GLAVA DVADESET DEVETA ećanje na ta tri dana i noći ostala su vrlo nejasno u mome pamćenju. Sećam S se samo izvesnih trenutaka, ali misli i pokreta vrlo malo. Znala sam samo da se nalazim u jednoj maloj sobi i u uzanoj postelji. Učinilo mi se da sam srasla s tim krevetom; ležala sam nepomično kao stena i da je neko pokušao da me izvuče, čini mi se da bih umrla. Nisam obraćala pažnju na sate koji su prolazili nisam znala kada se jutro pretvaralo u podne i podne u veče. Zapažala sam dobro one koji su ulazili i izlazili iz sobe. Mogla sam čak da kažem i ko je bio; mogla sam da razumem šta su govorili, ali ja nisam mogla da govorim, bilo mi je nemoguće da otvorim usta i pokrenem udove. Služavka Hana bila je moj najčešći posetilac. I njen dolazak mi je smetao. Osećala sam nekako da je želela da što pre odem, da nije bila u stanju da shvati moj tužan položaj ni okolnosti koje su me dovele u ovu kuću, jednom rečju, da je bila rđavo raspoložena prema meni. Dijana i Meri pojavljivale su se u mojoj sobi jedanput ili dvaput dnevno. Šaputale su pored moje postelje ovakve rečenice: - Dobro smo uradile što smo je primile. - Dabome! Našli bismo je sutradan mrtvu na pragu da je ostala napolju celu noć. - Pitam se samo kroz kakve je muke prošla. - Zaista, morala je mnogo propatiti jadno stvorenje! tako mršavo i bledo; koliko je morala lutati! - Ona nije neobrazovana osoba, koliko mogu da ocenim po njenom načinu govora; ima čist akcenat i, odelo, Koje je skinula, iako mokro i kaljavo, malo je nošeno i od dobrog je materijala. - Ima vrlo karakteristično lice, iako je izmršavelo i unezvereno, sviđa mi se; da je zdrava i živahna, uverena sam da bi izgledala vrlo prijatno. Nijedanput u njihovom razgovoru nisam čula ma i jednu reč da žale što su mi ukazale gostoprimstvo, niti su izrazili sumnju ili neko negodovanje prema meni. I to me je ospokojilo. Gospodin St. Džon bio je samo jednom da me obiđe; pogledao me je pažljivo i rekao da je moja obamrlost obična posledica jake i duge premorenosti. Prema tome, izjavio je da nije potrebno da pošalje po lekara; bio je uveren da će priroda učiniti svoje da se što pre oporavim. Svi moji živci bili su napeti, i, po njegovom mišljenju, moj nervni sistem iziskuje dubok mir i dobar san. Nisam bila bolesna i smatrao je da ću se uskoro oporaviti posle dobrog odmora. Svoje
288