37
Kad je gospodin Crawford otišao, prvi cilj Sir Thomasa bio je da se zamijeti njegova odsutnost. Veoma se nadao da će njegova nećakinja osjetiti prazninu što nema onih pažnji za koje je, u doba kad su joj bile upućene, mislila ili umišljala sebi da su nešto loše. Iskusila je u najlaskavijem obliku što znači predstavljati nešto, stoga se nadao da će se u njoj, kad toga više ne bude i kad opet postane ništa, probuditi vrlo korisno žaljenje. Promatrao ju je očekujući... ali nije baš mogao ocijeniti s kakvim uspjehom. Nije gotovo ni znao ima li kakve razlike u njezinu sadašnjem ponašanju ili nema. Ona je uvijek bila tako blaga i povučena da nije mogao razabrati kakvi su joj osjećaji. Nije ju razumio. Osjećao je da je ne razumije, pa se stoga obratio Edmundu moleći ga da mu kaže kakvo je sada njezino stanje i je li sretna više ili manje nego prije. Edmund nije opazio nikakve znakove žaljenja, pa je smatrao oca pomalo nerazumnim što misli da bi prva tri do četiri dana mogla imati takvo djelovanje na nju. Edmunda je ponajviše iznenadilo što Fanny ne pokazuje vidljivije žaljenje za Crawfordovom sestrom, za tom prijateljicom i družicom koja joj je osobito mnogo značila. Čudio se što tako rijetko govori o njoj i ne priča koliko ju je pogodio taj rastanak. Na žalost, upravo ta sestra, ta prijateljica i družica bila je sada glavni otrov koji je mutio Fannyn mir. Da je mogla vjerovati da će Maryna buduća sudbina biti odvojena od Mansfielda toliko koliko je ona odlučila da bude sudba njezina brata, da se mogla nadati kako će njezin povratak ovamo biti dalek koliko je bila sklona vjerovati da će biti njegov, uistinu bi joj bilo lako pri duši. Međutim, što se više prisjećala i što je više promatrala, sve je više smatrala kako sve ide na ruku udaji gospođice Crawford za Edmunda više nego ikada prije. Njegova je naklonost sada bila jača, a njezina manje dvojbena. Zamjerke njezinu karakteru, koje su izvirale iz njegove čestitosti, kao da su sve nestale... nitko ne bi znao reći kako. Isto su se tako prevladale njezine sumnje i kolebanja... također bez ikakva vidljivog razloga. To se moglo pripisati samo njihovoj sve većoj ljubavi. Njegovi plemeniti i njezini neplemeniti osjećaji popustiše pred ljubavlju, a takva ih ljubav mora spojiti. On mora otići u grad čim obavi neki posao u vezi s Thorntonom Laceyjem, možda za četrnaest dana. Govorio je o svom odlasku, rado je o tom pričao. Kad se jednom opet sastane s njom... Fanny je vjerovala da zna ostatak. Podjednako je izvjesno da će je zaprositi koliko i da će ona pristati na udaju. Međutim, u Mary je ostalo još toliko neplemenitih osjećaja da se Fanny činila ta mogućnost vrlo žalosnom neovisno, kako je vjerovala, o njezinoj ljubavi. Pri njihovom posljednjem razgovoru je gospođica Crawford, usprkos nekim 252