1-01 - Divrej Tora - Berešit 5781

Divrej Tora Zagreb, šabat 17. listopada 2020. - 29. tišrija 5781.

Godina 14 Broj 1

Broj 1 divrejtora@gmail.com

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Berešit Jeruzalem 17:30

18:41

Zagreb

17:50

18:48

Rijeka

17:56

18:55

Split

17:50

18:49

Dubrovnik 17:45

18:44

Vinkovci 17:39

18:38

Sarajevo 17:42

18:41

Doboj

17:42

18:41

B. Luka

17:46

18:45

Beograd 17:33

18:34

Novi Sad 17:35

18:36

Subotica 17:35

18:36

Zrenjanin 17:33

18:34

Niš

17:29

18:29

Beč

17:45

18:43

Frankfurt 18:13

19:11

Edison, NJ 17:56

19:03

Paraša Berešit

(Berešit 1,1-6,8)

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb srijeda, 21.10.2020.

Alot Hašahar

5:53

Najranije Talit

6:27

Nec Hahama

7:21

Najkasnije Š’ma

10:01

Zman Tefila

10:54

Hacot

12:40

Minha Ketana

15:47

Plag Haminha

16:53

Šekia

17:59

Cet Ha-kohavim

18:41



B-g u šest dana stvara svijet. Prvoga dana on stvara tamu i svjetlost. Drugoga dana On oblikuje nebesa, razdvajajući "gornje vode" od "donjih voda". Trećega dana On postavlja granice kopnu i moru, te daje nalog drveću i raslinju da iznikne iz zemlje. Četvrtoga dana On postavlja sunce, mjesec i zvijezde da mjere vrijeme i osvjetljavaju zemlju. Ribe, ptice i gmazovi stvoreni su petoga dana; kopnene životinje i ljudsko biće šestoga.

B-g prekida s radom na sedmi dan, i posvećuje ga za dan odmora.

B-g oblikuje ljudsko tijelo od zemaljskog praha i udahne mu u nosnice "živu dušu". Prvobitno, čovjek je jedna osoba, ali zaključivši da "nije dobro da je čovjek sam", B-g uzima od čovjeka

"stranu", oblikuje je u ženu, i spaja ih u bračnu vezu.

Adam i Eva su postavljeni u Edenski vrt. Dobili su zapovijed da ne jedu s "drveta poznavanja dobra i zla".

Zmija navede Evu da prekrši zapovijed, a ona podijeli zabranjeni plod sa svojim mužem. Zbog njihova grijeha dolazi zapovijed da će čovjeka zadesiti smrt, tako da će se vratiti u zemlju od koje je stvoren, i da će svaki uspjeh doći jedino kroz naprezanje i teškoće. Čovjek je prognan iz Vrta.

Eva rađa dva sina, Kajina i Abela.

Kajin se zavadi s Abelom i ubije ga, te tako postane lutalica bez stalnog mjesta boravka. Adamu se rađa treći sin, Set, čiji je potomak u desetom koljenu Noah, jedini pravedan čovjek u pokvarenom svijetu. ■

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen - prva alija - 34 p'sukim – 1,1-2,3 Ova alija sadrži prvi izvještaj o Stvaranju.

Koliko je star svijet?

Jedno tradicionalno gledište kaže da je prvi dan mjeseca tišreja 1. godine, bio 6. dan Stvaranja, dan u kojem su stvoreni svi sisavci, uključujući i ljude. To je bio dan kad su Adam i Hava smješteni u Gan Eden, dan kad su jeli s Drveta spoznaje, dan kad su protjerani iz Gan Edena. Uz pretpostavku da su dani stvaranja bili dani koje mi poznajemo (možda jesu, a možda i nisu bili, ali tu sad neće biti riječi o tome), možemo se vratiti na Dan jedan Stvaranja i datum 25. elula, prije nego što je 1. godina započela (nazovimo je Nultom godinom).

Postoji znatan broj mišljenja da izvještaj o Danu jedan Stvaranja počinje 3. pasukom Tore: "I B-g reče – Neka bude svjetlost". Ali što je s prva dva p'sukim? Berešit (odnosno, u početku) B-g je stvorio Nebesa i Zemlju, a Zemlja je bila bezoblična i prazna … Kada? Kada se dogodio Berešit?

Jedan način da se shvati stvaranje je da ga se podijeli u dvije faze. Prvo je stvaranje nečega ni iz čega- ješ me'ajin – creatio ex nihilo. Tim činom B-žjeg stvaranja nastala su Nebesa i Zemlja – drugim riječima sve postojeće, ali u jednoj kaotičnoj mješavini.

Materija i energija i vrijeme i priroda i ideje i zakoni prirode i tko zna što sve, bez funkcije i reda, očekuju drugu fazu stvaranja. Prva faza stvaranja sažeta je u prvom pasuku Tore; rezultat tog stvaranja nečega ni iz čega, opisan je u drugom Strana 2

pasuku.

Od trećeg pasuka vidimo opis druge faze stvaranja: stvaranje nečega iz nečega. B-g je zapovjedio toj stvorenoj mješavini da se počne razlikovati, da se izdvoji iz tohu vavohu i da preuzme zaseban identitet. Svjetlosti nije zapovjeđeno da nastane u Danu jedan (prema ovom gledištu o Stvaranju), Berešit je već bio stvoren; svjetlost se izdvojila iz primordijalne mješavine i počeli su zakoni fizike koji se primjenjuju na svjetlost – na Dan jedan. Tako je i s ostatkom Tjedna stvaranja.

Kada je bio Dan jedan Stvaranja?

Recimo, prije malo više od 5780 godina. Kad je bio Berešit? Tora ne kaže. To je, zapravo, besmisleno pitanje jer je i vrijeme bilo dio mješavine i nije bilo u funkciji sve do druge faze Stvaranja. Ne treba "čekati" 4. dan i razmještaj nebeskih tijela kako bi se razmotrilo pitanje vremena – vajehi erev, vajehi boker … bit će dobro. Ali ne od Berešita. To je bilo prije nego je vrijeme dobilo smisao.

Raši Raši navodi Rabi Jichaka koji objašnjava zašto Tora počinje s Berešit, a ne s micvot i halahičkim tekstova u parašat Bo. On kaže da ćemo mi, ako nas narodi svijeta optuže za krađu zemlje Izraelove od drugih koji su je okupirali kroz generacije, moći ukazati na događaje u povijesnim dijelovima Tore i vidjeti da B-g uzima zemlju od koga On hoće i daje je kome hoće.

Ali što se događa ako narodi svijeta ne prihvaćaju lekcije iz Tore? Možda nisu oni ti koje treba uvjeriti.

Uzdamo se u proročansko vrijeme kada će svi narodi prepoznati B-ga Izraelovog i prihvatiti našu ulogu u

ovom svijetu i naš odnos s Njim.

Mi smo ti koji trebaju vidjeti u Tori da B-g sve nadzire. To vrijedi i za Židove koji smatraju da smo mi ovdje uzurpatori, a vrijedi i za one ponosne Židove koji smatraju da su postigli sve što je ovdje bez B-žje pomoći i bez Njegova odobrenja.

■ Prihvaćaju li Arapi i drugi ljudi ono što tvrdimo iz Tore, jedna je stvar.

Da li mi, Židovi, stvarno vjerujemo da je ova zemlja naša? Jest. Ne bismo se trebali osjećati loše kad ističemo da je Erec Jisrael u našem posjedu.

Baal HaTurim i drugi ističu da Sofei Tevot - završna slova početne tri riječi Tore, tvore riječ emet istina. Psalam 119,160 kaže: Roš d'vorha emet, početak (glava) tvojih riječi je istina. Jedan od hasidskih velikana kaže ovako: autor će često staviti svoj znak na početak svoga rada. B-žji "pečat" je Emet, a pojavljuje se u prvom setu Sofei Tevota.

Slično tome, izvještaj o Stvaranju završava s tri riječi čija se posljednja slova sriču: emet. Tako smo sad na tragu ideje po kojoj je čitav postupak Stvaranja natopljen B-žjom istinom bez koje svijet ne bi bio u stanju postojati.

Mjesec je smanjen, ali to je nadoknađeno - (a) svijetli i danju (ponekad - Sunce ne sjaji noću) i (b) ima bezbroj zvijezda kao "pratnju".

Koliko god da su Sunce i Mjesec različiti, nama se čini da su točno iste veličine. Stvarnost je jedna stvar, ali naša percepcija je također Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

stvarnost.

Levi – druga alija – 16 p'sukim – 2,4 – 19 Zatim imamo ponovno iznošenje procesa stvaranja, s naglaskom na Gan Eden, oblikovanje Adama, Adamovu dominaciju nad prirodom, njegovu prvu zabranu - ne jesti s drveta spoznaje dobra i zla.

"Nije dobro da čovjek bude sam" objašnjeno je na različite načine, uključujući i to da je samo B-g jednina. Čovjek mora znati da, koliko god bi velik mogao postati i koliko god može postići, on nije B-g.

Sva stvorenja su dovedena pred Adama kao mogući "kandidati" za partnera. Nitko nije bio pogodan, ali Adam im je svima dao ime (kao što ljudi stoljećima čine).

U prvom izvještaju o Stvaranju, čovjek je posljednji stvoren, te baš i nije svrha i fokus Stvaranja. U drugom izvještaju čovjek je fokus stvaranja. Š'liši - treća alija – 27 p'sukim – 2,20 – 3,21 Tekst Tore nagoviješta da je Adam prvo stvoren kao kombinirano muško-žensko biće, a onda (još uvijek na dan šesti) on (oni) je (su) fizički odvojeni, kao Adam i Hava, s naredbom i izazovom ponovnog spajanja duhovno, emocionalno, i na neki način, i fizički - "i bit će jedno tijelo."

Zatim nam Tora zagonetno priča epizodu o Zmijinom mamljenju Have, o jedenju sa Drveta, o kazni za Zmiju, Havu i, na kraju, za Adama.

Grijeh (grijesi) Adama i Have nisu tek osobni grijesi, nego, što je još važnije, pomažu nam definirati ljudsku narav.

Godina 14 3Broj 1 Strana

Alija po Alija

R'vi'i - četvrta alija – 21 p'sukim – 3,22 – 4,18

Šiši - šesta alija – 24 p'sukim – 5,124

Ova alija počinje izbacivanjem iz Gan Edena, što se smatra i metaforom za redefiniranje uloge ljudi na ovom svijetu i njihovog (našeg) odnosa s B-gom.

Nabraja se potomstvo od Adama preko Šeta (Seta) do Noaha i starost očeva kad im se rodio sin, te dob u kojoj su umrli. Ti brojevi nam pomažu sastaviti prvi dio naše vremenske skale. Iako se mnogo sinova i kćeri s ove liste rodilo praocima našeg svijeta, imenovan je samo predstavnik svake generacije. Neki kažu da je samo dugovječnost imenovanih zabilježena; prosječni muškarci i žene živjeli su mnogo kraće živote. Drugi kažu da je ljudski životni vijek prije Potopa, bio mnogo dulji.

Tora nastavlja s "rođenjem" Kajina i Hevela i Kajinovim ubojstvom Hevela koje je uslijedilo nakon što su obojica pred B-ga donijeli svaki svoju žrtvu.

Prikazana je njegova loza.

Kajinova

kazna,

Moguće je da su od Kajina potekle drukčije vrste humanoida koje nisu preživjele Potop. To bi moglo objasniti neke fosilne nalaze.

Hamiši - peta alija – 28 p'sukim – 4,19 – 26 Ovaj dio sadrži priču o Lemehu, pra-pra-pra-unuku Kajinovom i njegovom slučajnom ubojici, o Lemehove dvije žene Adi i Cili.

Tora spominje još Kajinovih potomaka i njihovu ulogu kao "prvaka" u raznim područjima ljudske djelatnosti.

Ovaj dio sadrži i Lamehovu žalopojku što je ubio Kajina.

Pažnje vrijedna među Kajinovim potomcima koji se spominju u Tori, jest sestra Tuval-Kajina, Na'ama.

Raši (citirajući B'reišit Raba) kaže da je ona bila Noahova žena. Ono što je značajno jest to da Kajinovu lozu potop nije u potpunosti uništio.

Iako govorimo da sve čovječanstvo, kao Bnei No'ah, potječe od Adama preko Šeta, s majčine strane nalazi se Na'ama i prije nje, Kajin.

Kao što znamo, Kajin i Hevel nisu rođeni na konvencionalan način. Šet je prvi spomenut čovjek koji je začet i rođen na način kao svi mi.

Njegovo rođenje se spominje na kraju ove alije.

Šiši završava spominjanjem Hanoha koji je "uzet" s ovog svijeta (vjerojatno ne smrću) u relativno mladoj dobi od 365 godina života. Š'vi'i – sedma alija – 16 p'sukim 5,25 – 6,8

Metušelah je živio 969 godina, što je najveća životna dob spomenuta u Tanahu. Prema tradiciji, umro je neposredno prije Potopa koji je zaustavljen za vrijeme sedam dana žalovanja. Nastavlja se nabrajanje generacija sve do Noahove pojave na sceni. Tora opisuje propadanje društva i B-žju "žalost" što je stvorio čovjeka. Samo je Noah našao milost u B-žjim očima.

Haftara – 31 p'sukim - Ješajahu 42,5-43,10

Navi proglašava B-ga stvoriteljem neba i zemlje, što je odgovarajući odlomak za Šabat B'reišit. Opet iznova se naglašava svemoć Stvoritelja kao onog koji održava postojanje Svemira. Do nevolja Izraelovih doveo je naš nedostatak vjere u B-ga i naše udaljavanje od Tore i micvot. ■ Prevela i prilagodila Dolores Bettini

Strana 3

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U ovom projektu namjeravamo jasnim i suvremenim jezikom razmotriti 613 zapovijedi. Predstaviti ćemo svih 613 micvos onim redom kojim se pojavljuju u Tori, usporedo s našim shvaćanjem razloga njihovog pojavljivanja. Pokazat ćemo gdje, kada i na koga se primjenjuju različite micvos, utvrditi gdje se u Talmudu i Šulhan Aruhu raspravlja o tim micvos, te dati druge relevantne informacije.

Primarni izvori za ovaj projekt su: • Rambamov Sefer HaMicvos (iz 12. stoljeća). Ovaj rad prati redoslijed njegove Mišne Tora (Jad hazaka) i zasebno navodi pozitivne i negativne zapovijedi.

• Sefer HaHinuh, anonimno djelo koje se obično pripisuje jednom od dva učenjaka pod imenom Rav Aharon HaLevi iz Barcelone (13. stoljeće). Ovo djelo prati Rambamov popis micvos, ali ih organizira prema paršama. Ovisno o izdanju Hinuha, micvos mogu biti organizirane kao pozitivne i negativne micvos unutar određene parše ili pak mogu ići strogim kronološkim redom.

• Sefer HaMicvos HaKacar, "skraćena" knjiga micvos, djelo je R. Yisroela Meira Kagana, Hofec Hajima (Chofetz Chaima, 20. stoljeće). Ova knjiga skraćuje Sefer HaMicvos na 77 pozitivnih i 194 negativnih micvos koje se mogu danas poštovati. (Uz te, ima i 26 micvos koje se može poštivati u Izraelu, no to nije bilo relevantno u vrijeme kada je Hofec Hajim sabrao ovo djelo.)

