OŠ Netretić: Mudra priča

Učenje je gledanje, a da bi vidio, potrebno ti je što više svjetlosti.

Pisac mora voljeti ovaj svijet, inače ne može pisati. (…)Zato, što sve što je dobro dolazi iz ljubavi. Ako netko voli ovaj svijet, onda voli sve, i ako zbilja na nečemu radi, onda tek može pisati.

Uvijek se sjećaj hljeba i sira. Kad ti se sve učini rĎavo, sjeti se hljeba i sira i bit će ti dobro.

Svaki živ čovjek zna da će umrijeti, ali nikad nikoga ne vidite da se zbog toga zabrinjuje.

Umjetnost je: – Gledati poznate stvari kao da ih nikada ranije nisi vidio.

O ljubavi: – Pa – reče otac – ljubav je sve – pa kad sam vidio, da se ljubav može pretvoriti ni u šta, to me uplašilo. To me uplašilo unazad do dana prije no što sam se rodio i plašit će me do sutradan poslije moje smrti.

O moru – Ništa nije kao more, to je sve. Najveće i najbolje, i nikad ne staje.

Cijelo se vrijeme kreće naprijed i nazad i jutrom, o podnevu, noću, godinu za godinom. Ako čovjek ode, more ostaje.

Izgubiti je nešto, što čovjek mora naučiti i to što prije. (…) Ako se to desi, moraš znati da je to sasvim u redu i moraš biti na to spreman. Ako si namislio kockati se, moraš biti spreman na gubitak, jer čovjek ili stvar s kojom se kockaš, uvijek ima isto toliko izgleda da dobije kao i ti, bez obzira kakva je to igra ili kocka. Čovjek neprestance saznaje o sebi sve više, i što više saznaje, u njemu postaje još izmješanije.

11