i u hebrejskoj Bibliji. Natpis na češlju je

izravan dokaz upotrebe abece de, koja se koristi i danas, u svako dnevnim aktivno stima prije nekih 3700 godina", ob jasnio je Garfin kel.

Luksuzan predmet Češalj je veličine 3.5 cm x 2.5 cm i ima zupce s obje strane. S obzirom na to da je napravljen od slonovače, vjerojatno se ra dilo o luksuznom predmetu koji je uvezen iz Egipta. Njegov di zajn se ne razlikuje od dana šnjih češljeva koji se koriste za uklanjanje ušiju.

S obzirom na to da se vjeroja

tno radi o luksuznijem predme tu, izgleda da su problem s ušima imali i pripadnici viših klasa tog društva. Do sada je na arheološkom nalazištu Tel Lachish pronađeno 10 kana anskih natpisa, više nego na bilo kojem drugom mjestu u Izraelu, ali ni jedno nije u cije losti sačuvano, odnosno nije se radilo o cijeloj rečenici.

Oscar Nemon, kipar iz Osijeka, imao je svoj atelje u St. James Palaceu u Londonu gdje je i napravljen odljev ruke princeze Diane, dugačak 24 centimetra.