Postoje i druga djela poznata kao Sefer HaMicvos, mada se Rambamovo smatra "standardnim". Druga djela uključuju djela Rav Saadije Gaona (koji zapravo prethodi Rambamu), Sefer haMicvos HaGadol ("SMaG") i Sefer HaMicvos HaKatan ("SMak" ).

Od neprocjenjive je važnosti također i Nachmanidesov komentar Rambamovog djela.

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac ima djecu sa svojom ženom

Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B-g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da "budu rodni i množe se".

Razlog za tu micvu je jednostavan: B-g je stvorio svijet zato da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi redak iz Izaije 45,18, da je B-g stvorio svijet zato da bude naseljen.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b-66a). Naravno, čovjek ovu micvu ne može ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi

toga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik.

Kontekstualno, to je micva jedino sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je dužan oženiti se ženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu - ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobni reproducirati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212-ta od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43-a među 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispuniti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 65. Negativna je zapovijed za suca da ne sasluša dokaze jedne strane u sporu dok druga strana nije prisutna jer Pismo kaže, Nemojte uzimati lažne izjave (Š'mot 23,1). Od parničara (stranke u sporu) se isto tako traži da ne iznosi svoju izjavu sucu prije nego li dođe njegov Strana 4

kolega parničar; tekst čitamo, lo thisa, nećeš uzeti, kao da je pisano lo thisa, nećeš prouzročiti da se uzme.

U ovu zabranu ubraja se i pravilo da se ne prihvati i ne prenosi zlo ogovaranje, i da se ne da lažno svjedočanstvo.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, za suce i stranke u sporu, kako muške tako i ženske. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. Šulhan Aruh se sastoji od četiri dijela: Orah hajim ("Način života") – svakodnevni zakoni, zakoni o suboti i blagdanima Jore De'a ("Ono podučava znanju") - zakoni o hrani; odnosi s ne-Židovima; zelenaštvo; menstruacija i uranjanje; zavjeti i prisege; poštovanje roditelja i učenjaka; izučavanje Tore; dobrotvorno davanje; obrezivanje; prozeliti i robovi; Tora i svitci na dovratcima; novi usjevi; smjese; prvenac; prinosi od kruha, usjeva i stada; zabrana; bolest, smrti, pokop i žalovanje.

Even Ha-Ezer ("Kamen pomoći") - zakoni o razmnožavanju, braku i razvodu Hošen Mišpat ("Naprsnik odredbi") - zakoni u vezi sudaca i svjedoka; zajmovi i potraživanja; zastupnici, partneri i susjedi; stjecanja, kupnje i darovi; ostavština i baština; izgubljena i pronađena imovina; polaganje depozita, iznajmljivanje i zaduživanje; krađe, pljačke, štete i ozljede.

Svrha ovog niza tekstova je predstaviti sažetak sadržaja Šulhan Aruha koji može poslužiti kao uvod u daljnje izučavanje. Sažetak se temelji isključivo na Šulhan Aruhu i Mapi (obično se postupa po potonjem kada se međusobno razlikuju) i naglašava opća ■ načela; oni izostavljaju mnoge pojedinosti i ne uključuje pravorijeke koji su dani u komentarima ili kasnijim kodeksima.

Treba naglasiti da se izjave u sažetku ne smiju tumačiti kao halahičke odluke, bez obzira koliko konačno bile formulirane. Kada su potrebne takve odluke, mora se konzultirati kvalificirani rabin.

Ovaj niz tekstova pripremio je rabin dr. Azriel Rosenfeld, koji je primljen u rabinsku službu od strane Rabbi Yitzchok Elchonon Theological Seminary na Yeshiva University-a. On je ravnatelj Centra za Automatizaciju istraživanja na Sveučilištu Maryland u College Parku, te bivši predsjednik Udruge ortodoksnih znanstvenika. Pisac je popularnog tečaja pregleda halahe, koji se temelji na Rambamovom sveobuhvatnom kodeksu Mišne Tora.

Tekstove će pratiti prijevod izvornog Šulhan aruha, Free English Translation of The Shulchan Aruch: Jewish Code of Law, kojega je na engleski preveo Jay Dinovitser.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 1 – Spavanje, ustajanje i pranje Čovjek ne bi trebao predugo spavati (vidi 4,16) i ne bi trebao leći spavati u smjeru istok-zapad (3,6; 240,17). Primjereno je biti tužan zbog uništenja Hrama i izgnanstva, te izraziti te osjećaje u molitvi; kraj prve, druge i treće trećine noći je posebno primjeren za takve molitve (1,2-4). Čovjek treba imati na umu da ga B-g uvijek promatra; kada se ujutro probudi, treba odmah ustati i pripremiti se da služi B-gu (1,1;2,2).

Treba se pokriti odjećom prije nego li ustane i voditi računa da odjevni predmet ne bude izvrnut naopako

Godina 14 5Broj 1 Strana

(2,1.3.). Prvo treba obući desnu cipelu i izuti je na kraju (2,4-5) i ne bi trebao hodati bosonog (2,6). Trebao bi se ponizno držati i ne bi trebao prijeći ni četiri lakta nepokrivene glave (2,6). Čovjek bi trebao provjeriti da li mu je potrebno da koristi nužnik (2,6; 3,17) i trebao bi se tamo pristojno vladati (3,2,4,12). U vezi prikladnih navika u toaletu vidi 3,1-3,5,7-11,1316. Svakog jutra, i svaki puta nakon što je koristio nužnik, čovjek kaže blagoslov "…Koji je mudro stvorio čovjeka…" (4,1;6,1;7,1-4).

Kada čovjek ujutro ustane, on mora oprati ruke i reći blagoslov "…Koji nam je zapovijedio u vezi pranja ruku" (4,1). Čak i ako je bio budan čitave noći, ili ustao prije zore, ili

spava tijekom dana, on se mora oprati, no bez izgovaranja blagoslova (4,13-15). Vodu treba polijevati preko ruku tri puta (4,2); prvo treba oprati desnu ruku (vidi 4,10). Vodu ne bi trebalo izliti na zemlju, nego je se mora odložiti (4,8-9). Određene stvari koje se zahtijevaju kod pranja ruku prije jela, u vezi količine i vrste vode, te načina polijevanja (vidi pogl. 12), nisu nužne kada se ujutro pere; vidi 4,1,6-7,11-12,22. Neki također ujutro peru i usta (4,17); u vezi brisanja lica vidi 4,20. U vezi stvari koje ne bi trebalo doticati prije (ili čak i poslije) pranja ruku vidi 4,3-5,21. U drugim situacijama, kao prilikom odlaska na toalet, koje zahtijevaju pranje ruku vidi 4,1819,23. ■

Strana 5

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Odbijanje i zločin U knjizi Istočno od Edena (East of Eden), pisac J. Steinbeck govori o univerzalnoj prirodi priče o Kajinu i Hevelu: Mislim da je ovo najpoznatija priča na svijetu, jer to je priča svih

ljudi. Mislim da je to simbolička priča o ljudskoj duši ... Najveći užas kojeg dijete može doživjeti jest da ono nije voljeno, a odbacivanje je pakao kojeg se ono boji.

Mislim da su svi na svijetu, u većoj ili manjoj mjeri doživjeli odbacivanje. A s odbacivanjem dolazi gnjev, a uz gnjev neki oblik zločina, kao osveta za odbacivanje, a sa zločinom krivnja - i to je priča o ljudskom rodu.

Tema o bivanju "izabranim i od-

i sili pokajanja, lošu stranu poliga-

bačenim" ponavlja se kroz Sefer

mije i opasnosti tehnološkog napret-

Berešit. Reagiraju li svi oni koji su

ka.

odbijeni na način kako je to opisao Steinbeck? Je li moguće odbijanje iskoristiti kao katalizator za pozitivne postupke, a ne negativne?

U priči o Kajinu i Hevelu, odbacuje li Hašem Kajina, ili samo njegov prinos? Što je to kod Kajina ili njegovog prinosa izazvalo Hašemovo nezadovoljstvo? I na kraju, zašto je Kajin iskalio svoj bijes na Hevela, a ne na Hašema?

Tehnologija i moral Zagonetna priča o Lemehu i njegovim ženama dotiče se mnogih pitanja, uključujući pitanja o krivnji

• Koja je kazna gora - krivica savjesti ili tjelesna kazna? Pogledajte što Sefornovo kaže na ovo pitanje u svojoj analizi Lemehovog monologa.

• Postoji li korelacija između tehnološkog

napretka

i

morala

društva? Koliko često znanstveni napredak promiče etičko ponašanje? Koliko često to dovodi do njegova pogoršanja? Pogledajte kako Ramban, HaKetav VeHakabbalah i Cassuto obrađuju ova pitanja u svom viđenju Lemehovog monologa. ■

■

Strana 6

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Stvaranje znači da svijet ima smisao Ovaj odlomak govori o šest dana stvaranja, Edenskom vrtu, prvoj pogrešci čovječanstva, posljedicama i izgonu, Kainu & Abelu, deset naraštaja do Noaha, uvodu u Potop & odluci o uništenju čovječanstva.

Uvijek me, kada čitamo početak Knjige Postanka, preplavi značaj ideje stvaranja. Jednostavno rečeno, činjenica da je svijet 'stvoren' znači da on ima svoj smisao.

Jer uza sva nastojanja egzistencijalističkih filozofa da daju sve od sebe kako bi otkrili smisao u slučajnosti, on jednostavno ne postoji.

Ljudsko biće u osnovi nije drugačije od mrkve ako svemir nije stvoren.

■

Da budem jasan – činjenica što netko ne želi da život bude besmislen je, po mom sudu, vrlo loš razlog da se vjeruje u B-ga. B-g postoji ili ne postoji. On za mene neće postojati kada moje vrijeme na ovome svijetu dođe kraju, kao što neće postojati niti za Richarda Dawkinsa kada on dođe svome kraju. On postoji za nas obojicu ili ga nema ni za jednoga od nas. Vjerovanje u B-ga zato što to čini život podnošljivijim

go živjeti u ugodi iluzije. Pretvarajući se da B-g ne postoji samo će odgoditi posljedice vlastitih postupaka. A pretvarajući se da postoji neće vam vrijediti ništa jednom kad vas ne bude.

Ljudsko biće u osnovi nije drugačije od mrkve

zapravo je čisti ateizam s flasterom religije. Ja sam pobornik toga da je uvijek bolje suočiti se sa stvarnošću koliko god ona neprijatna bila – neGodina 14 7Broj 1 Strana

No pretpostavimo li na trenutak da je ovaj svemir istinsko djelo stvaranja, to ima vrlo značajne posljedice. To znači da postoji smisao mog postojanja; to znači da moj uspjeh ili to što ga nemam imaju važnost; to znači da se svijet može promijeniti i postati bolje mjesto; i to znači da unatoč tome što moja masa čini manje od jednog milijarditog od milijarditog od milijar-

ditog od milijarditog od milijarditog od milijarditog dijela ovog ogromnog svemira, ja sam i pored toga važan.

Zaista je predivno na ovakav način započeti Bibliju – s takvom porukom nade. Svemir ima smisla; a mi, ljudska bića, stvoreni smo na B-žju priliku tako da možemo biti partneri s njime u izgradnji ovog svijeta. Jednostavno ne može biti boljeg početka knjige od ovoga. Kao što sam rekao, dobar početak ne čini to istinitim. Ali ako jest, ova poruka je nevjerojatno ohrabrujuća i nadahnjuje nas poletom. ■

Strana 7

Harold Gans:

Podrijetlo života Divlje vode u bujicama su urlikale uskim kanjonom. Mračni stjeno-viti krajolik na trenutak je obasjao bljesak munje popraćen grmljavinom. Ali nije bilo nikoga tko bi to mogao promatrati; nije bilo životinja, ptica, kukaca niti bilo kakvog živog organizma. Svijet je bio beživotan, baš kao i čitav svemir.

A onda se dogodilo nešto izvanredno: započeo je život. Mješavina beživotnih kemijskih spojeva postala je živa. Ali kako? To je danas najveće neriješeno pitanje u znanosti. Znanstvenici imaju dobro formuliranu teoriju koja objašnjava velik dio misterije o tome kako je svemir započeo, ali u vezi podrijetla života, oni nemaju nikakve ideje.

Znanstvenici imaju mnogo (oprečnih) ideja o okolnostima nastanka života, ali ne postoji znanstvena teorija o tome kako je on zapravo započeo. Primjerice, jedna je ideja da je mješavina beživotnih molekula u toploj bari spontano potaknula život, možda ubrzana udarom munje. Ovo zanemaruje činjenicu da je vjerojatnije da će udar munje uništiti bilo koji organski spoj koji bi mogao biti prisutan, a ne oživiti ga.

Druga je ideja da je život započeo u blizini dubokih morskih termalnih otvora. Sve ove ideje, svaka bez ikakvih dokaza, bave se pitanjem gdje je život mogao nastati i koji je taj neophodan izvor energije mogao biti, ali ne rješavaju pitanje kako su beživotne molekule postale živi organizam? To je krajnja mi-sterija.

Jedna od stvari koju sam otkrio na samom početku mog istraživanju na ovu temu bila je web stranica za "Nagradu za podrijetlo života" (ova web stranica više ne postoji). Ponuđena je bila nagrada od 1.000.000 USD svima koji bi mogli iznijeti znanstvenu teoriju koja detaljno opisuje kako je započeo život. Na web stranici je objašnjeno da je nagrada ukinuta 26. listopada 2013. jer tijekom trinaest godina otkako je natječaj za nagradu prvi put objavljen u prestižnim znanstvenim časopisima Nature i Science, suci za probir nisu odobrili niti jedan prijedlog da ga se proslijedi sucima više razine. Web stranica dalje kaže da je sva literatura o porijeklu života ili "ignorirala" ključno pitanje Strana 8

ili ga "namjerno gurnula pod tepih".

Ključno pitanje opisano na web stranici bilo je "Kako je prebiotička priroda zadala ili programirala prvi genom" [kurziv je moj]. Genom je DNK organizma. To je u osnovi popis uputa, slično računalnom programu, koji kodira svaki detalj živog bića. To bi uključivalo vrstu organizma (npr. bakteriju Escherichia coli, ružu, Kraljevskog leptira, krokodila ili čovjeka), kao i specifičnosti poput boje, veličine, snage, inteligencije itd.

