Bolje je da to ne spominjemo drugima. Drago mi je što imaš tako lijepe vijesti od naših prijatelja u Hunsfordu. Molim Te da ih posjetiš sa Sir Williamom i Marijom. Jamačno će Ti ondje biti vrlo ugodno. Tvoja itd.«
To je pismo zadalo poprilično bola Elizabeth, ali joj se dobro raspoloženje vratilo kad je zaključila da njegova sestra barem neće više zavaravati Jane. Više se nije imalo što očekivati od njezina brata. Elizabeth nije više ni željela da se on opet udvara Jane. što je više razmišljala o svemu, to je gore mislila o njegovu karakteru. Kao kaznu za njega i stanovitu zadovoljštinu za Jane, iskreno je željela da se on uskoro oženi Darcyjevom sestrom, jer je, sudeći prema Wickhamovu pričanju, ona takva da će se on gorko pokajali što je napustio Jane. Otprilike u to vrijeme podsjetila je Elizabeth na njezino obećanje glede Wickhama gospođa Gardiner i zatražila je obavijesti. Elizabethine su vijesti mogle zadovoljiti više ujnu nego nju. Njegova je uočljiva naklonost splasnula, udvaranje je prestalo, obožavao je neku drugu. Elizabeth je bila dovoljno dobar promatrač da zapazi sve to, ali je mogla zapaziti da piše o tom bez velikog bola. Srce joj se samo malo rastužilo, a taština se zadovoljila uvjerenjem da bi ona bila njegov jedini izbor da je sudbina to dopustila. Iznenadan dobitak od deset tisuća funti glavna je draž dame kojoj se on sad udvara. Možda manje oštrovidna nego kad je bila riječ o Charlotti. Elizabeth mu nije zamjerila zbog njegove želje za materijalnom sigurnošću. Naprotiv, ništa nije moglo biti prirodnije; i, premda je slutila da ju je napustio bez prevelike borbe, ipak je bila spremna smatrati to mudrim i dobrim potezom za oboje i sasvim iskreno mu zaželjeli sreću. Sve je ovo priznala gospođi Gardiner, i pošto joj je iznijela i ostale okolnosti, nastavila je ovako: »Sad sam uvjerena, draga moja ujna, da nikad nisam bila osobito zaljubljena; jer, da sam uistinu osjetila tu čistu i uzvišenu strast, sad bih mu mrzila čak i ime, te bih mu željela svakakva zla. Međutim, moji su osjećaji ne samo srdačni prema njemu nego su i nepristrani prema gospođici King. Ne zapažam da je imalo mrzim niti da se protivim da je on smatra vrlo dobrom djevojkom. U tom ne može biti ljubavi. Moj je oprez bio učinkovit. Premda bih bila mnogo zanimljivija svojim znanicama da sam ludo zaljubljena u njega, ne mogu reći da žalim zbog svoje razmjerne nevažnosti. Važnost se katkad plaća preskupo. Kitty i Lydiju pogodila je njegova nevjera mnogo više nego mene. Premlade su da bi znale kakav je