Kawasaki Gpz 750 Turbo by Chris
>>>prerada Piše i snima: Marko Guzina
Starac na respiratoru U vremenima kada vršnjaci ovog Kawasakija sve manje prometuju, a sve više trule u raznim spremištima ako nisu imali sreće da ih netko restaurira ili humano eutanazira, prava je rijetkost vidjeti da motocikl u zrelim godinama ovako lijepo „diše“
K
ada su ga vrijedni Japanci proizveli davne 1984. godine kao jednog od približno 5.500 primjeraka prve serije Kawasaki 750 Turbo motocikala, Hrvatska u današnjem obliku još nije postojala. Zasigurno bi bilo teško iz one perspektive zamisliti da će u tamo nekoj Hrvatskoj za gotovo 30 godina izvjesni inženjer strojarstva Chris načiniti ovakvu fantastičnu preradu. Chrisov suživot s ovim motociklom je počeo 2007. Godine, kada ga je kupio od vlasnika kod kojeg je motocikl bio zaboravljen u garaži kojih 6 godina. Iznimno povoljna cijena bila je mamac, pa niti godinu dana temeljitog vraćanja u originalno stanje nije predstavljalo problem, već zadovoljstvo. Okvir je uređen i plastificiran, a nešto pažnje je posvećeno i agregatu, dok je cijeli motocikl obojen u originalne boje s originalnim naljepnicama. Kada je je Chris s obitelji 2008. doselio u Hrvatsku, Kawasaki iz ove priče je bio posve serijski, ali promišljanje voznih osobina navelo je vrijednog vlasnika da započne s modifikacijama.
Polako, ali sigurno
Klasični motocikli ove generacije poznati su po jedva dostatnim kočnicama te ovjesu koji i kada je u najboljem stanju teško udovoljava potrebama današnjih vozača. U nadi da će se situacije popraviti, Chris je na svog „Turbaka“ ugradio kotače promjera 17 cola preuzete s Kawasakija ZX 6R. Prednje diskove promjera 320 mm donirao je Kawasaki ZZR 1200, prednja kočiona kliješta „posuđena“ su s modela ZXR 750 istog proizvođača, a stražnji disk sa ZX 6R pritiskala su serijska kočiona kliješta. U prednji ovjes su ugrađene progresivne opruge, a stražnji amortizer je zamijenjen onim marke Hagon. Ovo je uvelike poboljšalo vozne osobine, ali idila nije trajala dugo jer se uskoro pojavilo curenje ulja između cilindara i glave. Sve je ukazivalo na oštećenu brtvu glave, pa je agregat otvoren, a igre su počele. Iako sâm nije bio bogat iskustvom, protagonist naše priče Chris je pronašao odličanu stranicu www.750turbo.com, na kojoj postoji vrlo informativan forum posvećen upravo motoci-
klima poput njegovoga. Prva odluka temeljena na zajedničkom znanju odnosila se na zamjenu serijske brtve glave onom bakrenom, ali modifikacije nisu stale na tome, prvenstveno radi idućeg katastrofalnog kvara. Turbak je sretno radio još nekoliko mjeseci s novom brtvom glave, da bi tada radilica rekla „dosta“. Leteći ležaji prvog i četvrtog cilindra nakon (tada) 25 godina više nisu htjeli dalje, a Chris priznaje da zbog lijenosti prilikom prvotnog uređivanja agregata jedino njih nije mijenjao i to mu je došlo na naplatu. Ovoga puta je agregat ponovno rastavljen, ali pala je odluka da će Turbak doživjeti konkretnije dorade, a prva od njih je bila povećanje radne zapremine. Kupljeni su Wiseco kovani aluminijski klipovi, za koje je u cilindrima napravljeno više prostora zamjenom košuljica i njihovim bušenjem, a zapremina je stigla do 810 kubičnih centimetara. Na „mesnatu“ serijsku radilicu su ugrađeni novi glavni ležaji, a zamijenjeni su i leteći ležaji, pa je pažnja usmjerena na glavu agregata. Usisni ventili originalno promjera 34 mm zamijenjeni
br. 127/5./2012.
mOTO PULs
149