Struktura DNK sastoji se od niza manjih molekula koji se nazivaju bazni parovi ili nukleotidi koji su međusobno povezani kako bi tvorili

Vjerojatnost nastanka života kao prirodnog kemijskog ishoda toliko je mala da nam govori da je nelogično pretpostaviti tu mogućnost. Ipak, život zasnovan na DNK postoji!

dugi molekularni lanac, ponekad dug milijarde baznih parova. U većini slučajeva dva takva molekularna lanca međusobno su povezana da bi tvorila dvostruku zavojnicu. Izbor specifičnih baznih parova i redoslijed kojim su povezani za ovu su dugu molekulu presudni da definira živi organizam. Ako je slijed parova baza slučajan, rezultati će biti molekula koja ne definira ništa, slično kao što slučajni niz slova ne sadrži informacije. Čak i ako je samo jedan bazni par od milijarda parova u DNK organizma netočan, organizam koji je tako nastao vjerojatno će imati fatalne nedostatke. To potkrepljuje činjenica da je mnoštvo ozbiljnih ili fatalnih bolesti (npr. rak jajnika, debelog crijeva i dojke, anemija srpastih sta-

nica, Tay-Sachsova bolest i određene vrste dijabetesa) uzrokovano jednom jedinom pogreškom u ljudskom genomu, koji je dug preko 3 milijarde baznih parova.

Iz toga slijedi da je ključno pitanje o podrijetlu života, kako je smislena DNK spontano nastala od slučajnog odabira baznih parova, čak i pod pretpostavkom da su bazni parovi nekako bili dostupni u okolini? Jasno je da je teoretski moguće da bi se traženi parovi baza mogli slučajno povezati ispravnim redoslijedom kako bi stvorili DNK nekog održivog organizma. Pitanje je, kolika je vjerojatnost da se to dogodi negdje u svemiru bilo kad od stvaranja?

■ Mnogi komentari visoko cijenjenih znanstvenika ukazuju da je vjerojatnost spontanog stvaranja DNK vrlo mala. Pisalo se da je astrofizičar Fred Hoyle usporedio ovu vjerojatnost sa "mogućnošću da tornado koji prolazi kroz smeće može sastaviti Boing 747". Slično tome, belgijski biokemičar i dobitnik Nobelove nagrade Christian René de Duve, kada je govorio o spontanoj genezi RNK (koja je slična DNK, ali sa samo jednim lancem baznih pa— rova), pozvao je da se odbaci ishode čija je vjerojatnost toliko mala da bi ih se moglo nazvati čudima i one koji nisu podložni znanstvenom ispitivanju. Francis Crick, suotkrivač spiralne strukture DNK, podrijetlo života je nazvao "gotovo čudom".

Razmislite o ovome: Kad bih zakuhao vrlo velik lonac juhe s tjesteninom u obliku slova (kakvu možete naći u svakom dućanu) i izlio je na pod, kolika je vjerojatnost da bi se tisuće slova poredalo u dugom linearnom slijedu? I da bi slova tvorila pravilno napisane riječi? I da bi slijed riječi imao ispravnu sintaksu i imao smisla? Vjerojatnost da se sve ovo dogodi je očito izuzetno malena i teoretski je (ali nepraktično) izračunljiva. Kod DNK imamo posla s tisućama do milijardama "slova", a male pogreške u kodu obično su kobne! Činilo se da bih, kako bih doista razumio problem spontanog stvaranja DNK, morao točno izračunati vjerojatnost da se takav slučaj sluDivrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

Harold Gans:

Podrijetlo života

čajno dogodi. Srećom, radeći 28 godina za Ministarstvo obrane SAD-a kao viši kriptološki matematičar, posjedovao sam potrebne vještine za takvo izračunavanje. Počeo sam s razmatranjem virusa Phi-X-174 koji inficira bakteriju Escherichia coli.

Njegova DNK ima nešto više od 5000 veza (baznih parova) i to je najkraća smislena DNK za koju se zna da postoji. On je također jednostavniji od većine DNK, jer njegova struktura tvori jednu spiralu (poput RNK) umjesto dvostruke.

Uz izračun vjerojatnosti da se DNK Phi-X-174 slučajno sastavi, bilo je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da potencijalno mogu postojati druge slično male i održive DNK, čak i ako ih nema na Zemlji ili bilo gdje drugdje. Nadalje, za takvu spontano nastalu DNK postojala bi mnoga mjesta u ovom ogromnom svemiru na kojima bi mogla nastati i mnogo vremena za to; prema najnovijim znanstvenim otkrićima to je oko 13,8 milijardi godina. Izračun je donio vjerojatnost koja je nevjerojatno mala; ima 3.999 nula desno od decimalnog zareza! Ova vjerojatnost daleko premašuje bilo koji značajni standard koji se koristi u bilo kojoj znanosti. Ona je toliko mala kao da osoba zaigra ruski rulet 50.517 puta i preživi! (Ruski rulet se sastoji u tome da se šestokomorni bubanj revolvera u kojem se nalazi jedan metak zavrti, usmjeri u glavu i povuče okidač.) Bi li itko povjerovao da je to netko napravio i preživio? Da li bi ikoja razborita osoba to pokušala? Konačno, šanse da se preživi samo šest pokušaja su otprilike dva prema jedan. Zamislite kakve su šanse nakon 50.517 pokušaja! (Ako imate poteškoća da to zamislite, niste jedini. Izgledi bi bili predstavljeni riječju "trilijun" napisanom 333 puta iza koje slijedi "prema 1".) Izgledi za to su istovjetni izgledima da DNK Phi-X- 174 ili virusne DNK slične veličine spontano nastanu bilo gdje u svemiru sve od početka vremena.

Važno je napomenuti da je DNK sama po sebi potpuno nefunkcionalna. Ona je poput telefonske aplikacije bez telefona. U većini prirodnih okruženja ona čak ne može sačuvati svoju složenu strukturu da se ne razgradi. U živoj stanici DNK je zaštićena unutar jezgre. Virusu je potreban omotač Godina 14 9Broj 1 Strana

od bjelančevina da bi ga zaštitio i unio u živu stanicu kako bi se mogao razmnožavati. Za Phi-X-174, ova zaštitna ovojnica sastoji se od 192 proteina koji se sastoje od 42.276 aminokiselina (jednostavnih gradivnih elemenata proteina). Kad bismo u izračun vjerojatnosti nastanka DNK Phi-X-174 slučajno uključili nužnu genezu ovog omotača, morali bismo uključiti još jedan beskrajno mali faktor, jedan s 26.589 nula desno od decimalnog zareza!

U praksi je nemoguć spontani nastanak najjednostavnije virusne DNK bilo gdje u svemiru od početka vremena. To je točno čak i ako se ne uzimu u obzir drugi čimbenici koji vjerojatnost čine još manjom, poput činjenice da DNK nikako ne može nastati unutar zvijezda, na planetama koji su preblizu galaktičkog središta ili u međugalaktičkom mediju. Taj je zaključak ponukao organskog kemičara i molekularnog biologa Alexandera Grahama Cairns-Smitha da napiše: "Ali, možete reći, uz sve vrijeme svijeta i s tolikim svijetom, kad bi se dogodio pravi splet okolnosti? Nije li to vjerojatno? Odgovor je ne, nije bilo dovoljno vremena, a nije bilo ni dovoljno svijeta."

Znanstveno pitanje o podrijetlu života stoji i dalje. Nema znanstvenog odgovora na pitanje, niti ga može biti, jer ono predstavlja nerazrješivu matematičku zagonetku.

Vjerojatnost nastanka života kao prirodnog kemijskog ishoda toliko je mala da nam govori da je nelogično pretpostaviti tu mogućnost.

Ipak, život zasnovan na DNK postoji! Naš je zaključak da se to nije dogodilo slučajno. Jedina alternativa je da se to dogodilo smišljeno.

Američki kemičari Stanley Miller i Harold Urey su 1952. godine izgradili komoru koja je u sebi sadržavala simuliranu predbiotičku atmosferu. Kroz ovu smjesu kemikalija oni su propuštali električne iskre da bi simulirali munje i uspješno su uzrokovali spontano stvaranje aminokiselina, jednostavnih gradivnih elemenata proteina. Dvije godine kasnije, američki biolog i dobitnik Nobelove nagrade George Wald napisao je članak u časopisu Scientific American izražavajući stav da je bilo samo pitanje vremena kada će se temeljne strukture života, poput

RNK, DNK i proteina, spontano stvoriti u simuliranim predbiotičkim uvjetima i u laboratoriju. Wald je u članku napisao da je glavnu ulogu u nastanku života odigralo vrijeme. Budući da je život na raspolaganju imao milijarde godina da se razvije, ono što bismo na temelju svog svakodnevnog iskustva smatrali nemogućim, ne samo da je moguće, već je čak vjerojatno ili "gotovo sigurno" i "vrijeme čini čuda".

Waldova očekivanja da će se proteini, RNK ili DNK spontano stvarati u predbiotičkim uvjetima u laboratoriju nisu se ostvarila. Tako je bilo unatoč tomu što su eksperimenti bili organizirani na način da znatno smanje vrijeme koje je obično potrebno za željeni rezultat. Šezdeset dvije godine nakon pisanja tog članka, nitko to nije uspio. Godine 1979., uvod u zbirku članaka časopisa Scientific American pod naslovom Život: podrijetlo i evolucija koji je uključivao Waldov članak, ustvrdio je da je, iako je njegov članak bio poticajan, to je bio "jedan od vrlo rijetkih slučajeva u njegovom profesionalnom životu da Wald nije bio u pravu". Nakon što je većinu svog života analizirao molekularnu strukturu živih organizama, Wald je promijenio svoje mišljenje. Pišući u International Journal of Quantum Chemistry (Međunarodnom časopisu za kvantnu kemiju) 1984. godine, objasnio je da je "uz određeni šok po moju znanstvenu senzibilnost" zaključio da je svemir i život stvorio jedan veličanstveni "um".

Možda je to bila spoznaja da u svemiru nije bilo ni približno dovoljno vremena, niti dovoljno prostora da spontano nastane bilo što nalik na najjednostavniju virusnu DNK. Ali o kakvom to "umu" Wald govori? Ako je postojao prije svakog života i prije stvaranja fizičke stvarnosti, onda to nije fizičko biće ili um kakvog poznajemo. Ne, to mora biti najviša Inteligencija ̶ Stvoritelj koji je stvorio i svemir koji je osmišljen da podrži postojanje života, kao i sam život. ■ Ovaj je članak preuzet iz knjige "Kozmička slagalica: znanstvena istraga o postojanju B-ga" Harolda Gansa (Feldheim Associates, 2020).

Strana 9

Rabbi David Stav:

Uloga čovjeka Ovog šabata, započinjemo ponovo

otkrivena danas, razlikuje se od

stvoreno, jer su one veoma dobre".

sa Berešit. Osjećaji koji nas obuzi-

onoga što smo otkrili i naučili pret-

Drugim riječima, čitav svijet je do-

maju kada obnavljamo svoje učenje

hodnih godina. Može biti da u tome

bar, no on sadrži i nešto jedinstve-

Tore su dosta kompleksni. S jedne

leži tajna zašto svake godine obna-

no, a to je čovječanstvo koje, zahva-

strane, te su priče većini nas poz-

vljamo ciklus čitanja Tore, počevši

ljujući svojim sposobnostima i kva-

nate. Mnogi od nas učili su ih u

od Berešita. Na taj način spoznaje-

litetama,

školi. Možda su se neki od nas

mo da možemo imati sasvim nov

stvorenja i kao rezultat toga, smatra

upoznali s njima i u vrtiću. Za neke

početak, ne samo u našim osobnim

se "veoma dobrim".

od nas to su priče koje slušamo

životima s našim obiteljima, već i u

svakog šabata u sinagogi. Ako je

učenju Tore.

tako, što bismo još mogli naučiti iz njih?

nadmašuje

sva

druga

Samo nekoliko stihova kasnije, nailazimo na sljedeće riječi: "A

Parša Berešit fokusira se na izvje-

Hašem, Svemogući, rekao je 'nije

štaj o stvaranju koje je trajalo šest

dobro da čovjek bude sam. Načinit

Može nam se činiti da je čitanje

dana i nakon kojeg je uslijedio

ću mu pomoć kao što je on (ezer

istih tekstova iz godine u godinu

šabat. Jedan se izraz osobito često

k'negdo).'" Ako smo do ovog■trena

prilično dosadno. Pa ipak, istovre-

ponavlja u opisu tih šest dana stva-

utvrdili da je svijet savršen i da su

meno je sjajno znati da možemo

ranja: "I Hašem je vidio da je do-

sva stvorenja dobra, a da je čovjek

početi iznova. To nas podsjeća na to

bro" (taj se izraz koristi na kraju

čak 'veoma dobar', sada shvaćamo

kako svaku novu godinu, nakon

svakog dana stvaranja, osim pone-

da to zapravo nije slučaj. Odje-

Jom kipura, započinjemo znajući da

djeljka). Pa ipak, nakon opisa onoga

dnom, Hašem kaže da jedna stvar u

za sobom ostavljamo prošlu godinu

što se dogodilo u petak, tekst kaže:

Njegovom svijetu nije dobra –

sa svim njenim postignućima i ne-

"I Hašem je vidio sve što je stvorio, i

čovjekova samoća.

dostacima te da se usmjeravamo na

bilo je veoma dobro."

izgradnju nove i bolje budućnosti za nas.

Na tom mjestu malo zastajemo i to

Ako je tako, svijet nije samo do-

iz dva razloga: Do sada smo vjero-

bar. On je veoma dobar. Rabini

vali da je sve bilo dobro, a sada vi-

Slično tome, kada učimo Toru i

također objašnjavaju da Tora koristi

dimo da nije tako. Štoviše, upravo

uvijek iznova čitamo njena poglav-

izraz "veoma dobro" u slučaju pe-

smo pročitali da je "Hašem stvorio

lja, naš sadašnji susret sa Hašemo-

tka, zato što time sugerira da su

čovjeka na svoju sliku, muško i

vom riječi i način na koji nam je ona

"čovjekove

žensko ih je stvorio." Tekst jasno

osobine

uvećale

sve

kaže da je Hašem stvorio i muškarca i ženu, i odmah zatim blagoslovio ih je blagoslovom plodnosti i umnažanja, te podređivanja svijeta sebi. Sada, odjednom, otkrivamo da je čovjek stvoren kao usamljeno biće koje uopće nije bilo u tako savršenom stanju, te da mu sada valja pronaći ezer k'negdo.

Neki od naših rabina tumače da kada tekst kaže da ih je "muško i žensko stvorio", to je samo izlaganje principa koji će se materijalizirati tek kasnije u priči. Uistinu, kažu Strana 10

Divrej Tora

Rabbi David Stav:

(nastavak s 10. stranice)

Uloga čovjeka

oni, čovjek je stvoren sam, a njegova ezer k'negdo stvorena je kasnije. Zato je, tek nakon što su oboje stvoreni, Hašem rekao da je sve "veoma dobro". Ipak, jednostavno čitanje teksta upućuje na nešto drugo.

Možemo pokušati razumjeti te stihove ovako: opis "veoma dobro" kojim Hašem opisuje svijet koji je

stvorio, predstavlja božansku perspektivu. Istina je da je B-g sve stvorio

savršenim.

Priroda

koja

obiluje cvijećem, drvećem, pticama i raznim životinjama svih boja, oblika i veličina, nevjerojatno je divna.

