Stephenie meyer sumrak

11. KOMPLIKACIJE Svi su nas gledali dok smo zajedno išli do našeg laboratorijskog stola. Zamijetila sam da ovaj put nije odmaknuo stolicu da sjedne na krajnji mogući rub radnog stola. Umjesto toga, sjeo je sasvim blizu mene, tako da su nam se ruke gotovo doticale.

Gospodin Banner je zatim ušao u prostoriju unatraške, kako je samo taj čovjek znao savršeno odrediti pravi momenat, vukući visoki metalni okvir na kotačićima, s teškim, zastarjelim televizorom i videom. Danas ćemo gledati nastavni film, olakšanje u razredu bilo je gotovo opipljivo.

Gospodin Banner stavio je kasetu u nesusretljivi video i otišao do zida da ugasi svjetla.

A zatim sam, kad je učionicu obavio mrak, odjednom postala hipersvjesna toga da Edward sjedi na samo centimetar-dva od mene.

Zapanjio me neočekivani naboj koji me prožeo, zaprepastilo to što ga mogu biti još svjesnija nego što već jesam. Ludi poriv da ispružim ruku i dotaknem ga, da mu bar jednom pomilujem to savršeno lice u tami, gotovo me nadvladao. Čvrsto sam prekrižila ruke na prsima, stisnuvši pesnice. Silazila sam s uma.

Počela je uvodna špica, osvijetlivši donekle prostoriju. Oči su mi same od sebe poletjele prema njemu. Krotko sam se osmjehnula shvativši da sjedi u istom položaju kao i ja, stisnutih šaka pod rukama, sve do očiju, koje su iskosa virile prema meni. Uzvratio mi je osmijehom, a oči su mu nekako uspjele da plamte čak i u mraku.

Odvratila sam pogled prije nego što počnem prebrzo disati. Bilo bi apsolutno apsurdno da me sad spopadne vrtoglavica.

Satu nikako da dođe kraj, ali nisam se mogla usredotočiti na film, nisam čak ni znala kojom se temom bavi. Neuspješno sam se pokušala opustiti, ali električna struja koja kao da je izvirala iz neke tačke njegova tijela ni trena nije popustila. Povremeno bih si dopustila pokoji letimičan pogled prema njemu, ali nisam imala dojam ni da se on opušta.

Nadmoćna žudnja da ga dotaknem također se odbijala smiriti, pa sam pritisnula pesnice na sigurno mjesto, pod rebra, sve dok me prsti nisu zaboljeli od napora.

Odahnula sam s olakšanjem kad je gospodin Banner opet upalio svjetla na kraju nastave. Ispružila sam ruke preda se, protegnuvši ukočene prste. Edward se zahihotao pokraj mene.

“Pa, to je bilo zanimljivo”, promrmljao je. Glas mu je bio mračan, a oči oprezne.

141