Ljudi također postaju dio te prirodne raznolikosti i tako dobivaju opis "veoma dobro". Čovjek je sofisticirano stvorenje sa impresivnim kognitivnim, komunikativnim, kreativnim i administra-

tivnim vještinama. Možda je čovjekovo

zajedništvo

sa

ženom

stvoreno zajedno s njim, kao dio

Čovjekova perspektiva je mnogo

Početak tog "popravljanja" leži u

drugačija od perspektive ostalih

najtemeljnijem

stvorenja. On je zapravo rođen u

čovječanstva, a to je zajedništvo

svijetu koji nije "veoma dobar". To je

između muškarca i žene. Za razliku

svijet kojem je potrebno usavršava-

od svih drugih bića, ljudi nisu stvo-

nje, promjena; svijet u kojem napre-

reni kao muško i žensko samo zato

dak i ono što je stvoreno postavljaju

da bi se razmnožavali i punili svijet

kamen temeljac čovjekovog posto-

novim ljudima koji će održati ljud-

janja. Kako bismo razumjeli čov-

sku vrstu u postojanju. Čovjek mora

jekovu ulogu u svijetu, najprije

graditi obitelj sa ezer k'negdo (po-

moramo

stranu

moći kao što je on). Muškarac i žena

čovječanstva koja "nije dobra". Za

zajedno stvaraju novu realnost koja

razliku od ostatka svijeta koji je

je utemeljena na njihovim različi-

svoju svrhu ispunio jednostavnim

tostima i raspravama. Onaj "ne tako

prirode, sistema u kojem sva bića

dolaskom u postojanje, čovjekova

dobar" dio ljudske samoće definira

dolaze u paru. No, za sva druga

uloga započinje onda kada shvati

glavni zadatak koji je povjeren

bića, savršenstvo stvaranja posti-

da je rođen u svijetu koji "nije do-

čovjeku – objaviti dobrotu kroz

gnuto je u trenutku kada su oni

bar", te da je on ovdje da ga "pop-

izgradnju obitelji, koja je početak

sami stvoreni i kada su primili svoj

ravi".

gradnje boljeg svijeta. ■

Za razliku od svih drugih bića, ljudi nisu stvoreni kao muško i žensko samo zato da bi se razmnožavali i punili svijet novim ljudima

identitet, dok je za čovjeka stvaranje samo početak.

Godina 14 11 Broj 1 Strana

pogledati

onu

dijelu

postojanja

Prevela Anja Grabar Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Hebrejska priča o Stvaranju i usporedne priče drugih civilizacija Ovotjedna parša, parša Berešit, prva je parša knjige Postanka, prve knjige Tore. Ta se knjiga otvara poznatim riječima (Postanak 1,1): "Berešit bara Elokim et ha'šamajim, v'et ha'arec," "U početku, stvori B-g nebesa i zemlju." Za Židove, kršćane i muslimane, te riječi predstavljaju ne samo povijesni zapis o rođenju svijeta, već i srž njihovog vjerskog sistema.

Međutim, opis stvaranja koji je dat u hebrejskoj Bibliji, pred vjernike postavlja mnoga teška pitanja. Među njima možda prednjači kontradikcija između biblijskog izvještaja o stvaranju i teorije o evoluciji, no otvaraju se i druga izazovna pitanja, osobito ona utemeljena na izvještajima o stvaranju koje nalazimo zabilježenima u drugim drevnim civilizacijama, naročito u onoj babilonskoj.

Dok su mnogi upoznati sa epom o Gilgamešu, babilonskoj verziji priče o potopu, samo je nekolicini poznat ep o stvaranju pod nazivom "Enuma Eliš", što su ujedno i prve riječi te babilonske priče o stvaranju, koje znače "u vrijeme dok visina." Enuma Eliš, babilonski mit o stvaranju, pisan je starim babilonskim jezikom i to na sedam glinenih pločica od kojih svaka sadrži 115 do 170 reda-

ka teksta, ukupno oko 1000 redaka teksta. Osim većine pete pločice, tekst je gotovo kompletno sačuvan.

Prva pločica započinje riječima: Dok još nebo gore nije dobilo ime, I dok zemlja dolje nije nosila ime, A praiskonskog Apsu, koji ih je rodio, I kaosa, Tiamat, njihove majke, Njihove vode su bile međusobno izmiješane, I još nije bilo polja, ni močvare se nije moglo vidjeti; Kada nijedan od bogova još Babilonski ep o stvaranju tvrdi da prije formiranja nebesa i zemlje, nije postojalo ništa osim vode. Te vode predstavljene su drevnim bogom Apsuom, bogom slatke vode, i božicom Tiamat, božicom slane vode.

Miješanjem njihovih voda, iznjedreno je božansko potomstvo. Ti novostvoreni bogovi uzrokovali su veliku pomutnju. Stariji bogovi pokušali su ih uništiti, ali u tome ih

je spriječio mudri bog Ea. Na kraju se podigao drugi bog, Marduk, koji je ubio Tiamat i od njenog mrtvog tijela oblikovao zemlju. Tada je uspostavljen Babilon kao prebivalište glavnih bogova, a Marduk je postao kralj nad svim bogovima.

Jedan od najznačajnijih poznavatelja drevne povijesti Bliskog Istoka bio je profesor Nahum Sarna (19232005). Sam je bio tradicionalni Židov te je napisao važno djelo koje nosi naslov "Razumijevanje Postanka: Nasljeđe biblijskog Izraela". U ■ prvim poglavljima svoje knjige, prof. Sarna ističe brojne ključne razlike između babilonskog i biblijskog izvještaja o stvaranju. On piše: Hebrejski izvještaj kaže nam nešto o prirodi jednog B-ga koji je Stvoritelj i suvereni vladar svijeta i čija je volja apsolutna. Kaže da je B-g izvan oblasti prirode koja Mu je u potpunosti podređena. Ne postoji mit o Njemu, nema priča o događajima iz Njegovog života. Magija nema ulogu u slavljenju Njega. Priča nam također kaže nešto i o prirodi čovjeka, bića stvorenog na B-žju sliku, obdarenog dostojanstvom, čašću i beskonačnom vrijednošću, u čije je ruke B-g povjerio vlast nad svim stvorenim. Na kraju, izvještaj nam govori nešto i o biblijskom konceptu realnosti. On proglašava temeljnu dobrotu života i univerzalni moralni poredak ljudskog društva.

Iako naizgled postoji paralela između babilonskog epa i biblijskog izvještaja s obzirom na ključnu ulogu vode, te dvije priče o stvaranju su značajno različite. Čini se kao da je čitava svrha Enuma Eliša da potvrdi ulogu Marduka kao kralja nad svim bogovima. Profesor Sarna ističe da, kao izraziti kontrast tome,

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

biblijska priča o postanku uopće ne spominje B-ga koji je kralj nad svim, kao niti bilo kakve bitke između Svemogućeg i drugih sila. Ta razlika ne samo da je literarno značajna, već je i teološki revolucionarna.

Zato u hebrejskom izvještaju nema B-žje biografije, niti priča o stvaranju igra neku političku ulogu u uspostavljanju B-ga kao kralja. Također nema spomena Izraela, Jeruzalema ili Hrama, niti postoji bilo kakav pokušaj da se utemelje neki nacionalni ili institucionalni ideali.

Nadalje, nema nikakvih spomenutih rituala židovske religije kojima bi se utvrdila pozicija B-ga kao glavnog vladara. Iz tog razloga, biblijski izvještaj predstavlja potpuni odmak, ne samo od bliskoistočnih tradicija, već i od svih drugih drevnih tradicija koje su se razvile do toga vremena.

Kao izraziti kontrast epu "Enuma Eliš", biblijska priča o postanku uopće ne spominje B-ga koji je kralj nad svime

Ponovo, svojim neponovljivim stilom, profesor Sarna piše: Hebrejski izvještaj je neusporediv zbog svoje nevjerojatne jednostavnosti. On ne spominje rođenje ili biografiju B-ga. Čak ni ne započinje tvrdnjom o postojanju B-ga. Takvo što bilo bi nezamislivo u to vrijeme.

Za Bibliju, postojanje B-ga ne treba dokaze, baš kao ni postojanje samog života. Hebrejski koncept B-ga je sadržan u tekstu, a ne formuliran Godina 14 13 Broj 1 Strana

Hebrejska priča o Stvaranju i usporedne priče

apstraktno i eksplicitno. Cijela Biblija je zapravo svjedočanstvo o iskustvima pojedinaca i naroda sa božanskim. Stoga, knjiga Postanka započinje odmah izvještajem o kreativnoj aktivnosti B-ga koji prethodi svemu što postoji.

Za profesora Sarnu, tema stvaranja koja je tema prvih poglavlja Biblije, koliko god važna bila, služi samo kao uvod u centralni motiv Biblije, a to je izlazak iz Egipta. Sarna kaže, "B-žje djelovanje u povijesti, a ne Njegova uloga Stvoritelja, dominira u biblijskoj misli."

Svrha priče o stvaranju prema mišljenju dr. Sarne nije opisati kako je svijet nastao ili opisati porijeklo fizičkog svijeta. Vezano uz to, dr.

Sarna objašnjava: Postanak je samo uvod u povijesnu dramu koja se razotkriva na stranicama Biblije. Ona glasno i nedvosmisleno proglašava apsolutnu podređenost svega stvorenog vrhovnom Stvoritelju koji može prirodne sile koristiti kako bi ispunio svoja moćna djela u povijesti. Ona potvrđuje da je temeljna istina cijele povijesti to da je svijet pod nepodijeljenom i neizbježnom suverenom

vlašću B-ga.

Za profesora Sarnu, glavna svrha izvještaja o stvaranju je zabilježiti događaj koji je "uveo u povijesni proces i koji nas uvjerava da iza svega stvorenog postoji božanska svrha koja se razotkriva na sceni čovječanstva."

Iz tog nevjerojatnog biblijskog isječka poznatog kao priča o postanku, vidimo da Tora nije samo drevni mit koji su ljudi koristili kako bi objasnili prirodne fenomene ili umirili one koji su bili uplašeni ili neupućeni. Ona je biblijski izvještaj stvaranja koji ne sadrži apsolutno nikakvu mitologiju u klasičnom poganskom smislu. Umjesto toga, riječ je o priči o stvaranju koja služi kao uvod u najvažnije etičke i moralne doktrine koje su ikada dane ljudskoj rasi.

Mnogo važnije od toga da je B-g Stvoritelj ljudske rase i fizičkog svijeta, jest to da je B-g stvorio ljudska bića i darovao im moralnu savjest, kako bi svojim dobrim i plemenitim djelima mogli obogatiti i posvetiti svijet koji je On stvorio.

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar Strana 13

Rabbi Yissocher Frand:

Ako s drveta nije mogao jesti, zašto je ono bilo tamo?

Tora kaže: "A Hašem Elokim zapo-

nja moralo postojati, neka ga Sve-

vjedi za čovjeka govoreći (al ha'A-

vjedi čovjeku govoreći: ‘Od svakog

mogući posadi negdje na drugom

dam lemor)." Tora se obično koristi

drveta u vrtu možeš slobodno jesti;

kraju svijeta gdje ono neće iskušava-

malo drugačijom terminologijom,

ali s Drveta spoznaje dobra i zla, s

ti čovjeka! Da je to učinio, mogao je

na primjer, "I Hašem je govorio

njega ne smiješ jesti; jer u dan kada

Adamu dati odriješene ruke - jedi

Mošeu (el Moše) ..." Tiferes Shlomo

jedeš s njega, zasigurno ćeš umri-

što god želiš iz vrta - bez iznimke!

pita, zašto pasuk ovdje ne koristi isto

jeti." [Berešis 2,16-17] Hašem [B-g]

Što bi u tome bilo pogrešno?

tako izraz "A Hašem Elokim je zapo-

smješta Adama u Gan Eden i sve

mu čini dostupnim - uz jednu iznimku: plod "Ec Ha'Daasa." Tora odmah nastavlja: "A Hašem Elokim reče: ‘Nije dobro da čovjek bude sam; učinit ću mu pomoćnika nasuprot njega.’" [Berešis 2,18]. Dakle, odmah nakon upozorenja da se udalji od Drveta znanja, Svemogući uspostavlja instituciju braka kao dio Stvaranja.

Koja je pouka u postavljanja ova dva događaja jedan uz drugi?

Odgovor je da Hašem podučava

čovječanstvo jednoj pouci. Svako ljudsko biće mora naučiti da na ovom svijetu postoje određene stvari koje su zabranjene. Čovjek se mora suočiti s ograničenjima. Ne bi trebalo sve na svijetu biti dostupno.

Svemogući je točno znao što čini. Želio je da se čovjeku nadohvat ruke postavi nešto što će biti "zabranjeno" upravo zato da bi čovjek prepoznao da su neke stvari "zabranjene".

Na ovo pitanje možemo odgovori-

Tiferes Shlomo (Rav Shlomo Ha-

ti ako postavimo drugo pitanje:

kohen Rabinowicz [1801-1866], prvi

Ukoliko Hašem nije želio da Adam

rebe iz radomske hasidske dinastije)

jede s Drveta znanja, zašto ga je po-

iznosi zanimljivo gledište. Citirani

stavio u Gan Eden? Ako je Drvo zna-

pasuk glasi: "A Hašem Elokim zapo-

vjedio čovjeku (el ha Adam lemor)?"

Tiferes Sholmo odgovara da al ha’ Adam – za čovjeka - znači da ovo definira čovječanstvo. Ova zapovijed (u vezi ograničenja) je ono što stvara menscha! Čovječanstvo mora prepoznati da na ovom svijetu po-■

stoje moralne granice - do ovdje i ni koraka dalje! Čovjek ne može imati sve što želi. Mora postojati nešto što čovjek ne može imati, kako bi mogao naučiti pojam suzdržavanja.

To je razlog zašto kada gledamo

na svijet oko sebe i vidimo sportske zvijezde ili vidimo menuvalim koji naseljavaju Hollywood itd., primjećujemo da je njima sve dostupno.

Bilo legalno ili nelegalno, moralno ili nemoralno, oni smatraju da moraju imati sve. Ništa nije van dosega. Što se događa takvim ljudima?

Oni neizbježno, uvijek, potonu u bezdan. Zbog toga što nemaju ograničenja i sve im prolazi, oni su samodestruktivni - moralno, pa čak i

fizički. Kad možete reći što god poželite kome god poželite i možete činiti što god želite i kad god želite, vi prestajete biti ljudsko biće.

Sefer Milchamos Yehuda piše da zato pasuk koji uvodi brak dolazi odmah nakon pasuka koji uvodi ograničenja. Nakon što je "Hašem Elokim zapovjedio čovjeku ... ", onda je "Hašem Elokim ustvrdio: ‘Nije do-

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Ako s drveta nije mogao jesti, zašto je ono tamo?

bro za čovjeka da bude sam ...’" Da

njegovom Be’er Yosefu. Rav Yosef

na" (Skriveni B-žji teritorij) na koji

bi se živjelo s drugim ljudskim bi-

Salant ističe da korijen ove riječi,

nemamo pravo ulaziti. To je, kaže

ćem, svaka strana mora znati da

"KiVŠua" [Kavaš — zavladati ili pot-

Be’er Yosef, značenje riječi u našoj

postoje granice. Neke stvari možete

činiti (kao druga mogućnost, ono što je

parši - "Budite plodni i množite se, is-

učiniti, a neke ne možete. Postoje

skriveno)], nalazimo u jednom dru-

punite svijet, v’KiVŠua". Ne pokušav-

granice koje ne možete prijeći. Oso-

gom kontekstu.

ajte ući u tajni svijet. Činite ono što

ba koja tu lekciju lako savlada i rano je nauči imat će uspješan brak. Osoba koja to nikada ne nauči, nema granica i nema ograničenja - ni na način na koji razgovara, ni na način na koji postupa niti na način na koji jede – ona neće imati uspješan brak.

Tek nakon što je koncept ograničenja uspostavljen na svijetu, institucija življenja s drugom osobom i koncept braka mogli su se uspješno primijeniti na čovjeka.

B-g je znao da stvara pravedne ljude, ali i da stvara ljude od kojih će poteći zli ljudi

Talmud kaže [Berohos 10a] da kralj Hizkijahu (Ezekija) nije želio

Medraš kaže u ime Rav Berachye,

imati više djece. Teško se razbolio, i

da je ovo pitanje smetalo i B-gu kad

prorok je došao te mu rekao "Umri-

je stvorio Čovjeka. B-g je znao da

jet ćeš na ovome svijetu i nećeš živjeti

stvara pravedne ljude, ali i da stvara

na budućem svijetu" [Izaija 38,1].

ljude od kojih će poteći zli ljudi. B-g

Izaija je ukorio Hizkijahua i pitao ga zašto ne želi imati više djece.

Kralj je odgovorio da to nije bilo zbog toga što je smatrao da su djeca

i dao im dar slobodnog izbora, znajući da se neće uvijek pokazati da će

takvih potomaka na svijet. Zbog

ljudi biti pravedni, tako i čovječan-

toga je prestao imati djecu.

stvo mora slijediti ovu praksu. U

Talmud kaže da je prorok rekao kralju Hizkijahuu, "Odakle ti pravo da ulaziš u B-žje Skrivene stvari (KaVŠi)? Moraš činiti ono što ti je rečeno. Prestani kalkulirati na temelju svijeta onoga što je skriveno (KiVuŠim)."

kijahuom. Naši mudraci nam kažu

da je Amram levit ostavio svoju

se onoga što je skriveno

ženu, jer nije želio dovoditi djecu na

[Berešis 1,28]. Ovo je micva da se ima djecu, da se napuči svijet. Vidio sam tumačenje, vjerojatno homile-

ćnost) - što god bude, bit će."

je želio da nema ništa s dovođenjem

Salant - Ispunite svijet, ali klonite

se, napunite svijet i zavladajte njime".

ću čovjeka i neću gledati (u budu-

Kao što je B-g stvorio ljudska bića

nema djece. To nije započelo s Hiz-

vio i rekao im:" Budite plodni i množite

njih." To je kao da B-g kaže: "Stvorit

njegovi potomci biti istinski zli. On

presedan za ovu filozofiju da se

Pasuk [stih] uči: "I B-g ih je blagoslo-

je rekao, "Sakrit ću svoje lice od

teret; nego je proročki vidio da će

Činjenica je da postoji povijesni

Između svjetla i tame: Rav Yosef

morate!

svijet pa da ih faraon baca u Nil. Njegova kći Miriam mu je morala

domeni plodnosti i množenja, ne možemo uvijek raditi kalkulacije "Je li ovo pravo vrijeme?" "Je li ovo pravo mjesto?" Moramo raditi ono što nam se kaže.

Danas, u našoj generaciji, vidimo ljude koji su rođeni u Šangaju dok su im roditelji bježali od Hitlera [neka mu ime bude izbrisano]. Bili su zarobljeni u Kini. Nisu znali odakle će im doći sljedeći obrok. Njihova je prošlost bila uništena, a budućnost neizvjesna. Ali Židov nastavlja i donosi sljedeću generaciju na svijet.

reći da to nije ispravno postupanje i

Ne zalazite u svijet Skrivenog (Ki-

da se treba vratiti svojoj supruzi -

všu-ha); čovjek mora učiniti ono što

koja je potom rodila Mošea, koji je

mu/joj je dužnost. Posao Židova je

izveo židovski narod iz Egipta.

držati se zapovijedi bez kalkulacija.

tsko, riječi ‘Kivšua’ - ‘i zavladajte

Amram je opet pomislio: "Zašto

njime’ - od Rava Yosefa Salanta u

dovoditi djecu na svijet?" Međutim,

B-g kaže: "Učini to!" I zato je to u redu. ■

takva su pitanja "kavši d’RahmaGodina 14 15 Broj 1 Strana

Strana 15

Rabbi Berel Wein:

Povratak šabatu Svi problemi i smrtnost ljudskog

Dok je Adam živio utjecao je na

sedam puta, ali on se uvijek nakon

postojanja ogledaju se u priči o

ljude i oni su još uvijek imali vidlji-

toga ustane." Razlika između pra-

Adamu i Havi povezani s nama u

vu vezu sa Stvoriteljem koji ih je

vednosti i zla očito nije u padu već

ovotjednoj parši. Tora nam govori

oblikovao i s idejama svetosti koje

u ustajanju nakon toga.

da je ovo knjiga o ljudima - knjiga o

su još uvijek proizlazile iz njega.

Adamu. Ona nas treba naučiti da se

Nakon Adamove smrti, okretanje

ljudi nakon pada mogu ustati i na-

svijeta prema zlu i uništenju dobiva

staviti živjeti i postizati. Midraš nas

zamah i snagu.

uči da je nakon Adamova izgona iz rajskog vrta utonuo u duboku i dugotrajnu depresiju. Njegov sin ubojica, Kajin, uspio ga je izvući iz tog stanja depresije objasnivši mu da će B-g prihvatiti pokajanje i ispriku od njega. Ali što je još važnije, B-g je očekivao da će Adam ustati iz svoje tuge i pokušati obnoviti svoj život, a svojim naporima i svijet.

Tora nam govori da se iz ovog po-

Veliki B-žji dar ljudima - Šabat -

navljanje vitalnosti Šabata. Žalosno

dio je ovotjedne parše. Šabat je kraj-

je, ali realno, da se prošlost ne može

nja obnova, oružje otpornosti i svje-

poništiti. Ali budućnost još uvijek

žine. Omogućuje nam, na tjednoj

čeka naše kreativne napore i talen-

bazi, da započnemo novi i da se

te da je oblikujemo i pretočimo u

otresemo razočaranja i poraza pro-

stvarnost.

teklog tjedna. Nije ni čudo što Midraš dodjeljuje Adamu autorstvo velikog psalma koji započinje "pjesmu melodiju za dan Šabata". Jer Adam sada postaje ljudski primjer psihološke

vo treće dijete Šet koje na kraju po-

sebe nekako iz dubine krivnje i de-

staje ocem čitavog civilizacijskog

presije i vraćanja svrhe, fokusa i

morala i svetosti. Slika vječno ožalo-

nade u život.

umjetnici iskrivljena je. Veći dio Adamova života provodi u pokušaju obnavljanja ljudske svrhe i napretka u svijetu. Njegov je izvorni grijeh stvorio nepovratne posljedice, ali to nije cijela priča njegovog života i postojanja.

Strana 16

ga obično prikazuju, već kao prvog čovjeka koji je okusio ljepotu i ob-

novnog osjećaja svrhe rodilo njego-

šćenog Adama kako su je prikazali

Adama stoga ne treba pamtiti kao izgubljenu i tragičnu figuru kakvu

otpornosti,

podizanja

Šabat je simbol novog tjedna i nove prilike i daljnjeg postignuća. Bez dana odmora koji nas obnavlja uvijek nam je suđeno da budemo ožalošćeni, umorni i u konačnici tužni.

Mantra židovstva je stih u Mišlej/ Izrekama "pravednik može pasti

■

Štovanja šabata u Židovskom svijetu.

Rabini Talmuda šabat su stavili na čelo svih zapovijedi, i zapravo kao magnet

Židovskog

identiteta.

Svetkovanje šabata sa sobom je donijelo međusobno povjerenja i suradnju u svim društvenim i vjerskim stvarima u Židovskom životu.

Tijekom posljednja dva stoljeća Židovske povijesti, prvo u istočnoj Europi, a potom u SAD-u i Zapadnoj Europi, šabat je skliznuo daleko van domašaja milijuna Židova. Bilo je mnogo razloga za tu pojavu - financijskih, promjena mjesta imigra-

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Povratak šabatu

cije i nove zemlje prebivališta, neu-

tradiciji primjećuje se gotovo svu-

zadobije svoje pravo mjesto časti i

pućenost u Židovsku povijest, pri-

gdje u zemlji.

štovanja, ali trend prema tome je

vlačnost militantno sekularnog društva koje je navodno bilo val sutrašnjice, itd.

Postoje razni razlozi za ovu promjenu u ponašanju, ali jedna od

jasan i nedvojben.

Prije nekoliko godina, na inicija-

glavnih pokretačkih sila ovog tren-

tivu

No, u konačnici je odsustvo šabata

da u društvu je spoznaja da ono

Goldsteina, južnoafričko Židovstvo

neumoljivo vodilo u asimilaciju, mi-

mora imati jednu ujedinjujuću os-

proslavilo i odalo počast šabatu koji

ješane brakove i gubitak Židovskog

novu koja će ih držati zajedno kako

je obuhvatio sve Židove Južno-

identiteta, samopoštovanja i obitelj-

bi Izrael preživio i nastavio napre-

afričke republike. Iskustvo je bilo

ske strukture. Subota je postala uto-

dovati,. Tijekom cijele židovske

uistinu uzbudjivo. Rasplamsalo je

glavnog

rabina

Warrena

rak za većinu američkih i zapadno-

dugo uspavanu iskru Židovskog

europskih Židova. Umjesto da bude

pamćenja, tradicije i duhovnosti

dan odmora, obiteljskih veza, te fi-

kod više desetaka tisuća Židova.

zičke, mentalne i duhovne obnove, ona je postala dan za kupnju i vozikanje automobilom. Šabat je u potpunosti iščezao iz života i planova većine američkih Židova.

Velike sinagoge, posebice neortodoksne, ostale su je uglavnom prazne na šabat jer su Židovi radije

igrali golf nego se posvećivali moli-

Nestanak šabata, kao onog jednog obilježja Židovskog društva koje ga najviše ujedinjuje, imao je za posljedicu slomljenu, zbunjenu i duhovno praznu Židovsku zajednicu

Pružilo im je osjećaj zajedništva i pripadnosti. Obnavljanje šabata u njihovom životu – makar to bilo i samo jednog šabata - poslužilo je za obnavljanje privrženosti Židovskom identitetu i zajednici.

Ovaj južnoafrički projekt šabata sada se replicira u mnogim zajed-

nicama diljem SAD-a, zapadne i

tvi i učenju. Čak i očajnička mjera

istočne Europe, pa čak i ovdje u

službenog dopuštanja Židovima da

Izraelu. Svi Židovi na ovaj ili onaj

dođu automobilom u sinagogu na šabat nije uspjela spasiti sinagogu i svakako je pridonijela mrtvački zvonima za šabat. Nestanak šabata, kao onog jednog obilježja Židovskog društva koje ga najviše ujedinjuje, imao je za posljedicu slomljenu, zbunjenu i duhovno praznu Židovsku zajednicu.

U Izraelu, iako štovanje šabata svakako nije sveopće, šabat se priznaje. Subota je službeni dan odmora u zemlji, većina poduzeća ne radi na taj dan, a obiteljska večera u petak navečer ostaje običaj ugrađen u izraelski način života. Zamjetan povratak poštivanju Židovstva i židovskih vrijednosti u životu Izraelaca dogodio se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Trend povratka

Godina 14 17 Broj 1 Strana

povijesti, šabat je služio kao taj ujedinitelj Židovskog društva. Kao što često citirani aforizam kaže: "Više nego što su Židovi održali šabat, šabat je održao i sačuvao Židove."

način trebaju sudjelovati u ovom plemenitom i povijesnom poduhvatu. Domaćini i gosti, Židovi iz svih sfera života i različitih sustava vrijednosti, imaju priliku da se udruže u ujedinjenju Židovskog naroda. To je prilika da se donose

Raštrkani diljem svijeta, predmet

prijeko potreban mir, nada, optimi-

predrasuda i progona, sveopće po-

zam, osjećaj za povijest, tradiciju i

štivanje šabata ujedinilo je Židove

povezivanja unutar obitelji našoj

diljem svijeta i dalo im tjelesnu i

generaciji - generaciji kojoj je toliko

duhovnu snagu da opstanu i pre-

potreban blagoslov na redovnoj

vladaju. Ovdje u Izraelu, to shva-

osnovi.

ćanje o snazi šabata i njegovoj vrijednosti za zaštitu i promicanje poruke pozitivnog judaizma i boljeg svijeta potaklo je probuđenje. Sve više Izraelaca drže šabat i stavljaju ga kao sastavni dio opće židovskog društva ovdje. Pred nama je još uvijek dug put do toga da šabat

Šabat se u židovskoj tradiciji smatra darom Izraelu od samog B-ga, da tako kažem, a kroz Izrael svijetu u cjelini. Naš najveći uspjeh u ovoj nadolazećoj novoj godini dobrote i blagoslova bit će jačanje privrženosti šabatu među svim Židovima.■

Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Adam - jedinstvena individua Tijekom stvaranja Hašem je dao da zemlja iznjedri mnoštvo stvorenja, i bilo ih je mnogo od svake vrste. Adam je, međutim, stvoren kao pojedinac.

Midraš pita: "Zašto je čovjek stvoren kao jedna individua?" te daje nekoliko razloga.

Možda je još jedan razlog zbog kojeg je čovjek stvoren kao pojedinac to što je Hašem namjeravao da svaka osoba bude jedinstvena. "Baš kao što su crte njihova lica jedinstvene, tako su im i umovi jedinstveni" (Tanhuma Pinhas 10). U najmanju ruku, tako je to trebalo biti.

Sjećam se ljudi koje sam poznavao 1930-ih. To su bili ljudi koji su se iselili iz istočne Europe početkom dvadesetog stoljeća, a bili su užasno jedinstveni. Mnogi su od njih bili poznati po nadimcima. Shimon je bio jedan krasan talmid haham koji je bio poznat kao "der krumer tzaddik" (izopačeni cadik). Mordechai je bio poznat kao "jom hašiši". Bila su dva Chaima: Chaim S. bio je "Chaim fun America", a Chaim F. bio je "Chaim fun Canada". Eliezer je jedva znao Humaš, a otkako su primijetili da gleda u Zohar, bio je poznat kao "Zohar hakadoš". Moshe W. je prepričavao ono što je u dnevnom tisku Morgen Journal čitao o kraljici od Sabe, što mu je pribavilo naziv "Malka Sheba". Moshe W. mora da je učinio nešto što je opravdavalo ime kojim su ga nazivali: Elifaz ben Esav. Nadimci su bili obilježja njihove jedinstvenosti. (Pogrdni nadimci su za svaku osudu i oni krše halahu, no svejedno su ukazivali na osobnost te osobe.)

Umove tih ljudi nisu oblikovali masovni mediji, niti odgojno-obrazovne ustanove, stoga je osobnost svake od tih osoba bila jedinstvena poput otisaka njihovih prstiju i njihovog DNK. Svaka je osoba mislila za sebe, no neslaganja je bilo iznenađujuće malo.

Godina 14 18 Broj 1 Strana

Danas mi glasamo u blokovima i razmišljamo u blokovima. Na nas utječu masovni mediji, velike korporacije i čelnici obrazovnih institucija. Štoviše, odgojno-obrazovni sustav kritiziran je da prisiljava učenike na uniformnost, što je rezultiralo osrednjošću i jednoobraznošću. Popuštamo svakom prohtjevu koji je jači od nas. Naše umove oblikuje sve osim nas samih.

Doista postoje pravila i principi kojih se moramo svi držati, ali unutar ovih parametara postoji dovoljno prostora da budemo ono što jesmo. Što je moj cilj u životu? Što smatram da je sreća? Koje su moje jedinstvene sposobnosti koje bih trebao razvijati? Kakav način života želim?

Svaki pojedinac, jedan je cijeli svijet.

Postojanje milijardi ljudi ne umanjuje jedinstvenost svakog pojedinca

Rebe Shalom Shachna, otac Rebea iz Rhizina, oženio je unuku Rebe Nachuma iz Černobila. Kasniji hasidi nisu odobravali postupke Rebe Shaloma Shachne, koji nisu bili u skladu s černobilskim praksama i požalili su se Rebe Nachumu. Kad je Rebe Nachum upitao svog unuka zbog čega se ne povinuje tim pravilima, ovaj mu je odgovorio prispodobom.

Jaje patke pomiješalo se s jajima kokoši. Kad su se pilići izlegli, majka ih je odvela u šetnju. Dok su prolazili pokraj potoka, pačić je uskočio u njega. Majku kokoš je uhvatila panika. Počela je vikati: "Izlazi van!

Utopit ćeš se!" Pače je odgovorilo: "Nemoj se bojati, majko, ja znam plivati."

Rebe Nachum rekao je svojim hasidima: "Ostavite ga na miru, on zna što radi." Odatle je došla dinastija iz Rhizina, poznata po svojoj jedinstvenosti.

Poslušajte riječi Rava Shloma Wolbe. "Svaki pojedinac, poput Adama, jedan je cijeli svijet. Postojanje milijardi ljudi ne umanjuje jedinstvenost svakog pojedinca. Svaka individua je jednokratan fenomen.

Svaka bi osoba trebala znati: "Ja, sa svojim snagama i talentima, crtama lica i osobinama ličnosti, jedinstven/a sam na svijetu. Među svima onima koji danas žive i koji su živjeli u svim prošlim naraštajima, nije bilo nikoga poput mene, niti će ikada biti nekoga poput mene, sve do kraja vremena, Hašem me poslao u svijet s jedinstvenom misijom koju ne može ispuniti nitko drugi osim mene samog, u mom jednom jedinom životu" (Alei Shur vol.2, str.71) I ponovo, "Koliko li je daleko od poštovanja prema Hašemu osoba koja traži odobravanje samo drugih i spremna je oponašati sve što vidi da drugi čine". (Alei Shur vol.1 str.

132).

Možda je fenomen kojeg sam uočio samo površan, makar ne i irelevantan. Kada bi netko upitao moju stariju braću gdje su učili, rekli bi: "Kod Reb Shlome", pozivajući se na Hagaona Rebbe Shlome Heimana iz Mesivte Torah Vodaas.

Drugi bi rekli: "Kod Reb Ahrona", što se odnosilo na Hagaon Rebbea Ahrona Kotlera iz Lakewooda. Drugi bi rekli: "Kod Rava", što se odnosilo na Hagaon Rebbea Yosefa Dova Soloveichika. Kad danas pitate ješiva bahura, gdje on uči, on odgovara: "U Ponevežu" ili "U Brisku," ili "U Čebinu" ili "na YU". Studenti se identificiraju s mjestom, a ne s osobom.

Možda je prikladnije slijediti instinkt krda. To će nas poštediti potrebe da razmišljamo sami za sebe.

Međutim, ako je sreća rezultat samospoznaje i samoispunjenja, možda ćemo svoju sreću žrtvovati zbog prikladnosti. ■ Strana 18

Biseri hasidske mudrosti K olo sreće se okreće Rabin je jednom primijetio da dosta ljudi u njegovom gradu troši previše vremena na zgrtanje bogatstva, nerijetko na račun ostalih sugrađana. Zato ih on sakupi, pa im reče: "Sreća je poput kotača koji se okreće. Onaj koji sjedi na vrhu i smije se ostalima je budala, jer ako se kotač okrene, on će se naći niže od onih kojima se sada smije. Onaj koji sjedi nisko i oplakuje svoju sudbinu, isto je tako budala. I zaista, sama činjenica da je sada na dnu znači da se u sljedećem trenutku njegova situacija može samo popraviti. Oba čovjeka trebaju shvatiti da je sreća jednostavno kotač koji se okreće, bez ikakve trajne vrijednosti, dok će jedno jedincato dobro djelo učinjeno osobi s kojom dijele život – trajati vječno. ■

B -g je stvorio naš materijalni svijet zato što je želio da ga mi poboljšamo i pretvorimo u Njegov dom. Da bismo to postigli, prvo moramo sebe doživjeti kao nezavisnu realnost. Svakome od nas podarena je slobodna volja, mogućnost da izaberemo između sebičnosti i nesebičnosti, između dobra i zla, da

A ko vjeruješ da nešto možeš pokvariti,

slijedimo B-žje upute ili ne. Ta je sloboda najveći poklon

onda vjeruj da možeš i popraviti.

s Njegove strane. Bez nje, ne bi imalo smisla živjeti.

Ako vjeruješ da možeš učiniti nažao,

B-g ne želi zlo; On želi da sve što činimo bude dobro. Isto tako, B-g nikada ne čini zlo; samo čovjek ga

čini. Ali da bi čovjek u životu bio istinski partner, on

onda vjeruj da možeš i pomoći.

R. Nahman iz Breslova ■

mora biti samostalan pri izboru. Premda B-g ne može podnijeti bol, koja je rezultat patnje koju nanosimo jedni drugima, bilo bi još bolnije kada bi nam morao oduzeti mogućnost slobodnog izbora.

R. Menachem Mendel Schneerson ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Strana 19

Divrej Tora

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Berešit - Pustite svjetlost unutra!

Mazel Tov, dovršili smo čitanje Tore! Nevjerojatno, ali tek nekoliko minuta nakon što je završeno čitanje koje traje godinu dana, slijedi malo slavlje, i mi započnemo sve iznova. U tom bi smislu Rebe Nahman uvijek poticao svoje haside da otpočnu iznova i da se nikad ne naviknu na "redoviti, svakodnevni život". Možda smo dovršili čitanje Tore i sakupili mnogo spoznaja, no sada možemo početi iznova s novim načinom gledanja i novom snagom, da bismo uskoro otkrili da u stvari uopće još nismo ni počeli razumjevati dubinu Tore!

Tora počinje opisivanjem Stvaranja, uključujući stih: "B-g je stvorio dva velika svjetlila - veće svjetlilo [sunce] da vlada danom i manje svjetlilo [mjesec] da vlada noći" (Postanak 1,16). Na početku stiha oba se svjetlila nazivaju "velikim", no na kraju stiha se navodi da je mjesec "manji". Raši tumači da su oni stvoreni jednakima, ali je mjesec bio smanjen jer je tvrdio: "Nemoguće je da dva kralja dijele istu krunu. " Ako promatramo sunce i mjesec, razaznajemo očitu razliku među njima. Sunce isijava svoje vlastito svjetlo, dok mjesec tu svjetlost odražava. Kabalistički, svjetlo sunca predstavlja B-žansko. B-žja zasljepljujuća svjetlost odražava istinsku stvarnost svemira, a to je da tamo ne postoji ništa osim Njega. Na to aludiraju završna slova riječi u prvom stihu Tore: barA ElokiM eT

(B-g je stvorio), koja čine riječ EMeT (istina). Prava svrha B-žjeg stvaranja bila je da Njegova prava priroda postane poznata dolje na Zemlji.

Mjesec predstavlja naše zemaljsko - ljudsko postojanje. Da je mjesec sjao istim sjajem kao sunce, oba svjetlila bi "dijelila istu krunu". To znači da bi B-žje svjetlo gorjelo toilkim sjajem, da u biti ne bi bilo nikakve razlike između Neba i Zemlje. B-žja istinska stvarnost prožimala bi sve stvoreno na takav način da bi sve bilo jedno anđeosko postojanje, ali B-žja želja je bila da se Njegova istina odražava u ljudskom doživljaju.

Koji je to ključ koji otvara naša srca i umove za ključnu B-žju stvarnost za koju znamo da postoji

Zbog toga je mjesec učinjen manjim. On više ne sja onako blještavo kao sunce, čime ostavlja mjesta za laž i sumnju. Ta se duhovna tama manifestira kad god se osjećamo udaljenima, hladnima ili odvojenima od B-ga.

Premda je Stvaranje prouzročilo

prvobitnu tamu, kada napravimo pogrešan korak ili pogrešno prosuđujemo, mi dodatno produbljujemo problem i bivamo okruženi s još više slojeva tame. Jeste li se ikad našli u spiralnom vrtlogu pada, željeli ste se izvući iz toga, i učiniti nešto smisleno, ali vas je pri svakom pokušaju da napravite promjenu nešto omelo? Želite li iznijeti tu smislenu molitvu i započeti s izgradnjom istinskog odnosa s B-gom, a ustanovite da vas svaki puta kada se prilika pojavi nešto drugo zaokupi? Koji je to ključ koji otvara naša srca i umove za ključnu B-žju stvar■ nost za koju znamo da postoji?

Paraša za sljedeći tjedan kaže: "Načinite svjetlo za arku" (isto, 6,16).

Hebrejska riječ teva (arka) također znači "riječ". Kad izgovaramo riječi molitve istinski i iskreno, mi ih osvjetljavamo i uzrokujemo da snažno svijetle, i raspršuju tamu koja nas okružuje i otkrivaju B-žju istinu.

Opisujući vrstu svjetlosti spomenutu u ovom stihu, Raši kaže: "Jedni kažu da je to prozor, a drugi kažu da je to dragocjeni dragulj." U čemu je razlika? Dragulj proizvodi vlastito svjetlo, a prozor dopušta svjetlosti da uđe unutra.

Možda mi nismo u stanju izgarati tako ogromnom željom za apsolutnom istinom da sami raspršimo sav mrak. Ali možemo izgovoriti nekoliko riječi iskrene molitve bez obzira gdje se nalazili duhovno i emocionalno. Svaka poštena i čestita riječ koju kažemo stvara prozor koji omogućuje da B-žje svjetlo uđe tako da nam se otkriju duhovni putovi ‘povratka kući’. Tako možemo u konačnici ispuniti svrhu stvaranja i vratiti mjesecu njegovu prvobitnu slavu. Amen! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Mnogo je stranica napisano u Zoharu o parašat Berešit i riječi "Berešit", ili Postanak, U početku, što nas uči o važnosti ove paraše i mnogih skrivenih tajni koje se u njoj nalaze.

Ono glavno što možemo vidjeti je razlika između svijeta iluzije kojeg doživljavamo sa svojih pet osjetila,

i svijeta istine Gornjih svjetova.

Stvarnost koju percipiramo svojim osjetilima u svijetu iluzije tek je nagovještaj, sjena značajnijih događaja u svijetu istine. Konkretno značenje ovoga je da ne smijemo držati stvarnim ono što vidimo i čujemo.

bilo čovjeka da obrađuje zemlju."

što se događa u našoj stvarnosti, a ■

Postoji filozofsko propitivanje koje

naša stvarnost je uvijek subjektivna.

nam može pomoći u rješavanju ovih

U priči o Adamu i Evi i Drvetu zna-

Nakon prvog čitanja paraše učinit

suprotnosti, koje postavlja pitanje

nja, Adamov je grijeh bio to što je

će nam se da postoji mnogo pitanja

da li drvo koje se sruši u šumi, a

rekao B-gu "... Žena koju si dao da

koja izazivaju špekulacije. Paraša

nema nikoga u blizini, proizvodi

bude sa mnom, ona mi dade s drveta; pa

otpočinje opisom stvaranja svijeta, i

zvuk. Razmatranje o ovom pitanju

sam jeo". Adam okrivljuje B-ga, um-

to od prvog dana "B-g je stvorio ne-

jesto da preuzme odgovornost za

besa i zemlju ... I reče B-g: neka bude

svoje postupke. Okrivljavajući dru-

svjetlost i bi svjetlost ... i prozva B-g

ge, ili Stvoritelja, mi zapravo ospo-

svjetlo danom a tamu je nazvao noći ..."

Mi imamo sposobnost da odredimo što se događa u našoj stvarnosti

A ipak, dalje u priči se kaže da su nebeska tijela koja svijetle stvorena četvrtog dana, kako bi se "odvojilo dan od noći". Kako onda može biti da su dan i noć stvoreni prvoga

u suvremenoj fizici nudi odgovor

da stablo ne proizvodi zvuk. Na

stvaranju trećega dana - "niknu iz

sličan način, prije nego što je bilo

zemlje trava, bilje koje donosi sjeme

nekoga tko će identificirati i imeno-

po svojim vrstama" i "stablo što nosi

vati predmete kod stvaranja, oni ni-

plodove sa sjemenom po svojim vr-

su postojali; nisu postojale ni žive i

stama". A onda u 2. poglavlju, po

nežive tvari, niti dimenzija vreme-

završetku priče o stvaranju, bude

na.

bilje poljsko još raslo, jer Vječni B-g još nije doveo kišu na zemlju, i nije Godina 14 21 Broj 1 Strana

odgovornost za svoju bol i patnju na druge. Isto tako, u priči o Kajinu

govu žrtvu nije uvažio. I to ozlovoljilo

Još jedan paradoks nalazimo u

skog još nije bilo na zemlji, niti je je

biti na Njegovu sliku, i prebacujemo

Abela i njegovu žrtvu, ali Kajina i nje-

odvojiti pomoću svijetlećih tijela

zapisano "... nijednog stabla polj-

kao stvoritelja. Mi tada prestajemo

i Abelu, pisano je: "I Vječni je uvažio

dana, ako ih se moglo razdvojiti koja su stvorena četvrtog dana?

ravamo svoju svrhu u životu – sebe

B-g je stvorio čovjeka dajući mu ulogu da daje imena stvorenome.

Kajina, i lice mu se namrgodi ". I ovdje

nas tekst uči da oslanjajući se na druge u prilog vlastite sreće, mi se odričeno svoje moći, i više nismo stvaratelji. U Knjizi Postanka, U početku, imamo priliku da počnemo iznova ispunjavanjem svoje svrhe da budemo stvaratelji; mi smo producent i režiser, urednik i kritičar filma o našem životu. ■

Mi imamo sposobnost da odredimo Strana 21

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Kontroliranje ljutnje (nastavak)

direktnu poveznicu između ljutnje i anivusa.

Ahavas Jisrael uvijek mora prevladati. Ako ste iskreni u svom kriticizmu, morate biti spremni pomoći čovjeku da se poboljša, baš kao što to čini roditelj koji disciplinira svoje dijete kako bi mu pomogao da bude bolje. Ako niste spremni pomoći čovjeku da bude bolji, nemojte se ljutiti na njega.

Kada vidimo nepravdu, mi se ljutimo. Ta ljutnja je konstruktivna, jer nas motivira da pokušamo eliminirati nepravdu. Ako možemo učiniti nešto kako bismo ispravili nepravdu, a to ne učinimo, smatra se da smo i mi dijelom toga i tako ljutnja koju osjećamo nije produktivna.

Ljutnja frustracije može također biti vezana uz ego, kao što sam ja naučio u ovoj epizodi: Dva dana prije Sukota, bio sam u trgovini željezarijom u Izraelu.

Prije Sukota, svatko treba nešto iz željezarije. Trgovine željezarijom u Izraelu nisu veće od ormara, a kad je unutra nekoliko ljudi, uključujući roditelje s kolicima, situacija može biti prilično napeta. Poput svih ostalih, i ja sam bio pod pritiskom da kupim ono što mi je potrebno za suku i vratim se kući. Žena je razgovarala sa prodavačem, žaleći se na kvar na snimaču zvuka koji je kupila. On joj je pokušao objasniti da on tu ništa ne može učiniti te da, budući da je proizvod pod garancijom, treba ga poslati proizvođaču na popravak ili zamjenu.

No, žena je bila nepopustljiva i nije htjela otići. Svi drugi kupci postajali su iznimno frustrirani, osobito zato što snimač zvuka nije nešto vezano uz suku.

Moja ljutnja dosezala je svoj maksiStrana 22

mum. Zaista sam želio reći, "Geveret, vratite se nakon Sukota. Mi svi ovdje čekamo radi nečega što nam je potrebno za suku," no nisam ništa rekao.

Napokon je ona odustala, i kad se okrenula da izađe, prepoznala me i veselo rekla, "Oh, Dr. Twerski! Pročitala sam puno vaših knjiga!" Moja ljutnja prema njoj odjednom je u potpunosti nestala! Što se dogodilo? Njeno bezobzirno ponašanje koje je zaokupilo prodavačevu pažnju opravdavalo je moju ljutnju, nije li? Da je ona samo izašla, vjerojatno bih se još neko vrijeme ljutio na nju. No, kad je meni rekla nešto pohvalno, ljutnja je nestala. Zašto?

Mogu jedino zaključiti da frustracija može biti stvar ega. Koje pravo ti imaš da zadržavaš mene? Kako se usuđuješ? To je bila osobna uvreda, no nakon što je ona rekla nešto pohvalno, moj povrijeđeni ego je odjednom bio oslobođen. Ne mogu to objasniti ni na jedan drugi način.

Možda bismo se, kada bismo imali više anivusa (poniznosti), manje ljutili. U pismu svom sinu koje sam spomenuo ranije, Ramban je dao

Rekao sam da osjećaj ljutnje koji nastaje kada smo isprovocirani nije nešto što možemo kontrolirati. Možda, kada bismo radili na svojim midos i razvijali anivus, ne bismo tolike stvari doživljavali kao provokaciju. Shvaćam da kada nas netko isprovocira do bijesa, možda nećemo razmišljati logično. Unatoč tome, što više razmišljamo o besmislenosti bijesa, osim činjenice da je on asur (zabranjen), to bolju kontrolu možemo postići nad njim.

■ Važno je imati perspektivu. Svi se možemo sjetiti situacija kada smo bili bijesni i kasnije požalili zbog toga. Ukoliko možemo unaprijed promisliti – to jest, prije nego budemo isprovocirani – i donijeti odluku, Ako danas budem provociran, ostat ću miran. Ne želim da moram žaliti zbog toga što sam reagirao u gnjevu.

Evo prekrasne priče o toj perspektivi.

Ger Tzedek, Avraham ben Avraham, bio je uhićen od strane crkve.

Budući da se odbio odreći Hašema, bio je osuđen na smrt na lomači.

Kada je bio svezan za lomaču, izvršitelj kazne mu je sa strahom rekao, "I kada budeš gore na nebu, poslat ćeš B-žji gnjev na mene!"

Ger Tzedek je rekao, "Kad sam bio dijete, imao sam neke glinene vojnike. Dječak koji se sa mnom igrao namjerno je razbio jednog od njih i ja sam bio veoma ljut. Zatražio sam svog oca, koji je bio moćni aristokrat, da kazni tog dječaka, ali on nije učinio ništa. Zatim sam pomislio, 'Čekaj samo dok ja odrastem i postanem moćni aristokrat. Tada ću ga ja kazniti.'

Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

"Mnogo godina kasnije, kad sam postao moćni aristokrat, prisjetio sam se tog događaja i nasmijao se. Zbog čega je bio važan taj mali glineni vojnik? Kao djetetu, činio mi se važnim, ali sada mi nije značilo ništa.

"Kada dođem u Nebo i shvatim da je ono što si ti uništio slabašno, beznačajno smrtno tijelo, činit će se smiješnim kazniti te za to kao što se činilo smiješnim kazniti dijete koje je razbilo mog glinenog vojnika."

To je ono na što se misli kad je riječ o tome da valja imati perspektivu.

Talmud kaže da je mudar čovjek onaj tko može predvidjeti budućnost, to jest, imati perspektivu. Iz toga proizlazi da je čovjek koji nema perspektivu bezuman. Ako shvatite da ćete u budućnosti vjerojatno zažaliti što ste bili bijesni, pa ipak sebi dozvolite da se razbjesnite, vi cijelom svijetu objavljujete da ste bezumni. Tko bi to želio učiniti?

Kao što sam rekao, moja majka je govorila, "Oy, der heiliger al tadin". (sveti al tadin), referirajući se na izreku iz Etike otaca (2,5), "Ne sudi svog bližnjeg dok nisi bio na njegovom mjestu." Koliko bi život bio drugačiji kada bismo se toga držali.

Destruktivni bijes bi se mogao toliko puta izbjeći kada bismo se držali "svetog al tadina."

Trudim se biti točan kada imam sastanak. Poskim kažu da je gezeilas z'man (krađa vremena) ozbiljnija od krađe novca. Ukradeni novac možete nadoknaditi, ali vrijeme ne možete vratiti. Ipak, ponekad postoji razlog za gubitak vremena, i u tom slučaju to nije slučaj krađe.

Putujući na sastanak zapeo sam u prometu i bio sam u zakašnjenju.

Godina 14 23 Broj 1 Strana

Učinkovit život

Ušao sam u višekatnu zgradu parkirališta gdje se često treba voziti i do osmog kata kako biste pronašli mjesto. Ispred mene su bila dva automobila, i prvi od njih išao je puževim korakom. Vozač automobila koji je bio odmah ispred mene neprestano je trubio, i ja sam također imao potrebu učiniti isto. Odakle pravo vozaču tog prvog auta da me zadržava? Možda se on osjeća kao da je "Šabos nakon kugela," kada se poduže odspava, ali ja sam bio na knap s vremenom. Međutim, zaključio sam da ako trubljenje jednog vozača ne pomaže da prvi automobil krene brže, ništa neće pomoći ni ako se ja priključim kakofoniji.

Dok je prvi automobil skretao, primijetio sam da na njegovoj registarskoj oznaci stoji znak invalidnosti.

Vozač je tražio mjesto na koje bi mogao stati. Bio sam zahvalan što sam se suzdržao od trubljenja. Osjećao bih se veoma krivo. Kako bilo da bilo, osjećao sam da je vrijeme koje sam izgubio nadoknađeno dobrim osjećajem što nisam trubio hendikepiranom pojedincu.

Mi ne možemo znati zašto se čovjek ponaša na određeni način. Kada bismo samo držali sveti al tadin, imali bismo mnogo više razumijevanja.

Dok sam radio u državnoj duševnoj bolnici, bio sam na odjelu s kronično bolesnim mentalnim bolesnicima.

Jednom je jedna pacijentica napala drugu jer je potonja stavila svoju četkicu za zube na njezin noćni ormarić. Medicinska sestra smatrala je da je ta eskalacija bijesa bila neopravdana.

Ukazao sam sestri na to da u toj ogromnoj sobi ima četrdeset kreveta.

Svi su pacijenti nosili istu odjeću koju im je dala bolnica. Svi su jeli istu hranu, bez obzira na svoj ukus.

Pacijenti nisu imali ništa što bi zvali svojim, osim tog malog noćnog ormarića na kojem su držali svoje osobne stvari. To što je netko stavio svoju četkicu za zube na njezin noćni ormarić bilo je narušavanje jedine privatnosti koju je ova žena imala. Da je netko provalio u vašu kuću i oštetio vaš dragocjeni namještaj i slike, vaš bijes bi bio opravdan, zar ne? Za ovu ženu, krivo stavljena četkica za zube bila je kršenje jedinog djelića privatnosti kojeg je imala na ovom svijetu.

Kada ustanemo ujutro i kažemo berahos, trebali bismo reći, "Danas ću imati na umu sveti al tadin, i neću reagirati na provokaciju sve dok ne shvatim zašto je čovjek djelovao na način koji je bio uvredljiv za mene."

Ne mogu dovoljno naglasiti važnost vođenja "dnevnika ljutnje."

Vrlo je teško analizirati osjećaje i reakcije kada ste isprovocirani. Međutim, vi možete analizirati nešto što se dogodilo u prošlosti. Ako ste iskreni u vezi kontroliranja svoje ljutnje tako da ne reagirate u bijesu, od osnovne je važnosti da bilježite i ponovo razmatrate prošle epizode bijesa.

Zašto je potrebno voditi dnevnik?

Ne možemo li samo razmišljati o prošlim epizodama? Hašem nikada ništa ne zaboravlja, pa ipak nam stalno govori da se naša djela pišu u nebeski sefer. Znamo da je vrlo pohvalno ako čovjek uči Toru, čak i ako uči sam. Međutim, ako on uči sa havrusa, to se zapisuje u nebeski sefer – ali ne i ako uči sam (vidi Etika otaca 3,3). Osim toga, tijekom Deset dana pokajanja mi molimo, "Upiši nas u sefer života, spasenja, parnase, oproštenja, itd." Očigledno, postoji prednost pisane riječi. ■ Prevela Anja Grabar Strana 23

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost Židovski duhovni put musara srce." Obrezivanje na ovom mjestu ja razumijem kao metaforu za duhovnu inicijaciju - uklanjanje prepreka kako bi se imalo otvoren, senzibilan, pokrenut unutarnji život. U prvom citatu, ponuđena nam je mogućnost da sami sebe pokrenemo. Drugi nam citat kaže da će B-g to učiniti.

Drugi stih započinje hebrejskim slovom vav, koje se može prevesti kao "ili". Pokrenite sebe ili će vas B-g pokrenuti. Tora ne daje treću mogućnost.

Unutarnji svijet duše Život je proces obrazovanja Svakome od nas dodijeljen je zadatak da ovlada nečim u svom životu. Taj zadatak vam je već dodijeljen i već ste se susreli s njim, iako možda niste svjesni da je ono s čime ste se suočili proces obrazovanja (kurikul), niti da je to središnja zadaća vašeg života. Svrha ove moje knjige je da vam pomognem da postanete svjesni svog osobnog procesa obrazovanja i da usmjerite svoje korake da ovladate njime.

Ono što ja nazivam vašim kurikulom – vašim procesom obrazovanja, najjasnije se pokazuje u izazovima koji se opetovano postavljaju pred vama. Pod time mislim o ponašanjima koja vas svaki puta iznova uvale u istu kašu. Vjerojatno možete bez puno truda prepoznati jedan ili dva ovakva uzorka, u nizu pokvarenih odnosa s drugima ili čak prekinutih veza, u financijskim snovima koji se nikada nisu realizirali, u ispunjenju koje ostaje zauvijek nedostižno. No unatoč svom iskustvu, možda niste shvatili da tu postoji proces obrazovanja koji je integriran u u vašu vlastitu povijest. Što se prije upoznate sa svojim procesom obrazovanja i svladate ga, brže ćete se osloboditi tih navika. Tada ćete manje patiti.

Tada ćete drugima nanijeti manje patnje. Tada ćete dati doprinos svijetu koji je vaš jedinstveni i najveći potencijal.

Hoće li vam ovo pomoći da ostvarite sve svoje snove? Ni najmanje. Ja ne govorim o snovima već o stvarnosti. To da vaš život utjelovljuje proces obrazovanja je činjenica. Zašto? Jer život je postavljen tako da Strana 24

ćete se naći pred izazovima, a kroz iskustva stečena suočavanjem se s tim izazovima vi ćete odrasti kao osoba. Vjerojatno ćete tada otkriti i da su izrasli novi snovi. Što se tiče rasta, tu nitko od nas nema izbora. Život nas tjera da rastemo. Međutim, na vama je da izaberete hoćete li samo dopustiti da se vaš proces obrazovanja odigrava sam od sebe na bilo koji način, bez da se pripremite kroz učenje i usmjerenost ili ćete pokušati otkriti putove života i napredovanja koje su prethodne generacije već obilježile i osvijetlile kako bi vam pomogle u vašem procesu obrazovanja i rasta na svjestan usmjeren način. Taj važan izbor nalazi se u vašim rukama.

S obzirom da ova knjiga prati židovski duhovni put, korisno je vidjeti da Tora prepoznaje ovaj glavni izbor s kojim se suočavamo. U Ponovljenom zakonu rečeno nam je: "Obrezat ćete svoje srce." Ta se zagonetna slika pojavljuje samo još jednom u Tori, u ovom obliku: "I G-spod, B-g vaš, obrezat će vaše

■ poAko nemaju vodiča za to kako krenuti sebe, ljudi prečesto jure za pogrešnim stvarima ili, ako to ispravno shvate, čine to na pogrešan način. Spotaknu se na netočne odgovore na pitanja o njihovom procesu obrazovanja: "Da sam samo bio bogat." "Par poteza plastičnog kirurga može to srediti." "Porazi tog neprijatelja." "Podrži tu stvar." "Pridruži se tom klubu." Pribjegavanje takvim vrstama odgovora na vaše unutarnje izazove istovjetno je predavanju sebe B-gu kako bi se opametili, što se nažalost obično događa kroz gorka iskustva gubitka, neuspjeha i slomljenosti. Ta nas iskustva doista potaknu da rastemo. No, šteta je što čitavi životi budu provedeni u slijepom tumaranju, u osobnoj patnji i po cijenu porasta zla - da, zla - u svijetu, kada svatko od nas ima i drugu mogućnost kako može rasti.

Tora vrlo jasno kaže da imate mogućnost poduzeti korake da pokrenete svoje vlastito srce.

Vaš vodič prema putu musara Ova knjiga predstavlja praktični način rješavanja ove opće situacije kako potaknuti svoja srca da poboljšamo sebe i svijet, crpeći iz mnoštva drevnih učenja razvijenih upravo u Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

tu svrhu. Ove smjernice, poznate kao musar, veliki su židovski mislioci i duhovni tragači sastavili tijekom proteklih tisuću godina.

Kada nudim vlastite lekcije iz musara, činim to kao učenik ove tradicije, a ne kao izvrstan majstor. Moj put traženja nije završen, a ono što ovdje nudim je opis puta kojim trenutno koračam. Pišem kao učenik koji se obraća drugom učeniku, dijeleći darove ove tradicije baš onako kako sam ih primio.

Postoje i oni koji musar poznaju daleko bolje od mene, ljudi koji su, za razliku od mene, odrasli u svijetu kojega je musar bio sastavni dio.

Ipak, ispostavlja se da je upravo ta povijest glavni razlog što je ovaj projekt postao moj osobni zadatak, jer musar vidim i cijenim drugačije od onoga kojem je on samo sastavni dio svijeta. Iako se otvaram svim vrstama kritika, na ovaj rizik me nadahnjuju riječi Rabbi Bachye ibn Pakude, čije je klasično djelo musara bilo objavljeno 1070. godine i koji se, čini se, suočavao sa sličnim sumnjama: Znao sam da su mnoge dobre ideje bile odbačene zbog bojazni, da strah izaziva veliku štetu, i prisjetio sam se izraza: "Budi na

Godina 14 25 Broj 1 Strana

Svakodnevna svetost oprezu da ne budeš previše oprezan!? Shvatio sam, da su svi koji su ikada odlučili učiniti nešto dobro ili uputiti druge na put pravednosti ostali čekati sve dok sami nisu bili u stanju ostvariti sve što su zacrtali, ništa ne bi bilo rečeno još od vremena proroka.

Međutim, s punim autoritetom mogu govoriti o rupama koje postoje na putu života, jer sam i sam u toliko njih upao. Posvećen sam dijeljenju lekcija musara jer kad pogledam unatrag vidim kako sam mogao izbjeći ogromnu bol da nisam udario ravno u njih. Dijelim ono što sam naučio u nadi da će vam to poravnati i ispraviti put.

Ne želim ostaviti dojam da mi je život katastrofa. Nije. Zdrav sam i dolazim iz stabilne obitelji pune ljubavi. Dobio sam Rhodesovu stipendiju koja me odvela na Sveučilište Oxford, gdje sam doktorirao, a moju disertaciju je objavio Oxford University Press. Uslijedile su još tri knjige. Nisam imao problema s dobivanjem posla na fakultetu, a kasnije, kad sam posegnuo za više voća sa stabla života, pokrenuo sam tvrtku za filmsku produkciju koja je na kraju izlistana na burzi, sa mnom

kao izvršnim direktorom. Moji su filmovi osvajali nagrade i zaradio sam novca. U braku sam s istom dragom ženom više od trideset godina i imamo dvoje predivne i ostvarene djece. Imamo lijepu kuću u lijepom dijelu grada.

Na ovom mjestu priča obično krene: i onda se sve raspalo, ali kod mene nije tako išlo. Samo se jedna stvar raspala, a to je bio moj radni život. Propast moje tvrtke bila je kriza, ali ispostavilo se da je to tajni dar, jer me to dovelo do otkrića musara. Moja je tvrtka propala jer sam loše postupio. Bio sam zgađen samim sobom i moje bolno srce je krvarilo. Osjećao sam se primoranim promijeniti svoj život, iznutra. I to me navelo na potragu, a musar je ono što sam pronašao.

Priču o svom otkriću i mojim prvim koracima u učenju musara već sam ispričao u svojoj ranijoj knjizi Climbing Jacob's Ladder (Uspinanje Jakovljevim ljestvama). Tamo opisujem kako sam se susreo s musarom i s izvanrednim, dubokim učiteljima koje sam na taj način upoznao: Rabbi Yechielom Yitzchokom Perrom iz ješive u Far Rockawayu na Long Islandu u New Yorku i njegovom suprugom Rebbetzin Shoshanom Perr koja su i dalje moji vodiči. Ova knjiga vodi tu priču dalje, iako sada priča nije toliko o meni koliko o vama. Naučio sam toliko da želim podijeliti u nadi da će vam moje iskustvo biti od koristi. Posebno se nadam da će vas dijeljenje mnogih lekcija koje sam naučio (neke na teži način, neke usvajanjem musara) poštedjeti da ne morate sami posrtati kroz slična iskustva. Musar je pomogao meni i drugima koje poznajem da poboljšamo vođenje vlastitog života. Uvjeren sam da to može učiniti i za vas. ■ Strana 25

ZNANOST

Tko je novi nobelovac Penrose? Genijalni nevjernik koji kaže da svemir ima smisla" Index 11.10.2020.

NOBELOVU nagradu za fiziku ove godine podijelili su Roger Penrose, Reinhard Genzel i Andrea Ghez.

Göran K. Hansson, tajnik Kraljevske švedske akademije znanosti, na svečanosti u utorak u Stockholmu rekao je pomalo poetski da je nagrada ove godine dodijeljena za "najmračnije tajne svemira".

Fizičari koji su je podijelili uglavnom nisu poznati široj javnosti, osobito izvan svojih domovina, mada su to zaslužili biti.

Genzel i Ghez zaslužni su jer su otkrili supermasivnu crnu rupu u središtu Mliječnog puta, dok je Penrose dobio Nobela zato što je, zajedno sa slavnim Stephenom Hawkingom, pokazao da crne rupe moraju biti fizička stvarnost, a ne samo matematički ishod Einsteinove opće teorije relativnosti.

Doprinos mnogo veći od fizike crnih rupa No doprinos znanosti 89-godišnjeg Penrosea ide mnogo dalje od crnih rupa. U tom smislu moglo bi se reći da je u njegovom slučaju Nobel došao također kao svojevrsno priznanje za njegovo životno djelo.

Naime, kao fizičar i matematičar on je razvio brojne matematičke alate koji su omogućili duboko razumijevanje Einsteinove teorije relativnosti. Također je razvio alate koje su kasnije koristili Hawking i brojni drugi znanstvenici, od kojih su neki, uz pomoć njih, dobili Nobelove nagrade.

Fizičar Davor Horvatić s PMF-a u Zagrebu kaže da je Penrose genijalac koji već desetljećima daje duboko razumijevanje fizike kroz složene matematičke teorije.

"Bez njegovih matematičkih alata gravitacijska fizika teško bi napredovala", kaže Horvatić.

"Einstein je za svoju teoriju relativnosti koristio Riemannovu matematiku. No, Penrose ne samo da je razumio fiziku, već je sam kreirao nove matematičke alate koji ranije nisu postojali, a koji su bili ključni za razumijevanje brojnih koncepata u fizici. Penrose je jedan od najfascinantnijih znanstvenika 20. stoljeća. Nobelova nagrada se ne dodjeljuje za matematiku, međutim, u ovom slučaju ona je zapravo dodijeljena matematičaru u srcu. Njega prije svega trebamo smatrati izuzetnim matematičarom, odnosno matematičkim fizičarom koji nam je dao jako važne matematičke alate za razumijevanje Einsteinove teorije relativnosti.

Njegovo ime nerazdjeljivo je i od rada Stephena Hawkinga.

Zapravo bi se moglo reći da je on bio Hawkingov stariji mentor. Naime, dobar dio matematičkih alata koje je iz svoje genijalnosti razvio Penrose omogućio je Hawkingu da napravi

Page 26 Strana 26

sve svoje konstrukte vezane uz crne rupe", tumači naš fizičar.

Utjecaj umjetnosti na Penroseovu matematiku Zanimljiv je i razvoj Penrosea kroz život. On potječe iz obitelji akademika i umjetnika. Kada se pogledaju njegovi djedovi i bake i njegova šira obitelj, vidi se da dolazi iz obitelji u kojoj su se razmjenjivale ideje iz različitih područja - umjetnici su imali važnu ulogu u njegovoj obitelji. Tako je, primjerice, Penrose bio oduševljen grafikama s nemogućim arhitekturama slavnog nizozemskog umjetnika Mauritsa Cornelisa Eschera, a umjetnik je bio oduševljen fizičarovim geometrijskim radovima.

"Primjerice, jedno od remekdjela Eschera, nazvano 'Silaženje, uspinjanje', nadahnuto je Penroseovim nemogućim stepenicama odnosno trokutom", ističe Horvatić. Čudo od djeteta Mnogi njegovi kolege smatrali su ga jednim od najvećih genija 20. stoljeća i čudom od djeteta.

Horvatić ističe da je Penrose još kao student predstavio neke zanimljive teoreme u algebri.

"Njegov prvi veliki potez koji je izveo na sceni teorijske fizike bio je razvoj matematičkog alata koji je omogućio generalnije rješavanje problema Opće teorije relativnosti. Do tada su se postojećom matematikom mogli rješavati samo problemi koji su bili jednostavni i simetrični.

No Penroseov genijalni pristup omogućio je vrlo duboko razumijevanje Einsteinove teorije.

Osim toga uveo je i slutnju kozmičke cenzure. Naime, kad god se u svemiru pojavi nešto što bismo nazvali singularitetom, odnosno točka u kojoj je prostor-vrijeme beskonačno zakrivljeno, a svemir ne trpi beskonačnosti, Penrose je pokazao da će svemir takve pojave okružiti tzv. horizontima, kojima će ih učiniti nedostupnima", govori nam Horvatić.

"Teorijski fizičar John Archibald Wheeler kasnije je takve formacije nazvao crnim rupama, a područja oko njih postala su poznata kao horizonti događaja. Dugo se vodila rasprava mogu li singulariteti kakve je predviđala teorija relativnosti uistinu postojati u svemiru koji ne trpi singularitete, odnosno beskonačnosti. Penrose je pokazao da će takav konstrukt, ako se pojavi, svemir izolirati horizontima događaja", kaže naš sugovornik.

"Također je predstavio nešto što se naziva Penroseov proces, a što pokazuje na koji način se iz rotirajućih crnih rupa može izvući energija. To je zanimljivo jer iz toga proizlazi da, ako želimo preživjeti kao civilizacija, ne trebamo nužno zvijezde kao izvor energije nego

možemo materiju izbacivati prema rotirajućoj crnoj rupi na specifičan način kako bismo izvukli energiju iz nje", kaže Horvatić.

Kao dijete bio je dobar, ali spor u matematici No zanimljivo je da je Penrose, prema vlastitim izjavama, u školi bio spor u matematici.

"Uvijek sam bio vrlo spor. Bio sam dobar u matematici, da, ali nisam nužno dobro prolazio na testovima", prisjetio se laureat, a prenio BBC.

"On je pokušao povezati kolaps valnih funkcija s određenim formacijama, mikrotubulima u ljudskom mozgu. Ta teza puno se istraživala, no pokazalo se da je sustav mozga prevelik i previše makroskopski da bi kvantna mehanika mogla imati nekog utjecaja. Penrose je tu temu pokrio u knjizi 'Carev novi um'", kaže naš fizičar.

Ateist koji vjeruje svemir ima smisao

da

Tijekom intervjua za BBC 2010.

Penrose se deklarirao kao ateist.

"No učitelj je shvatio da bih, ako bi mi dao dovoljno vremena, bio dobar. U osnovi sam sve morao učiniti radeći to od prvih principa", pojasnio je.

"Nisam vjernik. Ne vjerujem ni u jednu službenu religiju. Rekao bih da sam ateist", izjavio je tijekom rasprave o teoriji velikog praska.

Tko god bio taj učitelj - a predavanja su bila u Kanadi tijekom ratnih godina - imamo razloga zahvaliti mu na strpljenju s mladim učenikom, zaključuje BBC-jev novinar.

U intervjuu za The Jerusalem Post rekao je pak da bi se, prema vjerskim zakonima, mogao smatrati židovom, no da se ne prepoznaje kao takav.

Sir Roger će kasnije postati matematičarska zvijezda, prvo na University Collegeu London, a zatim i na Cambridge Universityju, gdje je radio na doktoratu.

Penroseovo popločavanje Penrose je također autor vrlo zanimljivog koncepta u matematici koji je postao poznat kao Penroseovo popločavanje.

"To je asimetrično popločavanje u kojem se beskonačna dvodimenzionalna površina može popločati Penroseovim pločicama, a da se uzorak pločica nikada ne ponovi. To je bilo jedno od velikih otkrića u matematici", tumači Horvatić.

Zagovornik vječnog, cikličkog svemira Kasnije u životu, zahvaljujući dubokom razumijevanju geometrije prostor-vremena, Penrose je predstavio hipotezu tzv. cikličke kozmologije. Prema njoj svemir nikada nije nastao i nikada neće nestati. Ono što doživljavamo kao početak u velikom prasku i kraj u velikom rastrgavanju, zapravo su kraj jednog i početak novog svemira. Britanski je fizičar pokazao da veliki prasak može krenuti iz stanja velike rastrganosti u kojoj bi trebao završiti naš svemir.

"To je hipoteza koja se još uvijek razmatra. U njoj je Penrose dirao u jako duboke teme vezane za postojanje svemira.

No, širina njegovog genija može se vidjeti i u tome da je konstruirao matematiku spinskih mreža koje su jedan od temeljnih alata za razumijevanje teorije kvantne gravitacije", tumači Horvatić.

Istraživanje fizike svijesti Jedna od intrigantnijih, ali i kontroverznijih tema kojima se Penrose bavio, svakako je ona u kojoj je pokušao povezati svijest i kvantnu fiziku.

Divrej Tora

Štoviše, Penrose je pokrovitelj udruženja Britanskog humanističkog udruženja (BHA), dobrotvorne organizacije koja promiče humanizam, a cilj joj je predstavljati "ljude koji žele živjeti dobar život bez vjerskih ili praznovjernih uvjerenja".

Udruženje taj cilj nastoji ostvariti kampanjama o pitanjima koja se odnose na humanizam, sekularizam i ljudska prava.

Drugim riječima, ono nastoji djelovati kao predstavničko tijelo za nereligiozne ljude u Velikoj Britaniji.

Međutim, u biografskom filmu o životu Stephena Hawkinga "Kratka povijest vremena" iz 1991. godine Penrose je rekao: Mislim da bih rekao da svemir ima svrhu, on nije tu jednostavno slučajno ... neki ljudi, mislim, zauzimaju stav da je svemir samo tu i da postoji - to je pomalo kao neka kalkulacija, a mi se nekako slučajno nalazimo u njoj. No ja mislim da to nije naročito plodan ili koristan način gledanja na svemir, mislim da postoji nešto puno dublje u tome", rekao je.

Brojne nagrade i priznanja Nobelova nagrada nikako nije jedino priznanje koje je za života za svoje doprinose znanosti dobio Penrose.

Nositelj je brojnih počasnih doktorata, nagrada i medalja kao što su Diracova, Copleyeva i Eddingtonova. U ovom kratkom tekstu nema dovoljno prostora da ih sve nabrojimo, a kamoli pojasnimo.

No ljubiteljima popularne znanosti svakako bi mogao biti zanimljiv njegov bestseler kojim je postao poznatiji široj javnosti.

"On je autor znanstveno popularne knjige 'Road to Reality', koja sa svojih 1100 stranica čini da Hawkingova 'Kratka povijest vremena' djeluje kao slikovnica za uvod u temu", zaključuje Horvatić. ■

Godina 14 Broj 1